SVIJET u ČAŠI – VIŠE OD DVA DESETLJEĆA S VAMA!
Od sv. Martina do sv. Vinka, i tako redom, već 23 godine
www.mam-vin.eu ; www.mam-vin.hr ; www.svijetucasi.hr
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
PRVA HRVATSKA REVIJA ZA ENO-GASTRONOMIJU i TURIZAM, SA SJEDIŠTEM U ZAGREBU, SVJETLO DANA UGLEDALA JE 11. 11. 1992., DAKLE U BICI NA UNAPRJEĐENJU KULTURE STOLA u HRVATSKOJ i AFIRMACIJI DOMAĆIH VRIJEDNOSTI SUDJELUJE NEPREKIDNO VIŠE OD 22 GODINE. DANAS, 22.01., NA JOŠ JEDAN VELIKI VINSKI PRAZNIK – VINCEKOVO, VINCELOVO, VINCENTOVO, RAČUNAJUĆI DA JE ZAŠTITNIK VINOGRADARA u SVOJE OKRILJE UZEO i NAS VINSKE NOVINARE, NADAMO SE DO KRAJA 2015. DOSEGNUTI BAREM 150. IZDANJE!
Svijet u čaši prva je i najstarija hrvatska revija specijalizirana za vino, gastronomiju i turizam. Utemeljena je 1992., a prvi broj izašao je te godine, prikladno, na vinski praznik Martinje, dakle 11. studenoga. Na već tradicijskoj svečanosti Atelje okusa, posljedneg dana studenoga 2012., proslavili smo dva desetljeća neprekinutog izlaženja, a naš ispraćaj 2014. bio je sa 146. izdanjem!
Slika s naslovnice Svijeta u čaši br. 1: prvi izlazak u javnost – Martinje, 11.11. 1992. Uz krštenje mošta na vino – i naše krštenje!
Trojku koja je pokrenula Svijet u čaši čine Mladen Horić, direktor zagrebačkog poduzeća MAM-VIN d.o.o. kao izdavača, Željko Suhadolnik, dugogodišnji novinar-urednik popularnog tjednika Vikend i autor knjige Svijet u čaši, koji je i dao ideju za pokretanje revije i koji je odmah i postao, i potom do sada i ostao njen glavni urednik, te Marko Čolić, dugogodišnji fotoreporter popularnog tjednika Studio, koji je od početka ovog našeg časopisa i urednik fotografije.
U proteklom razdoblju revija se trudila ne samo u tome da naše proizvođače te potrošače hrane i plemenite kapljice i drugih pića maksimalno usmjeri prema kakvoći, nego i u tome da promiče hrvatsku kuhinju i gastronomiju, skreće pažnju na domaće narodne običaje i podrobno u turističkom smislu predstavlja pojedine (vinorodne) krajeve Lijepe naše. Bilo je to u seriji napisa s nadnaslovom
HRVATSKE VINOGRADARSKE OPĆINE.
Htjeli smo kroz to pomaganje unaprjeđenju kulture jela i pića kao nečemu vrlo važnom za hrvatsku turističku ponudu, razvijati i izoštravati kritičnost potrošača u izboru artikala za svoj stol i tako istodobno obvezvati proizvođače da tržištu sve više nude bolje i rafiniranije produkte, to bi pridonosilo pravilnijem načinu prehrane stanovništva, zatim mogućem boljem izvozu hrvatskog proizvoda kao i jačoj privlačnosti naše kuhinje i ambijenta za gosta. Ideja je bila usmjeriti pažnju javnosti i na domaću tradiciju, narodne običaje kao identitet i etno-vrijednost regije i zemlje.
Od svog rođendana, revija Svijet u čaši gdje god se pojavila dobila je pohvale. U vinskom podrumu kod Ivana Enjingija u Hrnjevcu glavnom i odgovornom uredniku revije Željku Suhadolniku osobno je na časopisu čestitao i prvi predsjednik države Hrvatske dr. Franjo Tuđman, kojemu su darovani knjiga te komplet dotadašnjih izdanja revije, slijedile su čestitke i bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, te sadašnjkeg predsjednika Ive Josipovića, dakle imali smo čast dobiti pohvale od svo troje čelnih ljudi hrvatske države do sada.
DOBRO MI DOŠEL, PRIJATELJ! – Revija Svijet u čaši iskazala se ne samo novinskim prilozima, nego i kao pokretač niza zanimljivih akcija. Često se kaže kako vino zbližava ljude, a Svijet u čaši tu je izreku potvrdio s više konkretnih akcija, npr. osobito onom Dobro mi došel prijatelj, u sklopu koje su se međusobno posjećivali hrvatski i inozemni vinari. Najviše je razmjena posjeta tekla na relaciji Hrvatska-Slovenija, što je i logično s obzirom da su dvije zemlje vinogradarski i vinarski razvijene i susjedi, ali među domaćinima i gostima bilo je i nekoliko vrlo uglednih vinara iz Italije. Spomena je vrijedna svakako i akcija s nazivom Sutla-Sotla, a riječ je o našem doprinosu nastojanju da dva naroda s dviju obala rijeke Sutle (Sotle) a koje je početkom devedesetih administrativno razdvojila državna granica održe bliskost. Sutla-Sotla ležerni su a opet i ozbiljni susreti, uz sport i pun stol s domaćim specijalitetima, između vodećih političara, novinara i drugih znanih i uglednih osoba iz javnoga života Lijepe naše i Dežele jednom godišnje naizmjence na hrvatskoj i na slovenskoj strani, ali obvezno u pograničnom pojasu, s time da su dosad domaćini bili Zaprešić i Bizeljsko. Iz Hrvatske nazočni su primjerice bili Zlatko Mateša, Zdravko Tomac, Slaven Letica, Miroslav Tuđman, Silvije Degen, Vinko Morović, Alfi Kabiljo, Ivan Goran Munivrana, a iz Slovenije Tone Andrlič, Bojan Križaj…
ATELJE OKUSA – Svijet u čaši od svojega početka na kraju svake godine uz svoj rođendan pod naslovom Dobro, mi došel, prijatelj organizira, kao Atelje okusa, i susret najboljih vinara i kuhara, renomiranih proizvođača hrane, ugostitelja, hotelijera, turističkih djelatnika. Prvo je takvo druženje nakon rođendanskog slavlja bio Atelje okusa 1993. o Martinju u zagrebačkom, tada iznimno popularnome restoranu Lovački rog, zatim je 1994. svečanost preseljena u gostionicu Šekoranja na Bizeljskome uz državnu granicu Hrvatske i Slovenije, a 1995. – uz nazočnost svih najboljih šefova kuhinje – događalo se opet u Zagrebu, u restoranu Cuisine Gospodarski klub chefa Branka Žufike, da bi 1996. kao mjesto susreta izabran bio ugledni zagrebački restoran Baltazar u kojemu Svijet u čaši od sredine rujna 1996. u suradnji s domaćinom jednom tjedno priređuje seriju vinskih zbivanja sa stanovitom edukacijskom crtom. Potom smo Atelje okusa jedne godine održali u zagrebačkom hotelu Esplanade, zatim je sljedilo više godina Ateljea u tadašnjem zagrebačkom Intercontinentalu pa potom u Operi i Westinu, 2005. smo bili u lijepom karlovačkom obiteljskom hotelu Korana Srakovčić, a 2006. vratili smo se u Zagreb, u lijepo zdanje tada novootvorenoga Centra Antunović, potom se 2011. Atelje odvijao ponovno u hotelu The Regent Esplanade, u 2012., na našu 20. godišnjicu također je u Esplanadi, sada bez oznake The Regent. Osobito smo ponosni baš na naše prezentacije u Esplanadi, jer taj elitni hotel, zvijezda od davnina, iz vremena čuvenog vlaka Orient-Express na liniji Pariz-Istanbul, ostaje debelim slovima zapisan kao rasadnik ponajboljeg kuharskog i ugostiteljskog kadra u Lijepoj našoj.
Značajni su nastupi Svijeta u čaši i na sajmovima, ne samo na Vinoviti kao specijaliziranome vinskome, nego i na Jesenskom zagrebačkom velesajmu, te na Gastu u Splitu, na festivalu Zagreb vino.com kao i na Prvom hrvatskom festivalu vina i kulinarstva u zagrebačkoj Areni.
U aktivu Svijeta u čaši može se pripisati i organizacija studijskih izleta za vinare i vinoljupce te ugostitelje i kolege novinare u inozemstvo, primjerice, u Sloveniju, pa u Toscanu, te u Gradišće u Austriji, u Pijemont, Tokaj, Burgundiju, Alsace, sve kod najpoznatijih tamošnjih proizvođača kod kojih se dade štošta vidjeti, i naučiti.
HRVATSKI SOMMELIER KLUB – U nekim, gledajući danas davnim vremenima, glavni urednik revije Svijet u čaši Željko Suhadolnik sudjelovao je u osnivanju Hrvatskog sommelier kluba, čije je utemeljenje pokrenuo vlasnik zagrebačkog poduzeća za uvoz i distribuciju plemenite kapljice Vinotrade Ninoslav Dusper, koji je postao i prvim predsjednikom HSK i dugo godina i ostao na toj poziciji.
POTROŠAČKI PUTOKAZ te KUHAR i VINAR GODINE – Radi pomoći potrošaču u izboru vina, nekoliko godina po utemeljenju revije uvedena je servisna rubrika Potrošački putokaz (Buying Guide) kakvu imaju i druge svjetske vinske revije a u kojoj se daju kratak opis pojedinih vina uzetih s tržišta za degustaciju i njihova maloprodajna cijena. Godišnje recenziramo i više od 250 uzoraka.
Postali smo poznati i, očito, cijenjeni u svijetu, svake godine pozivaju nas na prezentacije chianti classica, vina nobile i brunella u Toscanu te barola i barbaresca u Pijemont, svako toliko pozivaju nas na Wine Summit u Austriju, ali pozivaju nas i da budemo članovi ocjenjivačkog žirija na nekima od najvećih svjetskih vrednovanja plemenite kapljice, Concours Mondial de Bruxelles, Concours Mondial du Sauvignon, Concours Mondial de Bruxelles/ Chile, pa Mundus Vini u Njemačkoj, Muvina u Slovačkoj, zovu nas i na vrednovanja na Vinitaly, te na ocjenjivanja vina od Rizvanca i Pinota sivoga u Trentinu kao i Merlota i Cabernet sauvignona Emozioni dal Mondo u Bergamu, u Sloveniji smo nazočni na ocjenjivanjima Vino Ljubljana i na Vino Slovenija u Gornjoij Radgoni… U Hrvatskoj smo već više godina pozivani na ocjenjivanje Vinistra, a u najnovije vrijeme i na ocjenjivanje Dubrovnik FestiWine u gradu-biseru podno Srđa.
Marko Čolić – legenda!
Godine 2002. u nastojanju da pridonesemo još boljoj afirmaciji zanimanja kuhara i vinogradara/vinara ali i hrvatske eno-gastronomije krenuli smo, u suradnji sa strukom, i s izborom Kuhara godine i Vinara godine. Prvi Kuhar godine bio je Ivica Štruml, tada šef u hotelu Esplanade u Zagrebu a onda šef kuhinje u zagrebačkom hotelu Palace, dok je prvi Vinar godine bio Kutjevčanin Vlado Krauthaker. U drugome izboru Štruml je ponovio titulu, a titulu Vinara godine ponio je Kutjevački podrum, u trećem izboru šampioni su bili Tomislav Špiček, tada šef kuhinje restorana Baltazar iz Zagreba i Ivan Enjingi iz Kutjeva, potom trijumf bilježi Dalmacija: Kuhar(ic)om 2005. godine izabrana je Lidija Kralj iz Kapetanove kuće iz Maloga Stona, a Vinarom 2005. godine Zlatan Plenković sa Hvara. Kao laureati kod kuhara su bili još i Nenad Posavac, dok je radio kao chef u opatijskom hotelu-restoranu Villa Kapetanović Lavrus, i Željko Neven Bremec, a kod vinara Velimir Korak, te Vina Belje s enologom Marijanom Kneževićem…
Revija Svijet u čaši nazočna je bila kao poseban medijski prokrovitelj na kuharskom natjecanju Biser mora 2006 u Makarskoj, u organizaciji udruge Dalmatinski kuhar. S posebnom pažnjom pratila je tijek natjecanja i zbog toga što se među sudionicima nalaze kandidati za godišnju listu 20 Zlatnih kuhara, pa i za Kuhara godine.
VINOTEKA ZLATNI VINAR i DIPLOMATSKO VINO – Kako je Hrvatska izrazito vinogradarska i vinarska, da bi se popularizirala njenu kapljicu, učinkovito skrenula pažnja na kvalitetne i u nekim slučajevima nepravedno zapostavljene domaće eno-uratke, revija Svijet u čaši i njen izdavač MAM-VIN odlučili su zajedno ustrojiti vinsku kartu Vinoteka Zlatni vinar, namijenjenu restoranima. Predviđeno je da vina na toj karti budu od naših dosadašnjih Zlatnih vinara, i to ona koja su bolje ocijenjena na degustacijama u okviru Potrošačkog putokaza Svijeta u čaši. Svijet u čaši i njegov izdavač poduzeće MAM-VIN u suradnji s udrugom Dalmatinski kuhar predočio je prijedlog vinske karte Vinoteka Zlatni vinar posebno kreirane za restorane čiji su vlasnici članovi udruge, njih 120. Zamišljeno je da svaki restoran ima na vinskoj karti izbor vina ovisno o tipu i opsegu jela koje nudi, te da i do 60 posto vina u karti bude iz kraja gdje je restoran, dakle da se maksimalno promovira lokalni proizvod, a 40 posto vina da bude iz drugih oblasti Lijepe naše. Prijedlog te jedinstvene vinske karte debelih tvrdih korica – i sa, na prvoj strani korica, dakako, nazivom i znakovljem restorana kojemu pripada, zatim sa, na prvoj unutrašnjoj stranici, tekstovnom i slikovnom prezentacijom lokala, potom, dalje, i s tekstom o vinskoj Hrvatskoj na tri jezika kao i ilustracijom vinske Hrvatske crtežom, pa s prikazom sorata i njihovih vina tekstom a grozda slikom kao i sa, na pretposljednjoj stranici, slikovnom i tekstualnom prezentacijom kuhara-vlasnika s izabranim specijalitetom popraćenim receptom, te preporukom odgovarajnuće mu butelje vina čime se zapravo i upućuje na adut kuće na tanjuru i u čaši – napravljen je isprva za udrugu kuhara Dalmacije Dalmatinski kuhar.
Od naših akcija treba svakako spomenuti i ustanovljenje Diplomatskog vina, najprije u suradnji s kućom Badel 1862. Da bi se promovirala hrvatska kapljica, a time i naša jela i područja, i u visokim krugovima, i vani, došli smo na zamisao da nekim vinima koja se proizvode u manjim i ekskluzivnijim količinama na Badelovom posjedu Kurija Nespeš kod Svetog Ivana Zeline kumove za martinjsko krštenje, kad se tradicijskim ritualom mošt službeno pretvara u mlado vino, nađemo među pripadnicima diplomatskoga zbora u Hrvatskoj, pa je tako eto prvi kum – kumče je bio nespeški chardonnay – postao veleposlanik Norveške gospodin Knut Toraasen, već iduće godine broj kumova se višestruko povećao naime kumstva su se prihvatili i veleposlanici Finske, Švedske i Japana, kao i počasni konzuli Finske i Danske u Hrvatskoj.
POKRETNI ATELJE OKUSA – U 2006. kao novitet i atrakciju u prezentacijama uveli smo i eno-gastromobil, koji je postao naš pokretni Atelje okusa. Riječ je o specijalno uređenom kombiju IVECO. Nakon punih 13 godina samo čvrstog Ateljea okusa, zahvaljujući dobroj suradnji Svijeta u čaši i njegova izdavača MAM-VIN-a s ponuđačem IVECO-a iz Zagreba te zahvaljujući tome što su od nekih prepoznana nastojanja Svijeta u čaši na afirmaciji naše kulinarike i kapljice, ostvarila nam se, eto, i želja o pokretnom Ateljeu okusa, koji služi za dodatne učinkovite prezentacije hrvatskih gurmanskih delicija i za jačanje afirmacije hrvatskih kuhinje i vina, kao i za dodatno unaprjeđenje kulture stola u nas. Kombi IVECO prostrane je unutrašnjosti, u kojoj su spremište za ukupno oko 60 butelja, hladionik Gorenja specijalno rađen za vino, kuhalo s dvije ploče, spremište za jedaći pribor i čaše – komplete koji mogu odjednom podmiriti 60 osoba. Izvana je urešen oznakama vinara što u njemu sudjeluju s kapljicom, a unutra je uređen kao vinoteka i mini-kuhinja, konkretno Vinoteka Zlatni vinar Svijeta u čaši i Kuhinja Zlatni kuhar.
Svijet u čaši aktivan je bio i u prezentacijama kvalitetnih inozemnih vinara i vina pred hrvatskom publikom, pa smo tako eto predstavili vina austrijske regije Burgenland (Gradišće), renomirane vinare Albina Roccu iz Barbaresca i obitelj Laurenčić Sutor iz Vipavske doline u Sloveniji Maura Veglia, Luciana Sandronea, Gianfranca Alessandriju, braću Revello i Morandinu iz Pijemonta, Sira Pacentija, Filippa Fantija, Castello di Querceto iz Toscane, Dominga Alvesa Sousu iz Portugala…
ZAGREBAČKI VINSKI PUTI – Od Svijeta u čaši i MAM-VIN-a krenula je zanimljiva inicijativa o Zagrebačkim vinskim putima. Zamisao je bila organizirano povesti ljubitelje dobre papice i dobre kapljice i svakako i one što drže do kulture i povijesti putem kojim će vidjeti ono što resi Zagreb u kulturnom i povijesnome smislu i koji svakako treba proći i kao gourmet. Nekoliko istaknutih eno-gastro punktova u središtu Zagreba povezali smo s važnim kulturno-povijesnim sadržajima, konkretno neke ugostiteljske objekte uz Katedralu, Trg bana Josipa Jelačića, Uspinjaču, Trg Maršala Tita s Hrvatskim narodnim kazalištem…
IDEJA ZA RIEDELOVE ČAŠE ZA VINA HRVATSKIH SORATA – Revija Svijet u čaši još prije više godina, u vrijeme kad je uvoznik Riedelovih čaša u Hrvatsku bila zagrebačka kuća Vinotrade, pokušavala je nagovoriti Georgea Riedela, kojega smo inače bili osobno upoznali na austrijskom štandu na sajmu Vinexpo u Bordeauxu a potom se s njim susreli na Svjetskom prvenstvu sommelijera u Beču, da u svojoj tvornici u Kufsteinu primi grupicu tada najboljih naših sommelijera i nekolicinu novinara specijaliziranih za vino te da se zajedno s Riedelovim stručnjacima priredi kušanje uzoraka slavonske graševine, istarske malvazije i dalmatinskog plavca pa da se vidi može li glasovita tvornica kreirati čašu za neko od tih vina, ili barem da se iz bogate palete Riedelovih čaša izdvoji neki najprikladniji model. Iz kuće Riedel odgovor je tada bio da je hrvatsko tržište premalo, a vina relativno nepoznata u svijetu, i da bi takav potez bio neisplativ. Dodano je i to da je Georg Riedel vrlo zauzet i da bi mu bilo teško pronaći slobodan termin da se podruži s predloženom ekipom iz Hrvatske. Nedavno se ipak ideja realizirala – sadašnji uvoznik MIVA, po modelu koji je već prije u kontaktima s Riedelom predlagala revija Svijet u čaši, poveo je kod Riedela u Kufstein nekoliko istarskih proizvođača vina i aktualnog šampiona u sommelierstvu i rodila se Riedelova čaša za malvaziju, službeno promovirana na sajmu Vinistra 2013.
UDRUGA/KLASTER PLAVAC MALI ZAGREB – Svijet u čaši i MAM-VIN inicirali su konstituiranje i registraciju udruge Plavac mali Zagreb. Cilj je promicanje spomenute naše autohtone crne vinske sorte i unaprjeđenje kakvoće vina od nje. Povezivanje gospodarstvenika i poboljšavanje suradnje između gospodarstva, znanosti i uprave, kako bi Plavac mali učvrstio mjesto koje zaslužuje u eno-gastronomskoj i svekolikoj turističkoj ponudi naše zemlje, kako bi bio istinski i u svijetu cijenjeni brand Dalmacije i Hrvatske, temeljna je zadaća koju je pred sebe postavila udruga. Članovi udruge Plavac mali Zagreb su ne samo proizvođači grožđa i vina nego ugledni i utjecajni poslovni ljudi koji su otkrili ljubav prema tome vinu i pokazali se spremnima dati svoj visoki doprinos unaprjeđenju njegove kakvoće i njegovoj promidžbi.
VINO ZAJEDNO 2006 – Nakon svojedobne serije prigodnih punjenja vina MAM-VIN Selection i Vinoteka Zlatni vinar, revija Svijet u čaši odlučila je aktivno uključiti se i u kreiranje kapljice koja će se prezentirati i s našim logotipom na etiketi. Kao partnera izabrali smo Vladu Krauthakera, koji je kao prvi bio proglašen i Vinarom godine u Hrvatskoj. Prvo naše zajedničko vino, u količini od jednoga barriquea od 225 litara odnosno oko 300 butelja, pod radnim nazivom Zajedno iz berbe je 2006. Cilj je bio ponuditi nešto drukčije, posebno, nesvakidašnje, a kao ishodište je poslužio Krauthakerov pokusni vinograd u kojemu je zasađeno više od 20 različitih sorata od kojih vina zasad nema u redovnoj prodaji. Nakana je bila vino ekskluzivno nuditi putem Interneta a i koristiti ga i za prodaju u dobrotvorne svrhe…
KUHAREVO VINO – Kao slijed Vinoteke Zlatni vinar nastala je i akcija Kuharevo vino. U želji da hrvatski ugostiteljski objekti nude što više hrvatskih vina prikladno sljubljenih s jelima kuhinje po kojoj je neki objekt poznat ali i s ciljem da hrvatske butelje, za koje se stalno govori da su preskupe u domaćem ugostiteljstvu, budu dostupnije potrošaču, kao i s namjerom da se jače populariziraju naši chefovi kuhinje i proizvođači vina, inicirali smo spajanje najpoznatijih hrvatskih kulinara s najpoznatijim hrvatskim vinarima na način da chef i vinar iz palete ponude u podrumu izaberu vino što bi odgovaralo specijalitetima iz ponude toga kuhara u objektu gdje radi, Svijet u čaši osigurao je, uz pomoć tvornice Vetropack Straža, posebnu bocu, u koju će vinar originalno napuniti kapljicu i na koju će staviti svoju etiketu, te privjesnicu za tu bocu na kojoj su slika chefa, njehov predloženi recept uz izabrano vino i slika butelje toga vina. Osmislili smo u akciji Kuharevo vino i komplet koji može lijepo poslužiti kao prigodan i reprezentativan dar: šest butelja Kuharevoga vina pakiranih u lijepoj drvenoj kutiji…
Kao što se vidi, u tih 20 godina Svijet u čaši doista nije spavao…♣
SVIJET u ČAŠI
hrvatska revija za vino, kulturu jela, pića i turizam; izdavač: MAM-VIN d.o.o.
HR – 10000 ZAGREB, Selska cesta 41Tel./Fax.:+385(0)1 3637 944; e-mail: mam-vin@zg.t-com.hr
Prädikatsweingüter Deutschland/ FRANCUSKI NAČIN KLASIFIKACIJE i OZNAČAVANJA VINA i u NJEMAČKOJ!
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
DOK SU DRUGI VEĆ ZNATNO NAPRIJED ILI BRZO IDU NAPRIJED, MI JOŠ U VINSKOME SEKTORU u POSLOVNOME SMISLU SPAVAMO. ŽELIMO LI NAPOKON PRAVI USPJEH NA MEĐUNARODNOJ POZORNICI, A TO BISMO KAO VINSKA i TURISTIČKA ZEMLJA VISOKOG POTENCIJALA MORALI ŽELJETI, TREBAMO SE PRIKLADNO ORGANIZIRATI RADI MAKSIMALNE ZAŠTITE VLASTITOGA i, POJEDINAČNO, NAŠIH KOMPARATIVNIH PREDNOSTI, PA NA TRŽIŠTU i u PREZENTACIJSKOM SMISLU NASTUPITI SUKLADNO INTERNACIONALNIM UZANCAMA i POJMOVIMA VRIJEDNOSTI
Tko shvaća, istinski želi, i primjereno primijeni, pretoči u život – može računati na uspjeh, i, uglavnom, uspjeh i ima. Tko putuje, taj i promatra, gleda, ali mora i vidjeti. I smisliti kako nešto što je dobro implementirati u svojoj sredini, po potrebi uz prilagodbe vezane s nekim domaćim pozitivnim specifičnostima. Bitno je krenuti, jer ako se ne krene, neće se ni stići. Ali, bitno je i poći na vrijeme, da se na vrijeme i stigne. Ako se na vrijeme ne stigne, dio kolača koji se objektivno mogao dobiti – uzima/uzeo je netko drugi, brži i učinkovitiji.
Govorim ovdje, dakako, o vinu: ne samo u Francuskoj i Italiji, nego i u Njemačkoj, Austriji, pa u novije vrijeme i u Portugalu, ima se što vidjeti, i iz toga izvući pouke i smjernice za napredovanje.
Deidesheim, trg, i,dolje, Muzj vina
Hotel Steigenberger u Deidesheimu, okružen vinogradima
______________________
REICHSRAT VON BUHL – U selu Deidesheimu na Njemačkoj vinskoj cesti dvije su njemačke vinske perjanice, obje u posjedu obitelji Niederberger i obje članice VDP-a (udruge Verein des Deutschen Prädikatsweingüter) – imanja Reichsrat von Buhl, te Bassermann Jordan.
Reichsrat von Buhl. Dolje: Reichsrat von Buhl, podrum s bačvicama
Reichsrat von Buhl utemeljen je 1849. godine, i oduvijek pripada proizvođačkoj eliti njemačkoga vina. Danas gospodari sa 62 hektara vinograda s time da je čak 44 posto površina u kategoriji Erste i Grosses Gewächs. Oko 87 posto u sortimentu kuće zauzima Rizling rajnski. Uz Rizling tu su još i Pinot bijeli, Pinot sivi, Chardonnay, Sauvignon, od crnih Pinot crni. Proizvode se mirna vina, visoki predikati i pjenušci. Kao najnovije, iskazana je velika želja da se proširi produkcija pjenušaca (dakako, klasičnom metodom), pa je kuća Reichsrat von Buhl angažirala kao enologa Alzašanina Mathieua Kaufmanna, koji je više godina bio šef podruma u glasovitoj šampanjskoj kući Bollinger.
Od 2006. krenulo se na kolosijek eko-proizvodnje, i najprije je Reichsrat von Buhl certificiran kao organski posjed, a sad je Reichsrat von Buhl ušao i u biodinamiku. Ne samo da je eko-eko u trsju nego je to i u podrumu: aditivi se ne rabe, vino se dugo drži na dozrijevanju na finom talogu (sur lie), sumporenje je praktički samo prije punjenja u bocu.
Richard Grosche priredio je odličnu degustaciju
Vina s najboljih pozicija: Pechstein, Ugeheuer, Jesuitengarden…
U Reichrat von Buhlu bio sam s grupicom degustatora-ocjenjivača na Mundus Viniju, a primio nas je novi upravitelj Richard Grosche, koji je dao na kušanje praktički sva vina, od pjenušca preko baznog Guts Weina (grožđe iz svih vinograda u Pfalzu koje posjeduje Reichsrat von Buhl), Orts Weina (vinogradi unutar jedne određene općine) i vina Erste Lage odnosno 1Gewächs odnosno premier crua, pa do Grosses Gewächsa ili grand crua. Vina sva iz 2013, dakle u vrijeme kad sam bio na posjedu stara godinu dana, vrlo interesantna od samog početka, svježa i dinamična, s nervom, mineralna, rizlinzi s dosta citrusnih nota, kiseline izraženije. Ona u kategoriji premier cru a posebice ona iz grupe grand crua dublja, punija, zaobljenija i kompleksnija, osobito elegantna, s kiselošću koja je odlično izražena međutim iskazana osobito profinjeno, djeluje smireno ali je i te kako učinkovita.
Pjenušce u Reichsrat von Buhlu proizvode posebno od Rizlinga rajnskog a posebno od Weissburgundera, rosé pak od Pinota crnoga (Spätburgunder), ali od Pinota crnoga je i jedan Blanc de noir. Svi pjenušci su bez ili tek s minimumom ostatka sladora, dakle u kategorijama zero dosage i uvjerljivi brut.
Maloprodajne cijene u podrumu: u baznoj grupi, a tu su mirna suha vina najnovije berbe, počinje se s devet eura, većina je po 10 eura za butelju, rajnski rizlinzi iz boljih vinograda i unutar općinske apelacije (Lagen i Orts Weine; na etiketi je naznačeno selo/općina gdje se nalazi vinograd i naziv vinograda, npr. Deidesheimer Leinhohle, Deidesheimer Herrgottsacker, Forster Musenhang…) startaju s 10 pa idu do nekih 14-15 eura, većina ih je oko 12 eura za butelju. U grupi premier crua (1Gewächs) cijene su već drukčije – 30 eura za butelju, grand cru vina (Grosses Gewächs, GG) kreću se uglavnom od oko 30 do 36 eura makar ima ih i po 49 eura. Visoki predikati u grupi izbornih berbi i u bocama od 0,375 l nude se po 18 eura. Vina općenito imaju visoki potencijal odležavanja i starije berbe skuplje su. Pjenušci od rizlinga s oko dvije godine na kvascu po cijeni su od 12 eura, ali pjenušac od grožđa rizlinga sa GG pozicije Forster Pechstein sa tri do četiri godine na kvascu je 17 eura. Pjenušci od bijelog i crnog pinota drže se na kvascu po četiri godine i cijena im je 14,5 eura, a Blanc de noir bude na kvascu i šest godina, cijena je tu 22 eura.
Reichrat von Buhl inače vrlo je aktivan na širenju vinske kulture ali i u turističkom segmentu. U svojoj zgradi u središtu Deidesheima uz klasične degustacije za vinske trgovce, sommeliere, novinare, organiziraju se za širu publiku razni seminari na temu vinogradarstva i podrumarstva, sorata, tipova vina, sljubljivanja vina s jelom, tehnike kušanja vina i ocjenjivanja, od proljeća do jeseni u svom prostranom dvorištu Reichsrat von Buhl priređuje vinske veselice s dobrom ponudom domaće hrane, za zainteresirane se organiziraju šetnje kroz vinograde s piknikom, ali i obilasci vinograda vožnjom na segwayu… ■
_______________________
Godinama odlazim na jedno od najvećih svjetskih ocjenjivanja plemenite kapljice Mundus Vini u grad Neustadt an der Weinstrasse u njemačkoj pokrajini Palatinat (Pfalz, RheinPfalz). Što zahvaljujući organizatoru – izdavačkoj kući Meininger Verlag s obiljem novinskih izdanja posvećenima vinu, hedonizmu, vinogradarstvu, a koja nâs, kušače, nakon degustacije prije podne, u popodnevnim satima vodi u posjet nekoj vinorodnoj oblasti pokrajine, a dijelom zahvaljujući vlastitoj inicijativi, imao sam prigode upoznati se s dosta toga u kontekstu proizvodnje plemenite kapljice, ali i načina poslovnog razmišljanja proizvođača. Njemačka, koju ovdje u nas kad se govori o gospodarstvu valjda načešće i najradije te s osobitim poštovanjem povezujemo s tzv. visokim tehnologijama, npr. i s proizvodnjom automobila osobito mercedesa i bmw-a, pokazuje se na svjetskome planu iznimno uspješnom i u sektoru u kojemu mi kao mediteranska zemlja mislimo da smo među najboljima, a uvjereni smo zacijelo i u to da zavrjeđujemo bolju pozicioniziranost od one na kojoj jesmo. No, ništa ne dolazi samo od sebe…
U Njemačkoj, kao i u Francuskoj, Italiji… u segmentu vina postoji poslovno zajedništvo kojega kod nas, na žalost, većma nema. Zakon o vinu je jedno, dok on uređuje okvir unutar kojega se produkcija i komercijalizacija kapljice trebaju događati, dotle izravno na proizvođačima počiva nužna organiziranost po pojedinim vinorodnim cjelinama što je čine geografski položaj, tip tla, orografija, sorta/sorte, klonovi, gustoća sadnje, klima i mikroklima, uporaba određenih, definiranih sojeva kvasaca, lokalna tradicija sa specifičnostima ne samo u eno-dijelu nego i u gastronomiji. Grupa proizvođača po vinogorju jednostavno se mora ustrojiti na način da uspješno prema tržištu izdvoji posebnost(i) proizvoda područja na kojemu živi i radi, i da se odluči u koji segment ponude da stavi taj proizvod, zatim da u suradnji sa znanstvenim i strukovnim institucijama osigura stalni napredak u kakvoći proizvoda za koji želi da bude paradni konj, te da se pobrine za kvalitetnu promidžbu, naime naravno, ako se slabo zna da nešto postoji slab će biti i gospodarski efekt i za cijeli kraj i za pojedinca. Što je među proizvođačima više intelektualaca i inteligentnih seljana, i jednih i drugih, dakle, sa širim pogledima, to je vjerojatno lakše osnovati učinkovitu poslovnu grupu i kvalitetno je usmjeriti u radu.
_______________________
BASSERMANN-JORDAN – Geheimer Rat dr. von Bassermann-Jordan, također jedan od dragulja njemačkoga vina, I član VDP-a. Sa 49 je hektara pod trsjem, i to na 20 izdvojenih prvoklasnih pozicija u Forstu, Deidesheimu i Ruppertsbergu, od čega je više od trećine najboljih položaja kao Pechstein, Hohenmorgen, Ungeheuer, Kirchenstück i Jesuitengarden. Vina iz tih vinograda i jesu označena nazivima položaja.
I Bassermann-Jordan ima široku paletu etiketa, uglavnom od Rizlinga rajnskoga, uz taj kultivar uzgajaju se još i Chardonnay, Pinot bijeli, Pinot sivi (Grauer Burgunder), ali i Traminac mirisavi, Muškat žuti, Sauvignon bijeli, od crnih Pinot crni i Cabernet sauvignon. Interesantno vino Deux Nez (dva nosa, nazvano tako jer su u igri i pomiješane dvije sasvim različite sorte porijeklom iz dva sasvim različita francuska područja): kupaža je to crnog pinota i cabernet sauvignona!
Bassermann Jordan – prodavaonica
Posebnu pažnju privuklo je, dakako, nešto što tu uopće nisam očekivao: vino iz amfore! Da, od 2011. Bassermann-Jordan krenuo je u tu avanturu koristeći amfore od 250 litara kupljene u Španjolskoj. Enolog Ulrich Mell kušao je kod jednog prijatelja proizvođača vina iz Južnog Palatinata njegov pokušaj proizvodnje narančastoga vina, i predložio upravitelju Gunteru Haucku da se i Bassermann-Jordan, kuća s dugačkom i bogatom tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu i kuća uvelike sklona tradicijskim postupcima u proizvodnji, okuša i na tom području. Narančasti prvijenac u amfori, koja, inače, nije ukopana u zemlju, bio je bio sivi pinot ostavljen na maceraciji od berbe do Uskrsa. Iste godine u amforu je, ali ne na toliko dugo, na pokožici ostavljen cabernet sauvignon.
Sivi pinot nakon gotovo polugodišnje maceracije u amfori neko je vrijeme proveo na dozrijevanju u inoksu, a onda je, prije nego što je predstavljen javnosti, odležao još četiri mjeseca u butelji. Vino je izašlo pod nazivom Pithium, od starogrčke riječi Pithos koja označava posudu od pečene gline namijenjenu proizvodnji i dozrijevanju vina. U Bassermann-Jordanu vele da je vino, s izraženom oksidativnim tonom, bilo jako dobro za ljubitelja narančastoga vina, ali očito do takvih potrošača nije se uspjelo prodrijeti u dovoljnoj mjeri pa prodaja baš nije zadovoljavala. Stoga su iduće godine odlučili da umjesto Pinota sivoga na maceraciju stave grožđe od Muškata žutoga i Traminca mirisavoga, te da smanje dužinu maceracije. Pithium bijeli 2012 suho, 12,0 vol %, sa žutim muškatom i mirisavim tramincem koji sam imao prilike kušati – lijepo vino pune žućkaste boje, s dosta egzotičnog voća i s cvijetnim tonovima te sa začinskim notama, tek blago odaje maceraciju uz alkoholnu fermentaciju, a u prodavaonici Bassermann-Jordan nude ga po 29 eura za butelju.
Sebastian Wandt, Basserman-Jordan, amfora, jedna od njih osam koliko ih zasad imaju
Pithium cabernet sauvignon 2011 suho, 14,0 vol %, koji je nakon maceracije u amfori dozrijevao u bačvama od 500 litara zapremnine, ispao je sjajno – puno, gusto, fino zaobljeno i mekano kompleksno vino tamne boje i s lijepo izraženim sortnim svojstvima i na nosu i u ustima. Maloprodajna cijena u podrumu: 49 eura.
Bassermann-Jordan htio je s jednim svojim vinom, nazvanim Ancestrale 2011 Riesling, 13,0 vol %, ostatak sladora 20 g/l, sačuvati uspomenu na starinski način proizvodnje plemenite kapljice u Deidesheimu i okolici. Radilo ga se onako kako su to činili prije nekih dva stoljeća: nakon prešanja mošt je stavljen u veliku drvenu bačvu od 1200 litara na vrenje na svojim kvascima, bez dodavanja kupovnih, poslije alkoholnoga vrenja vino je dozrijevalo u isto takvoj velikoj bačvi do svibnja 2013. Maloprodajna cijena u podrumu za butelju: 29 eura. ■
Basserman-Jordan: Riesling Jesuitengarden, bijelo i crno Pithium (amfora), te Riesling Ancestrale
____________________________
U Njemačkoj postoje dosta jaka klasična udruženja vinogradara i vinara po područjima ali i s krovnim organizacijama na nacionalnoj razini, a govorimo li u kontekstu odličnosti, tada se iznad svih spominje prestižni Verein des Deutschen Prädikatsweingüter, kraticom VDP, to je udruga njemačkih proizvođača visokokvalitetnih-vrhunskih, premium vina. VDP nije tijelo što spada u državnu instituciju nego dragovoljna poslovna udruga proizvođača koji nastoje ići naprijed, kakvoćom i posebnošću efikasno promovirati kako svoj proizvod vino tako, kroz njega, i cijeli kraj, te na taj način općenito ekonomski prosperirati. VDP je postavio određena pravila ponašanja u vinogradu, podrumu i komercijalizaciji a koja su detaljnija i stroža od zakonskih propisa, a koja i rezultiraju uistinu jako dobrim vinom u baznoj kategoriji i doista odličnim i specifičnim tipičnim vinom u kategoriji špica, te koja su zahvaljujući i dobrom marketingu postala mamac kako za kupce izravno neke boce tako i za turiste zainteresirane da obiđu zavičaj neke vinske etikete.
Velika stvar je što je VDP išao na ustroj klasifikacije vina po francuskom principu (to je zasad još interna stvar VDP-a i nije ušlo u Zakon o vinu, ali svejedno je relevantno jer u VDP-u su svi najbolji njemački vinski proizvođači), kao piramidu kojoj je baza, i s najvećom produkcijom, šire potrošna kapljica pod nazivom GutsWein, iznad nje je kategorija Orts Weine (kao što je francuski village aoc) a to su vina manjih količina od onih u baznom segmentu i isključivo od grožđa iz boljih vinograda unutar određene općine, pa 1 Gewächs ili po francuski 1er cru, riječ je o izdvojenoj osobito, i natprosječno kvalitetnoj parceli unutar teritorija općine, kvantiteta produkcije je dakako još manja, a u samome vrhu piramide i dakako s najmanjom proizvedenom količinom je Grosses Gewächs ili GG, vino od grožđa iz najboljeg vinograda užeg teritorija koji u apsolutnom smislu ima sposobnost dati, i to kontinuirano, špicu špica. Organiziranost pri VDP-u je pak takva da je komunikacija prema potrošačima vrlo efikasna. Ako baš ne u svakoj a ono u gotovo svakoj njemačkoj vinorodnoj regiji postoji podružnica VDP.
HansJörg Rebholz, predsjednik udruge VDP Pfalz
Predsjedavajući tijela VDP Prädikatsweingüter Pfalz je znani i vrlo cijenjeni vinogradar i vinar Hansjörg Rebholz (gle: Rebholz, od Rebe = loza, Holz = drvo, stablo!), vlasnik i voditelj posjeda Weingut Ökonomierat Rebhloz iz Siebeldingena. Predstavlja brojkama vinsku regiju Palatinat kroz prizmu dakako VDP-a:
– Iza svakog dobrog vina stoji neka dobra priča, negdje je ona vezana uz povijest i tradiciju, negdje uz prirodnu posebnost, negdje uz nekog osobito nadarenog i inovativnog vinogradara/vinara, no većina dobrih priča ipak dolazi iz trsja, u ovom našem slučaju iz Palatinata sa kosih do strmih položaja s tlom s dosta kamena koje obrađuju članovi VDP-a, regijske udruge stare nešto više od 100 godina. U Palatinatu, gdje je godišnje oko 1800 sunčanih sati a klima blaga tako da uspijevaju i mediteranske kulture stoga Pfalz nerijetko nazivaju njemačkom Toscanom, te gdje je ozbiljna produkcija vina počela nakon dolaska Rimljana, u prvom stoljeću nakon Krista, pod trsjem je oko 23,5 tisuća hektara, i to je, kažu, 15 puta veća površina od površine Vatikana. Pfalz je, nakon RheinHessena, po veličini druga od inače 13 vinskih regija u Njemačkoj. Oko 57 posto ukupnog sortimenta otpada na Rizling rajnski, dok Pinot bijeli i Pinot sivi te Chardonnay zauzimaju 24 posto, Pinot crni 14 posto. U Palatinatu je 26 etabliranih vinskih posjeda koji su članovi VDP-a. Svi članovi VDP-a na kolosijeku su prirodi prijateljskog pristupa u vinogradu i podrumu. Više od polovice njih je i s certifikatom eko odnosno bio-produkcije, to je, prevedeno na površinu pod trsjem, oko 68 posto, i u stalnom je povećanju. Godišnja proizvodnja članova VDP-a Pfalz, podatak je iz berbe 2013, kreće se oko 4.695.000 butelja mirnog vina i pjenušca. Najboljim godištem u Palatinatu smatra se 1811. U jednoj arhivi u Pfalzu postoji još nekoliko butelja vina iz te berbe, u kojoj je znao uživati i veliki Goethe. Zajednički znak svim našim članovima je orao s grozdom, der TraubenAdler, stavljen na ukrasnu kapicu na vratu butelje. Taj orao je jamstvo da se u butelji nalazi ponajbolje vino ponajboljih njemačkih proizvođača. On je simbol prirodi, okolišu prijateljske obrade vinograda, tradicijskog načina proizvodnje, razumijevanja tla i klime, nižeg prinosa, dugogodišnjeg iskustva i strpljivosti da vino kako treba sazrije. Naše poslanje je da, u ovome posvemašnje globaliziranome svijetu, ponudimo vina svojega terroirea, dakle ona koja istinski i uvjerljivo govore o svom porijeklu, znači o položaju, tlu, sorti, klimi, tradiciji glede stila, i umješnosti vinogradara/vinara. Da bismo s vinom postigli to što želimo, dakako, na dugi rok, prije nekoliko godina VDP je za vina svojih članova službeno izašao s klasifikacijom koja ističe i valorizira položaje, jer upravo vinogradski položaj i dakako prikladno ponašanje u trsju i u podrumu bitni su za iskaz specifičnog karakterističnog izričaja u organoleptici.
NIJE DOVOLJNO TEHNIČKI ISPRAVNO, TRAŽI SE i – KARAKTERNO, TIPIČNO
Razlog da se krene u taj novi oblik klasifikacije, po vrijednosti pozicija, dale su, čujem, posljedice Zakona o vinu uvedenog u Njemačkoj 1971. godine.
– Taj Zakon nije stimulirao kakvoću vina u smislu da ono bude ne samo tehnički ispravno nego da bude i karakterno, tipično za svako vinogorje, uže područje. Miješanjem grožđa s jako dobrih, dobrih i brojnih slabijih položaja označavanje je izgubilo puni smisao. Razina kvalitete nije se više mjerila i organoleptičkom tipičnošću. Sve više se počelo pribjegavati ostavljanju u vinu neprovrelog sladora, da ono bude koketnije i privlačnije što širem krugu potrošača. Došlo je do toga da je gotovo glavni parameter za određivanje kvalitete vina bio sadržaj neprovrelog šećera u njemu. U tehnički dobro opremljenom podrumu takvo se, podjednako, vino moglo kreirati svuda. To ambicioznim vinogradarima i vinarima koji su već bili članovi VDP-a ili su se spremali da to postanu, nije bilo dovoljno. VDP je htio u organoleptiku vratiti arome i okuse tipične za vino iz svakog vinogorja i iz svakog boljeg vinograda zasebno. To je nešto što ide u prilog tako važnim različitostima koje donose zanimljivost. Nekom potrošaču više će se dopasti ovaj a nekome onaj organoleptički izričaj, ali svatko će imati mogućnost šireg izbora, i to ne samo vina, nego i odredišta za turistički posjet, tj. kraja gdje je vino što se dopalo tipičnošću i nastalo, odnosno gdje nastaje.
Počeci rada na novoj klasifikaciji u VDP-u bilježe se negdje u osamdesetima prošlog stoljeća. Godine 1984. u Rheingauu je donesen manifest Charta Vereiningung u kojemu se govori o nužnosti nove klasifikacije, a 1993. predstavljen je u Stassbourgu dopunjeni manifest. Nekoliko renomiranih vinskih kuća iz Palatinata, konkretno npr. Dr. Burklin Wolf, Christmann, Koehler-Ruprecht Bernda Philippija i Mosbacher, predstavili su dokument Erklärung zur Lage, u kojemu detaljno pojašnjavaju priču o važnosti vinogradskih položaja i u označavanju vina, i u kojemu su iznijeli kriterije proizvodnje grožđa i vina prvenstveno suhog rajnskog rizlinga, te tražili obvezno uvođenje oznake vrhunskih položaja na etiketu vina. Od stručnjaka za vinogradarstvo, pedologiju, ekologiju, klimatologiju ali i od onih koji prate gospodarsku povijest zatražena je pomoć u ustanovljenju tih vrhunskih pozicija s jasno obilježenim granicama pojedine pozicije. U pravilnik o ponašanju u vinogradu i u podrumu uneseno je da maksimalni prinos po hektaru ne smije prelaziti 50 hektolitara, te da berba posebice za najbolje kategorije vina mora biti ručna, kao i to da je nužno selekcionirati grožđe. Udruga je odlučila i da se, da bi vina uopće konkurirala za znak VDP, kapljica mora redovito komisijski kušati naslijepo prije punjenja a, potom, i nakon buteljiranja. Kao slijed svega toga, 2001. godine iznesen je pred javnost model klasifikacije u obliku piramide, s time da dno te piramide čine, kako je navedeno, bazna vina VDP Guts Wein koja mogu biti proizvedena miješanjem grožđa iz raznih vinograda unutar nekog određenog vinogorja, njih je količinski ukupno najviše što na ilustraciji i pokazuje sloj označen na piramidi, a vrh da čini VDP Grosses Gewächs (dakle grand cru) koji je s najmanjom ukupnom produkcijom, logično, jer i ukupna površina tih najboljih pozicija je unutar vinogorja najmanja. VDP Guts Wein je uvod u kvalitetna njemačka vina koja u organoleptici odražavaju karakterističnost, određenu tipičnost vezanu uz kraj. I ta vina, ma kako ih netko doživljavao kao ležerna, obična, pod kontrolom su VDP-a. Stupanj više su VDP Orts Weine, od grožđa iz boljih vinograda unutar teritorija neke općine u nekom određenom vinogorju, ali iz vinograda u vlasništvu vinske kuće, a ne i od kupljenoga grožđa. Prinos po trsu niži je. Za njih se rado veli da su ambasadori ne samo položaja (tla), nego i tradicijskih sorata u dotičnoj regiji. VDP Erste Lage je stupanj još više prema vrhu piramide, a vina se, ponavljam, proizvode od grožđa s prvoklasnih vinogradskih položaja unutar vinogorja gdje su optimalni uvjeti za uzgoj grožđa premium kvalitete. Ta su vina tijesno vezana uz ponajbolje tradicijske kultivare tipične za taj teritorij. Što se tiče sorata koje se smatraju tradicijskima i na koje se maksimalno i prvenstveno oslanjaju članovi VDP-a u Pfalzu, to su u prvom redu Rizling rajnski, zatim francuski kultivari odavna rašireni u Pfalzu (ne zaboravimo da je Pfalz uz samu granicu s Francuskom!) dakle Chardonnay, Pinot bijeli (Weisser Burgunder), Pinot sivi (Grauer Burgunder) i Pinot crni (Spätburgunder), potom tu su Muškat žuti (Gelber Muskateller), Traminac mirisavi (Gewürztraminer) i Scheurebe, križanac između Silvanca zelenoga (mama) i Rizlinga rajnskog (tata). Tipičnost u aromi i okusu kod vina 1 Lage/Gewächs znatno je bolje izražena. Vina imaju vrlo dobar potencijal odležavanja. U samoj špici piramide, VDP Grosses Gewächs, najbolje od najboljega, od grožđa je iz, reklo bi se, idealnih vinogradskih položaja, s trsova s vrlo niskim prinosom, od sorata ne samo tradicijskih za taj kraj nego, selektivno, kojima i baš i odlično paše neka dotična pozicija, prinos je još niži, tako da je riječ o vrlo ekspresivnoj dosta kompaktnoj kapljici s posebno visokim potencijalom odležavanja… ♣
VDP klasifikacija, po francuskom sistemu: od baznih vina s dna piramide do VDP Grosse Lage ili grand cru na vrhu
_____________________________
JOSEF BIFFAR – Nekad je je zvijezda Deidesheima bio i podrum Josef Biffar, ali godine su učinile svoje i posustao je, imanje je prodano Japancima i sad je u rukama obitelji Tokuoka, u Japanu inače dosta snažne u sektoru ugostiteljstva i trgovine vinom. Kćerka glavnog gazde Fumiko Tokuoka, koja je studirala enologiju u Geisenheimu, od 1989. je u Deidesheimu, naime vlasnik Reichsrat Von Buhla bio je tada odlučio odustati od vinskog posla i dao je imanje u najam familiji Tokuoka, pa je Fumiko tu postala upraviteljica. Ugovor je istekao predlani a vlasnička se obitelj Niederberger predomislila i ponovno preuzela Reichsrat von Buhl. Obitelj Tokuoka osigurala je svoj opstanak u Deidesheimu kupnjom imanja Josef Biffar, i Fumiko Tokuoka sad je upraviteljica tu. Kad je napuštala Reichsrat von Buhl, gdje je dugo surađivala s enologom i podrumarom Michaelom Laibrechtom, tog je enologa povela sa sobom u kuću Josef Biffar, koja se s preuzimanjem kormila od strane Fumiko Tokuoka osjetno okrenula prema pjenušcima. ■
Deidesheim: Josef Biffar, sada u vlasništvu Japanaca, obitelji Tokuoka. Upraviteljica Fumiko Tokuoka pobrinula se da u prizemlju zgrade otvori wine-bar-restoran gdje sushi i druge japanske specijalitete uspješno kombinira s rizlinzima i pjenušcima
______________________________
FITZ RITTER – Fitz Ritter, također član VDP-a, vinski je podrum s dugom tradicijom – utemeljen je prije 200 godina. Sjedište mu je u središtu Bad Dürkheima, a obuhvaća stari šampanjski podrum iz 1837., najstariji te vrste u Palatinatu, te novi moderan podrum za mirno vino. Na uistinu prostranoj površini koju zauzima sjedište vinske kuće nalazi se neoklasicistička zgrada, prekrasno uređeni vrt za koji vele da je najljepši vrt na Njemačkoj vinskoj cesti. U njemu su jedno od naširih stabala Ginca Bilobe u Njemačkoj, zatim 400 godina stari hrast, a tu je i jedinstvena RebArena odnosno Arena vinove loze. U zgradi su lijepo uređene velike prostorije, idealne za različite svečanosti.
Imanje od 2007. vodi Johann Fitz, iz devete generacije obitelji. Proizvodnja grožđa i vina je s prirodi prijateljskim predznakom, prati je i službeni eko-cerftifikat. ■
Fitz Ritter: najljepši vrt na Njemačkoj vinskoj cesti!
_______________________________
PITANJA ZA VDP – Kakva pravila vezano uz rad u vinogradu i podrumu te uz komercijalizaciju vina vrijede za članove VDP-a? Odgovore na neka pitanja dobio sam zahvaljujući Alexiji Putze iz udruge VDP:
VINOGRAD
- Postoji li neka obveza vezano uz minimum broja trsova zasađenih po hektaru?
O gustoći nasada po hektaru u pravilniku VDP-a ne govori se.
- Način rada u trsju: propisuje li se pravilnikom da je obvezan eko-pristup?
Za sve članove VDP-a obvezno je, i bez napisanoga o tome, da u trsju rade na prirodi prijateljski način. Za članove VDP-a eko-pristup razumljiv je sam za sebe. Članovi VDP-a svjesni su da su tlo i stupanj njegove plodnosti bitni čimbenici u proizvodnji visokokvalitetnog i zdravog vina. Zasad međutim nemamo fiksirani zajednički standard, u smislu da to mora biti npr. za sve certificirana organska ili biodinamička proizvodnja. Velika većina vinskih posjeda unutar VDP-a članovi su neke od službenih eko-asocijacija i gotovo svi među njima imaju i certifikat o eko-proizvodnji.
- Postoji li u pravilniku VDP-a točka koja nalaže priklon nekom od uzgojnih oblika, ili je svatko slobodan da odlučuje kako želi?
Glede izbora uzgojnog oblika u vinogradu nema propisanih pravila.
- Gnojidba?
Nismo unosili u pravilnik način gnojidbe jer, kako je rečeno, najveća većina proizvođača unutar VDP-a članovi su neke od eko-organizacija i oni slijede regule koje propisuju te organizacije.
- Zaštita od bolesti vinove loze?
Odgovor na ovo pitanje također proizlazi iz spomenute činjenice o članstvu brojnih VDP-proizvođača u eko-udrugama, dakle kad je već toliki broj naših vinara u eko-asocijacijama logično je da je sustav zaštite trsja na eko-kolosijeku
- Berba grožđa: kakva je tu situacija?
Berba u punoj zrelosti grožđa. Ručno branje obvezno je za vina koja u klasifikaciji aspiriraju na oznake VDP.ERSTE LAGE i VDP.GROSSEs GEWÄCHS.
PODRUM
- Maceracija na nižim temperaturama dozvoljava se?
Da.
- Kakva je situacija s kvascima: divlji, autohtoni, selekcionirani na licu mjesta, kupovni, selekcionirani bilo gdje u geografskom smislu?
Nije se inzistiralo na toj točki, izbor kvasca prepušten je proizvođaču. Članovi VDP-a, svjesni svoje odgovornosti za kakvoću i autentičnost vina, izrazito su skloni tome da koriste vlastite kvasce za alkoholno vrenje, i nastoje za nastanak svojih vina koristiti one selekcionirane iz njihovih vinograda odnosno selekcionirane iz vinograda u njihovu vinogradarskome kraju.
- Gdje proizvođači iz VDP-a mogu kupiti kvalitetne kvasce selekcionirane iz pojedinih njemačkih vinogorja?
Sveučilište u Geisenheimu i Enološki Institut u Neustadtu tijesno surađuju s proizvođačima po pitanju kvalitetnih sojeva autohtonih kvasaca.
- Uporaba drveta u procesu fermentacije i dozrijevanja: preporučuje li VDP proizvođačima inoks, odnosno određene drvene bačve da se ne bi narušile autentičnost i tipičnost vina, ili nikoga od svojih članova ne obvezuje na korištenje neke od tih posuda?
Svakome proizvođaču prepušteno je da sam, prema svojoj vinskoj filozofiji i prema tipu vina, odluči koju će vrstu posude rabiti za fermentaciju, odnosno dozrijevanje. Proizvođači se odlučuju za ovu ili onu posudu ovisno o sorti vinove loze i o položaju vinograda, ali i vezano na tradiciju proizvodnje vina u nekome kraju. Zasad to funkcionira jako dobro, organoleptika posebice u najvišem kvalitativnome rangu u skladu je s onime što se smatra tipičnime za neko područje.
- Eno-aditivi u vinskoj produkciji: dopušteni, ili ne?
Proizvođači unutar VDP-a mogu ih koristiti, ali samo u skladu s Vinskim zakonom Njemačke.
- Bistrenje, filtracija, posebice za najbolja premium vina?
Pravilnik VDP-a ne brani ni bistrenje ni filtraciju.
- Puštanje vina na tržište, po boji (bijela, ružičasta, crvena) i kategorijama (Orts Weine, 1 lage, Grosse Lage): s kojim datumom poslije berbe vina smiju van iz podruma?
Vina VDP.Erste Lage debitiraju na tržištu s prvim svibnjem u godini nakon berbe. I visokopredikatna slatka vina VDP Erste Lage smiju na tržište tek s prvom svibnjem u godini što slijedi godište berbe. VDP Grosse Gewächse bijela vina smiju izaći s 1. rujnom u godini što slijedi godište berbe, a VDP Grosse Gawachse crvena vina s 1. rujnom druge godine što slijedi godište berbe. Pravilnik ne propisuje posebno izlazak kapljice s oznakom Guts Weine i Ortsweine.
- Kako je s kontrolom: obavlja li se ona kroz cijelo vrijeme procesa proizvodnje, nasumice?
Unutar VDP-piramide kakvoće obvezatnoj posebnoj kontroli podložna su samo vina što aspiriraju na oznaku VDP Erste Lage i VDP Grosses Gewächs. Vina se službeno kušaju barem dva puta, jednom prije punjenja u bocu i onda još i nakon punjenja. Prođu li uzorci na obje degustacije glede kvalitete i tipičnosti dobivaju pravo na prestižne oznake.
- Što se događa ako nešto pođe po krivu?
U prvoj fazi nastojimo to riješiti na regijskoj razini, ali ako je nešto osobito komplicirano imamo i organizam na nacionalnoj razini.
- Tko sjedi u tijelu što odlučuje o tome hoće li se dati vinu dopuštenje da dobije prestižnu oznaku – jesu li to samo lokalni proizvođači i enolozi, ili enolozi iz drugih njemačkih vinskih područja, jesu li prisutni i funkcionari iz državnih institucija?
Članovi regijske degustacijske komisije mijenjaju se, no komisija je uvijek dominantno sastavljena od enologa i proizvođača članova VDP-a, ponekad se pozovu i enolozi sa strane, te novinari i profesori enologije iz raznih vinskih sveučilišta.
- Zasad klasifikacija koju je donio VDP nije pokrivena i njemačkim vinskim zakonom. Kad mislite da bi se to napokon moglo dogoditi?
Teško je predvidjeti kada će se to dogoditi, i hoće li uopće na naša klasifikacija biti pokrivena i njemačkim vinskim zakonom. Ali primjećujemo da mnogi visokokvalitetni proizvođači u Njemačkoj slijede ovaj naš način, dakle uočavaju da je to pravi put. A to nam je i cilj, biti na pravome putu. U ovome trenutku vinska industrija u Njemačkoj očito nije spremna da se harmonizira na taj način, pod jednim krovom. Što se tiče njemačkog vinskog zakona, on je dosta nefleksibilan, krut, i dugo mu treba za bilo kakve korekcije i revizije. Nadamo se da će se ovaj naš sustav s vremenom pokazati kao najispravniji, jer njime klasificiramo i ističemo kakvoću kroz porijeklo i izvornost a sve to prezentiramo potrošačima na vrlo razumljiv način. ■
_______________________________
AUSTRIJSKA PJENUŠAVA PIRAMIDA – Nije riječ o piramidi kvalitete baziranoj na ekstra položajima, ali jeste riječ o piramidi kakvoće – pjenušaca.
Austrijanci imaju svoj sustav zaštite i označavanja D.A.C. – Districtus Austriae Controllatus, a odnosi se na težnju da se maksimalno valoriziraju tipične vrijednosti pojedinoga vinorodnog područja, od vrhunskih vinogradskih položaja do domaćih sorata (primjerice posebno Veltlinca zelenoga, Frankovke…). Sad su Austrijanci predstavili svoju piramidu vrijednosti u sektoru pjenušaca.
Uveli su i Dan austrijskog pjenušca, svake godine 22. listopada, dakle u terminu koji već naviješta sezonu predblagdanskog šopinga. Kroz razne manifestacije toga dana i od toga dana prema blagdanima nastoji se kod potrošača pojačati interes za pjenušce od sorata karakterističnih za Austriju i proizvedene u Austriji od baznog vina dobivenog od grožđa iz vinograda u Austriji. Krajem godine u Austriji se potroši oko 12 milijuna butelja pjenušca, a po nekim anketama proizlazi da je već od tri butelje pjenušca jedna iz kompletno austrijske proizvodnje. Htjelo bi se postići i bolji rezultat…
Austrijanci su 2013. ustanovili ured za pjenušava vina Sparkling Wine Comitee, nastao velikim angažmanom i samih domaćih proizvođača pjenušaca i Austrijskog ureda za vinski marketing AWMB. Predsjednik je Herbert Jagersberger. Velike nade polažu se glede pjenušaca u berbu 2014., godište koje je, u posljednje vrijeme, klimatološki i bilo najbolje za alkoholno laganija vina s dobrom ukupnom kiselošću. A takva vina kao bazna odlična su baš za pjenušac. S ovim uredom i inicijativama AWMB-a nadaju se da bi 2014. mogla u konteklstu pjenušaca ući zlatnim slovima zapisana u povijest austrijskoga vina.
– U proizvodnji mirnoga vina Austrija je već desegnula rub najviše svjetske kvalitativne razine, sad nam je cilj to učiniti i u domeni pjenušaca 100 posto austrijske produkcije. Zamišljeno je da proizvodi s vrha piramide odgovaraju najvišim standardima u produkciji pjenušaca, npr. onima iz Champagne te talijanske Champagne Franciacorte – kaže Willy Klinger, glavni direktor AWMB-a, i dodaje: – Početna kategorija Level 1 ili Razina 1 piramide kvalitete pjenušaca odnosi se na pjenušce od baznog vina proizvedenoga u Austriji od sorte karakteristične za neko područje Austrije a s minimumom od devet mjeseci odležavanja na talogu prije puštanja na tržište. Razina 2, koja je iznad, obuhvaća pjenušce proizvedene u Austriji od baznog vina od austrijske sorte ali obvezno tradicijskom metodom drugog vrenja u boci te s minimumom od 18 mjeseci ležanja na talogu u butelji prije degoržiranja. Najvišu kategoriju, vrh piramide, čine pjenušci proizvedeni u Austriji klasičnom šampanjskom metodom od austrijske sorte iz vinograda unutar određene općine, pri čemu se na etiketi navodi naziv toga vinograda i općine gdje se on nalazi, minimum odležavanja na talogu u butelji nakon druge fermentacije je 30 mjeseci.
Piramida kakvoće austrijskih pjenušaca
Pravilnik sadrži i točke vezane uz način rada u vinogradu, maksimalne dopuštene prinose, termin berbe, način berbe (obvezno je ručno branje!), nježno prešanje da se izbjegne gorčina i da se ne podiže pH, bitan za kiselost i svježinu. Sve to treba pratiti i odgovarajuća strategija u marketingu. Austrijski proizvođači pjenušaca i AWMB taj cijeli pravilnik, koji je u fazi finiširanja, namjeravaju u tijeku ove godine progurati u austrijski vinski zakon.
Prema strukovnim kućama koje vode statistiku vezanu uz potrošnju i potražnju, pripadnost proizvoda nekoj regiji postala je iznimno važna. Rezultati istraživanja govore da je danas regijska pripadnost proizvoda za kupca važnija i od toga je li dobiven ekološkim načinom! Da bi pjenušac mogao službeno nositi oznaku Austrian Sparkling Wine, što nije sinonim od Sekt hergestellt in Österreich, 100 posto baznog vina mora biti proizvedno u Austriji od sorata tipičnih za pojedina austrijska područja.
Mogli bismo ne samo u kategoriji kvalitete nego i u kategoriji iskrenog domoljublja iz ovoga svega i mi mogli naučiti.■
SuČ – 01/ 2015
Revolucija u Goriškim brdima/ GRAND CRU u MARJANOVIM JAJIMA
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
JEDAN OD VEĆ GODINAMA NAJCJENJENIJIH PROIZVOĐAČA VINA NA PODRUČJU OD TRIGLAVA DO VARDARA INVESTIRAO JE u NOVE SPECIJALNE BAČVE a i NADA SE, s OBZIROM NA POZICIJE s TRSJEM KOJE IMA TE S OBZIROM NA PRONAĐENE DOKUMENTE O KLASIFIKACIJI ŠTO SU JE u 18. STOLJEĆU NA SLOVENSKOM i TALIJANSKOM COLLIJU PROVELI FRANCUZI, SKORAŠNJEM UVOĐENJU, TAMO, FRANCUSKOG SUSTAVA APELACIJE
Marjanova jaja, velika gotovo – kao i on sam! Jedno veće, drugo manje. Nešto što još drugdje u svijetu, veli Marjan Simčič, ne postoji…
Marjan Simčič u novome dijelu svojega podruma gdje je smjestio bačve-jaja i konusne zatvorene kace, te gdje će biti i barrique
Riječ je o novim bačvama u obliku jajeta izrađenima kompletno od hrastovine u bačvariji Kranjc iz Sevnice. Jedna je zapremnine 500 a druga 350 litara. Recipijenti u obliku jajeta postoje već neko vrijeme, često su rađeni od betona (concrete; kod nas ih rabi Enrest Tolj iz Saints Hillsa) a oni napravljeni od drveta ili nisu 100 posto od drva nego na nekim mjestima, iz razloga praktičnosti i ekonomičnosti u proizvodnji, sadrže dijelove od inoksa, odnosno ako je ipak korišteno samo drvo onda iz istih razloga sadrže dodavane drvene dijelove. Ova pak jaja znanog vinogradara/vinara Marjana Simčiča iz Goriških brda, koji gospodari s 18 hektara vinograda, proizvodi oko 95.000 butelja vina godišnje i izvozi u 25 zemalja (u Hrvatsku preko tvrtke Acrobat), od dužica su u jednom komadu od dna do vrha, hrastovinu je Marjan na klasičan način, da se izluče nepoželjni sastojci, čuvao za dúge 12 godina. Za bačvu u obliku jajeta i pogotovu kod ovakve izrade kad je dužica u jednom komadu od dna do vrha rabi se samo najbolji dio sirovinskog komada tako da otpada je mnogo, pa to, i kompliciranost izrade osjetno poskupljuju finalni proizvod, Marjan Simčič veli da je u odnosu na ponajbolji tonneau bačva-jaje jednake zapremnine 10 puta skuplja. Bačvu-jaje, inače, patentirala je znana francuska kuća Taransaud, koja, po riječima zagrebačkog enologa Slavena Jeličića što je sa svojim poslodavcem Josipom Galićem iz Zlatne doline nedavno bio u posjetu baš i toj bačvariji, također izrađuje svoja vinska jaja tako da dužica bude u komadu, dakle iz toga proizlazi da Simčič ipak nije jedini u svijetu s ta dva kompletno drvena jaja s dužicama u jednome komadu. Takva jaja, izrađena osobito fino i bez klasičnih obruča odnosno uopće bez obruča tako da asociraju više na neki krasan komad namještaja (po zagrebački: Möbelstück) za stan nego na bačvu za vino, bio je spreman od Taransauda kupiti i Galić…
Bačve-jaja najčešće se izrađuju od betona (concrete, čitaj: konkrit), takve (nazvane Nevina jaja, po njegovu vinu Nevina) već neko vrijeme, na preporuku glasovitog francuskog enologa Michela Rollanda, koristi Ernest Tolj, vlasnik vinske kuće Saints Hills. Drvenu bačvu- jaje u francuskoj bačvariji Transaud htio je kupiti Josip Galić iz Kutjevačkog vinogorja (desno)
U čemu je posebnost jajčanih bačvica? Simčič i neki enolozi s kojima sam razgovarao vele da je kvaka u tome da u posudi oblika jajeta dolazi nekako sâmo od sebe do određenog gibanja sličnoga bâtonageu, tj. namjernom miješanju mladoga vina štapom da se digne fini talog kako bi se postupno njegove čestice inkorporirale u vino na dozrijevanju i obogatile ga. Vrijednost drvene bačve-jaja svakako je i u tome što je napravljena od najfinijeg drveta pa bačvar i te kako pazi da i paljenost bude najfinija, a vinara to obvezuje da u takvu posudu stavlja doista kremu svoje kapljice. Ali, ne zanemarimo i potencijalno veliko marketinško značenje: ekstra izgled, rijetkost u vinskim podrumima i ekskluziva te image, jaje kao oblik iz kojega kreće život, pa, na kraju – sasvim druga cijena vina u odnosu na cijenu kapljice koja nije nastajala u jajetu…
Marjan Simčič sa suprugom Valerijom u barricaiji, te u degustacijskoj dvorani
Marjan Simčič, koji, inače, za sazrijevanje svojih vinskih špica rabi velike konusne zatvorene kace, tonneaux (bačve od 500 do 700 litara) i barrique, za boravak u jajetu odredio je vino iz linije nazvane po tipu tla (lapor) u njegovim vinogradima na odličnim pozicijama – Opoka, tj. ono što mu je najbolje u produkciji. U toj liniji ima rebulu, sauvignon, chardonnay i merlot. Ako bi nabavio još takvih bačava, kandidat za jaje bilo bi i vino iz linije Selekcija, a kako i postoji u dvije boje – rebula, chardonnay i sauvignon, te Teodor bijeli (rebula 60 posto, sauvignonasse odnosno bivši tokaj, i sivi pinot po 20 posto) i Teodor crni (merlot 85, cabernet sauvignon 15 posto) kao i crni pinot, prednost bi imala bijela kapljica a od crnih vina crni pinot. Po Marjanu, vina iz linije Opoka, koja se drže na maceraciji od dva do šest dana (bijela) i 28 dana (crno) i koja na tržište izlaze nakon 3,5 do četiri godine dozrijevanja od toga najmanje dvije godine u drvu, na razini su, s obzirom na vinogradske položaje, grand crua, a vina iz linije Selekcija, koja izlaze iz podruma nakon 2,5 do tri godine dozrijevanja od čega također barem dvije godine u drvu, u rangu premier crua.
S obzirom da je, navodi, aktualni način označavanja korištenjem na etiketi izraza stolno, kakovostvo (kvalitetno) z kontroliranim poreklom i vrhunasko zkp zastario i od njega nema vajde, u svijetu ne znači ništa, Simčič već dugo sanjari o tome da se u Brdima, gdje je klima pod utjecajem mora s jedne i Alpa s druge strane, uvede francuski sustav klasifikacije koji obuhvaća bazno vino, pa kao stepenicu iznad vino općinske apelacije, pa još iznad premier cru i na vrhu piramide kakvoće grand cru, a da ima šanse da se to i dogodi hrabri ga pronalazak, u Muzeju u Goriziji, dokumenta iz 18. stoljeća koji govori da su Francuzi kad su boravili u Gorici i okolici napravili rangiranje vinograda upravo i do nivoa premier crua i grand crua. Veseli ga, kaže, što se dobar dio njegovih vinograda, inače na nadmorskim visinama od 150 do 280 metara, nalazi u zonama što su ih, po ekspoziciji, tipu tla, klimi i mikroklimi, Francuzi prije više od stotinu godina svrstali u premier i grand cru.
Od strane Francuza najbolje vrednovani položaji u Goriškim brdima u predjelu su sela Ceglo (Podgredič, Borič, Krmavo) u općini Medana, gdje Marjan živi, pa na Plešivu koje je također u općini Medana, zatim u samoj Medani (Jordano, Breg, Jama), tu su i Biljana, i Oslavje-Števerjan ili Oslavia-San Floriano del Collio, zona što danas pripada Italiji. Navodno, po toj klasifikaciji, u Brdima na francuskoj mapi je 12 položaja zapisano kao premier cru.
Točka od koje krenuti na to da se stvar digne i na službenu razinu eto pronađena je, sad podmetnuti leđa na realizaciji u prvom redu moraju Konzorcij za vino Brda i Consorzio tutela vini del Collio, pravilnikom glede produkcije, komercijalizacije i kontrole, koji mora pridonijeti tome da s tih ekstra položaja ekstra grožđe i završi pred potrošačem u ekstra vinu, te obraćanjem nadležnim državnim institucijama koje trebaju pomoći da klasifikacija dobije i službenu težinu. ♣
Simčičev podrum specifične je arhitekture. Uz zgradu, a iznad novoga dijela kleti gdje su drvene posude za dozrijevanje vina, sagrađen je bazen, pored su ostavljeni prostori koji ce se ispuniti zemljom i ukrasiti cvijećem
SuČ – 01/2015
Uz Zagreb vino.com/LIJEPA NAŠA NA DLANU
Pogled iz vinograda na brdu na Bol
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
KAO GOSTI 9. MEĐUNARODNOG FESTIVALA PLEMENITE KAPLJICE LANI u STUDENOME u METROPOLI BORAVILI SU BROJNI INOZEMNI ENO-GASTRO NOVINARI, ZA KOJE JE i OVAJ PUT UOČI MANIFESTACIJE ORGANIZIRANO NEKOLIKODNEVNO STUDIJSKO PUTOVANJE, i TO u BENKOVAČKI KRAJ, NA BRAČ, HVAR u IMOTSKI TE SKRADIN. VEĆINA NJIH SUDJELOVALA JE NA TAKVIM PUTOVANJIMA i VIŠE PRETHODNIH GODINA, PA SAD IMA DOISTA DOBAR UVID u HRVATSKU VINSKU STVARNOST
Međunarodni festival vina i kulinarike Zagreb Vino & Culinaria.com i prošle se godine pobrinuo da u goste u Lijepu našu stigne respektabilan broj uglednih inozemnih eno-gastro a time i turističkih novinara iz zemalja-tržišta Hrvatskoj vrlo zanimljivih kako izravno radi plasmana plemenite kapljice tako i stoga što je riječ o važnim emitivnim tržištima u domeni turizma. Ovaj put studijsko putovanje za novinare neposredno uoči festivala organizirano je prema Splitu, s time da se u polasku obišlo Polaču u benkovačkome području, pa prema Braču, Hvaru i Imotskome, a na povratku u Zagreb zaustavljanje je bilo u skradinskome kraju. Prijašnjih godina press turneja Zagreb Vino-com obuhvatila je Slavoniju i Podunavlje, potom Istru, pa zagrebačko prigorje, Hrvatsko zagorje, međimurje i Moslavinu, zatim, predlani, Konavle, Dubrovnik, Pelješac, Korčulu, Komarnu u neretvanskome dijelu i šibenski kraj. S lanjskim putovanjem na određeni način zaokružio se obilazak inozemnih i nekolicine naših vinskih novinara vinorodne Hrvatske. Sada, uz 10. jubilarni festival treba vidjeti kako dalje: da li ponoviti priču, s time da se u godini kad se planira posjet Istri pridoda još i odlazak u dio Hrvatskog primorja npr. na otok Krk, i s time da se pozove kompletno druga ekipa novinara ali također iz zemalja značajnih kao vinska tržišta, eventualno da se smanji broj novinara pa da se na njihovo mjesto pozovu i vinski trgovci. Prisutnošću i inozemnih vinskih novinara i inozemnih velekupaca i distributera plemenite kapljice projekt Zagreb Vino & Culinaria.com svakako bi dodatno dobio na značenju jer bi se osjetno pojačala poslovna dimenzija manifestacije. Dolaskom stranih kupaca ovamo, što se veli, na kućni prag, veće izglede za izvoz vina mogli bi imati naši manji ozbiljniji proizvođači kvalitetne kapljice kojima nedostaje novaca za češća putovanja i prezentacije po sajmovima odnosno drugim promotivnim manifestacijama u svijetu.Sada, uz 10. jubilarni festival treba vidjeti kako dalje: da li ponoviti priču, s time da se u godini kad se planira posjet Istri pridoda još i odlazak u dio Hrvatskog primorja npr. na otok Krk, i s time da se pozove kompletno druga ekipa novinara ali također iz zemalja značajnih kao vinska tržišta, eventualno da se smanji broj novinara pa da se na njihovo mjesto pozovu i vinski trgovci. Prisutnošću i inozemnih vinskih novinara i inozemnih velekupaca i distributera plemenite kapljice projekt Zagreb Vino & Culinaria.com svakako bi dodatno dobio na značenju jer bi se osjetno pojačala poslovna dimenzija manifestacije. Dolaskom stranih kupaca ovamo, što se veli, na kućni prag, veće izglede za izvoz vina mogli bi imati naši manji ozbiljniji proizvođači kvalitetne kapljice kojima nedostaje novaca za češća putovanja i prezentacije po sajmovima odnosno drugim promotivnim manifestacijama u svijetu.
Prizor s ručka na ljetnoj terasi na studenačkome bračkom suncu. Imali smo doista sreću, jer vrijeme nas je odlično poslužilo
O tome što i kako odlučuje prof. Ivan Dropuljić kao osnivač i direktor festivala, dakako na temelju budžeta koji će uspjeti osigurati. Budući da imam stanoviti uvid u promotivne aktivnosti glede vina u zemljama poput Italije, Francuske, Njemačke, Austrije, mislim da bih mogao reći kako bi svakako institucije u Lijepoj našoj trebale bezrezervno podržati ugošćenje, neposredno uoči Zagreb Vino.coma na press putovanju i za vrijeme Zagreb Vino.coma na festivalu, većeg broja inozemnih vinskih novinara te vinskih trgovaca jer organizirani dolazak tih ljudi i ciljani program za njih barem jednom godišnje može imati vrlo snažan pozitivni efekt. Naime jedno je nastupiti na nekom međunarodnom sajmu pa se kao zemlja izgubiti u masi, a sasvim drugo je primiti te novinare i vinske trgovce u vlastitom dvorištu, gdje su oni onda i maksimalno koncentrirani na domaću ponudu, gdje ne samo da vide, i to NE na brzinu, butelju i etiketu, nego i vide, upoznaju, ono što se duboko urezuje u svijest – vinogradske pozicije, sorte, vinske podrume, proizvođače, razmišljanja, lokalnu gastronomiju, turističke adute. Upravo sredinom veljače, eto u Toscani konzorciji za vina više tamošnjih vinogorja (Chianti, Chianti Rufina, Chianti Classico, Vino Nobile di Montepulcuiano, Brunello di Montalcino, Vernaccia di San Giminiano, Bolgheri itd), pod kapom tijela Toscana promozione, za novinare i vinske trgovce iz cijeloga svijeta imaju svoju tradicijsku prezentaciju vina vina koja su s 1. siječnjem ove godine stekla pravo na izlazak na tržište, pijemontski Konzorcij za vina barolo, barbaresco, Langhe i Roero isto takvu prezentaciju organizira u svibnju u gradu Alba, u Francuskoj na proljeće npr. Burgundija sa svojom manifestacijom Les Grand Jours De Bourgogne (Veliki dani Burgundije) izmjenjuje se, bienalno, s prezentacijom La Découverte de la Valée du Rhône (Otkrivanje doline Rhone), Bordožani imaju svoj tradicijski En Primeur. Austrijanci, tj. njihov AWMB (Austrian Wine Marketing Board) krajem svibnja–početkom lipnja organizira Wine Summit, a njemački VDP (udruga najboljih proizvođača vina Verein des Deutschen Prädikatsweingüter), koji se inače odlično predstavi i na sajmu ProWein u Düsseldorfu, priređuje svoju Vinsku burzu (Wein Börse) u Mainzu…
EKIPA i ITINERER
Evo liste novinara-sudionika lanjskog putovanja na Brač, Hvar i u Imotski, te itinerera:
Gerhard Eichelmann, Vinski vodiči – Mondo Verlag, Heidelberg, Njemačka, Tomas Prange časopis Vino, Varšava, Poljska, Darrel Joseph, free lance, suradnik Wine Spectator, Decanter, austrijske eno-gastro publikacije, Beč, Austrija, Thomas Vaterlaus, Vinum, Zurich, Švicarska, Zoltan Gyorffy, revija Pecsi Borozo, Pečuh, Mađarska, Vladimir Tsapelik, The Indipendent Wine club, predsjednik, Moskva, Rusija, Oksana Krapivko, Tour Press Club, najutjecajnija ruska revija za hotelijerstvo i ugostiteljstvo, Sankt Petersburg, Rusija, Cristina Alcala, španjolski radio i tv, blog www.cristinaalcala.com Madrid, Španjolska, Liliane Turmes, Luxembourgische Tagesblatt & Vinalu, webmagazine www.vinalu.lu, Luxembourg, Luxembourg, Romain Batya, Luxembourgische Tagesblatt & Vinalu, webmagazine www.vinalu.lu, Luxembourg, Luxembourg, Angela Muir MW, Decanter, wine consultant, London, Velika Britanija, Yair Koren Kornblum, Radio i TV Izrael (Israel Broadcoasting Authority), The Israeli Wine Magazine Winet.co.il, Tel Aviv, Izrael, Martin Marian, revija Sommelier, Prag, Češka, Drago Bulc, RTV Slovenija, Slovenske novice, Ljubljana, Slovenija, Darja Zemljič, Kmečki glas, Slovenija, Morten Bundgaard, MorgenAvisen Jyllands-Posten, Sommelier, Copenhagen, Danska, Suzana Trajkovska, urednica-voditeljica emisija Agrar MTV, Skopje, Makedonija, Dejan Vranić, Caffe Bar Network; Vino i fino i BeHa Caffe, Beograd, Srbija, Merdy Ervina Rumintjap, Indonesia MNC group i razni turistički magazini, Jakarta, Indonezija, Paul Bradburry, bloger, Total Split, Total Hvar i Total Inland (Zagora), Velika Britanija, te, od domaćih novinara: Silvija Munda, G.E.T. Report (TV, područje emitiranja: Hrvatska, BiH i Srbija), Zagreb, Tomislav Stiplošek, TV G.E.T. Report (TV, područje emitiranja: Hrvatska, BiH i Srbija); HRB Hoteli Restorani Barovi, Zagreb Hrvatska, Tomislav Radić, HRT, Zagreb, Hrvatska, Ivo Kozarčanin, 24 sata, blogovi Bakhov sin, Vinske zvijezde, Zagreb, Hrvatska, Ana Rogač, časopis o poljoprivredi i gastronomiji Nova zemlja, Osijek, Hrvatska, Marko Čolić, fotograf, te Željko Suhadolnik, revija Svijet u čaši, blog Suhiucasi, Zagreb, Hrvatska.
EL COMANDANTE
Dio grupe – novinari iz Hrvatske i okolnih susjednih zemalja – krenuo je na putovanje prema Splitu autobusom iz Zagreba, a dio novinara iz udaljenijih zemalja stigao je zrakoplovima izravno u Split. Mi koji smo išli busom posjetili smo na putu za Split Polaču i PZ Maslina i vino Radoslava Bobanovića, koji je priredio i ručak.
El Comandante: doček uz ruže u vinogradu
Došao je iz grada, elegantan, u odijelu. Na kućnome pragu skida i odlaže jaknu od odijela, stavlja pregaču i, na glavu, rubac bordoške boje, najednom djeluje onako pomalo gusarski! I – spreman je za prihvat gostiju na svom poljoprivrednom gospodarstvu! S bradicom, čvrsta donekle i stroga pogleda, žilav, energičnih i žustrih kretnji, jaka glasa i odrješita govora, ostavljajući dojam kao da ne trpi repliku ili ne haje za nju, odaje vođu, strogog predvodnika (što je i bio u domovinskome ratu, te, potom, kao načelnik općine Polača), a manje djelatnika u turizmu. El Comandante!
Radoslav Bobanović vodi posjed površine 60 hektara, obrada je na eko-kolosijeku, o tome postoji i certifikat
Prva radna postaja za novinare na putu za Split: Polača u Ravnim kotarima, gospodarstvo PZ Maslina i vino Radoslava Bobanovića. Zamisao je bila stranim novinarima prezentirati vinare i vina Benkovačkog vinogorja, međutim ti vinari se nisu mogli dogovoriti oko prijema gostiju pa se, zahvaljujući i angažmanu Silvije Munda i Tomislava Stiplošeka iz G.E.T. Reporta, gostoprimstva prihvatio sam Bobanović.
Kamena kućica, s kušaonicom i blagovaonicom
Eto nas, dakle, kod Radoslava Bobanovića iz Polače, koji upravlja eko-imanjem od 60 hektara, osnovanim 2005. godine. Prije desetak godina bio je to opustošen i miniran teren.
Od spomenutih 60 hektara, 40 ha zauzima nasad masline (12.000 stabala, 11 sorata – 40 posto je oblice a ostalo otpada na Bužu, Drobnicu, Bjelicu, Leccino, Ascolanu, Frantoio…), 11 je hektara vinograda (devet sorata: Crljenak, Plavina, Babić, Syrah, Merlot, Cabernet sauvignon, Muškat žuti, Maraština i Chardonnay), tri hektara sa 600 stabala pokrivaju smokve.
Bobanovic, s titulom magistra a uskoro, nada se, i s titulom dr.sc., uz svoje vinograde i maslinik ima vinski podrum, prostor i opremu za preradu masline u ulje, prostor za sušenje smokava prirodsnim putem i s opremom za sušenje kad su duži kišni periodi kako je bilo u 2014., te kamenu tradicijsku kućicu što služi kao kušaonica i za ugostiteljstvo.
Radoslav Bobanović uz opremu za preradu masline u ulje
PZ Maslina i vino, koja ima eko-certifikat Prve ekološke stanice, te u koju je, po Bobanovićevim riječima, investirano više od tri milijuna eura (Bobanović ima dva partnera), u konačnici bi trebala nuditi barem 12 različitih poljoprivrednih-prehrambenih proizvoda.
Rade Bobanović veli da prije nije mnogo znao o proizvodnji ulja i vina ali se educirao, a i angažirao je konzultante, primjerice kuću Wine Expert u kojoj je kutjevački enolog Miodrag Hruškar. I to se i vidi na vinima! Odredjena znanja, stečena u hodu, pomogla su mu, rado e se pohvaliti, da u 2014. godini spasi maslinu od opasnog napada muhe, sačuvao je, tvrdi, oko 80 posto uobičajenog uroda tretmanom koktelom od konjske mokraće i konjskog izmeta (ima dva konja za jahanje), kaolina, zelene galice, morske alge, koprive, komorača, meda…
KOPAČINA, SENJKOVIĆ i STINA
Grupe su se spojile te večeri u zgradi Jadrolinije u splitskoj luci, odakle se pošlo trajektom za Supetar. Iz Supetra put nas je vodio do Donjeg Humca i konobe Kopačina, gdje su predviđene degustacija vina Senjković pa onda i večera. Sljedili su noćenje u Bolu, te idućega dana obilazak vinograda Stina Jako-vina Grabica na poziciji oko 400 – 600 metara ponad Bola.
Skupno, za uspomenu, ispred konobe Kopačina
Magdalena i Saša Senjković: obitelj Senjković ušla je i u proizvodnju pjenušaca, od bijelih sorata rabe Kuć, a iz kišne 2014. na šampanjizaciju su stavili i plavac, koji je, vele, imao jako dobre kiseline. Njihov Bosso 2012 (Plavac mali 90 posto te Cabernet sauvignon i Syrah 5 posto) pokazao se i te večeri najboljime
Konoba Kopačina u Donjem Humcu: Ivo Jugovac i njegov sin, kuhar, iskazali su se gostoprimstvom i vrlo finim lokalnim jelima
Ivica Kovačević, desna ruka Jaka Andabake, te upravitelj posjeda Stina-vino Jakša Marinković i enolog-podrumar Rikard Petrić poveli su nas do tih Grabica. Stina vino tu sada ima 50 hektara vinograda podignutog nakon što je drobljeno kamenje. U planu je ovdje saditi još pet hektara, s time bi priča bila zaokružena. S obzirom na nadmorsku visinu, tu je svježije i zasađene su ponajviše bijele sorte, uglavnom pošip (20 ha), ima i vugave, viogniera, te nešto chardonnaya, od crnih pak nešto Tempranilla (1 ha), Cabernet sauvignona (3 ha), Merlota (3 ha), Syraha (3 ha), Crljenka (1 ha). Stina-vino posjeduje još sedam hektara svojih vinograda na drugim pozicijama na Braču, a 4,5 hektara su unajmljena.
U vinogradu Grabice, kojime upravlja Stina Vino Jake Andabaka, popunjen je najviše bijelim sortama, a od njih najviše je Pošipa. Na slici u Grabicama Stina-vina: direktor Jakša Marinković i enolog Rikard Petrić, dolje: Ivica Kovačević
Kušanje vina Stina i vina od Hrvoja Bakovića, u degustacijskoj dvorani podrumskog kompleksa nastalog nakon što je hotelijer Jako Andabaka preuzeo zgradu nekadašnje Prve dalmatinske vinarske zadruge u središtu Bola. Interijer je potpuno preuređen u moderan vinski podrum, wine-bar/prodavaonicu te prostranu dvoranu za kušanje
U Bolu se prezentirao i uljar Teo Šantić iz Supetra, koji proizvodi ulje od sorte Oblica i nudi ga pod robnom markom Kapja. Šantić inače ima, kaže, i ulje i od divlje masline Olea oleastra. Veli da Brač trenutno daje jednu trećinu od ukupne količine maslinovoga ulja proizvedenoga u Hrvatskoj
Južna strana Brača: Dubov dolac, kod Zmajeve spilje odnosno kod samostana Stipančić (gore), Murvica (dolje)
Nakon Grabica i obilaska vinograda i na južnoj strani Brača, konkretno Murvice, zatim razgleda podruma Stina-vina u središtu Bola i degustacija vina Stina i plavca od Hrvoja Bakovića – ručak, i onda – katamaranom za Jelsu, na Hvaru.
HVAR, OTOK VINA (?)
Otok Hvar, koji se danas reklamira i kao otok vina a koji je nekad, kako navodi znani otočki vinar Andro Tomić, imao 5700 ha pod vinovom lozom, sada broji tek nekih 300 ha pod trsjem. Vinogradi su oko grada Hvara, zatim u unutrašnjosti otoka, često se za taj dio kaže u polju ali i u unutrašnjem dijelu otoka ima ih i na padinama, a najjači vinogradski položaji su na južnoj strani zvanoj Hvarske plaže s ekstra pozicijama Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, Jagodna, Medvid bod, Zavala, Gromin dolac.
Enolog-proizvođač Andro Tomić, na slikama s predsjednicom udruge Hvarski vinari i s licenciranom turističkom voditeljicom Ivanom Krstulović Carić te s kolegama Ivom Carićem i Davorom Šestanovićem, enologom/podrumarom kod Zlatana Plenkovića, krasno je u sklopu svojega objekta Bastijana uredio prostor za prihvat gostiju. Tu se odvijaju ne samo degustacije, nego i razni kulturni i zabavni programi
Domaćini u Jelsi – udruga Hvarski vinari vode nas iz luke do vinarije Bastijana Andre Tomića. Pripremljene su prezentacija Hvar Otok Vina i degustacija vina hvarskih proizvođača: Bastijana Tomić, PZ Svirče, Ivo Carić, Tonči Marjan, Pinjata, obitelj Vujnović… Iako su najavljena bila i vina od Ive Dubokovića, nije bilo ni njih ni vlasnika vinarije Duboković. U udruzi Hvarski vinari su i Teo Huljić, Roko Bracanović i Ante Tudor, ali, čudno, njihova vina nisu se pojavila na degustaciji. Hvarski vinari nisu na žalost bas najbolje iskoristili nazočnosti sedme velesile u njihovoj sredini.
Sjajnu večeru ponudili su u konobi Kod None u Svirču Miljan Matković, njegov sin Marko, kćerka Veronika i kuhar Šime Matković. Konoba, s pedesetak sjedećih mjesta, postoji sedam godina i poslužuje klasična dalmatinska jela – ribu lešo i na gradelama, brudet, gregadu, peku, divljač, pašticadu… Gosti se dočekuju s komadom pogače. Zapravo je riječ o tijestu kao za pizzu, obogaćenome usoljenim ribicama, sjeckanim lukom, šalšom i origanom…
Hit u konobi Kod None bili su Figolini, praline – suhe smokve odjevene u deblji plašt od tamne čokolade. Fedra Gamulin iz ženske zadruge Faria, koja se bavi tradicijskim kolačima Hvara, nudila je i arancine, cvite, starogrojski paprenjak. Pharia na tržište izlazi i s džemovima od smokve, mandarine, maslinama u slanoj vodi, sa sedam vrsta melema u domeni prirodne kozmetike za njegu kože (lice i ruke), sa upakiranim začinskim biljem poput smilja, lavande, ruzmarina, kadulje… Fedra Gamulin rekla je da je zadruga Pharia radila na tome da sa svojim proizvodima uđe u trgovine IKEA FOOD-a
Doručak u Pinjati, kod Ivice i Marije Gabelić – uz parč! Za ručkom u PZ Svirče upravitelj Andrija Carić otvorio je, na opće oduševljenje, boce Plavca malog Ivan Dolac iz 2003. i 2004.
Dan poslije, na rasporedu je bila Vrboska. Najprije se prošetalo Muzejem ribarstva, pa se išlo na doručak u vinariju Pinjata, zatim se bacilo pogled u tamošnje crkve koje čuvaju lijepu kolekciju slika, a onda se uputilo na Hvarske plaže u vinograde Ivan Dolac i Sveta Nedjelja. Zaustavljanje i okrepa u Bilom idru vinarije Zlatan otok Zlatana Plenkovića u Svetoj Nedjelji, pa posjet PZ Svirču, gdje je organiziran ručak.
Zaštitni znak Vrboske (gore) i prepoznatljivi znak za objekt Bilo idro u Svetoj Nedjelji
Zlatan Plenković i dalje je jedan od najjačih igrača na vinskoj sceni Hvara. Osim s Hvara, s pozicija Sveta Nedjelja i Zavala, koristi grožđe iz svojih vinograda kod Makarske i kod Šibenika. Upravlja s više od oko 150 hektara vinograda od kojih je gotovo 100 ha u kooperaciji. Pohvalit će se da prodaja ide vrlo dobro, Zlatan kaže da do 2009. godine nije imalo toliko vina koliko ga je mogao plasirati. Vina izvozi u 15 zemalja, među ostalima i u Kinu gdje ima kompaniju s lokalnim partnerom. U postupku je otvaranje zajedničkih kompanija i u Njemačkoj i u SAD, najavljuje Zlatan Plenković, na slici sa sinom Nikolom, snimljeni na pressici za strane i domaće novinare u objektu Bilo idro
Zlatan Plenković i sin mu Nikola: iza, na visini, vide se vinogradske strmine Svete Nedjelje. Plenković, koji je svojedovno imao eko-certifikat od jedne švicarske nadležne kompanije za praćenje i nadzor eko-produkcije kaže da će sad ići u obnovu certifikacije. Dolje: vinogradi Ivan Dolac
OD KUJUNDŽUŠE DO SOČUŠE
Još sat vremena vožnje autobusom od Svirča do Sućurja, i stižemo, doslovno u minutu prije 12, na trajekt za Drvenik, na kopnu, i odatle nas put vodi, kroz novi tunel, do Imotskoga.
Sjajna večer(a) u konobi Grbavac u društvu s imotskim proizvođačima. Ruski novinar Vladimir Tsapelik, koji je bio na svim dosadašnjim studijskim putovanjima Zagreb Vino.coma za strane novinare dakle obišao je cijelu vinorodnu Hrvatsku, održao je govor pun pohvala na račun organizatora press-putovanja te posebice na račun gostoljubivosti Imoćana i na račun umješnosti kuhara u Grbavcu
Imoćanska udruga vinogradara i vinara Cvit razgovora kojom rukovodi Milan Grabovac sjajno nas prima, na večeru, u konobi-staroj mlinici Grbavac. Odbor za doček čine osobno Ante Grabovac, nekad saborski zastupnik, sada vlasnik vinarije Grabovac, njegovi sinovi Milan i Nikola, zatim enolog podruma Imota Zdilar i podrumar Šimunović, inače i sam proizvođač vina, pa vinari Sočo i Glavota… Imoćani su se vrlo dobro pripremili za ovaj susret s novinarima: svim predstavnicima sedme sile podijelili su knjižicu s glavnim podacima o svojemu vinogorju (površina, sorte, proizvođači – imena i kontakti, tehnička objašnjenja o vinima), kao i, na službenoj degustaciji, listu kušanja s osnovnim podacima vezanim uz svako vino…
Imotska peka (fantazija!), i imotska torta (fantazija)
Na pladnjevima na večeri – peka odmah nazvana Fantazija, nekoliko jako dobrih kujundžuša, npr. Sušić iz 2013, Šimunović 2013, Imota 2013, za istaknuti Sauvignon 2013 od Buljana i Chardonnay 2013 od Šimunovića i, još i više, od Sušića, jako dobar syrah iz 2013 od Grabovca, jako dobro no još mlado Modro jezero grand reserve 2011 (trnjak, vranac, merlot, cabernet sauvignon) od Grabovca, a otkriće – crnjak Sočuša 2012 od obiteji Sočo… S puno je voćnosti, gusto, toplo, neopterećeno barriqueom, skladno! Sočina Sočuša je vino najvjerojatnije od sorte Vranac.
Imoćanski proizvođači: Ante Sočo (lijevo, stoji), Milan Glavota (stoji, desno), te Šimunović, Zdilar i Grabovac. Sočo, koji se bavi i pčelarstvom, vinograde ima u Bušanju, na terasama na strminama na visini između 350 i 400 metara. Uz Kujundžušu – 2000 trsova, uzgaja i tu tzv. Sočušu, također 2000 trsova, Vinograd je star oko 80 godina, a DNA analiza pokazala je velike sličnosti te sorte s Vrancem tako da bi doista riječ i mogla biti o Vrancu, kojega ima dosta u imotskome kraju. Glavota je donio Kujundžušu 2013, te mješavinu od merlota, cabernet sauvignona, trnjaka i vranca.
Šimunović, kojega pamtim otprije po jako dobrom crnjaku Crni Šimun s berbom 2013 nije ponovio onu kakvoću, ali je zato iz 2013. imao lijepe kujundžušu i chardonnay, te enolog Zdilar iz jedne od najvećih vinarija u bivšoj Jugoslaviji – Imote, s kapacitetom od 21 milijun litara!
Novinarka Silvija Munda iz G.E.T. Reporta slavila je taj dan rođendan, i od Nikole Grabovca na dar je dobila mikro imotsku tortu, veliku tek toliko da je na nju stala jedna svjećica, a svi smo joj nazdravili s Grabovčevim pjenušcem
Idućeg dana šetnja, u pratnji turističkog vodiča, gradom Imotskime te do njegovih dviju naročitih znamenitosti – Crvenog i Modrog jezera, pa skok do novog vinograda Vučja Draga od obitelji Grabovac, na brdu ponad Imotskoga. Okrepa uz fritule i pjenušac Grabovac u vinariji Grabovac, potom službena degustacija, u dvorani Mozaik vinarije Imota, uzoraka značajnijih imoćanskih vinogradara i vinara.
Imotsko vinogorje, koje je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća brojilo 2000 hektara vinograda, danas ima 900 hektara pod trsjem. Veliki dio vinograda je u polju, na ravnici, tek u posljednjim godinama vidljiva su nastojanja da se s lozm najozbiljnije krene na brdo. Oko 90 posto sortimenta čini Kujundžuša, od bijelih autohtonih sorata ima Žilavke, od naših dalmatinskih kultivara Pošipa, a od internacionalnih Pinota sivog, Chardonnaya, Sauvignona bijeloga. Najvažnije crne sorte u imotskome kraju su Trnjak i Vranac, koje se često miješaju u cuvee s internacionalnoim kultivarima kao Cabernet sauvignon I Merlot. U najnovije vrijeme sadeno je I nešto Syraha.
Degustacija u dvorani Mozaik podruma Imota: moderator je bio Zoran Pejović, sommelier i voditelj dvaju prestižnih objekata u Splitu – Paradigma i Paradoks
Turistički obilazak: snimanje i fotografiranje uz Modro jezero
Ante Grabovac ključna je figura imoćanskog vinogradarstva i vinarstva. Ne samo da se dobro razvija u vinskome segmentu nego puno polaže i na turizam vezan na vino i gastronomiju.
– Veliki je dobitak za nas u Imotskome otvorenje tunela koji bitno skraćuje vožnju od Imotskoga do Makarske. U Makarskoj sam već otvorio wine-bar u kojemu uz vino nudim domaći pršut, sir, druge delikatese. Vinarija Grabovac ima 15 različitih etiketa, i tipovima kapljice pokriva gotovo sve zahtjeve. Posjedujemo kujundžušu, kujundžušu sur lie, chardonnay sur lie, pošip, pošip+žilavku, sauvignon, rosé, crnjake Modro jezero, Modro barrique, Modro Gran reserve, syrah, imamo i rakiju. Prostor na kojemu još nismo mi pokrivam s vinima drugih proizvođača. U planu mi je otvoriti wine bar i u Dubrovniku, tako da bih imao tri dobra punkta za plasman: kod sebe doma, u Makarskoj i Dubrovniku. Na mom imanju u Imotskome prodaja ide odlično, plasiram bez muke i butelje skuplje od 100 i 120 kuna. Problem je samo što sezona ne traje dugo koliko bi mogla.
Ante Grabovac sa sinovima Milanom i Nikolom te enologom Mislavom Maršićem. Dok se kuša crnjak, Grabovac veli da će ostati zapisan kao prvi tržišni proizvođač pjenušaca klasičnom metodom u Dalmaciji. Pjenušac, od sivog pinota, crnog pinota i chardonnaya – a baš je tu mogla biti pridodana i lokalna kujundžuša! – proizvodi već više od 10 godina
Kakva je u Imotskome bila 2014. berba, pitam.
– Mi smo vrlo zadovoljni, spasio nas je vinograd na brdu Vučja Draga na 400 metara nadmorske visine. Vinograd je sađen nakon što smo drobili kamen. Tlo je vrlo propusno i posljedice od obilja kiše nisu izražene kao drugdje. S obzirom na takvo tlo nismo imali problema s blatom u vinogradu i mogli smo bez problema ući s traktorom i pravovremeno tretirati lozu protiv bolesti. Šećeri u vinima iz 2014. su čak vrlo dobri, fenolna zrelost je relativno dobra, kiselost u granicama, međutim za desetak posto podbacio je rod. U polju je bilo problema, tako da iz triju vinograda lani nisam ništa ni brao – veli Ante Grabovac.
Odličan ručak u hotelu Zdilar, potom pokret busom prema Zagrebu, s time da se stane još i kod Alena Bibića u Plastovu kod Skradina.
SLOW FOOD FOR BETTER MOOD, SLOW DRINK ALLOWS YOU CLEARLY TO SEE & THINK!
Alen Bibić nastavlja obiteljsku tradiciju u vinogradarstvu od djeda Petra. Prva njegova berba iz tih starih didovih nasada bila je, navodi, 1996. Bibić je poznat po ponešto drukčijim vinima, kao prvo: tijesno se vezao uz domaće sorte poput Debita i Maraštine te Plavine, Babića i Lasina, kao drugo voli duža dozrijevanja u barriqueu a krenuo je i u mareracije bijelih sorata, i to maceracijama u kamenicama, tj. kamenim posudama. Bas de Bas 2006 je debit tri mjeseca maceriran u kamenici i potom pet godina dozrijevao u velikim bačvama. R5 2012 vino je od pet sorata: Debita, Pošipa, Maraštine, Pinota sivoga, Chardonnaya, svaka sorta, osim pinota sivoga, da ne pusti boju, macerirana je do tri tjedna, vina su potom godinu dana provela u barriqueu a onda su sljubljena i kupaža je dozrijevala još godinu dana u velikoj bačvi. Vino do kojega Bibić posebno drži je Lučica, dobivena od grožđa sorte Debit iz posebnog vinograda sa starim lozama, maceracija je bila tri tjedna u novom barriqueu a potom je vino dozrijevalo na finom talogu dvije godine u također novom barriqueu…
Alen Bibić s Mortenom Bundgaardom i Darrelom Josephom. Bibićevo novo vino Aleph odmah je zbližilo izraelskog novinara Yaira Korena Kornbluma s domaćinom
Uz domaće kultivare, Bibić ima i one internacionalne – Syrah, Grenache, Mourvèdre, Merlot, Cabernet sauvignon. Uglavnom, sad nudi nekih 13 različitih etiketa vina, što jednosortnih što kupaža. Vino proizvodi s oko 20 hektara vinograda i godišnje ima oko 150.000 butelja, kaže da je polovica u njegovu vlasništvu a druga polovica je u vlasništvu uže rodbine.
Bibić, koji je podrumom smješten na idealnoj poziciji – u neposrednoj blizini skradinske marine kamo dolaze brojni imućni turisti, imao je sreću s jednim posjetom iz SAD – gostima su se njegova vina toliko dopala da je otud počeo i izvoz prema Americi. Bilo je to, što se tiče ozbiljnijih količina, 2005. godine.
Slow Food program kod Bibića obuhvaća 15 sljedova i 15 vina, večera na toj bazi stoji 350 eura po osobi. Slow Food za bolje raspoloženje, Slow Drink za – bistru glavu!
Bibić je svojim prijemom novinara na studijskoj Zagreb Vino.com dalmatinskoj turneji stavio krunu na ovo putovanje. Osam jedinstvenih sljedova, uz, po čašicu, osam različitih, jelima odgovarajućih vina, od aperitivnog pjenušca brut na bazi Debita pa sve do crnjaka Bas de Bas, s cijenom od 500 kuna po butelji, i najnovijega Alepha, s cijenom od 1000 kuna za butelju!
Jela su bila s kratkim i jednostavnim nazivima ali vrlo kompleksna i sadržajna: zadimljeni jogurt, maslina, cikla, pastrva, skradinski rižot… Jedno je, ovo gornje, ipak bilo s kompliciranijim i dugim nazivom: filet orade u brašnu od rogača na pireu od sipe sa ne-kavijarom od sipe, crnom soli i nigelom
Bibići su se te večeri doista iskazali: Alenova supruga Vesna s jelima kakva se nude samo na najekskluzivnijim mjestima (zadimljeni jogurt, maslina, ricotta sa sjemenkama maka u cikli, kavijar od pastrve, skradinski rižot…), a Alen s kapljicom. Alen, potpomognut u posluzi prijateljem Antom Pižićem i svojim sommelierom Šimom Petrovićem, pokazao je kako to izgledaju eno-gastro seanse kod njega u podrumu a za koje se već duže vrijeme šuška da su – cijenom u nebesima. I jelima i vinom što ih je ponudio i načinom na koji su jela i vina posluživana, kao i ambijentom Bibić je nazočnima i te kako zorno objasnio zašto uspijeva svoje aranžmane plasirani papreno, za po nekoliko stotina eura po osobi. Ono što nebeski vrijedi ne može, i ne smije!, ni biti po cijeni nižoj od nebeske!♣
SuČ – siječanj / january 2015