Uz Zagreb vino.com/LIJEPA NAŠA NA DLANU
Pogled iz vinograda na brdu na Bol
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Snimio MARKO ČOLIĆ
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
KAO GOSTI 9. MEĐUNARODNOG FESTIVALA PLEMENITE KAPLJICE LANI u STUDENOME u METROPOLI BORAVILI SU BROJNI INOZEMNI ENO-GASTRO NOVINARI, ZA KOJE JE i OVAJ PUT UOČI MANIFESTACIJE ORGANIZIRANO NEKOLIKODNEVNO STUDIJSKO PUTOVANJE, i TO u BENKOVAČKI KRAJ, NA BRAČ, HVAR u IMOTSKI TE SKRADIN. VEĆINA NJIH SUDJELOVALA JE NA TAKVIM PUTOVANJIMA i VIŠE PRETHODNIH GODINA, PA SAD IMA DOISTA DOBAR UVID u HRVATSKU VINSKU STVARNOST
Međunarodni festival vina i kulinarike Zagreb Vino & Culinaria.com i prošle se godine pobrinuo da u goste u Lijepu našu stigne respektabilan broj uglednih inozemnih eno-gastro a time i turističkih novinara iz zemalja-tržišta Hrvatskoj vrlo zanimljivih kako izravno radi plasmana plemenite kapljice tako i stoga što je riječ o važnim emitivnim tržištima u domeni turizma. Ovaj put studijsko putovanje za novinare neposredno uoči festivala organizirano je prema Splitu, s time da se u polasku obišlo Polaču u benkovačkome području, pa prema Braču, Hvaru i Imotskome, a na povratku u Zagreb zaustavljanje je bilo u skradinskome kraju. Prijašnjih godina press turneja Zagreb Vino-com obuhvatila je Slavoniju i Podunavlje, potom Istru, pa zagrebačko prigorje, Hrvatsko zagorje, međimurje i Moslavinu, zatim, predlani, Konavle, Dubrovnik, Pelješac, Korčulu, Komarnu u neretvanskome dijelu i šibenski kraj. S lanjskim putovanjem na određeni način zaokružio se obilazak inozemnih i nekolicine naših vinskih novinara vinorodne Hrvatske. Sada, uz 10. jubilarni festival treba vidjeti kako dalje: da li ponoviti priču, s time da se u godini kad se planira posjet Istri pridoda još i odlazak u dio Hrvatskog primorja npr. na otok Krk, i s time da se pozove kompletno druga ekipa novinara ali također iz zemalja značajnih kao vinska tržišta, eventualno da se smanji broj novinara pa da se na njihovo mjesto pozovu i vinski trgovci. Prisutnošću i inozemnih vinskih novinara i inozemnih velekupaca i distributera plemenite kapljice projekt Zagreb Vino & Culinaria.com svakako bi dodatno dobio na značenju jer bi se osjetno pojačala poslovna dimenzija manifestacije. Dolaskom stranih kupaca ovamo, što se veli, na kućni prag, veće izglede za izvoz vina mogli bi imati naši manji ozbiljniji proizvođači kvalitetne kapljice kojima nedostaje novaca za češća putovanja i prezentacije po sajmovima odnosno drugim promotivnim manifestacijama u svijetu.Sada, uz 10. jubilarni festival treba vidjeti kako dalje: da li ponoviti priču, s time da se u godini kad se planira posjet Istri pridoda još i odlazak u dio Hrvatskog primorja npr. na otok Krk, i s time da se pozove kompletno druga ekipa novinara ali također iz zemalja značajnih kao vinska tržišta, eventualno da se smanji broj novinara pa da se na njihovo mjesto pozovu i vinski trgovci. Prisutnošću i inozemnih vinskih novinara i inozemnih velekupaca i distributera plemenite kapljice projekt Zagreb Vino & Culinaria.com svakako bi dodatno dobio na značenju jer bi se osjetno pojačala poslovna dimenzija manifestacije. Dolaskom stranih kupaca ovamo, što se veli, na kućni prag, veće izglede za izvoz vina mogli bi imati naši manji ozbiljniji proizvođači kvalitetne kapljice kojima nedostaje novaca za češća putovanja i prezentacije po sajmovima odnosno drugim promotivnim manifestacijama u svijetu.
Prizor s ručka na ljetnoj terasi na studenačkome bračkom suncu. Imali smo doista sreću, jer vrijeme nas je odlično poslužilo
O tome što i kako odlučuje prof. Ivan Dropuljić kao osnivač i direktor festivala, dakako na temelju budžeta koji će uspjeti osigurati. Budući da imam stanoviti uvid u promotivne aktivnosti glede vina u zemljama poput Italije, Francuske, Njemačke, Austrije, mislim da bih mogao reći kako bi svakako institucije u Lijepoj našoj trebale bezrezervno podržati ugošćenje, neposredno uoči Zagreb Vino.coma na press putovanju i za vrijeme Zagreb Vino.coma na festivalu, većeg broja inozemnih vinskih novinara te vinskih trgovaca jer organizirani dolazak tih ljudi i ciljani program za njih barem jednom godišnje može imati vrlo snažan pozitivni efekt. Naime jedno je nastupiti na nekom međunarodnom sajmu pa se kao zemlja izgubiti u masi, a sasvim drugo je primiti te novinare i vinske trgovce u vlastitom dvorištu, gdje su oni onda i maksimalno koncentrirani na domaću ponudu, gdje ne samo da vide, i to NE na brzinu, butelju i etiketu, nego i vide, upoznaju, ono što se duboko urezuje u svijest – vinogradske pozicije, sorte, vinske podrume, proizvođače, razmišljanja, lokalnu gastronomiju, turističke adute. Upravo sredinom veljače, eto u Toscani konzorciji za vina više tamošnjih vinogorja (Chianti, Chianti Rufina, Chianti Classico, Vino Nobile di Montepulcuiano, Brunello di Montalcino, Vernaccia di San Giminiano, Bolgheri itd), pod kapom tijela Toscana promozione, za novinare i vinske trgovce iz cijeloga svijeta imaju svoju tradicijsku prezentaciju vina vina koja su s 1. siječnjem ove godine stekla pravo na izlazak na tržište, pijemontski Konzorcij za vina barolo, barbaresco, Langhe i Roero isto takvu prezentaciju organizira u svibnju u gradu Alba, u Francuskoj na proljeće npr. Burgundija sa svojom manifestacijom Les Grand Jours De Bourgogne (Veliki dani Burgundije) izmjenjuje se, bienalno, s prezentacijom La Découverte de la Valée du Rhône (Otkrivanje doline Rhone), Bordožani imaju svoj tradicijski En Primeur. Austrijanci, tj. njihov AWMB (Austrian Wine Marketing Board) krajem svibnja–početkom lipnja organizira Wine Summit, a njemački VDP (udruga najboljih proizvođača vina Verein des Deutschen Prädikatsweingüter), koji se inače odlično predstavi i na sajmu ProWein u Düsseldorfu, priređuje svoju Vinsku burzu (Wein Börse) u Mainzu…
EKIPA i ITINERER
Evo liste novinara-sudionika lanjskog putovanja na Brač, Hvar i u Imotski, te itinerera:
Gerhard Eichelmann, Vinski vodiči – Mondo Verlag, Heidelberg, Njemačka, Tomas Prange časopis Vino, Varšava, Poljska, Darrel Joseph, free lance, suradnik Wine Spectator, Decanter, austrijske eno-gastro publikacije, Beč, Austrija, Thomas Vaterlaus, Vinum, Zurich, Švicarska, Zoltan Gyorffy, revija Pecsi Borozo, Pečuh, Mađarska, Vladimir Tsapelik, The Indipendent Wine club, predsjednik, Moskva, Rusija, Oksana Krapivko, Tour Press Club, najutjecajnija ruska revija za hotelijerstvo i ugostiteljstvo, Sankt Petersburg, Rusija, Cristina Alcala, španjolski radio i tv, blog www.cristinaalcala.com Madrid, Španjolska, Liliane Turmes, Luxembourgische Tagesblatt & Vinalu, webmagazine www.vinalu.lu, Luxembourg, Luxembourg, Romain Batya, Luxembourgische Tagesblatt & Vinalu, webmagazine www.vinalu.lu, Luxembourg, Luxembourg, Angela Muir MW, Decanter, wine consultant, London, Velika Britanija, Yair Koren Kornblum, Radio i TV Izrael (Israel Broadcoasting Authority), The Israeli Wine Magazine Winet.co.il, Tel Aviv, Izrael, Martin Marian, revija Sommelier, Prag, Češka, Drago Bulc, RTV Slovenija, Slovenske novice, Ljubljana, Slovenija, Darja Zemljič, Kmečki glas, Slovenija, Morten Bundgaard, MorgenAvisen Jyllands-Posten, Sommelier, Copenhagen, Danska, Suzana Trajkovska, urednica-voditeljica emisija Agrar MTV, Skopje, Makedonija, Dejan Vranić, Caffe Bar Network; Vino i fino i BeHa Caffe, Beograd, Srbija, Merdy Ervina Rumintjap, Indonesia MNC group i razni turistički magazini, Jakarta, Indonezija, Paul Bradburry, bloger, Total Split, Total Hvar i Total Inland (Zagora), Velika Britanija, te, od domaćih novinara: Silvija Munda, G.E.T. Report (TV, područje emitiranja: Hrvatska, BiH i Srbija), Zagreb, Tomislav Stiplošek, TV G.E.T. Report (TV, područje emitiranja: Hrvatska, BiH i Srbija); HRB Hoteli Restorani Barovi, Zagreb Hrvatska, Tomislav Radić, HRT, Zagreb, Hrvatska, Ivo Kozarčanin, 24 sata, blogovi Bakhov sin, Vinske zvijezde, Zagreb, Hrvatska, Ana Rogač, časopis o poljoprivredi i gastronomiji Nova zemlja, Osijek, Hrvatska, Marko Čolić, fotograf, te Željko Suhadolnik, revija Svijet u čaši, blog Suhiucasi, Zagreb, Hrvatska.
EL COMANDANTE
Dio grupe – novinari iz Hrvatske i okolnih susjednih zemalja – krenuo je na putovanje prema Splitu autobusom iz Zagreba, a dio novinara iz udaljenijih zemalja stigao je zrakoplovima izravno u Split. Mi koji smo išli busom posjetili smo na putu za Split Polaču i PZ Maslina i vino Radoslava Bobanovića, koji je priredio i ručak.
El Comandante: doček uz ruže u vinogradu
Došao je iz grada, elegantan, u odijelu. Na kućnome pragu skida i odlaže jaknu od odijela, stavlja pregaču i, na glavu, rubac bordoške boje, najednom djeluje onako pomalo gusarski! I – spreman je za prihvat gostiju na svom poljoprivrednom gospodarstvu! S bradicom, čvrsta donekle i stroga pogleda, žilav, energičnih i žustrih kretnji, jaka glasa i odrješita govora, ostavljajući dojam kao da ne trpi repliku ili ne haje za nju, odaje vođu, strogog predvodnika (što je i bio u domovinskome ratu, te, potom, kao načelnik općine Polača), a manje djelatnika u turizmu. El Comandante!
Radoslav Bobanović vodi posjed površine 60 hektara, obrada je na eko-kolosijeku, o tome postoji i certifikat
Prva radna postaja za novinare na putu za Split: Polača u Ravnim kotarima, gospodarstvo PZ Maslina i vino Radoslava Bobanovića. Zamisao je bila stranim novinarima prezentirati vinare i vina Benkovačkog vinogorja, međutim ti vinari se nisu mogli dogovoriti oko prijema gostiju pa se, zahvaljujući i angažmanu Silvije Munda i Tomislava Stiplošeka iz G.E.T. Reporta, gostoprimstva prihvatio sam Bobanović.
Kamena kućica, s kušaonicom i blagovaonicom
Eto nas, dakle, kod Radoslava Bobanovića iz Polače, koji upravlja eko-imanjem od 60 hektara, osnovanim 2005. godine. Prije desetak godina bio je to opustošen i miniran teren.
Od spomenutih 60 hektara, 40 ha zauzima nasad masline (12.000 stabala, 11 sorata – 40 posto je oblice a ostalo otpada na Bužu, Drobnicu, Bjelicu, Leccino, Ascolanu, Frantoio…), 11 je hektara vinograda (devet sorata: Crljenak, Plavina, Babić, Syrah, Merlot, Cabernet sauvignon, Muškat žuti, Maraština i Chardonnay), tri hektara sa 600 stabala pokrivaju smokve.
Bobanovic, s titulom magistra a uskoro, nada se, i s titulom dr.sc., uz svoje vinograde i maslinik ima vinski podrum, prostor i opremu za preradu masline u ulje, prostor za sušenje smokava prirodsnim putem i s opremom za sušenje kad su duži kišni periodi kako je bilo u 2014., te kamenu tradicijsku kućicu što služi kao kušaonica i za ugostiteljstvo.
Radoslav Bobanović uz opremu za preradu masline u ulje
PZ Maslina i vino, koja ima eko-certifikat Prve ekološke stanice, te u koju je, po Bobanovićevim riječima, investirano više od tri milijuna eura (Bobanović ima dva partnera), u konačnici bi trebala nuditi barem 12 različitih poljoprivrednih-prehrambenih proizvoda.
Rade Bobanović veli da prije nije mnogo znao o proizvodnji ulja i vina ali se educirao, a i angažirao je konzultante, primjerice kuću Wine Expert u kojoj je kutjevački enolog Miodrag Hruškar. I to se i vidi na vinima! Odredjena znanja, stečena u hodu, pomogla su mu, rado e se pohvaliti, da u 2014. godini spasi maslinu od opasnog napada muhe, sačuvao je, tvrdi, oko 80 posto uobičajenog uroda tretmanom koktelom od konjske mokraće i konjskog izmeta (ima dva konja za jahanje), kaolina, zelene galice, morske alge, koprive, komorača, meda…
KOPAČINA, SENJKOVIĆ i STINA
Grupe su se spojile te večeri u zgradi Jadrolinije u splitskoj luci, odakle se pošlo trajektom za Supetar. Iz Supetra put nas je vodio do Donjeg Humca i konobe Kopačina, gdje su predviđene degustacija vina Senjković pa onda i večera. Sljedili su noćenje u Bolu, te idućega dana obilazak vinograda Stina Jako-vina Grabica na poziciji oko 400 – 600 metara ponad Bola.
Skupno, za uspomenu, ispred konobe Kopačina
Magdalena i Saša Senjković: obitelj Senjković ušla je i u proizvodnju pjenušaca, od bijelih sorata rabe Kuć, a iz kišne 2014. na šampanjizaciju su stavili i plavac, koji je, vele, imao jako dobre kiseline. Njihov Bosso 2012 (Plavac mali 90 posto te Cabernet sauvignon i Syrah 5 posto) pokazao se i te večeri najboljime
Konoba Kopačina u Donjem Humcu: Ivo Jugovac i njegov sin, kuhar, iskazali su se gostoprimstvom i vrlo finim lokalnim jelima
Ivica Kovačević, desna ruka Jaka Andabake, te upravitelj posjeda Stina-vino Jakša Marinković i enolog-podrumar Rikard Petrić poveli su nas do tih Grabica. Stina vino tu sada ima 50 hektara vinograda podignutog nakon što je drobljeno kamenje. U planu je ovdje saditi još pet hektara, s time bi priča bila zaokružena. S obzirom na nadmorsku visinu, tu je svježije i zasađene su ponajviše bijele sorte, uglavnom pošip (20 ha), ima i vugave, viogniera, te nešto chardonnaya, od crnih pak nešto Tempranilla (1 ha), Cabernet sauvignona (3 ha), Merlota (3 ha), Syraha (3 ha), Crljenka (1 ha). Stina-vino posjeduje još sedam hektara svojih vinograda na drugim pozicijama na Braču, a 4,5 hektara su unajmljena.
U vinogradu Grabice, kojime upravlja Stina Vino Jake Andabaka, popunjen je najviše bijelim sortama, a od njih najviše je Pošipa. Na slici u Grabicama Stina-vina: direktor Jakša Marinković i enolog Rikard Petrić, dolje: Ivica Kovačević
Kušanje vina Stina i vina od Hrvoja Bakovića, u degustacijskoj dvorani podrumskog kompleksa nastalog nakon što je hotelijer Jako Andabaka preuzeo zgradu nekadašnje Prve dalmatinske vinarske zadruge u središtu Bola. Interijer je potpuno preuređen u moderan vinski podrum, wine-bar/prodavaonicu te prostranu dvoranu za kušanje
U Bolu se prezentirao i uljar Teo Šantić iz Supetra, koji proizvodi ulje od sorte Oblica i nudi ga pod robnom markom Kapja. Šantić inače ima, kaže, i ulje i od divlje masline Olea oleastra. Veli da Brač trenutno daje jednu trećinu od ukupne količine maslinovoga ulja proizvedenoga u Hrvatskoj
Južna strana Brača: Dubov dolac, kod Zmajeve spilje odnosno kod samostana Stipančić (gore), Murvica (dolje)
Nakon Grabica i obilaska vinograda i na južnoj strani Brača, konkretno Murvice, zatim razgleda podruma Stina-vina u središtu Bola i degustacija vina Stina i plavca od Hrvoja Bakovića – ručak, i onda – katamaranom za Jelsu, na Hvaru.
Barricaia Stina vino
HVAR, OTOK VINA (?)
Otok Hvar, koji se danas reklamira i kao otok vina a koji je nekad, kako navodi znani otočki vinar Andro Tomić, imao 5700 ha pod vinovom lozom, sada broji tek nekih 300 ha pod trsjem. Vinogradi su oko grada Hvara, zatim u unutrašnjosti otoka, često se za taj dio kaže u polju ali i u unutrašnjem dijelu otoka ima ih i na padinama, a najjači vinogradski položaji su na južnoj strani zvanoj Hvarske plaže s ekstra pozicijama Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, Jagodna, Medvid bod, Zavala, Gromin dolac.
Enolog-proizvođač Andro Tomić, na slikama s predsjednicom udruge Hvarski vinari i s licenciranom turističkom voditeljicom Ivanom Krstulović Carić te s kolegama Ivom Carićem i Davorom Šestanovićem, enologom/podrumarom kod Zlatana Plenkovića, krasno je u sklopu svojega objekta Bastijana uredio prostor za prihvat gostiju. Tu se odvijaju ne samo degustacije, nego i razni kulturni i zabavni programi
Domaćini u Jelsi – udruga Hvarski vinari vode nas iz luke do vinarije Bastijana Andre Tomića. Pripremljene su prezentacija Hvar Otok Vina i degustacija vina hvarskih proizvođača: Bastijana Tomić, PZ Svirče, Ivo Carić, Tonči Marjan, Pinjata, obitelj Vujnović… Iako su najavljena bila i vina od Ive Dubokovića, nije bilo ni njih ni vlasnika vinarije Duboković. U udruzi Hvarski vinari su i Teo Huljić, Roko Bracanović i Ante Tudor, ali, čudno, njihova vina nisu se pojavila na degustaciji. Hvarski vinari nisu na žalost bas najbolje iskoristili nazočnosti sedme velesile u njihovoj sredini.
Sjajnu večeru ponudili su u konobi Kod None u Svirču Miljan Matković, njegov sin Marko, kćerka Veronika i kuhar Šime Matković. Konoba, s pedesetak sjedećih mjesta, postoji sedam godina i poslužuje klasična dalmatinska jela – ribu lešo i na gradelama, brudet, gregadu, peku, divljač, pašticadu… Gosti se dočekuju s komadom pogače. Zapravo je riječ o tijestu kao za pizzu, obogaćenome usoljenim ribicama, sjeckanim lukom, šalšom i origanom…
Hit u konobi Kod None bili su Figolini, praline – suhe smokve odjevene u deblji plašt od tamne čokolade. Fedra Gamulin iz ženske zadruge Faria, koja se bavi tradicijskim kolačima Hvara, nudila je i arancine, cvite, starogrojski paprenjak. Pharia na tržište izlazi i s džemovima od smokve, mandarine, maslinama u slanoj vodi, sa sedam vrsta melema u domeni prirodne kozmetike za njegu kože (lice i ruke), sa upakiranim začinskim biljem poput smilja, lavande, ruzmarina, kadulje… Fedra Gamulin rekla je da je zadruga Pharia radila na tome da sa svojim proizvodima uđe u trgovine IKEA FOOD-a
Doručak u Pinjati, kod Ivice i Marije Gabelić – uz parč! Za ručkom u PZ Svirče upravitelj Andrija Carić otvorio je, na opće oduševljenje, boce Plavca malog Ivan Dolac iz 2003. i 2004.
Dan poslije, na rasporedu je bila Vrboska. Najprije se prošetalo Muzejem ribarstva, pa se išlo na doručak u vinariju Pinjata, zatim se bacilo pogled u tamošnje crkve koje čuvaju lijepu kolekciju slika, a onda se uputilo na Hvarske plaže u vinograde Ivan Dolac i Sveta Nedjelja. Zaustavljanje i okrepa u Bilom idru vinarije Zlatan otok Zlatana Plenkovića u Svetoj Nedjelji, pa posjet PZ Svirču, gdje je organiziran ručak.
Zaštitni znak Vrboske (gore) i prepoznatljivi znak za objekt Bilo idro u Svetoj Nedjelji
Zlatan Plenković i dalje je jedan od najjačih igrača na vinskoj sceni Hvara. Osim s Hvara, s pozicija Sveta Nedjelja i Zavala, koristi grožđe iz svojih vinograda kod Makarske i kod Šibenika. Upravlja s više od oko 150 hektara vinograda od kojih je gotovo 100 ha u kooperaciji. Pohvalit će se da prodaja ide vrlo dobro, Zlatan kaže da do 2009. godine nije imalo toliko vina koliko ga je mogao plasirati. Vina izvozi u 15 zemalja, među ostalima i u Kinu gdje ima kompaniju s lokalnim partnerom. U postupku je otvaranje zajedničkih kompanija i u Njemačkoj i u SAD, najavljuje Zlatan Plenković, na slici sa sinom Nikolom, snimljeni na pressici za strane i domaće novinare u objektu Bilo idro
Zlatan Plenković i sin mu Nikola: iza, na visini, vide se vinogradske strmine Svete Nedjelje. Plenković, koji je svojedovno imao eko-certifikat od jedne švicarske nadležne kompanije za praćenje i nadzor eko-produkcije kaže da će sad ići u obnovu certifikacije. Dolje: vinogradi Ivan Dolac
OD KUJUNDŽUŠE DO SOČUŠE
Još sat vremena vožnje autobusom od Svirča do Sućurja, i stižemo, doslovno u minutu prije 12, na trajekt za Drvenik, na kopnu, i odatle nas put vodi, kroz novi tunel, do Imotskoga.
Sjajna večer(a) u konobi Grbavac u društvu s imotskim proizvođačima. Ruski novinar Vladimir Tsapelik, koji je bio na svim dosadašnjim studijskim putovanjima Zagreb Vino.coma za strane novinare dakle obišao je cijelu vinorodnu Hrvatsku, održao je govor pun pohvala na račun organizatora press-putovanja te posebice na račun gostoljubivosti Imoćana i na račun umješnosti kuhara u Grbavcu
Imoćanska udruga vinogradara i vinara Cvit razgovora kojom rukovodi Milan Grabovac sjajno nas prima, na večeru, u konobi-staroj mlinici Grbavac. Odbor za doček čine osobno Ante Grabovac, nekad saborski zastupnik, sada vlasnik vinarije Grabovac, njegovi sinovi Milan i Nikola, zatim enolog podruma Imota Zdilar i podrumar Šimunović, inače i sam proizvođač vina, pa vinari Sočo i Glavota… Imoćani su se vrlo dobro pripremili za ovaj susret s novinarima: svim predstavnicima sedme sile podijelili su knjižicu s glavnim podacima o svojemu vinogorju (površina, sorte, proizvođači – imena i kontakti, tehnička objašnjenja o vinima), kao i, na službenoj degustaciji, listu kušanja s osnovnim podacima vezanim uz svako vino…
Imotska peka (fantazija!), i imotska torta (fantazija)
Na pladnjevima na večeri – peka odmah nazvana Fantazija, nekoliko jako dobrih kujundžuša, npr. Sušić iz 2013, Šimunović 2013, Imota 2013, za istaknuti Sauvignon 2013 od Buljana i Chardonnay 2013 od Šimunovića i, još i više, od Sušića, jako dobar syrah iz 2013 od Grabovca, jako dobro no još mlado Modro jezero grand reserve 2011 (trnjak, vranac, merlot, cabernet sauvignon) od Grabovca, a otkriće – crnjak Sočuša 2012 od obiteji Sočo… S puno je voćnosti, gusto, toplo, neopterećeno barriqueom, skladno! Sočina Sočuša je vino najvjerojatnije od sorte Vranac.
Imoćanski proizvođači: Ante Sočo (lijevo, stoji), Milan Glavota (stoji, desno), te Šimunović, Zdilar i Grabovac. Sočo, koji se bavi i pčelarstvom, vinograde ima u Bušanju, na terasama na strminama na visini između 350 i 400 metara. Uz Kujundžušu – 2000 trsova, uzgaja i tu tzv. Sočušu, također 2000 trsova, Vinograd je star oko 80 godina, a DNA analiza pokazala je velike sličnosti te sorte s Vrancem tako da bi doista riječ i mogla biti o Vrancu, kojega ima dosta u imotskome kraju. Glavota je donio Kujundžušu 2013, te mješavinu od merlota, cabernet sauvignona, trnjaka i vranca.
Šimunović, kojega pamtim otprije po jako dobrom crnjaku Crni Šimun s berbom 2013 nije ponovio onu kakvoću, ali je zato iz 2013. imao lijepe kujundžušu i chardonnay, te enolog Zdilar iz jedne od najvećih vinarija u bivšoj Jugoslaviji – Imote, s kapacitetom od 21 milijun litara!
Novinarka Silvija Munda iz G.E.T. Reporta slavila je taj dan rođendan, i od Nikole Grabovca na dar je dobila mikro imotsku tortu, veliku tek toliko da je na nju stala jedna svjećica, a svi smo joj nazdravili s Grabovčevim pjenušcem
Idućeg dana šetnja, u pratnji turističkog vodiča, gradom Imotskime te do njegovih dviju naročitih znamenitosti – Crvenog i Modrog jezera, pa skok do novog vinograda Vučja Draga od obitelji Grabovac, na brdu ponad Imotskoga. Okrepa uz fritule i pjenušac Grabovac u vinariji Grabovac, potom službena degustacija, u dvorani Mozaik vinarije Imota, uzoraka značajnijih imoćanskih vinogradara i vinara.
Imotsko vinogorje, koje je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća brojilo 2000 hektara vinograda, danas ima 900 hektara pod trsjem. Veliki dio vinograda je u polju, na ravnici, tek u posljednjim godinama vidljiva su nastojanja da se s lozm najozbiljnije krene na brdo. Oko 90 posto sortimenta čini Kujundžuša, od bijelih autohtonih sorata ima Žilavke, od naših dalmatinskih kultivara Pošipa, a od internacionalnih Pinota sivog, Chardonnaya, Sauvignona bijeloga. Najvažnije crne sorte u imotskome kraju su Trnjak i Vranac, koje se često miješaju u cuvee s internacionalnoim kultivarima kao Cabernet sauvignon I Merlot. U najnovije vrijeme sadeno je I nešto Syraha.
Degustacija u dvorani Mozaik podruma Imota: moderator je bio Zoran Pejović, sommelier i voditelj dvaju prestižnih objekata u Splitu – Paradigma i Paradoks
Turistički obilazak: snimanje i fotografiranje uz Modro jezero
Ante Grabovac ključna je figura imoćanskog vinogradarstva i vinarstva. Ne samo da se dobro razvija u vinskome segmentu nego puno polaže i na turizam vezan na vino i gastronomiju.
– Veliki je dobitak za nas u Imotskome otvorenje tunela koji bitno skraćuje vožnju od Imotskoga do Makarske. U Makarskoj sam već otvorio wine-bar u kojemu uz vino nudim domaći pršut, sir, druge delikatese. Vinarija Grabovac ima 15 različitih etiketa, i tipovima kapljice pokriva gotovo sve zahtjeve. Posjedujemo kujundžušu, kujundžušu sur lie, chardonnay sur lie, pošip, pošip+žilavku, sauvignon, rosé, crnjake Modro jezero, Modro barrique, Modro Gran reserve, syrah, imamo i rakiju. Prostor na kojemu još nismo mi pokrivam s vinima drugih proizvođača. U planu mi je otvoriti wine bar i u Dubrovniku, tako da bih imao tri dobra punkta za plasman: kod sebe doma, u Makarskoj i Dubrovniku. Na mom imanju u Imotskome prodaja ide odlično, plasiram bez muke i butelje skuplje od 100 i 120 kuna. Problem je samo što sezona ne traje dugo koliko bi mogla.
Ante Grabovac sa sinovima Milanom i Nikolom te enologom Mislavom Maršićem. Dok se kuša crnjak, Grabovac veli da će ostati zapisan kao prvi tržišni proizvođač pjenušaca klasičnom metodom u Dalmaciji. Pjenušac, od sivog pinota, crnog pinota i chardonnaya – a baš je tu mogla biti pridodana i lokalna kujundžuša! – proizvodi već više od 10 godina
Kakva je u Imotskome bila 2014. berba, pitam.
– Mi smo vrlo zadovoljni, spasio nas je vinograd na brdu Vučja Draga na 400 metara nadmorske visine. Vinograd je sađen nakon što smo drobili kamen. Tlo je vrlo propusno i posljedice od obilja kiše nisu izražene kao drugdje. S obzirom na takvo tlo nismo imali problema s blatom u vinogradu i mogli smo bez problema ući s traktorom i pravovremeno tretirati lozu protiv bolesti. Šećeri u vinima iz 2014. su čak vrlo dobri, fenolna zrelost je relativno dobra, kiselost u granicama, međutim za desetak posto podbacio je rod. U polju je bilo problema, tako da iz triju vinograda lani nisam ništa ni brao – veli Ante Grabovac.
Odličan ručak u hotelu Zdilar, potom pokret busom prema Zagrebu, s time da se stane još i kod Alena Bibića u Plastovu kod Skradina.
SLOW FOOD FOR BETTER MOOD, SLOW DRINK ALLOWS YOU CLEARLY TO SEE & THINK!
Alen Bibić nastavlja obiteljsku tradiciju u vinogradarstvu od djeda Petra. Prva njegova berba iz tih starih didovih nasada bila je, navodi, 1996. Bibić je poznat po ponešto drukčijim vinima, kao prvo: tijesno se vezao uz domaće sorte poput Debita i Maraštine te Plavine, Babića i Lasina, kao drugo voli duža dozrijevanja u barriqueu a krenuo je i u mareracije bijelih sorata, i to maceracijama u kamenicama, tj. kamenim posudama. Bas de Bas 2006 je debit tri mjeseca maceriran u kamenici i potom pet godina dozrijevao u velikim bačvama. R5 2012 vino je od pet sorata: Debita, Pošipa, Maraštine, Pinota sivoga, Chardonnaya, svaka sorta, osim pinota sivoga, da ne pusti boju, macerirana je do tri tjedna, vina su potom godinu dana provela u barriqueu a onda su sljubljena i kupaža je dozrijevala još godinu dana u velikoj bačvi. Vino do kojega Bibić posebno drži je Lučica, dobivena od grožđa sorte Debit iz posebnog vinograda sa starim lozama, maceracija je bila tri tjedna u novom barriqueu a potom je vino dozrijevalo na finom talogu dvije godine u također novom barriqueu…
Alen Bibić s Mortenom Bundgaardom i Darrelom Josephom. Bibićevo novo vino Aleph odmah je zbližilo izraelskog novinara Yaira Korena Kornbluma s domaćinom
Uz domaće kultivare, Bibić ima i one internacionalne – Syrah, Grenache, Mourvèdre, Merlot, Cabernet sauvignon. Uglavnom, sad nudi nekih 13 različitih etiketa vina, što jednosortnih što kupaža. Vino proizvodi s oko 20 hektara vinograda i godišnje ima oko 150.000 butelja, kaže da je polovica u njegovu vlasništvu a druga polovica je u vlasništvu uže rodbine.
Bibić, koji je podrumom smješten na idealnoj poziciji – u neposrednoj blizini skradinske marine kamo dolaze brojni imućni turisti, imao je sreću s jednim posjetom iz SAD – gostima su se njegova vina toliko dopala da je otud počeo i izvoz prema Americi. Bilo je to, što se tiče ozbiljnijih količina, 2005. godine.
Slow Food program kod Bibića obuhvaća 15 sljedova i 15 vina, večera na toj bazi stoji 350 eura po osobi. Slow Food za bolje raspoloženje, Slow Drink za – bistru glavu!
Bibić je svojim prijemom novinara na studijskoj Zagreb Vino.com dalmatinskoj turneji stavio krunu na ovo putovanje. Osam jedinstvenih sljedova, uz, po čašicu, osam različitih, jelima odgovarajućih vina, od aperitivnog pjenušca brut na bazi Debita pa sve do crnjaka Bas de Bas, s cijenom od 500 kuna po butelji, i najnovijega Alepha, s cijenom od 1000 kuna za butelju!
Jela su bila s kratkim i jednostavnim nazivima ali vrlo kompleksna i sadržajna: zadimljeni jogurt, maslina, cikla, pastrva, skradinski rižot… Jedno je, ovo gornje, ipak bilo s kompliciranijim i dugim nazivom: filet orade u brašnu od rogača na pireu od sipe sa ne-kavijarom od sipe, crnom soli i nigelom
Bibići su se te večeri doista iskazali: Alenova supruga Vesna s jelima kakva se nude samo na najekskluzivnijim mjestima (zadimljeni jogurt, maslina, ricotta sa sjemenkama maka u cikli, kavijar od pastrve, skradinski rižot…), a Alen s kapljicom. Alen, potpomognut u posluzi prijateljem Antom Pižićem i svojim sommelierom Šimom Petrovićem, pokazao je kako to izgledaju eno-gastro seanse kod njega u podrumu a za koje se već duže vrijeme šuška da su – cijenom u nebesima. I jelima i vinom što ih je ponudio i načinom na koji su jela i vina posluživana, kao i ambijentom Bibić je nazočnima i te kako zorno objasnio zašto uspijeva svoje aranžmane plasirani papreno, za po nekoliko stotina eura po osobi. Ono što nebeski vrijedi ne može, i ne smije!, ni biti po cijeni nižoj od nebeske!♣
Grupnjak za rastanak
SuČ – siječanj / january 2015
Suhi u čaši 