KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU/05.2015
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
NA LIJEPOM PLAVOM FRANKOVCU – Feričanci su odavna sinonim za crnjak i baš za Frankovku (sorta) i frankovku (vino). Jedini tržišno relevantni proizvođač plemenite kapljice od tamo – Feravino, koje gospodari sa 160 hektara vinograda, tek nešto manje od četvrtine ukupne površine pod trsjem posvetio je Frankovci. Ostale sorte koje uzgaja su Graševina, Chardonnay, Rizling rajnski, Pinot crni, Zweigelt, Syrah, Merlot, Cabernet sauvignon, Cabernet franc.
U zagrebačkom wine-baru Dobra vina, uz dobra jela, revija noviteta iz Feravina: pjenušac Virtuo rađen klasičnom metodom, pa lijepo pitki Graševina 2014 Dika i Rosé 2014 Dika (od Frankovke), pa onda ipak i jedan stari znanac – Frankovka 2009 Miraz, potom opet novak – Cabernet sauvignon Miraz iz 2012, tek sad na tržištu, pa uz kolač opet stari znanac Graševina 2009 izborna berba prosušenih bobica. Nekako najslabiji dojam ostavio mi je onaj tko je (po meni) trebao najviše plijeniti – prvi Miraz! Vina su prezentirali enolog-savjetnik Feravina Miodrag Hruškar i voditelj Dobrih vina Damir Horvat.
Razumijem za Graševinu – tà, što li je Slavonac bez graševine!, razumijem i za Chardonnay, naime ispostavilo se da Feravino zapravo ima upravo Chardonnay a ne Pinot bijeli pod čijim je nazivom svojedobno izlazilo interesantno vino, a eto vidi se da se Feravino odlučilo i za pjenušac (Virtuo) pa Chardonnay i tu ima svoju svrhu. Ali ne razumijem zašto se, kako sam čuo, iskrčila 50 godina stara loza na boljoj poziciji za koju su mi prije više godina u Feravinu govorili da je u dobroj kondiciji i da će se vino od nje i s toga položaja ubuduće nastojati plasirati kao posebnost. Zatim, ne razumijem, naravno u kontekstu proizvodnje perjanica kuće i stvaranja visokog imagea, ni opredjeljenje za Rizling rajnski u toplom i za crne sorte prikladnom Feričanačkom vinogorju. A nisam siguran je li baš i Pinot crni nešto na čemu Feričanci i Feravino trebaju graditi svjetlu budućnost (vlasnik Feravina Ivan Ergović upravo je, doslovno, graditelj, a graditelj – i investitor – mora znati kakvu kuću i za kakve stanare treba sagraditi!).
Međutim Zweigelt, križanac koji je kroz svoj nastanak tijesno povezan s Frankovkom, u Feričancima mi ima smisla, i to i za vrlo ozbiljne uratke. Usmjerenje prema razvikanim internacionalnim crnim sortama (naglašavam razvikanim, jer i Frankovka – Blaufränkisch, Lemberger, Kek Frankos, Franconia… je internacionalna, ali nije toliko razvikana kao bordoški i burgundijski kultivari, čini mi se da je mi ne doživljavamo kao internacionalnu baš stoga što nije i razvikana a valjda i zato što je već tradicijski prisutna na ovim našim prostorima) ima logike, međutim – osim ako se ta izabrana internacionalna sorta ne pokaže u višegodišnjem prosjeku kao dragulj i puni pogodak za teritorij – više kao dopuna u nekoj mješavini sorata s dominacijom lokalno glavnog kultivara. Naime, ne postigne li se neki vanserijski rezultat, dobiva se samo još jedno jednosortno vino u moru kapljice istih tih sorata, što, makar se zbog zvučnosti naziva kultivara to činilo korisnime u komercijalnome smislu, može biti i stanovita prepreka plasmanu jer original ako ne uvijek a ono ipak najčešće ima prednost.
Syrah se u Feričancima jako dobro pokazao, a sad se jako dobro pokazuje i Cabernet sauvignon. Nedavno na večeri u zagrebačkom wine baru Dobra vina predstavljeno je godište 2012, prva ozbiljnija berba toga kultivara iz mladog vinograda sađenog 2006. te 2008. A 2008. je značajna i po tome što je tada u Feravino kao enolog-savjetnik došao Kutjevčanin Miodrag Hruškar. Novi vjetar pokrenuo je dosta toga nabolje, utječući, među ostalime – vidjelo se to na besprijekornoj čistoći upravo spomenutoga Cabernet sauvignon Miraz iz 2012 – i na to da podrum više pažnje posveti pri nabavci drvenoga suđa.
Bilo bi mi interesantno znati kakav rezultat u Feričancima daje Cabernet franc (nisam još imao prilike kušati cabernet franc od Feravina, njega nije bilo ni sada na degustaciji u Dobrim vinima). Cabernet franc jedan je od roditelja Cabernet sauvignonu, ali tržišno puno manje eksponiran, no poznat po tome da u određenim regijama primjerice u oblasti Bolgheri u Toscani, pa u Villanyju u mađarskom dijelu Baranje (a Feričanci nisu daleko od Villanyja, upravo na bazi frankovke a i cabernet franca mogli bi se i turistički povezati!), daje zanimljivija vina od svojega čuvenog potomka.
Glasam da se u Feričancima ponajprije doista maksimalno pleše po taktu Na lijepom Plavom frankovcu (Plavi frankovac, izraz koji naši Gradišćanci rabe za Frankovku) ili što bi rekao pjesnik Am schönen Blauen Fränkisch, glasao bih nekako instinktivno za jači angažman oko Cabernet franca, glasam i za, u najboljim godinama, samostalni syrah, a svakako i za dobar cuvée na bazi najmanje 50 posto frankovke i uz sudjelovanje ozbiljnog uratka od zweigelta, cabernet franca te, u manjim postocima, cabernet sauvignona, merlota i syraha… ■
VRHUNSKA GRAŠEVINA i CHARDONNAY! – Prva vina iz 2014 – njih šest a od toga pet sada već spremnih za tržište – Iločki podrumi predstavili su vinskim trgovcima, ugostiteljima i novinarima u zagrebačkoj Akademiji, a prezenter je bio nitko drugi do li dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, Franjo Francem.
Ponuđeni su graševine kvalitetna i vrhunska, rajnski rizling, chardonnay, traminac kvalitetni i rosé (od frankovke). Iako se barata pojmovima Akademija i dopredsjednik, samo jedno je vino na kušanje u Akademiju došlo sa službenim statusom vrhunskoga, ostala su bila u rangu kvalitetnih s kzp. Špice će, najavljeno je, u Akademiji na red doći kasnije jer njima treba više vremena za dozrijevanje. Sva ponuđena vina vrlo dotjerana, degustacija je pokazala da se enologinja Vera Zima umjela jako dobro nositi s vinogradarski problematičnom 2014, ali pokazalo se i to da nije jasno što zapravo Rizling rajnski radi u iločkim vinogradima. Zajedničko svim vinima bili su svježina (osim kod roséa), viša ukupna kiselost i manji alkoholi nego inače odande, tanja struktura, kraći završetak.
Od 2003. vlasnik Iločkih podruma, Juraj Mihaljević (na slici s Franjom Francemom) s obzirom na veličinu posjeda – 700 hektara vlastitih vinograda! – nije imao toliko problema s količinom iz 2014. kao neki drugi, manji vinari, spomenuo je da samo graševine i od lanjske berbe postoji ukupno nešto više od dva milijuna litara, od čega ove vrhunske stotinjak tisuća… ■
EUROPA ULAŽE – i BRDOVEC BI ŽELIO… – Europa je voljna uložiti, i Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske izdalo je brošuru vezanu uz program ruralnog razvoja Hrvatske za koji bi se mogla dobiti sredstva iz europskih fondova. Zagrebačka županija, koja je dosad dosta radila na vinskom programu, odlučila je u selu Brdovcu između Zaprešića i državne granice sa Slovenijom održati okrugli stol na temu ruralnog turizma kroz uspostavu i razvoj vinske ceste i u tome kraju. Moderator je na skupu bio Josip Kraljičković, sada u Zagrebačkoj županiji zaposlen u odjelu vezanom upravo uz EU i njene fondove, a on i načelnik općine Brdovec Alen Prelac kao domaćini za uvodničare su pozvali predstavnike Ministarstva poljoprivrede, Inspekcije vezane uz ugostiteljstvo i turizam, djelatnike iz turističkih zajednica, uspješne županijske vinare, ali i kolege iz pograničnog prostora Slovenije koji imaju već dosta iskustva i s vinskim turističkim cestama i s povlačenjem sredstava iz EU fondova. Zaprešićki kraj, koji obuhvaća sedam općina i broji oko 60.000 stanovnika a razvija se u vinskome pravcu, ima interesa i za turizam baziran na plemenitoj kapljici, pogotovu stoga što mu je pogodan geografski smještaj: s jedne strane je milijunski Zagreb kao veliki emitivni centar a s druge strane je Slovenija, na čije vinske ceste bi se mogle lijepo dovezati i ove ovdje.
Kako će na kraju ispasti, vidjet će se. Ako vinari budu bolje međusobno povezani, cehovski se čvršće držali skupa, i ako budu dobro znali što žele, te ako su dovoljno spremni za kvalitetnu međuprofesionalnu suradnju, stvar će vjerojatno ići dobrim putem. Potrebno je u prvim koracima napraviti i inventarizaciju da se vidi čime se sve raspolaže i dokuči na što sve još treba dodatno staviti naglasak, jer (poslovno uspješna) vinska cesta nije tek par seoskih domaćinstava uz prometnicu. Uglavnom, radni motto domaćina morao bi biti: dati dovoljno razloga gostu da dođe!…
Nakon okruglog stola u Brdovcu pošlo se u obližnji Šenkovec gdje su predstavljeni specijaliteti domaće kuhinje te lokalna vina, među kuharima pojavio se i – Davor Dretar Drele. ■
VOLIM NARANČASTO! – Izola u slovenskome dijelu Istre – domaćin Festivalu narančastih vina. Među izlagačima i naš Tomac. Zamislite, bio je stari, a ne mladi! Stari, Zvonko, stalno priča kako ne voli putovati, očito ga je Izola inspirirala… A tamo se družio s Jožefom Prusom. Ode Zvonko svako toliko na narančastu/bakrenu janjetinu u Vivodinu kod Frlana, a onda, kud’ će suza neg’ na oko?! – skok u Krmačinu, bogme ne s janjca na krmaču nego iz Vivodine u selo Krmačina odmah s druge strane državne granice, i eto ti tu ga čeka Jožef Prus, sad je veza još i jača otkako je i Prus u oranžnom klubu.
Da, Jožef, etablirani predikater, krenuo je i s tim tipom vina i eno ga u Izoli na narančastom festivalu!
U svim se kategorijama okušao, u svima koje sam dosad kušao bio je dobar. Počeo je s predikatima najviše vrste i samo se s njima bavio. Potom je proizvodnju proširio i na mirna vina, pa onda bijelima pridodao i crna (jako dobar mu je lovrijenac!), pa mu vrag nije dao mira i zavirio je u carstvo mjehurića, da bi se 2012. odvažio i na duge maceracije bijelih sorata, da od bijele sorte dobije i vino koje – nije bijelo…
I dok Tomac po šest mjeseci macerira Chardonnay i razne bijele sorte tradicijski uzgajane na Plešivici, te Rizling rajnski, dotle je Prus za narančastu kategoriju koristio kraljevinu, karakterističnu i za Belu krajinu iako se u nas rado misli da je imamo samo mi u Zelini, te muškat žuti, a maceracije su bile nešto duže nego kod Tomca. Prus kultivare nije izmiješao, i sad ima dva narančasta vina.
Sorte su svaka za sebe čak dvije godine boravile na pokožici u drvenim bačvama od 225 i 600 litara zapremnine, jednom tjedno bačvice su se okretale tako da se promiješaju pokožica i talog. Nakon dvije godine tekući dio odvojen je od krutoga i dva mjeseca kasnije kad se kapljica manje-više izbistrila vino je napunjeno u bocu, da bi na tržište izašlo s 1. siječnjem 2015. Vina su na degustacijama u slovenskim institucijama koje izdaju dozvolu za puštanje na tržište dobila status vrhunskih, a butelja, bilo kraljevine, bilo muškata, u podrumu kod Prusa stoji 25 eura plus pdv. ■
Inicijative
DROPIJEVE SVINJARIJE – Ono što je kao inicijativa i realizacija usmjereno na poticaj razvoja hrvatskog svinjogojstva te unaprjeđenje bioraznolikosti, zdrave prehrane, gastronomije, ugostiteljstva i ponude u turizmu te doprinosa kreiranju imagea RH kao eno-gastro destinacije trebalo doći službeno od stručnjaka za poljoprivredu, mesara, nutricionista, ugostitelja, trgovaca, grupacije marketingaša, djelatnika u turizmu, sociologa, stiglo je od na određeni način na tome polju amaterskog trojca Dropuljić – Horvat – Erdeljac. Prof. Ivan Dropuljić osnivač je i direktor već godinama najjačeg međunarodnog festivala vina i gastronomije u regiji (Zagreb Vino & Culinaria.com, s već punim desetljećem na plećima), Danijel Horvat poduzetnik je iz miljea marketinga, a Marko Erdeljac iz poslovnih je krugova, s iskustvom iz bankarskog sektora (predstavio je novoosnovani Business Club ili Poslovni klub kojemu je zadatak da spaja proizvođače izvornih hrvatskih delikatesa s potencijalniom kupcima u zemlji i inozemstvu).
Moglo bi se reći da su prof. Dropuljić i njegovi kolege ovim svojim projektom na neki način održali lekciju profesionalcima iz širokog spektra društvenog djelovanja od kojih nerijetko dolazi ponekad više prividom patriotizma nego stvarnim patriotizmom i predozirano veličanje onoga što je naše, od onih koji rado pričaju o nužnosti očuvanja sela i o unaprjeđenju enogastronomije i turističke ponude, bioraznolikosti, ekologiji, zdravoj i zdravo uzgojenoj hrani te zdravoj prehrani… ali koji slabo, preslabo rade da to o čemu pričaju i to što (istinski, ili navodno) zagovaraju, pokretanjem i guranjem konkretnih projekata i realiziraju….
Spomenuta trojka predvođena Dropuljićem a inspirirana, barem zasad, prvenstveno gourmetskim razlogom, odlučila je bila u nas kupiti svinje prikladne za preradu u suhomesnate proizvode a od pasmina Crna slavonska, Turopoljska, Mangulica, Durock i Landras, te od njih dati napraviti pršute, lopatice, kare pečenice-ombolo, kobasice, slaninu (u planu su bili i svinjska mast i čvarci ali je tu malo podbacila logistika), i to, radi mogućnosti usporedbe, po dvjema tehnologijama – istarskoj i dalmatinskoj (nedostaje na žalost još jedna, bitna; šteta je što u igri nije i slavonska, čini se da je i tu malo zakazala logistika!). Od svake od tih pet pasmina prerađevine su radili znani istarski pršutar Mladen Dujmović, i, takodjer znani, dalmatinski pršutar Vlade Pranjić Smjeli.
Osobe su to ne samo dokazane u svojemu djelokrugu nego i od Dropuljićeva velikog povjerenja, i prijatelji su od trojca.
Nedavno je stiglo vrijeme i za prvo kušanje i vrednovanje (nekih) od tih proizvoda, ono je za prijatelje Dropija, Horvata i Erdeljca ali i, ujedno, za osobe iz redova upravo poljoprivrednika, mesarstva, kuharstva, nutricionizma, ugostiteljstva, turizma, enologije, marketinga, novinarstva organizirano u Smaragdnoj dvorani elitnog zagrebačkog hotela Esplanade, gdje Dropi inače priređuje i svoj Zagreb Vino.com.
Koncept degustacije: proizvodi narezani na prikladne degustacijske kriške, zadatak uzvanika bio je kušati što više toga paralelno i na degustacijski-ocjenjivački listić upisati ocjene i zapažanja. Rezultati vrednovanja su tu, mada bi, treba to reći, zasigurno bili i pouzdanošću kompletniji i uvjerljiviji da se trojka odlučila, prije te degustacije za ovako brojne uzvanike, organizirati i kušanje u uvjetima prikladnima za maksimalnu koncentraciju a na koje bi pozvala odabrane stručnjaka iz segmenta preradbe mesa i gastronomije.
Evo što je proizašlo iz obrade kušačkih listića:
Najbolje ocjenjeni proizvodi u grupama:
A – PRŠUTI:
A 8 – MANGULICA – DALMATINSKA OBRADA (ocjena: 4.13); A2– LANDRAS – ISTARSKA OBRADA (3.89); A3– MANGULICA – ISTARSKA OBRADA (3.87)
B – PANCETA-SLANINA-ŠPEK: B7 – LANDRAS – DALMATINSKA OBRADA (4.12); B6 – DUROK – DALMATINSKA OBRADA (3.93); B1– DUROK – ISTARSKA OBRADA (3,64)
C – VRATINA:
- C2– LANDRAS – ISTARSKA OBRADA (4.02); 2. C8– MANGULICA – DALMATINSKA OBRADA (3,85); 3. C5– TUROPOLJKA – ISTARSKA OBRADA (3,82)
D – PEČENICA-OMBOLO:
D7– LANDRAS – DALMATINSKA OBRADA (4.06); D10– TUROPOLJKA – DALMATINSKA OBRADA (3,95); D9–CRNA SLAVONSKA – DALMATINSKA OBRADA (3,87)
E – PLEĆKA:
E7– LANDRAS – DALMATINSKA OBRADA (4.12); E8– MANGULICA – DALMATINSKA OBRADA (3,86); E5– TUROPOLJKA – ISTARSKA OBRADA (3,77) ■
KORLÁT, MA NE MOLÁT! – Da, Korlát, ma ne molát! To bi bio moj zaključak. Lijepo je bilo osjetiti što vina s benkovačke vinogradske pozicije Korlat mogu dati, ne samo s obzirom na berbu nego i s obzirom na starost. Ona što se tiče Korlata doduše i nije, barem zasad, neka velika, naime prva vina Badela 1862 s Korlata izašla su 2007, ali svejedno! Dobro je stvari pratiti… U zagrebačkom Bistròu Agava Badel 1862 odlučio je, dakako uz jela koja je za tu prigodu priredio chef Belizar Miloš, prezentirati svoj merlot s Korlata iz berbi 2008 (odlična), 2010 (dobra, a da se nije našla izravno u usporedbi možda bi prošla i s višom ocjenom), zatim 2011 (obećavajuća!), te slatki Merlot 2011 boutique. A ja sam neposredno prije toga imao priliku kušati upravo Merlot 2007 Korlat (odličan!), ali i, od porečke Agrolagune, Merlot 2009 Festigia, Cabernet sauvignon 2009 Festigia, Castello (merlot, cabernet sauvignon i syrah) 2009 Festigia, glede Agrolagune sva vina i sada lijepa ali osobno kao za najbolje u cijeloj toj kombinaciji opredijelio bih se za Cabernet sauvignon 2009 Festigia.
Razmišljam o Syrahu s Korlata – on mi je uvijek od trojca cabernet sauvignon, merlot, syrah bio nekako najdraži. Kakav li je sada taj syrah 2007 sada? Hoće li Badel 1862 napraviti i njegovu mini-vertikalu?
Prerijetko se u nas, gdje smo se malo prejako orijentirali na eno-pedofiliju (moj izraz!), priređuju ovakva vertikalna kušanja, iz kojih se može vidjeti koje vino s vremenom dobiva na dodanoj vrijednosti. Zar smo toliko nestrpljivi da pijemo što prije?… Zašto se ovdje ne gaji kultura zrelog i odležanoga vina? Ne može se dakako baš sa svakom sortom i s bilo kakvim pristupom, ali gdje se može potrebno je, jer to traže poznavatelji i istinski vinoljupci, jer proizvođač može bolje unovčiti svoj proizvod, i jer to donosi image i proizvođaču i cijelome njegovome kraju…
Čestitke Badelu 1862 i bistrou Agava, Milošu te sommelieru Darku Lugariću! Očekujem, sada, da se pred širom publikom s odležanim, i ne samo crnim, vinima – vertikalom, pa i malo dubljom! – ovako, javno, pokažu Agrolaguna, Belje, Boškinac (Boškinac je istina bio s nekoliko berbi u Zagrebu), Krauthaker, Korak, Saints Hills, Meneghetti, Plenković, Clai, Kabola…, ali istinski vrijedno bi bilo i da tih odležanih vina ima i na raspolaganju za tržište… ■
________________________________
ĐORDANO PERŠURIĆ – Jedna je perla, na žalost, ugasila svoj perlaž… Ostao je, međutim, trajno sjajeći biser.
Bez tebe je teško, neka barem tebi zemljica bude laka! ■
________________________________________
BELLA ITALIA i SLATKI GUŠTI – Dva susjedna zagrebačka trga i bogati slani i slatki život u
metropoli, taman sjajan nastavak na priču o zdravim namirnicama i zdravoj prehrani ispričanu koji dan prije takodjer na zagrebačkom trgu u središtu grada. Europski trg ugostio je ponuđače brojnih delicija iz Italije – mahom Toscane, Umbrije i Sicilije, od više vrsta maslina i sušene rajčice preko kobasica, salama, buđola, pršuta, svinjskih butova dozrijevanih u raznom bilju odnosno u mljevenim začinima, pa različitih sireva, velikog izbora mirodija, do interesantnih slatkiša s juga Čizme. Talijani su izlagački prostor uredili vrlo efektno, svaki štand, a bilo ih je mnogo, vijorio je njihovu nacionalnu trobojku u znaku zelenog, bijelog i crvenoga, i uočljivi su bili iz daleka. Prolaznika puno, kušača također, a – kupaca? Joj signore, molto fino ali i molto skupo…
A istodobno na Zrinjevcu – festival slastica Slatki gušti (kaj u srcu KAJa ni bilo bolje namesto mediteranskog izraza gušti rabiti domači – oblizeki?!). Počelo je u srijedu, a protegnulo se i na idući tjedan, izlagači mi vele da je dobro da je priredba pokrila ne samo vikend nego i radni dio tjedna, Zagreb kao turističko središte mora imati ovakvu manifestaciju. Dok kod slanih Talijana nije bilo pića, dotle ovdje na slatkom Zrinjevcu ne samo slatka zagorska vina od kupine Kupilek (a zašto ne trgovački naziv KUPI LEK?!) što nam je nudila Ana Jambrešić iz klanječke obitelji koja ih i proizvodi, nego i suha vina, među njima i ona iz – Francuske, ponudila ih je, uz kriške domaće torte, slatka Marija Rimac, supruga trenera Cibone Slavena Rimca.
Nazočni slastičarnica Vincek, pa Cukeraj (suprotno od Cukerfraj!). A kućica Lokum došla je s orijentalnoim slatkišima – tahan alvom, uvezenom iz Istambula, rahat-lokumima i baklavicama na sto načina, s orahom, pa s bademom, lješnjakom, čokoladom, pistacijom, čak i narančom. Slatki spektakl pripreman je za vikend – izložena a poslije i razrezana bila je torta teška 650 kilograma!… ■
TAHAN HALVA – Nisam je kušao najmanje 40 godina, od vremena kad sam bio na odlsuženju vojnog roka – u Sarajevu. Vojnička hrana, osim pasulja, nije bila nešto, pa se često išlo u kasarnsku kantinu koja je nudila upravo i halvu. Toliko sam je u tim vojničkim danima konzumirao da je pauza od četiri desetljeća bila sasvim logična. Sad, na Zrinjevcu, kad sam je ugledao kod Lokuma nisam mogao odoljeti…
Evo i što sam iskopao o toj famoznoj halvi: naziv ovom slatkišu s višestoljetnom povijesti dolazi od arapske riječi halwa. O njenu porijeklu bilo je puno rasprava. Gotovo svaka zemlja Srednjeg istoka tvrdi da je halva njen izum. Neki stavovi su da je njen zavičaj Bizant, Istanbul, te da je nastala negdje oko 12. stoljeća nakon Krista, a po nekim drugim teorijama ona se rodila još 3000 godina prije Krista! Prvi poznati pisani dokument – recept za proizvodnju halve, datira iz ranog 13. stoljeća, a zapisan je u arapskoj Knjizi hrane (Kital al Tabikh). Recept je bio u sedam varijanata. U knjizi pak španjolskih Maura stoji da se halva radi od ukuhanih šećera i meda, te sezamova ulja, brašna i mljevenog pistacija. Uglavnom, halva se brzo proširila osobito bliskoistočnim Mediteranom i središnjom Azijom ali i azijskim potkontinentom. Svaka sredina dodala je u prigotavljanju halve nešto svoje. Egipćani su tu slasticu nazivali halawa, u proizvodnji su miješali pistaciju i badem, a Indijci, koji su je zvali halva, začinjavli su je sa svojim tipičnim proizvodima kao kokosom, datuljama.
Jedan od najvećih ljubitelja halve bio je Sulejman Veličanstveni, najduže vladajući sultan Otomanskog carstva. On je dao sagraditi posebnu kuhinju za pripremanje halve (halvahan) gdje je halva nastajala u oko 30 različitih varijanti. Jedan od recepata koji će se kasnije pokazati osobito uspješnim i izvan Bliskog istoka je sa sezamovim namazom (sesame tahini ili susam tahini) kao glavnim sastojkom, nazočnim, danas, sa gotovo posto među rabljenim namirnicama. Taj su recept prihvatili Židovi Aškenazi u Europi i ta je verzija početkom 20 stoljeća stigla i do Amerike…
Danas se u pripremi halve koriste voda, šećer, med, brašno, sezamove sjemenke, ulje suncokreta, aroma vanilije, limunov sok. Tahan ili tahini pasta, koju je inače moguće kupiti i gotovu u trgovini, radi se upravo od poprženih pa u mužaru zgnječenih sezamovih sjemenki kojima se dodaje suncokretovo ulje i na kraju žličica limunova soka. Sezam (susam; slika) je inače biljka koja raste u tropskim i suptropskim krajevima, najviše se proizvodi u Africi, Južnoj i Srednjoj Americi… Korijen, sjemenke i ulje sezama se koriste kao ljekovito sredstvo, i u kulinarstvu. Sjemenke sezama sadarže nezasićene masne kiseline, bjelančevine, vitamin E, vitamin B u formi foliumske i nikotinske kiseline, te minerale kao što su magnezij, kalcij i fosfor. Sezamovo ulje bogato je antioksidantima, i predstavlja glavno ulje u kineskoj i japanskoj, ali i u arapskoj kuhinji.
U posudu na vatru stavi se na decilitar vode oko 150 grama šećera/meda, pa se to kuha dok voda ne ispari. Može se dodati žličica ekstrakta od vanilije. U drugoj posudi poprži se žlica pšeničnog brašna dok ne dobije žućkastu boju (ne smije pregoriti) i potom se to istrese na tanjurić, bude li grudica treba prosijati. Sve se pomiješa i tako dobivenu halvu treba ohladiti. Ona se prebacuje u posudu unutra obloženu folijom. U još toplu smjesu mogu se dodati orasi i grožđice, nesoljene pistacije… ■
MAYWEATHER i ŠAMPUS – Floyd Money Mayweather zna! Ne samo tući se, nego, očito, i uživati – u kapljici… A može sebi priuštiti bogme i onu najskuplju! Evo ga, nakon pobjede nad Mannyjem Pacquiaoom, kako u svom stanu u Las Vegasu pozira ispred zida crnih butelja šampanjca Belaire Rosé i Belaire Gold… ■ SuČ 05.2015
KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU/03-04.2015
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
HRVATSKA 365: KARTA ZA LJUBLJENJE – Turistička sezona 2015. pomalo se u nas budi. Zanima vas koje je najljepše mjesto za poljubac na Rivijeri Crikvenica? Ima 10 romantičnih lokacija, koje su nedavno i obilježene oznakama This is a Good Kiss Spot, a dobile su svoje mjesto i na posebno pripremljenoj i otisnutoj Karti za ljubljenje.
Oznake su dio pokreta, koji je, kažu, svijetom proširio čarobnu poruku ljubavi. Originalnu ideju pod nazivom This is a Good Kiss Spot razvila je skupina 0707 iz Italije.
Poljubac je prvi korak, hoće li se pokret unaprjeđivati, možda u režiji skupine 0708?
Svako od četiri mjesta Crikveničke rivijere – Crikvenica, Dramalj, Jadranovo i Selce, ima nekoliko lokacija koje su idealne za podjelu poljubaca. Potražite Prvu na Veloj paladi i Vječnu na gradini Badanj u Crikvenici, prošetajte do Jedinstvene u dramaljskoj lučici Pazdehova i Neponovljive pokraj tunere u Jadranovu. Uživajte na Slatkoj, Savršenoj i Tajanstvenoj, smijte se i zabavite s vašim voljenima na Zaigranoj, Moćnoj i Jedinoj!
Iz Turističke zajednice grada Crikvenica poručuju: Prepustite se romantičnim osjećajima, posjetite naša mjesta za ljubljenje i uživajte s vašim voljenima! A nakon što obiđete sve lokacije, posjetite i Ljubavnu cesticu i Mediteranski labirint ljubavi u Crikvenici. Uživat ćete u prekrasnoj prirodi, opustiti se i obnoviti energiju.
__________________
QVEVRI 2011 JE VANI! – Proljeće je vrijeme sadnje vinograda, dakle početka, ali može biti i vrijeme svojevrsnog završetka. Već unatrag nekoliko godina obitelj Šember na Veliki četvrtak vadi vino lanjske berbe s tropa i iz amfore, a ove godine je i promovirala svoje prvo gotovo vino iz amfore iz berbe 2011 kojemu je baš ovogodišnji Uskrs bio predviđeni termin izlaska iz podruma!
Veselo kod Šemberovih, kao, uostalom, i uvijek. Vina iz 2014. s obzirom na godište, manje je, a ovo lanjsko što sam kušao iz amfore – jako dobro, malko slabije strukture nego inače, ali s vrlo lijepom kiselosti i svježinom, doimlje se kao izvrsna baza za (ipak malo drukčiji!) pjenušac, čini se da gazda Zdenko baš i namjerava šampanjizirati tu 2014. iz amfore, te ono za što se strahovalo kako će na kraju ispasti pretvoriti u proizvod s dodanom vrijednosti. Bravo, Zdenko, predaje nema, hrabrošću se ide naprijed, i uči se kroz nju, a ne kroz rutinu i ziharaštvo…
Pročulo se za događanje kod Šemberovih čak i na našem dubokom jugu, pa evo naiđosmo u Donjim Pavlovčanima i čuvenog pelješkog Matuška, i sina!
Lijepo vrijeme, odličan mali od kužine (pečenjar Frlan junior, nema mu ravna kad su u pitanju janko i race s ražnja…)
Nakon što su iz amfore zapremnine 1500 litara izvađeni vino i trop, koji je odmah lagano isprešan – posebno svečan i za Šemberove značajan trenutak: prezentacija – i to, i te kako efektna! – dugo očekivane prve obiteljske butelje Qvevri 2011! Oko 500 boca à 0,75 lit tog Qvevrija (kvevri je izvorni gruzijski naziv za amforu).
Dosad je u Hrvatskoj po pitanju vina iz amfore na tržištu bilo neriješeno 1:1 između sjeverozapadnoga dijela i Istre, s ovom Šemberovom buteljicom Plešivica sad vodi 2:1! Interesantna ta Plešivica, sve neke posebnosti: pjenušci i amfora, pa i pjenušci iz amfore!
PLEŠIVICA KAO HRVATSKA CHAMPAGNEA? – Franciacortu u Lombardiji nazivaju, s pravom, talijanskom Champagneom, može li Plešivica doći do naziva hrvatska Champagnea? Baza je tu: već je popriličan broj proizvođača pjenušavoga vina a i dalje je povećan interes za proizvodnjom pjenušaca, metoda je šampanjska a ne charmat kao za prosecco, kakvoća raste, mada, na žalost, ne i brzinom kojom bi trebalo da kraj (brže) dođe do spomenutog naslova. Među najnovijim plešivičkim šampanjerima je obitelj Milana Ivančića, inače znanog i sjajnog vinskog biškupa za Martinje, i sina mu Kreše Ivančića iz sela Plešivica: Ivančići su upravo izašli sa svojim pjenušcem Griffin (naziv je, objašnjenje je, dio iz starog obiteljskog grba) njegovanim u butelji dvije godine na kvascu. Premijera Griffina bila je za širu javnost na nedavnom 14. Sajmu proizvoda hrvatskog sela kod Boćarskog doma u Zagrebu.
Plešivica bi se uistinu morala trgnuti, bolje organizirati u vinskoj branši i vidjeti što zapravo želi, na koji se način kani kvalitetno pozicionirati na tržištu. Od nekada znana po graševini (Borička), rajnskom rizlingu i bijelom pinotu (za koji se poslije ispostavilo da je dobrim dijelom zapravo riječ o chardonnayu), potom neko vrijeme na zlu glasu po patvorinama pojedinaca, a onda uskrsnula pojavom nekolicine vinara s vrhunskim proizvodima na kojima na žalost i sada još uvijek sve počiva, po potencijalu svakako zavrjeđuje bolju poziciju od ove sadašnje.
Tamo nema, kao drugdje u našim vinogorjima, jedne ili dviju domaćih sorata oko kojih se vrti stvar, tamo su se međutim iskristalizirale tri vrhunske međunarodne a očito dobro udomaćene bijele (Chardonnay, Rizling rajnski, Sauvignon bijeli) i jedna crna sorta (Pinot crni). Po tipu, uz suha mirna vina svakako bi tamošnji adut trebao biti extra brut odnosno brut pjenušac, za koji su primjenjive – sve četiri sorte (sauvignon bez maceracija i s fermentacijom na neutralnom, najbolje selekcioniranom domaćem kvascu). Svakako bi bilo dobro usredotočenje na jedno ili dva, možda tri vina na kojima bi trebalo poraditi da postanu jake robne marke vinogorja, i to pod nazivom vinogorja, a ne sorte. Ima takvih primjera vani: ustanoviti u postocima prikladan omjer zastupljenosti spomenutih bijelih sorata u cuvéeu Plešivica. Crno bi moglo počivati na Pinotu crnome i, ako je još na Plešivici ima, sorti Lovrijenac, a treće vino robna marka da bude pjenušac. To dakako nipošto ne znači da se paralelno ne bi mogla i trebala proizvoditi i jednosortna vina od navedenih sorata i (bijela) vina macerirana u bačvi ili amfori, samo bi ona morala biti s drukčijom apelacijskom oznakom.
Ali, za sve to treba zajedništvo proizvođača i dogovor, te dakako i vjetar u leđa određenih institucija. Možda bi bilo bolje da se Zagrebačka županija, koja se svojedobno upustila u stvaranje robne marke Portugizac Plešivica, sada angažira i uključi na ovu stranu, radi ostvarenja županijske robne marke vina s dodanom, višom vrijednosti…
Na slikama su Milan Ivančić (gore) s pjenušcem Griffin, te mladi Tomislav Tomac (s jazavčarom Hugom!) koji s ocem Zvonimirom na Plešivici – položaj Šipkovica Kraljeva vila na 280 metara nadmorske visine – upravo podiže vinograd sađen Pinotom crnime (4000 trsova/ha) ponajviše namijenjenom pjenušcima.
_________________________
OD VINOGRADA DO VELEGRADA: CORONICA WINE & GOURMET! – Sve počinje u vinogradu, rado će reći Moreno Coronica. I, evo – iz svojega vinograda u Istri kreće prema Zagrebu, naime najprije je sa svojom kapljicom protagonist večere u zagrebačkim Dobrim vinima a u drugoj polovici travnja uvečer gostuje u restoranu Zinfandel zagrebačkoga hotela Esplanade, nastupit će kao zvijezda na večeri velikih vinara Coronica Wine & Gourmet. Pet sljedova chefice Ane Grgić, te Morenova ponajbolja vina. Dakako, ona što počinju sa Gra… odnosno Gran – Gran Malvazija, Grabar i Gran Teran.
Još nikako da iz Istre dobijem službeni odgovor na opetovano pitanje kakav će naziv biti na etiketama hrvatskoga vina od sorte Teran od berbe 2013….
_____________________
BISTRÒ U PROLJETNOME TONU – Esplanadin Bistrò u proljetnome tonu: atraktivno, zar ne?
_____________________
ZLATNA ŠAJBA ZA PROFESORA BALTAZARA! – Ako si profesor, k tome ime ti je Baltazar, a iza sebe imaš i Gašpara i Melkiora, ali i Slobodana, pa – kako da ne budeš uspješan! Upravo Baltazar – lijepa vijest neposredno prije Uskrsa! – uspješan je i te kako bio na nedavnoj samoborskoj Salamijadi 2015, gdje je osvojio Zlatnu šajbu! Ugostitelj Bobo Čimbur, koji vuče konce njegovih Baltazara, Gašpara i Melkiora u zagrebačkoj Novoj vesi – veseo k’o malo dijete!
U riznici kod njega još je kurioziteta: butelje i magnumi s vinom naziva Si tu me quittes… odnosno po naški Ako me ostaviš…, ilustracija je na etiketi ne s francuske Azurne obale nego, pogađate, s našeg Jadrana, konkretno iz šibenskoga kraja – popularni Mišo Kovač, iz vremena njegove mladosti. A vino je ne od Babića, nego od Plavca maloga, i ne od grožđa iz vinograda kod Šibenika nego s trsja s otoka Visa! I tu stvar ne staje: autor vina s prezimenom je Protega! Ali riječ je o bratu, Ivanu Protegi. Vino Si tu me quittes… je iz berbe 2011., maceracija je trajala 33 dana, dozrijevano je 18 mjeseci u dvama barriqueima od Tofrada iz Slavonije, sa 16,7 vol% je alkohola i sa 4 g/l ostatka sladora, ukupna kiselost je 6 g/lit. Autor će se rado pohvaliti da je 2013. za nj na Sabatini dobio zlatnu medalju, a Bobo Čimbur, kao da mu se restoran Baltazar nalazi uz kakvu našu marinu, npr. prekrasnu skradinsku, na sve to stavlja krunu informacijom da je cijena butelji, ako netko baš inzistira da je kupi – iznad 1000 eura! Na tržištima u boji – sivome tržištu, dodaje, mogla bi biti i 2000 eura, a na crnome i tri tisuće! Namjerno ne govori cijenu u kunama nego u eurima da odmah time potencijalnim kupcima sugerira da ako uzimaju kredit to radije učine u eurima nego u švicarskim francima…
_______________________
VRLO KOMPLEKSNA PRIČA O MASLINOVOM ULJU – Sa zdravom prehranom mora se početi od djetinjstva, a maslinovo ulje je, premda smo mediteranska zemlja, jedna od prilično zanemarenih namirnica u Hrvatskoj. Povećanje njegove potrošnje kod nas podržava Međunarodno vijeće za maslinovo ulje, rekao je Dražen Miloloža, tajnik Grupacije za maslinarstvo HGK na predstavljanju projekta Priča o maslinovom ulju, održanom u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Projekt – rezultat inicijative članica HGK Grupacije za maslinarstvo – sufinanciran je od Međunarodnog vijeća za masline (IOC), a zajednički ga provode Ministarstvo poljoprivrede, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Hrvatska gospodarska komora.
Cilj projekta je povećati korištenje maslinovog ulja u predškolskim i osnovnoškolskim ustanovama, educirati osoblje škola i vrtića zaduženo za planiranje i pripremu hrane te posredno i roditelje i djecu o maslinovom ulju i njegovim povoljnim učincima na zdravlje te načinima kako uključiti maslinovo ulje u jelovnik djeteta. U nas se konzumira samo po dvije litre maslinovog ulja godišnje po stanovniku, dok je europski prosjek oko četiri litre. U nekim mediteranskim zemljama kao što su Grčka i Italija troši se i više od 10 litara maslinovog ulja po stanovniku.
Lijepa je ta inicijativa za povećanjem konzumacije maslinovoga ulja u nas, ali organizirajući prezentacije o koristi od toga ulja za zdravlje kao da se zaboravljaju možda i najvažniji razlozi zbog kojih se ono u Hrvatskoj prije slabo trošilo – zbog slabe opremljenosti uljara i njihove šlampavosti domaće maslinovo ulje bilo je većma užeglo, i zbog čega se zadnjih godina otkako se kakvoća, barem u kategoriji ekstra vergine i u našoj Istri, vinula u vrh, nedovoljno troši sada: u aktualnim okolnostima kad brojni naši ljudi kopaju po kantama za smeće snažna prepreka većoj konzumaciji je njegova maloprodajna cijena.
Ima doduše na tržištu maslinovog ulja s mpc. što nije uzletjela do neba, ali treba biti svjestan toga da nije svako ulje zato što na etiketi na boci stoji da je maslinovo jednako dobro u organoleptici i po zdravstvenim učincima. Najbolje je bi trebalo biti ekstra djevičansko maslinovo ulje koje treba najčešće platiti između 150 i 200 kuna za litru, stepenica ispod je djevičansko, koje po litri stoji od 80 i do 100 kuna, a veliko je pitanje koliko potrošač kad kupuje bocu pogotovu na tržnicama pa i sajmovima može doista biti siguran da je kupio ono pravo…
_____________________
EXPO, i VINEXPO – Nismo bili na ProWeinu 2015, a niti na Vinitalyju 2015, nema nas ni u Milanu na svjetskoj izložbi Expo 2015, posvećenoj hrani i energiji, slogan je Hraniti planet/Energija za budućnost (1.svibnja do 31. listopada, 200 hektara izlagačke površine, očekuje se oko 20 milijuna posjetitelja!). Milano nam geografski nije daleko, zanimljive poljoprivredne proizvode imamo, turistička smo zemlja. Navodno, ne idemo u Milano jer da nema para, novac je, rečeno je nedavno na TV, utrošen na pomoć stradalima od poplava. Na primjedbu tv-novinara da se možda ipak moglo naći neko rješenje jer je važno nastupiti na takvoj manifestaciji te na primjedbu da nam je organizator ponudio popriličan popust za nastup, naša ministrica vanjskih poslova dosta s visoka odgovara da o tome ništa ne zna, okreće se i odlazi s razgovora…
Hoće li bez nas proći i najjači svjetski sajam vina Vinexpo sredinom lipnja u Bordeauxu? Čuje se da vjerojatno ipak neće, naime nekoliko je zainteresiranih hrvatskih proizvođača da se tamo pojave.
Nije dobro malo ići, malo ne ići na manifestacije takve vrste. Bitni su kontinuitet i dobra priprema za nastup, koja uključuje primjerenu animaciju ključnih ljudi s tržišta, a to su uvoznici, distributeri, ugostitelji, (vinski i gastro) novinari…
Prijedlog nekih hrvatskih proizvođača je da se ubuduće jedne godine ide na ProWein, a iduće na Vinexpo (on je ionako bienalan). Bolje išta, nego ništa…
HRVATSKA VINA u SAD – I ove godine hrvatski vinari, u organizaciji Udruženja vinarstva RH Hrvatske gospodarske komore predstavili su svoje eno-uratke publici u SAD, prezentacija je, konkretno, bila u njujorškom Astor-centru, jednom od najpoznatijih vinskih prezentacijskih prostora u gradu. Nastupile su 24 hrvatske vinarije s više od stotinu različitih etiketa. Na kušanje i, posebno, na radionice pozvani su novinari, uvoznci, distributeri, vlasnici restorana i sommelijeri… Prva radionica bila je pod nazivom Taste Croatia, predavač Christy Canterbury MW, a druga radionica nosila je naslov American Winemakers – Grgić, Anderson Korta Katarina i Benmosche – Who Fell in Love with Blue Adriatic (Američki vinari koji su se zaljubili u plavi Jadran), tu su kao predavači sudjelovali opet Canterbury MW, te Cliff Rames, moderator na obje radionice bio je Saša Špiranec.
Hrvatska turistička zajednica, Hrvatska gospodarska komora i Udruženje vinarstva organizirali su i enogastronomsko predstavljanje Hrvatske.
Manifestacija u New Yorku odvijala je u sklopu projekta Promidžba hrvatskih vina na tržištu Sjedinjenih Američkih Država, a realizacija je sufinancirana sredstvima Europskog poljoprivrednog jamstvenog fonda i Državnog proračuna Republike Hrvatske, odnosno Nacionalnog programa pomoći sektoru vina 2014. – 2018. (mjera Promidžba vina na tržištima trećih zemalja).
U Hrvatskoj gospodarskoj komori rado će istaknuti kako kontinuirano rade na promociji i brendiranju hrvatskih vina u Europi i svijetu, i kako je Hrvatska spremna za proboj na američko tržište. Živi bili, pa vidjeli!
Evo. u nastavku, najnovijeg izvještaja o izvozu hrvatskih vina koji smo nedavno primili:
U prvih devet mjeseci 2014. godine Hrvatska je izvezla oko dva milijuna litara (=20.000 hl) vina u vrijednosti od gotovo sedam milijuna eura, najviše u Bosnu i Hercegovinu – 804.916 litara, u vrijednosti od oko 2,5 milijuna eura (u prosjeku cca tri eura po litri); zatim u Njemačku – 448.846 litara, u vrijednosti od oko 1,1 milijun eura (cca 2,5 eura po litri); Italiju – 170.546 litara u vrijednosti od 193.747 eura (1,1 euro/lit); Srbiju – 119.331 litru u vrijednosti od 599.183 eura (oko 5 €/lit); Crnu Goru – 91.261 litru u vrijednosti od 650.102 eura (oko 7 €/lit); te u SAD – 68.640 litara u vrijednosti od 358.141 eura (cca 5,2 €/lit). U istom razdoblju Hrvatska je uvezla 16.450.180 litara (=164.502 hl), u vrijednosti od gotovo 17,5 milijuna eura. Najviše vina kupljeno je u Makedoniji – oko devet milijuna litara, u vrijednosti nešto većoj od sedam milijuna eura (u prosjeku: oko 0,8 €/lit); Italije – nešto više od dva milijuna litara, u vrijednosti od nešto više od dva milijuna eura (0,96 €/lit); Kosova – 1.887.785 litara u vrijednosti od 1.111.168 eura (0,58 €/lit); Bosne i Hercegovine – 1.302.108 litara u vrijednosti od 1074.011 eura (0,82 €/lit). Inače uvozimo vino i iz Nizozemske i Kine, iz Nizozemske ga je u prvih devet mjeseci lanjske godine stiglo 786 litara u vrijednosti od 9457 eura (12 €/lit!), a iz Kine 200 litara u vrijednosti od 3714 eura (18,57 €/lit!)…
___________________
AUSTRIJA: ODRŽIVO VINOGRADARSTVO – Austrija je prošle godine u lipnju na svoj nacionalni dan vinogradarstva predstavila projekt održive poljoprivrede Nachhaltig Austrija odnosno Sustainable Austrija. Projekt je rađen u suradnji Udruženja austrijskih vinogradara s odgovarajućim vodećim znanstvenim institucijama. Ovih dana Austrijanci su javnosti predstavili markicu što će se tiskati na etiketi vina proizvođača koji je odlučio krenuti eko-putem. Održivost u poljoprivrednoj proizvodnji ne smije ostati tek na toj riječi, ona mora biti definirana, kontrolirana i zajamčena, kaže Johannes Schmuckenschlager, predsjednik Udruženja austrijskih vinogradara. Austrian Wine Marketing Board pobrinuo se za likovno rješenje markice, koju na slici vidimo u njemačkoj i engleskoj verziji. Osvještenost vezano uz okoliš, visok društveni standard i ekonomaski uspjeh nisu nipošto u raskoraku, dapače, danas oni ulaze među prioritete u biznisu. Potrošači traže jaču odgovornost od svijeta biznisa i ekonomije, kazao je Willy Klinger, izvršni direktor AWMB-a.
Austrijanci, koji su su sebi dali zadatak da svoje vino pozicioniraju u višem cjenovnom rangu, uspijevaju vrlo dobro na svjetskom tržištu vinom. Prošla godina za njih je bila, rado će se pohvaliti, osobito uspješna glede izvoza, unatoč manjoj ukupno proizvedenoj količini. U 2014. dostigli su izvoz od 50 milijuna litara i ostvarili zasad rekordni prihod od prodaje svoje plemenite kapljice vani – 146 milijuna eura! To je u odnosu na vrijednost izvoza u 2013. povećanje od sedam milijuna eura. Willy Klinger smatra da je izvoz mogao biti i veći ali eto nije bio jer Austrija se zbog meteoroloških (ne)prilika u posljednjim godinama susreće s problemom manjka vlastitoga vina. Sad su oči uprte u nebo, s nadom da ova godina neće biti poput lanjske pa i predlanjske i da će se godišnja produkcija vratiti na uobičajenih 2,5 milijuna hektolitara.
Najjače uvozno tržište za austrijsko vino su Njemačka i Švicarska, a u posljednje vrijeme jače im se otvaraju tržišta poput Nizozemske, Belgije, skandinavskih zemalja, Velike Britanije i SAD. Iz AWMB-a javljaju da postoje naznake poboljšanja plasmana i u susjedne i geografski im blize zemlje poput Slovačke, Poljske, pa i – Hrvatske. Inače, naš uvoz iz Austrije od siječnja do rujna prošle godine bio je 79.745 litara vina, u vrijednosti od 253.524 eura, a u istom razdoblju naš izvoz u Austriju iznosio je 65.602 litre vina, u vrijednosti od 206.222 eura.
____________________
GEMIŠTOM DO ZVIJEZDA…, ILI ZVIJEZDE ZA KUTJEVAČKI GEMIŠT – Kutjevo d.d. iz Kutjeva neumorno nastavlja svoju kampanju za gemišt, koju je počelo lani uz pomoć Roberta Prosinečkoga kao zvijezde i Andreje Andrassy kao manekena. Sad pak preko gemišta Kutjevo d.d. traži nova lica koja će u reklamama i na jumbo plakatima propagirati gemišt od graševine tog velikog kutjevačkog podruma, i koja imaju šansu, navodi se iz stručnog stožera Kutjeva d.d. za službenu uspostavu gemišta, da kroz tu suradnju s Kutjevom d.d. i fotografom Damirom Hoykom i sâmi postanu zvijezde.
Iz redova Kutjeva d.d. kažu da su u centru njihova poslovanja uvijek ljubitelji izvrsnoga vina i da vjeruju da njihova graševina 2004 u litrenoj boci i te kako zavrjeđuje naklonost potrošača jer je odskočila po bodovima na ocjenjivanju u Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo. Odabir budućih zvijezda Kutjevo d.d. zasnovalo je na naprednoj tehnologiji i atraktivnoj aplikaciji koja istovremeno i uživo povezuje web stranice i Facebook. Svi zainteresirani kandidati moći će učitati svoje fotografije na webu ili Facebooku te pratiti javnu objavu svoje fotografije još u fazi natjecanja. Prikupljajući kroz to glasove publike za profesionalni casting, i odmah će doživjeti svojih pet minuta slave. U izboru među kandidatima odlučivat će publika na Facebooku i stručni žiri, te će se zajednički sužavati krug do pobjednika.
Kutjevo d.d. za sebe tvrdi da se s njegovom graševinom radi najbolji gemišt i da je najbolji proizvođač graševine, što potvrđuju podaci i da su najnagrađivanija vinarija u Hrvatskoj, u 2013. i 2014. godini njihova vrhunska vina, ledene berbe i pjenušac osvojili su čak 33 razne nagrade i priznanja. Ujedno, vele u Kutjevu d.d., prema mišljenju potrošača Graševina Kutjevo pruža najbolji omjer cijene i kvalitete.
U današnje vrijeme ekonomske krize kad se gleda na svaku kunu brzo se i bez posebne reklame pročuje za proizvod/vino koje je dobro a cjenovno priuštivo, pa se postavlja pitanje je li u reklamiranje baš takvog proizvoda nužna kampanja kao da je riječ o nečem posebnome. Zar ne bi bilo bolje da se Kutjevo d.d. orijentiralo jače na reklamiranje onoga najboljega što posjeduje a to su sjajni visoki predikati, kategorija kojoj s obzirom da kod nas nema šire navike na kraju obroka uživati u čašici izborne berbe prosušenih bobica ili ledenoga vina i stoga što ta vina ne mogu biti jeftina, svakako treba pružiti financijski jači kampanjski vjetar u leđa (vjetar u leđa, to je u najnovije vrijeme jako popularni termin kod nas)?
Što se tiče samohvale o najboljem gemištu, bilo bi dobro da se ona komparativno provjeri/potvrdi i na širem, zašto ne i međunarodnome planu, ako već ne zasad još (a zašto i ne?!) u organizaciji samog Kutjeva d.d. i u Kutjevu a onda na izborima najboljeg gemišta ili špricara koji se održava, primjerice, u Gornjoj Radgoni.
Inače, nisam čuo ni vidio da je Kutjevo d.d. poslalo kutiju litrene graševine i kutiju mineralne vode svojemu prvom manekenu Robertu Prosinečkome u Azerbajdjan, gdje je on kao novi izbornik tamošnje nogometne reprezentacije upravo debitirao pobjedom… Žuti se međutim zacijelo snašao u dobroj ponudi butelja na tamošnjem tržištu…
_________________________
KRALJEVINA ZELINA – U lijepom ambijentu restorana Apetit na zagrebačkom Cmroku promovirana je nova berba (2014.) robne marke Zagrebačke županije Kraljevina Zelina. Ove godine pravo na tu oznaku nose Jarec-Kure, Puhelek-Purek, Kos Jurišić, Željko Kos i obitelj Žigrović. Kraljevina Zelina, iz berbe 2014. dosta vitka, s niskim alkoholom i dobrom kiselosti, pozicionirana je kao ljetno vino. Na dan promocije u Zagrebu je bilo sunčano i toplo kao u kasno proljeće, i prisutni su mogli već sada osjetiti što im treba tražiti u vrućem ljetu za osvježenje. Inače, nikad do sada na promocijama Kraljevine Zeline nije bilo toliko poznatih odoba: uz na određeni način domaćine župana Zagrebačke županije Stjepana Kožića i gradonačelnika Zeline Hrvoja Košćeca te županijsku vinsku kraljicu Helenu Čegec vidjeli smo Doris Pinčić, Bojanu Gregorić, Vladimira Kočiša Zeca, Tihomira Asanovića Popa i Vedrana Božića, orguljaša i gitarista nekad iznimno popularne zagrebačke grupe Time, harfisticu Doris Karamatić…
______________________
VINA LAGUNA: PROLJETNA BERBA ZLATA NA MUNDUS VINIJU 2015 – Trebalo je to proslaviti, i učinjeno je!
Na strukovnom ocjenjivanju Mundus Vini u Njemačkoj posljednjih godina porečka Agrolaguna ima dosta uspjeha, i s bijelim i s crnim vinom, a na ovogodišnjem proljetnom vrednovanju zasjala je zlatom s malvazijama, dakako onima ponešto pa i do i duže odležanima i iz gornjeg razreda kakvoće Laguna vina zvanoga Festigia.
Direktor Goran Kramarić, enolog Milan Budinski i marketingašica Suzana Diklić odlučili su podijeiti radost najnovijih medalja sa Zagrepčanima, i u suradnji sa Dobrim vinima u wine-baru te kuće organizirana je večera uz izdvojenu kapljicu: Malvazija 2013 Festigia, Malvazija 2013 Festigia riserva Vižinada, Malvazija 2011 Festigia riserva Vižinada, Malvazija akacija 2012 Festigia Riserva, završetak je bio u znaku sireva (Agrolaguna proizvodi jako dobre sireve) i Merlota 2012 Festigia. Malvazija 2013 Vižinada Festigia riserva ponuđena je pretpretpremijerno, njoj treba još vremena u butelji i izaći će oko Božića ove godine.
Od onih koji su vodili kroz program nisam čuo da su publici naglasili nešto vrlo važno, što medalju osvojenu na Mundus Viniju čini vrijednijom: tamo, za razliku od niza međunarodnih vrednovanja plemenite kapljice a posebice onih u nas, s 85/100 bodova počinje srebro, dok se zlato dobiva tek s 90/100, a veliko zlato s 95/100 bodova.
Dobru vijest za ljubitelje sira iznijela je Suzana Diklić: napokon sir Lagunine sirane Špin pod nazivom Grana Istrijana (jer veličinom koluta, dugim dozrijevanjem, od 1,5 godine, strukturom koju treba lomiti, i okusom sliči znanom grana padanu) dolazi na tržište, veliki kolut izrezat će se u manje komade i oni će se vakumirati, kako to rade Talijani…
________________________
APETITLIH u APETITU: GAJA el REI – A kako bi u restoranu s nazivom Apetit i bilo drukčije do li apetitlih?! Salama od crne slavonske svinje, plodovi mora i riba iz našeg Jadrana, gljive iz naših šuma, pa ramstek od ženke siementalske pasmine uzgajane u nas na tradicijski način, uz hranidbu s velikim udjelom kukuruza, što rezultira krasno mramoriranim mesom s visokim postotkom intermuskularne masnoće… Meso je odležano u uvjetima suhog zrenja (dry ageing) od 30 do 45 dana zavisno od postotka masnoće, veličine i starosti goveda. Na kraju, soufflé od paškog sira posut listićima istarskog tartufa… A u čaši, ouverture s bijelim šampanjcem Billecart Salmon brut non millesimé, potom revija Angela Gaje, sa sjajnim manekenima iz njegova tri podruma – jednog u Barbarescu u Pijemontu – Gaja & Rey chardonnay star 10 godina (godište kad je svijet ugledala Gajina kćerka Gaia!), drugoga Ca’Marcanda u oblasti Bolgheri u Toscani (kupaža Ca’Marcanda 2011 – bordoški blend cabernet sauvignon, cabernet franc i merlot), i trećega Pieve Santa Restituta u Montalcinu također u Toscani (Brunello Rennina 2010; sorta Sangiovese), završetak kruna, ponovno iz Barbaresca – još svježi 15-16-godišnjak Barbaresco 1999 (sorta Nebbiolo)! Tako dobar menu i tako dobra vina da bih se usudio reći da se, kad bi na ovakvom događanju sjedili za istim stolom, hadezeovci i esdepeovci uopće ne bi svadili!… Sutradan bilo bi zacijelo sasvim drukčije: prepirka u Saboru i pitanja otkud im, i jednima i drugima pojedinačno, 950 kuna za tu večeru…
Organizator ovog događanja, na kojemu je kao predstavnik kuće Gaja vina prezentirao Gabriele Oderda a na kojemu je domaćin ispred Apetit Cityja bila Sanja Cabalier, bila je tvrtka Acrobat na čelu s Dinom Kušenom, koja u Hrvatsku uvozi brojne ponajbolje svjetske butelje iz više zemalja, ali koja uvozi i razne vrhunske delikatese, no koja ima i svoj pogon za proizvodnju delicija od mesa. Vinoteka Svijet vina i ponuda Svijet mesa/Meat the King u zagrebačkom su Boćarskom domu.
___________________
TURIZAM, i VINOGRAD U BAČVI! – Koliki li danas sanjaju bačvu, pogotovu na godišnjem odmoru! E, pa od lipnja ove godine u selu Razvođe podno Promine a i nedaleko od nacionalnog parka Krka u šibenskom zaleđu moći će se i spavati u bačvi!
Vinogradar i vinar Marko Duvančić dosjetio se na svom seoskom imanju otvoriti turistički objekt što će smještaj nuditi upravo u bačvama. Prije tri godine Duvančić, koji je u podrumu imao velike, više od stoljeća stare a neiskorištene bačve i koji je razmišljao o tome kako da poboljša plasman svojih vina, odlučio se na to da ih privede funkciji pretvorbom u hotelske sobe. Potporu su mu pružili Ministarstvo turizma RH i Hrvatska turistička zajednica, a financijska baza za realizaciju je kredit. Zanimanje turistički agencija za bačveni hotel veliko je.
Moderni Diogeni imat će, za razliku od originalnog Diogena, normalnu rasvjetu i sav nužan komfor, a domaćin će zasigurno u bačvama-sobama u ponudi i ostaviti koju svoju butelju.
Očekivalo bi se, inače, da će se za turizam u bačvi i prije nego u općini Promina dosjetiti u našoj najrazvijenijoj turističkoj regiji Istri, gdje, blizu Višnjana, i postoji selo Bačva. Upravo tu u Bačvi vinograde je podigao znani naš šampanjer Đordano Peršurić. U okolici pak Bačve ima dosta poznatih vinski kuća.
___________________
ZVIJEZDE UZ BOVIN! – Zagrebački nastup makedonske vinske kuće Bovin iz srca Tikveškog vinogorja protekao je – zvjezdano! Ivica Propadalo, Aki Rahimovski, Tihomir Pop Asanović, te kulinari, gastronomi Zoran Šimunić Zok i Robert Ripli (ne Riply!). Uz specijalitete Gastronomada na kušanje je ponuđeno desetak vina. Nije čudno što je bilo veselo, a zamislite kako bi bilo da su uz Akija stigli i ostali članovi Parnog valjka, a uz orguljaša Popa Asanovića njegovi pajdaši iz zagrebačke supergrupe Time!
Kapljicu je prezentirao Boris Nećev, enolog Bovina, vinarije sa 65 hektara vinograda i s proizvodnim kapacitetom od 1,5 milijuna boca vina godišnje. Bovin, koji je osnovan 1998. kao prva privatna vinarija u Makedoniji, s vinima je već neko vrijeme prisutan i na hrvatskom tržištu, poznat je po tome što ima vina s dobrim odnosom između kakvoće i cijene, ali i vino za zahtjevnog i novcem neopterećenog kupca. Vrhunac uzbuđenja u Zagrebu zabilježen je kad se razgovaralo o crnjaku od Vranca s pozicije Disan, koju se nerijetko uspoređuje s našim Dingačom, te kad je na red za priču došlo vrhunsko gusto vino od Vranca My Way, po cijeni od – 150 eura za butelju…
_______________________
JAPAN VOLI FRANKOVKU! – PP Orahovica na japanskom tržištu! Vino je stiglo u Tokyo, taman pred početak sajma Super Market Trade Show u Tokyo Big Sight centru, gdje je japanski kupac Fuji Trading Co. predstavio hrvatska vina.
Sajam je posjetilo gotovo 85.000 poslovnih ljudi, vlasnika robnih centara, trgovina, restorana i hotela. Velika je bila ponuda vina iz cijelog svijeta, posebice iz Francuske, Italije, Španjolske, Kalifornije i Čilea… Uz dobru pripremu promidžbenih materijala i trud našeg partnera, Japanski su ljubitelji plemenite kapljice imali priliku čuti o Hrvatskoj kao zemlji izvrsnih vina. Optimistično vjerujemo da uskoro slijedi nova veća narudžba vina, a spremni smo i na proširenje asortimana i kvalitetnih i vrhunskih vina – rekao je Josip Tokić, voditelj PJ voćarstvo i vinogradarstvo PP Orahovica.
______________________
ČARLIJEVI ANĐELI i ČAŠNE SESTRE – Tko su one, zapravo: Čarlijevi anđeli i/ili čašne sestre i/ili Morana, Nataša, Lada? Morana, Nataša i Lada svakako jesu, Čarlijevi anđeli mogle bi biti a deklariraju se kao čašne sestre. Gdje je kvaka? Pa, vino i dobra hrana!
U najnovije vrijeme uz vino i oko vina rado se okupljaju uistinu brojne pripadnice ljepšeg spola. Vidjelo se to na festivalu Zagreb Vino.com u Esplanadi, ali još i jače na ovogodišnjem Pink Dayu u Mimari. Gotovo da je i među izlagačima i među posjetiteljima udio žena narastao barem na pola-pola, ako ne i na više od polovice. Žene u vinu nisu tek vinska momčad, one imaju pristup Bakhovom nektaru s dodanom vrijednosti. Uz to što proizvode vino sa šarmom, priređuju vinske festivale, okupljaju se na klupski način oko čašice i fine hrane, i to vrlo osmišljeno. Čašne sestre, dakako uz blagoslov velečašnoga, na druženjima koja priređuju podastru delicije iz vlastite kuhinje, svaki put izaberu neku vinsku temu i nastoje pastvi prezentirati kapljicu, potiču na komentare i diskusije oko organoleptike i kvalitete vina, oko, što je vrlo vrlo važno a u nas dosta zanemareno, dakle boce, etikete, kapice, pa oko sljubljivanja dotičnih vina s hranom.
Kapelica u kojoj čašne sestre superior, iz intelektualnoga kruga Morana Zibar, Nataša Dević i Lada Radin drže programe je zagrebački mini-vinski hram Vintesa. Najnoviji susret na kojemu su kušani, prezentirani, i komentirani Žlahtina 2013 Šipun, Pošip 2013 Nuić, Sauvignon 2013 Springtime Prigora, crni cuvée Dilatum 2010 PZ Kaštela Coop i bijeli pjenušac Maximo od Kutjeva d.d., a što je sve posnimio vrijedni Julio Frangen, počeo je i završio molitvom:
Čašo naša, koja jesi na stolu/ Rosi se stijenka tvoja/ Budi ispunjenost moja!/ Budi nam tu s gutljajem tvojim/ Kako pred očima, tako i u ruci/ Nađi nam se u veselju i muci.
Vino naše svagdašnje daj nam danas/ I dopusti nam zdravice naše/ Kako i mi dopuštamo braći i sestrama našim/ Uvedi nas u napast/ Ali ne uvedi nas u mamurnost/ izbavi nas od zla, Amen…
___________________
ZAGREBAČKI SAJAM WHISKYJA – Dobili smo eto i sajam whiskyja. Debitantska manifestacija održana je u zagrebačkom Hypo centru, pod sloganom Jedno piće, tisuću okusa. Štandova nije bilo mnogo a izlagali su naši uvoznici, whiskyja je bilo puno, i to raznolikih. Zastupljene brojne robne marke kao Ardbeg, Glenmorangie (nudili su ih braća Tuđen na štandu kuće MIVA), Grants, Glenfiddich, Johnny Walker, Jameson, Ballantines… Organizator je pazio da ne bude alkoholiziranih – ulaznica je koštala 50 kuna a svaka degustacija po 10 kuna, k tome ponuđena je i hrana – mladi kozji sirevi Sanje i Ivana Grčevića iz Pisarovine, te toplu hranu koju je prigodno za konzumaciju s whiskyjem pripremao restoran Spoon…
___________________
PLACE2GO: PECS & BUDAPEST – Zgrada Boćarskoga doma okupila je turističke zajednice i urede, putničke agencije, avio-kompanije, a šator ugostitelje s raznim specijalitetima i proizvođače s njihovim delikatesama. I nije bilo važno idu li zidari od zgrade prema šatorašima ili šatoraši prema zgradi. Boće i boce nisu letjele, automobili svi na broju i uščuvani, paljevine je bilo ali samo na jeziku – od pikantnih zalogaja i palinke… Policije – ni otkuda! Zagrebački Boćarski dom i šator pored njega bili su u znaku turizma i gastronomije Place 2 Go.
Karlovački hotelijer Ivan Srakovčić (Korana Srakovčić i vrlo lijepi turističko- rekreativni i ugostiteljski objekt u selu Ribnik na Žumberku) sa svojim kobasama udružio se s vinskom damom Melitom Vrbanek u propagandi Zelenog srca Hrvatske, a zagrebačka arhitektica također Melita ali Matijević pozivala na slaninu i kulin koje njena obitelj proizvodi čisto domaćim i manufakturnim načinom u Baranji, konkretno u Suzi, a Zoltan Gyorffy, glavni urednik eno-gastro časopisa Pecsi Borozo iz Pečuha, nudio je pikantne male zalogaje s raznim namazima i nadjevima na bazi paprika i papričice, među njima i onima od kojih trne jezik, te, da se ugasi vatra, pomno izabrana fina bijela (pečuški cirfandli) i crna (vilanjski cabernet franc) vina mađarske majke vina Baranje.
Prilično aktivno ali dakako ne samo plamtećim kanapeima i vinogasnim mjerama u Place 2 Go (Plejs to go) uključili su se Mađari, koji su prezentaciju svoje turističke ponude, začinjenu malim zalogajima i većim gutljajima vina održali i u svom Institutu u središtu Zagreba. Mađarska turistička zajednica redoviti je sudionik sajma Place 2 Go, i dakako željela je animirati Hrvate za veći posjet Hungariji. Mark Kincses iz ustanove Hungarian Tourism Ltd (Mađarska turistička zajednica) kaže da već sada popriličan broj Hrvata dolazi u Mađarsku turistički, osim u Budimpeštu i na Blatno jezero te u zemljopisno nam blize Villany (vino), Harkany (toplice) i doista krasni Pečuh, europsku prijestolnicu kulture u 2010. Mađarska, koja nema mora ali posjeduje druge adute, lijepo se razvila u turističku zemlju, lani je zabilježila čak 78 posto veći turistički posjet u odnosu na 2013., i u sklopu toga 10,8 posto veći broj stranih noćenja. Najviše posjeta bilježi, logično, glavni grad Budimpešta, koja ima što ponuditi: povijest, kulturu i zabavu, arhitekturu, gastronomiju – eto ima i četiri restorana s Michelinovim zvjezdicama: Costes, Onyx, Borkonyha i Tanti. Peštanski hoteli do kraja ožujka gostima koji ostanu noćiti četiri noći odobravali su jedno noćenje besplatno i besplatan ulazak u spa! Od 10. do 26. travnja u Budimpešti se u čast proljeća organizira festival s brojnim sadržajima.
________________________
TRI, DVA, JEDAN, BUNCEK – KRENI! – Tema su bili buncek u nekoliko verzija, npr. svježi i pečen klasično, do hrustave korice, zatim svjež i dugo pečen na nižoj temperaturi, potom pacan pa pečen, onda pacan i dimljen pa kuhan, te zagrebački odrezak. A od vina pjenušac, pa rajnski rizling, sivi pinot, crni pinot, cabernet sauvignon i mješavina od crnog pinota, frankovke i cabernet sauvignona, kraj je pripao visokim slatkim predikatima. Zanimljivo, mljac!
U Klubu Zagoraca u Zagrebu, opremljenom – se razme! – šparhetom, osobno nazočna trojica šire znanih vinara Hrvatskog zagorja – Tomislav Bolfan Vinski vrh, Boris Drenški Bodren i Boris Vuglec Vuglec-breg (oni su prezentirali i vina kuće Petrač), dvojica popularnih chefova – Tomislav Špiček i Tomislav Gretić, jedan znani ugostitelj – Božo Huzak, iz restorana Ribič tik uz magistralu Zagreb–Zabok, čuven ne toliko po ribama koliko po kilometarskom zagrebačkom odresku. Na koji je trznuo čak i veleposlanik Japana Keiji Ide, ovaj put gost sa suprugom u zagrebačkom Klubu Zagoraca.
Pozvan je bio, čujem, i župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar, jer intencija je bila i razgovarati, u društvu i s nekolicinom vinskih i turističkih novinara, o jednoj osobito ozbiljnoj stvari, ali Kolar se nije pojavio… Možda će idući put, naime Franjo Sinković, predsjednik Kluba Zagoraca, veli da će se susreti u zagrebačkim prostorijama uz šparhet održavati redovito svakog posljednjeg utorka u mjesecu, svaki put na drugu tanjursku i čašnu temu, ali i uz ozbiljne diskusije o eno-gastru u zagorskom turizmu.
Župana Kolara konkretno se očekivalo u Klubu Zagoraca da se i krene s inicijativom o obnovi, modernizaciji nekad vrlo popularnog a onda potonulog Sajma zagorskih vina uz jezera u Bedekovčini, na lokaciji savršenoj da bude posjećeno izletište (lijepa priroda koju za turizam treba doduše malo i dotjerati, mogućnost rekreacije vožnjom čamcima, sportskim ribolovom, malim sportovima…, rekreacija uz domaću papicu i kapljicu, mužikaše). Sajam zagorskih vina na bedekovačkim bajerima odvijao se pred ljeto, bilo bi logično da tako bude i ubuduće. Drvene domaće kućice s ponudom specijaliteta, vina… Uoči Sajma strukovno ocjenjivanje, na sajmu klasična podjela nagrada, radionice na temu zagorske kuhinje i vina. Ponuda raznih izletničkih i turističkih aranžmana za ljeto, jesen ali i zimu u Hrvatskom zagorju. Prikladna animacija publike…
I, onda, dođem doma: gle, na malome ekranu opet ti kajkavci u bijelome s kuhačom – Tomislav Špiček i Tom Gretić, kao članovi žirija u tv-emisiji o kuhanju Tri, dva jedan… kreni! Iako su stalno na tv, možda to netko još ne zna, a šteta je to ne znati: Špiček je sada zaposlen kao chef u restoranu Kaptolska klet vis à vis Katedrale, a Tom Gretić, dimenzijama ništa manje kuharski uvjerljiv od Špičeka, vratio se iz Istre i sad u Zagrebu otvara konzultantsku agenciju vezanu uz kuharstvo i gastronomiju….
SuC 03-04.2015
KROZ SVIJET u ČAŠI i u TANJURU/02-2015
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
RIJEKA: 100% NATURAL! – U Tower Centru Rijeka od 9. do 12. travnja 2015. odvijat će se međunarodni sajam 100% Natural. Zamišljen je po uzoru na svjetske sajmove te vrste, a nakana mu je okupiti izlagače iz Hrvatske i regije. Promovirali bi se ekološka proizvodnja, energetska učinkovitost, prirodni proizvodi i vrhunske usluge. Posjetitelji sajma imat će priliku isprobati prirodne i zdrave domaće i strane proizvode na jednom mjestu, te naučiti ponešto novo. Sajam bi trebao okupiti stručnjake iz područja bio-proizvodnje i bio-energetike te predstaviti inovativna rješenja i projekte vezane uz zaštitu okoliša.
Manifestacija je podijeljena u tri dijela: HRANA IZ PRIRODE (eko-plac; proizvodi i usluge s eko certifikatom), UDOBNOST ŽIVLJENJA (prirodni materijali i ukrasi, energetska učinkovitost, recikliranje), LJEPOTA KROZ ZDRAVLJE (prirodni proizvodi za njegu kože, kose, aromaterapija, prirodna kozmetika, sport i rekreacija).
Porast ekološke svijesti i brige za zdravlje dovodi do porasta potražnje za ekološkim, zdravim proizvodima, uslugama i atraktivnim rješenjima! Pronađite ih u Rijeci od 9. do 12. travnja na sajmu 100% Natural.
PRVI ROĐENDAN NA PETAK 13.! – Petak 13., a – lijepo! Događa se. Barem u prvom činu. Vinska klet koju je u zagrebačkoj Novoj vesi otvorio plešivički vinogradar i vinar Drago Kurtalj proslavila je u petak 13. veljače, prvi rođendan. Puno prijatelja, puno paštete od gusje jetre koju odlično radi Dragecova supruga Dubravka, puno kotlovine, puno finog domaćeg kruha, puno Kurtaljevog pjenušca Dri, ali i drugih vina i tog proizvođača i drugih plešivičkih vinara… Kamera je uhvatila trenutak zdravice s Dragecom i njegovom glavnom sestrom u lokalu Andrejom, te e enologom Nenadom Maslekom, pa sa olimpijcem Zlatkom Matešom, reporterom Jurom Ozmecom…
KLIMATSKE PROMJENE i GRAPE-OCALYPSE – Je li riječ o prijetnji, ili o prilici za proizvođače? Klimatske promjene na Zemlji donose, govori se, nešto što neki čak nazivaju grape-ocalypse, vinogradarska apokalipsa. Neka danas tradicijska područja uzgoja grožđa za vino već kao da gube svoj sjaj. Vinogradari aktualnih renomiranih vinogradarskih oblasti žale se da nagli padovi i skokovi u temperaturi donose nevolje glede aroma i viška alkohola, a spominju i veće probleme s nepredvidljivim kasnim mrazevima u vinogradu. Vrlo visoke temperature ljeti i čudne zime atak su, vele, na tradicijski uzgoj grožđa i produkciju vina s tradicijskim predznakom.
Vinogradari/vinari doista se moraju prilagođavati novim uvjetima, no realno gledano stvar ipak uopćeno ne bi trebala biti tako crna kako se priča. Bez obzira na to koliko je čovjek danas glavni uzrok promjenama u klimi odnosno u kojoj je mjeri riječ o prirodnom fenomenu, odnosno o kombinaciji aktualnih utjecaja čovjeka s prirodnim ciklusima, globalno zatopljenje donosi stanovite prednosti u tome što mnogim područjima omogućuje veći prinos a da on, naravno ako nije i pretjeran, ne bude nautšrb kakvoće vina, a i otvara nove mogućnosti za uzgoj grožđa u predjelima na geografskim širinama koja prije nisu bila uopće prikladna za vinogradarstvo.
Najveći problem je, smatraju određeni krugovi, zapravo u tome što se sadašnji konzument-vinski znalac mora priviknuti na to, prihvatiti to da kapljica njegovih današnjih omiljenih etiketa postaje drukčijeg okusa, te da bi za nekoliko desetljeća ova sadašnja vina mogla nestati, i da ih zamijeni kompletno drukčija kapljica uglavnom iz drugih vinogorja. Predviđanja jesu da će za tri do četiri desetljeća današnja vrhunska vinogradarska područja izgubiti na značenju kakvo imaju sada, naime klima s toplijim zemaljskim temperaturama učinit će da u budućnosti odlična vinogradarska područja postanu i neki novi krajevi, sjevernije od sadašnjih ponajboljih vinograda.
Neki američki manji vinari već sad govore kako su njihova vina – zbog povišenih temperatura koje pomažu stvaranju višeg sladora u grožđu pa to rezultira ili alkoholno jačom kapljicom ili i dalje jakom kapljicom, mada nešto manje, ali s ostatkom neprovrela sladora – dosta različita od onih prije.
Neki Bordožani navode kako je globalno zatopoljenje za njih slatki problem jer sazrijevanje grožđa bolje je i regularnije svake godine, međutim pitanje je je li to prednost i općenito za Bordeaux, naime bordoška vina posljednjih su godina sve jača alkoholom a to u suvremenom društvu i te kako postaje tegoba za plasman js obzirom da potrošači izbjegavaju jaka vina da ne bi imali problema s vožnjom u prometu ali i s obzirom na pojačane obveze na radnome mjestu.
Mnogi vingradari/vinari s današnjih tipičnih vinogradarskih pozicija ističu kako ne strahuju od grape-ocalypse jer se hitro prilagođavaju, primjerice u svojim vinogorjima postupno seobom vinograda s nižih nadmorskih visina u više, gdje je svježije, ali i kupnjom zemljišta u sjevernijim geografskim predjelima koja bi sutra mogla postati draguljima u vinogradarskom smislu.
BOGATSVO PLODOVA ŽUTOG STABLA – Ne NA Žutom stablu, nego U Žutom stablu: pravo bogatstvo plodova raznih vrsta na jednom mjestu! Kao u raju, nekad! Neka i naiđe Eva, ali – jabuke-smutljivice tu joj, na polici, nema! Rebrica ima, ali – ne od Adama… Valjda tako taj raj ima šansu potrajati.
Na 400 četvornih metara površine u zagrebačkoj Hondlovoj ulici kod nogometnog stadiona u Maksimiru, nekad znanoj tek po Fotokemici i njenim proizvodima i uslugama a danas sve poznatijoj po kafićima i zalogajnicama (u kojima se može proveselili ili žaliti, ovisno o Dinamovu rezultatu!), nedavno je proradio boutique Yellow Tree, otvoren kao prodajni salon vina, piva, jakih pića, maslinova i bučina ulja ali i drugih ulja, pa pršuta, slanine, kulena, kobasica, sireva, tartufa, pašteta i raznih slanih ali i slatkih namaza, tjestenine, brašna, mirodija/začina, čajeva, meda, tzv. prirodne kozmetike na bazi bilja, dakle svakojakih čuda. Voditelj prodavaonice Marin Galinac kaže da je moguće da se u tome uistinu velikom lokalu uskoro otvori i kutak u kojemu bi posjetitelji mogli od onoga što je u ponudi u maloprodaji na licu mjesta nešto pojesti i popiti, a predviđena su i razna događanja poput eno-gastro prezentacija i edukacija. Uz objekt je parliralište, ali dolazite li u raj te vrste ne tek u brzu kupnju poznatog proizvoda nego i u istraživanje mogućnosti, bolje je automobile ostaviti doma.
Na ponudu vina i raznih delikatesa prve vrste nekako smo naviknuli zahvaljujući nekoliko specijaliziranih prodavaonica, ovdje vrijedi istaknuti solidan izbor različitih inozemnih piva višeg ranga uz koja se, svako, k tome, preporučuju i specijalne čaše – to je važno u edukacijsko-hedonističkom smislu, da kao društvo ipak ne zaglibimo do kraja tek u žuji i karlovačkome…
VALENTINOVO = SLAVONSKO TRENKOVO?! – Postaje li, to, Valentinovo također i vinski praznik, i može li se reći da će Kutjevo u segment ljubavi lansirati Dan Franje Valentina Trenka? Hoće li Kutjevo uz 14. veljače odnosno dane uz taj datum postati pozornicom i, za to mjesto unosne, turističke manifestacije?
Neumorni sommelier i prezenter Kutjeva d.d. Drago Humski uz famozni – narescima i buteljama ispunjeni kameni stol u kutjevačkom cistercitskom podrumu – dočarava ljubavnu sreću dvoje gurmana, slavonskog baruna i živahne imperatorice. Johan Wolfgang Goethe: Dobro vino i lijepa žena liječe svaku bol, i onaj tko ne ljubi i ne pije, taj gotovo živ da nije!
Još su posve svježi dojmovi s nedavnog Vincelova, krajem siječnja, a evo vinska kuća Kutjevo d.d. pozvala je u povodu dana ljubavi grupu novinara i novinarki na druženje u svoj iznimno atraktivni stari podrum iz 13. stoljeća. Htjelo se, s jedne strane, ponovno skrenuti pažnju na to da je, zahvaljujući, inače, redovnicima cistercitima, upravo u Kutjevu 1232. startala – danas gotovo već tisućljetna – tradicija vinogradarske i vinske proizvodnje u Zlatnoj dolini (Vallis aurea) u središnjoj Slavoniji te da je od početka do sada kakvoća kapljice sta(bil)no visoka, ali i, s druge strane, istaknuti kako vina kuće Kutjevo d.d. imaju, dokazano, ljubavnu moć i kako uz kvalitetnu kapljicu nestaju sve barijere! Samo, oprez – Shakespeare je odavna nešto primijetio, i rekao: Što više piješ, obećanja lakše naviru, ali ih je to teže ispuniti!…
Glavni enolog Ivan Marinclin uz priču o zaljubljenima za početak nudi pjenušac Maximo, za ekspedicijski liker kojega se koriste znani kutjevački visoki predikati. Potom je ponudio Maximo bianco da nas pomiluju vjenčani sauvignon i traminac, a uz famozni pak kameni stol, koji eto u tami među bačvama vapi za time da se ponovno zagrije, toči crnjak Maximo nero (merlot+cabernet sauvignon+syrah)
Neki nisu odoljeli, i na poziv da se čvrsto usredotoče na ljubavnu želju, stavili su ruku na najpikantnije (ne od slavonske kobasice dobro začinjene paprikom!) mjesto na stolu
– Već godinama zaboravu se otima priča o tome kako su austrijsku caricu Mariju Tereziju i slavonskoga baruna Franju Trenka povezala upravo birana vina iz podruma današnjeg Kutjeva d.d. Carica je slovila kao žena slobodnog duha i stoga ne čudi legenda da je s barunom u podrumu među bačvama provela punih sedam dana. Navodno je svima bio zapriječen ulaz u podrum, čuvari su budno držali stražu i time onemogućili da javnost ikad sazna o detaljima jednotjednog boravka poznatog dvojca u podrumu. Ipak, onaj tko zna čitati između redaka i sa zidova shvatio je što znače brojne recke pronađene na zidu u sredini podruma: one upućuju na afrodizijačko svojstvo vina iz našeg podruma, tà barun ih je u sedam dana zaradio čak 70! Pretpostavlja se da su recke svjedoci izljeva ljubavi dvoje vladara, ali nije to i sve: pronađeno je i udubljenje na sredini ploče kamenog stola nasred podruma! Vjeruje se da je rupa nastala u ljubavnom zanosu i borbi u kojoj je Franjo (Valentin!) Trenk jednom i promašio caricu, neki će pak reći da je za udubinu kriva carica koja je, silno zažarena, u nekom trenutku sjela na taj dio stola… Vjeruje se i to da se dodirom tog centralnog dijela ploče, koji je naknadno zapunjen pa rupe više nema, i dan-danas stječe velika ljubavna moć. Treba se, pri postavljanju dlana na stol, usredotočiti na svoju svoju ljubavnu želju i želja će se, najduže za godinu dana, i ispuniti – posjetiteljima podruma tvrtke Kutjevo d.d. veselo priča i obećava neumorni sommelier i sjajan prezenter Kutjeva d.d. Drago Humski.
Igrokaza na čuvenom kamenom stolu pa ni bilo kakve pojave utjelovljenih Trenka i carice već poneko stoljeće nije bilo i nekad za jednog cijeloga tjedna zažareni stol već dugo je samo hladan, i na sebi ima tek tanjure i butelje. Možda bi bilo dobro nešto učiniti da kamen ponovno zaiskri… Neka na njemu i dalje budu poneki tanjur, butelja i čaša, ali neka makar dijelom posluži kao motiv za (pikantno) maštanje o sreći!…
Za ljubitelje veličina i centimetara – cisterna Kutjeva d.d. od 100.000 litara: svaki centimetar ove posude sadrži po 130 litara vina
Kutjevo d.d. – kuća s podrumskim kapacitetom od 11,5 milijuna litara koja godišnje proizvede i do šest miijuna litara vina od grožđa s ukupno oko 800 hektara vinograda na južnim padinama Krnije i na nadmorskim visinama od 200 do 300 metara a gdje su najbolje pozicije Hrnjevac, Vetovo i Vinkomir – ima i drugih aduta i cveba za pokazati gostima: jednu od najvećih hrastovih bačava u Hrvatskoj, zapremnine oko 58.000 litara, goleme inoks cisterne zapremnine 100.000 litara u kojima unutar svakog jednog centimetra visine stane po 130 litara vina, 705 različitih posuda za vino, arhivu kao pravu riznicu odležanih visokopredikatnih vina, jednih od najboljih u Hrvatskoj, toliko lijepom kapljicom da muškarci govore kako ta vina lijepom čine i vlastitu suprugu, a žene odvraćaju da je vino tako fino da ga ne treba kvariti s vlastitim suprugom… Uz sam stari podrum lijepa je crkvica koju svakako, makar i nemate namjeru vjenčati se, valja posjetiti. A odmah tu je i famozni stari dvorac koji je postao zaštitnim znakom kutjevačkih proizvoda i koji se napokon, srećom, sada, a nakon nažalost dugih godina prepuštenosti samome sebi, ubrzano obnavlja tako da bi, očekuje se, najkasnije do svibnja trebao otvoriti vrata javnosti kao hotel s 30 visokokomfornih soba i s restoranom s ponudom rafiniranih jela, nadam se izvorno domaćih samo profinjeno moderniziranih.
Aktualni glavni enolog Kutjeva d.d., kombinata u kojemu su inače izrasla najveća eno-imena i danas cijenjeni proizvođači vina Hrvatske kao Vlado Krauthaker i Ivica Perak, Ivan Marinclin priredio je degustaciju nekoliko mladih vina, iz berbe 2014., vrlo čudnog godišta od kojega gotovo nitko ništa nije očekivao, međutim koje je pokazalo da se ipak i iz takvog godišta moglo nešto izvući, do vrlo solidnog eno-uratka:
– Lani smo imali između pet do 10 posto količinski slabiju berbu nego 2013. Po meni, 2014. bila je godina položaja na brdu, konkretno upravo Hrnjevca, Vetova i Vinkomira. Imamo vrlo dobru graševinu kao bazno vino za pjenušac, a imamo i vina od kasnijih berbi, primjerice graševinu Turković te graševinu De Gotho, za koju, inače, mošt vrije u barriqueu. I neka crna, npr. od Merlota i Caberneta, bit će sasvim solidna, čak s vrlo tamnom bojom. Visoki predikati ovaj put su izostali.
Iako iz 2014. neće biti tih visokih slatkih predikata, ipak Kutjevo d.d., da bi ponudilo tržištu nešto drukčiji pjenušac, ne odustaje od toga da za ekspedicijski liker kojime se regulira sadržaj sladora u pjenušavome vinu, rabi neke predikate, otud malo drukčiji, poseban štih inače kao brut označenog bijelog pjenušca Maximo, kapljice za – zaljubljene i one koji će to tek postati…
PORTUGIESER du MONDE 2015 – Kao što je u nas portugizac tradicija osobito Plešivice, ali i Kutjeva, tako je on to isto i u mađarskom vinogorju Villany na jugu zemlje, uz državnu granicu s Hrvatskom. Mađari su se prije nekog vremena dosjetili da kod sebe organiziraju međunarodnu smotru portugizaca, podijeljenu u dva dijela: prvi je posvećen strukovnom ocjenjivanju, a drugi je u obliku festivala. Manifestacija će biti 10. i 11. travnja uglavnom u kulturnom centru Zsolnay u Pečuhu. Za sudionike se origanizira i posjet vinskim posjedima izmedju Pečuha i Villanya.
Na ocjenjivanje se primaju uzorci mladog portugisca, dakle iz najnovije berbe (u ovome slučaju 2014.), zatim portugisci od berbe 2013 i stariji, te mješavine crnih sorata u kojima portugizac sudjeluje s najmanje 25 posto.
Prošlih godina hrvatski proizvođači – osobito Vlado Krauthaker – imali su na ocjenjivanju dosta uspjeha. Hoće li se s obzirom na dosta lošu 2014. posebice za crno vino ove godine prijaviti netko od naših, vidjet će se.
Rajem vina, sira, maslinova ulja…
TUSCANY TASTE – Svake godine, evo već nešto više od dva desetljeća, druga polovica veljače rezervirana je za jednotjednu turneju Toscanom, talijanskom riznicom povijesti, politike te kulture i umjetnosti uključujući tu i arhitekturu, te rajem vina, maslinova ulja, sira. Tijelo Toscana Promozione, što obuhvaća nekih desetak konzorcija (poslovnih, interesnih udruga) za vino i maslinovo ulje, među kojima su svakako najjači i svjetski najpoznatiji Chianti Classico docg, Vino Nobile di Montepulciano docg, Brunello di Montalcino docg, Bolgheri doc…, priređuje za eno-gastro novinare te za uvoznike i distributere ne samo iz Italije nego i cijeloga svijeta promidžbenu manifestaciju Tuscany Taste/ Okusi Toscane. Od novinara ove godine bilo nas je oko 150, uz Talijane i Francuzi, Nijemci, Austrijanci, Amerikanci, Kinezi, Japanci, Indijci, Južnokoreanci, Brazilci, Česi, Slovaci, Rusi, Ukrajinci, Kanađani, Švicarci, Belgijanci, Nizozemci, Poljaci…, i ja iz Hrvatske. Najveća koncentracija vina po konzorciju: Chianti classico Gallo nero (Crni pijetao) te Brunello, svaki s više od 350 etiketa, predviđenih za kušanje u po dva dana. Riječ je, inače, općenito bila o vinima koja su po konzorcijskim pravilnicima s 1. siječnjem 2015. stekla pravo na izlazak na tržište. Kod Brunella npr. to je kapljica iz berbe 2010 (tamo je proglašena s pet zvjezdica kvalitete!) za vino zvano brunello annata, i 2009. za vino brunello riserva.
Evo nekoliko sličica s turneje Tuscany Taste; za ovaj put, s obzirom da smo pred 8. ožujkom, međunarodnim Danom žena, izabrao sam fotke pretežito s damama, a koje su osobito uspješne u vinskome svijetu: Albiera Antinori (gore; vertikalno kušanje Chianti classica Gran Selezione, pet berbi, u Antinorijevom čuvenom restoranu Osteria a Passignano, gdje je i stari podrum markiza Antinorija),
Gaia Gaja (lijevo; eto, na hrvatski način otpuhuje pusu preko sjajnih brunella Sugarille i Rennina iz Gajina podruma Pieve Santa Restituta), Faye Lottero Il Lavacchio (desno; odličan Cedro Chianti Rufina, eko-produkcija, posebno vina Puro, bez dodavanog SO2), Maria Caterina Dei (dolje, desno; na slici u zdravici sa svojim odličnim Vinom Nobile Bossona 2004 sa znanim toskanskim chefom Walterom Tripodijem koji se istaknuo kreacijama u kategoriji fingerfood, tjesteninama i potom sočnim kozlićem…), grofica Beatrice Contini Bonacosi (lijevo), vlasnica posjeda Tenuta di Capezzana iz vinogorja Carmignano (izvrsni Trebbiano 2013, te crnjaci Carmignano Villa di Capezzana 2011 docg, zatim Treffiano 2009 riserva docg te Ghiaie della Furba 2009 igt),. A tu su i sirevi, dozrijevani 48 mjeseci pa i neki 72 mjeseca…
SuČ – 02/ 2015