KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU/05.2015

  Google translater: http://translate.google.com/translate_t

 Fera Mico 10NA LIJEPOM PLAVOM FRANKOVCU – Feričanci su odavna sinonim za crnjak i baš za Frankovku (sorta) i frankovku (vino). Jedini tržišno relevantni proizvođač plemenite kapljice od tamo – Feravino, koje gospodari sa 160 hektara vinograda, tek nešto manje od četvrtine ukupne površine pod trsjem posvetio je Frankovci. Ostale sorte koje uzgaja su Graševina, Chardonnay, Rizling rajnski, Pinot crni, Zweigelt, Syrah, Merlot, Cabernet sauvignon, Cabernet franc.

U zagrebačkom wine-baru Dobra vina, uz dobra jela, revija noviteta iz Feravina: pjenušac Virtuo rađen klasičnom metodom, pa lijepo pitki Graševina 2014 Dika i Rosé 2014 Dika (od Frankovke), pa onda ipak i jedan stari znanac – Frankovka 2009 Miraz, potom opet novak – Cabernet sauvignon Miraz iz 2012, tek sad na tržištu, pa uz kolač opet stari znanac Graševina 2009 izborna berba prosušenih bobica. Nekako najslabiji dojam ostavio mi je onaj tko je (po meni) trebao najviše plijeniti – prvi Miraz! Vina su prezentirali enolog-savjetnik Feravina Miodrag Hruškar i voditelj Dobrih vina Damir Horvat.

Razumijem za Graševinu – tà, što li je Slavonac bez graševine!, razumijem i za Chardonnay, naime ispostavilo se da Feravino zapravo ima upravo Chardonnay a ne Pinot bijeli pod čijim je nazivom svojedobno izlazilo interesantno vino, a eto vidi se da se Feravino odlučilo i za pjenušac (Virtuo) pa Chardonnay i tu ima svoju svrhu. Ali ne razumijem zašto se, kako sam čuo, iskrčila 50 godina stara loza na boljoj poziciji za koju su mi prije više godina u Feravinu govorili da je u dobroj kondiciji i da će se vino od nje i s toga položaja ubuduće nastojati plasirati kao posebnost. Zatim, ne razumijem, naravno u kontekstu proizvodnje perjanica kuće i stvaranja visokog imagea, ni opredjeljenje za Rizling rajnski u toplom i za crne sorte prikladnom Feričanačkom vinogorju. A nisam siguran je li baš i Pinot crni nešto na čemu Feričanci i Feravino trebaju graditi svjetlu budućnost (vlasnik Feravina Ivan Ergović upravo je, doslovno, graditelj, a graditelj – i investitor – mora znati kakvu kuću i za kakve stanare treba sagraditi!).

Međutim Zweigelt, križanac koji je kroz svoj nastanak tijesno povezan s Frankovkom, u Feričancima mi ima smisla, i to i za vrlo ozbiljne uratke. Usmjerenje prema razvikanim internacionalnim crnim sortama (naglašavam razvikanim, jer i Frankovka – Blaufränkisch, Lemberger, Kek Frankos, Franconia… je internacionalna, ali nije toliko razvikana kao bordoški i burgundijski kultivari, čini mi se da je mi ne doživljavamo kao internacionalnu baš stoga što nije i razvikana a valjda i zato što je već tradicijski prisutna na ovim našim prostorima) ima logike, međutim – osim ako se ta izabrana internacionalna sorta ne pokaže u višegodišnjem prosjeku kao dragulj i puni pogodak za teritorij – više kao dopuna u nekoj mješavini sorata s dominacijom lokalno glavnog kultivara. Naime, ne postigne li se neki vanserijski rezultat, dobiva se samo još jedno jednosortno vino u moru kapljice istih tih sorata, što, makar se zbog zvučnosti naziva kultivara to činilo korisnime u komercijalnome smislu, može biti i stanovita prepreka plasmanu jer original ako ne uvijek a ono ipak najčešće ima prednost.

Syrah se u Feričancima jako dobro pokazao, a sad se jako dobro pokazuje i Cabernet sauvignon. Nedavno na večeri u zagrebačkom wine baru Dobra vina predstavljeno je godište 2012, prva ozbiljnija berba toga kultivara iz mladog vinograda sađenog 2006. te 2008. A 2008. je značajna i po tome što je tada u Feravino kao enolog-savjetnik došao Kutjevčanin Miodrag Hruškar. Novi vjetar pokrenuo je dosta toga nabolje, utječući, među ostalime – vidjelo se to na besprijekornoj čistoći upravo spomenutoga Cabernet sauvignon Miraz iz 2012 – i na to da podrum više pažnje posveti pri nabavci drvenoga suđa.

Bilo bi mi interesantno znati kakav rezultat u Feričancima daje Cabernet franc (nisam još imao prilike kušati cabernet franc od Feravina, njega nije bilo ni sada na degustaciji u Dobrim vinima). Cabernet franc jedan je od roditelja Cabernet sauvignonu, ali tržišno puno manje eksponiran, no poznat po tome da u određenim regijama primjerice u oblasti Bolgheri u Toscani, pa u Villanyju u mađarskom dijelu Baranje (a Feričanci nisu daleko od Villanyja, upravo na bazi frankovke a i cabernet franca mogli bi se i turistički povezati!), daje zanimljivija vina od svojega čuvenog potomka.

Glasam da se u Feričancima ponajprije doista maksimalno pleše po taktu Na lijepom Plavom frankovcu (Plavi frankovac, izraz koji naši Gradišćanci rabe za Frankovku) ili što bi rekao pjesnik Am schönen Blauen Fränkisch, glasao bih nekako instinktivno za jači angažman oko Cabernet franca, glasam i za, u najboljim godinama, samostalni syrah, a svakako i za dobar cuvée na bazi najmanje 50 posto frankovke i uz sudjelovanje ozbiljnog uratka od zweigelta, cabernet franca te, u manjim postocima, cabernet sauvignona, merlota i syraha… ■

VRHUNSKA GRAŠEVINA i CHARDONNAY! – Prva vina iz 2014 – njih šest a od toga pet sada već spremnih za tržište – Iločki podrumi predstavili su vinskim trgovcima, ugostiteljima i novinarima u zagrebačkoj Akademiji, a prezenter je bio nitko drugi do li dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, Franjo Francem. OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ponuđeni su graševine kvalitetna i vrhunska, rajnski rizling, chardonnay, traminac kvalitetni i rosé (od frankovke). Iako se barata pojmovima Akademija i dopredsjednik, samo jedno je vino na kušanje u Akademiju došlo sa službenim statusom vrhunskoga, ostala su bila u rangu kvalitetnih s kzp. Špice će, najavljeno je, u Akademiji na red doći kasnije jer njima treba više vremena za dozrijevanje. Sva ponuđena vina vrlo dotjerana, degustacija je pokazala da se enologinja Vera Zima umjela jako dobro nositi s vinogradarski problematičnom 2014, ali pokazalo se i to da nije jasno što zapravo Rizling OLYMPUS DIGITAL CAMERArajnski radi u iločkim vinogradima.  Zajedničko svim vinima bili su svježina (osim kod roséa), viša ukupna kiselost i manji alkoholi nego inače odande, tanja struktura, kraći završetak.

Od 2003. vlasnik Iločkih podruma, Juraj Mihaljević (na slici s Franjom Francemom) s obzirom na veličinu posjeda – 700 hektara vlastitih vinograda! – nije imao toliko problema s količinom iz 2014. kao neki drugi, manji vinari, spomenuo je da samo graševine i od lanjske berbe postoji ukupno nešto više od dva milijuna litara, od čega ove vrhunske stotinjak tisuća… ■

EUROPA ULAŽE – i BRDOVEC BI ŽELIO… – Europa je voljna uložiti, i Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske izdalo je brošuru vezanu uz program ruralnog razvoja Hrvatske za koji bi se mogla dobiti sredstva iz europskih fondova. Zagrebačka županija, koja je dosad dosta radila na vinskom programu, odlučila je u selu Brdovcu između Zaprešića i državne granice sa Slovenijom održati okrugli stol na temu ruralnog turizma kroz uspostavu i razvoj vinske ceste i u tome kraju. Moderator je na skupu bio Josip Kraljičković, sada u Zagrebačkoj županiji zaposlen u odjelu vezanom upravo uz EU i njene fondove, a on i načelnik općine Brdovec Alen Prelac kao domaćini za uvodničare su pozvali predstavnike Ministarstva poljoprivrede, Inspekcije vezane uz ugostiteljstvo i turizam, djelatnike iz turističkih zajednica, uspješne županijske vinare, ali i kolege iz pograničnog prostora Slovenije koji imaju već dosta iskustva i s vinskim turističkim cestama i s povlačenjem sredstava iz EU fondova. Zaprešićki kraj, koji obuhvaća sedam općina i broji oko 60.000 stanovnika a razvija se u vinskome pravcu, ima interesa i za turizam baziran na plemenitoj kapljici, pogotovu stoga što mu je pogodan geografski smještaj: s jedne strane je milijunski Zagreb kao veliki emitivni centar a s druge strane je Slovenija, na čije vinske ceste bi se mogle lijepo dovezati i ove ovdje.

 Brdovec +Kako će na kraju ispasti, vidjet će se. Ako vinari budu bolje međusobno povezani, cehovski se čvršće držali skupa, i ako budu dobro znali što žele, te ako su dovoljno spremni za kvalitetnu međuprofesionalnu suradnju, stvar će vjerojatno ići dobrim putem. Potrebno je u prvim koracima napraviti i inventarizaciju da se vidi čime se sve raspolaže i dokuči na što sve još treba dodatno staviti naglasak, jer (poslovno uspješna) vinska cesta nije tek par seoskih domaćinstava uz prometnicu. Uglavnom, radni motto domaćina morao bi biti: dati dovoljno razloga gostu da dođe!…

OLYMPUS DIGITAL CAMERANakon okruglog stola u Brdovcu pošlo se u obližnji Šenkovec gdje su predstavljeni specijaliteti domaće kuhinje te lokalna vina, među kuharima pojavio se i – Davor Dretar Drele.

VOLIM NARANČASTO! – Izola u slovenskome dijelu Istre – domaćin Festivalu narančastih vina. Među izlagačima i naš Tomac. Zamislite, bio je stari, a ne mladi! Stari, Zvonko, stalno priča kako ne voli putovati, očito ga je Izola inspirirala… A tamo se družio s Jožefom Prusom. Ode Zvonko svako toliko na narančastu/bakrenu janjetinu u Vivodinu kod Frlana, a onda, kud’ će suza neg’ na oko?! – skok u Krmačinu, bogme ne s janjca na krmaču nego iz Vivodine u selo Krmačina odmah s druge strane državne granice, i eto ti tu ga čeka Jožef Prus, sad je veza još i jača otkako je i Prus u oranžnom klubu.

Da, Jožef, etablirani predikater, krenuo je i s tim tipom vina i eno ga u Izoli na narančastom festivalu!

U svim se kategorijama okušao, u svima koje sam dosad kušao bio je dobar. Počeo je s predikatima najviše vrste i samo se s njima bavio. Potom je proizvodnju proširio i na mirna vina, pa onda bijelima pridodao i crna (jako dobar mu je lovrijenac!), pa mu vrag nije dao mira i zavirio je u carstvo mjehurića, da bi se 2012. odvažio i na duge maceracije bijelih sorata, da od bijele sorte dobije i vino koje – nije bijelo…

I dok Tomac po šest mjeseci macerira Chardonnay i razne bijele sorte tradicijski uzgajane na Plešivici, te Rizling rajnski, dotle je Prus za narančastu kategoriju koristio kraljevinu, karakterističnu i za Belu krajinu iako se u nas rado misli da je imamo samo mi u Zelini, te muškat žuti, a maceracije su bile nešto duže nego kod Tomca. Prus kultivare nije izmiješao, i sad ima dva narančasta vina.

Sorte su svaka za sebe čak dvije godine boravile na pokožici u drvenim bačvama od 225 i 600 litara zapremnine, jednom tjedno bačvice su se okretale tako da se promiješaju pokožica i talog. Nakon dvije godine tekući dio odvojen je od krutoga i dva mjeseca kasnije kad se kapljica manje-više izbistrila vino je napunjeno u bocu, da bi na tržište izašlo s 1. siječnjem 2015. Vina su na degustacijama u slovenskim institucijama koje izdaju dozvolu za puštanje na tržište dobila status vrhunskih, a butelja, bilo kraljevine, bilo muškata, u podrumu kod Prusa stoji 25 eura plus pdv. ■

Inicijative

DROPIJEVE SVINJARIJE –  Ono što je kao inicijativa i realizacija usmjereno na poticaj razvoja hrvatskog svinjogojstva te unaprjeđenje bioraznolikosti, zdrave prehrane, gastronomije, ugostiteljstva i ponude u turizmu te doprinosa kreiranju imagea RH kao eno-gastro destinacije trebalo doći službeno od stručnjaka za poljoprivredu, mesara, nutricionista, ugostitelja, trgovaca, grupacije marketingaša, djelatnika u turizmu, sociologa, stiglo je od na određeni način na tome polju amaterskog trojca Dropuljić – Horvat – Erdeljac. Prof. Ivan Dropuljić osnivač je i direktor već godinama najjačeg međunarodnog festivala vina i gastronomije u regiji (Zagreb Vino & Culinaria.com, s već punim desetljećem na plećima), Danijel Horvat poduzetnik je iz miljea marketinga, a Marko Erdeljac iz poslovnih je krugova, s iskustvom iz bankarskog sektora (predstavio je novoosnovani Business Club ili Poslovni klub kojemu je zadatak da spaja proizvođače izvornih hrvatskih delikatesa s potencijalniom kupcima u zemlji i inozemstvu).

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMoglo bi se reći da su prof. Dropuljić i njegovi kolege ovim svojim projektom na neki način održali lekciju profesionalcima iz širokog spektra društvenog djelovanja od kojih nerijetko dolazi ponekad više prividom patriotizma nego stvarnim patriotizmom i predozirano veličanje onoga što je naše, od onih koji rado pričaju o nužnosti očuvanja sela i o unaprjeđenju enogastronomije i turističke ponude, bioraznolikosti, ekologiji, zdravoj i zdravo uzgojenoj hrani te zdravoj prehrani… ali koji slabo, preslabo rade da to o čemu pričaju i to što (istinski, ili navodno) zagovaraju, pokretanjem i guranjem konkretnih projekata i realiziraju….

Spomenuta trojka predvođena Dropuljićem a inspirirana, barem zasad, prvenstveno gourmetskim razlogom, odlučila je bila u nas kupiti svinje prikladne za preradu u suhomesnate proizvode a od pasmina Crna slavonska, Turopoljska, Mangulica, Durock i Landras, te od njih dati napraviti  pršute, lopatice, kare pečenice-ombolo, kobasice, slaninu (u planu su bili i svinjska mast i čvarci ali je tu malo podbacila logistika), i to, radi mogućnosti usporedbe, po dvjema tehnologijama – istarskoj i dalmatinskoj (nedostaje na žalost još jedna, bitna; šteta je što u igri nije i slavonska, čini se da je i tu malo zakazala logistika!). Od svake od tih pet pasmina prerađevine su radili znani istarski pršutar Mladen Dujmović, i, takodjer znani, dalmatinski pršutar Vlade Pranjić Smjeli.

Osobe su to ne samo dokazane u svojemu djelokrugu nego i od Dropuljićeva velikog povjerenja, i prijatelji su od trojca.

Nedavno je stiglo vrijeme i za prvo kušanje i vrednovanje (nekih) od tih proizvoda, ono je za prijatelje Dropija, Horvata i Erdeljca ali i, ujedno, za osobe iz redova upravo poljoprivrednika, mesarstva, kuharstva, nutricionizma, ugostiteljstva, turizma, enologije, marketinga, novinarstva organizirano u Smaragdnoj dvorani elitnog zagrebačkog hotela Esplanade, gdje Dropi inače priređuje i svoj Zagreb Vino.com.

Koncept degustacije: proizvodi narezani na prikladne degustacijske kriške, zadatak uzvanika bio je kušati što više toga paralelno i na degustacijski-ocjenjivački listić upisati ocjene i zapažanja. Rezultati vrednovanja su tu, mada bi, treba to reći, zasigurno bili i pouzdanošću kompletniji i uvjerljiviji da se trojka odlučila, prije te degustacije za ovako brojne uzvanike, organizirati i kušanje u uvjetima prikladnima za maksimalnu koncentraciju a na koje bi pozvala odabrane stručnjaka iz segmenta preradbe mesa i gastronomije.

Evo što je proizašlo iz obrade kušačkih listića:

Najbolje ocjenjeni proizvodi u grupama:

A – PRŠUTI:

A 8 – MANGULICA – DALMATINSKA OBRADA (ocjena: 4.13); A2– LANDRAS   – ISTARSKA OBRADA (3.89); A3– MANGULICA  – ISTARSKA OBRADA (3.87)

B – PANCETA-SLANINA-ŠPEK: B7 – LANDRAS – DALMATINSKA OBRADA (4.12); B6 – DUROK – DALMATINSKA OBRADA (3.93); B1– DUROK  – ISTARSKA OBRADA (3,64)

C – VRATINA:

  1. C2– LANDRAS – ISTARSKA OBRADA (4.02); 2.  C8– MANGULICA – DALMATINSKA OBRADA (3,85); 3.  C5– TUROPOLJKA  – ISTARSKA OBRADA (3,82)

D – PEČENICA-OMBOLO:

D7– LANDRAS – DALMATINSKA OBRADA (4.06); D10– TUROPOLJKA – DALMATINSKA OBRADA (3,95); D9–CRNA SLAVONSKA – DALMATINSKA OBRADA (3,87)

E – PLEĆKA:

E7– LANDRAS – DALMATINSKA OBRADA (4.12); E8– MANGULICA – DALMATINSKA OBRADA (3,86); E5– TUROPOLJKA  – ISTARSKA OBRADA (3,77) ■

KORLÁT, MA NE MOLÁT! – Da, Korlát, ma ne molát! To bi bio moj zaključak. Lijepo je bilo osjetiti što vina s benkovačke vinogradske pozicije Korlat mogu dati, ne samo s obzirom na berbu nego i s obzirom na starost. Ona što se tiče Korlata doduše i nije, barem zasad, neka velika, naime prva vina Badela 1862 s Korlata izašla su 2007, ali svejedno! Dobro je stvari pratiti… OLYMPUS DIGITAL CAMERAU zagrebačkom Bistròu Agava Badel 1862 odlučio je, dakako uz jela koja je za tu prigodu priredio chef Belizar Miloš, prezentirati svoj merlot s Korlata iz berbi 2008 (odlična), 2010 (dobra, a da se nije našla izravno u usporedbi možda bi prošla i s višom ocjenom), zatim 2011 (obećavajuća!), te slatki Merlot 2011 boutique. A ja sam neposredno prije toga imao priliku kušati upravo Merlot 2007 Korlat (odličan!), ali i, od porečke Agrolagune, Merlot 2009 Festigia, Cabernet sauvignon 2009 Festigia, Castello (merlot, cabernet sauvignon i syrah) 2009 Festigia, glede Agrolagune sva vina i sada lijepa ali osobno kao za najbolje u cijeloj toj kombinaciji opredijelio bih se za Cabernet sauvignon 2009 Festigia.

Razmišljam o Syrahu s Korlata – on mi je uvijek od trojca cabernet sauvignon, merlot, syrah bio nekako najdraži. Kakav li je sada taj syrah 2007 sada? Hoće li Badel 1862 napraviti i njegovu mini-vertikalu?

Prerijetko se u nas, gdje smo se malo prejako orijentirali na eno-pedofiliju (moj izraz!), priređuju ovakva vertikalna kušanja, iz kojih se može vidjeti koje vino s vremenom dobiva na dodanoj vrijednosti. Zar smo toliko nestrpljivi da pijemo što prije?…  Zašto se ovdje ne gaji kultura zrelog i odležanoga vina? Ne može se dakako baš sa svakom sortom i s bilo kakvim pristupom, ali gdje se može potrebno je, jer to traže poznavatelji i istinski vinoljupci, jer proizvođač može bolje unovčiti svoj proizvod, i jer to donosi image i proizvođaču i cijelome njegovome kraju…

Čestitke Badelu 1862 i bistrou Agava, Milošu te sommelieru Darku Lugariću! Očekujem, sada, da se pred širom publikom s odležanim, i ne samo crnim, vinima – vertikalom, pa i malo dubljom! – ovako, javno, pokažu Agrolaguna, Belje, Boškinac (Boškinac je istina bio s nekoliko berbi u Zagrebu), Krauthaker, Korak, Saints Hills, Meneghetti, Plenković, Clai, Kabola…, ali istinski vrijedno bi bilo i da tih odležanih vina ima i na raspolaganju za tržište… ■

________________________________

Persuric GiordanoIN MEMORIAM

ĐORDANO PERŠURIĆ – Jedna je perla, na žalost, ugasila svoj perlaž… Ostao je, međutim, trajno sjajeći biser.

Bez tebe je teško, neka barem tebi zemljica bude laka!

________________________________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERABELLA ITALIA i SLATKI GUŠTI – Dva susjedna zagrebačka trga i bogati slani i slatki život u OLYMPUS DIGITAL CAMERAmetropoli, taman sjajan nastavak na priču o zdravim namirnicama i zdravoj prehrani ispričanu koji dan prije takodjer na zagrebačkom trgu u središtu grada. Europski trg ugostio je ponuđače brojnih delicija iz Italije – mahom Toscane, Umbrije i Sicilije, od više vrsta maslina i sušene rajčice preko kobasica, salama, buđola, pršuta, svinjskih butova dozrijevanih u raznom bilju odnosno u mljevenim začinima, pa različitih sireva, velikog izbora mirodija, do interesantnih slatkiša s juga Čizme. Talijani su izlagački prostor uredili vrlo efektno, svaki štand, a bilo ih je mnogo, vijorio je njihovu nacionalnu trobojku u znaku zelenog, bijelog i crvenoga, i uočljivi su bili iz daleka. Prolaznika puno, kušača također, a – kupaca? Joj signore, molto fino ali i molto skupo…OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAA istodobno na Zrinjevcu – festival slastica Slatki gušti (kaj u srcu KAJa ni bilo bolje namesto mediteranskog izraza gušti rabiti domači – oblizeki?!). Počelo je u srijedu, a protegnulo se i na idući tjedan, izlagači mi vele da je dobro da je priredba pokrila ne samo vikend nego i radni dio tjedna, Zagreb kao turističko središte mora imati ovakvu manifestaciju. Dok kod slanih Talijana nije bilo pića, dotle ovdje na slatkom Zrinjevcu ne samo slatka zagorska vina od kupine Kupilek (a zašto ne trgovački naziv KUPI LEK?!) što nam je nudila Ana Jambrešić iz klanječke obitelji koja ih i proizvodi, nego i suha vina, među njima i ona iz – Francuske, ponudila ih je, uz kriške domaće torte, slatka Marija Rimac, supruga trenera Cibone Slavena Rimca.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERANazočni slastičarnica Vincek, pa Cukeraj (suprotno od Cukerfraj!). A kućica Lokum došla je s orijentalnoim slatkišima – tahan alvom, uvezenom iz Istambula, rahat-lokumima i baklavicama na sto načina, s orahom, pa s bademom, lješnjakom, čokoladom, pistacijom, čak i narančom. Slatki spektakl pripreman je za vikend – izložena a poslije i razrezana bila je torta teška 650 kilograma!… ■

TAHAN HALVA – Nisam je kušao najmanje 40 godina, od vremena kad sam bio na odlsuženju vojnog roka – u Sarajevu. Vojnička hrana, osim pasulja, nije bila nešto, pa se često išlo u kasarnsku kantinu koja je nudila upravo i halvu. Toliko sam je u tim vojničkim danima konzumirao da je pauza od četiri desetljeća bila sasvim logična. Sad, na Zrinjevcu, kad sam je ugledao kod Lokuma nisam mogao odoljeti…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAEvo i što sam iskopao o toj famoznoj halvi: naziv ovom slatkišu s višestoljetnom povijesti dolazi od arapske riječi halwa. O njenu porijeklu bilo je puno rasprava. Gotovo svaka zemlja Srednjeg istoka tvrdi da je halva njen izum. Neki stavovi su da je njen zavičaj Bizant, Istanbul, te da je nastala negdje oko 12. stoljeća nakon Krista, a po nekim drugim teorijama ona se rodila još 3000 godina prije Krista! Prvi poznati pisani dokument – recept za proizvodnju halve, datira iz ranog 13. stoljeća, a zapisan je u arapskoj Knjizi hrane (Kital al Tabikh). Recept je bio u sedam varijanata. U knjizi pak španjolskih Maura stoji da se halva radi od ukuhanih šećera i meda, te sezamova ulja, brašna i mljevenog pistacija. Uglavnom, halva se brzo proširila osobito bliskoistočnim Mediteranom i središnjom Azijom ali i azijskim potkontinentom. Svaka sredina dodala je u prigotavljanju halve nešto svoje. Egipćani su tu slasticu nazivali halawa, u proizvodnji su miješali pistaciju i badem, a Indijci, koji su je zvali halva, začinjavli su je sa svojim tipičnim proizvodima kao kokosom, datuljama.

Jedan od najvećih ljubitelja halve bio je Sulejman Veličanstveni, najduže vladajući sultan Otomanskog carstva. On je dao sagraditi posebnu kuhinju za pripremanje halve (halvahan) gdje je halva nastajala u oko 30 različitih varijanti. Jedan od recepata koji će se kasnije pokazati osobito uspješnim i izvan Bliskog istoka je sa sezamovim namazom (sesame tahini ili susam tahini) kao glavnim sastojkom, nazočnim, danas, sa gotovo posto među rabljenim namirnicama. Taj su recept prihvatili Židovi Aškenazi u Europi i ta je verzija početkom 20 stoljeća stigla i do Amerike…

SezamDanas se u pripremi halve koriste voda, šećer, med, brašno, sezamove sjemenke, ulje suncokreta, aroma vanilije, limunov sok. Tahan ili tahini pasta, koju je inače moguće kupiti i gotovu u trgovini, radi se upravo od poprženih pa u mužaru zgnječenih sezamovih sjemenki kojima se dodaje suncokretovo ulje i na kraju žličica limunova soka. Sezam (susam; slika) je inače biljka koja raste u tropskim i suptropskim krajevima, najviše se proizvodi u Africi, Južnoj i Srednjoj Americi… Korijen, sjemenke i ulje sezama se koriste kao ljekovito sredstvo, i u kulinarstvu. Sjemenke sezama sadarže nezasićene masne kiseline, bjelančevine, vitamin E, vitamin B u formi foliumske i nikotinske kiseline, te minerale kao što su magnezij, kalcij i fosfor. Sezamovo ulje bogato je antioksidantima, i predstavlja glavno ulje u kineskoj i japanskoj, ali i u arapskoj kuhinji.

Sezam biljkaU posudu na vatru stavi se na decilitar vode oko 150 grama šećera/meda, pa se to kuha dok voda ne ispari. Može se dodati žličica ekstrakta od vanilije. U drugoj posudi poprži se žlica pšeničnog brašna dok ne dobije žućkastu boju (ne smije pregoriti) i potom se to istrese na tanjurić, bude li grudica treba prosijati. Sve se pomiješa i tako dobivenu halvu treba ohladiti. Ona se prebacuje u posudu unutra obloženu folijom. U još toplu smjesu mogu se dodati orasi i grožđice, nesoljene pistacije… ■

Mayweather i sampusiMAYWEATHER i ŠAMPUSFloyd Money Mayweather zna! Ne samo tući se, nego, očito, i uživati – u kapljici… A može sebi priuštiti bogme i onu najskuplju! Evo ga, nakon pobjede nad Mannyjem Pacquiaoom, kako u svom stanu u Las Vegasu pozira ispred zida crnih butelja šampanjca Belaire Rosé i Belaire Gold… ■                 SuČ 05.2015

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: