KROZ SVIJET u CASI i NA TANJURU 144/2014

Suhi u Casi logo bijeliGoogle translater: http://translate.google.com/translate_t

OLYMPUS DIGITAL CAMERARAZDOBLJE CVRČKA – S toplim vremenom stiže razdoblje cvrčka. Slovenci mu kažu – ščurek. U Goriškim brdima ima jedan poseban ščurek, malo veći, on je – vinogradar i vinar Ščurek, koji na svoju etitiketu nije propustio staviti ščurka s violinom. Stojan Ščurek vratio se u Zagreb, i to u vinoteku Bornstein s kojom je davno i počeo surađivati na plasmanu svojih vina u Hrvatskoj. Ovih dana donio je svoje eno-uratke na kušanje, vrlo ugodan Rosé 2013 (merlot + 25 % refoška) za početak i ugrijavanje, pa svježu Rebulu 2013, ozbiljniji Sivi pinot 2013, bijelu Staru brajdu 2011 (pika + glera…, dozrijevanje u bačvi od 500 litara), pa nešto kontra struji – Kontru 2011 (kasnije brane Rebulu i Chardonnay, selekcionirano najbolje grožđe i još k tome s grozdova izdvojene najbolje bobice pa stavljene u bačvu od 330 litara da stoji bez diranja 12 mjeseci da bi se potom tekući dio, bez grama dodanog SO2 i bez bistrenja te filtracije, vakuumski povukao preko gaze u bocu), zanimljiv Modri pinot 2009 (vino koje ne igra na prvu loptu!), te UP 2007 (nema veze s upravnim postupkom!) od merlota (85 %) i cabernet sauvignona. Ono je dobilo naziv po kratici od za takav uradak logičnih riječi uživaj polako, ali danas ga mnogi, prezaraženi engleskim, nazivaju AP, što može značiti gore, iznad, preneseno – let visinama, no svako vino kad ga pijete brzo i u većoj količini odvest će vas gore, namjera u preporuci goriškog Stojana Cvrčka ovdje bila je baš, ponavljam, suprotna, doista – UŽIVAJ POLAKO!… I uz jelo, ako je prigoda uz kreacije Čvrčkovog susjeda na Plešivu Uroša Klinca, koji po onome što je pokazao na tanjuru uopće nije neki klinec nego iskusan majstor…

 

            REAL MADRID! – Real Madrid! Kakva fešta u Madridu! Bravo, Luka, čestitke… Kojeg li, samo, pehara, iz njega bi se slavljeničkog pjenušca napilo bogme pola stadiona!

Real prvakReal pokal

Real Luka

Real stadionNastradali su, naprosto su poharani šampanjci, i cave, a cava je španjolski pjenušac rađen klasičnom metodom, proizvodi se, zamislite, u – Barceloninom dvorištu, u Penedesu u Kataloniji! Real i Barca = komplicirani odnosi posebice na ulici, a i Katalonija, kako se povremeno čuje, ima svoj specifičan odnos i svoje posebne zahtjeve prema ostatku Španjolske. Zamislite koliko su samo novaca zaradili, odnosno mogli zaraditi, u jednu večer prodajom svoje cave – Madrižanima…  Katalonci (Barca) nisu ove godine osvojili ni španjolsko prvenstvo a ni prestižnu titulu prvaka Europe, ali imaju razloga zadovoljno trljati ruke… Kako i ne bi, kad su jedna od najbogatijih španjolskih pokrajina! Gospodarstvo je važno, kad se dobro živi lakše se i podnese ako poneke godine nogometni klub pokrajine nije ni prvak svijeta ni prvak države.

 

FIFA Brazil vinoBRAZIL: SAMBA, NOGOMET i VINO – Bakhov nektar pridružuje se pomalo brazilskim simbolima sambi i nogometu. Svjetsko nogometno prvenstvo blizu je i FIFA je ovih dana predstavila službena vina manifestacije. Riječ je o kapljici proizvedenoj u butiknom brazilskom podrumu Lidio Carraro. Snimljen je film pod nazivom Brazilian wine takes the stage, i on prikazuje suvlasnicu i direktoricu marketinga Patriciju Carraro kako šećući kroz vinograde i podrum objašnjava brazilska vina, te enologinju i tehničku direktoricu podruma Monicu Rossetti koja govori o konceptu tog specijalnog vinskog projekta kojim se htjelo povezati, istaknuti, svijetu pokazati mladost, radost, raznolikost i spontanost brazilske kulture. U nastavku filma govori se i rastu i napretku brazilske enologije i poziva se ljubitelje plemenite kapljice da posjete brazilsko carstvo vina u Dolini vinograda (Vale dos Vinhedos) te glavni brazlski vinski grad Bento Gonçalves, gdje se nalazi i vinarija Lidio Carraro. Na slici u vinogradu su članovi obitelji Carraro s tehničkom direktoricom Monicom Rossetti.

Za službena vina SP 2014 određeni su, kao marka Faces, jedno crno i jedno bijelo, crno je sastavljeno od 11 sorata tako da na svoj način simbolizira nogometnu momčad, a bijelo je proizvedeno od triju bijelih kultivara. Od nedavno, vina podruma Lidio Carraro dostupna su i kupcima u Europi, najprije su stigla u Veliku Britaniju i Francusku.

FIFA Carraro Patricia, Juliano  Carraro, Mônica Rossetti, Giovanni Carraro, Lidio Carraro e Isabel Carraro _Crédito Gilmar Gomes

 

OIV world congres MendozaOIV Claudia Quini – U argentinskoj vinorodnoj pokrajini Mendoza, koju nazivaju Tierra del sol y del buen vino odnosno Zemlja sunca i dobroga vina, od 9. do 14. studenoga 2014. odvijat će se 37. Svjetski kongres OIV-a i 12. glavna skupština OIV-a. Pokrovitelj je Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva Argentine. Glavna tema skupa bit će Vinogradarstvo juga – spoj znanja i prirodnih čimbenika, javlja Claudia Quini (na slici), Argentinka koja je aktualna predsjednica međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino OIV.

 

 

MOëT ZA CIJELI SVIJET – Kada, ako ne pred ljetne vrućine?! Gdje, ako ne na famoznoj Oleanderici zagrebačke Esplanade?!

Moët za cijeli svijet! Brut Imperial Moët & Chandon ne pije se iz klasične uže visoke šampanjske čaše, nego, budući da u ovim vrućinama trebate mnogo tekućine, iz velike čaše iz kojih biste inače pili odležani crnjak – kad na njoj ne bi pisalo Moët & Chandon i da u nju nije gurnut ražnjić s kuglicama od dinje… Sugestivno odjevena navalna sedmorka Moëtovog Esplanadina Regimenta s Josipom Friščićem kao centarforom tu je da vam se nadje pri ruci u servisu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERABilo je zaista odlično, sjajno ohlađeni šampus u velikoj čaši! Ali, treba reći da je bilo i PLEMENITO: skupljani su prilozi za unesrećene u katastrofalnim poplavama.

Mali je problem što su predviđena ljetna količina šampanjca i maloprodajna cijena Imperiala (što hoćete, pa to je ipak Imperial = carski!) u suprotnosti s aktualnom debljinom prosječnog hrvatskog džepa. No nije to i nerješivo, barem ne doma, u vlastitoj kući: recept je već odavna na malom ekranu ponudio Matan u TV-seriji Prosjaci i sinovi ili Sinovi i prosjaci – najprije je popio konjak Courvoisier a onda u praznu bocu, vrlo pažljivo održavanu ne daj Bože da se ošteti etiketa, ulio našeg jeftilen-vinjaka te nudio dalje, vodeći računa o tome da svatko dobro vidi etiketu…

 

הלו, חברים,מזלטוב!= ZDRAVO, VRŠNJAČE, SRETNO!– Prije dvije godine ja sam bio On the Route 66, a sad je to Izrael. הלו, חברים,מזלטוב! = Zdravo, vršnjače, sretno!

IsraelOLYMPUS DIGITAL CAMERAU slavljeničkoj godini u Zagreb su stigli izraelska vina i izraelska glazba. Hotel Esplanade, dvorana upravo – Istanbul: poprište prezentacije izraelskoga vinogradarstva i vinarstva s, dakako, degustacijom kapljice proizvođača s Golanske visoravni (Yarden i Gamla), Galilejskog brda…, a VIP Club na Trgu bana Jelačića pozornica za nastup ansambla Tempera s programom ozbiljne glazbe. Izrael kao vinsku zemlju predstavio je Haim Gan, na slici s Majom Vučinić iz Odjela za ekonomske poslove Veleposlanstva Izraela u Hrvatskoj, zatim enologinjom s diplomom s Milanskog sveučilišta Ornom Chillag koja se kalila na Antinorijevu toskanskom posjedu Guado al Tasso, te sa zagrebačkim skladateljem Alfijem Kabiljom i novinarom urednikom u 24sata Ivom Kozarčaninom. Vina suha bijela i crna, rosé jedan, slatka desertna dva. Crna zanimljivija od bijelih. Sorte francuske – Chardonnay, Sauvignon, Merlot, Cabernet sauvignon i Cabernet franc, Malbec, Petit verdot, Syrah, Carignan, dvije portugalske Touriga nacional i Tinta Cao… Sva vina tehnički besprijekorno odrađena, očekivano kad se zna da su se mnogi izraelski enolozi učlili u ponajboljim vinskim kućama Francuske, Italije… Meni posebno dojmljivi bili su Carignan 2010 Vitkin; 2 T (touriga nacional & tinta Cao) 2010 Yarden/Golan Heights; Cabernet sauvignon 2010 Gamla/Golan Heights; Alon 2011 (cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, petit verdot) Galil/Galil Mountain, te, kao najbolji, Meron 2010 (cabernet sauvignon, cabernet franc, petit verdot) Meron s Galilejskog brda.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA Izrael dakako, nije došao u Zagreb tek da rastačući svoja vina s nama ovdje proslavi svojih 66 godina, nego da, po mogućnosti, nešto od vina ovdje plasira. Hoće li se štogod od tih etiketa i uvesti u Hrvatsku, vidjet ćemo. Inače, što se tiče hrvatskog uvoza kapljice, po najnovijim podacima dobivenima ovih dana iz HGK, on za 2013. iznosi oko 128.290 hl (novčana vrijednost: 20.061.811 USD), dok se naš izvoz vina u 2013. kretao oko 25.900 hl (vrijednost: 12.764.512 USD).

 

SHERRY’S JE T’AIME, SHERRY’S JE T’ADORE… pa tako OD ZRĆA DO BOŠKINCA! Cherie je t’aime, cherie je t’adore… nekad je ta pjesma bila veliki hit. Sherry’s je t’aime, Sherry’s je t’adore… pjevušim malenom simpatičnom lokalčiću nazvanome coffee & wine lab i smještenom kod zagrebačkog Doma sportova, ali ne boj’te se, od sporta ovdje je prisutno samo bildanje, i to jedino dizanjem čaša i šalica, ne utega! Hvala ti Sherry’s za odličnu zamisao i prve realizacije, a vezano uz – taman kad su svi šašavo k’o ovce poludjeli za što mlađim vinima pa i onima čija konzumacija očito spada u domenu eno-pedofilije – prezentacije nečeg odležanog, zrelog, kompleksnoga i s dodanom vrijednosti.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPrije kratkog vremena Sherry’s je ugostio Istranina Marina Markežića Kabolu koji je u vertikali prezentirao nekoliko godišta svoje u amfori šest mjeseci macerirane malvazije, a potom je slijedio Pažanin Boris Šuljić Boškinac, koji je ponudio četiri berbe svojeg crnog cuvéea Boškinác (oko 45 posto merlot, ostalo cabernet sauvignon). Halo, Sherry’s, očekujemo da će stvar ići dalje, i to upravo ovako, uzlaznom linijom!

Toliki potrošači pojma nemaju što gube konzumacijom mnogih vina odmah kad izađu na tržište a kojima treba još dosta vremena da se uzdignu, no koja (naši) proizvođači i svjesno (ali najčešće na žalost bez nekog upozorenja kupcu da bi bilo dobro da vino pričuva još neko vrijeme) daju van iz podruma ranije nego što bi smjeli jer nastoje ranije doći do povrata uloženih sredstava u proizvodnju. Stoga Sherry’s, odnosno Ivani Šeremet i Mariju Šimunoviću pohvala za ovu vrstu prezentacija.

AMFORA: Istarski proizvođač vina Marino Markežić Kabola zagrebački mini coffee & wine lab Sherry’s Ivane Šeremet i Marija Šimunovića napunio je do posljednjeg mjesta. Najavio je zanimljivu vertikalu svojih Malvazija Amfora, i to iz 2009, 2007, 2005. i 2003! Vrijedilo je i te kako doći i iskoristiti priliku vidjeti kako se Kaboline amfore razvijaju kroz vrijeme i usporediti godišta (moj favorit bila je Amfora 2007). Pitanje kad će i hoće li uopće biti za širu našu publiku još prigode za ovako nešto.

Markežić, koji obrađuje 20 hektara vinograda a na tržištu je s 12 etiketa i koji je dobio certifikat o eko-produkciji, veliki je zaljubljenik vina od bijelih sorata maceriranih u amfori pa, poslije, duže dozrijevanih u velikoj hrastovoj bačvi. Iako bi se po pričanju o tim narančastim vinima reklo da potrošači u Hrvatskoj u dovoljnome broju također vole takva vina, potrošnja tih vina i općenito ozbiljnijih duže dozrijevanih vina još je ipak dosta mala, dijelom zato što najveća većina domaćih konzumenata ipak preferira mladu kapljicu a dijelom zacijelo i stoga što vino iz amfore i općenito ozbiljnije vino jednostavno moraju biti nešto skuplji – a novaca je sve manje!… Kabola međutim ne smanjuje opseg proizvodnje Amfore, razmišlja da je pomalo i povećava jer ulaskom Hrvatske u EU otvorila su se širom vrata drugih tržišta, on se angažirao i da uđe kroz ta vrata i kaže da je Amforu solidno počeo plasirati na tim drugim tržištima.  Zasad se njegova Amfora, veli, nalazi na vinskoj karti i triju skandinavskih restorana s Michelinovim zvjezdicama, a veliki su izgledi, dodaje, da se broj takvih prestižnih ugostiteljskih objekata po Europi gdje će biti zastupljen s Amforom uskoro poveća na 10!

OLYMPUS DIGITAL CAMERABOŠKINAC: Imali smo dakle priliku biti u društvu i s Borisom Šuljićem, inače predsjednikom Gradskog vijeća Novalje, koji je uspio, valjda i zato što je na tom položaju, pobijediti toga dana silnu buru i nekako se s Paga dočepati kopna te doći u Zagreb. Od Zrća do Boškinca! Da, Šuljić je na Zrću imao kafić i prije nego što je ono postalo to što je danas, a sad pak uz vinograde na brdašcu okrentome jugo-zapadu i s pjeskovitim tlom, posjeduje kompleks što obuhvaća vinski podrum te lijepi, luksuzni hotel Boškinac s restoranom s kuhinjom za istinskog gourmeta.  Šuljić, koji se vinom na ozbiljniji način bavi oko 12 godina, donio je na kušanje Boškinac 2010, što je sada u prodaji, te berbe 2009, 2007 i 2006, kojih na žalost – posebice mi je žao za 2007 (93-94/100; još svježina voća, elegantno), a onda i za 2009 (91/100; jače zrelo voće) – više nema u prodaji, pa niti kod njega u podrumu. Iako godišnja proizvodnja upravo toga vina dosiže, ovisno o godištu, 18.000 do 20.000 butelja. Jooooooooooooj!…

Berba 2007. pokazala se na ovome kušanju sjajnom, najbolja od ostalih, po meni 2009, inače lijepa, bogata, mogla bi, kad bismo je imali prilike kušati za koju godinu, prirediti još radosti, a 2010, koja se kao prvo za degustaciju ponuđeno vino prezentirala u solidnom svjetlu, prema 2007 pa onda i 2009 nije imala većih izgleda…  Šuljić se slaže, i kaže kako mu jeste cilj s vremenom uhvatiti taj ritam da s crnim Boškincem izlazi na tržište tek nakon pet do sedam godina.

Izazov za Šuljića, koji je krenuo produkcijom prijateljskom prirodi (bez pesticida, herbicida, umjetnog gnojiva…), je bijela sorta Gegić, domaća na Pagu. Brine on o njoj, ali sada je kazao da od berbe 2014. stvar diže na razinu iznad: još manji prinos, maceracije, najprije s kontroliranom i nižom temperaturom, a onda, kasnije, možda i maceracije s alkoholnom fermentacijom i dužim dozrijevanjem u hrastovoj bačvi…

 

NAJBOLJI RESTORANI 2014 – Oni su najbolji, tako su odlučili glasači diljem Hrvatske, njih nekih 300 koji su profesionalno povezani sa svijetom enogastronomije: restoran Batelina iz Istre je šampion za 2014, drugoplasirani je Plavi podrum Danijele Kramarić iz Voloskoga kod Opatije, treća je konoba Pelegrini Rudolfa Štefana iz Šibenika, četvrti je Apetit blizu zagrebačkoga Cmroka pod dirigentskom palicom Christiana Cabaliera, a peta je Mala hiža Branimira Tomašića iz Mačkovca u Međimurju. Predstavljena je rang-lista od 100 ponajboljih ugostiteljskih objekata u Hrvatskoj. U prvu desetoricu spadaju još, ovim redosljedom: Mano iz Zagreba, Foša iz Zadra, Dubravkin put iz Zagreba, Johnson iz Mošćeničke Drage, te Vinodol iz Zagreba.

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAOd ugostiteljskih objekata s imenom, eto, San Rocco iz Brtonigle je na 11. mjestu, zagrebački Takenoko na 13., Carpaccio na 14., Tač na 15., dubrovački restoran 360 stupnjeva na 17., Baltazar iz Zagreba na 23, Bevanda iz Opatije na 24., kastavski Kukuriku na 29., Damir i Ornella na 30., Prasac iz Zagreba na 34., zagrebačka Trilogija na 38., splitski Nostromo na 51., Bolfanov Vinski vrh u Hraščini na 58., novigradski Pepenero na 66, Milan iz Pule na 78., Lešić Dimitri iz Korčule na 87, zagrebački Zelendvor na 93…

Gledano po regijama, najbolji u gradu Zagrebu je bistrò Apetit na Cmroku, u Dalmaciji Pelegrini, u središnjoj Hrvatskoj Mala hiža, u Istri i na Kvarneru Batelina (odmah slijedi Plavi podrum!), a u Slavoniji i Podunavlju Kormoran iz Bilja u Baranji.

Restoran s najboljim odnosom prema vinu (restoran prijatelj vina) je zagrebački Dubravkin put, odmah slijedi Plavi podrum iz Voloskoga. Najbolji chef je pak Tom Gretić, a izabrali su ga njegovi kolege kuhari, njih stotinjak.

Primjedba na koncepciju izbora: ubuduće ipak ne bi trebalo u istu konkrenciju stavljati konobe i bistròe koji mogu biti i bitno manji prostorom i brojem mjesta za goste od klasičnih restorana, a to znači i razliku u pristupu poslu i ponudi.

Dodjela priznanja bila je u zagrebačkom Hiltonu, gdje je i promoviran vodič Dobri restorani 2014.

Sad čekamo Karin Mimicu i njen Abisal – izdanje 100 dobrih hrvatskih restorana za 2014. godinu…

 

MUHA Graaf von HORIC: PRVIH SEDAM BANKI – Ne banaka, nego banki! To je bitna razlika. Došao je i taj dan: Mladen Horić zvan i široko znan kao Muha, vlasnik zagrebačkog poduzeća MAM-VIN d.o.o., izdavača revije Svijet u čaši, proslavio je prvih 70 godina života. U koje su ukomponirane i gotovo 22 godine Svijeta u čaši. Iskrene čestitke!

OLYMPUS DIGITAL CAMERAProslava se u krugu dragih mu prijatelja, od kojih ih je dobar dio bio i s Hrvatskoga radija što pak ove godine, uz – ne mogu se oteti dojmu malo dvosmisleni – slogan Svaki dan s Drugim…, obilježava i slavi 50. godišnjicu emitiranja svog Drugog programa, odvijala na obiteljskom gospodarstvu vinogradarsko-vinarske obitelji Pinterič iz Bizeljskoga. Horić bi, fakat, mogao još jednom i posebno tamo slaviti – Martina Pinterič, supruga vinara Simona Pinteriča, doista sjajno kuha! Mogao bi proslaviti i jubilej od više desetljeća druženja i s Bizeljskime i s obitelji Pinterič…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMuha (Graaf Muha von Horić: slika iznad!) je svoje uzvanike dočekao kao Papa na audijenciji, samo što su ovdje dekoracija bile bačve. Sa svakim se pojedinačno, kako bi mu prišao, izljubio, preuzeo dar a darovi su se nizali. Ekipa Drugog programa Hrvatskog radija na čelu sa vrhovnom šeficom Jadrankom Rilović i pričljivim Mirkom Fodorom u skladu s vlastitim jubilejem Horiću je kao rođendansku čestitku poklonila radioaparat s izgledom onih koji su se i rabili vrijeme u njegove rane mladosti. Ovaj, međutim ne krči, jer mašinerija mu je u skladu s najnovijom tehnologijom, a umjesto starog gramofona na iglu ima CD, što se odmah iskoristilo za slušanje Kraljeva ulice Paje i Hadžija

Lorencin DarkoNA LOKALNU RAZINU!– Ministar turizma Darko Lorencin neki dan u intervjuu za radio rekao je nešto esencijalno a što je moguće da je, na žalost, u široj javnosti prošlo nedovoljno zapaženo: kreaciju turističkog proizvoda treba svesti na lokalnu razinu, što bi značilo da se stanovnici nekoga područja moraju sami, ne očekujući da će to za njih učiniti netko drugi, maksimalno potruditi u formiranju ponude i u njenome plasmanu.

Voditelj emisije i intervjua bio je malo skeptičan i primjetio je kako se kod nas programi mijenjaju s izmjenom gradonačelnika, ili župana, ne zato što možda nisu dobri nego zato što novi čelnik nerijetko smatra da tek s njime počinje život u nekome kraju, pa rado ukida sve ono što je bilo prije. Ništa prije mene… Pa, neka čo’ek ukida, ali onda ako se pokaže da nije bio u pravu i da s njegovim novim mjerama u gospodarskome smislu nisu ostvareni odgovarajući i očekivani rezultati – neka snosi posljedice, ne samo u tome da eventualno odstupi iz fotelje i nikom ništa, nego i s određenim penalima iz njegova džepa. Kad birači osjete da predstavnik kojega su izabrali nije učinio dovoljno da njima bude bolje, valjda će početi jače razmišljati o tome koga podržavati i kome darovati glas.

Isticanjem vlastitih komparativnih prednosti i njegovanjem posebnosti određeni kraj dobiva veću šansu da plasira ne samo neku butelju vina više nego da istodobno plasira i druge vlastite proizvode, prirodne ljepote, umjetnost, kulturno-povijesne znamenitosti, usluge… I to je svrha, a cilj je boljom samoorganizacijom i preko što boljeg imagea ostvariti što bolji prihod za kraj. Kroz to namireni će biti i pojedini pronuđači koji se jače trse… U nekome kraju lokomtiva koja vuče je vino, ponegdje je to sir, negdje drugdje su maslinovo ulje, mesni proizvodi, sportski sadržaji, kulturni sadržaji…  Što je zajedničko? Uzdizanje nekoga kraja na temelju nekih njegovih posebnosti.

 

Dijana_KaticaTURISTIČKI OSKAR ZA DIJANU KATICU– Mr. sc. Dijana Katica, predsjednica Uprave HF Eko Etno Grupa d.o.o. iz Zagreba, proglašena je Osobom godine ruralnog turizma u okviru projekta Birajmo najuspješnije u turizmu Jugoistočne Europe 2013.  Time joj je pripala prestižna nagrada Zlatno turističko srce Jugoistočne Europe, dodijeljena joj na svečanosti u beogradskom hotelu Slavija. Riječ je o svojevrsnom regijskom turističkom Oskaru kojega – u sklopu akcije Međunarodna patrola – već 23. godinu za redom dodjeljuje Sacen Interational, međunarodni centar za razvoj turizma i ugostiteljstva. Uz Hrvatsku, u akciju su uključene Srbija, Turska, Rumunjska, Bugarska, Slovenija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Tunis, Malta i Grčka.

Dijana Katica dva je desetljeća posvećena razvoju ruralnog turizma, autorica je brojnih projekata i akcija, a tvrtka kojoj je na čelu organizator je međunarodnih kongresa, seminara, edukacija i manifestacija među kojima je najpoznatiji međunarodni sajam Eko Etno Tour gdje se svake godine okupi više 400 izlagača i dionika ruralnog turizma.  Kao izabrana članica Saborskog Odbora za turizam aktivno sudjeluje u prijedlozima i raspravama o zakonskim okvirima koji imaju direktan učinak na razvoj ruralnih prostora i hrvatskog sela, ali i hrvatskog turizma općenito.

VELIKI ČETVRTAK ZA VELIKO VINO– Veliki četvrtak za veliko vino! Da! Obitelj Šember iz Donjih Pavlovčana, koja pomalo stasa u novu i relevantnu plešivičku vinsku silu, upravo, već po tradiciji, na Veliki četvrtak, otočila je rajnski rizling te crni pinot s kožica i iz amfora, gdje su bili na polugodišnjoj maceraciji, pa vina, s namjenom da budu velika – po onome što sam kušao velik bi rajnski doista mogao i morao biti! – premjestila na dozrijevanje u bačve.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAZdenko Šember, koji je vođenje posjeda preuzeo od oca Stjepana, još prije više godina počeo se zanimati za vina bijelih sorata rađena uz duže maceracije, i imao je lijepih uspjeha s muškatom Mme Mathias te s bijelim pinotom, ali zbog Zdenkove (tadašnje) samozatajnosti malo je tko izvan obitelji i najužeg kruga prijatelja za to znao. Unatrag koju godinu Zdenko se odlučio na uporabu gruzijske amfore (kupio ih je dvije i zakopao ih u svom dvorištu, tik uz vinski podrum) i na gotovo šestomjesečne maceracije, te je startao s tom tehnologijom koju je iz Gruzije u zapadni svijet donio Joško Gravner s Collija i njome zarazio dosta slovenskih vinara ali i nekoliko hrvatskih, konkretno Marina Markežića Kabolu i Šemberove susjede Tomce, pa, eto, i Šembera. Šemberovi prvijenci u amfori bili su chardonnay i rajnski rizling. Rajnski se bolje pokazao pa je s njime Zdenko i nastavio. Iz berbe 2013. (rajnskoga je oko 650 litara) pokušao je, na želju sina Nikole, još i s Pinotom crnim (oko 300 litara).

OLYMPUS DIGITAL CAMERA  OLYMPUS DIGITAL CAMERAŠemberov običaj je da vino vadi iz amfore i odvaja od kožice na veliki četvrtak (veliki dan za veliko vino!) te da u to ime za prijatelje i poslovne partnere priredi prigodnu svečanost, svojevrsnu najavu Uskrsa. Iako traje veselica, posao vađenja vina iz amfore nimalo ne trpi, Zdenko i njegov sin Nikola, srećom vitak pa se lako uvuče u amforu da je isprazni do posljednje kožice i temeljito opere, veselom društvu u kušaonici priključuju se tek kad je vino pretočeno iz amfore u bačvu i na sigurnome je.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAUobičajilo se da gosti – a ima ih odasvud, ove godine stigao je i ugledni vinar i ugostitelj Damir Josić iz Baranje, bilo je i Primoraca – iako znaju da ih čeka dovoljno jela npr. dedini čvarci, kobase, buđola i sjajni bakin kruh i štrudle od jabuke i višnje, sa sobom donesu ponešto, i to u pravilu posebne specijalitete kao kuhanu šunku, odojka, čak i paštetu od gusje jetre, praline, torte, pa je gozba zaista sjajna, afmosfera izvrsna.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAFešta nad feštama očekuje se iduće godine za Veliki četvrtak, naime tada ne samo da će biti vađenje novog vina iz amfore nego će Zdenko službeno na tržište izaći s prvim svojim vinom iz amfore – Rajnskim rizlingom 2011, koje je dozrijevalo u bačvi od gotovo 400 litara zapremnine i koje je ovih dana išlo u bocu.

Na slikama: nakon što je vino pretočeno, trebalo je izvaditi i kožice. U toj operaciji sudjelovali su, uz tatu Zdenka i sina Nikolu Šembera, i plešivički vinar Drago Kurtalj te gost iz Baranje Damir Josić. Nikola Šember, čisteći, izviruje iz amfore s punom kantom tropa. Napokon, Zdenko Šember pridružio se društvu, u to ime poslužena je pašteta od gusje jetre koju je donio autor-sommelijer Krešimir Šesnić iz zagrebačkog restorana Trilogija. Bilo je tu i još sjajnih slastica – torta Šember, koju pokazuje Zdenkova supruga Ivanka, te praline s crnim pinotom  uz koje se preporučuje upravo Šemberov crni pinot a koje je donijela Marija Vukelić ispred ženske udruge WoW…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

DNEVNIK VINOPIJE – PRVA PETOLJETKADnevnik Vinopije obilježio je, uz fine sireve i vina hrvatskih vinara, u zagrebačkom Sherry`s coffee&wine labu petu godišnjicu postojanja. Vinopija je Nenad Trifunović, inače zaposlen u sektoru marketinga, privatno marljivi vinski bloger koji je, veli, objavio 832 vinska dojma, blizu 9800 komentara, imao više od 777.500 pregleda ukupno, a u 2014.  u prosjeku više od po 600 pregleda dnevno. Dnevnik Vinopije je, rado će se pohvaliti Trifunović, danas vodeći specijalizirani vinski blog u Hrvatskoj.

S obzirom na popularnost svojih Best Buy lista, Dnevnik Vinopije odlučio je pokrenuti rubriku Preporuke. Kako bi zadržao jednostavnost i nepretencioznost, po kojima je blog prepoznat, Dnevnik Vinopije ukinuo je numeričko ocjenjivanje i uveo samo jedan osnovni kriterij – vino koje bih ponovno kupio. Takvo vino mora biti cjenovno pristupačno (limit 99,99 mpc) te dostupno u domaćoj distribuciji.

Uz enogastro novinare i blogere, petu godišnjicu obilježili su i brojni komentatori s bloga Dnevnik Vinopije. Okupljeni komentatori dio su vinske publike koja nije na bilo koji način povezana s vinskom i pratećim djelatnostima izuzev isključivo kao krajnji kupci i konzumenti.

 

            TEMATSKE SJEDNICE KOD SPILJE – Kad su uvidjeli da im nema smisla raspravljati o politici, pa ni nogometu jer tu se ionako sve zna i ništa se ne može promijeniti, a malo je već vajde i da pričaju o ženama, samoborski dečki u zreloj do prezreloj dobi koji, istina, vole sljubljivanje, odlučili su svoje tematske stranačke sjednice kod spilje održavati, ne više ni stoječki nego sedečki, uz tanjur i čašu. Utorkom kod Stjepana Grgosa u restoranu Kod Spilje u Otruševcu između Samobora i Bregane sastanak je u vrijeme ručka, a teme su razne, nekad i bolne primjerice kad se trebalo svojski posvetiti ćevapu a on eto nije naše nacionalno jelo, potom je tema bila pod naslovom Bum ja tebi pokazal, crna svinjo jedna (kak’ su šnicli bili fini!), a sad su tema bili argentinski gaucho biftek, njemačke bijele šparoge, umak holandez, samoborske kremšnite, kocke bana Jelačića, međimurska gibanica, bečka zaherica te slovensko bijelo na litre i hrvatsko crno na butelje. A kad se spoznalo da butelje sadrže samo po 0,75 l i da organizam ne dobiva dovoljno polifenola odnosno antioksidanata, moralo se pomoć potražiti još i u dvostrukom magnumu Boškinac. Ekipa je dobra, strukovno potkovana: veterinarski inspektor, veterinar, mesar, bivši ugostitelj s radom u Njemačkoj, bivši trgovac a sad turistički djelatnik (vodič kroz Grgosovu spilju), kralj kremšnita i vina, električar kojega osobito zanimaju vina iz amfore rađena s dugim maceracijama, veliki trgovac vinom na malo… Ne može im se podvaliti, jedino ih Štef Grgos može ponekad nadmudriti. Gledam konzumirani menu: ovi kršni momci, koji se stalno zezaju i smiju, zacijelo još ne pate od visokog tlaka i kolesterola, očito upravo i stoga što znaju što s čime i kako sljubiti kako bi u organizam unijeli što više polifenola kao korisnih antioksidanata… Slijeva na desno da Štefom Grgosom su Bojan Mrkulj, Mirko Mamić, Marijan Žganjer, Branko Vidović, Tomislav Skendrović i Franjo Trkeš.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

LIJEPA NAŠA u VINSKOM i RIBLJEM OGLEDALU Znatan dio prometa vinom odvija se u Hrvatskoj nelegalno, odnosno u sklopu crnog tržišta, što u krajnjoj liniji snižava konkurentnost legalnih proizvođača. Ta vina što se prodaju na crno u pravilu su niske kvalitete te tako i narušavaju image hrvatske kapljice, dakle to znatno otežava poslovanje, rekao je Ivica Kovačević, predsjednik Udruženja vinarstva Hrvatske gospodarske komore na nedavnom okruglom stolu Riba i vino iz ciklusa Snaga hrvatske hrane održanom, u organizaciji Poslovnog dnevnika i suorganizaciji Ministarstva poduzetništva, Hrvatske agencije za hranu, u zagrebačkom restoranu Bon Appetit. Partner je bila HGK koja je tu okupila tvrtke Podravku, Badel 1862, iN2, Jadran-tunu i Bibich. Kovačević je naglasio kako je u Hrvatskoj površina pod vinovom lozom od 18.000 do 29.000 hektara ovisno o izvoru podataka. Proizvede se godišnje oko 1,4 milijun hektolitara vina (po izračunu, na bazi najnovije objavljenih službeno registriranih 21.000 ha i uz podatak stručnjaka da u prosjeku po hektaru imamo zasađeno oko 5000 trsova te da se kao prosječni prinos po trsu uzima 1,3 do 1,5 kg, izlazi da bi produkcija grožđa kroz godinu bila otprilike 157.500.000 kg pa ako se uzme u obzir randman od grožđe-vino 70 %, ispada da se u nas produkcija vrti oko 1,1 milijun hl) a u legalnom prometu u godinu dana evidentirano je 530.000 hektolitara (službeni podatak koji sam nedavno dobio govori o registriranoj proizvodnji od 470.653 hl u 2012.) pa se, objašnjava, može pretpostaviti kako se znatan dio razlike nalazi na crnom tržištu.

HGK riba vinoA sad i nešto o ribi: Tradicija uzgoja slatkovodne ribe u Hrvatskoj duga je više od 120 godina,  a uzgoj morske ribe počeo je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, rekao je Milan Božić iz Ribnjičarstva Poljana. Godišnja proizvodnja tune u Hrvatskoj rasla je od 390 tona u 1977. do 4679  tona 2003. Trenutno proizvodnja tune iznosi oko 4000 tona i cjelokupna proizvodnja se izvozi, najviše u Japan, pri čemu se uprihodi oko 60 milijuna dolara. U segmentu akvakulture pretekli su nas Grčka i Turska. Proizvodnja u slatkovoodnom uzgoju je smanjena zbog ratnih događanja, neuspjele privatizacije te neodgovarajuće zakonske regulative. Potencijali razvoja akvakulture i uzgoja slatkovodnog uzgoja ribe su veliki zbog velikih vodnih resursa, duge tradicije, educiranog osoblja, povoljne geostrateške pozicije te članstva u EU koje je eliminiralo brojne administrativne procedure. U svijetu se prosječno troši 16 kilograma ribe po glavi stanovnika, a u EU ta brojka iznosi 26 kilograma dok se u Hrvatskoj troši devet kilograma po glavi stanovnika.

To koliko je za razvoj tvrtki u ovom području poslovanja pored ostalog važna i stalna tehnološka modernizacija što uključuje i informatičku opremu objašnjavao je Goran Arambašić iz iN2 grupe. Financijska sredstva za razvoj stoje na raspolaganju, ali nedostaje učinkovito udruživanje i povezivanje koje treba integrirati velike i male gospodarske subjekte kako bi se ostvarili maksimalni učinci.

Ovo je eto naša slika. Ova kratka informacija s nedavno održanog okruglog stola sama je sebi i komentar! Tek bih rekao sljedeće: već više godina, tj. otkako svakog proljeća u reviji Svijet u čaši objavim izvještaj OIV-a o aktualnom stanju u vinogradarstvu, vinarstvu i trgovini vinom u svijetu te podatke dobivene od nadležnih hrvatskih institucija na temu vinogradarstva i vinarstva u nas, navodim upravo i podatak o površinama vinograda u nas i tu imam, od dva odnosno tri izvora sve drukčije brojke, objavim i podatak o ukupnoj proizvodnji vina u Hrvatskoj te o uvozu i izvozu, kao i o tome koja je količina vina registrirana u trgovini, i od prvog puta upalo je u oči da je premali opseg vina koji je registriran na tržištu. Kako to da već i prije nije bilo reakcija na to, barem u smislu da se o tome javno govori, pa da se trgovina na crno i na sivo onemoguće. Već dugo pišem, donoseći i primjere iz vana, o tome kako je nužno udruživati se po sektorima i, što se tiče segmenta Vino, po vinogorjima, jer to je temelj dobre organizacije u poslovnom smislu, ali kod nas udruživanje i danas šepa, kuka se da nema novaca a postojeća raspoloživa sredstva iz fondova sad kad smo u EU kao da nisu dovoljan razlog da se glave skupa stave…

 

NEMA NIŠTA BEZ GEMIŠTA – Ljeto i vrućine bliže se i Kutjevo d.d. spremno je: kako se zna da nema ništa bez gemišta, pogotovu ljeti kad se diše na škrge i vapi se za osvježenjem, Kutjevčani su već ne samo priredili vino od Graševine koje prepopručuju za gemišt, nego su vezano uz gemišt priredili i propagandnu kampanju, i za nju angažirali popularna imena. Žutoga odnosno Roberta Prosinečkoga, nisu prepustili Žuji i pivarima, pa je tako upravo on bio protagonist predstave s gemištom održane u zagrebačkom kafiću Time. Nije na odmet da mu i iz čaše nešto kapne, barem za džeparac… Na slici se vide Prosinečki, te predsjednik Uprave Kutjeva d.d. Maksim Moralić, enolog Ivan Marinclin i Josip Ređo iz prodaje, koji su zasigurno preferiraju gembač od tri dijela graševine i jednog dijela mineralke…

               Kutjevo gemist Kutjevčani su duboko ukorijenjenu naviku Hrvata glede konzumacije gemišta htjeli podignuti na edukacijsku razinu pa su pripremili knjižicu s objašnjenjem što je gemišt i kakvih vrsta gemišta ima te s uputama kako napraviti koji tip gemišta, a za gembač su ponudili i posebnu čašu zapremnine četiri decilitra za koju bismo lako mogli reći da će upravo zbog tog volumena lako istisnuti na ovim prostora klasičnu gemištersku birtašku čašu upola manjeg kapaciteta…

 

HRVATKO ZAGORJE NA OKUPU: EPPUR SI MUOVE!– Ma, judi, je li to mogućeeee? Eppur si muove… Panta rei! Omnia mutant… In spe! Ipak se kreće, sve teče, sve se mijenja… U nadi! Glasovite izreke vezano uz nešto što je do jučer bilo maltene nezamislivo: proizvođači vina Hrvatskog zagorja javno okupljeni na jednom mjestu!

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAA okupiti ih je na na ovaj način, konceptom mini-sajma ili mini-festivala, uspjela lijepa i prostrana vinoteka Bornstein iz Zagreba, koja je prije koji mjesec ovakav nastup organizirala i s Udrugom hvarskih vinari, ubrzo potom i sa zelinskim proizvođačima kraljevine kao robne marke (Kraljevina Zelina) Zagrebačke županije. Očito je da bračni par Ivan i Doris Srpek, voditelji Bornsteina, idu na povremene prezentacije ovakvoga tipa, i svakako treba pozdraviti nastojanje da se kroz ta nekolikosatna večernja događanja okrenuta i široj publici promoviraju ne samo pojedini vinari i ponuđači nego i jedna specifična teritorijalna cjelina. Treba svakako pozdraviti i to što su na ovom zagorskom skupu bili nazočni bili SVI vlasnici pozvanih i najavljenih podruma, neki i sa svojim enologom, nadajmo se da su svi i shvatili vrijednost ovakvog zajedničkog nastupa i za sebe i za svoj kraj i da će se na ovaj način u javnosti pojavljivati i u drugim prikladnim prigodama. Mala sugestija organizatoru: smatram da bi na ovakvim priredbama bilo dobro za medije javnog informiranja prije otvorenja ulaza za širu publiku prirediti jednosatan susret s ponuđačima na kojemu bi se moglo u miru porazgovarati sa svakim ponuđačem, od kojega se očekuje da u paleti etiketa predstavi barem jednu po nečemu posebnu, i gdje bi se moglo i napraviti dobre i zajedničke fotografije.

Zagorci su se uistinu iskazali, a publika kao da je imala nos da će tako biti, okupila se u popriličnome broju. Vinske kuće Bodren, Bolfan Vinski vrh, Petrač, Vuglec-breg i Zdolc ponudile su pjenušce, vrlo solidna do jako dobra kako jednosortna mirna vina tako i mješavine, kapljicu od kraće odnosno duže maceriranih bijelih sorata, nekoliko vrlo dobrih crnjaka (Hrvatsko zagorje može eto i to!), te jako dobre visoke predikate. Ovo je svakako bilo događanje na kojem se sjajno ruše već dugo prisutne posprdne kvalifikacije zagorskoga vina kao običnog neotesanog selskog kiseliša.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAUz čašicu moglo se i ponešto prigristi te prikladno spajati hranu i vino, naime svoje su vrlo okusne proizvode na kušanje nudili i desinićka sirana Veronika i kuća domaćih zagorskih kolača Anite Grofelnik iz okolice Pregrade.

Izdvajam: pjenušac (klasična metoda) od graševine rađen 2002. godine u jako dobroj formi, te mješavina merlota i cabernet sauvignona Karizma 2012 posjeda Petrač (enolog Igor Horvat) kod Krapinskih Toplica, bijeli pjenušac Vuglec-breg i Cabernet sauvignon 2011 od Borisa Vugleca (Vuglec-breg, ponad Krapinskih toplica), Graševinu 2012 od Zdolca, kod Tomislava Bolfana pak sedam dana macerirani traminac 2013 nježne ružičaste boje koji se uskoro treba puniti u bocu BEZ dodavanja SO2, te interesantan Sivi pinot 2013, naveo bih i to da je Bolfan došao i sa svojim prvim cabernet sauvignonom, iz berbe je 2011 i od trsja sađenog 2006. Kod Bodrena, dakako, sjajni predikati, uz napomenu da se on od nekih predikata priprema raditi pjenušac (po meni perverzija, međutim komercijalno gledano valjda se može prijeći preko toga!). Boris Drenški veli da mu je u izgedu dobar plasman općenito vina u Kinu a da bi tamo pjenušac od predikata punjen u bočice od 0,375 l mogao dobro proći po cijeni i do 15 puta većoj od troška što ga on ima u produkciji litre predikatnog vina…OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Austrija 2SEDAM ELEMENATA ZA USPJEH – Austrijsko vino spada globalno među tržišno najuspješniju kapljicu. Evo kojim se elementima taj uspjeh pripisuje i kojim se elementima austrijsko vino reklamira: klima, tlo, grožđe, narod, kultura, poštivanje prirode, spajanje vina s hranom.

Austrija je u 2013. proizvela 2,4 milijuna hl vina, što je nešto niže od njenog količinskog prosjeka u posljednjih pet godina. Vrijeme u tijeku vegetacijske sezone bilo je svakojako, hladno i toplo do vuće – ljeto će se pamititi kao najvruće u posljednjih 100 godina, te vlažno i suho. Bijela vina pokazuju se u boljem svjetlu nego crna, pogotovu stoga što su crna bila jako dobra iz 2011 i 2012. Vina općenito karakteriziraju svježina i voćnost te vitkoća u tijelu.

 

DINGAČ: POLA STOLJEĆA ZAŠTITE, i PROSVJED PROTIV VJETRENJAČA– Na dan 13. svibnja 1964., dakle prije 50 godina, međunarodno je zaštićeno vino Dingač. Bilo je to prvo međunarodno zaštićeno vino s područja tadašnje Jugoslavije. Certifikat je izdao Međunarodni ured za zaštitu industrijskog, književnog i umjetničkog vlasništva u Ženevi (Bureaux Internationaux reunis pour la protection da la propriete industrielle, litteraire et artistique Geneve). Zaštitom je obuhvaćeno 25 ha vinogradarskih površina.

Vizura, potez Dingac-Cucin-TrstenikNo, na Pelješcu se ipak danas manje govori o tih pola stoljeća međunarodne zaštite Dingača a više, i to protestnim tonom, o nečem drugom a to je po mnogima loše izabrana lokacija za gradnju vjetro-elektrane Ćućin. U zamjerkama je izneseno da postoje ozbiljne i utemeljene sumnje u zakonitost aktualnog prijedloga lokacije s obzirom na Zakon o prostornom uređenju i gradnji (sada: Zakon o prostornom uređenju), Zakon o otocima i Uredbu o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora. Kaže se kako bi vjetro-elektrana imala zrazito nepovoljan utjecaj na okoliš s obzirom na međunarodno vrednovane migracijske pravce ptica-selica, s obzirom na kulturno-povijesnu baštinu zaštićenog naselja Trstenik i arheološku lokaciju Ćućin-Grad, s obzirom na agrokulturni krajolik vinogradarskog položaja Dingač i s obzirom na krajobraz poteza Dingač – Ćućin- Trstenik. Na slici: Vizura poteza Dingač-Ćućin-Trstenik, s vjetrenjačama na vrhu brda u pozadini.

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERAHRVATSKA ZANOVIJETANJA 4: I ONDA NEŠ PIL! – Iako je baš taj dan bio u znaku Marine, program ipak nije započeo pjesmom Marina, Marina, Marina, kako bi, s obzirom na aktualnost, bio red na ovakvom skupu. Šteta što Kraljevi ulice nisu otpjevali Marinu, pa onda odmah i nastavili sa skladbom Finili su, Mare, bali… Nije se čulo ništa ni o Ukrajini i moćnom teritorijalnom krojaču kojega Ukrajinci nazivaju Putler. Iako je nazočan bio književnik, autor čuvene pjesme I onda neš pil, niti jednom nije izrečeno to čuveno …i onda neš pil! Spominjalo se: nebuloze, a nazočni publicist iz Hrvatskog zagorja problijedio je na taj izraz kao krpa, kaj – ne bu loze? Kaj bumo onda pili – vodu? Zna se da je voda, iako je upravo poskupila, dobra tek kad se u nju ulije vina, što je u njoj više vina, to je voda bolja. I još jače skuplja. Onda se na toj književnoj tribini napokon okrenulo i prema knjizi: prepričavalo se kako se neki književnik hvalio da mu je knjiga planula u tili čas. Zaboravio je dodati da je – sam izazvao vatru… Ako već ne konkretno, s Marinom, osvrnulo se na sadašnju situaciju općenito: Proglasio sebe društvenom zajednicom, pa izginuo u borbi za njene interese. Pa je rečeno i sljedeće: Aforizam je velik baš kad je mali, uz dodatak da se s njime najradije pohvale muškarci, koji se, navodno, tom smiješnom formom bave znatno više nego žene.

Ljubitelje iskričavih i peckajući krakih izreka te zdrave i fine vode sa što više vina u zagrebačkom Novinarskom domu okupio je Tomislav Supek, zagrebački Iločanin koji se od biznismena u naftnom sektoru pretvorio u uvjerljivog autora ovoga što je veliko baš kad je malo. Supek je naime objelodanio novu, četvrtu knjigu svojih Hrvatskih zanovijetanja i pred brojnom publikom, uz pomoć prijatelja Paje Kanižaja, Mladena Vukovića, Dragutina Lončara, Miroslava Vukmanića i Mate Batorovića, promovirao je. U tekućoj problematici sudjelovali su šampanjeri Šenpjen i Penine Istenič, Vina Markota i, naravno, Iločaninu iz poštovanja, Iločki podrumi. Lijepi susret završio je savjetom za lijek za očuvanje zdravlja a koji se može primijeniti i bez dopunskog zdravstvenog osiguranja, po mottu velikog pjesnika: Lijepa žena, puno smijeha i dobro vino liječe svaku bol, pa tko ne ljubi, ne smije se i ne pije, taj gotovo živ da nije

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

UZ GLASOVITOG DANTEA ALIGHIERIJA! – Prožmu te trnci: biti, pa makar i ovako, uz glasovitog Dantea Alighierija, u velikoj dvorani zgrade općinskog poglavarstva San Gimignana u Toscani, gdje je nekad odzvanjao njegov glas, kao veleposlanika Firenze. Dakako, poneko stoljeće prije nego što sam se tamo pojavio, nedavno, ja. Ali, ipak….

La Commedia divina, devet krugova, Raj, Čistilište, Pakao…  Ili pak – La Commedia di vino, također s devet krugova (čaša) te također s Rajem (isprva), Čistilištem (ubrzo poslije) i Paklom (na kraju)… Pa, malo promislimo! Nemojmo ostati na razini one raširene u nas – neću reći neduhovite! – ali ipak suštinski prizemne: U Raj se ide radi klime, a u Pakao radi društva….

 

POŠTENJAK, KAO ROBNA MARKA CENTRUMA MUNDI!– Centar za razvoj vinskog turizma udruge G.E.T. iz Zagreba radi punom parom.

Prije koji dan u prostoru Centra u zagrebačkom hotelu International održana je mini-prezentacija Vinska cesta Ludbrega, kao uvod u opsežno vikend-predstavljanje ponude, u trgovačkom centru Avenue Mall. Ludbreg, smješten u Podravini između Varaždina i Koprivnice, s rijekom Dravom na sjeveru a Kalničkim gorjem na jugu, grad što ga je navodno osnovao vitez križar Lodbring i nad kojim bdiju dama sa zanimljivim životopisom Ludberga i sv. Florijan združujući četiri elementa: vatru i vodu, zemlju i zrak, ima što pokazati – niz kulturno-povijesnih i sakaralnih objekata kao npr. dvorac Batthyany (stari grad), crkvu Sv. Trojstva i, pored nje, mozaik Centrum Mundi (po staroj legendi, s toga mjesta su u davnini opisani krugovi zemaljski i na njima su smještene europske metropole), stup sv. Trojstva, Kapelu svetog Križa, Zavjetnu kapelu Hrvatskog sabora, Kapelu Majke Božje, Fontanu-svjetionik Svijetu, etnografski postav Bakina i Dedekova hiža, rodnu kuću Mladena Kerstnera koji je oduševljavao s Gruntovčanima… Uz vino – tamo je zasad dvoje-troje ozbiljnijih robnih proizvođača, jedan od prepoznatljivih artikala je hren, a tamo gdje ima hrena zasigurno ima i dobrih kobasica i šunke! Postoje dakle razlozi da se krene i do Ludbrega.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAU Centru za razvoj vinskog turizma bili su, uz gradonačelnika Ludbrega Dubravka Bilića, Tomislav i Sanja Stručić – inače kćerka znanog ludbreškog hotelijera Crnkovića – vlasnici ludbreškog vinskog posjeda Stručić, zatim predstavnica ludbreške sirane Bohnec, te Bojana Hajduk, direktorica tvrtke Agro Altera d.o.o., što se bavi proizvodnjom voća i povrća te sjemena, a kao udarni produkt joj je hren, pod markom Ludbreški hren plasira ga i u staklenkama, spremnog za uporabu odmah. Bračni par pak Stručić, koji proizvodi graševinu, chardonnay, sivi pinot i rajnski rizling ali i mješavinu vina bijelih sorata, govoreći o robnoj marki vina, isticao je izraz – Poštenjak! Kud baš sada? Naziv robne marke morao bi biti ne samo zvučan i lako pamtljiv nego i uvjerljiv, a nije li za hrvatsku uvjerljivost – sada već prekasno…

 

Vinski podrum knjiznica ScienzaVINSKI PODRUM KAO KNJIŽNICA– U vinskom podrumu uobičajeno drži se vino, ali postoji jedan u mjestu Guado al Melo u okolici Bolgherija u Toscani, vjerojatno jedan jedini na svijetu koji čuva i brojne – knjige, i to od velike vrijednosti jer niz ih je iz davne povijesti i od autora kao što su primjerice Goethe, Viana, Vermorel, Babo…, neke su zacijelo i unikati. Vinski podrum-knjižnica, s knjigama koje govore o vinogradarstvu i vinarstvu, antropologiji, turizmu, te s dizertacijama o vinogradarstvu i vinarstvu, sve u vlasništvu znanog talijanskog profesora enologije Attilija Scienze, broji oko 15.000 naslova a smješten je u građevini gdje vinski podrum ima njegov sin Michele. Prof. Scienza htio je očuvanjem tih vrijednih djela i njihovom sistematizacijom te lokacijom vinske knjižnice u vinskome podrumu i blizu vinograda tako da oni koji dođu u posjet mogu spojiti literaturu i teoriju s praksom (razgled trsja, podruma, degustacija), na jednome mjestu zorno pokazati što je to zapravo vinska kultura.

 

KEVIN COSTNER i RIO MARE– Kevin Costner, Oscarom nagrađena hollywoodska zvijezda, poznat po mnogim glumačkim ulogama u nezaboravnim filmskim hitovima, novo je zaštitno lice vodećeg brenda konzervirane tune Rio Mare. Proslavljeni glumac snimio je nedavno promocijski spot, za koji je kao mjesto radnje odabran mali talijanski ribarski gradić koji zbog  svojih prirodnih ljepota, čistih voda i neusporedivog krajolika najbolje prikazuje pravu Italiju. Kevin Costner u spotu glumi poznatu osobu koja se doselila u svjetionik malog ribarskog sela te izaziva znatiželju mještana.

U mladosti sam puno radio na ribarskim brodicama kako bih uštedio sredstva za plaćanje studija. Tijekom posljednjih 20 godina vrlo sam aktivan u borbi protiv zagađenja oceana, izjavio je Kevin Costner.RIOMARE _KC ADV (3)

Nitko bolje nije mogao prezentirati kvalitetu naših proizvoda do li Kevin Costner. On voli Italiju i njene vrijednosti, uključujući i dobru hranu, a također se zalaže i za održivost prirodne ravnoteže. On je čovjek koji sjajno prenosi našu poruku: Da bismo dobro živjeli, trebamo birati isključivo eko-podobne kvalitetne proizvode, naglasili su iz brenda Rio Mare.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKNJIGA O BATIČU– Obiteljska povijest i, kroz to, na svojevrstan način dane i skice iz povijesti vipavskoga sela, zatim način života obitelji, životna filozofija maksimalno okrenuta prema prirodi i prirodnome. Moglo bi se reći da je u toj rečenici sukus onoga što je vinogradar i vinar Miha Batič iz sela Šempas u Vipavskoj dolini kao autor teksta, uz pomoć fotografa Umberta Pelizona, objavio u nedavno (i u Zagrebu, Bistrò Apetit, na slici su Miha Batič i otac mu Ivan te prevoditelj na hrvatski Hrvoje Petrić) promoviranoj monografiji Batič, elegantnoj knjizi sa stotinjak stranica i s crno-bijelim fotkama i tvrdim uvezom, prevedenoj, inače, i na japanski. Miha, koji je odnos prema životu, prirodi i proizvodnji vina naslijedio od oca Ivana, iskazao je ovim radom sklonost prema literarnom izričaju, i knjigu vrijedi imati, čitati, povremeno se vraćati na pojedine odlomke. Inače, u obitelji Batič još je članova sklonih umjetnosti – Mihina sestra uspješno se bavi slikarstvom.

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAKOMPARATIVNO U AKADEMIJI VINA – Ono što sam po prvi put doživio prije dosta godina u Toscani, počelo se primijenjivati i kod nas. Na posjedu Ruffino u oblasti Chianti classico domaćin je okupio grupu novinara iz raznih zemalja i, da bi zorno predočio gdje se s kakvoćom i zanimljvosti svojih vina nalazi na tržištu, na komparativno kušanje, dakako naslijepo, ponudio je desetak vina među kojima su – vidjelo se to poslije – bile dvije njegove (prilično skupe) perjanice i osam (vrlo skupih) supertoskanaca najpoznatijih i najrenomiranijih tamošnjih proizvođača njegovih konkurenata. Sva su se vina pokazala u odličnom svjetlu a nakon što su obrađeni ocjenjivački listići pokazalo se da su oba Ruffinova uzorka bila među prvih pet, a jedan od njih bio je drugoplasirani. Kud ćeš bolje zadiviti novinare i zornije i uvjerljivije nego tako prezentirati vlastite vrijednosti gostima od kojih očekuješ publicitet!…

 OLYMPUS DIGITAL CAMERANedavno u zagrebačkoj Agrokorovoj Akademiji vina zanimljiv test na tragu ovoga talijanskoga: vrednovanje vina s tržišta, izabranih po sorti, cuvéeu, kategoriji kakvoće i cijeni, ukupno pet grupa: graševine iz litrene boce (pet iz 2013. i dvije iz 2012; 25 do 36 kuna), graševine iz butelje, najprije one označene kao kvalitetne (tri iz 2013. i četiri iz 2012.) pa onda i one vrhunske (dvije iz 2013. i četiri iz 2012.; 30 do 50 kn), malvazije kvalitetne i vrhunske skupa (pet iz 2013. i jedna iz 2012.) ), te crne kupaže kvalitetne i vrhunske (tri iz 2012, dvije iz 2011,  dvije iz 2010. i jedna iz 2008.). Na provjeri proizvođačka imena kao Agrolaguna, Belje, Badel 1862, Kutjevo d.d., Krauthaker, Adžić, Galić, Perak, Đakovačka vina, Iločki podrumi, Iuris, Matošević, Kozlović, Benvenuti, Cattunar, Coronica, Boškinac…  Degustaciju je vodio Željko Bročilović Carlos, sommelier i voditelj zagrebačkog restorana Dubravkin put.

Litrene graševine su uglavnom, osim dvije, ostavile solidan dojam u čistoći, ponajbolje su ispale 45,3 Paralela 2013 od Krauthakera, slijede Graševina 2013 od Belja, pa Graševina 2013 od Iločkih podruma. Ocjene su se kretale od 79,8 kao najviše do 75,6 i 75,5 kao najnižih. Graševine u butelji su se pokazale uvjerljivijima od malvazija. U grupi kvalitetnih butelja najbolje su prošle Graševina 2013 od Iločkih podruma i Graševina 2012 od Kutjeva d.d., odmah iza je ona od Adžića iz 2012. Tu su, očekivano, ocjene bile bolje od onih iz prve grupe. Najviša je bila 84 boda, a najniže – bile su tri takve – 79 bodova.  Među vrhunskim graševinama iz butelje, opet očekivano, nije bilo uzorka s ispod 80 bodova, a najboljim vinom pokazala se Graševina 2012 vrhunska od Vina Belje, sa čak 87 bodova, u stopu je prati Graševina 2012 od Iločkih podruma, s bodom manje, onda su Krauthakerova Graševina 2013 Vidim/Podgorje s 85 i Graševina 2012 Kutjeva d.d. također s 85 bodova, Ivica Perak im diše za vrat sa svojom Graševinom 2013 sa 84 boda.. Što se tiče malvazija, iskočilo je vino Agrolagune – Malvazija 2013 Festigia s 88 bodova, a u gornjem dijelu rang-liste su i Malvazija 2013 Laguna Agrolagune te Malvazija 2012 od Cattunara. Najveći broj bodova u ovoj grupi je 88, a najniži 78.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAI, na kraju, kupaže: Kapistran crni 2012, Ciconia Nigra 2012, Iuris cuvée 2012, Grimalda 2011, Castello 2011 Festigia, Benkovac cuvée 2010 i Boškinac 2010, te Grabar 2008. Ovdje je situacija bila dosta porazna, čak dva su vina čak eliminirana! Najviša ocjena 85, najniža, ako isključimo ništice kao eliminaciju, 73,8. Najbolje ocijenjeni, oba s 85 bodova, bili su Castello 2011 Festigia od Agrolagune i Grabar 2008 od Morena Coronike, po meni osobni oba ta vina zavrđejuju i nešto višu konačnu ocjenu, ali, eto, ispalo je tako…

Kušanje je priređeno za enologe (među kojima su bili i oni iz Agrolagune, Belja i Iločkih podruma), sommeliere, vinske trgovce, vinske novinare. Bilo nas je po slobodnoj procjeni nešto više od 20. Po viđenome postavu čaša na stolovima organizator je predvidio bolji odaziv. Onima koji nisu došli može biti žao, ovo kušanje bilo je ne samo informativno nego i poučno, pokazalo je gdje se sada nalaze neki veliki podrumi i na koliko čvrstim temeljima počiva popularnost nekih razvikanih imena.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

THE OLEANDER ZINFANDEL ESPLANADE 5* cru– Oleander Zinfandel? Novo vino! Zagrebačkog hotela Esplanade! Ali – tek za četiri do pet godina i u OLYMPUS DIGITAL CAMERAinfinitezimalnoj, bonsai količini, za piti iz – bračkog štamprleka ili, bolje, napršnjaka…. Od grožđa sorte Zinandel/Crljenak s 12 trsova što rastu na čuvenoj terasi Oleander tik uz restoran Zinfandel’s još čuvenijeg hotela Esplanade * * * * * !

Na svečanosti otvaranja Oleanderice za ovo ljeto uzvanici su mogli vidjeti začinski vrt Esplanadine chefice Ane Grgić, naime tu je na ovećem platou posađeno dosta začinskog bilja a kad se zemljom ispuni i ostala predviđena površina nastat će i Anin povrtnjak.

Na zamisao o sadnji Zinfandela/Crljenka i općenito vrta sa začinskim biljem došao je glavni direktor hotela Ivica Max Krizmanić, a pomoć u sadnicama pružio je Vlado Krauthaker koji u Kutjevu ima eksperimentalni nasad s više od 20 raznih vinskih sorata, među njima je i Crljenak. Direktor Krizmanić snimljen je na terasi Oleander pored trsja Zinfandela/Crljenka, u razgovoru s Krauthakerom, koji veli da su se sadnice odlično primile. A kako i ne bi, pa Esplanade je ipak – položaj s pet zvjezdica!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

VINA SLOVAČKE U – SAMOBORU – Novinar Ivo Kozarčanin, urednik u 24sata te Bakhov sin kao bloger, potrudio se u kušaonici U prolazu kod znanog samoborskog ugostitelja Marijana Žganjera održati zanimljivu radionicu o slovačkom vinu. Više puta s velikogoričkim sommelierom Marijom Meštrovićem (Mon Ami) bio je u Prešovu na ocjenjivanju vina i tako se pobliže upoznao s kapljicom Slovačke, zemlje koja inače ima oko 20.000 hektara pod trsjem, raspoređenih u šest vinskih regija: Malokarpatsku, Južnoslovensku, Nitriansku, Stredoslovensku, Vychodnoslovensku i Tokajsku, te u kojoj je oko 400 vinarija a proizvodnja se kreće oko 50.000 tona grožđa, konzumacija pak po stanovniku iznosi 11,6 litara. Od Kozarčanina se moglo naučiti da su najraširenije sorte tamo Veltlinac zeleni (31.00 ha), Graševina (2500 ha), Frankovka, Rizvanac, Lovrijenac, Rizling rajnski, Pinot bijeli, Cabernet sauvignon i Traminac crveni. No posebnost vinske Slovačke su križanci, inače dosta njih nazvano je po tamošnim rijekama. Konkretno od bijelih najpopularniji je Devin, križanac Traminca crvenog i Veltlinca crvenoga, od crnih tu su Dunaj, križanac od više križanaca npr. Muškat Bouscheta (vjerojatno Muškat X Alicante Bouschet) i Oporta (vjerojatno križanac divljih loza) s Lovrijencem, pa Alibernet kao križanac Alicante Bouscheta s Cabernet sauvignonom, te Neronet, križanac Lovrijenca, Portugisca u Aliberneta… Uh, koliko seksanja među lozom!… rekao bi  predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebalčkog Agronomskog fakulteta ampelograf prof. dr.sc. Edi Maletić.

_______________________________________

Sokolic IvanIN MEMORIAM

IVAN SOKOLIĆ

Poznati enolog i publicist Ivan Sokolić preminuo je u 84. godini.

Kako je rodom iz Novom Vinodolskog, kraja u kojem se od liburnskih i rimskih vremena uzgajala loza i proizvodilo vino, tako je gotovo bilo logično da Ivan, nakon završenog osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja krene studirati vinogradarstvo i vinarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Paralelno je apsolvirao postdiplomski studij iz enologije i na Ekonomskom fakultetu studij iz vanjske trgovine. Kao mladi inženjer radio je na poslovima melioracije tla, bavio se analizom tla i vina, a onda je trideset i tri godine kao direktor proizvodnje u Istravinu rukovodio preradom grožđa u vino i druge proizvode od grožđa i vina.

Prije pedesetak godina počeo se, uz rad, uspješno baviti publicistikom u segment vinogradarstva i vinarstva pišući članke o vinu u desetak listova i časopisa. Urednik je, te autor većine tekstova u Zlatnoj knjizi o vinu, Vinogradarsko-vinarskom leksikonu. Krajem 2008. pokrenuo je internetski portal pod nazivom Vinopedia.hr gdje je postavio malu riznicu znanja o vinogradarstvu i vinu. U tijeku je prevođenje pojedinih područja na njemački, talijanski, engleski i francuski jezik. Za doprinos vinogradarsko-vinskoj kulturi Grad Novi Vinodolski dodijelio mu je 2004. nagradu za životno djelo, a Hrvatska turistička zajednica proglasila ga je 2005. djelatnikom godine za doprinos u edukaciji ugostiteljskih kadrova i građana.

 

 

 

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: