SVIJET u CASI – 10.2022 – WORLD IN a GLASS

kroz /through

ŽELJKO SUHADOLNIK

_______s vama od – 11.11.1992  – since, with you_______

Martinjski summit vinskih biškupa, te, s visokodostojanstvenicima (drugi zdesna, u civilu) vinski kum, za svaki slučaj – odvjetničkog zanimanja! (Marko Čolić)

___________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

⦁ U Metropoli otvoren ekskluzivni Premier Wine Club: VRTOGLAVO SKUPOCJENA KOLEKCIJA TEKUĆIH DRAGULJA ⦁ Festivali:  DANI JANTARNOG VINA, OD TRSTA DO BEČA ⦁ Četvrti Modri les Noirs, Kendov dvorec, Idrija:  CRNI PINOT u FOKUSU ⦁ Lijepom našom 2022: PRVA SMOTRA VINA CIJELE BREGOVITE HRVATSKE! ⦁ 15. Zagreb Vino.com:  IZLAGAČI & RADIONICE ⦁ Događanja: Dani hrane i vina Zagrebačke županije i Grada Zagreba i  VRIJEME NOVE MLADE KAPLJICE (Portugizac Plešivica, Mladuh istarski, Beaujolais nouveau, Mlado Međimurje, Steirischer Junker…) ⦁ Kulturni centar Narodno sveučilište Dubrava, Zagreb: SOKOVI, VINO, MASLINOVO ULJE, RAKIJE – SVE NA EKO-KOLOSIJEKU ⦁ Akcije: Deseti izbor za WoW-Vino godine – ŠTO ŽENE ŽELE? ⦁ Obljetnice: – tri vrlo aktivna desetljeća: BOK JUBILARCI – ZDRAVICA ZAJEDNO!

­ ⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 10.2022 – BUYING GUIDE ⦁

U Metropoli otvoren ekskluzivni Premier Wine Klub

VRTOGLAVO SKUPOCJENA KOLEKCIJA TEKUĆIH DRAGULJA

Ima se, očito, ima, tà – o silnm milijunima a čak i o milijardama čuje se svakodnevno u informativnim emisijama na radiju i na TV, odnosno čita se u dnevnim novinama. A da džepovi pojedinaca – kojih je u nas, opet po onome što se može zaključiti iz objavljivanih vijesti, toliko da je već primjerenije od pojma pojedinac rabiti izraz zajednica – ne bi napadno bubrili i upućivali na moguću deformaciju tijela, društvo se treba pobrinuti za stvaranje odgovarajućih poligona za potrošnju poneke tisućice, iz svakog džepa ponešto.

Dino Kušen iz Svijeta vina ispred novootvorenog Premier Vinskog kluba i vinoteke u zagrebačkoj Bleiweissovoj (Julio Frangen)

U Zagrebu je eto, kao – kako je spomenuto na inaugurativnoj svečanosti – prvi korak u budućnost, upravo, a po uzoru  na svjetske vinske klubove, otvoren prikladan prostor u kojemu bi se okupljale osobe finih manira da bi uživale u vinima. Riječ je konkretno o ekskluzivnom Premier Wine Clubu, prvom takvom objektu u Hrvatskoj, mjestu koje bi, kako je istaknuo Big Chief, potaknulo ljude  da uvide kako je vino puno više od biznisa, kako se radi o kulturi, o prirodi, o onome što nam zemlja daje i što moramo na pravi način znati cijeniti. Ovo je, zasad, crème de la crème u poslovnoj aktivnosti istog vlasnika, naime već prije otvorene su u glavnom hrvatskom gradu i, kako čujem, i s uspjehom posluju, dvije vinoteke s bogatom ponudom najsjajnijih i najskupljih svjetskih vinskih etiketa, lokali za koje je s obzirom na ukupnu cjenovnu vrijednost izložaka ponuđenih na prodaju na hrvatskome tržištu prikladnije od vinoteke  rabiti izraz draguljarnica!

Dino Kušen u svom novom izlogu ponajboljih svjetskih vina i razvikanih inozemnih etiketa, te, desno, chef Nenad Komes sa svojim izvrsnim radovima ponuđenima na pladnju (suhiucasi)

Premier Wine Club u Bleiweissovoj ulici je i vinoteka s vrlo ekskluzivnom ponudom, i klub u kojemu se uz vrhunsku svjetsku kapljicu mogu na degustacijama i na raznim tematskim programima vezanim uz eno-gastronomiju (kao jedan od voditelja specijalnih programa samo za čanove Kluba spominje se dalmatinski sommelier Roko Bekavac)  podružiti Bakhovi sljedbenici: prostorija u razizemlju a u koju se ulazi izravno s ulice uređena je i predviđena je da posluje kao klasična vinoteka, a klupski dio nalazi se u s doista mnogo ukusa a na zadanu temu uređenom ambijentu u podrumskome dijelu.

– Klub je zamišljen da bude zatvorenog tipa, najviše za stotinjak pomno biranih članova. Kako bi se postalo članom nužno je, uz, dakako, uplatu članarine, ispunjavati neke druge određene uvjete kluba. Bitan uvjet koji mora biti zadovoljen je da osoba kroz svoj životni stil njeguje ljubav prema plemenitoj kapljici. Član mora imati kulturu ponašanja, biti dobro upoznat svijetom vina i guštati u vinima i izvan kluba.  Inače, članovi ovog našeg kluba imat će priliku uživati u najekskluzivnijoj svjetskoj kapljici, od one iz Toscane do Pijemonta, od one od Burgundije do Bordeauxa, od one iz najjačih vinskih zemalja iz Europe do one iz globalno najpoznatijih vinskih regija u Novome svijetu. Moći će se primjerice i probati i famozni Merlot Pétrus 2000, čuven i po tome što je slan na putovanje do Mjeseca! Uz vino kao glavnog protagonista, u ponudi su i svjetski čuveni rumovi, tekila, konjaci, grappe, whiskyji, od delikatesa tu su maslinovo ulje te kavijar. A kao nezaoblazni alat su čaše Zalto! – kaže Dino Kušen, na čelu tvrtke Svijet vina. Od njega čujem da se u ovoj novoj vinoteci cijene buteljama kreću od 100 kuna naviše no rekao bih da ih se većina vrti na oko stotinjak eura pa naviše.

U prvoj iniji – butelje barola renomirnog Robeta Voerzija iz Pijemonta (suhiucasi)

Pogledao sam po policama, i ne samo što sam se i osobno uvjerio u to koliko je tu mnogo svjetski najglasovitijih podruma i njihovih eno-uradaka – Châteaui Le Pin, Latour, Cheval Blanc, Lafite Rothschild, Leflaive, Billecart–Salmon, Sassicaia, Ornellaia, Roberto Voerzio, Le Macchiole, Redigaffi… a od hrvatskih etiketa uspio sam ugledati tek jednu – Gran Teran od Morena Coronike, kasnije mi je Kušen objasio kako on osobio obožava to vino. Primijetio sam neke inozemne etikete inače jako dobrih vina ali nipošto tako dobrih da, kad su već ovdje dobila prednost da se nađu u izlogu, nadmašuju danas već brojna hrvatska vina, ali i neka hercegovačka pa i neka makedonska, koja bi mogla biti tu… U redu bi bilo da su se u ovom bjelosvjetskom društvu etiketa nađu i neke hrvatske koje, i to ne tek povremenim bljeskom u kakvoći  nego kontinuitetom u kakvoći, imaju tu mjesta…

Dino Kušen u lijepo uređenom podrumskom prostoru, zamišljenom u prvom redu kao družilište članova Kluba Premier. Dolje: veliki stol izrađen, prikladno, od drvenih kutija za butelje (suhiucasi)

Kušen je obznanio da za članarinu u Klubu treba izdvojiti 3000 € + pdv, dodao je da je predviđeno da se od spomenute svote odvoji suma konzumirana u Klubu odnosno pri kupnji butelje za ponijeti kući. Prekorači li se u ukupnom izračunu spomenuta cifra, to što je dodatno konzimirano odnosno što se namjerava ponijeti doma naplatit će se uz popust…♣

Festivali: Dani jantarnog vina…

...OD TRSTA DO BEČA

Druga polovica listopada u enološkom je smislu bila uvelike u znaku jantarnog vina. Organizatori manifestacija na kojima je protagonist vino dobiveno od duže vremena i uz akhoiholno vrenje maceriranih bijelih sorata začudo još uvijek inzistiraju na nazivu orange odnosno narančasto, iako se orange-boja u krugovima struke ne smatra  ispravnom za vino, za ispravna macerirana bijela vina trebalo bi u smislu boje rabiti izraz jantarno.

Benjamino Zidarich

A  listopadska jantarna priča počela je u petak 21. listopada 2022. u krasnome dvorcu San Giusto u Trstu, i tu se nastavila i u subotu 22. listopada, a onda je slijedio pokret za Beč, u tamošnju Muzejsku četvrt (Museum Quartier). U glavnom austrjskom gradu festival je u održan u ponedjeljak 24. listopada.

Po popisu, izlagači u Trstu iz ITALIJE  Furlanije Venecije Julije bili su: Damijan Podveršič, Dario Prinčič, Franco Terpin, Joško Gravner, Kristian Keber, Klanjšček, La Castellada, Merlak, Nicolini, Paraschos, Radikon, Radovic, Ronco Severo, Škerk, Škerlj, Zidarich.

Italija, ostale regije: Abbazia San Giorgio, Jacopo Stigliano, Podere Pradarolo, Tröpfltalhof,

SLOVENIJA: Anže, Čotar, Gordia, Janko Štekar, Klabjan, Kukanja, Matej Švara, Movia, Nando, Renčel, Rojac, Slavček, Štemberger, Šuman, Šumenjak, Zaro. HRVATSKA: Clai, Roxanich

U Beču – manifestacija osjetno snažnija: 90 vinara iz 20 država prezentiralo je nekih najmanje 300 uzoraka vina, uz mirna vina bila su tu i ona pjenušava, znana pod nazivom pet-nat. Evo iz kojih su sve zemalja bili izlagači u Beču: Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Grčka, Gruzija, Hrvatska, Italija, Mađarska, Slovačka, Slovenija, Španjolska.

Mladen Rožanić, vina Roxanich

Evo i konkretno vinskih podruma: Altmann (Austrija) – Alziati (Italija) – Anatolikos (Grčka) – Andreas Gsellmann (Austrija) – Armunji (Gruzija) – Artana (Gruzija) – Atelier Kramar (Slovenija) – Atimo (Slovenija) – Batič (Slovenija) – Berguerolles (Francuska) – Besednjak (Slovenija) – Blažič (Slovenija) – Bordon (Slovenija) – Casale (Italija) – Chateau Bruale (Gruzija) – Cultus (Slovenija) – Dobra Vinice (Češka) – Donatus (Češka) – Do Re Mi (Gruzija) – Ducal (Slovenija) – Emeran Reya (Slovenija) – Erzetič (Slovenija) – Ethno (Gruzija) – Fabio Ferracane (Italija) – Fedora (Slovenija) – Frlausovi (Češkaa) – Garalis (Grčka) – Georg Nigl (Austrija) – Ghira (Hrvatska) – Gordia (Slovenija) – Guerila (Slovenija) – Heinrich (Austrija) – Herència Altés (Španjolska) – Ipša (Hrvatska) – Irena&Bruno Trapan (Hrvatska) – Johannes Trapl (Austrija) – Josef Fritz (Austrija) – Joiseph (Austrija) – Jure Štekar (Slovenija) – Kacetl (Češka) – Katunar (Hrvatska) – Klin (Italija) – Krapež (Slovenija) – Kristinus (Mađarska) – László Jász (Mađarska) – Leban (Slovenija) – Loimer (Austrija) – Lunika (Hrvatska) – Marabino (Italija) – Marjan Simčič (Slovenija) – Marof (Slovenija) – Matic (Slovenija) – Montanar (Italija) – MonteMoro (Slovenija) – Movia (Slovenija) – Nectar Lucis (Češka) – Norbin (Slovenija) – Papargyriou (Grčka) – Patistis (Grčka) – Pépin (Francuska) – Pietramatta (Italija) – Ploder-Rosenberg (Austrija) – Polič (Slovenija) – Ražman (Slovenija) – Reia (Slovenija) – Ribolla di Oslavia (Dario Prinčič – Fiegl – Gravner – Il Carpino – La Castellada – Primosic – Radikon) (Italija) – Rodica (Slovenija) – Rojac (Slovenija) – Roxanich (Hrvatska) – Sacher (Austriaj) – Schmelzer (Austrija) – Slavček (Slovenija) – Slobodné vinárstvo (Slovačka) – Söllner (Austrija) – Steyer (Slovenija) – Sveti Martin (Sloveniaj) – Svetlik (Slovenija) – Štemberger (Slovenija) – Tři čtvrtě (Češka) – Troupis (Gčka) – Uibel (Austrija) – UOU (Slovenija) – Uwe Schiefer (Austrija) – Venas (Itaija) – Wijnfaktorij (Belgija) – Winkler-Hermaden (Austrija) – Zaro (Slovenija). ♣

Četvrti MODRI les NOIRS – Kendov dvorec   Idrija

CRNI PINOT u FOKUSU

Pinot noir, Pinot crni, Modri pinot, Pinot nero…  Za istinske ljubitelje plemenite kapljice, u ranojesenske dane posebno draga pozornica bio je, eto, sredinom listopada luksuzni Kendov dvorec (pet zvjezdica, grupacija Château & Relais) u Spodnjoj(Donjoj) Idriji u Sloveniji, mjesto održavanja dvodnevne manifestacije MODRI les NOIRS, dosad četvrtog po redu međunarodnog festivala vina od sorte Pinot crni, Modri pinot, Pinot noir. Kao glava organizacije i ovaj put bio je Matjaž Lemut Tilia, vinogradar i vinar, vlasnik posjeda Tilia – Hiža pinotov u Dobravlju u Vipavskom vinogorju, inače i osnivač priredbe.

Elitni Kendov dvorec – međunarodni festival crnog pinota 2022 (Marko Čolić)

Hrvatska sommelijersko-novinarska delegacija s domaćinima Matjažem Lemutom Tilijom i Toniom Blanik te s uglednim gostom iz Velike Britanije vinskim piscem, kričičarem i degustatorom Quentinom Sadlerom

Tog se vikenda oko 30 vrhunskih vinara šire regije (iz Hrvatske su sudjeovali: Galić, Sontacchi i Šember) te oko 200 posjetitelja iz desetak zemalja okupilo na jedinom festivalu Pinota Crnog u jugoistočnoj Europi Modri ​​Les Noirs, kojega od 2018. organizira TILIA estate – Kuća pinota iz Slovenije. Tema festivala bila je kreativnost regije u proizvodnji ovog, kako se za nj rado kaže: najprofinjenijeg vina na svijetu, često u krugovima poznavatelja nazivanog i kraljem vina. Posjetitelji su na jednostavan način – obilazeći vinare izlagače – mogli kušati stotinjak vina od Pinota crnog iz šest zemalja, a imali su i priliku sudjelovati u radionicama pod vodstvom u vinskome svijetu glasovitog Britanca Quentina Sadlera (svojedobno je kao ocjenjivač sudjelovao i na Dubrovačkom Festivalu vina, dok ga je još bilo!),  gdje se moglo štošta naučiti o francuskim crnim pinotima. Vrhunac dvodnevnog događanja bio je subotnji masterclass koji je zbog velikog interesa bio začas rasprodan. Svoje pinote predstavilo je 13 odabranih vinara, a publika je također aktivno sudjelovala u debati. Tomaž Sršen, legenda slovenskog enogastro novinarstva, urednik časopisa Dolce Vita, i Mario Meštrović, hrvatski ocjenivać na Decanter World Wine Awards (DWWA) izrazili su oduševljenje i podršku priredbi Modri les Noirs. Na masterclassu su svojim vinima zablistali i Aleš Kristančič Movia, te Aljoša Jakončič, Carolina Jakončič.

Prizori s radionica, slijeva na desno – Tilija i Mario Meštrović, pa Aleš Kristančič Movia, zatim Aljoša Jakončić Carolina, te novinar Tomaž Sršen koji nijemo ali i te kako zorno komentira organizaciju radionica i kakvoću kušanih crnih pinota

– Četvrti Modri ​​Les Noirs pokazao je kako se manifestacija pretvara u stabilno regionalno okupljalište proizvođača i ljubitelja ove sorte. Događaj u Idriji sve je bliže onima u Oregonu i na Novom Zelandu, koji slove kao najjača područja  proizvodnje vina od ove sorte izvan Burgundije. Rekao bih da je došlo do bitne promjene razmišljanja kod mnogih vinara iz ovog našeg geografskog područja, naime zamjetno je da kod vina sve više nastoje istaknuti sortnost. Sve manje forsiraju se snažno tijelo i robusnost a sve se više teži eleganciji i bogatom spektru okusa svježeg crvenog voća. Pinot Noir mora biti prvenstveno Pinot Noir. Regionalni vinari pristupaju mu sa sve više preciznosti i predanosti. S jedne strane, inspirirani su sjajnim vinima Burgundije, a s druge strane gledaju da iskažu vlastite karakteristike. Priredba Modri ​​​​les Noirs pokazuje da se možemo natjecati s najboljima – kazao je Matjaž Lemut Tilia.

Matjaž Lemut Tilia u Vipavskoj dolini gospodari s ukupno 10 hektara vinograda, od toga četiri hektara zasađena su Pinotom crnim, i to sa četiri klona – 777, pa VRC18, VRC 9 i 666. Ostale njegove sorte su Sauvignon bijeli, Chardonnay, Pinot sivi, Muškat žuti, pa Merlot i Cabernet sauvignon. Crnog pinota godišnje proizvede oko 16.000 butelja, u više linija, a to su bazno Vipavska dolina (inoks, kakovostno / kvalitetno s k.z.p.), zatim Cru Mrzljaki (laporasto tlo), Estate White Label i Estate Black Label (Julio Frangen)

____________________________________

Iz Hrvatske su se za dolazak na festival prijavili braća Sontacchi iz Kutjeva, zatim Galić iz Kutjeva te Šember (Vučjak 2020) s Plešivice. Kruno i Antun Sontacchi su se pojavili i osobno, a proizvođači Galić i Šember samo su poslali butelje. Komentari posjetitelja na vina bili su vrlo vrlo pozitivni. Sontacchi Pinot noir 2018 Koria s 13,5 vol % i s dvije godine provedene u rabljenom barriqueu pokazao se snažnim, sortno lijepo raspoznatljivim i elegantnim. Braća Sontacchi iskoristila su nastup na festivalu da prezentiraju i Kutjevačko vinogorje, njihov podrum i turističke kapacitete u sklopu imanja a to su, uz degustacijsku dvoranu, i pet gostinjskih soba s tri i sa četiri zvjezdice, te wellness salu (suhiucasi)

Mlada dama Katarina, inače iz Češke a nastanjena u Sloveniji, prezentirala je četiri crna pinota kuće Heaps Good Wine Company iz Slovenske Bistrice, vlasnik vinarije je Nicholas Gee, porijeklom iz Novog svijeta, on je više godina lutao raznim vinorodnim krajevima našeg planeta i radio po vinarijama, zaljubio se u Pinot crni i crni pinot, a onda je stigao u Sloveniju, gdje je našao još jednu ljubav – Slovensku Bistricu i njene vinograde, pa se tu i skrasio… (suhiucasi)

Vinari sudionici festivala Modri Les Noirs 2022: Posestvo Pasji rep;  Movia Wines Movia Wines; Vina Jamšek Jamšek 1887 Wines; Družinska kmetija Jakončič Carolina Jakončič Winery; Kristančič Dušan in Marko – Vina iz Medane Vinarstvo Kristančič; Prinčič Tomaž Kmetija Prinčič Wines; Ščurek vino Ščurek wine; Heaps Good Wine Company Heaps Good Wine Company; Verus vino;  Protner Hiša Joannes Protner; Vipava 1894 Vipava 1894; Sanctum Sanctum Wine; Vina Čuk Kmetija Čuk; Vina Zavec Vina Zavec; Vina Frešer Frešer; Vina Kraner-Plateis;  Vina Zlati grič Zlati Grič; Tilia Estate; Vina Frelih Vinska klet Frelih; Vina Maro MARO Wine; Galić Vina; Sontacchi; Zdenko Šember Šember winery; Etyeki KÚRIA Winery Etyeki Kúria Borászat / Winery; Castelfeder wines Castelfeder Winery Vinarija Dumo; Vinarija Frug; MEUM wine Meum Winery.  ■

____________________________________

Na manifestaciji je eto kao uvaženi gost sudjelovao znani britanski vinski pisac-kritičar Quentin Sadler, jedna od najcjenjenijih osoba na svjetskoj vinskoj sceni, dugogodišnji trgovac, konzultant, predavač, degustator i ocjenjivač vina, jedan i od onih koji su širili dobre vijesti o slovenskim vinima u inozemstvu, on je u alternaciji s Lemutom vodio vrlo atraktivnu radionice. Rekao je sljedeće:

– U Sloveniju sam se vratio s velikom radošću. Kušali smo široku paletu vina napravljenih sa strašću. Vina su pokazala da je pinotizam crnog pinota prisutan u svim ovdje nazočnim proizvođačima, a izražen na različite načine. Hvala puno, Matjaž Lemut, festival je uspio!

Sadler je imao sjajnu radionicu vezanu uz crne pinote iz Francuske, ali one proizvedene izvan Burgundije, konkretno bili su to Côteaux de Auxois 2020 Des Lyres de Pinot noir  Simonnet-Febvre (13 vol%; mpc 16 €), pa 2018 Esprit Pinot noir Domaine Begude, Pays d’Oc-Limoux (13 vol %; 20 €), 2021 Valmoissine Louis Latour IGP Var Province (mineralno, 13,5 vol%; 16 €), 2019 Sancerre le Contestable Joseph Mellot AOP Sancerre-Loire (14 vol%; 30 €), 2013 Pinot Noir Grossi Laüe (=Grand cru) Pflostig, Famille Hugel AOP Alsace (mineralno,13 vol %; 40 €), sva vina odlična ali tri posljednja  i više od toga, osobito 2013 Grossi Laüe Hugel = izvanredan! Od ta posljednja tri – Sancerre Les Contestable 2019 (18 dana maceracije, 11 mjeseci drvo Tronçais), dakle vino iz područja osobito znanog po sauvignonima, s nešto manje iskazanom tipičnom aromom crnog pinota, ipak kao vino i te kako upečatljivo

Quentin Sadler i te kako se iskazao: na svoju radionicu donio je francuske crne pinote s time da su svi bili proizvedeni izvan Burgundije. Odlična vina, svako sa svojim dosta iskazanim karakterom ali sva sa lijepo zamjetnom crnopinotnom poveznicom. Kao najupečatljivije uzorke izdvojio bih Pinot noir 2013 Grossi Laüe Pflostig od Alzašanina Hugela, zatim Sancerre la Contestable 2019 od Josepha Mellota iz područja svjetski znanog po sauvignonu, te Valmoissine 2021 IGP Var Province od inače znamenite burgundijske vinske kuće Louis Latour (suhiucasi)

IZJAVE ZA MEDIJE

Matjaž Lemut, TILIA estate: Modri les Nois je pokazao da se regija može mjeriti s najboljima.

Quentin Sadler: Sva vina na Modrom Les Noirs 2022 pokazala su da je pinotovstvo crnog pinota sve šire prisutno i da se iskazuje na više različitih načina. Najljepša hvala, Matjaž Lemut, festival je bio sjajan!

Aleš Kristančič, Movia:  S veseljem smo sudjelovali na masterclassu Modri ​​Les Noirs. Mi vinari pozdravljamo takve inicijative, pogotovu ako su na ovako visokoj razini.

Aljoša Jakončič, Carolina Jakončič: Modri Les Nois je koncept u kojemu svatko može otkriti svoj stil crnog pinota. Čestitke na uspješnom četvrtom izdanju!

Mario Meštrović: Modri Les Noirs je događaj koji regiji prije svega treba za izgradnju prepoznatljivosti, samopouzdanja i integracije.

Tomaž Sršen: Crni pinoti regije ukazuju na pomak prema nježnijim, elegantnijim sortno vrlo prepoznatljivim vinima. ♣

Lijepom našom 2022

PRVA SMOTRA VINA CIJELE BREGOVITE HRVATSKE

Josip Tržec, predsjednik udruge Bregovita Hrvatska, s TV-zvijezdom Brankom Uvodićem, zapamćenim posebno po nastupima u seriji Lijepom našom (suhiucasi)

Vinska Hrvatska dijeli se na četiri šira vinogradarska područja, krene li se, po logici, od istoka prema zapadu, to su Slavonija i Hrvatsko podunavlje te Bregoviti sjeverozapad, službeno Bregovita Hrvatska, zatim Istra i Dalmacija. Svako područe ima odnosno trebalo bi imati svoju udrugu proizvođača vina, a krovna organizacija, na nacionalnom nivou – Vina Croatia Vina Mosaica, nalazi se pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Zasad najorganiziranija je vinska Istra, kroz udrugu Vinistra, a dosad se glede organiziranosti u branši najmanje čulo za Bregoviti sjeverozapad, međutim naznake su da bi se stvar mogla uskoro bitno promijeniti.

Veselo, uz fino vino i domaći narezak: Nikica Katić klet Romić sa sestrom Tenom. Katić je sa sobom donio pjenušac, vino iz 2918. s nazivom Larita a to je izvedenica od imena njegove mame (Lela), supruge (Ana), kćeri (Rita) i sestre (Tena), kapljica je iz starog nasada, od 70 posto Moslavca i 30 posto lokalnog Škrleta, prinos po trsu bio je navodno oko 0,5 kg. U ponudi na kušanje bila je i neizostavna Dragonada 2020 (po djedu Dragi i baki Nadi) od 60 posto Škrleta i 40 posto Graševine. Nikica Katić posebno je ponosan na svoj amber – Škrlet 329 2020 (329 je broj dana maceracije u drvu, vino je dozrijevalo 13 mjeseci u novom barriqueu)

Nikica Katić sa sestrom Tenom, podrum Romić, te Antun Glavica (suhiucasi)

Antun Glavica, koji se odlučio na produkciju ozbiljnije kapljice, ostavio je sa svojim vinima jako dobar utisak.  Najprije je ponudio ugodni mladi Škrlet 2021 (13 vol%), potom Graševinu 2020 s godinom dana dozrijevanja u drvenoj bačvi (mpc. za butelju: 40 kn!), a kao posebnost iznio je etiketu Marmor Collis-Mramorno brdo, pokusno rađenu mješavinu osam tzv. na bolesti otpornih i neprskanih piwi sorata (Bianca, Johanniter, Solaris itd.) koje ima zasađene na pola hekltara, s obzirom na to kako se pokazuju u vinu Glavica najavljuje njihovu sadnju na još jednom hektaru terena. Vino je, kaže Glavica, rađeno eko-režimom, praktički biodinamički, a kako su njegovi vinogradi već nekoliko godina pod nadzorom nadležnih eko-službi Glavica očekuje uskoro (možda već u tijeku iduće godine!) pravo na oznaku Demeter.

Prizor s jedne od radionica, koje je vodio zagrebački enolog Krešimir Hren iz konzultantske kuće Eno-ekspert. Sijeva za stolom su Krešimir Ivančić Griffin, Martina Šember, Paula Miklaužić, Nikica Katić klet Romić, Antun Glavica, te novinar Ivo kozarčanin i, kao gosti, Siniša I Sanja Medenica (suhiucasi)

Kao što je nedavno Luca Rossi na mjestu predsjednika udruge Vinistra zamijenio Nikolu Benvenutija, tako je od nedavno u udruzi Bregovita Hrvatska na mjestu predsjednika Josip Tržec, inače voditelj vinarije Šafran, a koji je zamijenio Marka Miklaužića iz Moslavine, i odmah se, zahvaljujući njegovim inicijativama, počelo nešto događati. Došavši na poziciju čelnika, pobrinuo se za realizaciju prvog samostalnog istupa vinogradara-vinara sjeverozapadne Hrvatske pred širom javnosti, bilo je to ovih dana u Zagreu na Festivalu vina Bregovite Hrvatsje, predjela što obuhvaća vinogorja Zagorje i Međimurje, Prigorje, Bilogora, Moslavina, Plešivica i Pokuplje. Festival je organiziran ovih dana u Zagrebu kod gradskog Zapadnog klodvora, u zgradi koja je bila valjda nekakvo  skladište ili radionica za reparacije a unatrag nekog vremena koristi se, pod vrlo ambicioznim nazvom AvantGarden, kao prostor za svadbe i razne druge veselice, te događanja poput ovog festivala. Josip Tržec rekao je da je to uvod u niz bitnih novih aktivnosti – od onih vezanih uz proizvodnju do onih vezanih uz marketing – na široj popularizaciji ovog vinogradarsko-vinarskog dijela Lijepe naše a što sve treba rezultirati osjetno boljim gospodarskim rezultatima vinskog sektora na korist i lokalnih zajednica.

– Bregovitu Hrvatsku odlikuje dosta raznolikosti u vinogradarskim pozicijama, mikroklimi, tlu i sortama grožđa; vinogradi su manjih površina, posađeni na južnim padinama bregova i često se nalaze uz obiteljska gospodarstva koja se bave turizmom. Klimatski i pedološki uvjeti naročito pogoduju proizvodnji svježih, elegantnih, laganih i pitkih vina, ali i kompleksnih bijelih vina, te pjenušaca vrhunske kvalitete – veli Josip Tržec.

Ove godine vinari Bregovite Hrvatske postigli suvrlo veliki međunarodni uspjeh na prestižnom svjetskom ocjenjivanju vina Decanter World Wine Awards u Londonu, naime osvojili su jednu Platinastu medalju, četiri Zlata, 24 Srebra i 49 Bronci.

Otac i sin Prekratić iz Hrvatskog zagorja između Klanjca i Kumrovca. Lijepi sauvignon, frankovka i mješavina sorata pod zaštićenom markom Zagorski bregi. U pozadini su zagorski vinari Zdolc i Bolfan (suhiucasi)

– Nužno je napokon početi intenzivno raditi na jačoj vidljivosti proizvođača i vina iz Bregovite Hrvatske, pa da to rezultira boljim gospodarskim rezultatima na razini regije. Stoga i eto ovog festivala, kao jedne od prilika da se informacije bolje šire, konkretno, među ostalime i kroz izravne susrete potrošača s uzorcima i s njihovim autorima. Na festivalu su nastupile 34 vinarije Bregovite Hrvatske, s više od 140 vinskih etiketa, konkretno Kurija Budinščak, Agrosalix, Bodren, Bolfan vinski vrh, Bornadino, Kalnička PZ, Lagradi, Vuglec Breg, Vinarija Vrbanek, Vina DK, Vinarija Griffin, Vinarija Topolovčan, Vinarija Polovanec, Vinarija Puhelek Purek, Prekratić vino, PZ Ivanec, Vinarija Viktorovski, Klet Romić, Vinarija Cik, Vinarija Kopjar, Vinarija Kostanjevec, Vinarija Matočec, Vinarija Miklaužić, Vinarija Šafran, Vinarija Šember, Vina Medenjak, Lagena Winery, Vina Kunčić, Vina Glavica, Eko gospodarstvo Zdolc, Vinarija Florijanović, Vinska kuća Hažić, Vinarija Štampar i Vinarija Cmrečnjak.

Vinari s posjeda Mikša, znanog po lokalnom škrletu

Svijet u Čaši htio je saznati detalje o novim koracima i konkretno predviđenim akcijama novog predsjednika a koje bi išle na korist ne samo članovima udruge nego i cijeloj društvenoj zajednici, Josip Tržec obećao je da će, kao predsjednik, uskoro biti spreman pred javnost izaći s novim koracima i incijativama za boljitak branše i regijske eknomije. ♣

_____________________

MOSLAVCI SA ŠKRLETIMA i kod IRENE diWINO – Moslavačku vinsku reprezentaciju u AvantGardenu svojim bi pjenušavim (Noel) i mirnim škrletom bio osjetno pojačao vinar Hrvoje Košutić, kojega eto nije bilo na popisu festivalskih izlagača, ali koji je kratko vrijeme prije s nekoliko svojih kolega Moslavaca reprezentativaca Škrleta nastupio u Zagrebu na lijepoj prezentaciji što ju je – valjda ni ne sluteći da će tako ispasti – kao neku vrstu uvoda u Festival, u svom novootvorenom wine baru diWino priredila Irena Lučić iz udruge Vinoljupci. Košutić je u diWineu nastupio, osim s vlo ugodnim pjenušcem, i sa svojim

Hrvoje Košutić i Irena Lučić (suhiucasi)

dosta punim Škrletom 2021 a i sa vrlo ozbiljnim složenim Škrletom 2020 Familija u magnumu, to vino je, nakon kraće maceracije grožđa 15 mjeseci provelo na finom talogu u 400-litrenim bačvicama od slavonske hrastovine. Donio je i vrlo ugodan Rajnski rizling 2021 i ne baš kompliciranu Graševinu 2021… Pažnje vrijedan mu je cabernet sauvignon.

Hrvoje Košutić sa svojim škrletima postiže zapažene rezultate, a nedavno je na popis uspjeha upisao još jedno značajno priznanje – drugo mjesto na ocjenjivanju Vinske zvijezde za svoj upravo spomenuti Košutić Familia 2020. nastalog najprije zbog posebne pažnje u vinogradu, a zatim i znalačkim podrumarenjem. Uz škrlete, pažnju privlači i kupaža pod nazivom Sedminac, naziv dolazi od 40 godina starog vinograda sađenog u sedam redova, prevladavajuće s graševinom i škrletom.

Predstavljanje u wine baru diWine koncipirano u formi kušaonice, okupilo je tridesetak predstavnika medija i vinskih profesionalaca koji su imali priliku osvježiti svoje znanje o ovoj sve značajnijoj sorti, ali i porazgovarati sa predstavnicima četiri kutinske vinarije.

Irena lučić je kod sebe okupila proizvođače Seletkovića, Košutića, Glavicu i Klet Romić

Vinarija Seletković, najmlađa od svih predstavljenih vinarija, rezultat je udruženih snaga brata Zvonimira i sestre Ivane, čuvara djedovine, odlučnih u namjeri da nastave i unaprijede obiteljsku tradiciju proizvodnje vina. Svjesni su, kažu, kako je Škrlet sve traženija i sve popularnija sorta, pa su istu odlučiti oblikovati u pitko i svježe vino namijenjeno vinski osviještenim i educiranim potrošačima, koji znaju uživati u dobroj kapljici. Škrlet proizvode u ukupno najvećoj količini od najmanje 15.000 butelja godišnje. Ostatak proizvodnje čine muškat ottonel i rosé kupaža Mons Anima, sastavljena od cabernet sauvignona, merlota i frankovke – oba su s ostatkom šećera. ∎

____________________________

15. jubilarni Zagreb Vino.com 2022

RIJEČ DIREKTORA

        Dragi prijatelji vina i kulinarstva!

Eto nas ponovno zajedno, nakon dvije godine tužne stanke zbog covida. Veseo sam što smo ponovno skupa, sada na JUBILARNOM 15. međunarodnom festivalu vina i kulinarstva Zagreb Vino.com!

Tako dugu pauzu teško je nadoknatiti, ali, evo, mi iz organizacije nastojali smo sada dvogodišnji izostanak popraviti – povećanjem broja festivalskih dana, umjesto kroz, tradicijski, dva dana, izdanje Zagreb vino.coma 2022 prošireno je na četiri dana!  Dio proizvođača opredijelio se za nastup u prva dva dana, dakle u petak i subotu, a dio pak za nedjelju i ponedjeljak.

Sretan sam što sam kroz sve ove godine dosad pod krovom elitnog hotela Esplanade uspio predstaviti doslovce cijelu vinsku Hrvatsku na dlanu. Proizvođači su prepoznali vrijednost nastupa ovdje, a ljubitelji vina, pak, postali su svjesni naših razmišljanja i truda u organizaciji, dobro se u široj javnosti shvatilo značenje manifestacije, naime iz dolazaka – što u našoj organizaciji, a što iz vlastitog poriva – na priredbu stranih vinskih novinara i trgovaca pa i finalnih potrošača očito je da je brojna publika uvidjela kako je ovo događanje lijepa šansa i učinkoviti okidač za to da se i u svijetu znatno više i bolje čuje za za hrvatsko vino, dakle da se inače maleno hrvatsko tržište za domaće ponuđače proširi i dosta dalje od naših državnih granica.

Zadovoljan odazivom vinara na poziv za izlaganje na 15. međunarodnom festivalu vina i delikatesa Zagreb vino.com: prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor manifestacije i dalje – a nakon dvije godine covid-stanke – u zagrebačkom hotelu Esplanade potkraj studenoga 2022

Zahvaljujem svim izlagačima i svim drugim sudionicima u realizaciji priredbe na tome što su davali visoki doprinos tome da Zagreb Vino.com postane, i ostane prepoznatljiva i respektabilna eno-gastronomska manifestacija. Tu međutim naši napori ne prestaju, naime koliko god nešto bilo dobro, uvijek može biti i bolje.

Moram istaknuti kako sam jako ponosan na festivalske radionice, koje su zadnjih godina doživjele uistinu veliki uspon i kroz koje su prezentirani svjetski vinski velikani, ti prijašnji usponi obvezali su nas da se potrudimo da i ove godine cjelokupni sadržaj festivala bude bogat baš i sa posebno zanimljivim radionicama (popis radionica slijedi u katalogu!).

Koliko god bili razdragani zbog našeg ponovnog druženja potkraj studenoga, toliko, s druge strane, moramo biti svjesni i tuge što nas je obuzela kroz taj dvogodišnji prekid tradicijskih susreta u Esplanadi, naime sudbina nam je zauvijek odnijela više istaknutih protagonista hrvatskog vinskog i gastronomskog svijeta i, kao osoba, velikih ljudi, najnoviji bolovi ranili su nam srce odlaskom Bože Metkovića, Antuna Adžića, Miljenka Turka, Zdravka Ilije  Jakobovića, Marijana Armana, Franka Lukeža, a nešto prije i Sinea Šekoranje, Željka Petrovečkog, Franje Lebara, Zvonka Belovića, Rajka Polića, Ottaviana Coronike… Prisjećajući ih se – i kao osoba, i po postignućima na polju njihova djelovanja – odajemo im, evo, i ovom prigodom počast, i neka im bude laka zemljica…

Dobrodošli na 15. međunarodni festival vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2022.! Želim vam ugodno i sadržajno provedeno vrijeme na festivalu! – poručuje direktor manifetacije prof. Ivan Dropuljić.

LISTA IZLAGAČA za 25/26.11.2022

dvorana SMARAGDNA / EMERALD room

Hrvatska

ARMAN FRANC OPG, E01; VINO PRELAC, E02; VINA SIBER, E03; BARUN VINA, E04; MISAL PJENUŠCI PERŠURIĆ, E05; VINA VICINIM, E05; VINARIJA KOPJAR, E06; ZLATNO BRDO, E07; NIKO VIOLIĆ, E08; VIŠKI GRDELIN, E08; VINA MARKOTA, E09; ENOSOPHIA, E10; KUTJEVO, E11; ĐAKOVAČKA VINA, E12; BADEL 1862, E 13 i E 14 (VINARIJA BENKOVAC, E13; VINARIJA DARUVAR, E13; KRIŽEVAČKI VINOGRADI, E14; PZ SVIRČE,  E14; VINARIJA ŠAFRAN, E15; IVANČIĆ GRIFFIN, Eoom; ILOČKI PODRUMI, E17; CMREČNJAK, E18; VINA BELJE, E19; KORTA KATARINA, E20; VINA ADŽIĆ, E21; VINARIJA ANTUNOVIĆ, E22; KRALJEVSKI VINOGRADI, E23; ZLATAN OTOK, E24; HVAR HILLS, E25; BASTIJANA, E26; DINGAČ-SKARAMUČA, E27; VINA RADOVIĆ, E28; VINA MATUŠKO, E28; PG MATO ANTUNOVIĆ, E29; VINOGRADARSTVO i VINARSTVO CRVIK, E30; VINARIJA KROLO, E31 OPG VEDRAN KIRIDŽIJA, E31;  CLAVIS, E32; PODRUM MLADINA, E33; VINOGRADARSTVO i VINARSTVO KORAK E34; VINA ŠEMBER, E35;  VINO BUHAČ, E36; VINARIJA KALAZIĆ, E37; VINARIJA ŠTAMPAR, E38; VINA FAKIN, E39; TOMAZ VINA, E40; VINARIJA ROSSI,, E41; DEGRASSI, E42

_________________________

Druženje s Klaudijom Tomazom i s Matjažem Lemutom Ispred Vitrine u središtu Zagreba – svojevrsna najava skorašnjeg festivala Zagreb vino.com Tomaz se pokazao i kao odličan kobasičar!(suhiucasi)

Ugledni ponuđači i ugledni ljubitelj plemenite kapljice: Klaudio Tomaz, lijevo, Alfi Kabiljo, te Matjaž Lemut Tilia – susret u Zagrebu! Istarska sommelijerka Manuela Maras, sa stanovanjem u Zagrebu, privela je do – po vinskim događanjima Faca s placa subotom prije podne – poznate Vitrine kod Trga bana Jelačića, svog zemljaka Tomaza, koji se ozbiljno priprrema za nastup na skorašnjem 15 festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com u kultnoj Esplanadi, te Slovenca Lemuta Tiliju iz Istri dosta blize Vipavske doline, protagonista vrlo uspjelog nedavnog događanja Pinot Les Noirs posvećenu vinu od sorte Pinot crni, o toj manifestaciji na međunarodnoj razini je dan prije Tilijina dolaska u Zagreb u emisiji Fino & Vino na Hrvatskoj televiziji prikazan opširan prilog. Sreća je što te subote nije kišilo i nije bilo hladno pa se spomenute vinske zvijezde moglo i kroz njihova vina doživjeti i izvan Vitrine a ne nužno U Vitrini.

Klaudio Tomaz, Alfi Kabiljo i Matjaž Lemut Tilia (suhiucasi)

Prisutni, osobito obradovani dolaskom našeg znanog skladatelja-vinoljupca Alfija Kabilja, koji je pak svoj nastup imao koji dan prije u kazalištu Komedija pa mu nije bilo teško spustiti se do Vitrine. Uzvanici, ali i snalažljivi prolaznici mogli su, između ostaloga, kušati dva vrlo lijepa aduta Klaudija Tomaza – Malvaziju Sesto senso 2019 (tjedan dana maceracije, dvije godine dozrijevanja u drvu) i Teran Superior 2018 dobiven od 70 posto grožđa prosušivanoga na trsu i od 30 posto Terana prosušivanog na slami, nakon završenih obiju fermentacija vina su spojena i ostavljena na dozrijevanju 24 mjeseca u bačvicama od 250-300 te 500 litara. Službeni izlazak tih i malvazije i terana, koji tek trebaju nadoći i u punoj mjeri pokazati svoju dodnu vrijednost, očekuje se nakon Zagreb Vino.coma.  Matjaž Lemut Tilija donio je na kušanje nekoliko svojih najboljih crnih pinota u različitim kategorijama, prednjači onaj s crnom etiketom i pod oznakom Estate, iz berbe  2019 . Matjaž je inače već više godina eno-savjetnik istarskog uljara i vinara Klaudija Ipše (odlična vina, ali dakako i maslinova ulja), a od nedavno savjetuje i obitelj Velikanović  s Plešivice, još se čeka da se vide rezultati te suradnje.

____________________________

dvorana ISTANBUL room

Austrija

GANGL WINES, I01

Bosna i Hercegovina

Radovan Vukoje, ove godine osobito zadovljan berbom Žilavke

HERCEGOVINAVINO, I09; VINARIJA KEŽA, I10; PODRUM VUKOJE, I11; VINOGRADI NUIĆ; VINARIJA DOMANICA, I13;

Hrvatska

VINA BEDEKOVICH, I07; NERICA, I20; OPG IGOR RADOVANOVIĆ, I21; VINARIJA BAČIĆ, I22; VINARIJA BIRE, I23; VINARIJA BLATO 1902, I24; VINARIJA KUNJAS, I25; VINARIJA KRAJANČIĆ, I26; VINARIJA PZ ČARA, I27; VINARIJA ZURE, I28; VINARIJA PZ  XX 2022; PODRUM KOLAR, I15 

Italija

VINITALY, I16

Makedonija

BOVIN, I02; CHATEAU KAMNIK, I03

Srbija

MATALJ VINARIJA, I04; VERTIZ VINARIJA, I05; VINARIJA ZVONKO BOGDAN, A I06; ERDEVIK VINARIJA, I08;

Slovenija

PUKLAVEC FAMILY WINES, I14; VINARIJA STOJAN ŠČUREK, I17; VINO GRABEN, I18; VINA SANABOR, I19

Dvorana VENECIJA / VENICE Room  25/26.11.2022

Hrvatska

VINARIJA MATELA; OPG MIKULIĆ; VINA LIPANOVIĆ; BRAĆA PLANČIĆ; BASTIAN WINERY; DOMAINE KOQUELICOT; VINA JOS-JURIŠIĆ; OPG BRZICA IVO; MADIRAZZA; OPG DRAGAN RADIĆ; VINA HORVAT; VINA KOCIJAN; PREINER VINA; GALIĆ; EGO VINA; VINA FRANKOVIĆ; ROYAL HILL; PODRUM ŠTRIGOVA; STINA VINA

CASINO – PODRUM: 25/26.11.2022.

Hrvatska

DINGAČ PZ VINARIJA; VINARIJA SVIRČE; VALENTA WINES; OPG SIROTIĆ DARIO; MARČETA VINA; MATIĆ VINA; PP ORAHOVICA; ALL4WINE; MISNA VINA; BLACK ISLAND WINERY; TESTAMENT WINERY; DE MAR VINA; DOBRA BERBA

Delikatese: BOĐIRKOVIĆ; jaka pića:  DESTILERIJA ŠIMIĆ.

RADIONICE

֎ Tema: Magnumijada

Ivo Kozarčanin, vrlo plodni naš vinski publicist, degustator na raznim i najrenomiranijim međunarodnim ocjenjivanjima Bakhova nektara… (suhiucasi)

Termin: 27. studenoga 2022., od 11:00 – 12:30 h.

Moderator: Ivo Kozarčanin

Opis: Velika hrvatska vina iz velikih boca / Jagunić Three Stars Brut; Iločki podrumi Graševina Grand Collection 2018; Matošević Grimalda bijela 2018; Pilato Malvazija sur lie 2016; Kabola Malvazija Amfora 2016; Katunar Kurykta Šupele 2017; Josić Cabernet franc 2017; Grabovac Vranac 2015.

Cijena ulaznice: 500,00 kn. Kontakt i rezervacije: Ivo Kozarčanin, ivino@ivino.club . Maksimalno 12 osoba.

֎  Tema: Vertikala Pinot noir – Kurtalj

Termin: 27. studenoga 2022., od 13,00 – 14,30 h

Moderatori: Siniša Lasan, Drago Kurtalj

Opis: Kušat će se pinot noir od plešivičkog proizvođača Drage Kurtalja, a iz sedam berbi, to su konkretno 2013., 2015., 2016., 2017., 2018. , 2019., 2020.

Cijena ulaznice: 250,00 kn. Kontakt i rezervacije: Siniša Lasan, mobitel 00 385 91 2543 298.  Maksimalno 12 osoba.

֎ Tema: Pinot grigio- sva lica Pinota sivoga by Coletti

Termin: 27. studenoga 2022, od 15:00-16:30 h.

Moderator: Siniša Lasan

Opis: Kušat će se vinifikacijski potpuno različiti stilovi pinot grigia Coletti iz podruma plešivičkog vinogradara/vinara Franje Kolarića; od svježeg do amfore.

Cijena ulaznice: 200,00 kn. Kontakt i rezervacije: Siniša Lasan 091 2543 298 Maksimalno 12 osoba.

Enolog mr. Franjo Francem priprema radionicu na temu duže odležanih vina, konkretno etiketa iz serije Diplomatsko vino nastale u suradnji revije Svijet u Čaši i Badela 1862 dok je on još tamo bio jedan od direktora, te dugo odležavanih vina od Plavca maloga a što su ih pod okriljem Badela 1862 proizvodile vinarije Svirče s Hvara i Dingač iz Potomja na Pelješcu. Na slici: kušanje u društvu s Ivanom Dropuljićem, direktorom Zagreb Vino.coma (Marko Čolić)

֎ Tema: Arhivska vina – Vin diplomatique, Graševina, Plavac mali

Termin:  27. (nedjelja)  studeni 2022, od 17-18:30 h

Moderatori: Franjo Francem, Željko Suhadolnik

Opis: Prije dosta godina, revija Svijet u čaši i Badel1862 pokrenuli su suradnju s nekoliko veleposlanstava u Hrvatskoj a kroz proizvodnju i promociju hrvatskih vina. U Nespešu su, pod kontrolom više veleposlanika, odgojena vina u novim barrique-bačvama. Vina su napunjena u posebne boce, s posebnom etiketom (Diplomatsko vino), i koristila su se u raznim promotivnim aktivnostima. Dio vina bio je pohranjen u arhivi u vinskom podrumu u sklopu zagrebačkog restorana Stari Puntijar, te sada imamo priliku provjeriti kvalitetu vina nakon 18 godina čuvanja, te kod, pridodanih, arhivskih graševina i plavaca nakon i osjetno više i od 20 godina čuvanja. Cijena ulaznice: 150 kn. Maksimalno 12 mjesta/osoba. Kontakt i rezervacije:  francem.franjo @gmail.com,  098 298 096

Lista kušanja:  Vin diplomatique  Rajnski rizling Nespeš 2004 barrique, 11,7 vol %; Vin diplomatique Silvanac zeleni Nespeš 2004 barrique, 11,9 vol %; Vin diplomatique Sauvignon Nespeš  2004 barrique, 12,1 vol %;  Vin diplomatique   Chardonnay Nespeš 2003 barrique, 14,0 vol%. Ostala arhiva: Graševina Mandićevac 1983 – PIK Đakovo; Plavac Ivan Dolac 2003 barrique, 14,4 vol% – PZ  Svirče

Najavljeno još:

֎ Tema: Tignanello – Antinori

Danijel Čečavac priprema radionicu o svjetski glasovitom crnjaku Tignanello, toskanske kuće Antinori

Moderator: Danijel Čečavac. ♣

Međunarodna ocjenjivanja plemenite kapljice: Emozioni dal Mondo, Bergamo 2022

POREČKA FESTIGIA POKORILA SVJETSKU KONKURENCIJU!

Agrolaguna–Laguna-vino nastavlja s uspjesima na međunarodnoj vinskoj pozornici: na nedavno održanom i već tradicjskom ocjenjivanju Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme, na kojemu inače već gdinama sa svojim crnjacima od spomenutih kultivara bilježi zapaženi uspjeh, znani vinski podrum iz Poreča ove godine zakitio se s dvije krune prvaka!

Porečani su se vratili kući s najjačim mogućim priznanjem – titulom šampiona natjecanja, međutim to nije i sve, uz jednu Veliku zlatnu medalju i priznanje za najbolje ocijenjeni uzorak primili su još jednu Veliku zlatnu medalju i naslov državnog prvaka Hrvatske!

Na oovogodišnjem natjecanju u srcu Lombardije za svoj Cabernet sauvignon Festigia 2018 Aglolaguna-Vina Laguna skupila je najveći broj bodova – 94,333/100 – a, uz Veliku zlatnu medalju (dodjeljuje se za bodove od 92 naviše) za taj rezultat, dobila je i Veliku zlatnu medalju za svoj Castello Festigia 2022 (92/100).  K tome, u kategoriji u kojoj, po ustaljenom običaju, vinski novinari kao poseban žiri biraju prvake po državama po broju bodova Merlot Festigia 2018 zasjeo je na pozciju hrvatskog državnog prvaka za 2022.! Čestitke!

– Velika je čast na ovako prestižnom natjecanju na kojemu su u fokusu crne sorte Merlot i Caberneti i njihove kupaže, osvojiti najveći broj bodova unutar svjetske konkurencije i nagradu za najbolje crno vino iz Hrvatske. Izuzetno smo ponosni na svaku dobivenu nagradu. One su jedan od pokazatelja kontinuiteta kvalitete naših vina – istaknuo je Josip Barišić, direktor vinarstva i proizvodnje Agrolagune.

Kroz tri dana natjecanja, od 13. do 15. listopada, u prekrasnom lombardijskom gradu Bergamu kušalo se 219 uzoraka iz 21 zemlje svijeta. Emozioni dal Mondo: Merlot i Cabernet Insieme je već gotovo dva desetljeća jedno od najprestižnijih europskih enoloških natjecanja i jedino je na svijetu s fokusom na sorte merlot i cabernet i njihove kupaže, a održava se pod pokroviteljstvom međunarodne organizacije OIV – Organisation  internationale de la vigne et du vin.

Iz Hrvatske je ove godine lijep uspjeh postiglo još i vino Cabernet sauvignon Premium 2019 od Vina Belje, ono je s 91,5 bodova osvojilo zlatnu medalju, dakle bilo je na samom pragu za Veliko zlato.

Inače s ovih naših balkanskih prostora sudjelovao je i prilično veliki broj vinarija iz Srbije. Jedna od njih – Probus Vineyards s Fruške gore iz Srijema, a s vinom Magis 2017 i s osvojenih 94 boda plasirala se na drugo mjesto najbolje ocijenjenih, tik do naše Festigije…

I Agrolaguna i Vina Belje očekuju se kao izlagači na međunarodnom festivalu Zagreb Vino.com potkraj studenoga 2022. u hotelu Esplanade.

Na ocjenjivanju Emozioni dal Mondo u organizaciji udruge Vignaioli bergamaschi dosad je sudjelovalo i više kušača iz Lijepe naše, ove godine također nas je bilo pozvano nekoliko otprije redovitih, međutim stjecajem okolnosti uspio se odazvati samo jedan – istaknuti naš vinski novinar Ivo Kozarčanin. ♣

POZIVNICA za POREČ

ISTRA VEĆ PO SEDMI PUT U MEĐUNARODNIM OKVIRIMA PROGLAŠENA NAJBOLJOM REGIJOM ZA MASLINOVO ULJE NA SVIJETU

Dogadjanja: Dani hrane i vina Zagrebačke županije i Grada Zagreba 2022

VRIJEME NOVE MLADE KAPLJICE

          PORTUGIZAC PLEŠIVICA, BEAUJOLAIS NOUVEAU/PRIMEUR – Eto nam sezonskog razdoblja carstva novog mladog vina! Francuzi su dobrom organizacijom unutar branše i zahvaljujući disciplini svojih vinogradara i vinara te distributera vina, a i spremnosti ulaganja u marketing kao i realizacijom prikladne komunikacije prema vinoljupcima unutar zemlje ali i onima u inozemstvu, od datuma početka prodaje – a to je treći četvrtak u studenome – novog mladog vina nazvanog Beaujolais nouveaux/primeur AOC, sinhronizirano u svojoj zemlji i vani napravili svjetsku feštu, globalno poznatime učinili područje Beaujolaisa, koje je do tada bilo u debeloj sjeni Burgundije, Bordeauxa, doline Loire, Alsacea… Plasmanom novog mladog beaujolaisa širom svijeta područje je u gospodarskom smislu i te kako profitiralo, naime svake kalendarske godine priljevu novca od prodaje poprilične količine butelja na globalnom nivou pridružio se i OSJETAN dotok sredstava od turizma…

Novi mladi portugisci u Boćarskom domu u Metropoli, na izložbi hrane i tradicijskih proizvoda Zagrebačke županije i Grada Zagreba: Željko Gregorić, predsjednik udruge Portugizac Plešivica, sa suprugom, zatim Valentina Režek s vinskog posjeda Krešimira Režeka, te Patrik Braje s posjeda Roberta Brajea Dolje: Đurđica Vučinić s posjeda Vučinić, zatim predstavnica imanja Josipa Brajea, te Nadica Majcenović s posjeda Vladimir Majcenović Majc (suhiucasi)

Mi u Hrvatskoj, gdje imamo dugu tradiciju mladog vina i to uglavnom od sorte Portugizac, te gdje 11. studenoga odavna revno i ponosno slavimo Martinje, kao dan krštenja mošta i trenutke prelaska kapljice sa statusa mošta u mlado novo vino, ostali smo tek na martinjskim lokalnim vinskim veselicama, lijepima u smislu raspoloženja ali ne toliko i korisnima s gospodarskog aspekta. Nekad davno u periodu izlaska novog mladog vina pred kupce u Zagreb su iz vinogradarskih krajeva u okolici stizale konjske zaprege s punim bačvama vina i bio je to svojevrsni spektakl na ulicama grada, a iz novijeg vremena pamtim ozbiljne pokušaje, primjerice inicirane od strane Zagrebačke županije, vezane uz stvaranje brenda novog mladog vina s Plešivice, tj. robne marke Portugizac Plešivica. Svojedobno se bilo zajednički i uz pomoć društveno-političkih tijela krenulo u stvaranje robne marke Zagrebačke županije Portugizac Plešivica, što je, u smislu postizanja kakvoće i stabilnosti u kakvoći a u poslovnome smislu i određivanje službenog datuma u toj godini prvog i zajedničkog izlaska novog mladog vina na tržište trebalo značiti i uvođenje, za proizvođače koji svoje vino žele ponuditi pod oznakom spomenute marke, određenih pravila ponašanja u vinogradu, podrumu i, u tržišnom smislu, kontrole pridržavanja pravila,u konačnici i rzultirati boljim financijskim rezultatima. Bitno je svakako bilo prikladno odrediti stalni datum službenog izlaska prvih butelja novog mladog vina na tržište, marketinški gledano možda je najviše smisla imalo to da službeni datum prvog izlaska mladuha bude 11. studenoga, dakle na u nas toliko popularno Martinje, kad se, tradicijski, mošt krsti na mlado vino, dakle kad je mošt i službeno postao novo mlado vino. U svakom slučaju, novo mlado vino imali bismo oficijelno na tržištu – prije novog mladog beaujolaisa. Odlučeno je međutim da službena svečanost vezana uz novo mlado vino Portugizac Plešivica bude dosta ranije od Martinja. I, za taj određeni dan bilo je predviđeno da se, u organizaciji Zagrebačke županije i uz nazočnost i župana i zagrebačkog gradonačelnika a i predstavnika turističkh zajednica (Grad i Županija), održava javna svečanost posvećena novom mladom vinu portugiscu i to, konkretno, Portugiscu Plešivica. Na pozornici se javno ceremonijalno otvarala prva butelja PP, i održavana je zdravica, bilo je lijepo i veselo. Nekoliko godina je priča o portugiscu s Plešivice dosta dobro funkcionirala. Neko vrijeme i činilo se da eppur si muove…, međutim nakon stanovitog širenja vinogradskih površina pod nasadom portugisca na Plešivici, kad se stjecalo dojam da će nešto biti, malo-pomalo prvotni žar počeo se hladiti, do mjere da su vinogradari počeli napuštati/zapuštati  portugizac i kao sortu i kao vino. Konjskih  zaprega s novim mladim vinom kao moguće vinsko-turističke atrakcije na gradskim ulicama odavna nema, festivali mladog portugisca u Zagrebu, koji su redovito odisali vedrinom i bili dobro posjećeni te koji su nakon nekoliko godina održavanja u središtu metropole, u dvorištu ugostiteljskog objekta vis à vis Katedrale, preseljeni u – više godina također dobro posjećeni – šator kod Boćarskog doma, izblijedili su.

U šatoru kod Boćarskog doma, gdje su prije uz brojne plešivičke vinare svoj novi mladi portugizac znali predstavljati i proizvođači iz slavonske Zlatne doline te gdje je prije koji tjedan, u organizaciji Zagrebačke županije i Grada Zagreba, održan Sajam hrane i tradicijskih proizvoda  moglo se sresti tek šestero proizvođača novog mladog portugisca iz zagrebačke okolice – Željka Gregorića kao tajnika udruge Portugizac Plešivica, prisutnog sa suprugom, obitelj Josipa Brajea, obitelj Roberta Brajea, obitelj Krešimira Režeka, obitelj Vučinić, obitelj Majcenović! Kad sam pitao što je s drugim portugiscima i gdje se portugizac s Plešivice može kupiti, odgovor vezan uz proizvođače bio je da je danas na Plešivici teško okupiti desetak onih što se još bave portugiscem, a vezano uz nabavu je uglavnom bio da treba doći po njega izravno kod proizvođača. Naknadno sam imao prilike susresti se s Dominikom Jagunićem, koji je od oca Velimira preuzeo vodstvo obiteljskog vinskog posjeda i poprilično se afirmirao s pjenušcima a jako dobro se pokazuje i s jantarnim vinom, on se na spomen Portugisca naprosto razbijesni i odmahuje rukama, veli da ga ne zanimaju jeftilen-vina koja je, i kad su jako dobra i po niskoj cijeni jako teško plasirati…

Od Valentine Režek, supruge Krešimira Režeka a koja je svoju obitelj prezentirala u Boćarskom dimu, saznajem da je Krešimir Režek, sin nasljednik u obitelji Režek još od prije znane po visokoj kvaliteti upravo portugisca, ostao vjeran portugiscu, za vina iz svojeg proizvodnog programa općenito pronašao je dovoljan broj kupaca u Zagrebu pa svakog tjedna dolazi u Metropolu i dostavlja naručiteljima vina – među njima i novi mladi portugizac – zatražena preko telefona (091 5646240). Inače, maloprodajna cijena po litri za portugizac (tako je bilo sada u šatoru) kreće se, kako su me informirala sva šestorica sudionika, od 20 i 25 kuna ako je vino u plastičnim kanisterima od pet litara ili u ltrenim plastičnim bocama s navojnim zatvaračem, te, kod nekih vinara, i 30 kuna ako je vino punjeno u litrenu bocu od stakla.

Željko Gregorić predstavio je u Boćarskome, uz portugizac, i druga vina iz svoje produkcije, osobito ponosan bio je na Pinot sivi Orange 2019 i na Graševinu GR 2 2021, naime za taj pinot sivi nedavno je na stručnom vrednovanju Vinske zvijezde nazvanom Boje jeseni dobio vrlo visoku ocjenu, bodove za četiri zvjezdice što je u rangu zlatne medalje,. Gregorić je veseo i stoga što može na svoj proizvod – na slici je pjenušac Le Pjen – staviti i oznaku Plavi ceker, kao informaciju i određeno jamstvo kupcu da je riječ o kvalitetnom proizvodu. Gregorić mi objašnjava da je vinogradarstvo kod njega već više od tri godine u eko-režimu i da će ovih dana mjerodavnima podnijeti zahtjev da mu se za to izda službeni certifikat (suhiucasi)

Tjedan dana nakon Boćarskog doma Gregorić je s ostalih nekoliko proizvođača portugisca krenuo na manifestaciju Portugizac i kesteni na zagrebački Bundek, tamo se pojavilo osam ponuđača madog novog portugisca, šestero s Plešivice i dva iz neposredne zagrebačke okolice. Gregorić je rekao da se za prvu polovicu studenoga (nije mi znao reći mogući datum) priprema nova i samostalna izložba novog mladog portugisca, to bi bila manifestacija manjeg opsega i u nekom ugostitljskom lokalu, dimenzija ovisi o tome, veli Gregorić, koliko će udruga Portugizac Plešivica imati novaca na raspolaganju za troškove oko realizacije nastupa. Na takvoj priredbi – ako je bude! – na kojoj se svakako očekuje upravo spomenuta plešivička šestorka iz Boćarskog doma ne bi smjeli izostati oni vinari kojih sada u Boćarskome a ni na Bundeku nije bilo a koje još od prije pamtim kao vrlo kvalitetne (i) u domeni proizvodnje portugisca, konkretno mislim npr. na podrume Damir Drago Režek, Šember, Franjo Gregorić, Kurtalj…  Damir Režek inače, također kao što to čini njegov rođak Krešimir, dostavlja svoja vina po narudžbi u Zagreb i na kućnu adresu, bilo da to obavlja on osobno bilo njegov predstavnik, za narudžbu obratiti se treba na telefon 098 184 1307!), portugizac je punjen u kanistere od po pet litara i u bokale sadržine po dvije litre, cijena za litru kod njega je 25 kuna.  Što se tiče obitelji Šember, ona unatoč tome što se s mirnim I pjenušavim vinima i te ako afirmirala i postiže jako dobru cijenu za butelju, od portugisca također nije odustala, proizvodi ga, da održi tradiciju, u sasvim maloj količini, te ga prodaje samo na svom kućnom pragu. U skladu s postignutim renomeom na tržištu, Šemberi taj svoj novi mladi portugizac – vrlo ugodan i lagano pitak te s dozom kompleksnosti – nude napunjen u tamnu litrenu bocu s navojnim zatvaračem i s jednostavnom simpatičnom etiketom s vrlo istaknutim obiteljskim logom, cijena po litri je 30 kuna.

Od novih mladih portugizaca koje sam dosad uspio kušati kao meni najboljima pokazali su se oni od kuće Agro Damir Drago Režek i od Krešimira Režeka, to su, pogotovu ono od Damira Drage, puna konkretna vina koja nije nužno popiti što prije, kao mlada, naime imaju potencijal da u boci s kvalitetnim čepom i prikladno čuvanoa duže traju. Od onih koje sam uspio kušati izdvojio bih još portugisce od Šembera, Roberta Brajea i Vučinića… (suhiucasi)

MLADUH? – Prisjećam se kako je svojedobno mlado novo vino kao posebna kategorija stizalo i iz Istre, naziv mu je bio Mladuh. S Mladuhom je još 1996. počeo Ivica Matošević, na startu svoje ozbiljne vinska karijere, i s njime je redovito i uz dosta pompe izlazio punih šest godina zaredom.  Mladuh je bio crni, od sorte Borgonja, za koju se onda smatralo da je Gamay, a tek kasnije se ispostavilo da je riječ o Frankovki. Ivica Matošević mi veli kako mu se učinilo jako dobrime da se kao novak na našoj profesionalnoj vinskoj sceni predstavlja i s Mladuhom, smatrao je da bi mu on mogao biti jako dobra reklama uz debut, naime već tada i u nas je bio popularan novi mladi beaujolais, od sorte Gamay, i s obzirom na njegov službeni izlazak u javnost trećeg četvrtka u studenome i Matošević je – ukazala mu se prilika da ga publici kao našu inačicu novog mladog francuskog vina prezentira paralelno uz beaujolais u uglednom ugostiteljskom objektu u Istri – za svoj Mladuh izabrao taj datum. Nakon što je Mladuh odradio prvotno mu postavljenu zadaću – prekinulo se njegovo pojavljivanje…. Šteta!

MLADO MEĐIMURJE – Shvaćajući da se niša novog mladog vina može i treba dobro valorizirati na sceni su se pojavili Međimurci, okupljeni u udrugu vinogradara i vinara Hortus Croatiae, na dobrom putu da stekne renome uz Vinistru najbolje organizirane lokalne udruge naših vinara.  Međimurci su s mjesecom studenim počeli izlaziti sa svojim novim mladim (bijelim) vinom pod markom Mlado Međimurje. I ove godine i u Metropoli su, u znanom restoranu Rougemarin, priredili lijepu prezentaciju. Deset međimurskih vinarija početkom studenog na tržište je izbacilo Mlado Međimurje, novo mlado vino iz berbe 2022. Vinarije-ponuđači su Cmrečnjak, Dvanajščak-Kozol, Horvat, Jakopić, Knehtl-Medenjak, Kocijan, Kunčić, Munđarov breg, Preiner i Štampar.  Interes (zagrebačke) javnosti bio je, sudeći po posjetu, popriličan. Projekt Mlado Međimurje pokrenuli su mladi međimurski vinari, ambiciozni pripadnici nove generacije vinara koji uspješno nastavljaju obiteljsku tradiciju proizvodnje vina. Mlado Međimurje je nježno, živahno, dotjerano i atraktivno vino. Karakteriziraju ga privlačan miris i lepršava svježina, niski alkohol, vitko tijelo. Idealno funkcionira kao vino za predah, neformalna druženja i ležerne obiteljske objede, reći će Međimurci. Vina su dostupna u vinotekama i kod distributera vina širom Hrvatske. Neki od njih su: Puni Sepet, Vrutak, Bornstein, Vivat fina vina i Magma. Mogu se naručiti i direktno od vinara.

Mlado Međimurje 2022: proizvođači-ponuđači nazočni na prezentaciji u Zagrebu (Vinart)

Mlado Međimurje … na kraju tunela; mlado u čaši i… bez motike; Mlado Međimurje kao eliksir, kaže naš proslavljeni skladatelj Alfi Kabiljo, Mlado Međimurje – osmijeh za vječnu mladost… (Marko Čolić)

STEIRISCHER JUNKER – Dok mi eto nešto što nam se dopadne iz svjetske prakse počnemo pa posustanemo i prestanemo, druge nacije ostaju u igri. Talijani još imaju svoj Novello, a Austrijanci – posebno oni u Štajerskoj – nastavljaju sa svojom novim mladom kapljicom, naziv novog mladog vina u austrijskoj Štajerskoj je Steirischer Junker, riječ je o cuveéu od 70 posto Rizvanca (Müller-Thurgau) i 30 posto Sauvignona bijeloga, barem tako je kod znane vinske kuće Polz. Svijetle sjajeće slamnato-žute boje, diskretne note citrusa, malo limete, aroma jabuke, začinske nijanse, lijepa svježina, oko 11 vol % alkohola, sočno, uklapa se u tradicijsku jesensku kuhinju, znana braća Polz kao proizvođači tvrde – kažu: iz osobnog iskustva – da odlično prati tradicijsjku martinjsku gusku! Maloprodajna cijena: osam eura… ⋆

Hrvatska kuća:                       MATERINA PRIČA o PLAVOM CEKERU

Manifestacija u šatoru kod Boćarskog doma publici je, uz spomenute portugisce, na kušanje ponudila i razna druga vina, te pokazala plešivičke sireve Šestak, zelinske suhomesnate proizvode Kudelić, pa bučina ulja raznih proizvođača unutar Županije, razno domaće povrće, voćne sokove, med, ukrasne aranžmane napravljene od plodova sezonskog bilja, voća i povrća, meda, rukotvorine i razne u estetskom smislu spomena vrijedne proizvode za praktičnu uporabu rađene u eko-okviru.

Sad kad društvena zajednica sve jače nastoji utjecati na pojedince da smanje uporabu zagađujućih plastičnih vrećica i da se npr. u kupovinu namirnica u trgovinu ili na tržnicu odlazi s torbama rađenim od prirodnih materijala, osobitu pažnju posjetitelja privlači priča o Plavom cekeru, nastalom kroz projekt udruge Hrvatska kuća osnovane u Zagrebu već prije dosta godina s ciljem očuvanja tradicijskog narodnog rukotvorstva i promicanja rukotvorina od prirodnih materijala ne samo kao ukrasa nego i kao predmeta za pratičnu uporabu a uvelike od kukuruzne komušine. Ona je biološki ostatak u poljoprivrednoj proizvodnji i eto lijepo se može iskoristiti, najviše do izražaja dolazi kod izrade cekera za poći u trgovinu. U Zagrebu i njegovu okružju računa se da bi glavni protagonist bio, dakako, Plavi ceker!

Mina Petra na izlagačkom mjestu Hrvatske kuće pokazuje eksponate i, među njima, dakako, plavi ceker! (suhiucasi)

Na dosta širokom izlagačkom prostoru – susret s Minom Petrom, dušom Hrvatske kuće, autoricom dizajna baš i za ceker, i ona kaže:

–  Danas je izrada cekera, svojevrsnog simbola malog ženskog i socijalnog poduzetništva te kulturne baštine i identiteta, jedan od vrijednih činitelja održivog razvoja ruralnih područja. Projekt se ostvaruje u suradnji s narodnim umjetnicima, obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, kulturnim društvima Grada Zagreba, Zagrebačke županije a i šire, a pokrovielj je Ministarstvo turizma. Ekološki ceker kao uporabni souvenir s motivima je cvijeća i narodnih nošnji. Mogu se pohvaliti da je na raznim izožbama rukotvorina i suvenira već osvojio više nagrada npr. Zlatnu medalju na Salonu inovacija u Bjelovaru, Grand Prix i Prvu nagradu na izložbi suvenira Kvarner Expo u Opatiji, te, u kategoriji ruralno-turističkih projekata, i posebno priznanje   Suncokret ruralnog turizma…♣

__________________________

Zdravlje u žlici: SVOJSTVA MEDA – Tamara Sekereš na svom štandu označenom panoom OPG Pčelarstvo Skereš, Lonjsko polje, Moslavina, upućivala je brojne posjetitelje u svojstva meda. Pa, evo što ona kaže:

– Bagremov med pomaže kod nesanice, umiruje nadraženi živčani sustav i pomaže u otklanjanju posljedica nagomilanih od čestog stresa. Osobito je djelotvoran kod male djece. Inače, učinkovit je za liječenje srčanih i kardiovaskularnih tegoba, otklanja probleme vezane uz dišne puteve. Preporučuje se uzimanje s čajem od kamilice, tako se pojačava djelovanje i meda i čaja. Med od lipe ima snažno antibakterijsko djelovanje, jača imunitet,  potiče metabolizam, snižava krvni tlak, poboljšava rad srca, pozitivno djeluje na bubrege, želudac i crijeva, ubrzava liječnje plućnih bolesti. Suncokret: blagotvoran kod probavnih, plućnih i bubrežnih problema, koristan je za srce i krvne žile. Pospješuje zarastanje rana, dobro djeluje kod dermatitisa, sinusitisa. Preporučuje se srčanim bolesnicima, te svakako starijim osobama za stjecanje dodatne energije, a i djeci u razvoju. Valja uzeti žlicu meda prije doručka, neka bude rastopljen u mlakoj vodi, mlijeku ili eventualno u jabučnom octu!

Kesten sadrži najviše prirodnih antibiotika, učinkovit je u procesu liječenja čira na želucu, dvanaestercu, te u otklanjanju bakterija u mokraćnom traktu. Potiče rad crijeva, olakšava rad jetre i žuči, štti probavni sustav. Bogat je željezom, fosforom, kalijem, kalcijem, magnezijem. Med od menta je vrlo aromatičan, slatko-kiselkastog okusa. Jača iminitet, otvara apetiti, smanjuje nervozu, ublažava infekcije i upale, pomaže kod astme i alergija. Blagotvoran je kod bolesti desni, otklanja loš zadah. Livada: baza mu je razno livadno cvijeće… U medenoj ponudi postoji i tzv. imuna bombica, a to je mješavina bagremovog meda,peludi i propolisa. Sadrži veliku koncentraciju peludi, pa bombicu pri prvim korištenjima treba uzimati sasvim malo, tek s vrha žličice. S obzirom da se pelud koncentrira na vrhu teglice, prije uporabe imune bombice nužno je sadržaj teglice dobro promiješati. Čuvati na hladnom mjestu. Propolis je antigljivičan (učinkovit je od 60 posto gljivica!), antivirusan (posebice kod herpesa i gripe), ima protuupalna, antioksidativna, anestetička (jak je anestetik) i antitumorska svjstva. Jača imunloški sustav i potiče regeneraciju tkiva, štiti organizam od posljedica zraćenja…♣

_______________________

U  jeku mladuha – degustacija veterana

20-GODIŠNJI DIPLOMATSKI BISERI

Berbe su, osim za visoke slatke predikate dobivene od na trsu prosušivanoga grožđa, uglavnom gotove i, po tradiciji, uvelike se sada priča o novom mladom vinu. Dogodilo se to da je grupica enologa i vinskih novinara – prijateljski vezanih uz reviju Svijet u Čaši maltene još od njena osnutka prije 30 godina  a koje sam namjerno okupio baš sada za ovu prigodu, u periodu kad caruje novo mlado vino odlučila da svoje vrijeme i volju posvetila degustaciji … veterana starih par desetljeća!

Zlatko Puntijar ispred svojega hotela Puntijar, te dolje, u društvu Karin Mimicom koja sa svojim Gastronautom svake godine izdaje vodič 100 vodećih hrvatskih restorana, te s poznatim neretvanskim ugostiteljem Pavom Jerkovićem iz restorana Villa Neretva, naime restorani Villa Neretva i Stari Puntijar u najnovijem izdanju knjige a s restoranima Zlatna ribica iz Šibenika, Nautika iz Dubrovnika, Rivica iz Njivica i Bevanda iz Opatije istaknuti su i posebno nagrađeni jer u posljednjih 27 godina otkako se izdaje spomenuti vodič oni su jedini koji su SVAKE GODINE u samoj vrhuški vodećih 100 (Marko Čolić)

U nas se eto unatrag valjda gotovo deset godina održavaju, konkretno baš na Plešivici, Diplomatske berbe, a uzvanici, strani diplomati, i te kako dobro znaju za novi mladi Beaujolais. Ne vidi se međutim da je boravak diplomata u berbi baš na Plešivici, odavna znanoj po novom mladom portugiscu, iskorišten, među ostalime, i za promociju novog mladog Portugisca Plešivica. Zapravo, ne vidi se baš da se boravak visokih diplomata na Plešivici u Diplomatskoj berbi koristi za adekvatnu promidžbu plešivičkog pa ni hrvatskog vina općenito.

Kad smo već kod diplomata, k tome kod u nas i u berbi, bilo bi npr. zanimljivo saznati koja uopće vina strane ambasade i konzulati  kod nas rabe kad primaju uglednog gosta. Normalno/logično je da glavni naglasak bude na vinu svoje domovine, ali logično je i to da se posluži i vino iz zemlje u kojoj se diplomatsko predstavništvo nalazi. Sasvim slučajno saznao sam još davno kako neki hrvatski visoki diplomati u europskim zemljama gostima koji im dođu nude ne niti vino svoje zemlje niti vino zemlje u kojoj su na službi, nego npr. kapljicu iz nekog drugog kontinenta, primjerice Južne Amerike, konkretnije Čilea. I upravo to saznanje bilo je jedan od okidača da revija Svijet u Čaši svojedobno, još puno prije pojave Diplomatskih berbi na Plešivici, krene u akciju Diplomatsko vino, smisao je naime bio potaknuti naše diplomatske institucije vani da svojim gostima ponude prvenstveno hrvatsku kapljicu, a strancima ovdje da se bolje upoznaju s onime što Lijepa naša ima u svojoj ponudi i da ih kakvoća i osebujnost što je iz Bakhove liste možemo ovdje ponuditi ponukaju da uz vino vlastite zemlje (češće) potoče i koju butelju iz Hrvatske.

Veterani na provjeri (Marko Colic)

Opširnije o tom našem projektu Diplomatsko vino pisao sam u prošloj Kronici SVIJETA u ČAŠI, a sada evo još par rječi o buteljama tog vina nastalima u suradnji s hrvatskim proizvođačima, prije gotovo puna dva desetljeća, a čuvanima u odgovarajućim uvjetima u vinskom podrumu znanog zagrebačkog ugostitelja Zlatka Puntijara, vlasnika i voditelja, u Gračanima u podnožju Medvednice, ugladnog restorana Stari Puntijar, poznatoga upravo po promidžbi namirnica i jela pripadajućih upravo ovome našem kraju, te vlasnika hotela Puntijar u neposrednom susjedstvu. Butelje napunjene diplomatskim vinom a riječ je o kapljici koju bi u vinskom podrumu proizvođača – na početku je to bila Kurija Nespeš iz Nespeša, u sastavu Badela 1862 – kao svoje kumče na samom startu dozrijevanja u bačvici od 225 do 300 litara među raznim ponuđenim mu uzorcima izabrao pozvani veleposlanik u Hrvatskoj, gledali smo da kao potencijalne kumove najprije angažiramo ambasadore što slove kao poznavatelji vina. Prvi kum bio je norveški veleposlanik Knud Toraassen, on je kao kumče izabrao Chardonnay 2003. Poslije su kumovi bili Ilpo Manninen, ambasador Finske, on je izabrao chardonnay iz 2004., njega je izabrao i Branimir Vlajo u svojstvu počasnog konzula Finske, zatim veleposlanik Japana Kaname Ikeda, te veleposlanik Švedske Sture Theolin, on se odlučio za zeleni silvanac iz 2004. Butelje s etiketom Diplomatsko vino bile su zamišljene ne da idu u klasičnu redovnu prodaju, nego za posluženje u posebnim prigodama, na diplomatskim skupovima, i da se koriste u humanitarne svrhe.  Svaki kum dobio bi na dar nešto više od trećine zapremnine bačvice, dio je, za promidžbenu svrhu, ostajao proizvođaču a dio je dobio Svijet u Čaši, također za promidžbu. Popriličan broj butelja čuvao se, zahvaljujući mogućnosti i spremnosti zagrebačkog ugostitelja Zlatka Puntijara, aktualnog predsjednika Ceha ugostitelja Obrtničke komore Zagreb i potpredsjednika Udruženja ugostitelja Zagreba, da ih prihvati i prikladno smjesti, u podrumskom prostoru restorana Stari Puntijar.

Desgustacija, slijeva: Franjo Francem, Ivan Dropuljić, Siniša Medenica, Ivo Kozarčanin, Željko Suhadolnik, Zlatko Punijar (Marko Čolić)

Zlatko Puntijar u svom vinskom podrumu ima i odvojene prostore u koje i općenito ljubitelji plemenite kapljice kad u svom domu nemaju uvjete za prikladno čuvanje (skupljih) vina, mogu ostaviti veći broj boca, i otvarati ih, ako ne kod svoje kuće, i kod Puntijara u ugostiteljskom objektu. Nas iz revije Svijet u Čaši koja je također nešto butelja ostavila na čuvanje kod Puntijara, te mr. Franju Francema, enologa a tada na vrlo visokoj, direktorskoj poziciji u kući Badel 1862 s kojom je Svijet u Čaši  kao prvim partnerom krenuo u stvaranje diplomatskog vina, zaintrigiralo je koliko još, nakon toliko prohujalih ljeta, kod Puntijara postoji butelja raspoloživih za kušanje, te dakako, još i više to da se sazna u kakvoj su vina sada kondiciji, kako je kapljica izdržala kroz vrijeme.

Kušanje je bilo potkraj listopada u restoranu Stari Puntijar. Zlatko Puntijar podastro je na degustaciju četiri etikete, svaku u tri butelje u slučaju da vino ima problem čepa. Riječ je o etiketama Diplomatskog vina Chardonnay 2003, Chardonnay 2004, Rajnski rizling 2004 i Zeleni silvanac 2004 od Kurije Nespeš. Franjo Francem pak donio je, da malo obogati ponudu uzoraka za kušanje tog dana, dva stara crnjaka iz proizvodnje Badela 1862 – Postup 1994 te Postup 1991 od PZ Dingač iz Potomja. Napomena: nijedno od svih tih vina nije bilo posebno pripremano za neko duže odležavanje, računalo se da će se svakako potrošiti najkasnije za pet došest godina.

Zvijezde kusanja, sljeva: Zeleni silvanac 2004 i Chardonnay 2004 – Kurija Nespeš (Marko Čolić)

Zvijezde kusanja, sljeva: Zeleni silvanac 2004 i Chardonnay 2004 – Kurija Nespeš (marko colic)

Domaćinu Puntijaru, pa Franji Francemu i meni pridružili su se, na moj poziv za kušanje, novinar Ivo Kozarčanin,  naš istaknuti vinski pisac, prof. Ivan Dropuljić, direktor festivala Zagreb Vino.com, koji ove godine, kao i Svijet u Čaši, slavi puna tri desetljeća otkako se profesionalno uključio na vinsku scenu, te Siniša Medenica, marketingaš na području plemenite kapljice i delikatesa i kolekcionar vina, a pozvani enolog Vlado Krauthaker, također s 30-godišnjim jubilejem kao samostalac (do 1992. bio je glavni enolog u Kutjevačkom podrumu) a i dva pouta Vinar godine u izboru revije Svijet u Čaši nažalost nije došao zbog drugih već prije preuzetih obveza.

Vina, koja su točena iz puno prije početka kušanja odčepljenih boca i potom degustirana u par navrata, nakon nekoliko vremenskih razmaka od po desetak minuta pokazala su se od iznenađujuće jako jako dobrima – dva: Chardonnay 2004 i Zeleni silvanac 2004 od Kurije Nespeš do dobrima – Postup 1994 i Dingač 1991, dva su međutim – Chardonnay 2003 i Rajnski rizling 2004 bili su međutim malo sumnjvi…

Kulturni centar Dubrava u Zagrebu

SOKOVI, VINO, MASLINOVO ULJE i RAKIJA u ZNAKU EKOLOGIJE

Kraj je kalendarske godine i veliki praznici brzo se približavaju, a s njima, kao prethodnici, još i brže stiže naglašeno razdoblje hedonizma i šopinga. Dugogodišnji djelatnik u izdavaštvu i marketingaš Zoran Lutz iz Zagreba došao je na zamisao da, iako je raznih salona i festivala vina i drugih pića već popriličan broj,  hrabro lansira svoju manifestaciju tipa izložbeno-prodajnog salona za vino, sokove, maslinovo ulje i domaću rakiju, priredba bi bila drukčija od drugih po tome što je zamišljeno da svi izloženi proizvodi budu oplemenjeni eko-certifikatom kao znakom i priznanjem za ekološki pristup u njihovoj proizvodnji. Salon vina, sokova, ulja i rakija bit će 10. prosinca u Kulturnom centru Dubrava u Zagrebu, najavljuje Lutz, uz napomenu da je ambijent izvrstan, prima komotno nešto više od 50 izlagača, postoji mogućnost da se uz prostor unutar dvorane koristi i natkriveni prostor vani.

Sastanak u uredništvu Gospodarskog lista, slijeva: Zoran Lutz, Goran Beinrauch i Marin Marasović (suhiucasi)

– Zamisao je isprva bila da to bude smotra eko-vina, sokova i maslinovoga ulja, međutim u međuvremenu sam saznao da se uoči baš ovog mog datuma priprema, u organizaciji specijaliziranog časopisa Gospodarski list i u realizaciji Odjela za jaka pića Agronomskog fakulteta u Zagrebu, značajno strukovno ocjenjivanje rakija, pa sam smatrao potrebnim, jer logično je da potencijalni potrošači dobiju prigodu odmah nakon ocjenjivanja a neposredno prije praznika kušati nagrađene uzorke, pozvati Gospodarski list da se u ovu moju priredbu uključi s rakijama s eko-predznakom. Gavni urednik Gospodarskog lista Goran Beinrauch i njegov suradnik, urednik Marin Marasović pokazali su interes i dobru volju, tako da sad s dodatnim veseljem očekujem otvorenje manifestacije – veli Lutz.

Marin Marasović i Goran Beinrauch (suhiucasi)

– Gospodarski list eto već četvrtu godinu zaredom u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu organizira međunarodno ocjenjivanje rakija, likera i ginova. Ovogodišnje ocjenjivanje će se na Fakultetu održati 24. i 25. studenoga. Stručna međunarodna komisija vrednovat će, po običaju, boju, bistroću, tipičnost, miris i okus rakija, likera i ginova. Ocjenjuje se po sustavu bodovanja od 1 do 20. U svakoj kategoriji bit će proglašen najbolji uzorak – šampion grupe. Svi sudionici ocjenjivanja dobit će priznanja za svoje rakije/likere/ginove, dok će najuspješniji biti pozvani na dodjelu medalja, a ona će biti  9. prosinca 2022., također na Agronomskom fakultetu u Zagrebu – kaže mi Goran Beinrauch, glavni uirednik Gospodarskog lista. – Uzorke je potrebno dostaviti na adresu Gospodarskog lista:  Ulica Majstora Radonje 12, Srednjaci, 10000 Zagreb, 5. kat

                Detalji vezani uz prijavu i cijene po uzorku (napomena: postoji popust koji raste s većim brojem uzoraka!) mogu se dobiti na telefon Gospodarskog lista 00385 1 3843 222 / Marin Marasović.

EKO EKO  – Ekološka, organska i biodinamička proizvodnja – rastući trend u poljoprivredi na koji treba obratiti pažnju! Po podacima objavljenima na portalu DiWine, Hrvatska trenutno broji oko 6.000 poljoprivrednika okrenutih ka ekološkoj proizvodnji, među njima je sve veći broj vinara, od Istre do Plešivice, koji idu u pravcu biodinamike. Kroz buduću Strategiju poljoprivrede, Hrvatska ima plan da do 2030. godine poveća poljoprivrednu proizvodnju sa sadašnjih 20 na 30 milijardi kuna, što je povećanje vrijednosti od čak 50 posto. Taj plan je izvediv ako se iskoriste izvori financiranja iz EU-fondova namijenjeni ulaganju u povećanje produktivnosti, ojača ekološka proizvodnja i koriste nove tehnologije. Trenutno se, naime, nalazimo na tek 31 posto prosječne produktivnosti zemalja EU-a. U skladu s pojačanim žarom vezanim uz ekološku proizvodnju rodila se i zamisao da se u Zagrebu organzira Vin-Eko, regijska izložba ekoloških, organskih i biodinamičkih proizvođača vina i maslinovog ulja, najavljuje se da organizaciju zajedničkim snagama  pripremaju tvrtke  Indugraf d.o.o., koja, po riječima svojega predstavnika Zorana Lutza namjerava u to eko-događanje uključiti i jaka pića s eko-predznakom, za početak ona proizvedena na eko-način i nagrađena na ocjenjivanju što ga krajem studenoga pripremaju časopis Gospodarski list i stručna ekipša zagrebačkog Agronomskog fakulteta, te  tvrtka diWine j.d.o.o, želja je zainteresirane eko-proizvođačei njihove uratke predstaviti struci, HORECA-sektoru, medijima i široj javnosti-porošačima.

– Partner projekta je Narodno Sveučilište Dubrava, koje je osiguravši besplatan izložbeni prostor izlagačima omogućilo dosta nisku cijenu sudioničke kotizacije.  Događanje je predviđeno za subotu, 10.12.2022. u terminu od 12 do 18h, u narodnom sveučilištu Dubrava, Dubrava 51a, u Zagrebu –ponovit će Zoran Lutz.

Kušaonica je izložbenog tipa, što znači da se degustacijske količine posjetiteljima toče bez naknade. U sklopu izložbe bit će organiziran pop-up shop koji izlagačima omogućuje organiziranu prodaju izloženih proizvoda.  Kotizacija i uvjeti sudjelovanja: Mogućnost sudjelovanja imaju proizvođači vina, rakija/jakih pića i maslinovog ulja koji posjeduju certifikat o ekološkoj, organskoj i/ili biodinamičkoj proizvodnji te koji se prijave za sudjelovanje na manifestaciji VinEko 2022 do isteka roka za prijavu. ♣

Akcije: Deseti izbor za WOW-vino godine

FINALE AKCIJE ŠTO ŽENE ŽELE

Udruga WOW/Žene i vino, sa sjedištem u Zagrebu, već godinama je vrlo aktivno angažirana na promidžbi i širenju kulture stola, njene članice na čelu s predsjednicom Sanjom Muzaferijom intenzivno uz (dobra) vina promiču i UMJERENO uživanje u Bakhovoj kapljici. Već cijelo jedno desetljeće WOW uspješno organizira akciju pod nazivom Što žene žele, a riječ je o ocjenjivanjima Bakhova nektara kao i, dakako, proglašenju najuspješnijih i javnoj podjeli priznanja vinskim podrumima što su za svoje uzorke u predviđenim kategorijama u dotičnoj godini osvojili najviše bodova. S obzirom da osnivačica i predsjednica popularnih WoW-ica novinarka Sanja Muzaferija u novije vrijeme više obitava na Kvarneru nego u rodnom Zagrebu, ove godine finale izbora održalo se, kao gostujući program festivala Hedonist, upravo na Kvarneru, konkretno u lijepom hotelu Ambasador u Opatiji. Kao degustatorice-vinski suci na poziv vodstva WOW sastale su se tri vrhunske vinske stručnjakinje, i te kako cijenjene dame u vinskom svijetu. Predsjednica ocjenjivačkog žrija bila je Danijela Kramarić, iskusna ugostiteljka, sommelijerka i vlasnica restorana Plavi podrum,  a društvo su joj pravile Ana Peršurić Palčič iz zapjenjene istarske vinarije Misal te poduzetnica Karmela Tancabel, koja je iskustvo dugo stjecala i u Iločkim podrumima a od nedavno je vinska konzultantica što razvija vlastiti brand Wine Emotion by KT.  Ženski trio je kušanjem naslijepo uzoraka od vinarija plasiranih 2022. u finale po kategorijama izabrao pobjednike u svakoj kategoriji.  Vina i vinarije koji su se sada našli u finalu su u kategoriji pjenušaca: Pavel 2018 – Šember i Amfora 2016 – Tomac, u kategoriji bijelih mirnih vina Malvazija Sv.Jakov 2018 – Clai, Le Chiffre 2020 – St.Hills i Bela igra 2018 – Domaine Koquelicot, u kategoriji ružičastih vina Rosé Bastijan i Rosé Galić, oba iz 2021, u kategoriji crvenih Plavac mali majstor 2016 – Stina, pa Bas de bas 2017 – Bibich, i Gran Teran 2015 – Moreno Coronica. Od desertnih vina u konkurenciji za pobjednika bili su San Salvatore 2013 – Benvenuti i Muškat Momjanski 2020 – Prelac.

WoW-ice Ana Peršurić, Danijela Kramarić, Sanja Muzaferija i Karmela Tancabel

Prvake po kategorijama i ukupnog šampiona ovogodišnjeg vrednovanja WOW zasad drži u tajnosti, dobitnike proglasiti krajem 2022. na proslavi 11. WOW-rođendana. Tada bi se trebala otkriti i vinska destinacija na koju će WOW-ice povesti novog ukupnog pobjednika.

Godišnji WOW-izbor vezan je isključivo za hrvatska vina, a odvija se u nekoliko faza. Najprije članice WOW izaberu neku uglednu strukovno etabliranu osobu s vinska pozornice u Lijepoj našon, I na toj osobi je da po kategorijama napravi širi izbor hrvatskih vina koja su je se u posljednjih 12 mjeseci naviše dojmila, za 2022. u ulozi  prvog selektora našao se sommelier zagrebačkog restorana Noel Ivan Jug. U drugoj fazi, sve WOW-članice i simpatizerke udruge, njih oko 200, imaju prigodu glasati elektroničkom poštom, i tako se po kategorijama dobiju finalisti. U trećem i izlučnom koraku, konačnu odluku na temelju kušanja naslijepo donose tri od najbolje upućenih vinskih članica WOW-a.

Ivan Jug (desno) i kolega mu Josip Orišković

Inače, Ivan Jug, sommelier uglednog zagrebačkog restorana Noel osvojio je treće mjesto na nedavno u Beogradu održanom natjecanju Balkan Sommelier Challenge 2022. Pobijedio je Cipranin Sotiris Neophytidis, drugo mjesto je osvojio 32-godišnji Mađar Sebastian Giraldo Makovjev. Sudjelovalo je 28 sommeliera iz 13 zemalja jugoistočne Europe te sommelieri iz Švedske, Njemačke, Poljske, Austrije, Francuske, Finske, Estonije, Norveške i Danske. Hrvatsku je uz Juga, prvoplasiranog na lanjskom hrvatskom prvenstvu sommeliera, predstavljao i Josip Orišković, drugoplasirani na lanjskom našem državnom prvenstvu.

Nagrade WoW su konkretne: figurice renomirane dizajnerske grupe Grupa dobivaju pobjednici u svakoj od pet kategorija, a ukupni pobjednik, dobitnik WOW grand Prixa, u režiji udruge WOW putuje u neku vinsku regiju svijeta. U prošlosti je Gianfranco Kozlović posjetio Bordeaux, Saša Senjković Champagneu, Moreno Coronica Barcelonu i španjolski Penedes, Luka Krajančić Burgundiju, Frano Milina Bire je bio u Austriji, predstavnica pak Meneghettija u Toscani, Marko Fakin u Mađarskoj. U studenom 2022. će predstavnica posljednjeg pobjednika, vinarije Jakob, pratiti predsjednicu WOW-a Muzaferiju na međunarodni kongres Žena u vinu u Milanu. ♣

_________________________

In Memoriam

MILJENKO TURK

Posljednji oproštaj u užem krugu, a nakon sprovoda

Otiš’o je stari (čak i ne tako star!) barba… Napustio nas je Miljenko Turk, legendarni velikogorički ugostitelj, uspješni mini-vinar i proizvođač destilata, veseljak, PAJDAŠ….

U nazočnosti mnogih prijatelja ne samo iz Hrvatske nego i iz susjednih zemalja na posljednji počinak ispraćen je na groblju u Velikoj Gorici. Posljednji pak pozdrav uži krug pajdaša uputio mu je, nakon sprovoda, u Goričkoj kleti sa susreta uz njegove proizvode u čaši – pelinkovac, lozovaču, travaricu… te vino…

Počivao u miru! ♣

In Memoriam

BOŽO METKOVIĆ

U posljednji trenutak pri objavi ove KRONIKE stigla je i tužna vijest vezana uz Božu Metkovića.

Počivao u miru! ♣

____________________________

JUBILEJI 2022: PUNIH 30 GODINA SAMOSTALNO NA TRŽIŠTU!

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA. MEĐU TIM SORTAMA JE i SYRAH, KOJI VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

___________________________

Obljetnice: tri vrlo aktivna desetljeća

BOK, JUBILARCI – GENERACIJO!

Bok, jubilarci! Punih 30 godina u akciji! Nazdravimo, po mogućnosti s vinom Zajedno, ako ga još ima, a ako ne snaći ćemo se već s nekim drugim biserom u čaši.

U igri jubilaraca su, koliko znam, moderna vinogradarsko-vinarska obitelj Cmrečnjak, zatim Vlado Krauthaker kao samostalni poduzetnik u vinogradarstvu i vinarstvu (do 1992. kad je prešao u samostalce radio je kao glavni enolog u podrumu tadašnjeg PPK Kutjevo), pa prof. Ivan Dropuljić koji je 1992. kročio u vinski svijet u segmentu trgovine i koji je potom osnovao međunarodni festival vina i kulinarike Zagreb Vino.com a baš ovog studenoga slavi njegovo 15. izdanje, naposlijetku tu je i prva hrvatska revija za vino, gastronomiju i turizam Svijet u Čaši, koja 30. godišnjicu zatvara, konkretno, na ovogodišnje Martinje, naime prvi broj revije izašao je u Zagrebu 11. 11. 1992.  Zdravstveni problemi učinili su to da Svijet u čaši svoj jubilej dočekuje donekle šepavo u odnosu na prije, tj. samo u izdanju na Internetu (www.suhiucasi.wordpress.com ) U jubilarce  bih ovdje, mada nešto starije, uvrstio zagrebačku trgovačku kuću  Vrutak koja se ističe baš ponudom vina  i drugih pića,a koja je  je na sceni i nešto više od 30  godina.

VINO ZAJEDNO 2006

Nakon svojedobne serije prigodnih punjenja vina MAM-VIN Selection i Vinoteka Zlatni vinar, revija Svijet u čaši odlučila je aktivno uključiti se i u kreiranje kapljice koja će se prezentirati i s našim logotipom na etiketi. Kao prvog partnera izabrali smo Vladu Krauthakera, koji je kao prvi bio proglašen Vinarom godine u Hrvatskoj i koji je, poslije, titulu osvojio još jednom. Krauthaker nas je objeručke prihvatio i prvo naše zajedničko vino, u količini od jednoga barriquea od 225 litara odnosno oko 300 butelja, pod radnim nazivom Zajedno, iz berbe je 2006. Cilj je bio ponuditi nešto drukčije, posebno, nesvakidašnje, a kao ishodište je poslužio Krauthakerov pokusni vinograd gdje je zasađeno više od 20 različitih crnih sorata od kojih vina nije bilo u redovnoj prodaji. Nakon serije zajedničkih kušanja Krauthakerovih vina od tih pokusno zasađenih sorata izabrali smo, za finalni cuvée, one što su nam se kao pokusno vino predstavile u najinteresantnijem svjetlu, potom napravili konačni blend. Zamislili smo bili da se vino ekskluzivno nudi putem Interneta a i da ga se kroz prigodnu prodaju iskoristi za dobrotvorne svrhe…∎

VRUTAK NI BLIZU SMIRAJA

Negdje je put od izvora do ušća vrlo kratak, negdje je nešto duži, a nađe se i slučaj da traje i više od tri desetljeća i prolazi puno desetaka tisuća kilometara… Riječ je sada o Vrutku  (vrutak = izvor), koji je na ovim našim prostorima na površinu izbio još 1990. godine (dvije godine prije Svijeta u Čaši!), u širinu se relativno hitro rastegnuo na osam punktova u Zagrebu i okolici, a glede dužine pak na tisuće kilometara do punktova na raznim kontinentima.

Vrutak je obiteljsko gospodarstvo na kormilu kojega je dugo, dugo vrijeme bio osnivač Miše Matić (danas: 92) i koje je svojim krakovima što su slijedili Bakhove staze dospjelo čak i do SAD, Australije, Novog Zelanda…. povezujući te krajeve i ponajprije naše u vinskom sektoru poslovno uspješne iseljenike u tim krajevima s domovinom, preko raznih njihovih proizvoda. Kao najnovije: Vrutak se nedavno pojavio na novoj poziciji u Zagrebu, na lokaciji Samoborska cesta 161 a!

Uz ovogodišnje Martinje, Vrutak je pozvao na tu svoju novu lokaciju na prezentaciju prostora i lijepu degustaciju vina koje je upravo u portfolij kuće, a riječ je o kapljici kompanije Gerard Bertrand iz južnofrancuske regije Languedoc Roussillon.

Prezentaciju francuskih vina vodile su Vanessa de Ballard, direktorica u Gérard Bertrandu, sommerlijerka i s titulom Wine Educator, te Svetlana Trofimova, direktorica prodaje za istočnu Europu u Gérard Bertrandu. Na  službenoj prezentaciji i degustaciji, priređenoj uz Martinje – pored domaćina Martina Matića kao člana Uprave Vrutka i direktora Siniše Drkule, sommelieri, vinski pisci i kritičari, enolozi… (suhiucasi)

Na degustaciji: dida Miše Matić i unuk Filip, student ekonomije, povremeni suradnik na poslovima u Vrutku (suhiucasi)– 

– Na površini smo od oko 1500 četvornih metara, namijenjenoj da na 1000 četvornoj metara bude prostor sa suvremenom prodavaonicom i skladištem ana 500 četvornih metara s uredima i s prostranom degustacijskom i prezentacijskom salom za promociju proizvoda i proizvođača s kojima tvrtka već duže vremena njeguje prijateljske odnose i ima uspješnu poslovnu suradnju. Vrutak i dalje kao trgovina ostaje na lokaciji u Vodovodnoj ulici u središtu grada odakle je i krenula cijela uspješna priča o vinu i pićima, ta lokacija je i nadalje naša najznačajnija trgovina u smislu plasmana robe. Plan nam je što više promovirati vina i vinare te što je moguće više kvalitetu usluge – kazao je, za zericu mlađeg svog vršnjaka reviju Svijet u čaši, Martin Matić, po struci odvjetnik a sada eto nasljednik svojeg oca Mišea u očito uspješnom djelovanju u trgovini vinom i drugim pićima te prehrambenim artiklima.

Na toj nekoj vrsti neslužbene promocije pa i prešutnog obilježavanja 32 godine djelovanja u vinskome sektoru Vrutak je svojeg najnovijeg čvrstog poslovnog partnera, da ponovim – vinogradarsko-vinarsku tvrtku Gérard Bertrand iz Languedoc Roussillona na francuskome jugu, podrujča s najvećom ukupnom površinom pod trsjem u toj po vinu svjetski glasovitoj zemlji, Francuskoj. Događanje je bila i svojevrsna prilika za barem površno upoznavanje Languedoc Roussillona ali i za stjecanje spoznaja o tome kako se, tamo lokalne, sorte poput Syraha, Grenachea bijelog i Grenachea crnoga, Mourvèdrea koje su u ne baš zanemarivom opsegu uvezene/uvedene i u Hrvatsku (posebice u zadarsko zaleđe), pokauzju na svom, domaćem terenu.

Nakon službene prezentaije – verifikacijski after-tasting u veseloj atmosferi. (suhiucasi)

_________________________________

LANGUEDOC ROUSSILLON – Languedoc-Roussillon nalazi se na jugu Francuske, dijelom uz Sredozemno more te dijelom i uz istočne Pirineje i španjolsku granicu. Obuhvaća ukupno oko 2.800 četvornih kilometara pod vinovom lozom, riječ je eto o jednoj od vinskih regija koja pojedinačno proizvede najviše vina na svijetu. U kontekstu pak cijele Francuske tu se proizvede više od trećine ukupne količine u toj zemlji. Generična apelacija za vino je Vin de Pays d’Oc. Na spomenutom prostoru nalazi se 17 što širih što užih zasebnih vinorodnih krajeva i apelacija i sa strožim pravilnicima, a jedan od tih – Côteaux du Languedoc ima svojih 15 užih apelacija! U svijetu najpoznatije apelacije cijele te regije su Muscat de Lunel, Muscat de Mireval, Muscat de Frontignan, Minervois, Corbières, Maury, Banyuls Rivesaltes, Picpoul-de-Pinet, Faugères, Saint Chinian, La Clape… ∎

________________________________

Gerard Bertrand – podrumi vinogradi

Tvrka Gérard Bertrand, nazvana tako po aktualnom vlasniku, koji spada inače u treću obiteljsku generaciju vinogradara/vinara Bertrand, obuhvaća 17 vinogradarsko-vinarskih posjeda različitih dimenzija, u rasponu od ukupno po četiri do ukupno 80 hektara veličine. Languedoc Roussillon doduše reputacijom u svjetskim razmjerima nije (još) na nivou glasovitih Bordeauxa i Burgundije, pa ni Loire, Alsacea, ali moglo bi se reći da je na dobrom putu da to bude, za proizvodnju vina na tome području već unatrag nešto godina sve su više zainteresirani ne samo vlasnici vinarija iz jako znanih francuskih predjela, nego i neka zvjezdana imena iz drugih dijelova svijeta, primjerice i američki Mondavi…. Dodanu vrijednost posjedu Gérard Bertrand daje svakako i to što je Gérard Bertrand, inače glavni enolog za sve svoje vinarije, 2015. duboko zagazio u eko-pristup u pravcu biodinamike, on je eto prije sedam godina napisao i knjigu o biodinamici i svojim razmišljanjima o tome da joj se posveti, a kako smo čuli na prezentaciji 13 vina kuće Gérard Bertnand u Vrutku, a koju su pred širim auditorijem vodile Vanessa de Ballard, direktorica u Gérard Bertrandu, sommerlijerka i s titulom Wine Educator, te Svetlana Trofimova, direktorica prodaje za istočnu Europu u Gérard Bertrandu, uskoro bi gazda Gérard Bertrand trebao dobiti i pravo na nošenje oznake Demeter!

Jubilarcima čestitam od srca, a onima s kojima je Svijet u čaši kroz tih prohujalih 30 godina odlično surađivao (Vrutak i nešto više!), ali i svim ostalim suradnicima časopisa i vjernim pratiteljima revije u ime redakcije (Mladen Horić, Marko Čolić, Željko Suhadolnik) od srca zahvaljujem. Svima želim puno zdravlja, poslovnih uspjeha, DOBROG vina, pjesme i veselja. ♣

____________________________________________________________

ŽELJKO SUHADOLNIK, suosnivač i glavni urednik, MLADEN HORIĆ, suosnivač i glavni direktor izdavačkog poduzeća MAM-VIN, MARKO ČOLIĆ, urednik fotografije

FAMA VOLAT. PANTA REI, TEMPUS FUGIT. GAUDEAMUS IGITUR IUVENES DUM SUMUS. POST IUCUNDAM IUVENTUTEM, POST IUCUNDAM/MOLESTAM SENECTUTEM NOS HABEBIT HUMUS… VERBA / FACTA MANENT!

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU – 10. 2022 – HINTS TO THE SMART PURCHASE

Za opisivanje vina pri kušanju / for the description of wine at the tasting

LEGENDA

 –  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visoko-karakterno, iskreno, vjeran odraz terroirea. Zrelo, živo puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s dobrim potencijalom odležavanja / Brilliant! Unique! Multilayered, precise and with high character, genuine, fine reflextion of the terroir. Mature, very alive, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with a long ageing potential

 – Platinasta medalja odnosno Velika zlatna medalja / Platinum medal or Great gold medal = – 96 – 98 (19,6 – 19,8 / 4,6 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, iskreno, zrelo, živo, skladno i elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje, s potencijalom za odležavanje / Excellent,  with much character, genuine, mature, very alive, fullbodied, classic harmonious and elegant great wine, in the mouth long-lasting, with a big ageng potential.

– Zlatna medalja/Gold medal – 91 – 95 (18,6 – 19,5 / 4,1 – 4,5) = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, iskreno, vjerno sorti i terroireu, zrelo, živo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, genuine and nice presenting the variety and the terroir, mature and alive, very refined, with high style and quite a big personality.

–  Srebrna medalja/Silver medal – 86 – 90 (17,6 – 18,5 / 3,0 – 4,0) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, kapljca za, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, wine still for the exigent consumer

– 80 – 85 (15,5 – 17,5 / 2,1 – 2,9) = Korektno do tehnički i vrlo dotjerano, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez dovoljno izraženog identiteta i bez neke veće uzbudljivosti / Correct to technically very well done, may be varietal well recognizable, and, in a certain determinated style, but still lacking a bit of identity & character, not exciting

– 71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,0 – 2,0) = Obično, niskoprosječno, sasvim jednostavno, bez nekih prejakih mana. Moguće ponešto grubo, i/ili očito načeto umorom a i na silaznoj putanji, ne baš preporučljivo / low average, ordinary, tired, not quite recommendable

Ispod / under 71 (11,0 / 1.0) – Izbjegavati / Avoid!

______________________________

CIJENE  mpc / PRICES retail 0,75 l:  S (mall) = do 37 kn (till 5 €) • M (edium) = 36 – 75  kn (5 – 10 €) • L (arge) = 76 – 110 kn (10 – 15 €) • XL (extra large) = 111 – 150 kn (15 – 20 €) • XXL = 151 – 220 kn (20 – 30 €) • XXXL = iznad/over  220 kn (30 €) •

⇑– trošiti sada/drink now • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold • ⇒ – čuvati/hold • – trošiti uz hranu/drink with food

__________________________________________________

Name(required)

Email(required)

Website

Message

Submit

Δ

SVIJET u CASI – 02.2021 – WORLD IN a GLASS

kroz/through

ŽELJKO SUHADOLNIK

___________s vama od – 11.11.1992  – since, with you__________

Jedina maskica koja paše …, a onda je, sredinom veljače, u sumornom prijetećem vremenu covida19, nastupilo razdoblje – korizme! (Boris Kragić)

________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Prehrana, ekologija, informiranost, iskrenost: KONVENCIONALNO, TEHNIČKO, BIODINAMIČKO, ORGANSKO, PRIRODNO, ČISTO, ŽUTO, JANTARNO, NARANČASTO… ⦁ Bakho, arheologija i moderno vrijeme: PUTOVANJE s ČAŠOM VINA u DOBA OD PRIJE 2000 GODINA ⦁ Enogastronomija i turizam – samoborska pozivnica: ZAŠTITA GREBLICE, KREMŠNITE i ČEŠNOFKE, BRANDY V.S.O.P., BERMET… ⦁ Obećavajuća priča s Visa: BUGAVA, (NAR)OČITO ŽELI VIŠE NJEŽNOSTI i LJUBAVI ⦁ Winnetou iz Potomja: DINGAČ INDIJAN ⦁ Dvije strane hrvatske extra-djevičanske medalje: BLISTAVA ISTRA i – SRAMOTA DOMAĆEG TRŽIŠTA ⦁

⦁ VIJESTI/NEWS  Sajmovi:  8. PINK DAY, VINISTRA 2021, SALON PJENUŠACA Zagreb-Ljubljana 2021, VINITALY 2021 ⦁ Popuštanje protu-covidne stege: JARUN, FAŽANA, NJIVICE …⦁ BISER MORA i DOKTORATI ⦁ TARTUFARSTVO u ZAGREBAČKOJ ŽUPANIJI! ⦁ Uz Valentinovo: ZA SRCE i DUŠU, VA-GIN…⦁ Syrah, ponovno: ZAGREBAČKA PRESUDA  ⦁ Vino u BiH: VINSKE PRIČE ŽELJKA GARMAZA ⦁ In Memoriam: ĐORĐE BALAŠEVIĆ, MILAN BANDIĆ, ZLATKO CICO KRANJČAR

 ⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 02.2021 – BUYING GUIDE ⦁

_____________________________

Prehrana, ekologija, informiranost, iskren

KONVENCIONALNO, TEHNIČKO, BIODINAMIČKO, ORGANSKO, PRIRODNO, ČISTO, ŽUTO, NARANČASTO, JANTARNO…

            Znamo li mi (u dovoljnoj mjeri) što jedemo i pijemo, odnosno jesmo li (u dovoljnoj mjeri) svjesni onoga što sve i koliko čega, ali i, zapravo, zbog čega u ovoj ili onoj količini unosimo u organizam žlicom i vilicom te kroz čašu? To je pitanje nad pitanjima, danas kad su tehnologije proizvodnje ali i stvaranja privida razvijenije nego ikad, kad je marketing jači nego ikad, kad je utrka za novcem žešća nego ikad, i kad mnogi sudionici u toj utrci ne prezaju ni od čega da ostvare svoj, makar, zapravo, i prljavi cilj. Najmanje jednako toliko koliko je primjerice važno da smo informirani i educirani vezano na posao što ga obavljamo da bismo zaradili za život, bitno je i da smo dobro informirani i educirani na temu prehrane i namirnica (porijeklo i svojstva) što ih konzumiramo te vezano uz korištenje gotovih jela što nam se serviraju i s kojima nas se nerijetko, naprosto, vreba.

              Pa – jesmo li dobro informirani i educirani, koliko se trudimo to biti, koliko smo podložni marketinškim porukama i koliko smo spremni biti popustljivi prema lažnome sjaju kreiranome tako da nas zaskoči i preuzme upravo tamo gdje smo, radi nečega za što smatramo da će nam donijeti zadovoljstvo, najosjetljiviji da popustimo? Ironično je što nas i farmaceutska industrija, od koje očekujemo ljekove za zdravlje i ozdravljenje (proizvodnja ljekova joj, valjda, i jeste prvenstvena zadaća), već svojom hiperprodukcijom koječega te čak agresivnim preporučivanjem (toga svega i svačega kroz razne reklame u sredstvima javnog informiranja na komercijalnim radio i TV stanicama naprosto u nedogled!) i na drušvenim mrežama i na svakm ćošku vabI na kupnju. Shvaćajući očito svoju primarnu ulogu da ipak djeluju na kolosijeku čuvanja zdravlja i čuvajući ugled profesije, u tim općenitim javnim pozivima na kupovinu na kraju svoje EP-poruke donekle i prepredeno, da sa sebe skinu svaku mogućnost krivnje, upućuju vas, kroz  glas čitača što juri brže od zvuka, da se prije upotrebe nekog lijeka odnosno preparata što ga guraju za obavijest o mogućim nuspojavama pročitaju upute i da se za podroban savjet oko uporabe  obratite svom liječniku ili svome ljekarniku. Proizvođači hrane pića i trgovci njima nerijetko su šturi na informacijama o proizvodima koje nude, vrlo često na ambalaži određene podatke daju zbijene i napisane sitnim slovima da je to muka pročitati/dešifrirati, a trgovci, koji neke namirnice – uglavnom voće i povrće – nude u prodavaonicama rinfuzno, obavijesti o svakoj pojedinoj robi nerijetko isprintaju na papir tako da slova hitro izblijede do nečitljivosti, k tome te obavijesti znaju postaviti tako da zbog veće udaljenosti od oka kupca i gube osnovni smisao a to je informiranje.

                Glede vina, nekad je postojao zakonski propis o tome što je sve, i kojom veličinom slova, trebalo obvezno navesti na etiketi (prednjoj i stražnjoj). Moglo se istina, kao obvezu, preporučiti i još koju informaciju, ali već je i onako bilo nešto: moralo se, i to veličinom fonta od najmanje 0,5 mm, navesti porijeklo vina, znači vinogorje, naziv proizvođača, pa sadržaj alkohola, količina pića u boci, zatim pojam vrhunsko s kontroliranim zemljopisnim porijeklom, kvalitetno s kzp odnosno stolno s kzp ili samo stolno kao oznaka kakvoće procijenjena na temelju analize i ocjenjivanja na Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede zaduženog za izdavanje dozvole za stavljanje vina u promet. Etiketa je trebala obvezno sadržavati i informaciju, o rasponu neprovrelog sladora. Ostalo, kao obavijesti o načinu proizvodnje i preporuke za konzumaciju uz koja jela i na kojoj temperaturi, ili pak npr. pričice o proizvođaču i sorti, navod o osvojenim nagradama… bilo je fakultativno.

O SADRŽAJU NEPROVRELA ŠEĆERA – Onda je zakonski propis nekako olabavio, vlasnici vinarija i/ili njihovi dizajneri počeli su se na neki način iživljavati u kreiranju etiketa, neke su se najednom opsegom smanjile do minijaturnih i na njima zbog nedostatka prostora nije bilo moguće držati se veličine fonta propisane za određene parametre. S druge strane neki vlasnici vina htjeli su na etikete staviti crteže odnosno fotografije određenih motiva pa i neke tekstove o vinariji a i povijesti kraja, tako da je i to oduzimalo prostor za neke bitne informacije o vinu a koje bi potrošaču bile korisne s prehrambenog, zdravstvenog i hedonističkog aspekta. Danas u nas, koliko vidim na brojnim etiketama, u dosta slučajeva više nema navoda o neprovelom sladoru (vrlo vrlo bitno za potrošače koji imaju problem s dijabetesom!) a ni o tome u koji je kvalitativni razred stavljeno vino na ocjenjivanju na Zavodu, ovo glede kvalitativnog razreda ma kako bilo korisno kao neka prva informacija više i nije možda baš toliko nužno jer raznih i to vrlo renomiranih vrednovanja ima u svijetu i taj dio koristan proizvođaču za marketing i plasman vina može se pokriti obznanom o osvojenim medaljama. Nekad je, inače, Zakon dozvoljavao u vinu na tržištu za današnja razmišljanja uistinu previsoke sadržaje sumpora, neobična je od zakonodavca bila tolika tolerancija a i to da sadržaj i SO2 nije onda predvidio kao obveznu informaciju na etiketi, međutim i sada, kad sve više vinara nastoji u vinu imati što je manje moguće sumpora informacija o slobodnom SO2 i ukupnom SO2 u vinu pri punjenju dobro bi došla. Kao i navodi drugih enoloških dodataka i postupaka koji se u moderno vrijeme rabe da bi se vino dotjeralo po želji.

Nekad smo razgovarali uglavnom o mirnom bistrom, maglušastom, mutnom, bijelom, ružičastom-opolo, te crvenom-crnom vinu, pa smo se, rečeno je, bavili i s nijansama vezanim uz ostatak neprovrelog sladora praćenim izrazima kao što su, spomenuo sam, suho (po izvornom propisu sa do najviše 4 g neprovrela šećera po litri), polusuho (od 4 do 12 g/lit), poluslatko (12 do 50 g/it), slatko (50 g/lit i više), pa smo postajali svjesni da u kategoriji slatkoga uz aromatizirani samoborski bermet od Portugisca i Frankovke i s dodatkom pelina i (sušenog) južnog voća, te uz naš tradicijski dalmatinski prošek od prosušivanog grožđa postoji i, u tome stilu, toskanski desertni  vinsanto, zatim da u domeni slatkoga postoje mađarski sirupasti tokajac aszu s po nekoliko puttonyja, bordoški sauternes, te visoki predikati sjevernijih europskih vinogorja kao kasna berba, izborna berba bobica, izborna berba prosušenih bobica i ledeno vino. Upoznali smo se i s alkoholiziranim/fortificiranim vinima kao što su španjolski sherry, portugalski porto…, od posebnosti je do nas doprlo i izrazito oksidativno suho tzv. žuto vino (Vin jaune) iz francuske pokrajine Jura. Nametala se sve jače i nemirna kapljica, primjerice muzirajuće i biser vino, pa pravi pjenušci za koje smo saznali da nastaju drugim vrenjem ili u velikim inoks-posudama i metodom zvanom charmat (jako rašireno u sjevernoj Italiji u produkciji prosecca), ili s drugim vrenjem u butelji, ta tehnologija svojstvena za Champagneu i osjretno cjenjenija nazvana je kao klasična i kao šampanjska metoda, ovdje su s obzirom na ostatak neprovrela sladora usvojeni i prihvaćeni nazivi brut nature (0-3 g/lit šećera), extra brut (0-6 g/lit), brut (0-12 g/lit), extra sec (u prijevodu: vrlo suho, 12–17 g/lit), sec (u prijevodu: suho, 17-32 g/lit), demi sec (polusuho, 32-50 g/lit), doux (slatko, 50 g/lit i više), definirani sadržaji neprovrelog šećera po kategorijama gramažom su drukčiji (u kategoriji brut znatno tolerantniji!) nego kod mirnog vina. À propos perlica, od prije koju godinu novost: pet nat, što je kratica od francuskoga pétillant naturel, u slobodnom prijevodu prirodni pjenušac, riječ je o pjenušavom vinu dobivenom jednom a ne dvjema fermentacijama, naime vino u alkoholnome vrenju ali s još dovoljno neprovrelog sladora utoči se u butelju koju se dobro začepi i fermentacija se dalje odvija u boci ali ne na dodanima kvascu i šećeru nego na istome tj. originalnome kvascu i na u vinu zaostalom originalnom šećeru…

U smislu kakvoće proizvoda imali smo, kako sam također spomenuo, na etiketama isprva obvezne a u novije vrijeme ne više obvezne oznake čuveno, pa vrhunsko vino s kontroliranim zemljopisnim porijeklom (isprva je na strukovnom ocjenjivanju vina za dozvolu za puštanje u promet za epiitet čuveno odnosno vrhunsko trebalo osvojiti minimalno 85 od 100 mogućih bodova a unatrag koju godinu prag za vrhunsko snižen je na 82/100 bodova), kvalitetno s kzp (sada je raspon za kvalitetno od 72 do 82/100 bodova), te stolno s kzp i stolno bez službenog navoda porijekla.

DRUŠTVENO i PRIVATNO – Vezano uvelike i uz aktualne društveno-političke okolnosti koje su određivale i gospodarska kretanja, vina su nekad bila razdvojena na ona proizvedena u velikim državnim podrumima i u poljoprivrednim odnosno vinarskim zadrugama što su u to doba zamišljeni kao nositelji produkcije (društvena vina) i na ona iz malih seoskih podruma individualaca kojima u ono vrijeme nisu bili dopušteni posjedovanje 10 i više hektara vinograda za vlastitu proizvodnju i vina (uzgojeno grožđe se trebalo predavati u društvene vinarije!) i za buteljiranje i vlastito etiketiranje kapljice (privatna). Nakon što je društveno-politički sustav promijenjen i individualna proizvodnja vina, buteljiranje i izlazak na tržište pod vlastitom etiketom odobreni su podjela na društvena i privatna vina ostala je i dalje, s time da su zahvaljujući ambicioznijim individualcima što su izlazili sa sve boljom kapljicom k tome i u tržišno solidnoj količini  privatna vina brzo dobivala na popularnosti.

Kako su enologija i proizvodnja agronomskih i enoloških preparata naglo počele napredovati pa su se i na ovim našim zemljopisnim prostorima otvarale nove mogućnosti, vina su se sve izraženije u javnosti počela dijeliti još i na konvencionalna i tzv. tehnička te na prirodna. Onda su ta prirodna vina, kojih je malo-pomalo bivalo sve više i s oznakama, na etiketi, o eko-produkciji, u govoru svrstavana u grupu prirodi prijateljskih, pa u organska, a i biodinamska. Nedavno je (prošle godine!), barem u Francuskoj, stanovita društvena moglo bi se reći na neki način apelacijska podrška takvim vinima krenula odlukom da ih se službeno označi na etiketi, naime uvedena je oznaka Vin méthode nature.

_______________________________

VIN MÉTHODE NATURE – Nova apelacija Vin Méthode Nature donesena je 2020. u Francuskoj, u suradnji Nacionalnog Instituta za Apelacije (INAO – Institute National des Appellations d’Origine), Ministarstva poljoprivrede i Nacionalne porezne uprave. S obzirom na stupanj razvoja toga segmenta vinske produkcije smatralo se nužnime urediti stvari i u tome sektoru, želja je bila izbjeći bilo kakvu moguću konfuziju oko pojma prirodnog vina. Apelacija počiva na dotjeranome pravilniku vezanom uz prirodna vina što su ga radi službene zaštite prirodnog vina 2019. kreirali proizvođači i trgovci okupljeni u Savez za zaštitu prirodnog vina. Pravilnik propisuje određene kriterije kojih se u proizvodnji i plasmanu trebaju pridržavati oni što se bave prirodnim vinima. Predviđeno je da se nakon tri godine vijeće proizvođača, vinskih trgovaca i potrošača ponovno sastane i da razmotri treba li unijeti neke izmjene, dopune.

Kako Vin Méthode Nature funkcionira?

Da bi vino dobilo pravo na oznaku, grožđe mora biti iz certificiranog organskog uzgoja,  mora biti brano ručno i vinificirano uz uporabu autohtonih kvasaca. U tijeku procesa proizvodnje zabranjeni su termovinifikacija, reversna osmoza, pasterizacija i cross flow filtracija. Pravilnik nalaže da vino ne smije sadržavati nikakve aditive Dopušta se tek dodavanje do maksimalno 30 mg/lit SO2 međutim dodavati sumpor ne smije se prije početka vrenja i za vrijeme trajanja vrenja. Vino u koje je nakon vrenja dodavan sumpor do spomenutih 30 mg/lit dobiva oznaku Vin Méthode Nature avec moins de 30 mg/lit SO2 (vino s manje od 30 mg/lit dodanog sumpornog dioksida), a vino u koje SO2 uopće nije dodavan dobiva oznaku da sumpor nije dodavan (sans sulfites ajoutés). Prije nego što ga se pušta na tržište, vino prolazi i vanjsku, neovisnu kontrolu, da se vidi odgovara li pravilniku. Vina koja ne prođu tu vanjsku kontrolu s pozitivnim rješenjem moraju se označiti drukčije, ona ne smiju nositi oznaku Vin Méthode Nature.

Što se tiče pojave na tržištu, proizvođačima se preporučuje da posjetiteljima predoče Pravilnik o produkciji, zatim da prikladno, dovoljno uočljivo postave naljepnicu s logom Vin Méthode Nature, potom, proizvođači se obvezuju da Udruženju proizvođača Nature’l svake godine dostave dokaz da im je produženo pravo na uporabu te apelacije, proizvođačima koji su se okrenuli Vin Méthode Nature ali se istodobno (još) nisu odrekli konvencionalne produkcije nalaže se da u nastupu prema tržištu vizualno dobro razdvoje dvije marke, od proizvođača Vin Méthode Nature  traži se odobrenje da Udruga može preko interneta javnosti predočiti detalje o vinu.

Po nekim informacijama, u Francuskoj postoji više od 100 proizvođača koji su potpisali da će se pridržavati pravilnika Vin Méthode Nature. Očekuje se da se će primjer Francuske s oznakom Vin Méthode Nature uskoro slijediti  još neke zemlje Europe, za početak se spominju Španjolska, Italija I Švicarska. ◾

______________________________

Pokret okrenut prirodnome postajao je sve širim ali to ne znači i da su sva ta vina koja su se nudila a i još se nude – ne govorim o onima pod upravo spomenutom oznakom Vin Méthode Nature nego o onima bez nje – pod parolom prirodnoga bila i dobra. Dosta ih se našlo s izrazitim enološkim manama, od one da su izgledom bila mutna i već kao takva neprikladna za iznošenje na stol uz koji se blaguje, do nečistih mirisa i okusa u rasponu od izričaja slabije ili jače degradacije do neugodnih senzacija na nosu i u ustima.

Živimo u vrijeme, pojednostavljeno, utrke za novcem, netko tko s njime ne oskudijeva želi ga svejedno prigrabiti više (pa da se i bahati), a netko tko oskudijeva njime želi doći do njega da, što se kaže, dostojno živi, odnosno i da preživi. U takvim okolnostima neki igrači igraju pošteno i beskompromisno, neki bi zacijelo htjeli igrati posve pošteno ali to iziskuje više truda i muke a iskušenje je veliko, sukladno tome, linija manjeg otpora postaje jačom, izraženijom. Društveno prihvaljivo – mada ne uvijek i posve ekološki i biološki! – je ono što je legalizirano, makar valja voditi računa o tome da se u raznim slučajevima (preparati, razni aditivi, promidžba u nekim svojim oblicima prešućena bitna informacija, ne baš točna informacija…) zna pojaviti razlog da zvono zazvoni na uzbunu.

Neki proizvođači iz aljkavosti nisu vodili ili ne vode dovoljno računa o higijeni u podrumu, neki se nisu dovoljno informirali o eko-uzgoju grožđa i o nužnim eko-postupcima u podrumu a onda su se na prigovore  dobivene za vino vadili na to da svojim intervencijama nisu htjeli ometati posve prirodan nastanak vina, a neki su, očito smatrajući da će u toj novoj i sve popularnijoj kategoriji Bakhova nektara s manje truda i rada u trsju i podrumu te s većim prinosima i s mottom prirodnoga bolje zarađivati, ugavnom vrlo često očite enološke mane u svojim uradcima opravdavali su svojim  100 posto prirodnim postupcima. Kao negativne elemente u vinu navodili su ostatke sredstava za zaštitu vinove loze, pa ono što ostavlja uporaba umjetnih gnojiva, zatim razne aditive kao enološka pomagala, a kao jedan od najnapadanijih elemenata u neprirodnim vinima često i rado bi se u smislu krivca spominjao sumpor. Koji, dakako, kao i štošta drugo što se se ne koristi pravilno i s mjerom, može i te kako biti negatvan u Bakhovu nektaru.

Srećom, uz te neke ne(dovoljno) spremne ili pak sitnim ili većim podvalama sklone proizvođače koji su se htjeli tržištu nametnuti pod parolom naturalnosti bilo je i onih iskrenih, ozbiljnih koji su sebi dali mnogo truda te rezultati kojih su se i kroz sastav-sastojke vina, prirodnost, i kroz organoleptiku, dakle hedonističku dimenziju, pokazali sjajnima, i vrijednima priklona pokretu na kolosijeku naturalnoga.

JANTARNO (AMBER) i NARANČASTO (ORANGE) – Kao jedan od iskrenih i dosljednih izrazito kvalitetnIh radikalni(ji)h proizvođača afirmirao se među prvima Joško Gravner s talijanskog Collija, druge strane slovenskih Goriških brda. S vremenom, rekao bih baš posebice otkako je majstor Joško svojim tehnološkim preobraćenjem od barriquea (i u toj bariknoj fazi imao je sjajne proizvode, osobito od Chardonnaya i Sauvignona bijeloga!) na drevni gruzijski postupak dugih maceracija bijelih kultivara u amfori (qvevri) i potom dugog (sedam do osam godina!) dozrijevanja vina u velikoj bačvi, iz pepela u vrh dignuo na žalost dugo vremena u konvencionalnoj domeni nepravedno zapuštavanu Rebulu, sortu sjajnog potencijala i u Vipavskoj dolini i u Goriškim brdima, svojedobno, i to kroz dosta godina, tržištu nuđenu u obliku jeftine kategorije kapljice za hitru potrošnju i uz miješanje s mineralnom vodom,  Europom se, s obzirom da se pojavio veliki broj Gravnerovih sljedbenika sklonih dugim maceracijama bijelih kultivara, uz pojam prirodnog vina hitro raširio i naziv orange wine, narančasto vino, inače također na kolosijeku naturanoga.

Primjereni izraz bio bi zapravo jantarno vino ili amber wine, naime pojam narančasto korišten u vezi s vinom odaje da je kapljica već barem načeta degradacijom. Lako je moguće da se toliko proširio naziv orange wine zato što se u trenucima kad se sve jače počela buditi svijest potrošača o tome što unose u svoj organizam i u trenucima već toliko zasićenog  tržišta potaknuto Gravnerovim uspjehom najednom pojavilo mnogo vinara koji su svoju poslovnu šansu vidjeli u novoj niši tzv. prirodnih vina izgledom bitno drukčijih od bijelog vina kakvo smo u ovome dijelu svijeta poznavali prije, no, na žalost, mnogi od tih vinara umjesto jantarnoga imali su doista orange pa i smeđa vina…

Nekako najnoviji, makar ne i službeni u sustavu, nazivi su vino terroirea te čisto odnosno clean wine. Vino terroirea trebalo bi od svega do sada, po logici, imati najveću vrijednost, jer uz to što se – kao rezultat besprijekornih higijene i tehničke izvedbe – ne očekuje da pokazuje ikakve mane ono bi trebalo, kao obveznu dodanu vrijednost, prepoznatljivim svojstvima biti vjeran odraz kraja iz kojega stiže. Uostalom pojam terroir dolazi od riječi teritorij s time što obuhvaća ne samo pedološki, ekspozicijski i u uzgojnom smislu klimatološki moment te sortu grožđa i primjereni sustav održavanja vinograda i pristup u podrumu nego i određene eno-gastronomske i društvene navike/vrijednosti ljudi stvorene kroz vrijeme njihova života na nekom (mikro)klimom, orografijom, pedologijom definiranom geografskom prostoru kao tradicijski aspekt kraja. Vino terroirea bitno je, pogotovu danas kad se sve više vodi računa o zdravstvenom aspektu konzumacije pojedinih proizvoda a, npr. u turizmu (izbor destinacije za posjet!), o autentičnosti/originalnosti/jedinstvenosti proizvoda, jer ono s  obzirom na svoju dodanu vrijednost proizvođaču donosi više (u prihodima i u marketinškom smislu), a relevantnu korist ostvaruje još i za društvenu zajednicu.

Cameron Diaz Clean Wine (Drinks Business)

Cameron Diaz Clean (HD Wallpapers Pictures)

CLEAN WINE – Clean wine kao izraz sve se češće i glasnije sada spominje i kao da već baca sjenu na one druge spomenute. Clean wine krenuo je otkako su glumica Cameron Diaz i njena prijateljica Katherine Power lansirale svoje vino Avaline. Veliku su prašinu podignule agresivnim širenjem informacija o njemu u smislu naglašavanja da je taj njihov proizvod apsolutno čist, rađen bez ikakve pomoći kemije i pojačivača okusa, posebice raznih već uobičajenih aditiva koji utječu na povećanje slasti, tj. komercijalne  slatkoće kakvu su one, naglasile su, otkrile u mnogim drugim vinima na tržištu. Po ovome ispada da se one zalažu za prirodno vino, rađeno bez dodataka koji mu povećavaju komercijalnu vrijednost jer čine ga zavodljivijime za široku masu publike, veliko je pitanje koliko je ta njihova inicijativa clean wine iskrena potpora proizvodnji Bakhova nektara na posve prirodan način bez kićenja i uljepšavanja radi podilaženja i šireg komercijalnog uspjeha, a koliko im je (bila) namjera koristiti ga prvenstveno za vlastitu dobru zaradu, naime one se nisu svrstale na stranu postojećih brojnih poklonika prirodnih vina nego su, kao dame kojima su bliske kozmetika i čistoća  smatrale prikladnim izaći s izrazom clean, odnosno ČISTO vino. Stalnim isticanjem kako je njihovo vino proizvedeno od organski uzgojenog grožđa i bez  raznih enoloških pomagala tako i agresivnim prigovaranjem da se u moderno doba ta pomagala uvelike rabe da bi se kapljica dotjerala i postala zavodljiva za potrošača, dakle i prodala se u većoj mjeri, podignule su kosu u zrak brojnim, tim primjedbama pogođenim vinarima. Te druge vinare posebno je razbjesnilo to što te dvije dame nisu obznanile niti porijeklo a ni godište berbe svojeg čistoga vina, a niti su konkretno pojasnile postupak proizvodnje iz čega bi se eto i odmah i lijepo vidjelo po čemu je proizvodnja njihove kapljice bila drukčija od one konvencionalne koju one tako energično napadaju.

Čisto vino – bez navoda porijekla i specifikacije proizvodnje (Boris Kragić)

Nekako u isto vrijeme kad su se o svom čistome vinu raspričale Cameron i Katherine u javnosti je, žustro reklamirajući sebe i vlastite proizvode, počela na sebe značajnije skretati pažnju tvrtka Good Clean Wine. Ona je već od istupa Cameron i Katherine razbješnjele profesionalne vinare dodatno povukla za jezik tvrdnjom da je najvažnije na etiketi vina istaknuti oznaku Estate Bottled (doslovno: punjeno na posjedu), jer to je, tvrdili su, navodno, u Good Clean Wine, jamstvo da vino ne sadrži nikakve aditive.

Iz javnosti se javilo više osoba – lako je moguće, kažu neki američki novinari koji prate scenu, da ti pojedinci uopće i nisu iz redova profesionalnih vinara – s pitanjem što je zapravo bio detonator tome da se u društvenim medijima tako često i agresivno naglašeno ponavlja idiom Clean Wine.

Pa se ispostavilo da je Katherine Power, suosnivačica vinska marke Aveline, istodobno i suosnivačica tvrtke Clique Brands, digitalne platforme za komuniciranje prema potrošačima koja propagira preparate za njegu kože, dok su Courtney Dunlop i Michelle Feldmann, suosnivačice tvrtke GoodClean Wine, ujedno i suvlasnice firme Missouri spa putem koje plasiraju proizvode također za njegu kože, te da je Courtney Dunlop bila novinarka što je pratila modu i općenito područje iz okvira pojma ljepote. To je eto, raspisala se već američka štampa, početak objašnjenja zašto se kod vina toliko inzistira baš na pojmu clean, naime uvidjelo se ne tek to da je vino kao proizvod na tržištu postalo osobito popularno nego i to da clean beauty u kontekstu uspješnosti na tržštu podrazumijeva ponudu proizvoda više na bazi onoga što proizvod NE sadrži nego onoga što sadrži. Ugledna novina The Guardian napominje da trend clean beauty nastoji razvidno podijeliti proizvode na čiste i prljave, toksične i netoksične, dobre i loše. I sad, nešto ključno: predviđanja su da samo u SAD The clean personal care market ima velike izglede do 2025. godine narasti na 25,11 milijardi dolara! To bi bio tek dio – možda i samo početni dakle koji bi se s vremenom i povećavao! – od 3.4 trilijuna dolara vrijednosti tržišta wellnessa što ga Global Wellness Institute definira kao sustav koji obuhvaća zdravu prehranu, osobni zdrav način života s obveznim čestim redovnim kontrolama kod liječnika, alternativnu medicinu i ljepotu.

SREDSTVA ZA BISTRENJE, BIOGENI AMINI, SUMPOR, ALKOHOL – Malo pomalo počelo se sve jače postavlati i pitanje što bi to, uz, alkohol, moglo utjecati na pojedine pilce da se nakon popijene čaše nekog vina (dakako onoga izvan kategorije clean wine) ne osjećaju dobro. Njemačka enologinja Manuela Webber Witt, koja je pohađala znana učilišta u Geisenheimu i Giessenu, posumnjala je u rezidue sredstava za bistrenje na koje bi pojedinci mogli biti alergični, tu je u obzir uzela i jaja i mlijeko što se koriste u te svrhe, ali se nakon nekog vremena u svojim proučavanjima ipak više koncentrirala na histamine koji se nađu u biogenim aminima, a ti biogeni amini ponekad nastaju za vrijeme alkoholnog vrenja a i, čak se čini i češće, u procesu jabučno-mliječne fermentacije. Iz znanstvenih istraživanja proizlazi da se biogeni amini nerijetko znaju naći u vinima od grožđa iz toplijih regija. Tih biogenih amina zna biti i u hrani – nekim sirevima, mesnim prerađevinama, ribi, špinatu, a i rajčici! Tako eto netko tko s čašom bijeloga vina dozrijevanoga u barriqueu ili uz čašu crnog vina s toplog juga sjedi uz obrok pripravljen od namirnica što sadrže biogene amine u sebe lako unese dosta histamina a posljedica toga mogu biti svrab, kihanje pa čak i neke tegobe u želucu, rekla je Webber Witt za ugledni njemački vinski časopis Wine & Business International Meininger Verlaga.

Zanimljiva primjedba Webber Wittove: po njenu mišljenju tri su glavna krivca za određene moguće neugodnosti kod pojedinih osoba nakon konzumacije nekih vina, po jačini krivnje ih je i navela – 1. alkohol, 2. biogeni amini, te kao 3. sumpor. Sumpor se eto ovdje spominje tek na trećem mjestu, a mnogi ga pristaše prirodnih vina nazivaju – najvećim zlom u vinu! E, sad –  djeluje donekle ironičnio – taj najveći neprijatelj kakvoće vina ima vrlo pozitivnu ulogu u tome da može – spriječiti stvaranje biogenih amina! U krugovima proizvođača prirodnih vina koji sumpor naprosto sotoniziraju rado se ističe kako je prirodna kapljica jedino ona rađena bez sumpora – a baš u toj prirodnoj kapljici može se, zbog izbjegavanja sumpora, naći veće zlo, nazvano biogeni amini!

E, pa sad, ti si – MISLI!

Rebula Joška Gravnera: zadrti zagovornik prirodnoga vina, poklonik duže odležavane i dobro dozrele kapljice, rekao mi je da se nakon perioda kad uopće nije dodavao SO2 u vino vratio sumporu u stavlja ga u svoj Bakhov nektar samo pri punjenju u bocu Iiu minimalnoj količini., a radi jamstva za dužu zaštitu dobre kondicije vina. Nedavno sam imao prilike kušati njegovu sjajnu Ribollu giallu iz 2011,,osam godina dozrijevanu u velikoj bačvi! (Boris Kleončić)

Ovdje bih dodao sljedeće: sjećam se nekih davnih vremena uspona famoznog Francesca Joska Gravnera prema vrhu svjetske vinska scene, pogotovu razdoblja kad je, nakon perioda sjajnih bijelih vina odnjegovanih u barriqueu, kretao s dugačkim maceracijama bijelih sorata u amforama i kad se isticao kao beskompromisni zagovornik prirodnih vina te i kao jaki protivnik sumpora u vinu. Gravner, kojega prati, s pravom, epitet Gurua s Collija, za razliku od niza proizvođača-zagovornika prirodnog vina, potrudio se već od vinograda u smislu da sebi osigura preduvjete za kreiranje (maksimalno moguće) prirodnog vina. U te preduvjete spadaju po pedologiji, orografiji, ekspoziciji i (mikro)klimatskom ugođaju prikladne vinogradske pozicije, opredjeljenje za domaću authtonu sortu, prikladna mehanička obrada vinograda, znatno smanjenje broja rodnih pupova po trsu i fazoniranje grozdova na način da im se u pravome trenutku odreže donji dio do kojega hrana mora prodirati najteže i najduže, dakle sve to znači puno posla a i drastično smanjenje roda po lozi, pa, kasnije, dakako i roda u berbi kad je grožđe posve zrelo, potom apotekarska higijena u podrumu, kvalitetna oprema posebice kao i dovoljno dugačko dozrijevanje kapljice, punjenje vina na vrijeme u bocu, stvorio (pred)uvjete za izbjegavanje uporabe kupovnih kvasaca i bilo kakvih aditiva u proizvodnji. Kroz  godine iskustva njegov isprva također tvrdi stav prema dodavanom SO2 u vinu popustio je jer uvidio je da iz pokožice i koštice grožđa kroz maceraciju izlučeni antiokdsidativni fenoli, elago-tanini iz bačve i ona količina prirodnog sumpora koja se stvara u finom talogu dok kapljica na njemu dozrijeva u bačvi ipak nisu i dovoljni da vino kad, napunjeno u bocu krene na tržište, bude dovoljno zaštićeno i da duže izdrži u optimalnoj formi, pa je ipak odlučio intervenirati s minimalnim sulfitiranjem, s time da je kapljici produžio vrijeme boravka u bačvi i sad ono iznosi osam godina!

Trend wellnessa osobito je privlačan općenito ženama, za koje se u SAD ustanovilo da čine većinu potrošača vina u toj zemlji, a naročito je atraktivan i određenim slojevima populacije pripadnicima kojih je postalo – lako moguće ne samo zbog iskrene i promišljene brige za zdravlje nego i kao posljedica stanovite pomodnosti, iznimno važno to što unose u organizam, dakle smatraju da su im jako važne pojedinosti o porijeklu i nastanku namirnice i pića/napitaka te pojedinosti o njihovu sastavu. Kad je riječ o vinu, mnogi pojedinci iz te ili tih grupacija, možda i – na temelju rezutata nekih provedenih anketa na tu temu – suvišno opterećeni time kakve posljedice po zdravlje može izazvati konzumirao vino ostavili su dojam da poprilično strahuju od toga što se u vinima znaju naći aditivi potencijalno štetni za njihov organizam. Michelle Feldman u jednom intervjuu je nedavno rekla kako je u Americi dosta ljudi koji su se, inače, deklarirali kao ljubitelji Bakhova nektara, odlučilo da – posve prekine druženje s Bakhom! Upravo stoga Feldman i Duinlop odlučile su, navode, lansirati vlastito vino, naravno clean wine! Iz njihovih izjava ispada da su proputovale Europom i na vinskoj sceni pronašle partnere koji bi za njih radili clean wine i od jednoga su, početno, naručili  7200 butelja, onda su priredile prezentaciju za potencijalne kupce u SAD, odmah su uslijedile narudžbe određenih količina i, eto – dvije dame našle su se u vinskom biznisu.

E, sad, kako da potrošač odmah sazna na koje vino bi njegov organizam mogao biti tako osjetljiv da mu se nakon konuzumacije pića dogode neke neželjene nuspojave? Na etiketi na boci konvencionano proizvedenih vina nema podataka o mogućim dodacima vinu u tijeku njegove proizvodnje, i tu sad eto uskaču pojedinci i/ili grupe ljudi koji tržištu nude čista vina, clean wines, dakako uz naglašenu napomenu da su ostala, konvencionalna vina puna smeća i da ih treba izbjegavati, ali istodobno molo bi se reći i bez nekog čvrstog jamstva da su clean wines besporočna..

Preko interneta moguće je, krenula je priča, naići na veći broj clean wine-kompanija koje govore rječnikom fitnessa i zdravlja, redovito s izrazitim omalovažavanjem konvencionalnih vina, svrstavana s onu stranu zdravlja. FitVine u svojoj reklamnoj poruci ističe da u vinima koja on nudi udio šećera kakav karakterizira i neka druga vina ne sadrži ni mrvicu glutena, neke druge tvrtke poput Keta, Palea i drugih na kolosijeku veganstva navode da su vina iz njihova portfelja s osjetno manje kalorija nego druga, međutim znakovito je da praktički nijedna od tih firmi koje na pijedestal kakvoće i zdravlja dižu vina što ih nude ne otkriva ništa o tome otkuda je ta njihova clean-kapljica, tko je proizvodi i po kakvom postupku. Pa nije nelogično pretpostaviti da sve te kompanije što nude čista i zdrava, fitness vina nabavljaju kapljicu na bulk wine marketu odnosno tržnicu vina što se tržištu u veleprodaji nude kao otvorena. Takva vina se doduše, navodno, u laboratorijima testiraju najmanje dvaput, nerijetko i tri puta kako bi se osiguralo to da tekućina koja na cisterne napušta vinski podrum gdje je proizvedena bude, što se kaže, 100 posto enološki i barem po zakonu zdravstveno ispravna, tj. unutar zakonom propisanih granica sadržaja ostataka raznih –cida, tj. pesticida, herbicida, fungicida, insekticida…

Unutar već popriličnog broja marketinških kompanija koje na tržište i najčešće u internetskoj prodaji stavljaju vina u kategoriji clean, odnosno čistih, postoji ih nekoliko moglo bi se reći donekle brižjivijih, tj. onih okrenutih u većoj mjeri proizvodima iz doista organske produkcije odnosno onoga što se smatra prirodi prijateljskim pristupom u produkciji. Tako npr. The Thrive Market naglašava kako ne samo da ne tolerira pesticide, fungicide, herbicide insecticide nego je protivnik i šaptalizacije (doslađivanja), reversne osmoze, koncentriranja moštova, a i bilo kakvih aditiva, od vinarija s kojima surađuje navodno zahtijeva nalaze svih mogućih agrokemijskih testova. Je li to točno teško je tvrditi, ali činjenica je da je Thrive Market uspio uvjeriti brojne potrošače u kakvoću i etičnost vina što ih nudi tržištu, naime vina tog ponuđača se, navodno, odlično prodaju i svaka ponuđena količina ubrzo je rasprodana.

Najbolje i za one koji troše tzv. konvencionalna vina i za one koji inzistiraju na prirodnosti i pročišćenosti plemenite kapljice bilo bi da se na etiketama vina nađe/stvori prostor i za sažeti opis tehnologije proizvodnje od trsa do butelje i navode sastojaka korištenih u proizvodnji vina. To je bitno iz dva razloga: ne samo da se potrošač razuvjeri u nazočnost brojnih aditiva nego i stoga da se javnosti otkrije i način proizvodnje tzv. prirodnih vina i ovih sada sve traženijih clean vina, tj.čistih vina. Očekuje se da će se u Europi obvezni navod sastojaka i sažeti jasan prikaz proizvodnje vina uvesti potkraj 2022. godine, a to će zasigurno onda rezultirati uvođenjem takve obveze i vezano uz vina Novog svijeta.

Samo da se taj rok od godine-dvije ne pokaže – prekasnime, naime kompanije koje nude clean-vina pokazuju se kao vrsni stručnjaci za marketing i posebno su vješte u korištenju u e-marketingu općenito a onda još i osobito, dodatno, u korištenju društvenih mreža za marketing. Pokazuje se da, čini se da to treba još jenom kazati, koliko god agresivnije štite i guraju te svoje čiste, clean proizvode na tržištu, toliko agresivno nipodištavaju i omalovažavaju druge proizvode tako da postoji velika opasnost da se kod potrošača relativno brzo razvije veliko nepovjerenje u vino kao piće, napitak. Nastavi li se proces silinom kakvom je krenuo i ne uvede li se upravo spomenuta obveza navoda sastojaka u vinu i navoda za uz zdravstveno stanovište povezanog načina proizvodnje bitnog  za potrošača, konzumenti će bivati sve više zbunjeni i u toj zbunjenosti – prebacivati se s vina na neka druga pića…  ♣

Bakho, arheologija i moderno vrijeme (turizma)

PUTOVANJE  s  ČAŠOM VINA u DOBA OD PRIJE 2000 GODINA!

Svaka djelatnost ima svoju osnovu kao početak, te nadgradnju kao nešto što nastaje s vremenom i ovisno o maštovitosti i ambicioznosti osobe kao voditelja te djelatnosti. Zanimljiv primjer povijesnog i arheološkog aspekta ali i, posebice, u ovo naše moderno doba i turizma, pokazuju određene aktivnosti o kojima se sve više čuje u javnosti a koje se odvijaju na obiteljskom vinogradarsko-vinarskom posjedu Mas des Tourelles iz južnofrancuskog mjesta Beaucaire između Nîmesa i Arlesa, u, vinski rečeno, apelacijama AOP Costières de Nîmes i IGP Pays d’Oc. Aktualni posjednik imanja što se proteže na prostoru gdje su prije nešto više od dva tisućljeća stari Rimljani zasadili vinovu lozu i još neke druge kulture te sagradili galo-romansku villu s prikladnim podrumom za proizvodnju vina, Hervé Durand, kao osoba koja očito ima smisla za historiju i arheologiju a posebice i za turizam, odlučio je već prije dosta godina svoj poljoprivredni posjed, koji je u vlasništvu obitelji Durand od 17. stoljeća, razvijati unutar tri teme – povijesti prehrane odnosno što bismo modernim rječnikom kazali eno-gastronomije (iće i piće), dakle prikazom kroz degustacije nekih glavnih vrsta vina te nekih lokalnih specijaliteta na tanjuru sve do dalekog doba rimskog crstva, zatim arheologije, konkretno uređenjem dijelova ukupnog ambijenta na način da se vjerno dočaraju proizvodni pogoni (za vino) a i prostori za blagovanje karakteristični za neke dijelove povijesti, te (eno-gastro) turizma, koji je – posebno u posljednje doba – postao jedna od najznačajnijih gospodarskih grana i koji bi posjedu Mas des Tourelles donosio lijep prihod, a mjestu Beaucaireu image što jamči i prihod zajednici.

Mas des Tourelles

Hervé Durand na svojemu je imanju Mas des Tourelles osmislio okusno-ukusno putovanje kroz vrijeme koje gosta vodi sve do doba drevnog Rimskog carstva i vremena prisutnosti Rima na spomenutom francuskom prostoru.

Svake godine u drugoj rujanskoj nedjelji Durand, u suradnji s djelatnicima francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja, zainteresirane turiste vodi u svojevrsnu arheološku pustolovinu, nudeći im na razgled ambijente tipične za život na selu i na poljoprivrednom gospodarstvu daleko još u povijesti, te vino što mirisom i okusom vjerno nalikuje onome što su ga opisivali glasoviti Plinije stariji i Lucius Moderatus Columella, prominentni autoriteti na temu agrikulture u starorimskom carstvu. Posjetitelji Mas des Tourellesa imaju prigodu kušati vina kakva se ne mogu naći na polici niti jedne prodavaonce Bakhova nektara.

Durand, koji, inače, glavninom radi moderna vina od Syraha i drugih domaćih kultivara, i koji je, držeći se zapisa povjesničara, dio svojeg vinskoga podruma uredio tako da liči na podrume iz vremena Rimskog carstva, na svome imanju proizvodi i nudi i vina napravljena točno onako kako je to bio običaj u drevnih Rimljana, a neka i na način kako su to prije Rimljana radili stari Grci. Uz grožđe kao bazu za svu tu povijesnu kapljicu, sastojci što se rabe su i neko drugo voće, pa med, razno aromatično bilje.

Tri su starorimska vina s kojima se Durand sada bavi. U amforama drži vino nazvano Mulsum, riječ je o kapljici obogaćenoj medom a što se obično trošila kao aperitiv, drugi tip vina je Carenum, slatko, prikladno za kraj obroka, ono je rađeno od grožđa te s medom ali i ali uz dodatak dunja i uz zagrijavanje. Ima i treća vrsta, naziv je Turriculae, ono nastaje po recepturi što ju je zapisao čuveni Columela. Nakon gnječenja grožđa masuljem se do vrha napune oveće keramičke posude kakve su bile u uporabi za vrijeme rimskog carstva, potom se dodaju razno aromatično bilje, među ostalime piskavica ili kozji rog ili božja travica (biljka bijelih cvjetova iz porodice grahorica s arlo aromatilnim sjemenkama koje se, mljevene, rabe za začinjavanje, i iris, na kraju se umiješa i – određena količina morske vode, koja vinu daje slanost. To je vino obično služilo za piće uz jelo.

_______________________________

OKUSI STAROG RIMA – Mulsum znači med. Vino pod tim nazivom posebno su cijenili stari Grci, a potom su se njime oduševljavali Rimljani. Za proizvodnju toga vina kao dodatak bazi tj. grožđu uz med su se rabili razno aromatično bilje i začini/mirodije poput cimeta, papra, timijana… Najčešće ga se konzumiralo kao gustatio, odnosno kao aperitiv, dakle prije jela. No, ipak, rado ga se posluživalo i uz neka jela poput npr. pirjanog  fileta patke sa smokvama, mlade prepelice u umaku s košticama grožđa, kao i uz rastopljene jače pikantne sireve poput roqueforta, ali  i s rastopljenom čokoladom. Serviraalo ga se obično na temperaturi od 14 Celzijevih stupnjeva.

Turriculae kao vino koje najbolje oslikava kategoriju suhoga po shvaćanju starih Rimljana dobiva se vinifikacijom u 400-litrenim dolijama, starorimskim keramičkim posudama kakve se mogu vidjeti i danas u Mas des Tourellesu. Proizvodnja Turriculuae u ovom francuskom podrumu odvija se striktno po uputama koje je u svojim tekstovima naveo Lucius Columella. Grožđe se najprije gnječi a potom se masa, iz koje se ne izdvaja peteljkovina, stavlja u prešu. Nakon prešanja, dolije su napunjene masuljem do vrha. Na početku alkoholnog vrenja u posude su dodani fenugreek odnosno piskavica odnosno kozji rog ili božja travica (Trigonella foenumgraechum) te sok od grožđa koji se prethodno zagrijava do točke ključanja, pa se onda ubaci i iris, na kraju se ulije i određena količina morske vode, krajnji rezultat bude vrlo kompleksan napitak, koji, uvjeravaju na posjedu Mas des Tourelles, poslužen na oko 18 Celzijevih stupnjeva, odlično prija uz kamenice i dimljenu ribu, ali i uz gusju jetru fois gras te kolače s lješnjakom. Zahvaljujući uvelike piskavici vino u priličnoj mjeri oslobađa arome lješnjaka i badema. U ustima se pokazuje dobro zaobljenime, bogata okusa, finiš bude začinski  donekle u znaku šljive.

Vina kakva su pili stari Rimljani

Recept za slatko vino Carenum zapisao je autor djela zvanog Opus Agriculturae Rutilius Tauraus Aemilianus, inače znan kao pjesnik Palladius. U doliju se na fermentaciju stavlja masulj jako zrelog grožđa pomiješan s koncentriranim sokom od grožđa koji je zajedno s dunjama neko vrijeme zagrijavan do točke ključanja kako bi se znatno ugustio. Na kraju cijelog proizvodnog procesa dobije se visokoalkoholizirano vino likerskog tipa, sposobno za dugo odležavanje. Vino je jantarne boje, vrlo izraženo na nosu i u ustima, s aromama kuhane breskve i karamela te dima. Poslužuje ga se na oko 14 Celzijevih stupnjeva. A može ga se servirati kao aperitiv. ◾

_____________________________

More u vinu? Zašto? Nekad u davnini prakticiralo se vinu dodavati more, i to ono uzeto podalje od obale, na mjestima gdje nije uzburkano nego je mirnije, i čistije, nekako se s vremenom došlo do toga da na takvim mjestima u moru bude za balans optimalna količina soli. More se s obzirom baš na sol rabilo kao dodatak vinu ne samo zato da dobije određenu slanost u okusu što mu je, kao protuteža slatkoći i slatkoj aromatici, povećavalo pitkost, nego i stoga da posluži kao određeni konzervans i omogući vinu, kao što se soljenjem to zna postići i s mesom, da bez kvarenja duže izdrži kroz vrijeme!

Zgodno je ovdje spomenuti da prvi zapisi o uporabi morske vode u proizvodnji vina datiraju iz negdje 160. godine prije Krista, a vezani su uz  proizvodnju vina na grčkom otoku Kos.

A zgodno je ovdje spomenuti i to da je s morskom vodom u proizvdnji svojih vina počeo od nedavno eksperimentirati znani portugalski proizvođač Dirk Niepoort, zasad on doduše nije okrenut tehnologijama rabljenima u vrijeme Starog Rima, ali inspisirian je zapisima Plinija starijega o proizvodnji Bakhova nektara u dalekoj prošlosti na Azorima. Plinije navodi da su na Azorskim otocima vinari koristili more za vino upravo zato da, zahvaljujući slanosti, kapljica bude življa i pitkija. Niepoort, koji proizvodi jedne od najboljih portoa na svijetu, odlučio je eto nedavno i sâm pokušati s dodatkom malo mora, i rezultat mu se, kaže, vrlo dopao, jer vino je dobilo na mineralnosti, a upravo mineralnost, iako je zapravo ona oduvijek, barem kod šmekera, bila dobrodošla u vinu, postala je, naglašava Niepoort, u najnovije vrijeme i veliki trend kod vina. Niepoort je nagovorio još dvoje proizvođača vina da i oni krenu u pokuse s morem u tehnologiji produkcije Bakhova nektara, i do sada su provedeni eksperimenti s jednim postotkom dodanog mora na količinu vina, zatim s pet posto i s 10 posto dodanoga mora vinu u nastanku u punoj inoks posudi zapremnine 25.000 litara. Najviše se dopala mješavina od jedan posto, jednoglasno je zaključeno da se dodatak mora od jedan posto nimalo ne osjeti kao neko razrjeđenje vina, a pokazuje se odličnime s obzirom na to koliko s tom svojom slanosti povećava živost i osjet mineralnosti kod kapljice.

Možda je, ako se već ne pazi na kojoj nadmorskoj visini i na kakvome se tlu sadi loza za koju vrstu vina u južnim klimatski vrlo vrućim područjima gdje je lako nakupiti visok slador u grožđu, dakle i postići visoke alkohole, a gdje su, ako već tlo s obzirom na svoj sastav ne daje kapljici u dovoljnoj mjeri slanost-mineralnost, a kiseline što trebaju dati vinu živost vrlo su osjetljive, upravo more je u nekoj prikladnoj količini čarobni dodatak za pomoć visokoalkoholnoj kapljici  juga da dobije na živosti i pitkosti.

Kao što je slučaj i kod hrane, kaže Niepoort: nekad je baš maleni dodatak soli hrani ključ za buđenje drugih okusa I, u ukupnosti, njihovog boljeg dolaska do izražaja: vino ima slatkoću od groždanog šećera, određenu kiselost od voćnog segmenta, taninsku gorkastost od fenola iz koštice i pokožice, maleni dodatak soli eto može (južnim vinima!) pomoći u sinergiji i s rezultatom postizanja željenog pravog sklada aroma i okusa…  ♣

Eno-gastronomija i turizam: samoborska pozivnica

ZAŠTITA GREBLICE, KREMŠNITE i ČEŠNOFKE, BRANDY V.S.O.P., BERMET

Tek što je prošao ovogodišnji tradicijski karneval, Samobor je ponovno, upravo ovih dana, počeo jače privlačiti pažnju šire javnosti: protagonisti su institucionalizirano zaštićene dugogodišnje zvijezde s tanjura samoborskoga kraja – originalna i tipična greblica iz Ruda, zatim jedan od simbola Sambbora i prva asocijacija na Samobor a to je kremšnita po tradicijskoj recepturi kraja, te sanoborska češnofka.

Na središnjem smoborskom trgu, Trgu kralja Tomislava, kraljica samoborskih kolača – Samoborska kremšnita kao zaštićeno kulturno dobro RH (Marko Colić)

Rudarska greblica sa zaštitom zemljopisnog porijekla na razinji EU! (Marko Čolić)

Rudarska greblica, kolač kojemu je Ministarstvo poljoprivrede RH potkraj 2017. odobrilo nacionalnu zaštitu zemljopisnog porijekla, sada se, po novome, diči statusom Rudarska greblica sa zaštitom zemljopisnog porijekla na razini Europske Unije. U EU je trenutno zaštićeno oko 1600 proizvoda, od čega ih je iz Hrvatske, skupa s Rudarskom greblicom, gotovo 20. Za postizanje zaštite Rudarske greblice uvelike je zaslužna pekarnica Nikl iz Ruda ponad Samobora a koja već odavna brižno i vjerno njeguje izvorni oblik te delicije. Nositelj spomenute najnovije zaštite je Udruga Rudarska greblica, jedan od osnivača i aktualni predsjednik koje je upravo Andrejas Nikl, vlasnik sada spomenute pekarnice. On se, primijetivši još prije dosta vremena da se na tržištu pod nazivom Rudarska greblica počinju pojavljivati uradci u različitim verzijama što dosta odudaraju od originala s kojime se ponosilo rudarsko selo Rude i s kojime, kroz priredbu Dani Rudarske greblice što postoji već više od 32 godine nastoji u svoj kraj privući gurmane i one koji drže do kulture, povijesti, tradicije, izvornosti. Rudarska greblica sa oznakom zaštićenog zemljopisnog porijekla i vidljivo obilježena prikladnim znakovljem može se proizvoditi isključivo u Rudama i okolnim selima a to su Cerje, Kotari, Braslovje, Prekrižje Plešivičko te Manja Vas. Kako zaštita počiva na specifikaciji kao službenom dokumentu odobrenom od strane Ministarstva poljoprivrede, receptura, način pripreme i konačni izgled, zapravo ukupna organoleptika zaštićene greblice moraju biti ujednačeni kod svih ponuđača. Svi proizvođači zaštićene greblice obvezni su bili sklopiti odgovarajući ugovor s certifikacijskim tijelima, ovlaštenima od strane Ministarstva poljoprivrede, kako bi se mogle provoditi i učinkovite kontrole autentičnosti radi sprječavanja mogućeg švercanja drugih greblica pod nazivom/oznakom Rudarske greblice s kzp. Kako se čuje od obitelji Nikl, Rudarska greblica s kzp potrošačima je dostupna u Rudama i Samoboru te u Zagrebu u određenim specijaliziranim trgovinama zdravom i domaćom hranom.

Andrejas Nikl iz pekarne Nikl, predsjednik udruge Rudarska greblica (Marko Colić)

Kao Samoborska kremšnita u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske ušla je slatka delikatesa sastavljena od kora prhkog lisnatog tijesta s gornje i donje strane te od, u sredini, lagane pjenaste žute kreme od tučenih jaja kojoj rahlost daje pažljivo umiješani snijeg od bjelanjaca. Pažnja, pažnja!: riječ je o kraljici samoborskih kolača rađenoj, tako barem stoji u obrazloženju zaštite od strane Ministarstva RH, po recepturi što ju je 1920. godine osmislio i do 1966. do odlaska u mirovinu primjenjivao samoborski slastičar Đuro Lukačić da bi onda s njime i uz nadgledanje autora osobno vjerno i vrijedno nastavile njegove samoborske učenice pa onda i s vremenom majstorice slatkog deserta Branka Žganjer iz slastičarnice U prolazu i Višnja Vukmanović iz kavane Livadić. Rješenje o zaštiti izdala je potkraj siječnja ove godine Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. U specifikaciji stoji da za svaku turu kolača od oko 56 ovećih kocaka treba 24 jaja, tri litre mlijeka, 20 dag brašna, 75 dag šećera, dva vanilijina šećera, dvije veće kore lisnatog tijesta te šećer u prahu kojime se, kad se od velikog cijelog kolača izrežu 54 kocke, obvezno pospe gornja kora kremšnita. Kao nositelje zaštite Samoborske kremšnite kao nematerijalnog kulturnog dobra Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija RH spominje kavanu Livadić i slastičarnicu U prolazu, obje su smještene na Trgu kralja Tomislava u samom središtu Samobora.

Slastičarnica U prolazu: Lila, Snježana i Mirjana … veselo, uz originalne samoborske kremšnite i fašničke krafne. Kremšnite privlače u Samobor i goste iz daljine, ovih dana U prolazu je u društvu s jednim od najpoznatijih samoborskh ugostitelja i s voditeljem slastičarnice U prolazu te kafića Tin te predsjednikom Udruge samoborskih vinogradara i vinara Marijanom Žganjerom viđen znani korčulanski vinogradar i vinar Frano Milina Bire! (suhiucasi)

Što se tiče Sanoborske češnofke, ona je, čulo se, dobila rješenje o nacionalnoj zaštiti zemljopisnog porijekla. Samobor je, inače, svojedobno bio vrlo žustro krenuo i s promidžbom Samoborske salame kao svog specijaliteta, već godinama eto održava se tamo manifestacija Samoborska salamijada s ocjenjivanjem tog proizvoda i sa svečanom podjelom nagrada najboljim uzorcima, međutim taj proizvod, koji je u najvećoj mjeri u tržišno interesantnoj količini proizvodila tvrtka Igomat, dogurao je tek do službenog rješenja kojim se proglašava kao zaštićena robna marka Zagrebačke županije, Zagrebačka županija je i nositelj te zaštite. Rješenje o nacionalnoj zaštiti zemljopisnog podrijetla za Sanoborsku češnofku važan je prvi korak do zauzimanja statusa na europskoj gastronomskoj karti. Nositelj zaštite je udruga Sanoborska češnofka, na čelu koje je kao predsjednik Igor Runtas, on pomalo od svojega oca Zdravka Runtasa preuzima poziciju čelnika spomenutog Igomata. Iako je Svijet u Čaši, u želji da potrošačima pojasni što mogu očekivati od zaštićene Sanoborske češnofke i kako će je se na tržištu – mesnica ima dosta! – uopće moći prepoznati, tražio detalje oko zaštite Sanoborske češnofke, i obećano je da će oni stići ali na žalost, nismo ih dobili u traženom roku…

Sanoborska češnofka

Umotavanje u autentični, dakle službeno na temelju određenih bitnih parametara priznati znakovno lako prepoznatljivi plašt institucionaliziranosti znači u tržišnom nadmetanju isticanje veće kakvoće proizvoda, ukazuje na to da proizvod ima višu dodanu vrijednost, i da na tržištu podnosi i višu cijenu od drugih, nezaštićenih istorodnih artikala.  Da bi kupac mogao imati povjerenje u tu višu dodanu vrijednost i da mu bude jasno zašto je nešto skuplje te da mu to bude i prihvatljivo bitno mu je da odmah i lako u moru proizvoda primijeti/prepozna privilegiranu oznaku koja ga vodi u detalje, a to su definicija onoga što je zaštićeno i uvid u to na čemu počiva zaštita (specifikacija, pravilnik). U svemu je iznimno važno i to da taj zaštićeni proizvod u stilski ujednačenom profilu bude na tržištu dostupan u dovoljnoj mjeri, minimalno u tzv. kritičnoj ukupnoj masi.

Pravilno i prikladno zaštićeni proizvodi primjereno zastupljeni na tržištu osjetno višestruko dobivaju na značenju, oni, primjerice, ulaze u rang jednih od mogućih snažnih I pouzdanih aduta kraja u privlačenju gostiju-turista, dakle nečega što na veliku korist, osim proizvođaču-ponuđaču izravn, može biti i cijeloj društvenoj zajednici, tada ona ima računa i opravdanja za ulaganje u razvoj marke. Ne zaboravimo da je Samobor, koji, inače, službeno postoji još od 1242. godine kad mu je Bela IV. potvrdio status slobodnog kraljevskog trgovišta, i koji kao svojevrsno predgrađe Zagreba neposredno povezuje Metropolu sa susjednom Slovenijom, godinama sa svojim prodavaonicama, ugostiteljskim objektima od pečenjarnica i gostionica do lokala na vrlo visokom nivou bio veliki zagrebački restoran, onda je nastupilo zatišje i sad je red da lijepa tradicija, pa eventualno i povratkom popularnog vlakića Samoborca, ponovno procvjeta!..

Samobor ima što-šta za ponuditi stolnim hedonistima odnosno onima koji uživaju u gurmanskim porocima. Na području Samobora postoji oko 15 tradicijskih restorana, zatim nekih dvadesetak što pizzerija što bistroa, šest je slastičarnica, ima, dakako, i mesnica, veliki ponuđač mesa i mesnih prerađevina je već spominjani Igomat sjedište kojega je u obližnjem Otruševcu, inače u susjedstvu jednog od tih značajnijih tradicijskih ugostiteljskih objekat – Kod Špilje, a što se tiče konkretno češnofke, ona bi se osim kod Igomata trebala naći u ponudi na osam punktova kod mesara članova udruge Sanoborska češnofka. Uz upravo opširno spominjane zvijezde na tanjuru te posebice u vrijeme Fašnika krafne, ali i jedinstvenu samoborsku muštardu kao prilog slanim jelima, svakako valja ovdje spomenuti još gastro-ikone u čaši kao npr. Samoborski bermet, aromatizirano crno vino što se, po recepturi iz doba od prije Napoleona, radi od Portugisca i Frankovke uz dodatak pelina i južnog voća, tu, kao i kod samoborske muštarde ističe se obitelj Filipec, s podrumom i kušaonicom u središtu Samobora, tik uz Trg kralja Tomislava. A u relativno novije vrijeme razvio se i lijep izbor vrlo kvalitetnih destilata iz proizvodnje tvrtke Hedonica koju na Vrhovščaku vodi bivša Vinska kraljica Zagrebačke županije Kristina Vugrin, ona je baš ovih dana izašla pred javnost s jednim novitetom – starim vinjakom Mihael V.S.O.P. (very special old pale, propis je da mora dozrijevati u bačvi najmanje pet godina), inače dobitnikom srebrne medalje na ocjenjivanju San Francisco World Spirit Competition!…

Vrijedne ruke ljudi samoborskog kraja pišu, dakle, i dalje povijest okusa, a na nama je da te arome i okuse kušamo i originalnost DOŽIVIMO svim čulima. Povijest je pak u Samoboru ostavila brojne objekte koje valja posjetiti i razgledati i VIDJETI, brojne priče i pjesme koje treba poslušati i ČUTI. Evo, prigodno, sada, još na početku godine i u trenucima postupnog popuštanja anti-covid19 mjera Stožera, uz sugestije Turističke zajednice Zagrebačke županije, kratkog putokaza kuda ići/proči, kamo stići i gdje se, barem nakratko ako već nije prilika zadugo, zaustaviti…

Rekao bih da je najbolje s obilaskom startati s glavnog samoborskog trga, Trga kralja Tomislava. U želji da se uživa u originalnm samoborskim vizurama i okusima svakako treba prošetati središnjim samoborskim trgom, jednim od rijetkih trgova na kojem su sve zgrade zaštićeni spomenici prve kategorije! Upravo na tome trgu su objekti tijesno vezani uz prvi dio ovog priloga – kavana Livadić, te slastičarnica U prolazu, ali i, vis a vis, te za ljubitelje plemenite kapljice, kafić znakovitog naziva Tin! Istina, ugostiteljski objekti još uvijek ne rade punom parom – otvorene su tek terase, a prostrani glavni samoborski trg, pogotovu o sunčanom i toplijem danu kakvi su baš sada, kao uvod u proljeće, i na pomolu, dojmljiva je takva terasa!… Mirisi tradicije neka vas vode i ulicama ovog urbanog bisera Zagrebačke županije koji očuvanom starom gradskom jezgrom, ali i brojnim kulturnim znamenitostima može privlači izletnike i turiste.

Tik uz glavni trg pronađite kušaonicu obitelji Filipec gdje uz redovna (buteljirana) lokalna vina kojima se predano bavi strukovno dobro potkovani mlađi član obitelji – Toni Filipec, možete kušati samoborski bermet, sada pod njegovom ingerencijom. Na slici snimljenoj drugoga dana ožujka tri su generacije Filipecovih: tata koji je toga dana proslavio 80. rođendan, sin Toni koji eto sada vodi posao, te unuci koji će jednog dana od svoga tate Tonija preuzeti bermetnu štafetnu palicu

Cestom točno ponad poznate Samoborske pivnice a koja vodi ubrdo stići ćete u naselje Vrhovščak, i sjedište destilerije Hedonica. Dočekat će vas nasmijana vlasnica i voditeljica destilerije Kristina Vugrin Maslek, koja se žesticama bavi od 2011, u taj posao ušla je kao nasljednica svojega oca. Prije toga neko je vrijeme radila kao zaposlenica jedne PR-agencije. Što kaže o objektu, proizvodnji i proizvodima:

Kristina Vugrin Maslek i njen Stari Vinjak Mihael V.S.O.P. (suhiucasi)

– Godišnje proizvedemo oko 5000 litara različitih jakih pića. Destilerija Hedonica nudi žestice s 15 različitih okusa, npr. travaricu, rakije sa šipkom, medom, orahom, borovnicom, višnjom, industrijskom konopljom…Baza za macerate su rakija od jabuke, šljive, kruške Tepke, lozovača (odležana u drvu). Radimo i Calvados i vinjak. Kao najnovije, vinjak imamo i u prestižnim kategorijama V.S. i V.S.O.P. Po propisu, V.S. mora odležavati najmanje dvije godine, a V.S.O.P. mora odležavati najmanje pet godina. U planu je i izlazak, u dogledno vrijeme, starog vinjaka Hors d’Age.  Baza aktualnog V.S.O.P.-a je graševina za koju smo grožđe brali nešto ranije, s višom kiselošću. Vinu nismo uopće dodavali SO2. Za proizvodnju tog vina zadužen je bio moj suprug Nenad Maslek. Svi destilati odrađeni su sa kontroliranom fermentacijom i dvostrukom destilacijom, prva je bila na 80 volumnih postotaka alkohola, a druga na 65 vol %. Destilat je onda stavljen na dozrijevanje/odležavanje u bačve zapremnine 125 i 150 litara. V.S.O.P. je proveo četiri godine u drvenoj bačvi i još godinu dana u inoksu, a V.S. dvje godine bio je u drvu. Inače, bačve koje imam su iz produkcije jaskanskog bačvara Goluba.  – objašnjava Kristina.

Kuća za odmor, te dolje lijevo, kušaonica

Obitelj Maslek okrenuta je i turizmu:

– Destilerija i kušaonica uređene su u tradicionalnom, autohtonom stilu. U degustacijskoj dvorani, dakle unutra, imamo mogućnost prezentacije i degustacije rakija za maksimalno  20 osoba. Međutim lijep prostor za predah, pa i s dobrom čašicom i uz meditaciju, na otvorenome je, u vrtu.  Ukupna ponuda dopunjena je ruralnom kućom za odmor smještajnog kapaciteta za osam osoba, te obogaćena saunom i jacuzzijem. Ispred kućice je sjenica sa roštiljem – veli Kristina.

Kruška Tepka Hedonica osvojila je srebrnu medalju na londonskom IWSC-u 2016. i brončanu medalju na World Spirit Competition 2017. U San Franciscu. Vinjak Mihael osvojio je San Francisco World Spirit Competitionu 2017. Srebrnu medalju.

– U smislu medalja sada dosta očekujemo od vinjaka Mihael VSOP. , koji je iznimno kompleksan u okusu i mirisu, s dosta je dimnih nota, dobro se osjeti i drvo, smatram da lijepe šanse  za kakvu medalju visokoga sjaja ima i vinjak Perun V.S., koji je  nježnijih i svježijih je nota, a s aromatikom u pravcu vanilije…- rekla je Kristina.

Obilazak Samobora i okolice možete od Trga kralja Tomislava nastaviti i šetnjom uz Gradnu do perivoja gdje je su Samoborski muzej, nekadašnji dom skladatelja Ferde Livadića i okupljalište kulturnih velikana toga doba. Malo dalje, na par minuta hoda legendarni je restoran K Gabreku 1929.

Šetnju nastavite do ruševina Staroga grada Samobora. Nekadašnji dvorac bio je poseban na svoj način. Od 1268., pa sve do nedavno ovo zdanje je bilo u rukama brojnih različitih obitelji. Prije je bujalo životom, a sada je ostao samo jedan divan spomenik – razornom zubu vremena. Brojni su plemići i kraljevi kroz stoljeća bili gospodari Samobor-grada, od češkog kralja Otokara, koji ga je izgradio 1268., pa sve do Arpadovića, Frankopana, Erdodyja, Matije Korvina  i drugih obitelji plave krvi. Kako su se mijenjali vlasnici, tako se mijenjao i ovaj dvorac. 1902. godine, Stari grad završio je u vlasništvu Samobora za 5.293 krune. Od tada ge se pokušava obnoviti, ali nijedan pokušaj nije urodio plodom. No, možda i bolje, jer dvorac u ovoj formi ima neku čaroliju koju možda ne bi imao da nije baš u ovakvom stanju. U njemu biva neki duh vremena, krije se među zidinama i pliva među okolnim stablima. Ovo mjesto uistinu diše nekom posebnom energijom. Samoborski stari grad zamalo je bio poguban za Jackie Chana koji je ovdje umalo stradao snimajući poznati film Božji oklop.

(fotografije: J. Skof TZZZ)

No, vi krenite dalje i spojite se na šumsku šetnicu Anindol, koja će vas vratiti u centar Samobora. Usput obratite pozornost na baroknu kapelicu svete Ane, zaštitnice grada. Kod kapelice se nalazi staro plesalište, popularni tancplac, pa – slobodno i zaplešite!…

Samo pet kilometara dalje su Rude, gdje imate priliku obići Rudnik sv. Barbare, jedan od najstarijih europskih rudnika bakra i željeza. Upravo ovo malo naselje dalo je i prvi zaštićeni gastronomski proizvod Zagrebačke županije – prhku slanu pitu zvanu rudarska greblica, nekoć skroman gablec mjesnih rudara.

Izvan Samobora uz šetnju na svježem zraku čekaju vas nezaboravni vidici uzbrdo na Samoborsko gorje, zaštićeni park prirode zajedno sa Žumberkom. Označenih staza je puno i zadovoljit će i šetače početnike i ambiciozne planinare penjače. Iako ni jedan nije viši od 1000 metara, vrhovi Oštrc, Japetić i Okić ključna su mjesta hrvatskog planinarstva. Prvi izlet pod kapom Hrvatskog planinarskog društva organiziran je 1875. na Oštrc, a uspon književnice Dragojle Jarnević po strmoj strani Okića 1843. bio je naš prvi zabilježeni alpinistički pothvat.

Plešivički copanjek (suhiucasi)

Edukativnu notu izletu možete dodati tako da obiđete Eko-centar Budinjak i poučnu Stazu kneževa, pretpovijesni lokalitet s nalazištem starih grobnih humaka, ili pak Etno kuću pod Okićem, seosko domaćinstvo u kojemu je vrijeme stalo prije više od stoljeća….

U Zagreb se iz samoborskoga kraja možete vraiti i putem po drugoj strani brda Plešivica koje se isprsilo između Samobora i Jastrebarskoga. Na plešivičkoj strani greblica postaje – copanjak!  Koliko čujem, u Turističkoj zajednici Zagrebačke županije razmišlja se o inicijativi da se zaštiti i plešivički  copanjek. Bitne razlike između greblice i copanjka su u tome što greblica postoji u dvije varijante – s nadjevom od svježeg sira pomiješanog sa sitno sjeckanim zelenjem iz vrta, te s nadjevom od svježeg sira pomiješanog s usitnjenim orasima, a copanjek je samo u varijanti mješavine sira i sitno sjeckanog zelenja kao nadjeva k tome copanjek se, a što nije slučaj kod greblice, prije stavljanja na pečenje premaže slojem domaćeg vrhnja… ♣

Priča s Visa

BUGAVA, (NAR)OČITO, ŽELI VIŠE NJEŽNOSTI i LJUBAVI!

Sjajna sorta, upečatljiva vina… Imam sreću što dugo pamtim. Vugava ili Bugava – srce i duša otoka Visa. Bilo je svojedobno mišljenja da je riječ o Viognieru, raširenome inače u dolini rijeke Rhône na francuskome jugu, i svjetski glasoviti vinogradar/vinar Marcel Guigal s posjeda Etienne Guigal iz mjesta Ampuis toliko se bio zainteresirao za taj viognier s našeg Jadrana da je bogme potegnuo do Visa da se u priču osobno uvjeri na licu mjesta. Neke prilično daleke godine kad sam Guigala posjetio zajedno s Vladom Krauthakerom s kojim sam inače tada bio na promotivnoj  turneji Decouvertes  de vin de la Vallée du Rhône prvo njegovo pitanje upućeno nam bilo je – kakva je situacija s vugavom na Visu! Toliko je bio oduševljen njome! I on je tada – naime još nisu bili obznanjeni rezultati novijega znanstvenog istraživanja putem DNA – bio uvjeren da je riječ o sorti Viognier koja je eto nekako našla put do našega Visa, i zadivljeno nam je, u kušaonici u svom podrumu uz čašu svojega viogniera, pričao o sličnostima dvaju vina s različitih geografskih prostora u mirisu pa i u okusu, ali i o nijansama normalnima za dva drukčija terroirea.  I dok je Viognier danas svjetski popularan kultivar, pa se uvozi i u Hrvatsku i sadi ovdje – jedan od onih koji ga ima u pokusnom nasadu je upravo Krauthaker u Kutjevu a moguće je da bi tom francuskom gostu čak i bolje odgovarala pjeskovita tla u toplijim baranjskim (Belje) i srijemskim (Ilok) vinogorjima, dotle vugave jedva da se i kod nas nađe, za nju se baš  ni ne čuje. Stanovitu proizvodnju doduše ima na Visu Antonio Lipanović, kod njega sam u nekoliko navrata prije dosta godina znao kušati i sjajne vugave, ali postojeće količine vina i osjetno malaksala aktivnost viških proizvođača u marketingu sveli su vidljivost vina od te sorte praktički na nulu!

Nada postoji da bi se to moglo promijeniti nabolje, s obzirom da se Marko Vojković, zagrebački poduzetnik inače rodom s Visa i potomak upravo vinogradarsko-vinarske viške obitelji, pobrinuo za osnutak tvrtke Vislander (Vino za život-Wine For Life; naziv Vislander potječe iz vremena Drugog svjetskog rata kad su na otoku Visu vojnu bazu imali Englezi koji su, u želji da se opuste, rado dio svoje hrane mijenjali s lokalnim stanovnicima za crnjak od Plavca maloga!) u mjestu Milna te da je krenuo  ozbiljno u obnovu tradicijske poslovne obiteljske aktivnosti vezane uz Bakhov nektar.

S kušanja u Bon Apetitu organiziranog u suradnji sa Sašom Zecom i njegovom firmom Vina Croatia – Vina Mosaica: Marko i Marina Vojković uz vina koja su ponudili – Vugavu Nona Jelenka 2019 Dračevo polje (12 vol %), zatim Vugavu 2019 (14,5 vol %), pa Rosé 2019 Nona Jelica, Milna (15 vol %), kao i Plavce 2015 Milna Nona Franka (14,5 vol %) i 2016 (15 vol %), na kraju Plavac mali 2016 Tihobraće (15 vol %)

Vislander je krenuo i u proizvodnju destilata

Posljednjih godina Vojković je ubrzao tempo i sa sve jačim novčanim ulaganjem – do sada je riječ o investiciji  u vinograde (plan za nasade radio mu je prof. dr. Nikola Mirošević, stručnjak sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta) i u vinariju od nekih  2,5 milijuna eura. Projekt obnove, pokrenut 1998. i isprva s nešto sporijom dinamikom, ubrzan je, konkretno, 2003. kupnjom terena za novu sadnju trsja tako da je površina pod trsjem dosegnula devet hektara što na padinama što na polju s pješčanim tlom, međutim tu stvar što se tiče trsja ne staje, ove godine Vojković je aplicirao za sredstva za podizanje još 20 hektara vinograda.  S berbom 2017 proradila je nova, suvremeno opremljena vinarija dijelom u inoksu a dijelom u bačvama (barrique, tonneaux) Momo i francuskog Vicarda, zasad iz nje izlazi oko 50.000 boca crnog vina od Plavca i oko 30.000 bijeloga prvenstveno od vugave (dio bijeloga još je od otkupljenoga grožđa,špica kakvoće očekuje se kad svo iskorišteno grožđe bude vlastito). U 2020. otvorena je i destilerija, naime Vislander osim s vinom od lokalnih sorata krenuo je i s rakijama i likerima, konkretno kruškovačom, travaricom, lozovačom barrique i rogačicom te  ginom i ginom aromatiziranime rogačom. Idealan prostor za promidžbu a i plasman Vojković  ima u Zagrebu, riječ je o lijepom restoranu Bon Apetit (nekad je tu chefovao Branko Ognjenović), a sad ga vodi Vojkovićeva supruga  Marina.  Vojković inače posjeduje još, u Slavoniji, imanje na kojemu uzgaja crne slavonske svinje fajferice, tako da se i u segmentu originalne hrane pobrinuo za  adute u ponudi za hedoniste za stolom.  ♣

_____________________________

Sorte: VUGAVA BIJELA

Sinonimi: Viškulja, Bugva, Bugava, Ugava. Neki za nju kao sinonim koriste i naziv Viognier, ali to nije ispravno.

Porijeklo: Vugava je stara sorta s otoka Visa u Jadranskome moru, dosta je ima kod Komiže i grada Visa, a izvan otoka nešto je sađeno i u selima kod Omiša, u najnovije vrijeme i na otoku Braču. Ne zna se posve točno odakle zapravo potječe. Postoje mišljenja da su je na Vis donijeli stari Grci, ali ta teorija nije znanstveno potvrđena. Za Vugavu se – s obzirom na aromatičnost i na arome – neko vrijeme šire smatralo da je isto što i Viognier, kultivar inače raširen u dolini rijeke Rhône na jugu Francuske, ali na znanstvenim ispitivanjima pokazalo se da je njen DNA-profil drukčiji od Viognierovoga.

Rod: Najbolje uspijeva na dubokim, ali umjereno vlažnim ili pak suhim tlima, na osunčanim i toplim položajima koji nisu izloženi vjetru. Sorta spada u one koje dozrijevaju ranije. U cvatnji ne prhne, grožđe joj se odlično drži na trsu i lako se pretvara u suhvice. U prvoj mladosti Vugava rodi slabo, nakon osam do 10 godina bolje, ali (gotovo) nikad ne rodi količinski baš jako dobro. Bobice imaju tanku pokožicu i stoga su u opasnosti od osa i drugih insekata, ali i od toga da izgore na suncu. Osjetljiva je na pepelnicu, ali je otporna na peronosporu.

Svojstva: Vugava pripada ponajboljim bijelim sortama za proizvodnju prvorazrednih vina, nadasve desertnih Grožđe je vrlo slatko, odlično za zobanje. Vino, lijepe zlaćano-žute boje, vrlo izražena ugodna voćna (marelice! – otud i usporedba s Viognierom)  i cvijetna mirisa, odlične je kakvoće, snažno i toplo.

Jelo i servis: višku vugavu poslužite uz jača i krepkija jela, npr. pečenja, na 12 – 14 stupnjeva i iz velike trbušaste čaše. ◾

______________________________

Winnetou iz Potomja

DINGAČ INDIJAN!

Dobro se zna – Indijaca je najviše u Indiji, Indijanaca – ako ih je uopće još išta i ostalo poslije američkih ratova i silnih rezervata u koje su ih bijelci trpali – valjda je najviše u SAD, a – gdje je puno, možda i najviše na svijetu – INDIJANA?

Pa, valjda, kao i Violića, na našem poluotoku Pelješcu! Mladići Ivan i Juraj Violić također su Indijani. I to iz znane vinogradarsko-vinarske obitelji. Djed Indijan bio je legenda, pametan, dosjetljiv, prepreden, zdravog razmišljanja, inventivan u smišljanju vragolija ali po potrebi i psina, na neki način fakin, a glede vina vrlo prilagodljiv tržištu, kupca bi odmah čim bi mu pristupio pročitao u smislu zavrjeđuje li dotični po svom znanju o vinu a i spremnosti da se na odgovarajući način pokaže (iskaže) u okviru svog gotovinskog statusa, da mu ponudi za popiti nešto što spada u rang špice kakvoće, nešto iz sredine ili nešto osrednje od osrednjega. Kad sam bio naišao kod njega, on me, ne znajući čime se bavim, procijenio tako da s kušanjem ipak nismo krenuli s najniže točke, a imao sam sreću i, na kraju, veliko zadovoljstvo da na osrednjem nismo stali i da je u jednom trenutku razgovora na terasi gdje smo potkraj lipnja sjedili pošao u podrum i vratio se s peharom gustog crnjaka, pokazalo se, najboljeg vina što je imao u podrumu. Bio je to njegov Dingač, smješten u bačvicu ne nekog osobitog izgleda i postavljenu u pozadini inoksa u mraku u kutu nikome na putu. Donija san ti da vidiš ča iman, triba ga sada pit, ovo vino mi ne smi prilitit (prilitit= proći ljeto), najboje je sada, rekao je.

I poslije, nakon što sam se vratio u Zagreb, svako mi se toliko kroz više godina obraćao pismom s vrlo zanimljivim razmišljanjima o vinu/vinima i kako ih raditi na posve ekološki način i da maksimalno pokažu svoju autohtonost i originalnost, zatim o stavovima o ljudima, životu.

Winnetou iz Potomja: Ivan Violić Indijan i vina koja proizvodi skupa s bratom Jurajem

Ovih dana susreo sam i upoznao unuka legende Indijana Ivana seniora seniora, koji je studirao u Zagrebu, ekonomiju, i koji s bratom Jurajem, studentom turizma na zagrebačkom Vernu, nastavlja  obiteljsku vinogradarsko-vinarsku tradiciju što je na braću prešla od oca im seniora Ive Violića Indijana, po struci građevinara a po zanimanju i hotelijera (uz more u Orebiću sagradio je hotelčić zamišljen da okuplja turiste-vinske ljubitelje i znalce).

Ivan junior Indijan je na kušanje za nekolicinu zagrebačkih vinskih novinara u kući sina također jedne legende – pokojnog Srećka Ljubljanovića, degustacija je eto bila svojevrsni tribute majstoru vinskog pera Srećku! – donio dingače iz nekoliko berbi te jedan plavac a koje on i brat mu, inače od malih nogu nazočni u vinogradu i podrumu, po onome kako su naučili od dida, oca, te Nike Bure, rade zajedno. Riječ je o dingačima u kategoriji Klasiko i kategoriji Prestige. Grožđe Plavca malog od 40 godina starih loza na Dingaču na mikrolokaciji je Pasi, a dio ga je na mikrolokaciji Granice Burino Ždrilo koja slovi također kao bolja, iznadprosječna, tlo je kamenito, uzgoj ekološki, fermentacija na vlastitom kvascu, nikakvi aditivi dodavani. Dingač 2018 namijenjen kategoriji Prestige, izvađen za ovu priliku iz bačve, dakle još ne posve dovršen, obećava i te kako, a Dingač 2017 (16 vol %) sjajan, Dingač 2013 sa 16,5 vol % s blagom slasti, s finom nijansom hlapljive kiselosti koja paše takvome vinu podsjetio je na fortificiranu kapljicu. Plavac bazni također jako dobar!

Indijani Violići – sjajnog li profesionalnog spoja kroz praksu priučenih i naučenih vinogradara-vinara, kroz obrazovne institucije naučenih ekonomista te turističkog djelatnika (na moru!!!). Možda/vjerojatno sutra vrlo uspješni i hotelijeri i ugostitelji!

Momci sad raspolažu s 1,5 hektara vinograda s ukupno oko 15.000 loza (stari, gusti nasad!), imaju volju širiti se s vinom. valjda će (na djedov način!?)  umjeti dobro procijeniti koliki kapital drže u rukama i što im sve lijepo on uz privrženost rodnoj grudi te poštivanje i njegovanje originalnosti može pružiti. Sretno, momci, istinskog Dingača premalo je u odnosu na kakvoću koju Plavac mali na ekstra poziciji te bez akrobacija u podrumu, kao i u količini što na tom kvalitativnom nivou i unutar prepoznatljivog stila i stabilnog organoleptičkog profila može pružiti a koja, zbog toga što nema sloge i prikladnog usmjerenja među lokalnim proizvođačima tako da gotovo svatko radi kako mu volja, još na tržištu nije raspoloživa u tom punom opsegu!…   ♣

Dvije strane hrvatske ekstra-djevičanske medalje

BLISTAVA ISTRA, i SRAMOTA s DOMAĆEG TRŽIŠTA

Čarobna,čudesna istarska ulika

Već šestu godinu zaredom Istra, u kojoj je oko 1,5 milijuna stabala masline, nosi titulu najbolje maslinarske regije na svijetu.  U autoritativnom svjetskom vodiču maslinovim uljima extra-vergine Flos Olei iz Rima među 500 najboljih ulja planeta čak 71 je iz Istre!

Hrvatska maslinova ulja ekstra-vergine su, očito i s pravom, među najskupljima na svijetu, meritorna osoba s našeg najvećeg pluotoka – Denis Ivošević, pročelnik za turizam Istarske županije ali koji je duboko svjestan značenja poljoprivrede i lokalnih osebujnih delicija baš za turizam i koji dobro zna bitne elemente vezane uz eno-gastronomiju, s ponosom veli kako za litru ekstra-djevičanskog maslinjaka iz Istre treba izdvojiti u prosjeku više od 22 eura, istodobno litra maslinova ulja te kategorije u Italiji, veli za usporedbu, kreće se oko  11 eura, u Španjolskoj šest, a u Turskoj četiri. Ivošević naglašava i to da je, kao i vino, i maslinovo ulje postalo snažan mamac za turiste, nekih 40 najboljih kuća maslinova ulja hrvatskog dijela Istre – a to su objekti što nude razgled maslinika pa i uljare-uljarskog podruma, zatim degustaciju na licu mjesta u vlastitoj kušaonici i mogućnost kupnje ulja na kućnom pragu, godišnje primi čak oko 60.000 indidivualnih gostiju!

U 2020. kad je okolnostima moćno dirigirao corona-virus i kad nije baš bilo nekih investicija u turizam, u Istri je, kako čujem opet od Denisa Ivoševića, u uređenje upravo objekata maslinara u unprjeđenje kakvoće proizvodnje i u poboljšanje prihvata gostiju uloženo više od 50 milijuna kuna! Među novim relevantnim istarskim maslinarskim centrima, kako su lokalno nazvani ti objekti kompletno vrhunski opremljeni kako za proizvodnju tako i za prezentacije ulja i za zadovoljenje gurmanskih poroka gostiju, su oni koje vode Sandi i Tedi Chiavalon, Klaudio Ipša, pa Boris Galić, tu su i onaj od Vanđelića i onaj zvan Oleum Maris… Od vrlo kvalitetnih manjih uljara koje pružaju maslinarima usluge prerade masline svakako treba spomenuti i onu od Danijela Kraljevića Cuja, a od velikih pogona (veće površine maslinika, vlastita moderna uljara, degustacijska dvorana s ponudom hrane kombinirane s maslinovim uljem i prodavaonica izvrsnog ulja i po relativno prihvatljivoj cijeni) ističe se porečka Agrolaguna.

Sandi Chiavalon, Dario Činić i Tedi Chiavalon u uljari obitelji Chiavalon

Dario Činić već je osvajao medalje za svoja ulja na svjetskom ocjenjivanju za vodič uljem Flos Olei, koji vodi Marco Oreggia, na slici sa Činićem

U Istri stalno pomalo raste i broj (jako kvalitetnih) maslinara i ponuđača (ekstra djevičanskog) maslinovoga ulja, a jedan od novijih i glede kakvoće vrlo perspektivni maslinar na tržištu sa svojim uljima La Rovinjola  (Belica, Buža i mješavina sorata) ekstra-vergine je Dario Činić iz Rovinja, nekad, kažu,  glavnog centra maslinarstva u Istri a koji je, zacijelo stoga što se silno razvijao turistički i istodobno, razumljivo, malo opustio u djelatnostima na zemlji, naslov s vremenom morao prepustiti Vodnjanu.

Činić, koji, očito je, grize u poslu, ima maslinik Sv. Cecilia od sedam hektara i s oko 1000 stabala maslina, namjera mu je tu urediti Park rovinjskih sorata ulike, s degustacijskim centrom.  Činić je nekad bio vrlo aktivan kao djelatnik u turizmu i ako nađe prikladnog poslovnog partnera kao ulagača postoje velike šanse da oformi značajan maslinarsko-turistički objekt visoke I turističke vrijednosti. Trenutno Činić masline prerađuje u novoj uljari kod prijatelja i kolega – po ulju vrlo afirmirane braće Sandija i Tedija Chiavalona.

                Na zemljištu na njegovu masliniku i uz njegov maslinik postoji, kaže mi Dario, nekoliko tipičnih istarskih kažuna ali i kućica koje bi preuredio na način da budu informativni, edukacijski i promidžbeni punktovi vezani uz (istarsko) maslinovo ulje ekstra vergine pa i uz sireve i kobasice, pršut i vino (Malvazija, teran Muškat) tipične za istarsku eno-gastronomiju.

Maslinik Darija Činića i u njemu berba, lani

Klaudio Ipša

Iz Istre i vezano uz masline i maslinovo ulje još i lijepa vijest iz sela Ipši kod Livada, središta istarskog tartufarstva: istaknuti maslinar ali i vinogradar i vinar Klaudio Ipša diči se sa svojom novom uljarom kapaciteta prerade 1000 kg maslina na sat! Uljara je već krštena, krajem prošle godine obavljena je u njoj prva proizvodnja ulja. Klaudio Ipša, koji proizvodi neka od najboljih maslinovih ulja ekstra vergine na našem najvećem poluotoku, rado će se pohvaliti kako je trenutno njegova uljara jedna od samo četiri takve supermoderne na svijetu! Obitelj Ipša trenutno je zaokupljena radovima na kušaonici i prodavaonici ulja (i vina), tako da bi njen Istarski maslinarski centar kakav je spominjao Denis Ivošević bio spreman za otvorenje do početka turističke sezone!

Klaudio Ipša sa sinom Ivanomu novoj njihovoj uljari, sada jednoj od najmodernijih na svijetu!

______________________________

TOLIKE PRIČE o ZDRAVOJ HRANI i PREHRANI, i ISTODOBNO TOLIKI PROPUSTI u OZNAČAVAJU i KONTROLI PREHRAMBENIH PROIZVODA NA NAŠEM TRŽIŠTU! –  Naličje ekstra-djevičanskog maslinovog ulja na tržištu Hrvatske: najnovija vijest je da su inspektori istražujući po prodavaonicama u Lijepoj našoj ustanovili da – svaka druga boca maslinovog ulja sadrži neispravno (označeno) ulje, ulje koje ne pripada kategoriji ekstra djevičanskoga kako mu piše na etiketi!  Od oko 25 analiziranih ulja čak 14 ih je palo na senzorskim analizama. Za javnost je obznanjeno da je unutar 25 ispitanih ulja sedam bilo iz Hrvatske, od čega su se dva uzorka pokazala nesukladima, a 18 ulja bilo je iz porijeklom iz EU – jedno iz Grčke, 10 iz Italije i sedam iz Španjolske.

Ne vidim, ne čujem, ništa ne govorim…

U 2019. smo, inače, uvezli 45 milijuna litara ulja za 14,6 milijuna eura. Većina tih EDM (ekstra-djevičanskih maslinovih) ulja u maloprodaji je (u nas) bila ispod 40 kn za litru, na akcijama su prodavana i po 20 do 30 kuna. Znakovito za naš kontrolni sustav: Večernjak je napisao da trgovci nisu, sad kad je otkriveno da ulja ne odgovaraju deklaraciji, dužni automatski odmah maknuti sporne etikete s police, barem dok se ne okonča pravni postupak protiv optuženih za nepravilnosti. Iako je svatko tko s iole pažnje prati ponudu maslinovoga ulja na policama a i sada kad su objavljeni rezultati analiza mogao primijetiti da autentično ekstra-djevičansko maslinovo ulje jednostavno nije moguće naći po niskoj maloprodajnoj cijeni, pogotovu po 40 kuna i nižoj, dio kupaca privuče ta niska cijena. S obzirom na brzinu kojom se u nas provode postupci, taj ostanak nepropisno označenih boca na policama  može dovesti do toga da do okončanja sudskog spora inkrimirane etikete budu, s obzirom baš na vrlo atraktivne maloprodajne cijene, prodane i da se uopće izgubi trag o postojanju neprikladno označenog proizvoda u redovnoj prodaji. Inače, upravo takvo cjenovno dosta nisko pozicionirano ulje  (inače porijeklom iz Italije!) i nakon objave članka o lažiranjima i dalje se – baš i te srijede kad je novinski prilog objavljen –  nesmetano reklamira(lo) na našoj TV…

E, pa sad pitanje je: sad kad smo napokon u svjetskim okvirima i službeno s proizvodom svrstani u špicu i kad ima šanse da se ta špica i plasira po vrlo visokim cijenama – gdje su tu s ovakvim pristupom prema prijestupnicima državna zaštita poštenih i ambicioznih uljara i potpora domaćim proizvođačima koji su Istri i Hrvatskoj svojim ekstra kvalitetnim uljima napravili sjajnu promidžbu i koji mogu biti i te kako zaslužni i za povećani broj maslinarskih turista u Istri?◾

______________________________

Flos Olei svjetski je vodič maslinovim uljem, pojavljuje se u tiskanom izdanju i na internetu. Tiskano izdanje domenzija je 14 x 21 cm, i ima 884 stranice. Knjiga, koja se tiska na talijanskom i engleskom te na kineskom jeziku, i predstavlja masinova ulja i proizvođače iz 54 zemlje svijeta, stoji 40 €.

Na ocjenjivanju mogu sudjelovati maslinari-ponuđači maslnova ulja, uljare, udruženja odnosno zadruge proizvođača, poduzetnici koji se bave segmentom etiketiranja, ambalažom i pakiranjem.

Za sjevernu polukuglu uzorci za ocjenjivanje primaju se od 1. veljače do 31. svibnja tekuće godine, konkretno to je, za 2021. godinu, već sada.

Organizatoru treba poslati, dakako uz ispunjenu prijavnicu, od svake etikete za koju se želi ocjena po tri uzorka u bocama zapremnine ili 0,5 lit ili 0,75 lit, po uzorku cijena ocjenjivanja je 200 €, a troškove slanja uzoraka snosi dakako pošiljatelj.

Uz uzorke, za svaku etiketu traži se kemijska analiza i, ako postoji, certifikat o organskom odnosno biodinamskom uzgoju, o apelaciji (ZOI, ZOZP), o kosheru odnosno halalu. Potrebno je još dostaviti i materijale – pisane i fotografije – na temelju kojih se u knjizi može napraviti lijepa prezentacija gospodarstva koje s na ocjenu dostavljenim uljem nastupa na tržištu.

Adresa primatelja je MARCO OREGGIA, Flos Olei, Via Positano 100, 00134 Roma (Italy)

Dodatne informacije i kontakt:

Tel. & Fax: +39 06.7197254 / E-mail: marco.oreggia@gmail.com / Web: www.flosolei.com / Shop: www.flosolei.com/shop

Evo ipriznanja koja se dodjeljuju: uvrštenje u Hall of Fame • proglašenje The Best (najbolji) – Gospodarstvo godine • Gospodarstvo u usponu • Pogranično gospodarstvo • Gospodarstvo u srcu • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje godine • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje – odnos kvaliteta/pakiranje • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje iz organskog uzgoja • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje iz organskog uzgoja i Zoi/Zozp • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje – metoda obrade • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje – kvaliteta/količina • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje – kvaliteta/cijena • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje monosortno – lagano voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje monosortno – umjereno voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje monosortno – intenzivno voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje miješano – lagano voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje miješano – umjereno voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje miješano – intenzivno voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje Zoi/Zozp – lagano voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje Zoi/Zozp – umjereno voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje Zoi/Zozp – intenzivno voćno • Nagrada za uvoznika godine • Nagrada za restoran godine ◾

_______________________________

Kušaonica i prodavaonica maslinova ulja i vina Giorgio Clai, Brajki

Maslinovo ulje Terrebianche Giorgio Clai

Giorgio Clai – ulje i vino

Kao vrlo vrijedno odredište za gourmeta koji voli uživati u izvrsnom maslinovom ulju, odličnom vinu a i izvornim istarskim mesnim prerađevinama i sirevima svakako je, ovdje, nužno spomenuti visoketabliranog proizvođača i vina i ulja Giorgia Claija iz Brajkija kod Krasice.  Posljednjih godina Clai se širio s vinogradimaa i s maslinikom, preuređivao je vinski podrum, uređivao degustacijsku dvoranu i prodavaonicu vina i ulja. U planu je bila, kaže mi, i gradnja uljare ali odlučeno je da najprije treba kako valja urediti vinski podrum i prostor za skladištenje vina i ulja te prstor za prihvat gostiju, kupaca. Svoje masline zasad Clai prerađuje u uljari Agromilo iz Baredina, koju hvale mnogi istarski uljari. U ambijentu za degustacije Clai može primiti, što se veli, za silu, i autobus gostiju, posebice po ljeti i o ljepom vremenu kad je moguće sjediti u lijepm ambijentu I vani, ali napominje mi da je za unutarnji prostor idealan broj gostju najviše do desetak. Uz svoje ulje, vino i rakiju komovicu Clai nudi tipične istarske kobasice, salamu, te sir koje nabavlja kod provjerenih OPG-a u okolici i iz pogona Agencije za ruralni razvoj Istre AZRRI. ♣

_______________________­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­______

NOVO NA TREŠNJEVAČKOJ TRŽNICI u  ZAGREBU: AGROLAGUNINA MODERNA

KONOBA TRI KANTUNA (sir, ulje, vino…)

Nedavno je porečka  Agrolaguna na trešnjevačkoj tržnici u Zagrebu otvorila boutique Tri kantuna. Šarmantna zaposlenica Dora ističe adute u ponudi: zlatne Festigije Castello i LV  u magnumu i  dvostrukom magnumu, pa Ol Istria i kao zrelo i kao novo mlado maslinovo ulje, lijep izbor sireva Laguna Špina

__________________________________

________________________________________

VIJESTI/NEWS

Sajmovi

PINK DAY, osmi put – U nadi da će to dopustiti okolnosti vezano uz famozne coronu i covid19, organizatori vinskih sajmova pripremaju se za ovu godinu za nastavak djelovanja. Međunarodni festival mirnih i pjenušavih ružičastih vina PINK DAY 2021. – zajedno sa svojim Zelenim in Pink dijelom posvećenim ekstra djevičanskom maslinovom ulju održat će se, u organizaciji udruge WoW, u Zagrebu, bude li sve u redu, 29. svibnja. Novost u odnosu na prethodnih osam godina u Muzeju Mimara je lokacija, naime zbog oštećenja Mimare u potresu, PINK DAY 2021 seli na otvorenu natkrivenu terasu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.  Naravno, stolovi će biti dovoljno razmaknuti i sve će se odvijati strogo prema propisanim zaštitnim protuepidemijskim mjerama za sve izlagače i posjetitelje. Festival-partner Pink Dayu ovaj put je VINISTRA.

Glavne i odgovorne za organizaciju Pink Daya – Sanja Muzaferija kao šefica WoW, i Vlasta Pirnat (Rene Karaman)

Uz klasičan izlagački dio predviđene su i dvije radionice – Svijet ružičastih šampanjaca grupacije Moët Hennessy i Istra – kraljica maslinovog ulja.

Po tradiciji, vrijednim darovima nagradit će se najbolje uređeni štandovi! ♣  

VINISTRA 2021 – Ne bude li neugodnih iznenađenja i ukoliko to Mjere dozvole, popularna Vinistra trebala bi se, kako je planirano, ove godine u Poreču  održati od 7. do 9. svibnja. Bilo bi to 27. izdanje ovog sajma vina i istarskih delicija, te 12. izdanje ocjenjivanja Svijet malvazija.

– Kako ove godine zbog ograničavajućih epidemioloških mjera nismo održali tradicionalni En Primeur u Zagrebu, Vinistra će biti izvrsna prigoda da se predstave vina nove berbe, odlične po svim karakteristikama, posebno za crne sorte. Za nas vinare jedina pozitivna strana 2020. bila je iznimna berba. Posljednje dvije godine snažno su pogodile vinski i turistički sektor, pa se jako veselimo ovogodišnjoj manifestaciji, susretu s našim partnerima, kupcima i ljubiteljima istarskih vina – ističe Nikola Benvenuti, predsjednik istarske udruge vinogradara i vinara, te naglašava kako će lokacija i popratni program ovisiti o epidemiološkim mjerama.

Uvod u Vinistru kao sajam međunarodno je ocjenjivanje Svijet malvazija, od 12. do 16. travnja u porečkom hotelu Parentium Plava Laguna. ♣

SALON PJENUŠACA  2021 u Zagrebu trebao bi se održati u petak,11. lipnja, ali ovaj put na Terasi Oleander u sklopu  hotela Esplanade, radno vrijeme bilo bi od 15 do 21 sati. Uz izlagački dio, kao središnje događanje, planirane su i edukativne radionice. U zagrebačkom hotelu Dubrovnik 19.3.2021. održat će se radionice: Pjenušavi Kvarner i Prirodno pjenušavo (Hrvatska & Slovenija).

Ove će se godine nastaviti i vrlo posjećeni  Pjenušavi doručci u vinogradu diljem Hrvatske, vinsko-umjetnički sadržaji na otvorenom, to bi bilo početkom ljeta, o detaljima naknadno, rekla je jedna od organizatorica prof. Marija Vukelić, na slici (Julio Frangen) s Ninom Levičnik koja brine o priredbi u Ljubljani. ♣

VINITALY 2021 – Jedan od najvećih svjetskih sajmova vina Vinitaly u Veroni planirao je svoje 54. izdanje za 20. do 23. lipnja ove godine. Za očekivati je bilo da će Talijani inzistirati na sajmu Vinitaly ove godine jer ipak su oni jedni od najvećih proizvođača vina na svijetu, u pojedinim godinama količinski i najveći, vrlo značajni su izvoznici i to, dakako, žele iskoristiti, u ovim posebno teškim okolnostima, na maksimalno moguće jači način.

Francesco Leanza – sjajna vina, podere Salicutti, Montalcino! (suhiucasi)

Predsjednik sajamske kuće Verona Fiere Maurizio Danese najavio je manifestaciju prilagođenu novim općim uvjetima koje u našim životima dirigira pandemija, a to znači da će se u koncipiranju ovogodišnje priredbe jako paziti da prostora bude više nego inače a izlagača pa i posjetitelja manje nego što je uobičajeno za Vinitaly, spomenuo je konkretno da bi se lipanjski Vinitaly odvijao na površini od oko 300.000 četvornih metara te da će se kao izlagače pa i kao posjetitelje za dolazak ponajprije animirati najistaknutija imena iz proizvođačke skupine i najznačajnija imena iz redova vinskih trgovaca, uvoznika, sommeliera, novinara. Uglavnom, VeronaFiere nastoji Vinitaly 2021 na najbolji mogući način prilagoditi poslovnom aspektu, pa će, kažu, ponuditi posebna rješenja za poslovne tzv. b2b susrete. Predviđeno je, za izlagače, besplatno savjetovalište o tome kako štand srediti da pruža što veću protuepidemijsku sigurnost. Glavni direktor Vinitalyja Giovanni Mantovani obavještava i o tome da će se sajamski prostor svako toliko dezinficirati, da će se montirati novi, tehnološki bitno unaprijeđeni klima-uređaji koji će u prostoru konstantno održavati za sigurnost prisutnih optimalnu temperaturu i vlagu interijera, te da će pridržavanje mjera sigurnosti protiv corone i covida nadzirati brojni redari i oko 400 sofisticiranih nadzornih kamera povezanih s jednim centrom, a na raspolaganju ć, za svaki slučaj, biti i punkt s dežurnim liječnicima.

Rok za slanje prijava za izlaganje je 12. travnja. 2021. ♣

Popuštanje protu-covidne stege

Cantina MM Zagreb

OTVORENJE NAKON TRI MJESECA…  – Napokon, jedva smo dočekali, svi. U popularnoj zagrebačkoj Cantini MM – vlasnik Marijo Mendek, osoblje i gosti odmah su proslavili uz fini pršut i fina vina: nakon tri mjeseca stega je olabavila, otvorene su terase ugostiteljskih objekata, a ako već legalno nisu, istodobno, u punom ugostiteljskom smislu proradili i interijeri, valjda će sada biti omogućeno da se unutra u objekt ode barem na WC.  Upravo javni WC jedna je od kritičnih nijansi o kojoj, kako se sada ispostavilo, brigu nisu kako i koliko treba vodili članovi famoznog Stožera, sastavljeni od liječnika koji bi morali biti svjesni da kad postoji unos mora postojati mogućnost i decentog iznosa, a ni gradski oci koji primjerice po tako velikome i brzo širećem gradu poput Zagreba nisu predvidjeli postavljanje/uređenje javnih ustanova tog servisnog tipa zbog nedostatka kojega se, osobito u zimskoj hladnoći, pripadnice nježnog spola nisu usuđivale poći na šetnju gradom, a pripadnici jačeg spola koji bi se u kritičnom trenutku zatekli na ulici morali su tražiti veći grm ili žbunje u gradskom parku…   

IZ BORDEAUXA NA JARUN – jarun, šljunčana plaža Dalmatino ispred restorana-pizzerije s istim nazivom i s bogatom ukusnom ponudom – svojevrsno  sunčalište za promatranje, uz zalogaj i gutljaj, elegantnih bijelih labudova i razigranih patkica. Neuobičajeno toplo kasnozimsko vrijeme izmamilo je van šetače, ljubitelje prirode i fine papice i kapljice. Bračni par Bačić do malog jarunskg jezera i restorana na Dalmatino-plaži potegnuo je na plešivički pjenušac, čobanac i lungiće sa žara čak iz – Bordeauxa, gdje je, kažu – sve zatvoreno!

DETALJI IZ ISTRE – Otvorila se i Istra: u restoranu Sapore di Mare (Okus mora) u Fažani potražnja je za mjestom (objekt može primiti do 12 gostiju) i vlasnik mora nekako pomiriti prihvat gostiju s propisanim epidemiološkim mjerama (distance, maska…). Novost objekta je novi kuhar, riječ je o chefu Damiru Modrušanu koji je ovamo stigao nakon niza godina rada u čuvenom carstvu tartufa Zigante u Livadama…

Buđenje, ovih dana, uz ovu stožernu vijest, s uvjerljivom dijagnozom!

RIVICA IZ NJIVICA – Rivica iz – NJIVICA!! I, ribica iz Njivica! Otvorenje nakon dužeg perioda mučnog zatvorenja. Dražen Lesica i sestra mu Rosi Lesica, kao potpora tu je, nad njima bdi… tu a od nekud iz daleka, njihov tata, legendarni ne samo krčki nego i hrvatski ugostitelj  Ivica Lesica. Prilika eto da se podsjetimo na velikana jastoga, škampa i ribice iz glasovite Rivice na obali krčkog mjesta Njivice….

Biser mora i – doktorati

ŽELJKO NEVEN BREMEC USKODO DR.! – Željko Neven Bremec na hrvatskoj kulinarskoj sceni već je dugi niz godina a još kao mladi kuhar redovito je plijenio pažnju svojim kreacijama na tanjuru. U zlatno doba revije SVIJET u ČAŠI koja je kroz jedan duži period na svojim svečanostima fine papice i fine kapljice održavanima u ponajboljim našim hotelsko-ugostiteljskim objektima na čelu sa zagrebačkima Esplanadom i Intercontinentalom (danas Westin) proglašavala Kuhara godine i Vinara godine redovito se nalazio pozicioniran pri vrhu rang-liste 20 najboljih kuhara Hrvatske.

Uskoro doktori na području eno-gastronomije – chef Željko Neven Bremec i njegova supruga Alma Harašić Bremec

U nešto novije vrijeme, a otkako je legendarni dalmatinski chef Miro Bogdanović morao odstupiti zbog bolesti koja ga je ubrzo i nepovratno uzela,  Bremec je na čelu ŠKMER-a odnosno udruge Šefova kuhinja mediteranskih i europskih regija sa sjedištem u Splitu, i tu, kao predsjednik, između ostalog,a obavlja i poslove predavača na Kuharskoj akademiji što je pohađaju domaći i strani kuhari. Ima i važnu ulogu u organizaciji natjecanja iz područja ugostiteljstva.

ŠKMER od drugih kuharskih udruženja izdvajaju posebni treninzi koji su iznimno dobro prihvaćeni među kuharima željnim novih znanja. Riječ je o treningu MCA, odnosno program Mediterranean Culinary Arts, namijenjenom profesionalnim chefovima s najmanje tri godine radnog iskustva. Taj trening omogućuje stjecanje specijaliziranih vještina i znanja u skladu s novim trendovima posebice mediteranskog kulinarstva. Uz Željka Nevena Bremeca, predavači su znani chefovi Stevo Karapandža, Hrvoje Zirojević, i drugi. ŠKMER nudi i obučavanje kroz Ducasse program, iza kojega stoji glasoviti francuski majstor Alain Ducasse, vlasnik nekoliko restorana s Michelinovom zvjezdicom. Ducassea i njegovu ekipu Bremec je upoznao osobno jer stažirao je u restoranu tog slavnog chefa i tada je dogovorio i suradnju

Željko, koji je završio Hotelijerski fakultet, magistrirao u Dubrovniku, a u Švicarskoj postao masterchef, na dobrom je putu da svoje titule magistra poslovne ekonomije i ekonomista hotelijerstva unaprijedi s novom, osjetno višom, a riječ je – doktoru kuharstva! S njom bi Bremec, koji slovi kao jedan od najvećih hrvatskih gastronomskih edukatora, ušao u povijest hrvatskog kuharstva i po tome što bi bio prvi nositelj moderne edukacije u nas.

Ali, nije to jedino što treba spomenuti uz obitej Bremec: supruga Željka Nevena Alma Harašić Bremec, inače voditeljica Kuharske akademije ŠKMER-a, također priprema doktorat!

Na moje pokušaje da saznam nešto više vezano uz dodjelu titule Bremecu oboje su ostali škrti, kažu da je bolje pričekati još neko vrijeme dok stvar ne bude gotova, sada, te, vele da je logično da kao edukatori drugih i njih dvoje moraju stalno dodatno educirati i sebe.

Sjećanje na neka bolja vremena – izbora Kuhara i Vinara godine i proglašenje 20 najboljih majstora kuhače i 20 top-proizvođača Bakhova nektara, revija za enogastronomiju i turizam Svijet u Čaši, hotel Antunović, Zagreb, lijepo je moguće prepoznati chefove Modrušana, Posavca, Noštroma Marinovića,Špičeka, Bremeca, Savanovića, Bogdanovića, Šlogara, Čukelja, Dragića (Marko Čolić)

Možda će se nešto više o doktorima Bremecima moći saznati uskoro na novom izdanju već tradicijskog kuharskog natjcanja Biser mora 2021 koje se planira, ako corona i covid nešto ponovno ne zakompliciraju, održati u Supetru na Braču od 13. do 17. travnja.  ♣  

Valentinski okusi Istre i u Metropoli i okolici

TARTUFARSTVO u ZAGREBAČKOJ ŽUPANIJI – Vijesti koja se može uklopiti u teme o zaljubljensti i ljubavi, ali ima i gospodarsku dimenziju, kroz prizmu turizma. Slučajno ili namjerno, baš oko Valentinova ili Dana zaljubljenih, Hrvatske šume i Turistička zajednica Zagrebačke županije potpisale su Sporazum o poslovnoj suradnji u svrhu promicanja tartufarstva i turizma vezanog uz tartufe u Zagrebačkoj županiji. Dosad je na ovim našim prostorima Istra bila neprikosnovena kad je riječ o tartufarstvu, sad je čini se u Zagrebačkoj županiji dobila jakog konkurenta. Nedavno je – konkretno sredinom prošle godine – već bilo govora o tome kako u šumama u Zagrebačkoj županiji ima jačih nalazišta tartufa, a ovim poslvnim ugovorom između TZ ZŽ i Hrvatskih šuma priča je podignuta na višu, institucionaliziranu razinu koja predviđa razvoj županijskog Centra za istraživanje gljivarstva s naglaskom upravo na postizanje kakvoćom i količinom boljeg rezultata na berbe tartufa i na učinkovito brendiranje šumskog područja Županije kao pažnje i te kako vrijednog novog izvora svjetski cijenjene plemenite gljive tartufa. Istra u određenoj prednosti ostaje jer posjeduje i crni i cjenjeniji bijeli tertufu, a zasad se kao adut Zagrebačke županije vidi tek crni tartuf.  Najavljeno je da će se posjetiteljima Turopolja kao nov turistički proizvod i kao nova atrakcija već uskoro ponuditi lov na crni tartuf u Turopoljskom lugu. – Akcija je vezana ne samo uz traženje i branje tartufa kao akcijsko-rekreacijski sadržaj, nego i uz formiranje i stalno unaprjeđivanje bogate gastronomske ponude s tartufom kao jednim od protagonista u specijalitetima  u ponudi autohtone kuhinje Zagrebačke županije. Suradnja sa Hrvatskim šumama d.o.o. koje gospodare šumskim područjem u Zagrebačkoj županiji snažan je zamašnjak u realizaciji ovog tržišno prikladno precizno  definiranog projekta. Držim kako smo na pravom putu da tartuf postane brend i motiv dolaska u Zagrebačku županiju – rekla je direktorica TZ Zagrebačke županije Ivana Alilović.

Lijepi primjerci crnog tartufa nađeni u Turoplju u Zagrebačkoj županiji (Josip Škof)

– Šume su u Hrvatskoj zahvaljujući struci ostale prirodne, uspjele su zadržati bioraznolikost i obilje, između ostalog, i plodova kao što su tartufi, tema ovog sporazuma. Najvažnije funkcije šume su proizvodnja kisika, skladištenje ugljika, filtriranje voda, te kroz to i još što-šta drugo kreiranje i zadržavanje estetski i plodonosno primjerene platforme za rekreacijske i gospodarske aktivnosti u koje se odlično uklapa i ovaj gastro-turistički projekt lova na tartufe – izjavio je Krunoslav Jakupčić, predsjednik Uprave HŠ d.o.o. ♣    

Uz Dan zaljubljenih

ZA SRCE i DUŠU – Veljača slovi kao mjesec ljubavi, a 14. O2. je i Dan zaljubljenih, Valentinovo. Često se kaže da ljubav najprije prolazi kroz – želudac, pa, onda, i evo nešto prigodno praznično za želudac a potom i za srce – ali ne samo kao dar Amora sa sudbonsnom čarobnom strelicom nego i kao nešto, s obzirom na polifenole znane kao vrlo učinkovite antioksidanse, i korisno sa zdravstvenog aspekta, a tu je i nešto što treba stići i do duše: riječ je o vrlo ukusnim i znakovitim darovima Tvoja krv i moja – G&J, te Bijeli pinot Pro Anima i Vranac ProCorde, od  Plantaža 13. Jul, a, što je također bitno za dobro raspoloženje – ova dva podgorička vina cjenovno su vrlo umjerena. ♣  

Vidim te, kako razmišljaš!…

VA-GIN – Iz Italije čuje se kako je u toj zemlji, baš u dane – gle slučajnosti!!! – uoči praznika zaljubljenih Valentinova, ali i u vrijeme kad se naglo sve češće i žešće diže prosvjednički glas uperen na osobe svako malo obuzete silnima nježnosti i ljubavi do mjere da (spolno) zlostavljaju žene, lansirano nešto što na svoj specifičan način glavnim sadržajem i popratnom etiketom može dodatno razigravati mozak i onda, valjda, i dušu, za nove podvige: na tržište je u domeni žestica pušten gin pod novom robnom markom provokativnog naziva – VaGin!

Na promptno negodovanje javnosti proizvođač je odmah izašao s objašnjenjem da nije mislio ništa loše, tek htio je, tvrdi, proizvod nazvati drukčije od već ofucanih stereotipa, poanta  je ovdje bila, ističe se, na pokliku podrške novom proizvodu na tržištu, preciznije: va, od Vai! Gin, u značenju Hajde, kreni, samo naprijed! Gin).

Ubrzo su se kao svojevrsna pomoć tome proizvođaču gina u talijanskoj javnosti pojavili sarkastični novi prijedlozi za inventivne nazive proizvoda za  obraćanje pojedinim posebno ciljanim skupinama potrošača potencijalnih kupaca, primjerice sugerirano je da se robna marka gina kojom bi se računalo na podršku mlađih djevojaka krsti  kao VerGin, zatim za gin što bi se nudio bolesnicima (??!!!)  preporučen je naziv AnGin, moglo bi se ići i dotle da se gin s posebnom etiketom punudi  stanovnicima raznih gradova i država, primjerice gin za stanovnike Peruggie i za državljane Perua da nosi naziv PeruGin, a gin za stanovnike Pariza i za one koji obožavaju Pariz – Pari-Gin…  Što li sve ljudima padne na pamet!…  ♣  

Syrah, ponovno

ZAGREBAČKA PRESUDA – Syrah kao mediteranska sorta lijepo se pokazuje i u Hrvatskoj i vrijedi mu posvetiti pažnju. Udruženje francuskih enloga Forum Oenologie već godinama u Dolini rijeke Rhône, postojbini Syraha,organizira međunarodno ocjenjivanje vina od sorte Syrah na kojemu lijepe uspjehe postižu i vina iz naših i nama neposredno susjednih prostora. Organizatori su obznanili listu Top 10 najboljih syraha svijeta za 2020, formiranu po rezultatima ocjenjivanja lani potkraj godine, pa evo tih desetak sjajnih: 1. Syrah Grandmaitre 2018 élevé en fûts de chène Valais AOC – Gregor Kuonen Caveau de Salquinen (Švicarska), 2. Ten Barrels Syrah 2017 Reserva – Chateau Kamnik (Makedonija), 3. Peter Lehman The Pastor’s Son Barossa Shiraz 2017 – Casella Family Brands (Australija), 4. Sunrock Vineyards Shiraz Okanagan Valley BC VQA 2016 – Arterra Wines (Kanada), 5. Cuvée Fantastique  Rouge Cuvée Côtes du Provence AOP Côtes de Provence La Lande 2017 – Château Sainte Marguerite (Francuska), 6. Sixth Sense Syrah Lodi 2018 – Michael Davin Winery Philips Farmes (SAD), 7. Exception 2018 Mediteranée IGP – Domaine des Masques (Francuska), 8. Syrah 2019 Vinhas de Pegoes Vinho Regional Peninsula de Setubal – Cooperativa Agricola Sto Isidro de Pegoes (Portugal), 9. Syrah 2018 Mme de Valais- Domaine de Mont d’Or (Švicarska), 10. Penfold’s RWT Bin 789 Barossa Valley 2018 – Penfolds Wnes (Australija).

Chateau Kamnik Ten Barrels 2017 Reserva, drugoplasirani na rang-ljestvici najboljih syraha na svijetu!

Zagrebačko kušanje

Nakon tog ocjenjivanja održana je i u Zagrebu lijepa degustacija syraha – Sangreal 2007 – Bibich (Hrvatska), Syrah 2012 Jakob – Vino Jakob (Hrvatska); Syrah Signature 2013 – Château Dalat (Vijetnam), Shiraz 2015 – Mullineux (Južna Afrika), Vista de Serra 2011 – Guaspari (Brazil), Syrah Red Barrel 2011 – Sanctum (Slovenija), Zlatan Syrah Grand Select 2016 – Zlatan otok Plenković (Hrvatska), Penfold’s Grange 2010 – Penfolds Wines (Australija).

I – Zagrebačka presuda: Najbolji i zaista izvrsni, dostojni i da se nađu ravno uz bok onih sa službene Top liste Syraha 2020 – Grange 2010 od Penfoldsa, Zlatan Syrah Grand Select od Plenkovića, Syrah 2012 od Jakoba. Zanimljivi Mulineux 2015 iz Južne Afrike te Signature 2013 Château Dalat iz Vijetnama, dosta začinski i s istočnjačkim mirodijskim slatkastim štihom (papar, divlja ruža, cimet, muškatne nijanse). Brazilski Vista de Serra 2011 u izrazito internacionalnom stilu, Bibichev Sangreal 2007 vrlo solidno izdržao punih 13 godina…   ♣  

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA. MEĐU TIM SORTAMA JE i SYRAH, KOJI VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

Vino u BiH

VINSKE PRIČE OPET U KONKURENCIJI ZA NAJBOLJU KNJIGU! – Vinske priče: Bosna i Hercegovina  osječkog novinara Željka Garmaza opet su, i ove godine, u najužem izboru za najbolju svjetsku knjigu o vinima!

Prije nekoliko mjeseci knjiga Vinske priče: Bosna i Hercegovina nominirana je za najbolju svjetsku knjigu o europskim vinima, i to u konkurenciji devet knjiga. Nedavno je autoru Garmazu, inače već jedanput pobjedniku u ovome izboru, stigao mail Edouarda Cointreaua, prvog čovjeka Gourmanda, institucije u svijetu publicistike što se bavi gastronomijom i vinima, u kojemu se Garmaz obavještava da je knjiga Vinske priče Bosna i Hercegovina ušla u najuži izbor četiri najbolje knjige, Top 4 for Best in the World in category Eureopean Wine Book, te da će pobjednik biti objelodanjen 5. lipnja u Parizu! Hurra, Garmaz!

U prošlom brou kao određenu bilansu vinskih uspjeha vezanih na 2020. godinu objavio sam nazive vinskih uspješnica iz Hrvatske, Srbije, Italije, djelom Slovenije, namjera je bila uvrstiti dakako i podatke o susjednima nam Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji, ali informacije nisu stigle na vrijeme, pa što se tiče vina i vinara iz BiH, evo: lijepa prigoda za upoznavanje s Bakhovim nektarom te zemlje nudi se kroz priloge koje je Željko Garmaz skupio o vinarima i kapljci na svojm putovanjima po BiH. ♣  

In Memoriam

ĐORĐE BALAŠEVIĆ ◾ MILAN BANDIĆ ◾ ZLATKO Cico KRANJČAR

_________________________________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

kroz / through  

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU – 02. 2021 – TO THE SMART PURCHASE

Legenda

–  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s potencijalom odležavanja / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with quite a long ageing potential

– Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, in the mouth long-lasting.

– Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

– Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za, još, ipak, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for the exigent consumer

– 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez neke veće uzbudljivosti / Correct, may be varietal well recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

– 71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 1,1 / 1,9) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

⇑ – trošiti/drink  • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold •   ⇒ – čuvati/hold • – trošiti svakako uz hranu/drink with food

HRVATSKA  CROATIA

Dalmacija / Dalmatia

(mpc/pp: L) BUGAVA 2019 Dračevo polje – VISLANDER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Vis ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dračevo polje • sorta/variety: Vugava ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Srednja i Južna Dalmacija – vrhunsko s kzp/premium • suho/dry • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK ■ VINO je/WINE  is: mesnato • toplo • sočno • dotjerano • lijepo se pije uz hranu • u špici (koja može trajati) ■ IZGLEDOM živahno – bistro • zelenkasto-žućkasto ■ NA NOSU umjereno jako • upućuje na mineralno • na voćnost (voće: domaće/zeleno; bijelo; koštićavo; bobičasto; svježe) • na vegetalno/herbalno, diskretno ■ U USTIMA zaobljeno • okusom slankasto – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom vrlo dobro • svježeg – gorkastog / grijućeg  završetka ■ SERVICE: ⇗ • čaša/glass: – srednja/medium size one – tip/type: bordeaux, • 10-12C

(mpc. XL) DINGAČ 2017 klasiko – Ivan Violić INDIJAN ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina • sorta/variety: Plavac mali ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO  Dingač – vrhunsko s kzp/premium with the controlled origin • suho/dry • 15,5 vol% ■ VINO je/WINE  is: kompleksno • sadržajno • bogato • mesnato • (vrlo) toplo • sočno • s karakterom • ozbiljno • zrelo • skladno • dotjerano • umireno no još s dosta živosti • u suglasju sa: teritorijem (g.p.) – tipologijom – sortom – dobi • lijepo se pije – uz hranu • uz meditaciju • u usponu – može trajati ■ IZGLEDOM rubinsko – granatno ■ NA NOSU umjereno – razvijeno • upućuje na mineralno • na voćnost (voće: domaće/ crveno / koštićavo; bobičasto; sušeno) • herbalno, umjereno • začine/mirodije (slatke) ■ U USTIMA zaobljeno – donekle kremasto • tanin: živ – uglađen – prašnast • okus sugerira slast – slankasto – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost – fino gorkasto • tijelom & strukturom potentno • dugačkog /grijućeg  završetka ■ SERVICE: ⇗  ⇒  •  • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina – poželjno, dekantirati • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux • 16-18   ̊C

 (mpc/pp: XXXL) DINGAČ 2018 klasiko – Niko BURA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina/slope • sorta/variety: Plavac mali • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: cca 2500 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dingač • polusuho/off dry • 16,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: prepoznatljivo iz daleka – uredno – pedantno – marketinški se čini dobro/recognisable from far – OK – pedantly applied – from the point of marketing seems good • čitljivo/legible: dobro good ■ VINO je/WINE is: tradicijskog tipa, kako mu kaže i oznaka Klasiko • kompleksno • bogato • mesnato • robusno i (vrlo) toplo • s karakterom • ozbiljno • već s obzirom na alkohol a i arome na kolosijeku specijalne, fortificirane kapljice • u suglasju sa: teritorijem – sortom ■ IZGLEDOM rubinsko-granatno • već oku sugerira gustoću tkiva ■ NA NOSU dobro izraženo – puno i duboko • upućuje na mineralno • na voćnost (voće: domaće; crveno / koštićavo; bobičasto; jagodičasto – sušeno – ukuhano/šljiva) • na vegetalno (peršinov list)/herbalno, fenolne niti – umjereno • začine/mirodije (slatke – cimet, metvica…), iskazano s mjerom • na hlapljivu kiselost, prihvatljivo ■ U USTIMA zaobljeno – puno i gusto • jače grije • tanin: živ, čini se uglađenime, zacijelo mu u tome pomaže i neprovreli šećer u vinu • okus sugerira slast – slatk(ast)o – slan(kast)o • tijelom & strukturom potentno • dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗ ⇒ •   (preporuka za jelo/dish recommendation: pašticada, divljač/game, zreli tvrdi sir/long matured hard cheese…) • poželjno dekantirati / decanting recommended • čaša/glass: srednja, sa širim promjerom ruba/medium size one, with a larger rim • 16  ̊C

 (mpc/pp: XXL) PLAVAC MALI 2016 Tihobraće polje – VISLANDER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Vis ■ VINOGRAD/VINEYARD: Tihobraće polje • sorta/variety: Plavac mali ■ PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Srednja i Južna Dalmacija  – vrhunsko s kzp/premium with the controlled origin • suho/dry • 15,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK ■ VINO je/WINE  is: kompleksno • sadržajno • bogato • mesnato • (vrlo) toplo • zrelo • dotjerano • umireno no još s dosta živosti • u suglasju sa: teritorijem (g.p.) – tipologijom – sortom – dobi • lijepo se pije uz hranu • u usponu – može trajati ■ IZGLEDOM rubinsko-granatno ■ NA NOSU • upućuje na voćnost, izraženu srednje (voće: domaće/ crveno / koštićavo; bobičasto; zrelo – sušeno – u/kuhano) • na herbalno, umjereno • začine,  s mjerom • na osjet (fino) paljenoga/dima – čokolade/kave ■ U USTIMA zaobljeno • tanin: živ – solidno uglađen – prašnast • okus sugerira slast – slankasto – ukazuje na kvalitetno slabo prateću kiselost – fino gorkasto • tijelom & strukturom potentno • gorkastog – dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗   ⇒  • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina / uncork the bottle one hour or some hours before serving the wine • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux, • 16-18   ̊C

MAKEDONIJA  MACEDONIA

 (mpc/pp: XXL-XXXL) VRANEC TERROIR Grand Reserva 2015 – CHATEAU KAMNIK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Sjeverna Makedonija ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: Vranac • berba/harvest: nešto kasnija/later than normal one – grožđe je ostavljeno na prosušivanju na lozi/grapes left to dry on vine ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova – bobica/selection of grapes – berries • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique 225 lit) • drvo novo/new oak • francuska – američka/french – american • koliko dugo/for how long: 24 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – teška, teretna • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 16,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly applied • čitljivo/legible: slabo (mala slova)/ badly (to small font) ■ VINO je/WINE  is: moderno • kompleksno • bogato • gusto – mesnato • vrlo toplo • sočno • ozbiljno • dotjerano • dinamično • lijepo ga se pije uz krepku hranu • u usponu ■ IZGLEDOM živahno • rubinsko – granatno ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje ponajprije na začine/mirodije (slatke i pikantne), osjet vanilije – čokolade/kave – paljenoga/dima – plemenitog drveta – iskazano ne baš pretjerano ali ipak dovoljno da u drugi plan potisne voćnost (tamno domaće bobičasto i jagodičasto voće) i mineralnost ■ U USTIMA zaobljeno – donekle kremasto • tanin: živ – uglađen • okus sugerira slast – slankast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom potentno • dugačkog završetka ■ SERVICE: ⇗  ⇒  •  (preporuka za jelo/dish recommendation: crveno meso pečeno, pirjano, pikantni umaci, zreli tvrdi masni sir/red meat roasted, stuffed, piquant sauces, long matured hard cheeses) • poželjno dekantirati / decanting recommended • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux • 16-18   ̊C  ♣

 

Nacionalni program pomoći sektoru vina 2019-2023/ ZA PUNU AFIRMACIJU HRVATSKE KAO BAKHOVE ZEMLJE

KROZ / THROUGH

 

ŽELJKO SUHADOLNIK

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

          POTPORE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PREDVIĐENE KROZ ČETIRI MJERE: INFORMIRANJE o PLEMENITOJ KAPLJICI i PROMIDŽBA CRO-VINA U ZEMLJAMA UNUTAR EUROPSKE UNIJE, PROMIDŽBA NA TRŽIŠTIMA u DRŽAVAMA IZVAN EU, PA KONVERZIJA VINOGRADA i RESTRUKTURIRANJE VINOGRADARSKO-VINARSKOG POSJEDA, ULAGANJA u OBNOVU i MODERNIZACIJU VINARIJA

Dobre organiziranosti i dobro osmišljene promidžbe nikad dovoljno! Hrvatska kao zemlja s tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu još od šestog stoljeća prije Krista kad je ovamo donesena vinova loza, zasad, mada ima što pokazati u čaši, na žalost ne zauzima neku značajniju poziciju na top-ljestvici vinskih zemalja svijeta. Ne drži zapravo, rekao bih, ni izbliza mjesto koje bi, opravdano, mogla držati. Uvjeren sam u to ali ne kao žrtva sindroma u Lijepoj našoj da su Hrvati uvijek i u svemu a pogotovu u nogometu i vinu najbolji od svih, nego stoga što je Hrvatska geopolitički i ekološki-klimatološki odlično smještena te po konfiguraciji terena i tipovima tla idealna za poljoprivredu a unutar toga baš za vinogradarstvo (proizvodnja) i za turizam (plasman na kućnom pragu), ali i stoga što je osobito u posljednjim godinama vidljivo da je ovdje sve više ambicioznih proizvođača koji se trse u kakvoći i oduševljavaju proizvodima…, problem međutim vidim u neodgovarajućoj organiziranosti branše.

Ministarstvo poljoprivrede RH donijelo je Nacionalni program sektoru vina od 2019. do 2023. Među zainteresiranima za potporu u segmentu promidžbe vinske Hrvatske u svijetu bio je i prof. Ivan Dropuljić, smatrajući da je lijepa prigoda za dobru međunarodnu promociju krajem studenoga kad on ima festival Zagreb Vino.com i kad bi se ne samo dvodnevna manifestacija nego cijeli festivalski tjedan moglo dobro iskoristiti za temeljito upoznavanje inozemnih novinara i trgovaca s hrvatskom vinskom stvarnosti. Dropuljić je na razgovor o natječaju došao u ured pomoćnika ministra poljoprivrede dipl. ing. Zdravka Tušeka i više savjetnice za vinarstvo Nataše Puhelek Puština

            U ovo moderno vrijeme kad je globalna ponuda, i to i visokokvalitetne kapljice, ogromna, od iznimnog značenja za uspjeh na tržištu su upravo dobra organiziranost branše i marketing ne samo s reklamnom nego i s poučnom notom prema potrošaču te koji je značajno usmjeren na isticanje originalnosti i jedinstvenosti proizvoda. Shvaćajući gospodarsku vrijednost vina za zemlju s velikim potencijalnom u poljoprivredi i turizmu a kakva je eto upravo naša, te to da su za probitak u vrh nužni kako stalno brušenje kakvoće tako i obrazovanje potrošača i dobra, ciljana, konstantna i energična promidžba, Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske donijelo je Nacionalni program pomoći sektoru vina od 2019. do 2023. Riječ je o tome da, kroz natječaj, za kvalitetne projekte što se uklapaju u predviđene programske odrednice može zainteresiranim aplikantima obilato financijski pomoći, zahvaljujući i sredstvima Europske Unije. U programu za pomoć predviđena su četiri segmenta, koja, kad se bolje pogleda, skupa na određeni način čine ključnu cjelinu.

                Prvi segment odnosno mjera u Programu učinkovito je informiranje javnosti u zemljama članicama EU, a tu spadaju i obavještavanje o zdravstvenoj korisnosti razumne i odgovorne konzumacije vina, zatim – radi poticanja konzumenata da maksimalno paze na porijeklo proizvoda i da se maksimalno i znalački opredjeljuju za kvalitetu proizvoda – educiranje potrošača o svojstvima vina kao pića općenito te onda i detaljno ovisno o sorti i teritoriju (vinogorje u širem smislu, ali i uže područje) gdje ono nastaje, širenje objašnjenja o zaštićenim oznakama proizvoda… Uglavnom, želja je da se kupcima u potrazi za višom kvalitetom olakša snalaženje u moru etiketa na tržištu. Druga mjera  vezana je uz promidžbu vina posebice na tržištima u zemljama izvan Europske Unije, ona je okrenuta izravno proizvođačima-udrugama vinogradara/vinara kao korisnicima. A treća i četvrta mjera vezane su uz konverziju vinograda te restrukturiranje vinogradarsko-vinarskog posjeda i ulaganja u gradnju i opremanje novih odnosno obnovu i modernizaciju postojećih vinarija.

                Budžet s kojim raspolaže Ministarstvo za pomoć ukupno iznosi oko 54,1 milijun €, odnosno nekih 10,8 milijuna eura godišnje. A stvar funkcionira na način da Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju raspisuje natječaje na koje potencijalni korisnici prijavljuju svoje projekte, aplikant čija se prijava prihvati dobije, nakon što se projekt realizira, povrat sredstava u visini od 80 posto u segmentu informiranja u zemljama članicama EU i za promidžbu u tzv. trećim zemljama (dakle onima izvan EU), a od ukupno priznate vrijednosti investicije 75 posto za konverziju vinograda i restrukturiranje vingradarsko-vinarskog posjeda, dnosno 50 posto za ulaganje u modernizaciju vinarije.

                U sada aktualnom natječaju rok za prijavu i predaju projekta s nužnom dokumentacijom je 29. ožujka 2019. Moguće je da bi se još jedan natječaj otvorio u drugoj polovici godine.

PROMIDŽBA NA IZVORU

            Svoju priliku u Nacionalnom programu pomoći sektoru vina od 2019. do 2023. godine među ostalima vidi i prof. Ivan Dropuljić, inače već dugo poslovno nazočan u vinskom segmentu u Hrvatskoj i znan i cijenjen kao organizator, već desetljeće i pola, uspješnog festivala plemenite kapljice i kulinarike Zagreb Vino.com uvijek posljednjeg petka i posljednje subote u studenome u elitnom zagrebačkom hotelu Esplanade. Naročito je zainteresiran za sredstva iz mjere promidžbe hrvatskoga vina i vinske Hrvatske na inozemnim tržištima, pogotovu onima u zemljama što nisu članice EU, naime SAD su snažno i vrlo zanimljivo tržište, Švicarska također, pa Japan, Južna Koreja značajno rastu Rusija i Kina. I, eto ga, u razgovoru oko mogućeg apliciranja za sredstva iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina, kod pomoćnika ministra poljoprivrede dipl. ing. Zdravka Tušeka i više savjetnice za vinarstvo Nataše Puhelek Puština.

Budući da u projekt promidžbe prema inozemstvu po odredbi pravilnika Ministarstva moraju biti izravno uključeni prvenstveno vinogradari/vinari, prof. Ivan Dropuljić (na slici lijevo gore) pronašao je zajednički jezik s članovima udruge međimurskih proizvođača vina Hortus Croatiae i na slici su predsjednik spomenute udruge David Štampar i član udruge Nenad Prainer. Štampar bi bio sklon u Međimurju vidjeti svjetske vinske novinare koje bi vodio u rodno mjesto glasovitog biodinamičara (danas su biodinamska vina vrlo tražena!) Rudolfa Steinera gdje je otvoren i Centar Rudolf Steiner

– Osobito mi je stalo do toga da hrvatsko vino ide kakvoćom stalno uzlazno, zatim do toga da potrošači budu prikladno educirani u smislu sposobnosti sve boljeg raspoznavanja kvalitete ali i odgojeni u smislu razumne konzumacije, kao i da prihvate i u sektoru vina ono na što su se naviknuli u raznim drugim područjima života, a to je da iskren i originalan proizvod jednostavno i mora na polici biti po (razumno!) višoj cijeni. Ta viša pak cijena može biti i odgojnog karaktera, u smislu pij radije manje, ali dobro, dakle ima i određenu povezncu s odgovornom konzumacijom i sa zdravljem. Što ćemo biti obrazovaniji glede vina a time i zahtjevniji u kakvoći u konzumaciji, veće su šanse za naš uspjeh vani, i to na boljim tržištima. Po posjetu iz inozemstva mojemu festivalu Zagreb Vino.com vidim da za hrvatsko vino vani ima dosta interesa, pa bih volio da moja manifestacija, koja u dva dana predstavlja cijelu vinsku Hrvatsku na dlanu, bude izravno i neizravno i bolje iskorištena za promidžbu u inozemstvu i naših vina i naše kulinarike pa i drugih hrvatskih posebnosti i vrijednosti. Na način promidžbe gledam nešto drukčije od drugih kolega, a to je da bih rado ne samo na festival nego na cijeli festivalski tjedan doveo ugledne svjetske engastronomske novinare od kojih većina objavljuje napise i o turizmu, te znane vinske trgovce posebice iz zemalja koje smatramo za nas zanimljivim tržištima, pa da ih se svake godine odvede u neki drugi vinorodni predio Lijepe naše tako da i hrvatsko vino i specijalitete i prirodne ljepote i kulturne vrednote dožive na izvoru – reći će prof. Dropuljić.

S februarske manifestacije Le Anteprime di Toscana na kojoj je protagonist bio i Chianti Classico

Razmišljanje vrijedno pažnje! Zasad se promidžba hrvatskoga vina u inozemstvu manje više odvija kroz organizirane prezentacije (masterclassove sa strukovno potkovanim voditeljima), degustacije, zatim sudjelovanje na sajmovima. Svakako da su takvi nastupi nužni, međutim barem jednom godišnje svakako bi bilo dobro novinarsku i trgovačku vrhušku iz vana dovesti na prezentaciju ovamo, na naš kućni prag. Samim time što dolaze na nekoliko dana k nama koncentrirani su maksimalno, zapravo samo baš na nas, što je i te kako bitno. S druge strane, na licu mjesta, kad mogu vidjeti vinograde, podrume, općenito prirodu, upoznati proizvođače, kušati naše specijalitete, razgledati i kulturno-povijesne spomenike, doživljaj je drukčiji, kompletniji, kvalitetniji, duže traje. Spoznale su to već odavna talijanska vinska branša, koja u Toscani npr. priređuje u veljači za domaće i strane novinare manifestaciju le Anteprime di Toscana (protagonisti su Chianti, Chianti classico, Vino nobile di Montepulciano, Brunello di Montalcino, Vernaccia di San Gimignano) a u Pijemontu na proljeće prezentacije barola, barbaresca, nebbiola, barbere, kao i austrijska vinska branša koja svake druge godine za svoje i inozemne novinare, ugostitelje, vinske trgovce organizira susret Austrian Wine Summit, prvi sljedeći susret i druženje bit će sada krajem svibnja u Beču i po vinorodnim pokrajinama… Bitno je međutim biti i strpljiv, jer (očekivani) rezultati ne stižu odmah sutradan….

                Logično bi bilo da za davanje potpore ovom konceptu koji pruža izglede i šire promidžbe Lijepe naše vani budu zainteresirani i Ministarstvo turizma te regijske turističke zajednice, tako da se i troškovi dolaska i boravka biranih uzvanika iz inozemstva podmire iz više izvora, što svakako olakšava stvar… ♣

___________________________________

Domaće je domaće

        VINA OD DAVNINA – Da, domaće je domaće. Ta jednostavna kratka i u nas toliko raširena rečenica s mnogo je dubljim smislom nego što se to odmah čini. Domaće na prvu loptu aludira na nemanipulirano, nepatvoreno, iskreno, iz mamine kuhinje, pa onda i na nešto s karakterom, i ORIGINALNO. U današnjem moru ponude originalno ili izvorno znači – jače traženo. I tu se eto eno-gastronomiji pomalo pripaja segment ekonomije… Naime: jače traženo = više plaćeno, skuplje prodano, dobra reklama za ponuđača i teritorij odakle je ponuda…

Zdravko Tušek i Nataša Puhelek Puština iz Ministarstva poljoprivrede

Ne znam koliko su razmišljali na ovaj suvremeni način a koliko su bili tek na kolosijeku nostalgije za nečim prošlim, starim i tradicijskime, ali – bez obzira na to što već imamo more vinskih sajmova, festivala, izložbi tako da se neki i datumski preklapaju (to pokazuje i razinu koordinacije među priređivačima) – inicijatorima i organizatorima smotre vina od starih i nekad u nas osobito raširenih vinskih kultivara Vina od davnina treba pružiti podršku, naime lani kad je manifestacija debitirala posađeno je, nadam se, zrno iz kojega u kombinaciji poslovne dalekovidnosti i primjerenog angažmana protagonista te svakako i znanosti može s vremenom niknuti nešto prilično značajno. A to je ne papirnata nego istinska i komercijalno opravdana revitalizacija nekih starih kultivara svojedobno karakterističnih za neke uže geografske i eko-sredine no stavljenih u zapećak a da prethodno nisu dovoljno istraženi njihovi potencijali, zatim to je i potencijalno lijepo obogaćenje lokalne eno-gastro ponude nečime – ovo je bitno! – originalnime (traženime!), dakle to je, u nastavku, i moguće dobro gospodarsko iskorištenje takvog eventualnog aduta kao posebnosti teritorija.

Revija Vina od davnina, za koju se upravo najavljuje drugo izdanje u travnju, baš kao svojevrsna zasad još početna pokazna riznica originala iz (naših) površinom manjih eko-sredina morala bi demonstrirati znatno više od želje da nas podsjeti na prošlost, dakle iskazati energično nastojanje da se iz prikazanih uzoraka u domeni enologije stvore nove konkretne, i to visoke i trajne vrijednosti. U posljednje vrijeme, zahvaljujući uvelike inicijativi ambicioznih vinogradara i vinara, na više se primjera pokazalo da neke autohtone i rekli bismo stare sorte pomodarski olako zapostavljene u najezdi svijetom stranih i chic-kultivara mogu, uz prikladan pristup s više truda i strpljenja osobito u vinogradu, dati u organoleptici kvalitativno iznenađujuće eno-špice.

Zelinčani Ivana Puhelek i Branimir Žigrović kao promotori sorte i vina kraljevine. Kraljevina kao proizvod nastao u Zagrebačkoj županiji vidno mjesto zauzima ne samo na smotri Vina od davnina, nego i na reviji vina Zagrebačke županije u zagrebačkom hotelu Westin, ove godine ona je prethodnica izložbi Vina od davnina. Reklamirana je naveliko i na način da je ulaz besplatan. Ministarstvo poljoprivrede spominje nužnost razumne i odgovorne konzumacije, je li onda mudro da ulazak u svijet slatkih gurmanskih poroka bude besplatan pa da oni kojima je teško odoljeti iskušenjima – a tih nije malo! – priredbu shvate kao – tulum?…

Smotra Vina od davnina 2019, u organizaciji Ministarstva poljoprivrede i uz angažman Hrvatske savjetodavne poljoprivredne službe predviđa se za 26. i 27. travnja u popularnom zagrebačkom prostoru – galeriji Lauba. Prije izbožbe bilo bi i stručno ocjenjivanje vina. Lani je na priredbi Vina od davnina nastupilo nešto više od 50 vinara-izlagača, a i ove godine trebalo bi ih biti barem između 50 i 60, kažu Zdravko Tušek, pomoćnik ministra za poljoprivredu, i Nataša Puhelek-Puština, viša stručna savjetnica za vinarstvo…

________________________________________________

Macerirano & narančasto

RADOVAN CAPELETTO: SORTA i TEHNOLOGIJA IZ DAVNINA, POPULARNO I TRAŽENO SADAi – Obitelj proizvođača tzv. narančastih vina od (duže) maceriranih bijelih sorata u nas se povećala, naime s berbom 2015. priključio joj se istarski vinogradar i vinar Franko Radovan iz sela Radovani kod Višnjana. Od sorte malvazija Radovan je spomenute godine, uz svoju klasiku, proizveo, koristeći u proizvodnji elemente drevne tehnologije, i vrlo lijepu bogatu snažnu oranž-varijantu, suhu te s 14,5 vol % alkohola koji dobro grije ali ne iskače i ne remeti sklad. Vino je napunjeno u elegantnu butelju bordoškoga tipa, sa zgodnom živahnom malo šarenom ali istodobno i ozbiljnom etiketom, pedantno nalijepljenom na bocu kao što je i pedantno na grlić stavljena crna kapica. Capeletto je ne samo vino za uz hranu i za trenutke meditacije nego i – što je osobito važno! – dizajnerski izvrsno odrađen i proizvod, rekao bih da je boca na stolu i u funkciji ukrasa.

Franko Radovan u društvu s našim istaknutim glazbenim umjetnikom Alfijem Kabiljom, inače velikim ljubiteljem plemenite kapljice

Franko Radovan s tim svojim narančasim prvijencem išao je oprezno – ne, poput nekih svojih kolega, s jako dugačkom maceracijom praćenom alkoholnim vrenjem i ne s jako dugačkim dozrijevanjem vina u bačvi. Pola godine maceracije i nekoliko godina u bačvi činilo mu se malo preradikalno, pa je krenuo, veli, na neki svoj način.

No, pođimo od naziva vina – Capeletto. Capeletto je vinograd što Radovanima redovito daje ponajbolje grožđe, jako zrelo, baš prikladno za maceraciju. Nekih 50 posto roda malvazije istarske s pozicije Capeletto Radovan je stavio na maceraciju od nešto više od tjedan dana u inoks-cisternu, temperaturu alkoholne fermentacije je kontrolirano i isprva dirigirao, ne dopuštajući joj da prijeđe najviše 20 Celzijvih stupnjeva. Poslije perioda maceracije tekući dio odvojio je i stavio ga na dozrijevanje u novu bačvu od 500 litara, vino se razvijalo na finom talogu oko sedam mjeseci. Drugih 50 posto grožđa Radovan nije macerirao, mošt je također metnuo na alkoholno vrenje u inoks-cisternu a negdje na otprilike polovici fermentativnog procesa iz inoksa je tekućinu preselio u drvenu bačvu da se vrenje tu kompletira.  Nakon nekog vremena što je vino provelo u bačvi na prirodnom bistrenju (slijeganje krutih čestica), od grubog taloga očišćenu kapljicu premjestio je na dozrijevanje na finom talogu i na sedam mjeseci također u novu bačvicu od 500 litara. Poslije su oba vina iz bačava pretočena u cisternu te tako spojena. Neko vrijeme trajalo je u inoksu puno sljubljivanje. Slijedilo je punjenje u butelju i odležavanje vina u boci. Vina je proizvedeno ukupno oko 1500 butelja. Zbog male količine Radovan s Capelettom nije prisutan u vinotekama, plasira ga izravno nekim poznatim ugostiteljima i, veli, eventualno namjernicima koji mu naiđu na kućni prag…

 

Malvazija Capeletto

Poprilična potražnja za Capelettom hrabri Radovana i motivira ga da se ovakvim tipom vina bavi i dalje, ali u većoj količini od ove sadašnje. Nije rečeno da u idućem pokušaju neće biti i nekih promjena u postupku…  SuC – 03.2018

Name(required)

Email(required)

Website

Message

Submit

Δ

 

 

 

Anteprime di Toscana 2018 / CHIANTI CLASSICO GALLO NERO docg!

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

KAO PREDSTAVNIK  REVIJE SVIJET U ČAŠI i OVE GODINE, VALJDA VEĆ 20. PUTA ZAREDOM, BIO SAM u TOSCANI NA TRADICIJSKOM – ZA VINSKE TRGOVCE, UGOSTITELJE i NOVINARE ORGANIZIRANOM – PRETPREMIJERNOM – INAČE 25. PO REDU! – KUŠANJU VINA NOVIH BERBI KOJE SU S 1. SIJEČNJEM 2018. STEKLE PRAVO ZA IZLAZAK NA TRŽIŠTE. OD PONUĐENE JEDNOTJEDNE TURNEJE TOSKANSKIM VINOGORJIMA IZABRAO SAM ZA FOKUS FIRENCU i CRNOG PIJETLA, KOJI, BOGME, VRLO UVJERLJIVO – KUKURIČE IZ ČAŠE! 

Lijep brežuljasti krajolik ukrašen tipičnim mediteranskim raslinjem – vinova loza, maslina, čempresi, zatim umjetnost i kultura, arhitektura – riznica slika i skulptura, spomenika i objekata svjetske baštine, pa visoka moda (Ferragamo, Cavalli, Gucci…), potom eno-gastronomija na zavidno visokoj razini – vino, maslinovo ulje, tjestenina, lokalna rasa goveda chianina i bistecca fiorentina, lokalni pecorino ali i drugi sirevi, te – razvijeni turizam.

To je Toscana.

Imao sam sreću i zadovoljstvo posjećivati je kroz dva desetljeća redovito svake godine u veljači kad se održava vrlo značajna poslovna manifestacija Le Anteprime di Toscana. Dodatno, Toscani bih se vraćao (uvijek s radošću!) još i povremeno u drugim razdobljima godine. Upravo sada, ovih dana veljače, još sam svježi povratnik iz Toscane, baš s tih prezentacija Le Anteprime di Toscana 2018, koje su eto održane po jubilarni 25. put, s početkom u Firenci.

Palazzo vecchio, u prijevodu stara palača. Dominira trgom Piazza della Signoria u (povijesnom) središtu glavnog toskanskoga grada Firence. Impresivno zdanje znano je kao gradska vijećnica. Danas je u njemu muzej, u kojemu je među ostalim vrednotama izložena i kopija famoznog Michelangelova kipa Davida. Prvotan naziv građevine bio je Palazzo della Signoria, Palača gospode, a to se odnosilo na pripadnike vladajućeg tijela Firentinske Republike. Poslije je zgrada preimenovana u Palazzo del Popolo (Palača naroda), onda u Palazzo dei Priori (Palača priora) i Palazzo Ducale (Vojvodska palača). Sadašnji naziv palača je dobila kad je obitelj Medici vojvodsku rezidenciju premjestila preko rijeke Arno, u Palaču Pitti. U neposrednom susjedstvu zdanja Palazzo Vecchio je Galleria degli Uffizi, prominentni muzej koji čuva brojne umjetnine, posebice iz vremena talijanske Renesanse. Službeno je za širu javnost galerija otvorena 1765. godine. Danas je Galleria degli Uffizi jedna od glavnih turističkih atrakcija Firence, i jedan od najposjećenijih muzeja na svijetu. Podatak iz 2016. kaže da je te godine primila dva milijuna posjetitelja! Zdanje u kojoj je Galleria degli Uffizi počeo je graditi 1560. godine famozni Giorgio Vasari, a za Cosima I dei Medici, koji je tamo htio smjestiti urede firentinskih magistrate. Kako se na talijanski za ured kaže ufficio, u množini uffici, tako je građevina i dobila naziv Uffizi. Vasarija su u radu naslijedili Alfonso Parigi i Bernardo Buontalenti. Objekt je dovršen 1581.

Cosimo Medici magno Etruriae duci primo

Le Anteprime di Toscana veliko je i za profesionalce u tom sektoru (na kupu proizvođači/ponuđači, vinski trgovci, ugostitelji, sommelieri, enolozi, eno-gastro i turistički novinari iz cijeloga svijeta) organizirano pretpremijerno predstavljanje regijskih vina što s 1. siječnjem te godine po pravilnicima tamošnjih konzorcija (poslovnih udruženja za vino pojedinog vinogorja) stječu pravo izlaska na tržište. Veliko je kako stoga što okuplja uistinu veliki broj toskanskih proizvođača i njihovih vinskih etiketa, tako i stoga što okuplja uistinu veliki broj za plasman relevantnih osoba ne samo s talijanske nego i sa svjetske eno-gastronomske pozornice, kao i zaista veliki broj značajnih imena svjetske žurnalističke scene. A veliko je i zato jer se odvija – na vlastitom kućnom pragu, što je bitno istaknuti, pa tako svi pozvani imaju priliku na teritoriju nastanka proizvoda doživjeti ne samo toskansko vino i toskanske specijalitete (popiti neku uvoznu butelju i pojesti neko fino jelo iz nekog drugoga kraja može se i u svojoj zemlji, gradu, ali to ne ostavlja takav trag kao kad se takvo iskustvo dogodi na izvorištu!), nego i doživjeti izravno i u punome smislu i mjesto gdje se to toskansko vino rađa, način na koji ono nastaje, k tome i cijeli ambijent, lokalni način života.

Revija velikana u povijesnom središtu Firence: književnici, pjesnici Dante Allighieri, Giovanni Boccaccio, Francesco Petrarca. Fantastičan osjećaj naći se u društvu toliko i takvih ličnosti!

Michelangelo Buonarotti – slikar, kipar, arhitekt, pjesnik, Donatello – kipar, Giotto – slikar

Leonardo da Vinci – slikar, kipar, arhitekt, mislilac, matematičar, izumitelj, Niccolò Macchiavelli – kniiževnik i političar (È meglio peccare e poi pentirsi che pentirsi di non aver peccato=Bolje je zgriješiti pa se pokajati nego kajati se što nisi zgriješio!), Guido Arettino – glazbeni teoretičar srednjega vijeka

Skulptura Davida, renesansno remek-djelo Michelangela Buonarottija. Kameni kip, koji predstavlja hrabrog mladića prije nego li je krenuo u borbu s Golijatom, visok je 5,17 metara

U veljači su, dakle, međunarodne oči uprte u Toskanu! Toskanski ponuđači zadovoljni su zbog posjete relevantnih profesionalaca iz faha, vinski trgovci zato što im se na licu mjesta pružaju široke mogućnosti izbora i povoljnih dogovora direktno s ponuđačima, sommelieri i novinari kojima je zadatak kvalitetno prenijeti informaciju i dati kvalitetan savjet mogu na koncentrirani način, i detaljno, proširiti horizonte i skupiti nužnu građu za pravi prijenos široj publici, a šira publika dolazi na svoje upravo preko tih korisnih informacija i savjeta, naime na temelju spoznaja o potvrdi već afirmiranih vrijednosti dotičnog kraja, njegovih proizvoda te ostale ponude kao i na temelju novih saznanja u boljoj je poziciji da ostvari (rafinirane) užitke za stolom i da na pravi način izabere odredište za svoj izlet, putovanje, godišnji odmor. Na taj način teritorij koji redovito jednom godišnje kod sebe u svom dvorištu priređuje ovakva velika,

Piazza Goldoni u središtu Firenze, na obali rijeke Arno, posvećena komediografu Carlu Goldoniju

marketinški usmjerena i dobro ciljana događanja dobiva na renomeu i u širim međunarodnim okvirima, zemljopisni nazivi mjesta, nazivi lokalnih proizvoda, imena i nazivi proizvođača, zanimljiva ponuda u uslužnoj djelatnosti, prirodne atrakcije, pa i domaća kultura ostaju naširoko i nadugo u uhu, rezultat toga svega je – to često ponavljam u svojim napisima – ne, kao bitno, tek plasman nekoliko boca po etiketi više, nego, kroz i dobro razvijeni turizam – USPJEŠAN PLASMAN ČITAVOG KRAJA.

Anteprime odnosno prezentacije regijskih proizvoda na međunarodnom nivou a kod sebe doma jednom godišnje ili jednom u dvije godine priča su ne samo Toscane i Italije (barolo, barbaresco, roero u Pijemontu, sagrantino u Montefalcu u Umbriji, amarone u Veroni…), nego i Francuske (Bordeaux, Burgundija – les Grands Jours de Bourgogne, pa dolina Rhône – Découvertes de la valée du Rhône…, Austrije – Austrian Wine Summit, Njemačke – VDP Wein Börse…). Hrvatska je s dugom tradicijom u vinogradarstvu i proizvodnji vina, još od šestog stoljeća prije Krista, s visoko-prikladnim je prirodnim ambijentima za uzgoj vinove loze i proizvodnju vrhunskoga vina, sa brojnim je autohtonim sortama što može biti velika prednost, i želi se nametnuti s vinom na međunarodnoj sceni, pa bi bilo dobro prepisati ono što uspješno rade vinske institucije vani, i uz eventualne prilagodbe primijeniti ovdje.

Roberto Cavalli, 78, rođeni Firentinac, uz modu ima i kafić Giacosa te produkciju vina, za taj vinski segment zadužen je njegov sin Tommaso. Cavallijev vinski posjed s nazivom je Tenuta degli Dei = Imanje bogova!

Guccio Gucci (26. ožujka 1881. – 2. siječnja 1953.) talijanski businessman i modni kreator, osnivač, u Firenci 1921., kuće mode Gucci

Ponovit ću još nešto, što, iz iskustva sa svojih putovanja po svijetu, često navodim: da bi kod nas stvari tržišno bolje sjele na svoje mjesto nužno je da napokon dobijemo ono što nam nedostaje kao osnova, a nama u Hrvatskoj nedostaje kvalitetne samoorganizacije unutar branše i posebice po pojedinim užim vinogradarskim zonama. Nemamo, osim donekle Vinistre, ozbiljnih poslovnih vinskih udruga koje bi (cehovski) brinule o unaprjeđenju kakvoće i izričaja osebujnosti teritorija kao i o učinkovitoj promidžbi lokalnoga vina te što-šta drugoga što ide uza nj. Unutar svakoga od četiri vinorodna dijela Lijepe naše – po usvojenoj podjeli to su sjeverozapadni dio nazivan oficijelno Bregovita Hrvatska (što je daleko nedovoljno jer nimalo ne upućuje na geografski smještaj prostora pa je moj prijedlog da naziv bude precizniji, tj., recimo, Bregoviti hrvatski sjeverozapad), zatim Slavonija & Podunavlje, Istra & Kvarner, te Dalmacija… – morale bi postojati poslovne (formalnih ima!) udruge lokalnih proizvođača kojima je zadatak da, kao glavne, osmišljeno vode – jer na kraju krajeva ti proizvođači izravno žive od svojega bavljenja vinogradarstvom i vinarstvom – vinsku politiku vlastitoga teritorija. Valja iznjedriti vlastite i za svoje područje tipične robne marke (nije nužno da su to monosortna vina, mogu biti i prikladne

Salvatore Ferragamo, Firenca, tvrtka osnovana 1927, prihod oko 1400 milijardi €. Među značajne kreacije spadaju i OPANKE (!), a evo i kakve su one i u viđenju Ferragama. Cijena – samo 530 €

mješavine u dogovorenim omjerima od do obveznima za sve vinare da ih poštuju i provode), a da bi se to postiglo trebaju se kroz udrugu uspostaviti određena i za sve jednako važeća pravila ponašanja u vinogradu, podrumu i komercijalizaciji, k tome trebaju se uvesti i određeni oblici auto-kontrole tako da ne može svatko, gledano u općem smislu, raditi što želi i po svome.  Uostalom, i država ne smije dopustiti da od nečega što je baza za opće dobro svatko radi kako mu se svidi i da stoga izostaje željeni odgovarajući puni efekt za društvenu zajednicu. Tek kroz dobro organizirano poslovno tijelo s prikladim programom i pravilnikom što osigurava unaprjeđenje kakvoće i poboljšanje teritorijalne prepoznatljivosti vina a i jamstvo da će se društvenoj zajednici na adekvatan način – kroz gospodarski napredak kraja – vratiti eventualna njena ulaganja u projekte, proizvođači bi mogli računati na razne državne financijske potpore.

Finocchiona i prosciutto di Toscana

Govedo chianina, za rad ali i za famoznu bisteccu fiorentinu. Popularna gostionica u središtu Firenze znana po odličnoj fiorentini ali i drugim lokalnim jelima – La Sostanza di Troia

Zatim: prevelikom broju naših proizvođača nedostaje ambicioznosti da u produkciji s običnog odrađivanja prijeđu na kreiranje, pa da dobiju nešto što i poprilično nadilazi razinu korektnoga (korektno vino uz današnje tehnološke mogućnosti nije teško proizvesti!), a kao i da nedostaje i istinskog (deklarativnoga je napretek!) htijenja da se od nečeg baš lokalnoga i tipičnoga, svojstvenoga, posebice od onoga što se možda na prvi pogled i ne doimlje nekim blagom i jačim adutom, uz malo više truda stvore originalne sjajne zvijezde magnetske privlačnosti za potrošača odavde i iz vana.

I, još: ne vodimo adekvatno brigu o uspostavi i uporabi službenih apelacijskih oznaka vezanih uz vino. Otkako smo, od prije koju godinu, u Europskoj Uniji, za vina koja to zavrjeđuju i koja to ne zavrjeđuju – ne govorim sada o kakvoći kapljice nego o originalnoj zemljopisnoj pripadnosti te o smislenoj povezanosti proizvoda s načinom na koji je on deklariran – jednostavno se u označavaju s prijašnjeg KZP (kontrolirano zemljopisno porijeklo) automatski prešlo i prelazi se na ZOI (zaštićena oznaka izvornosti). Nije jasno kako neka kapljica bjelosvjetskih k tome i relativno tek u novije vrijeme ovamo – u okružje izrazito značajno po brojnim domaćim, autohtonim kultivarima – donesenih sorata, i to čak i donesenih s prostora s jednim ekološkim karakteristikama u ambijent sa posve drukčijim ekološkim karakteristikama, može tu dobiti oznaku ZOI? Pa, zar nije, za takav slučaj, primjerenija ZOZP (zaštićena oznaka zemljopisnog porijekla), zapravo ono priješnje KZP? Zar je ZOZP manje vrijedna da je se, mada je prikladna, izbjegava! Kratica ZOI, ne smije se to zaboraviti, govori o zaštiti izvornosti! Konkretno pitanje: je li npr. syrah, kao sorta koja se dokazala na Mediteranu, nešto izvorno ili doista tipično i tradicijsko za Slavoniju? I za Plešivicu?

NAŠI TEKUĆI ADUTI

Dakle, dobitno bi bilo to da unutar regije kao šireg vinogradarskog područja a s obzirom na određene razlike u tlu, mikroklimi i sortama po užim lokalitetima, svako vinogorje na temelju  ekoloških svojstava i nasljeđa kao definirana zaokružena cjelina, te na temelju veće ambicioznosti aktera na sceni, istakne svoju vinsku/svoje vinske perjanice i za svoj kraj prepoznatljivu tipologiju kapljice. Bilo je u nas riječi o tome kako je Hrvatska malena i kako se u marketingu ne može cjepkati po vinogorjima i apelacijama ali eto, kad smo već sada ovdje kod Toscane, i ta regija je malena, međutim ima nekoliko apelacija. Unutar svake apelacije valja dobro definirati što je specifično za kraj i što od sorata i kao tipologiju proizvoda treba pojačano gurati u prvi plan kao vlastitu posebnost. To uopće ne uključuje zabranu proizvodnje nekog drugoga tipa vina što nije izrazito karakterističan za taj neki uži kraj, naime takav proizvod plasira se pod drugom apelacijskom oznakom. Unaprjeđivanje kvalitete proizvoda i isticanje specifičnosti svojega kraja kao vlastite komparativne prednosti čvrsti su temelj za učinkovit marketing i za postizanje dobrog finalnog radnog rezultata.

Firenza: velebni Duomo

Međimurci su izabrali kao nešto svoje pušipel, odnosno moslavac odnosno šipon, posve u redu (tek, u kategorijama moslavca između one bazne i one visokopredikatne nedostaje im još kategorija ozbiljnog snažnijeg visokokompleksnog suhog vina / moslavac u suhoj varijanti može pružiti znatno više od ovoga što sada izlazi van iz većine podruma!). Ali Međimurci paralelno podjednako guraju i sauvignon, koji, istina, tamo daje odnosno može dati dobar rezultat, pa i rajnski rizling, chardonnay, crni pinot… No to i nije problem ako se dogovore da će, uz moslavac, i sauvignon i rajnski rizling biti istaknuti i zaštićeni kao glavni vinski aduti, marke njihove županije. I vani postoje primjeri da se na jednome teritoriju istodobno više sorata stavlja u prvi plan, primjerice u Alsaceu su to rizling, traminac mirisavi, pa i silvanac zeleni, u Donjoj Austriji veltlinac zeleni i rizling rajnski… Baš u Međimurju zacijelo bi se vrijedilo više pozabaviti upravo i silvancem zelenim koji je tamo, kažu stariji vinogradari, nekad bio vrlo raširen! Varaždinci nude tutti frutti listu – graševinu, pinote, chardonnay, Zelinčani pričaju o kraljevini, koja eto nema zvučni naziv ali to uopće ne znači da se od nje uz prikladan, angažiraniji rad s vizijom, za početak prvenstveno u vinogradu, ne bi moglo postići znatno jači rezultat od ovoga – kod nekih vinara inače vrlo solidnoga! – što se nudi sada.

Palazzo Antinori

Plešivica, koja se dokazala jako dobrim utočištem i domaćinom rizlingu rajnskome i chardonnayu, izlazi sa širokom paletom (rajnski rizling, chardonnay, sauvignon bijeli i sivi pinot, crni pinot, syrah…) vina od najpoznatijih svjetskih kultivara i već se na neki način spontano isprofilirala po internacionalnoj mirnoj ponudi. Posebnost Plešivice su još i pjenušci, do mjere da je se počelo nazivati komplimentom  mala hrvatska Champagnea, ali tu su i vina od bijelih sorata nastala dugim maceracijama, i u amfori, pa i mlado novo vino Portugizac Plešivica. Međutim za marketing kraja treba ipak od svega toga brojnoga izabrati nešto na što staviti težište. Na stanovištu sam da svakako tri tipa vina – mirno, pjenušavo i tzv. narančasto (a zapravo jantarno!), treba zadržati/forsirati kao službene ikone, no kako je sada već broj stranih sorata postao na Plešivici malo prevelikime a što marketinškom smislu donekle razvodnjava stvar, dobar bi, rekao bih, potez bio opredijeliti se kod jednosortnoga vina za dva do najviše tri kultivara, konkretno za one koji su na Plešivici najdulje, koji su se tu najbolje snašli i već adaptirali, i koji joj eto daju visoki vinski pedigree. A to su svakako rizling i chardonnay. Jedno od rješenja u butelji mogli bi biti plešivički rajnski rizling kao jednosortno mirno vino, i jedan mirni bijeli cuvée te jedan mirni crni cuvée, sastavljeni od u tom vinogorju postojećih inozemnih bijelih sorata ali i od sorata već odavna sađenih na Plešivici – lokalni vinogradari nazivaju ih tradicijske stare sorte a riječ je o veltlincu crvenom, silvancu zelenom, šipelju, kraljevini, portugiscu, frankovki, lovrijencu… Svojedobno se išlo u kreiranje robne marke vina Zagrebačke županije s portugiscem kao mladim novim vinom, što je svakako bilo dobro kao inicijativa ali ipak se, po meni, na županijskoj razini najprije trebalo pozabaviti s postojećim jačim igračima, osobito s rizlingom kojega u svojim nasadima imaju vjerojatno svi ili gotovo svi plešivički vinogradari/vinari.

Glasoviti Ponte vecchio – zlatarnice i draguljarnice

Slavonci se kunu u graševinu ali istodobno na tržištu, možda, faktički, i intenzivnije, igraju na kartu chardonnaya, sivog pinota pa i sauvignona, kod crnjaka pak, umjesto da se posvete jače nečem njima svojstvenome – frankovki, uzdaju se u merlot, cabernet, crni pinot, syrah…  Dalmacija najviše ističe pošip i plavac, što jeste logično, ali nije prihvatljivo da se, općenito gledano, nedovoljno ozbiljno radi na brušenju plavca, te nije prihvatljivo i da se sa tim sortama i stane: ima dijelova Dalmacije gdje valja osobito inzistirati – ali ne tek pričanjem! – npr. na debitu, maraštini, babiću pa i lasinu, zatim crljenku, da, crljenku kojega cijeli svijet poznaje po nazivu zinfandel, ali i dijelova gdje se u glavnoj ulozi u punome sjaju i u ukupno većoj količini moraju pokazati grk i vugava. Sramotno je da je npr. baš vugava, koja sigurno – pogotovu na Visu (i za Vis!!) – ima veliki potencijal, u nas i dalje posve u zapećku! Ne treba govoriti koliko bi, da joj se posvećivalo i da joj se posvećuje dovoljno pažnje i u produkciji i kroz marketing pa da je stalno u uhu potrošača kao što su to pošip i plavac mali, značila za vinski image Hrvatske i za gospodarstvo otoka Visa! Istra se bila usredotočila na malvaziju istarsku ali, dosad barem, generalno, više na tip bijele kapljice koja se pije dok je još relativno mlada, i tek sada kao da se na našem najvećem poluotoku više razmišlja i o varijanti zrelog duže odležanoga ozbiljnog vina od malvazije. Na tragovima lekcije oko terana koju su nam, našom vlastitom krivicom, priuštili Slovenci, u novije vrijeme počinju se pokazivati neki pomaci u ambicioznosti oko terana. Pitanje vezano uz treći izvorni istarski adut, momjanski muškat: koliko potrošača ovdje kod nas, da ne govorim o onima vani, uopće zna da on postoji, a i da može biti (kod nekolicine istarskih vinara on to doista i jeste!!!) – konkretan, ozbiljan prvorazredan proizvod?!…

Firenca, Piazza Ogni santi (Trg svih svetih), s hotelom Westin Excelsior

Slapovi Arna u središtu Firence

SANGIOVESE – SVE DO BRUNELLA!

Ali, da se vratim na Anteprime di Toscana: priča je, da tako kažem, mobilna jer lokacije se mijenjaju, a dužinom je jednotjedna, počinje u subotu u Firenci, završava sljedeću subotu u Montalcinu. Otvorenje pripada konzorcijima Bianco di Pitigliano e Sovana, Carmignano, Colline Lucchesi, Cortona, Elba, Maremma, Montecarlo, Montecucco, Morellino di Scansano, Val d’Arno di Sopra i Val di Cornia. Dan poslije na redu je, također u Firenzi, u objektu Fortezza da Basso, program ChiantiLovers, s nastupom članova konzorcija Chianti i pokazom apelacija Chianti, Chianti colli aretini, Chianti colli fiorentini, Chianti colline pisane, Chianti colli senesi, Chianti Montalbano, Chianti Montespertoli, Chianti Rùfina. A ponedjeljak i utorak, i dalje u Firenci, u objektu Stazione Leopolda, nekadašnjoj željezničkoj stanici prije više godina preuređenoj i osposobljenoj da bude poprište različitih društvenih i gospodarskih događanja, u znaku su apelacije Chianti Classico Gallo Nero, priredba nosi naziv Chianti Classico (Gallo Nero) Collection. Ta kolekcija chianti classica u Leopoldi brojem uzoraka tolika je da se degustacijski pothvat u dva dana doima – nemogućime.

Chianti classico – kušanje

U utorak kasnije popodne kreće se za mjesto San Gimignano, na prezentaciju tamošnje vernaccije (kap bijeloga u moru toskanskog crnog vina!). Turneja se nastavlja od srijede navečer do četvrtka navečer u Montepulcianu, gdje se prezentiraju prvenstveno Vino nobile (ove godine bazni je bio iz 2015, riserva je godinu dana starija) i Rosso di Montepulciano te desertni vinsanto (u Montepulcianu sam kroz protekle godine kušao najviše izvanrednih toskanskih vinsanta!), a u petak i subotu veliko je finale u Montalcinu – Benvenuto, Brunello!, uz Brunello (ove godine 2013 te Riservu 2012) i Rosso di Montalcino (2016), Moscadello di Montalcino te Sant’ Antimo.

            Ovaj put, s obzirom da sam se na Anteprimama 2018 zadržao samo u Firenci, ukazalo mi se nešto više vremena za grad, tog dana bilo je i sunčano i relativno toplo, pa sam eto to iskoristio za još jedan obilazak tog jedinstvenog povijesnog urbanog dragulja smještenog uz lijevu i desnu obalu rijeke Arno. Prošetao sam prošlošću i podružio se s velikanima kroz povijest, da bih se idući dan družio s velikanima Bakhova nektara.

Jedan od velikana toskanskoga vina, sa suradnicom Milenom – Paolo de Marchi, Isole e Olena

Priredba Collection/kolekcija – glavni operativni organizator koje je Consorzio del vino Chianti Classico Gallo Nero – ove je godine po opsegu bila, kažu, upravo rekordna. Prve informacije govorile su o nastupu 180 proizvođača s nekih 436 etiketa Chianti Classico docg napunjenih u bocu i spremnih za tržište te s nešto uzoraka iz berbe 2017 koji još nisu spremni ni, dakako, napunjeni, a najavljeni su za pokaz tek kao ilustracija najnovije berbe. Međutim, po finalnim službenim podacima sudjelovalo je 186 proizvođača s ukupno čak 659 uzoraka, unutar kojih se našlo 59 uzoraka uzetih u podrumu izravno iz posuda da bi se predočila berba 2017, a ostalo su činile etikete Chianti classico Gallo Nero docg sa službenim dopuštenjem da početkom 2018. izađu pred kupce, konkretno Chianti classica docg nudilo se na kušanje u kategoriji baznoga i iz berbi 2016, 2015, 2014, 2012, 2011, zatim u kategoriji riserva iz berbi 2015, 2014, 2013, 2012, 2011, 2010, 2009, 2008, te na kraju kao top of the top, onih u grupi gran selezione (92 vina), od berbe 2015. do 2010. Neki proizvođači podastrli su, dodatno, i svoje uratke iz apelacije Toscana igt (indicazione geografica tipica). Za 250 vinskih novinara iz 30 zemalja svijeta i 1800 vinskih trgovaca, ugostitelja, sommeliera iz Italije i inozemstva na degustacijama kroz ta dva dana – prvog dana kušanje je bilo u društvu s proizvođačima te, istodobno, posebno u susjednoj prostoriji za stolovima, na miru i uz somelijerski servis, a drugog dana kušanje je bilo bez nazočnosti proizvođača, samo sa sommelijerima, i isključivo za novinare – otčepljeno je i potočeno, navodno, ukupno oko 9000 butelja!

Još jedan velikan – Giovanni Manetti, Fontodi, sa sinom Bernardom. Uvijek odlični Chianti classico vigna del Sorbo te supertoskanac Flaccianello della Pieve igt (100 posto sangiovese)

U žiži interesa bili su Chianti Classico 2017 kao još bebica, te kao posve novi na tržištu Chianti classico 2016 i Chianti classico 2015 riserva i gran selezione.

Što se tiče novih, mladih i još tek stasajućih vina iz 2017, ona su, barem na mene, ostavila dobar dojam u ovoj fazi. Lijepa tamna boja, na nosu fina izražajnost, miris pun i dosta voćan, primjese mineralnosti, u ustima kapljica dotjerana, bez (taninske) grubosti. Predsjednik Konzorcija Chianti Classicu Sergio Zingarelli kaže da je vinogradarska sezona 2017. bila vrlo teška i komplicirana, naime 2017. u Toscani ostat će u pamćenju kao osobito vruća i kao jedna od  najsušnijih godina u posljednjih nekoliko desetljeća, a štetu su napravili i proljetni mrazevi. Područje Chianti Classica za 2017. bilježi 27 posto niži prinos nego što je on u regularnom godištu. Ali, reći će Zingarelli, ono što sada sazrijeva u podrumima daje naslutiti da će se novorođenče kad izađe pred javnost pokazati u sjajnome svjetlu

Chianti classico 2016 – boje su se kretale uglavnom od purpurne prema rubinskoj. Na nosu vina vrlo lijepa, s dosta voćnosti i to u pravcu zrelog tamnog koštićavog i bobičastog voća, s notama mineralnosti, u nekim uzorcima osjetilo se malo jače i začinsko bilje. U ustima kapljica se pokazala dosta mekanom, slankastom, s lijepima živosti i svježinom, puna i prilično čvrsta.

Što se tiče 2015, možda je to –  primjećuju domaćini koji imaju često priliku kušati chianti classico – jedna od najboljih berbi dosad u (n)ovom tisućljeću. Vina Chianti classico iz 2015 djeluju kao dopadljiva, kako i zahtijeva suvremeno tržište, ali istodobno su i dosta složena. Riserve 2015 predstavile su se kao duboke, vrlo kompleksne, sa živim ali uglađenim taninom, spremne za konzumaciju, ali i s potencijalom za budućnost.

Koja su mi se od kušanih vina najviše dopala?

Matteo Gambaro, Casa sola. Vino rađeno po staroj školi glasovitog talijanskog enologa Giaccoma Tacchisa

Annata

♣ ♣ ♣ ♣  Chianti classico 2016 (sangiovese) – Bibbiano

♣ ♣ ♣ ♣  Chianti Classico 2015 (sangiovese 90 %, canaiolo 4 %, cabernet sauvignon 4 %, merlot 2 %) – Casa sola

Riserva

Ekipa markiza Piera Antinorija, sa Serenom u sredini

♣ ♣ ♣ ♣  Chianti classico 2013 riserva Badia a Coltibuono (sangiove-se 80 %, canaiolo 5 %, cilegiolo 3 %, colorino 2 %) – Badia a Coltibuono

♣ ♣ ♣ ♣  Chianti classico 2015 riserva Bibbiano (sangiovese) – Bibbiano

♣ ♣ ♣ ♣   Chianti classico 2015 riserva Rancia (sangiovese) – Fèlsina

♣ ♣ ♣ ♣  Chianti Classico 2015 riserva Marchese Antinori (vinogradi: Tignanello, sangiovese 90 %, i ostale sorte) – Antinori nel Chianti classico

Gran selezione

Izvanredni Rocca di Montegrossi (Marco Ricasoli Firidolfi)

… i Renzo Marinai

♣ ♣ ♣ ♣ (♣)  Chianti classico 2015 gran selezione Colonia (sangiovese) – Fèlsina

♣ ♣ ♣ ♣ (♣)  Chianti classico 2013 gran selezione (sangiovese) – Renzo Marinai

♣ ♣ ♣ ♣ (♣)  Chianti classico 2013 gran selezione vigneto San Marcellino (sangiovese 93 %, pugnitello 7%) – Rocca di Montegrossi

♣ ♣ ♣ ♣  Chianti classico 2015 gran selezione Vigna di Montornello (sangiovese) – Bibbiano

♣ ♣ ♣ ♣      Chianti classico 2015 gran selezione Vigna del Capannino (sangiovese) – Bibbiano

Igt

Konstantno dobar – Poggiopiano

♣ ♣ ♣ ♣ (♣) Toscana rosso Fontalloro 2013 (sangiovese) – Fèlsina

♣ ♣ ♣ ♣  Toscana Rosso di sera 2012 (sangiovese 90 %, colorino 10 %) – Poggiopiano

♣ ♣ ♣ ♣   Colli della Toscana centrale la Corte 2012 (sangiovese) – Castello di Querceto

♣ ♣ ♣ ♣  Colli della Toscana centrale Flaccianello della Pieve 2014 (sangiovese) – Fontodi

♣ ♣ ♣ ♣  Toscana rosso Fogliatonda 2011 (fogliatonda) – Mannucci Droandi

Mannucci Droandi – zanimljiva vina od starih toskanskih sorata, jedna od kojih je i fogliatonda

Franco Bernabei (lijevo), sjajan enolog, savjetnik prvoligaškig podruma Felsina i Fontodi, u društvu sa suradnikom enologom Robertom da Frassinom

U kategoriji gran selezione među više uistinu sjajnih etiketa nekoliko je uradaka bilo vrlo vrlo ozbiljno i iz i u Toscani također dosta problematične sezone 2014, konkretno bih spomenuo Chianti classico vigna del Sorbo 2014 (sangiovese) Fontodi, renomirane kuće koja je, inače, na kolosijeku biodinamike (funkcionira na principu samodostatnosti, tj. uz vinograde obuhvaća i površine za uzgoj raznog prehrambenog bilja – žitarica, leguminoza za, na korist vrijednosti tla, zatravljivanje prostora između trsnih redova, zatim koja posjeduje i livade za ispašu stoke te manje krdo goveda lokalne pasmine chianina, ne samo radi mesa za hranu nego i radi stajskog gnoja za vinograd… Proizvođač Giovanni Manetti i njegov enolog savjetnik Franco Bernabei uspjeli su proizvesti vino iz 2014. na visokom nivou međutim berba je ipak ostavila trag kroz nešto slabiju strukturu u odnosu na standardne uratke pod etiketom Vigna del Sorbo…

U predvorju kušaonice u Leopoldi bile su lijepo prikazane i podastrte nosu na mirisanje arome (evo ih odozgor prema dolje i slijeva nadesno) koje je moguće naći u vinu Chianti classico u različitim fazama starosti/zrelosti: 1) svježe tamno jagodičasto i bobičasto voće – jagoda, malina, kupina, borovnica; 2) tamno koštićavo voće, suha šljiva; 3.) cvijeće, svježe ali i posušeno – ruža, ljubičica; 4) vegetalne note, aromatično bilje; 5) začini i mirodije – klinčić, cimet, papar; 6) evolutivne note – kava, čokolada, duhan, cigara, tartuf

Chianti classico, piramida kakvoće

O kategoriji gran selezione od njene promocije prije koju godinu dosta se (još) govori, neki vinari a i vinski kritičari nisu bili a nisu ni sada skloni dodavanju piramidi kakvoće chianti classica te vršne kategorije, barem ne na način kako je to nedavno učinjeno introdukcijom gran selezionea. Smatraju da je bilo bolje više se potruditi oko službene riserve kao relevantne kvalitativne stepenice više. Ne osporava se, doduše, u principu kakvoća vina u grupi gran selezione, nego se primjećuje da vina iz kategorije gran selezione, ma kako bila kvalitetna, barem zasad još – u visokom prosjeku uzoraka – ne pokazuju i toliki kvalitativani skok naviše u odnosu na riserve da je bilo potrebno, kao novu razinu, uvoditi gran selezione. Navodi se primjer Bordeauxa, gdje renomirani châteaui imaju po dva vina – tzv. prvo vino, tj. špicu kakvoće, i drugo vino koje je također visoke kvalitete ali je po kompleksnosti a i cijenom (dosta) niže od prvoga vina… Mišljenja su i da je, ako se već željelo ići na više nivoe kakvoće (i cijene), bilo prikladno usvojiti burgundijski sistem, koji npr. eto već duže vrijeme primjenjuje i nacionalno njemačko udruženje najboljih vinskih posjeda Verein Deutscher Prädikatsweingüter VDP. Konkretno to znači imati kategoriju baznoga vina koje može biti od grožđa iz vinograda u dotičnoj regiji, zatim apelacijsku oznaku village ili, po njemački, Ortswein, od grožđa iz vinograda unutar granica općine u kojoj se nalazi trsje, zatim 1er cru ili kod VDP-a Erste Lage, od grožđa vrlo ograničenog dakako niskog prinosa a iz izdvojenih ponajboljih vinogradarskih pozicija u dotičnoj općini, te grand cru odnosno Grosses Gewächs, od grožđa s osobito niskim prinosom s izdvojenih najboljih od tih ponajboljih parcela u kraju. I to je ta famozna piramida kvalitete, iz koje je vidljivo da kako se od dna ide naviše količine proizvedenoga vina, sukladno sužavanju rubova piramide prema vrhu, postaju sve manje…

U stanici Leopolda, gdje je, inače, nastupila i Zaklada za zaštitu teritorija Chianti classico i Lige Chiantija (Fondazione per la tutela del territorio Chianti classico e della Lega del Chianti), kao partneri cjelokupne manifestacije pod institucionalom kapom AICIG-a (l’Associazione Italiana Consorzi  Indicazioni Geografiche) sudjelovali su razni konzorciji (ne svi iz Toscane) iz prehrambenog sektora a koji razvijaju, štite i promiču regijske i lokalne tipične specijalitete, primjerice Consorzio Tutela del Formaggio (sir) Parmigiano-Reggiano DOP, Consorzio del Prosciutto Toscano DOP, Consorzio di Tutela della Finocchiona IGP (vrsta salame), Consorzio di Tutela Oliva da Mensa (masline ne za ulje nego za jelo) La Bella della Daunia DOP, Consorzio per la Tutela del Formaggio Mozzarella di Bufala Campana DOP, Consorzio di Tutela Pecorino Toscano DOP, Consorzio di Tutela Aceto Balsamico di Modena IGP, Consorzio Tutela Grana Padano DOP. U istoj prostoriji 24 vinara-proizvođača i maslinovog ulja Chianti classico olio dop (denominazione d’origine protetta = zaštićena oznaka porijekla) dalo je na kušanje svoja (sjajna!) mlada ulja, od onog blagoga do onog vrlo pikantnoga.

Iako na Anteprimama nema izravne prodaje izloženih i na degustaciju podastrtih proizvoda zanimao sam se za maloprodajnu cijenu novog maslinovog ulja ako ga se kupuje izravno kod proizvođača. Odgovor sommelijera zaduženoga za prezentaciju ulja bio je: maloprodajna cijena novoga ulja punjenoga u boce od 0,75 lit kreće se od 10 do 15 €

NAZIV KAO PODRUČJE, VINO i APELACIJA

Chianti je područje između gradova Firenca i Siena, dakle zemljopisni pojam, ali chianti je i vino koje se, u potpunosti ili glavninom od lokalnih sorata, odavna proizvodi u tome vinogradarskom kraju između i u okolici dvaju spomenutih talijanskih gradova. Chianti je na stanoviti način i povijesna apelacija s korijenima u dalekoj 1716. godini, kad je toskanski nadvojvoda Cosimo III, na podlozi podataka iz postojećih višegodišnjih zabilješki o postizanoj kakvoći proizvedenoga vina u tome dijelu Toscane a i na temelju vlastitih iskustava oko Bakhova nektara, odredio međe teritorija iz kojega s obzirom na vrijednost vinogradarskih položaja trebaju izlaziti vina veće kakvoće. Unutar tih Cosimovih granica našao se prostor današnjih devet općina – San Casciano Val di Pesa, Tavarnelle Val di Pesa, Barberino Val d’Elsa, Poggibonsi, Greve in Chianti, Radda in Chianti, Castellina in Chianti, Gaiole in Chianti, Castelnuovo Berardenga.

Chianti classico Gallo nero docg – devet općina između Firence i Siene

Površina predjela Chianti obuhvaća nekih 70.000 hektara. Cijelo područje je bregovito, veliki dio zauzima šuma, bogata hrastom, kestenom, borom i čempresom, a što se tiče vinograda ukupna površina zasađena vinovom lozom je oko 10.000 hektara. Trsje je na pozicijama od nekih 200 metara pa sve do 700 metara nadmorske visine. Tlo nije svuda jednako, negdje je ilovasto s dosta škriljevca, negdje jače vapnenasto, negdje klasično laporasto, negdje s jačim udjelom pijeska. Klima je kontinentalna, ali i s puno sunca, ljeti i s velikim vrućinama danju, međutim i s vrlo značajnim razlikama u temperaturi između dana i noći, što odgovara lozi. Najviša dnevna temperatura zimi bude oko četiri do pet Celzijevih stupnjeva dok najviša dnevna temperatura ljeti danju nerijetko zna prijeći 35 Celzijevih stupnjeva.

S obzirom da je, kako je upravo rečeno, chianti i vino koje se – u različitoj kakvoći – proizvodilo ne samo strogo na teritoriju između Firenze i Siene nego i u njihovu susjedstvu, određena grupa proizvođača shvatila je da naredbu Cosima III o definiranju granica prostora Chiantija odakle može izlaziti kapljica chianti više kvalitete treba iskoristiti za odvajanje i odmak vina te više kvalitetne razine od onoga drugoga, i za komuniciranje toga široj javnosti, dakle za stvaranje nečega što danas nazivamo robnom markom teritorija, pa je 1924. godine utemeljen Konzorcij za zaštitu vina chianti dobivenoga iz vinograda unutar navedenih današnjih devet općina između Firence (sjeverno) i Siene (južno) što ih je bio izdvojio nadvojvoda Cosimo III. Kao znak za vizualno prepoznavanje tih vina od strane potrošača, nazivu Chianti dodani su lik crnog pijetla i naziv Gallo nero (crni pijetao), i tu je i konkretno počeo nastanak robne marke Chianti classico Gallo nero.

Castello di Volpaia iz mjesta Radda – mama Giovanella Stianti Mascheroni i kćerka Federica

Otkud sada tu uz vino taj crni pijetao, kojega je toliko značajnime smatrao i slavni slikar Giorgio Vassari da ga je ovjekovječio na stropu Salona del Cinquecento u glasovitom firentinskome Palazzu Vecchiju? Crni pijetao vezan je uz davnu povijest kad su Firenza i Siena bile zaraćene. Crni pijetao bio je nekad simbol tadašnje Vojne lige Chiantija. Kako su se Firenca i Siena tada borile za prevlast nad teritorijem Chiantija, u određenom trenutku, kaže legenda, firentinski vitezovi crnog pijetla i vitezovi Siene, koji su isticali svoga bijeloga pijetla, dogovorili su se da će tog nekog već određenog dana u zoru kad pijetao počinje kukurikati – dakle kukuriku je u ono doba kad se živjelo po ritmu prirode trebao biti znak starta – krenuti od kuća iz svojih gradova jedni prema drugima, da se nađu kako bi teritorij Chiantija dogovorom podijelili po tome do kuda koja grupa bude stigla kad se susretnu. Firentinci su bili dovoljno dosjetljivi da nasamare Sijenežane i stignu dalje nego njihovi rivali – a da im se nije moglo otvoreno prigovoriti da su varali: oni su jednog crnog pijetla nekoliko dana prije tog sudbonosnoga dana držali zatvorenoga u kokošinjcu i izgladnjivali ga, te ga u noći na Dan D pustili iz kokošinjca i on je, veli priča, počeo kukurikati znatno prije zore tako da su Firentinci s ranijim startom tada uspjeli ostvariti veliku prednost nad Sijenjanima i – domogli su se većeg teritorija… Otud izbor crnog pijetla kao maskote vina Chianti classico i pravo da ga se rabi kao maskotu za vino što ga se htjelo istaknuti kao najbolje unutar onoga iz zone – po parametrima Cosima III – izvornog i moguće visokokvalitetnog chiantija. Danas je područje Chianti classica između jurisdikcije Firenze i jurisdikcije Siene razdijeljeno nekako podjednako napola.

Nisu razvikani, ali vino je uvijek vrlo lijepo – tata i kćer Losi, posjed Quarciavalle

Kasnije, 1932. godine, ministarskim dekretom uz naziv Chianti i lik crnog pijetla uveden je pridjev classico, da se još jače ukaže na to da je riječ o najboljem izvornom chiantiju, što se rađa na teritoriju defniranome 1716. godine. Potom, Chianti classico Gallo nero 1984. dobiva apelacijsku oznaku docg (denominazione d’origine controllata e garantita = oznaka kontroliranog i zajamčenog geografskog porijekla), a to je najviši stupanj označavanja visokokvalitetnih vina u Italiji. Na predjelu upravo rečenih devet općina danas je ishodište za Chianti classico Gallo nero na službeno registriranoj vinogradarskoj površini od 7200 ha. Nije dopušteno da vino nastalo unutar toga prostora bude označeno jednostavno kao Chianti, ono ako već nosi u nazivu izraz Chianti mora biti Chianti classico Gallo nero docg, s likom crnog pijetla i s posebnom markicom na vratu butelje.

Budući da se vino chianti proizvodilo i izvan tih apostrofiranih devet Cosimovih općina, uz Konzorcij za Chianti classico Gallo nero niknuo je, također sa ciljem stvaranja robne marke, i Konzorcij Chianti, kojega je 1927. osnovala grupa proizvođača iz okolice Firence, Siene, Arezza (malo je podalje od Siene, istočno, u pravcu Jadranskoga mora) i Pistoije (malo podalje od Firence, sjeverno prema pokrajini Emilia Romagna), potom su se pridružili i oni iz Prata, koji se nalazi u sjeverno od Firence, te Pise koja je malo podalje od Firenze a u pravcu zapada i Ligurskoga mora. Taj Konzorcij za Chianti sada sa 3600 članova, pokriva ukupno 15.500 hektara vinograda. Oznaku Chianti docg, radi boljeg geografskog pozicioniranja kod potrošača, mogu, ovisno o zemljopisnoj lokaciji vinograda, pratiti dodaci kao Colli aretini (okrug Arezzo), Colli fiorentini (okrug Firenca), Colli senesi (okrug Siena), Colline pisane (Pisa), te Montalbano, Montespertoli i Rùfina (subzone Firence).

Jako dobra vina – Tenuta la Novella, Greve in Chianti. Na slici su enolog Lorenzo Morandi i tehnički direktor Simone Zemella

Konzorciji imaju svoje pravilnike o proizvodnji i komercijalizaciji kojih se moraju pridržavati svi članovi, pa evo, u nastavku, nekih osnovnih stavki iz pravilnika Konzorcija za Chianti classico Gallo nero i, za usporedbu, Konzorcija za vina Chianti.

Kao sortni car općenito određen je kultivar sangiovese, on kao veliki brat može u vinu biti jedina sorta, a ako mu se dodaje još koji kultivar on po pravilniku ima u vinu biti zastupljen s najmanje 70 do 80 posto, ovisno o konzorcijskom pravilniku. Kao komplementarni kultivari predviđeni su lokalni canaiolo, colorino, cilegiolo, mammolo, malvasia nera, pugnitello, te neke sorte inozemnog porijekla koje su u Toscani već odavna udomaćene i dopuštene, primjerice merlot i cabernet sauvignon (za Chianti ti strani kultivari maksimalno do 15 posto). Za vino Chianti docg (ne i za vino Chianti classico docg!) smiju se koristiti i lokalni bijeli kultivari, maksimalno do 10 posto.

Konzorcij Chianti classico Gallo nero docg ima tri kvalitativne kategorije vina – uz osnovnu (annata) te stepenicu više u kakvoći riservu, od nedavno još je tu i razina gran selezione kao špica piramide. Chianti docg ima samo bazno vino (annata) i riservu.

Regule Konzorcija Chianti classico nalažu da ako se vino što će nositi oznaku Gallo nero docg kreira miješanjem sorata sangiovese mora u mješavini imati minimum 80 posto udjela, a preostalih 20 posto mogu pokrivati ostali gore navedeni u Toscani autorizirani kultivari, međutim, ponavljam, bijelo grožđe, koje se nekad u malom postotku dodavalo vinu chianti, više se za Chianti classico ne smije rabiti. Propisana minimalna gustoća trsova po hektaru je 4400 loza. Maksimalni prinos smije biti do dva kilograma grožđa po trsu. Navodnjavanje je dopušteno jedino po autorizaciji Ministarstva poljoprivrede. Minimum alkohola u baznome vinu određen je na 12,0 vol %, u reservi 12,5 a u gran selezioneu 13,0 vol %. Na tržište bazno vino annata smije tek s 1. listopadom u godini što slijedi berbu, riserva pak treba u podrumu čekati 24 mjeseca počevši od 1. siječnja u godini što slijedi berbu s time da prije izlaska na tržište najmanje tri mjeseca mora u podrumu provesti u butelji. Dozrijevanje za gran selezione propisano je 30 mjeseci, a i to vino prije izlaska mora u podrumu u butelji proboraviti najmanje tri mjeseca.

Regule pak Konzorcija za vino chianti: sortni minimum u blendu je 70 posto, dakle ostalih dozvoljenih kultivara može biti 30 posto, minimalna gustoća nasada je 4000 loza po hektaru, prinos po trsu ne smije prijeći tri kilograma (to je kilogram više nego za chianti classico). Navodnjavanje je i ovdje samo po dopuštenju Ministarstva poljoprivrede. Minimum alkohola u gotovome baznom vinu je 10,5 vol %, kod reserve 11,5 vol %. Izlazak na tržište baznome vinu dopušten je već od 1. ožujka u godini što slijedi berbu, a riserva, kao i kod chianti classica, mora dozrijevati 24 mjeseca.

BIG BUSINESS

Konzorcij za Chianti classico Gallo nero jedan je od najjačih talijanskih konzorcija za vino, i obuhvaća 96 posto od ukupne produkcije vina (naime postoji i apelacija igt, tj. indicazione geografica tipica) na prostoru Cosimovih devet općina. Konzorcij Chianti classico snažna je poslovna institucija uključena npr. i u proizvodnju i plasman suvenira ukrasne i praktične vrijednosti (majice, pregače, jakne, otvarači za vino…) a duboko je i, na zadaku promidžbe područja Chianti classico, u turističkim aktivnostima. Članova Konzorcija Chianti classico Gallo nero danas je 523, a 315 njih i buteljira vino. Kako većina članova ima i maslinike i proizvodi i puni i ekstra-djevičansko maslinovo ulje, u sklopu Konzorcija Chianti classico uz vino Gallo nero docg nastao je Konzorcij Chianti classico olio d’oliva extravergine dop (denominazione d’origine protetta = zaštićeno geografsko porijeklo).

Informacija za naše vinare ako se i kad se budu udruživali u lokalne poslovna lokalna tijela: Konzorciji u Italiji na svom vrhu imaju predsjednika i (izvršnog) direktora. Predsjednik konzorcija uvijek je iz redova proizvođača vina, on je na čelu odbora što vodi vinsku politiku kraja, a direktor je osoba koja ne mora nužno biti dublje u vinskim krugovima ali je poželjno da bude, on je izvršitelj, zadužen za provedbu zaključaka odbora pa je bitno da se dobro snalazi oko zakona i propisa, te u marketingu… Aktualni predsjednik Konzorcija za Chianti classico Gallo nero docg je Sergio Zingarelli, vlasnik znanog vinskog posjeda Rocca delle Macìe, a na mjestu direktora je od prije kratkog vremena Carlotta Gori.

Da bi se bolje populariziralo Chianti classico Gallo nero po svijetu, Konzorcij je odlučio imenovati ambasadore Chianti classica. Kandidati, iz skupine tzv. opinion makersa, prošli su određene provjere da se vidi njihova privrženost posebno tome vinu i znanje o njemu. Za ovu godinu ambasadorima Chianti classica po svijetu proglašeni su Massimo Castellani, voditelj Udruge sommeliera Italije (AIS)-odjela za Firencu, Jeffry Porter, direktor odjela za piće grupacije Batali&Bastianich, Michaela Morris, spisateljica i vinska edukatorica specijalizirana upravo za talijansko vino, Michael Godel, vinski edukator i izdavač WineAligna, te Isao Miyajima, japanski eno-gastronomski novinar. Na slici su prilikom ceremonijala imenovanja s predsjednikom Konzorcija Chianti classico Sergiom Zingarellijem, Dolje, na večeri, uz Alessandra i Antoniettu François iz Castella di Querceto, Chianto classicov je ambassador Massimo Castellani (sasvim lijevo)

Shop Chianti classico

Casa del Chianti classico u mjestu Radda in Chianti: wine bar, restoran, vinoteka-prodavaonica, tečajevi iz kulinarstva vezani uz tipične lokalne specijalitete, organizacija privatnih partyja

Godišnja proizvodnja Chianti classica Gallo nero docg vrti se u posljednjem desetljeću oko prosjeka od 280.000 hektolitara. Vinogradarstvo je proizvodnja na otvorenome i berba ovisi o meteorološkim okolnostima a one nisu svake sezone jednake, pa se naravno nekad proizvede nešto više grožđa, a nekad nešto manje. U 2016. dobiveno je, tako, 281.000 hl, 2015. oko 300.000 hl, 2014. 293.000 hl, 2013. 258.000 hl, 2011. 233.000 hl… Vrijednost u butelju napunjenoga vina Chianti classico Gallo nero docg vrti se oko 400 milijuna €, vrijednost napunjenog maslinovog ulja procjenjuje se na 10 milijuna €, a godišnji prihod vezan izravno uz vino ostvaren na globalnoj razini bude oko 700 milijuna eura.

Podaci koje iznosi Konzorcij za Chianti classico gallo nero vele da je plasman vina unatrag nekoliko godina vrlo stabilan, a pomalo raste, te da se godišnje proda oko 37 milijuna butelja. Izvoz u 2017. bio je u 130 zemalja svijeta! Najveće tržište za Chianti classico su SAD – 33 posto, slijede Italija s oko 23 posto, pa Njemačka 12 posto, Kanada osam, Skandinavija pet, Velika Britanija četiri, Švicarska i Japan po tri, Benelux te Kina i Hong Kong po dva posto, Rusija i Francuska po jedan posto, ostatak ide u ostale zemlje…  ♣  SuČ – 02/2018

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

 

 

Proizvodnja&plasman i gušti su gušti / S Vrha KA VRHU!

 

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK  · Snimio MARKO ČOLIĆ

⦁ Facebook  ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Degustacija na Vinskom vrhu: uz domaćine – vinski novinari i sommelieri, direktor festivala Zagreb Vino.com…

TOMISLAV BOLFAN u SKLOPU DODJELE PRIZNANJA ZA POSTIGNUĆA GODINE u ORGANIZACIJI ZAGREBAČKE MARKETINŠKE KUĆE VINART UVRŠTEN JE MEĐU KANDIDATE ZA NAJBOLJEG PROIZVOĐAČA VINA NA PODRUČJU BREGOVITOG HRVATSKOG SJEVEROZAPADA. KOJI SU NJEGOVI ADUTI ŠTO SU GA DOVELI UZ RAME HRVATSKE VINSKE VRHUŠKE s PLEŠIVICE – TOMCA, OSVAJAČA TITULE ZA 2017, i KORAKA?

Iako je već dugo – 11 godina – prisutan na Vinskom vrhu, Tomislav Bolfan tek se, zapravo, uspinje prema vinskome vrhu! Čudna neka konstatacija? Pa, ne! Vinski vrh s velikim početnim slovom naziv je lokacije na kojoj se nalazi Bolfanov istonazvani poljoprivredni posjed s ukupno oko 32 hektara od čega je vinograda 20 ha a ostalo su voćnjak, pašnjaci, livade i zemljište pokriveno šumom, dok je drugi vinski vrh o kojemu govorim, onaj s malim početnim slovima ali s vrlo velikim značenjem, vezan uz stupanj napretka u kvaliteti i vezan uz stalnost visoke kvalitete proizvoda, ponude. Tomislav Bolfan, koji je kroz proteklo desetljeće doista dobro posložio i stabilizirao svoju produkciju i dobro osmislio kompletnu ponudu te koji nas navikava na upravo spomenuti kvalitativni uzlaz i na kontinuitet, postupno ali uvjerljivo sa svojeg Vinskog vrha pokazuje da kroči ka VRHU.

Upravo ovih dana, u vremenu pred kraj godine, Bolfan, koji je, inače, bio u prvoj postavi udruge Grand Cro što su je osnovali ponajbolji  vinari Lijepe naše s ciljem učinkovite promidžbe njih samih ali i hrvatske vinske kakvoće (pa su se onda razvodnili), primio je lijepo službeno priznanje za svoj rad: zagrebačka tvrtka Vinart, inače iz marketinškog sektora a koja je upravo ustanovila nagrade za postignuća godine i nedavno i prve povelje podijelila na svečanosti u hotelu Sheraton, uvrstila je Bolfana-Vinski vrh kao kandidata – ostala dva su bili Tomac i Korak, na kraju je šampionom proglašen Tomac – za titulu Najbolji vinski podrum godine u regiji Bregoviti hrvatski sjeverozapad za 2017.! Ovo šampionsko odličje, eto, nije otišlo u Bolfanove ruke, ali to da je – kad se zbroje Vinartovi kandidati za najbolje vinske podrume u Slavoniji i Podunavlju, Bregovitom sjeverozapadu Hrvatske, Istri i Kvarneru te u Dalmaciji – član grupe od 16 vinskih reprezentativaca Lijepe naše  svakako mu i te kako godi.

Tomislav Bolfan kao moderator, gore desno su i enolog Andrej Rebernišek i, lijevo, Veronika Ujević iz prodaje. Dolje, slijeva: Ivo Kozarčanin, urednik u 24sata, te sommelier Mario Meštrović sa suradnicom

Bolfanovu dobitnu kombinaciju čini više faktora. Jedan je sjajni, industrijom (još!) nezagađeni a potkraj 2006. godine od njega preuzeti poljopriv-redni prostor, s vinogradskim pozicijama na, dijelom, jugo-istoku i, dijelom, prema zapadu okrenutim trsnim padinama pored sela Hraščina kod Konjšćine a koje se uzdižu do 350 metara nadmorske visine i koje su s laporastim tlom jako bogatim vapnencem što vinu daje izraženu mineralnost. Zatim, tu su dokazano općenito odlične i baš za taj teritorij vrlo podesne sorte (ponajprije su to rizling rajnski, sauvignon bijeli, pinot crni). Bitan je, od početka, i Tomislavov ozbiljan priklon prema ekološkom pristupu, u pravcu biodinamike – od 2009. kontrolira ga nadležna ekološka stanica i on ima i certifikat da je 100 posto eko-imanje. Veliki su njegovi predanost i pedantnost, i to žarko stremljenje da se posjed ustroji na način da proizvodnjom bude samodostatan – uz vinovu lozu uzgajaju se, za kruh vlastite produkcije, na eko-način i stare sorte žitarica (kukuruza i pšenice konkretno pir), zatim tu je i razno povrće, vodi se briga o 11 angusa s time da je plan proširenje pašnjaka na 20 ha i povećanje broja goveda na 30, k tome upravo je završen i kokošinjac za kokice hrvatice i za zagorske purane… Vidljivi su Bolfanovo nastojanje da se konzultira s onima za koje je uvjeren da imaju više znanja i iskustva, u pozitivu mu valja upisati i to da voli obilaziti uspješne i ugledne kolege u inozemstvu, prisjećam se da sam na početku njegove vinske avanture i ja vodio njega i njegova podrumara u Gradišće, u podrume Hans Igler, Franz Weninger, Gesellmann i kod nekih članova renomiranog marketinškog udruženja vinara Pannobile….. Bitan je i Bolfanov poriv da stalno ide u pozitivnom smislu naprijed, dakle ne zadovoljava se postignutime.

Tomislav Bolfan: Uvijek ići naprijed, nikad biti samozadovoljan!

U cijelu tu zagorsku bajku na dlanu, spadaju, na Vinskome vrhu, i smještajni dio s pet dvokrevetnih soba i restoran sa 45 sjedećih mjesta, u kojemu se, uz vlastito vino, poslužuju najvećim dijelom na samome posjedu na domaći i na eko-način uzgojena i pripremljena hrana bazirana na sezonski svježim namirnicama, a onda i sirevi i neke mesne delicije proizvedeni isključivo na OPG-ima u krugu od najviše desetak kilometara.

Ključnu ulogu imaju, svakako, stručnost i predanost i privrženost Bolfanovih glavnih suradnika, a to su za vino enolog Andrej Rebernišek, za hranu chef Krešo Hrković, zatim direktor i voditelj ugostiteljstva i podruma Branimir Puškadija te, u prodaji, Veronika Ujević i Bruno Barić.

OD MLADE BAZE DO RAJNSKOGA IZ 2007!

Prije kratkog vremena na Vinskom vrhu održana je za grupu novinara prezentacija Bolfanove ponude, s naglaskom na vina. Nakon razgleda vinskog podruma i restoransko-smještajnog dijela, u nazočnosti Tomislava Bolfana te njegova stručnog suradnika enologa Andreja Rebernišeka ali i Branimira Puškadije, kao i Veronike Ujević i Brune Barića, najprije su predstavljene Bolfanove berbe koje su upravo izašle ili baš sada na kraju kalendarske godine izlaze na tržište, slijedio je pokaz njegova ulaska u pustolovinu maceracije bijelih sorata s dvama novim vinima – Aromano i Tingo, a vrhunac je bila sjajna vertikala od 10 vina različitih etiketa Bolfanovog rajnskog rizlinga od 2016 pa sve do 2007. kad je Bolfan imao prvu kompletno svoju berbu (svaka čast, baš taj rajnski iz 2007. bio je kruna kušanja!). Da se ne bi s vertikale prešlo (prebrzo) u horizontalu, priređena je i degustacija izvornoga i na tanjuru: sireva nekoliko zagorskih OPG-a s kojima Bolfan surađuje i domaćeg kruha Vinskog vrha kao startera, zatim – to je za ovu priliku uletjelo kao dar, zahvaljujući ribiču-novinaru Ivi Kozarčaninu koji se dan prije vratio s Jadrana – bijele ribe iz paškog akvatorija za prvo jelo, potom pečena domaća guska lokalnog uzgajivača dakako uz domaće mlince, i, na kraju, domaćeg jabučnog štrudla Vinskog vrha s debelim mlincem!

U podrumu, uz barrique: Tomislav Bolfan, Andrej Rebernišek i Branimir Puškadija

Sjajan susret, atmosfera izvrsna. Bolfan kao moderator, pred svakim uzvanikom papir s popisom vina na kušanju i sa, kod svakog vina, podacima o, dakako, godištu berbe, ali i o osnovnoj analitici (sorta/sorte, alkohol, ukupna kiselost, ostatak neprovrelog sladora…), uz svako vino iznesene su i informacije o vinifikaciji, dozrijevanju.

Kušana su mirna vina Bolfan cuvée bijeli 2016 (bijeli pinot, sivi pinot, rizvanac, graševina, sauvignon; inoks; bazno vino; 12,5 vol %, ostatak sladora 2,9 g/l, ukupna kiselost 7,2 g/l; proizvedeno nešto više od 12.000 litara), Bolfan pinot sivi 2015 (šest mjeseci na finom talogu u bačvici; 13,0 vol %, ostatak sladora 4,6 g/l, kiselost 5,5 g/l; 5600 butelja), Bolfan riesling 2016 (šest mjeseci na finom talogu u velikoj bačvi; 13,0 vol %, ostatak šećera 9,1 g/l, kiselost 7,3 g/l; 12.000 boca), Bolfan sauvignon 2016 (berba u više navrata, svaka partija zasebno vinificirana pa poslije kroz kušanja kreirana kombinacija tih partija; 12,5 vol %, ostatak sladora 3,8 g/l, kiselost 7,5 g/l; 13,5.000 boca / iz berbe 2017 trebalo bi ga biti oko 18.000 litara), Bolfan Pinot crni 2015 (dozrijevanje godinu dana u novom barriqueu, dio je bio i u rabljenom barriqueu a dio u velikoj drvenoj bačvi; ovo je vino napunjeno ne samo u butelje od 0,75 l (6500 boca) nego i u 100 boca od tri litre; 13,0 vol %, ostatak sladora 2,0 g/l, kiselost 5,4 g/l).

Slijedili su pjenušci Bolfan Centurion gold brut nature (chardonnay; četiri godine na kvascu; punjen u bocu bez ekspedicijskog likera; 13,0 vol %, ostatak sladora 1,1 g/l, kiselost 6,5 g/l; 4000 butelja) i Bolfan Centurion silver (mješavina sorata kao za Bolfan cuvée; desetak mjeseci na talogu u boci,; 12,0 vol %, ostatak sladora 33,9 g/l; kiselina 6,8 g/l; 6000 butelja).

Noviteti u paleti proizvoda i pretpremijerna degustacija: Bolfan Aromano 2016 (90 posto sivog pinota i 10 posto traminca; macerirano u drvu najprije tri dana bez alkoholne fermentacije potom još dugo vremena uz alkoholno vrenje i to uz pomoć vlastitog kvasca; dozrijevalo u barriqueu; pretakano bez prisutnosti kisika; 14,0 vol %, ostatak sladora 1,6 g/l, kiselost 5,8 g/l; 5300 boca; izlazak na tržište planira se tijekom 2018. godine) i Bolfan Tingo 2016 (traminac s parcele koja uopće nije prskana; maceracija je bila uz alkoholnu fermentaciju i trajala je sedam dana; prvo i jedino dodavanje SO2 i to u količini od 20 mg/l bilo je neposredno prije punjenja; 12,5 vol %, ostatak sladora 1,6 g/lit, kiselost 4,4 g/lit;  i ovo vino van bi trebalo ići u 2018, vjerojatno pred ljeto)

Vertikala rizlinga od 2015 pa sve to 2007, kad je bila prva Bolfanova berba

Vertikala Bolfanovih rizlinga obuhvatila je 10 vina iz berbi 2015, 2013, 2012, 2011, 2010, 2009, 2008 i 2007. Odskočili su rizlinzi  2007; 2008 Primus; 2011 Bolfan te 2013 Primus, vrlo vrlo dobar bio je 2013 Bolfan, dok je 2015. djelovao još premlado.

Diskusija živa. Rekao bih da je Bolfanova žarka želja i bila čuti komentare sa strane. I dobra je ta znatiželja, pa i kad se uvijek i ne čuje laskanje. Iz ovakvih ozbiljno koncipiranih susreta može se uvijek nešto korisno novo saznati i nešto naučiti, pa se kasnije time voditi u radu. Ocjena odličan za koncept i realizaciju! Osobito veseli i najava novog susreta na Vinskom vrhu, s vertikalom crnog pinota!!

Vinograd posjeda Vinski vrh, jesenski prizor / Dolje: Na hrptu brežuljka – kuća u kojoj su restoran i gostinjske sobe. Okolica je idealna za rekreaciju šetnjom

Goveda u vlastitom uzgoju, te, dolje, pogled i na tanjure: apetitlih, kaj ne?

Nadam se živo da će se ubuduće jednom godišnje, kad Bolfan i Rebernišek ocijene da su im nova mlada vina ali i neka vina starijih godišta spremna za pokaz, na Vinskom vrhu i nastaviti s ovakvim prezentacijama. Uz to što su korisne glede povratne informacije proizvođaču, takve prezentacije na koje se pozovu za vino specijalizirani novinari, pa i neki istaknutiji sommelieri i vinski trgovci, i te kako su korisne u marketinškom smislu, a to naravno znači i za plasman proizvoda. Ako je nešto jako dobro i donosi dobar image te se na tržištu želi plasirati bolje pa i time da se pred kupca pusti po višoj cijeni koju to što je jako dobro i zavrjeđuje, nužno je potruditi se da potrošač dobije i objašnjenje o čemu je riječ kako bi shvatio a onda i prihvatio tu višu cijenu. Mnogi hrvatski vinari mogli bi se ugledati na Vinski vrh glede predstavljanja svojih uradaka (svojedobno je, istina, ovome slične susrete organizirao kod sebe u podrumu Vlado Krauthaker, u najnovije vrijeme to npr. radi kod sebe obitelj Tomac), naime trebalo bi razdvojiti ono što je ozbiljno i korisno za napredak u proizvodnji i pri nastupu na tržištu od veselice, a najčešće se ipak naši vinari odlučuju za veselicu. Nemam ništa protiv veselice, dapače, ali ona je ipak – jednodimenzionalna. Ovakvo ozbiljno predstavljanje je višedimenzionalno, svatko kroz predviđeni program sasvim dovoljno konzumira, a bitno je da takvo događanje i za domaćina i za uzvanike završava ne samo s punim trbuhom i prpošno veselijom glavom, nego i zadovoljstvom što se nešto više saznalo i naučilo.  ♣  SuČ – 11/2017

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

Hrvatska u Austriji i Švicarskoj/ KOLIKO SU BEČ i ZURICH VEĆ NAŠI?

 

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

PROIZVOĐAČI BAKHOVA NEKTARA OKUPLJENI u UDRUGU VINARSTVA PRI HRVATSKOJ GOSPODARSKOJ KOMORI KRENULI SU NEDAVNO u SVOJEVRSNU OFANZIVU NA EUROPU, A USKORO ĆE i u AMERIKU, NE BI LI SE s VINOM NAPOKON BOLJE POZICIONIRALI NA MEĐUNARODNOM TRŽIŠTU. PROMOCIJSKA GOSTOVANJA REALIZIRANA SU UZ FINANCIJSKU POTPORU FONDA EUROPSKE UNIJE

Hrvatski vinari u hotelu Four Seasons u Ženevi

Hrvatska treba, i eto i traži bolju poziciju na međunarodnom vinskom tržištu. Brojne medalje visokoga sjaja osvojene posljednjih godina na najznačajnijim svjetskim ocjenjivanjima poput  Decanter World Wide Awarda, Mundus Vinija, Concours Mondiala de Bruxelles dakako sâme nisu dovoljne za ispunjenje spomenutoga zadatka, one su tek poželjan dio ukupnog alata za ostvarenje ambicioznoga cilja. Hrvatska gospodarska komora koja pod svojim okriljem u Udruzi vinarstva okuplja proizvođače Bakhova nektara Lijepe naše odlučila je pokrenuti svojevrsnu jaču vinsku ofanzivu na Europu a i na Ameriku, i u tome kontekstu nedavno se pobrinula za gostovanja naših vinara u Beču te potom i u Zürichu i Ženevi, a u pripremi su i skorašnji nastupi u Münchenu te u SAD, pa onda, vjerojatno, i u Kanadi. Prezentacija hrvatskih vina na tržištu SAD kao projekt u više segmenata – kušanje vina za stolovima u društvu s vinarima, masterclass te promocija u utjecajnom časopisu Wine Enthusiast – planira se za iduću godinu u nekoliko navrata. Prvi bi bio u New Yorku u ožujku 2018., slijedio bi još jedan nastup u New Yorku, a u listopadu 2018. bio bi i jedan nastup u Miamiju. Vinarije koje su izrazile interes za odlazak u SAD u okviru brand-strategije Vina Croatia – vina mosaica su ove: Agrolaguna, Badel 1862, Mokalo, Citrus, Degrassi, Fakin”B&M”, Iločki podrumi, Jako-vino, Kabola, Korta Katarina, Kozlović, Krauthaker, Matošević, Miloš, Jasna Antunović Turk, Feravino, Rizman, Dingač-Skaramuča, Veralda, Vina Bibich, Vino Buhač, Vinogradi Volarević, Vina Cattunar i Zlatan Otok.

Tu su, vezano uz hrvatsko vino, nedavno održane prezentacije i masterclass u Švicarskoj: restoran Zunfthaus zur Waag (plava zgrada) u Zürichu i, dolje, hotel Four Seasons des Bergues u Ženevi

Predstavljanje hrvatskih vina na tržištu Švicarske, koja nije članica Europske Unije, bio je projekt težak milijun i 400 tisuća kuna, a čak 80 posto od toga financirano je sredstvima što ih je Udruženje vinarstva HGK povuklo iz EU fondova, iz tzv. Vinske omotnice. Plan je sada da se iduće godine u Hrvatsku iz Švicarske, ali i iz drugih država inozemstva, dovedu vinski novinari, uvoznici i distributeri plemenite kapljice da i na licu mjesta, tj. izravno u zavičaju vina, u potpunosti, dakle od vinograda do stola, dožive etikete što su ih imali prilike kušati na prezentacijama u svojim zemljama. Sa Švicarcima je konkretno dogovoreno da dođu u Lijepu našu na proljeće iduće godine te da tom prigodom obiđu Dalmaciju i Istru, kao i da posjete sajam Vinistra. Početkom ljeta ili najesen 2018. organizirat će se posjet američkih medija i uvoznika vina Hrvatskoj, na kušanje nazvano Taste the Place. Korisno bi bilo da se strani novinari i uvoznici vina pozovu u Hrvatsku i u vrijeme održavanja već više od deset godina najznačajnije hrvatske vinske smotre Zagreb Vino.com, jer tu je visoka koncentracija relevantnih proizvođača iz svih naših krajeva. Organizator Zagreb Vino.coma do prije dvije godine sâm je pozivao ovamo, na turneju hrvatskim vinogorjima i na obilazak festivala, strane novinare iz raznih zemalja Europe koje su za Hrvatsku interesantna vinska tržišta i turistička emitivna tržišta, koliko znam želja mu je bila da, nadajući se povećanju budžeta, za takvu akciju koju sada HGK propagira prikladnim sloganom Taste The Place, počne pozivati još i uvoznike-vinske trgovce iz vana, ali na žalost budžet se nije povećao nego je, zbog izostanka potpore onih kojima je moralo biti stalo da se relevantne osobe iz faha iz inozemstva dovedu k nama na Taste The Place, posve splasnuo pa su ti poslovno orijentirani posjeti izvana prestali.

Atmosfera na kušanju u Zunfthausu u ZÜrichu

Na masterclassu u Zürichu, i, dolje,u Ženevi

Hrvatska godišnja proizvodnja vina – po podacima iz Državnog zavoda za statistiku kao izvora a, kako je navedeno, obrađenima u Hrvatskoj gospodarskoj komori – kreće se ukupno oko 992.000 hl. Istodobno, Agencija za plaćanje u poljoprivredi govori o registriranoj domaćoj proizvodnji za tržište od oko 773.040 hl. Uvoz vina u Lijepu našu je ukupno nekih 309.936 hl, u vrijednosti od 30.766.976 €. Najviše nam kapljice stiže iz Makedonije, potom iz Italije, Francuske, Njemačke, Kosova, Bosne i Hercegovine, Slovenije… Rinfuzno vino, ponajviše iz Makedonije i Italije, u ukupnom uvozu sudjeluje sa čak 184.112 hl, znači više od polovice! A naš izvoz iznosi nekih 36.080 hl, dakle količinski desetak posto od uvoza. Ukupna vrijednost našeg izvoza vina je 10.531.686 €, znači nekih tri puta je manja od vrijednosti uvoza. Količinski najviše izvozimo u Bosnu i Hercegovinu, pa u Njemačku, Crnu Goru, Srbiju, SAD, Poljsku, Švicarsku… Iz tablice o izvozu dobivene od HGK može se vidjeti da za mirna vina u boci u izvozu ukupno u prosjeku postižemo cijenu od 3,62 € za litru, za rinfuzna vina 0,97 €/l, a za pjenušce, kojih izvezemo 31.778 litara u ukupnoj vrijednosti od 516.806 €, bogme 16,26 €/l! U izvozu ubočenoga vina u Kinu u prosjeku dosižemo čak 6,83 € za litru, u Crnu Goru 6,30, SAD 6,15, Švicarsku 5,38, Kanadu 5,00 €. Međutim u Austriji ne prolazimo bolje od 3,82 € za litru a u Njemačkoj je prosjek oko 2,55 €. U vrijednosnom smislu od izvoza pjenušaca najviše realiziramo plasmanom u Singapur, Njemačku, Nizozemsku, Crnu Goru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima…

Motiv iz Zuricha

POSLOVNA RAZVOJNA i TRŽIŠNA STRATEGIJA

Zanimljive tablice, koje svakako pomažu u kreiranju prikladne daljnje poslovne razvojne i tržišne strategije vezane uz naše vino na našem tržištu, uz naše vino kao mogući sjajan izvozni adut na kućnome pragu, a i vezane uz naše vino u klasičnom eksportu. To bi kreiranje prikladne daljnje strategije značilo – tako to rade najjače i najuspješnije vinske zemlje – stalno poticanje kvalitativnog unaprjeđenja proizvodnje i kontinuiteta u toj rastućoj kakvoći, pojačano stavljanje težišta na osebujnost proizvoda a što je izravno vezano uz uži teritorij kao cjelinu s obzirom na pedološke i mikroklimatske karakteristike i lokalne sorte, te poticanje ostvarenja tzv. kritičnog količinskog opsega visokokvalitetnog i za određeno vinogradarsko područje tipičnog, izvornog specifičnog dakle za svoj kraj profilom (a ne tek nazivom sorte na etiketi!) visokoprepoznatljivoga vina, ogledala kraja u čaši uz koje je moguće kvalitetno vezati promidžbu dotične kapljice i, istodobno, i njenog zavičaja. Da bi se na međunarodnoj pozornici realizirala šira afirmacija države kao vinske zemlje mora postojati dakako i dobra promocija, sa čvrstim temeljima, a upravo stubove takve promocije svakako čini ono što je izvorno, tradicijsko i što ljubitelja kapljice navodi i da posjeti zavičaj proizvoda. I ovom prigodom ukazujem da Hrvatskoj nedostaje kvalitetne samoorganizacije vinara po vinogorjima tako da svaki kraj za sebe osmišljeno i kvalitetno kreira specifičnu vlastitu vinsku politiku, da iznjedri svoju teritorijalnu robnu marku kao perjanicu teritorija, i da bude stalno, dakle u kontinuitetu, i kvalitetno kreativno aktivan i na promidžbenm planu. Krovna (kuća se gradi od temelja prema krovu a ne obratno!) organizacija je nadgradnja, svakako neophodna u marketingu cijele zemlje.

Prvi od naših vinara na nedavnoj turneji po Švicarskoj koji je čuo da kao rezultat ovog gostovanja u Švicarskoj slijedi uvoz bio je Boris Drenški Bodren. U razgovoru uz kavu – u prigodi što se ukazala sasvim iznenada, neočekivano – s vlasnikom restorana Zunfthaus zur Waag Seppom Wimmerom, koji inače posjeduje ukupno tri restorana, jedan i u Austriji, te koji je i uvoznik vina u Švicarsku i koji svaki dan u zgradi Zunfthaus ima od tri pa do sedam raznih događanja te koji dnevno samo u restoranu proda po 50 butelja Bakhova nektara i koji je lani s vinom napravio milijun eura prometa, Drenški te vlasnik krapinske tvornice konfekcije Kotka Ivica Cerovečki nagovorili su Wimmera da kuša Bodrenove predikate, i Wimmer se oduševio te u pozdravnom govoru na večeri hrvatskih vinara sa švicarskim uvoznicima u Zunfthausu najavio uvoz preko svoje tvrtke i stavljanje Bodrena na vinsku kartu svojega restorana. Sugestivni krapinski modni mačak Cerovečki zamalo je Wimmeru plasirao Kotkino odijelo! Uz Wimmera, Bodrena i Cerovečkog na slici je Splićanka Antea Tičinović, koja u Zunfthausu radi kao kuharica

Možda još jedna poslovna šansa za Bodrena, na slici je on s Belindom Stublia, iz tvrtke Lucullus fine & rare wines

Hrvatski vinari s velikim su očekivanjima, krenuli i u Zürich i Ženevu. S vinima je u Švicarsku pošlo 17 podruma, konkretno Galić, Krauthaker, Zlatan otok Plenković, Stina Jako-vino, Iločki podrumi, Badel 1862, Matošević, Kozlović, PP Orahovica, Boris Drenški  Bodren, Jagunić, Rizman, Miloš, Feravino, Kutjevo dd., Dingač-Skaramuča, Katunar. U režiji Hrvatske gospodarske komore i uz logističku potporu švicarske agencije Mettler-Vaterlaus, prezentacije i radionice (masterclass) održani su u popodnevnim satima u doista reprezentativnim prostorima, u Zürichu je to bio restoran Zunfthaus zur Waag, a u Ženevi elitni hotel Four Seasons des Bergues, na obali jezera.

__________________________________

Izjave

Anton Katunar i Ivan Barbić MW

ANTON KATUNAR: – Ovo je bila vrlo ozbiljna prezentacija vinske Hrvatske na međunarodnom tržištu. Promidžba se očito mora odvijati uz maksimalan angažman države, preko, konkretno HGK-a. Ja sam u Švicarsku došao s autohtonim sortama žlahtina te plavac mali. Uzvanici su pokazali veliko zanimanje. Dosta im se dopala žlahtina iz mojega novijeg vinograda na poziciji Šupele, gdje imam 30 hektara zasađenih s oko 220.000 loza. Za usporedbu, cijelo Vrbničko polje prostire se na stotinjak hektara zasađenih s oko 550.000 trsova.

Igor Hruškar, PP Orahovica

IGOR HRUŠKAR, PP ORAHOVICA – Obje prezentacije bile su na visokom profesionalnom nivou, organizacija i publika vrlo kvalitetne. PP Orahovica, koja inače proizvodi, ovisno o godini, od 550.000 do 700.000 litara vina, zasad još nema uvoznika i distributera u Švicarskoj, upravo ga tražimo, vidjet ćemo kako će ispasti. Ne očekujem neki količinski veliki izvoz u Švicarsku, ali s obzirom na interes gostiju za vina sorata koje nisu ni chardonnay ni sauvignon ni merlot odnosno cabernet, rekao bih da imamo šanse, s graševinom i zelenm silvancem. Inače, upravo u PP Orahovici radimo na projektima izvoza u BiH i Kinu. Od nedavno nešto već izvozimo u Nizozemsku a i Japan.

Karmela Tancabel, Iločki podrumi

KARMELA TANCABEL, ILOČKI PODRUMI: – Nivo prezentacija bio je zavidan. Posjetitelja mnogo, interes za vinima velik. Moje je međutim mišljenje da su distributeri došli u manjem broju od očekivanoga. Iločki podrum prezentirao se s graševinom i tramincem u kvalitetnoj i vrhunskoj kategoriji. Imala sam nekoliko zanimljivih razgovora, i vjerujem da ćemo i u Švicarskoj uskoro naći uvoznika i distributera. Zasad smo s vinom prisutni na 13 tržišta u zapadnoj Europi, te i u Japanu.

BRANIMIR ANĐELIĆ, DINGAČ SKARAMUČA: – Ovo je za našu vinsku kuću napokon malo jači angažman na švicarskome tržištu. Odziv gostiju na prezentacijama bio je velik. Fokusirali smo se na naše Dingač i Postup, vidio sam da su uzvanici bili zadovljni ne samo kakvoćom nego i odnosom kakvoće i cijene. Dingač-Skaramuča godišnje proizvede oko 300.000 butelja, 90 posto je crnoga vina. Izvozimo u 13 zemalja, a najviše uspjeha imamo u Njemačkoj i SAD.

Jakov Vrbat i Mario Ćupić, Kreiss Suisse, uvoznici vina Kutjeva d.d

EMIL MEHDIN, JAKO-VINO: – Zadovoljan sam s prezentacijama. Ovo je po meni bila prva smislena akcija HGK na promociji hrvatskog vina u inozemstvu. Dobro je da je organizacija na terenu prepuštena nekome tko živi u Švicarskoj i tko dobro zna kako lokalni trgovci i potrošači dišu, a k tome i dobro zna kako treba organizirati ovakvo predstavljanje. Jako-Vino ima uvoznika u Švicarskoj, to je Landolt Weine, s kojim jako dobro radimo. Uspješno plasiramo baš naša skuplja vina. Očito je da jedna Hrvatska, koja je površinom mala zemlja, mora sebi stvoriti image na visokoj kvaliteti proizvoda. Jako-vino, koje sada proizvodi oko 200.000 butelja s time da su nam adut autohtone sorte pošip, tribidrag i plavac, prisutno je s kapljicom na 19 tržišta u inozemstvu, a najviše plasiramo u SAD, Japanu, Kanadi, jako nam dobro ide i vinski čuvena Francuska. S obzirom da sad imamo dovoljno vinograda i trsja u rodu za širenje proizvodnje vina, produkciju namjeravamo povećati na oko 350.000 butelja godišnje, a sva će vina i dalje biti s visoko izraženim karakterom.

JAKOV VRBAT i MARIO ĆUPIĆ, KREISS SUISSE: –  Mi smo uvoznici vina Kutjeva d.d. u Švicarsku. Tvrtka Kreiss Suisse specijalizirala se za uvoz i distribuciju kapljice i hrane s područja bivše Jugoslavije. Inače, mi smo i vlasnici banjolučke Vitaminke. Što bi trebalo napraviti za bolji uvoz vina iz Hrvatske u Švicarsku? Trebalo bi malo korigirati cijene hrvatskome vinu jer su, dojam je, ipak malo previsoke. Svakako bi vrijedilo još poraditi na marketingu, a to konkretno znači na češćim prezentacijama ovdje pa i na objavi klasičnih reklama. Ako se ne pojavljujete, začas u ovome moru ponude padnete u zaborav. ■

____________________________________

Ženeva, jezero: to je vodoskok – 140 metara u visinu, nebu pod oblake!

Odaziv pozvanih bio je jako dobar, s time da je u Zürichu stiglo ipak više uzvanika nego u Ženevi, no učinilo mi se da je u Ženevi poslovni profil bio nešto jači. Nazočili su novinari i distributeri, hotelijeri, restorateri, sommelieri… Masterclass u trajanju od sata i pol i u Zürichu i u Ženevi vodili znani vinski publicist i vinski edukator Thomas Vaterlaus, glavni urednik ugledne vinske revije Vinum koji je već dosta puta bio u Hrvatskoj na vinskim turama i dobro poznaje naša vina, te (zasad) jedini hrvatski Master of Wine Ivan Barbić, prijeklom inače iz okolice Zagreba a od malih nogu s boravkom u Švicarskoj, zaposlen, u švicarskoj tvrtki Bataillard što se bavi trgovinom vinom. Nakon kušanja vina u društvu s proizvođačima te masterclassa, druženje hrvatskih vinara i švicarskih gostiju nastavilo se na večeri u ciriškom restoranu Zunfthaus zur Waag a u Ženevi u hotelu Four Seasons. Večere su bile kruna događanja: slijedovi vrlo profinjeni, po meni ipak s nešto rafiniraniji i upečatljivji u hotelu u Ženevi.

Predstavnici Hrvatske gospodarske komore Žaklina Jurišić i Igor Barbarić u razgovoru s Ivanom Barbićem MW. Žaklina Jurišić, pomoćnica direktorice HGK Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo, zadovoljna je bila nastupom hrvatskih vinara u Zürichu. Kaže da se isplati kod nas potruditi se, u proizvodnji i ponudi u Švicvarsku, vina više do najviše kvalitativne kategorije, jer tržište Švicarske, s 8,5 milijuna stanovnika, vrlo je interesantno s obzirom na visoku kupovnu moć Švicaraca

Može se reći, promatrano sa strane, da je popodnevno predstavljanje hrvatskih vinara u Švicarskoj prošlo kao priredba odlično. Svakako je dobar potez HGK-a bio u tome da pomoć u organizaciji na terenu potraži u lokalnom partneru, koji poznaje situaciju u svojemu okružju, koji je i te kako iskusan u priređivanju ovakvih događanja, koji dobro zna koga treba pozvati na prezentaciju ovakve vrste, te iza kojega stoji i jak eno-gastro medij (Vinum). Pohvala za izbor lokacija visokoga sjaja. Logistika domaćina je funkcionirala besprijekorno. HGK se pobrinula da uzvanici dobiju brošuricu Vina Croatia – vina mosaica u kojoj se u važnim crtama predstavlja vinska Hrvatska, te degustacijski katalog s popisom izlagača i s kontaktima svakoga od njih, kao i s popisom vina što ih svaki izlagač nudi, navedeni su dakako podaci o sorti/sortama te o godištu berbe, a u dnu stranice stavljen je i navod uvoznika kod onih vinara koji ga već u Švicarskoj imaju.

Što se tiče našega dijela posla u realizaciji ovoga hrvatskog vinskog nastupa u Švicarskoj našao sam razloge za primjedbe. Hrvatski vinari predstavljali su se svaki za svojim stolom. Raspored vinara po stolovima mi je bio posve nejasan, djelovao je čak i ne da je određen abecednim redom, nego da kao posve nasumičan. Pri stvaranju rasporeda vinara-izlagača nasumičnost bi svakako valjalo izbjeći, a ne bi se u razmještaju trebalo držati niti abecednog reda, logično bi bilo voditi se zemljopisnim porijeklom, znači pripaziti da na okupu zajedno budu vinari po regijama odnosno vinogorjima iz kojih dolaze, pa te regije onda i istaknuto označiti nekim panoom. Izravna vizualna registracija lokacija u geografskom smislu dodana je vrijednost,   naime posjetitelj koji – makar možda i samo iz nekog turističkog posjeta Hrvatskoj – nešto zna o hrvatskome vinu može svoj redosljed obilaska izlagača urediti na određenoj podlozi svojih preferencija, a onaj koji slabo poznaje hrvatsku vinsku stvarnost i koji je odlučio obići sve stolove redom kako su postavljeni kad vidi na kojemu se dijelu vinske Hrvatske trenutačno nalazi na prezentaciji lakše će zapamtiti tko je i koja su vina odakle. Korist od ovakvog zemljopisnog rasporeda s naznakom porijekla je i u tome što je na jednom punktu moguće  kvalitetno uspoređivati vina više proizvođača pod različitim etiketama a od istih sorata i iz istoga prostora, tako se upoznaje i s organoleptičkim profilom određenog vina što determinira taj određeni prostor. Primjedba se odnosi i na degustacijski katalog podijeljen svakom uzvaniku da zapiše dojmove o vinima. Kad se prezentiramo strancima u želji da im nešto i poslivno ozbiljno plasiramo moramo se, ne zanemarujući istodobno naš jezik, maksimalno prilagoditi njihovom jeziku i navikama vezano uz označavanje vina na etiketama vani. Neke naše nazive i izraze jednostavno valja strancu pojasniti. Lijenost u ispisivanju punog naziva mora nestati.

Dijana Ostojić, Badel 1862

Da bi se kupac odlučio potrošiti treba mu biti posve bistro što to kupuje. Evo o čemu govorim: na stranici br. 2 kataloga, proizvođač Krauthaker: Zelenac ibpb 2011. Što nekome Švicarcu znače i zelenac i ibpb? Ništa. Je li bilo teško u zagradi kao objašnjenje navesti da je zelenac isto što i Rotgipfler, te da je kratica ibpb isto što i TBA? Švicarci zasigurno znaju za naziv Rotgipfler, a pogotovu za izraz Trockenbeeren Auslese, kraticom TBA. Bez obzira na to što znam da neki naši vinari neće niti čuti za to da se uz naziv graševina nekome neupućenome spomene i međunarodno znani sinonim, smatram da bi bilo korisno u zagradi navesti Welsh Riesling ili Riesling italico. Gledam i na stranici 8, Stina-vino: Stina Tribidrag 2013. Bez obzira što bismo mi htjeli da tribidrag bude kao naziv glavni, ne bi se trebalo libiti u zagradi pojasniti da je riječ o zinfandelu, a zašto ne spomenuti i crljenak, pod tim nazivom je zapravo i krenula priča o hrvatskome porijeklu zinfandela i makar je crljenak strancu problem izgovoriti ipak je taj izraz ostao u sjećanju brojnih stranaca.

Marin Plenković, Zlatan otok: Zlatan plavac grand cru uvijek dobro prolazi!

Dobro su se domislili u kući Zlatan otok, Marin Plenković dao je napisati u katalog sljedeći naziv vina: Zlatan Crljenak-Zin 2011. Na stranici 9 – Iločki podrumi, graševina kv, graševina vrh, traminac kv, traminac vrh.  U zagradu se moglo staviti ono što bi u prijevodu odgovaralo i što se zna i koristiti vani: quality i premium. Stranica 12, PP Orahovica: silvanac zeleni, te frankovka, zatim izraz izborna berba. Po riječi silvanac strancu je moguće shvatiti o kojem je kultivaru riječ, ali ljepše bi se vidjelo da je u zagradi stavljen izraz poznat u cijelome svijetu – Grüner Sylvaner, Kod frankovke u zagradi su mogli stajati Blaufränkisch, Franconia. Kao što je izraz Blaufränkisch uz svoje vino Frankovka Miraz 2015 stavilo Feravino. Kad sam već kod naziva sorata, moram kao pozitivno navesti da je Dominik Jagunić ispod naziva svojega vina Rizvanac 2015 pod oznakom sorte dao napisati internacionalno najpoznatiji izraz Müller Thurgau (inače, sortu je u Geisenheimu stvorio prof. Hermann Müller, rođen u švicarskom kantonu Thurgau, otud joj naziv. Isprva se govorilo o križanju rizlinga sa silvancem zelenim, potom se na bazi nekih DNA istraživanja smatralo da je riječ ne o silvancu zelenome nego o u Švicarskoj raširenoj sorti chasselas, a najnovije treće DNA istraživanje kaže da se zapravo radi o križancu između rizlinga i kultivara madeleine royale. Rezultat najnovijeg istraživanja koji je 2010. objavio José Vouillamoz kaže da je kultivar madeleine royale, križanac nastao  još u 19. stoljeću, spoj pinota i sorte schiava grossa). Što se tiče izborne berbe, svjetski znani izraz je Beerenauslese ili BA.

U očekivanju masterclassa: Dominik Jagunić

I još nešto, što pak jače ide na dušu samih proizvođača: na prezentacije ovakve vrste, za profesionalce, bilo bi dobro da se donesu sa sobom i izlože liste s tehničkim podacima za svako vino (lokacija vinograda, nadmorska visina, tlo, mikroklima, starost trsova, način berbe, eko-usmjerenje ako postoji, način vinifikacije i dozrijevanja, analitički parametri, a možda i kakav podatak koji bi sugerirao u koji cjenovni razred je vino svrstano. K tome, danas kad svi već imaju mobitele kojima je moguće napraviti kvalitetnu fotografiju, te kad se mogu koristiti i lako prenosivi tableti, logično bi bilo da proizvođač-ponuđač vina potencijalnome uvozniku slikovno prezentira svoj posjed i nastanak vina, stvar može djelovati mnogo uvjerljivije nego bez toga…

Branimir Anđelić, Dingač-Skaramuča: dobar odnos kvalitete i cijene

Sad treba vidjeti efekte u smislu plasmana našega vina u Švicarsku. Ali ne treba odmah očekivati mnogo, zna se dobro da je proces dugotrajan, i da bi se vidjela korist nužno je i dalje svako toliko skretati pažnju na sebe, kakvim novim događanjem možda i manjeg opsega, pa i kakvim ponovnim pojavljivanjem na ovoj razini, kakvom klasičnom reklamom. Uglavnom, na ovakvom tržištu koje je vrlo zahtjevno i na kojemu se nalazi more etiketa iz cijeloga svijeta – navodno 130.000!, potreban je kontinuitet u pojavljivanju.

Zasad inače Hrvatska u Švicarsku izvozi 73.379 litara vina, u vrijednosti od 394.571 €. Od 17 vinarija koje su izlagale u Zürichu i Ženevi kako čujem 10 ih već ima uvoznika u Švicarskoj. Jedan je npr. Slavonac Josip Blažević koji u Schaffhausenu vodi tvrtku Vallis Aurea i već godinama se dosta trsi na promociji vinske Hrvatske u zemlji Wilhelma Tella, jedan je pak uvoznik Kreiss Suisse za koji radi Jakov Vrbat, a jedan je Marc Landolt za kojega sam čuo mnoge pohvale i od Thomasa Vaterlausa i od kuće Stina Jako-Vino s kojom Landolt radi.

Oko Švicaraca koji, kažu mi domaćini, konzumiraju 36 litara vina po stanovniku, vrijedi se potruditi a nužno je i biti originalan i ponuditi im – više uzvanika s kojima sam popričao na prezenjtacijama to su baš i isticali – ne vina od svjetski razvikanih sorata jer oni takvih vina već imaju u izobilju, nego ono što je izvorno naše, a to su graševina, pošip, moslavac, malvazija istarska i malvasija dubrovačka, frankovka, teran, babić, plavac…, zatim narančasta vina, pa i pjenušci.  Svakako treba i odgovarajuće iskoristiti to što u Švicarskoj imamo Barbića MW, pa spomenutog Blaževića, zatim Belindu Stublia iz tvrtke Lucullus za fina i rijetka vina, kao i to što u Švicarskoj imamo dosta ugostiteljskih djelatnika Hrvata, a, uostalom, i to što nam je sklon glavni urednik revije europskog formata Vinum Thomas Vaterlaus, koji preporučuje da Švicarcima ne nudimo jeftina vina jer ih oni ne žele… ♣

Josip Blažević iz tvrtke Vallis Aurea iz Schaffhausena s grupom hrvatskih vinara s kojima radi na uvozu kapljice u Švicarsku, a to su Rizman, Miloš, Galić,Krauthaker, Kozlović, Plenković, Matošević 

_____________________________________

HRVATSKA ŠVICARSKOJ IMA ŠTO ZA PONUDITI! – Susret s Thomasom Vaterlausom, glavnim urednikom uglednog švicarskog vinskog magazina Vinum, iskoristio sam za kratak razgovor o tome što on misli kakve su šanse za dobar plasman hrvatskoga vina u Švicarskoj, zapravo što bi bilo nužno da poduzmu hrvatski vinari za učinkovito ostvarenje toga cilja.

Ivan Barbić MW i glavni urednik revije Vinum Thomas Vaterlaus (desno) pripremaju se za masterclass

– Pa, počeo bih ovako: Švicarci vole vino, i godišnje ga po stanovniku troše oko 36 litara. Na tržište Švicarske vinari iz drugih zemalja rado se žele probiti jer znaju da je u Švicarskoj standard visok i da se tu dosta troši baš i na užitke za stolom. U Švicarskoj se danas može kupiti oko 130.000 različitih etiketa vina! To što oni sebi pri kupovanju mogu dosta toga dopustiti učinilo je Švicarce vrlo probirljivima, dakle oni nisu obični konzumenti. Može se reći da je švicarsko tržište već zasićeno vinom i, koliko znam, švicarski uvoznici teško se odlučuju iz drugih zemalja uvrstiti u svoju ponudu nova imena. Ali ako namirišu nešto posebno, uzet će to, s time da onda u većini slučajeva netko drugi s kojim već rade ispada iz igre. Uglavnom, ovamo nema smisla nuditi prosječna i jeftina vina. Razna istraživanja i ankete pokazali su da na švicarskom tržištu najbolje idu butelje u maloprodajnom cjenovnom rasponu od oko 20 i 25 do 40 SFR, a to je gotovo jednako tim svotama u eurima. Imate vi svojih aduta, samo morate biti precizno svjesni koji su oni, i s njima valja izaći, njih je nužno isticati. Švicarci traže ne tek bolju tehničku izvedbu nego, uz kompleksnost, žele i originalnost, osebujnost, nešto novo i nešto drugo, bilo da se radi o sorti odnosno sortama bilo da se radi o tehnologiji proizvodnje. Švicarci jesu dosta okrenuti švicarskoj kapljici, a kad kupuju uvoznu gledaju da to bude prvenstveno od sorte odnosno sorata koje karakteriziraju određeni kraj kao i na to da način proizvodnje bude barem malo drukčiji od uobičajenog, svuda raširenoga i već klasičnoga za mirno vino.

Feravino je dosta komplimenata dobilo za frankovku Miraz 2015

Josip Miloš ostavio je dobar utisak sa Stagnumom ali i s maslinovim uljem

Konkretno npr., Švicarci dosta vole pjenušce, a mnogo se u novije vrijeme zanimaju i za vina od duže maceriranih bijelih sorata, pogotovu ako se u proizvodnji rabi i amfora. Chardonnaye, sauvignone, merlote, cabernete iz Hrvatske u klasičnoj tehnologiji ne treba ovdje podastirati, jednostavno zato što ih ima sasma dovoljno iz Francuske. U smislu sorata lijepe izglede Hrvatske na švicarskom tržištu vidim u graševini, pošipu, grku, vugavi, frankovki, babiću, plavcu, crljenku odnosno tribidragu, sinonimi su, podsjećam, svjetski poznati izrazi zinfandel i primitivo. Hrvatska s obzirom na bogatstvo svojih domaćih sorata ima konje za trku. A što se tiče tehnologija, u prednosti ste jer imate jako dobre pjenušce, zatim u mirnoj kategoriji imate vino iz inoksa, vino dozrijevano u bačvicama i velikim bačvama, imate i bijela vina s različitim dužinama maceracije, sve do tzv. narančastih vina, tu ste u proizvodnji među pionirima. Upravo o orange-uradcima u Švicarskoj se mnogo objavljuje u medijima javnog informiranja, i to biste trebali bolje iskoristiti. Isto tako i tu famoznu vezu crljenak odnosno tribidrag-zinfandel, primitivo. Vrijedilo bi u vašima promidžbi i ponudi znatno jači naglasak staviti na pojedina uža vinogradarska područja pa i vinogorja unutar Hrvatske, to je svakako plus za promociju i plasman, i to ne tek neke etikete nego i cijelog odredjenog teritorija. Naime ako se dobro i precizno komunicira zemljopisno porijeklo vina unutar neke države, potrošač, pogotovu radi li se o turistu koji vam dolazi a znam da Švicarci jesu turisti u Hrvatskoj, ono što mu se dopadne zapamti ne tek po tome da stiže iz Hrvatske općenito nego po osebujnosti  vezanoj baš uz neki određeni kraj. Dobro je to što je već dugo godina u Švicarskoj Josip Blažević koji se preko svojega poduzeća Vallis aurea koliko vidim poprilično trudi na promidžbi i na plasmanu hrvatske kapljice ovdje. Sad eto hrvatsko vino u Švicarsku, uz Blaževića, uvoze i Landolt Weine, Maestral AG, Kreiss Suisse SA. S obzirom da ste s vinom i to s dobrim izborom etiketa već prisutni na ovome tržištu, ne morate kretati ispočetka. U promidžbi biste mogli bolje valorizirati i nazočnost velikog broja Hrvata koji rade u švicarskom ugostiteljstvu, ne nužno zaposlenima samo u onim lokalima u vlasni’štvu Hrvata. K tome, i sâmi hrvatski proizvođači, pojedinačno, morali bi se češće pojavljvati u Švicarskoj, sa svojim uvoznicima češće priređivati prezentacije a oni koji još nemaju uvoznika morali bi potražiti neke druge načine da skrenu pažnju na sebe… Uglavnom, da vas potrošači ne zaborave potrebni su češći nastupi, bolja pripremljenost svakog pojedinca za prezentaciju, stanovita, u pozitivnome smislu, agresivnost u istupu, konstantna animacija na razne načine. ■

___________________________________

VINSKA ŠVICARSKA: OSOBNA KARTA – Švicarska ima oko 15.000 hektara vinograda, od čega ih je 12.000 u francuskome dijelu, u talijanskome Ticinu je 1000 ha, a u njemačkim kantonima Zürich, Graübunden, Schaffhausen 2000 ha. Proizvodnja se kreće oko 1,1 milijun hektolitara. Izvoz je samo jedan posto. U Švicarsku se godišnje uveze oko 190 milijuna litara vina, što čini oko 60 posto ukupne konzumacije.

U njemačkoj Švicarskoj najpoznatiji proizvođači su Marta i Daniel Gantenbein, Martin Donatsch i Irene Grünfelder, s područja Graubündena (chardonnayi i crni pinoti). U francuskome dijelu u kantonu Vaud (Waadt) gdje je dosta raširena plemenka ili chasselas, zvijezde su Raymond Paccot i Louis Bovard, u Valaisu (Wallis) Dominique Rouvinez, pa Didier Joris (syrah), Jean-René Germanier (syrah), Domaine Mercier (syrah), a sa slatkim desertnim vinima (sorte petite arvine, marsanne…) ističu se Marie Therese Chappaz, Dominique Rouvinez.

U talijanskome Ticinu gdje ima dosta chardonnaya i merlota cijenjeni proizvođači su Vinattieri, Luigi Zanini, Christian Zündel, Gialdi (Brivio). ■

____________________________________

CROATIA VINO u BEČU – Hrvatska je svoja vina u Beču prezentirala na poznatom trgu Am Hof. Kapljicu je, u organizaciji Udruženja vinarstva HGK, izložilo 11 hrvatskih vinarija, okupljenih pod brendom Vina Croatia – vina mosaica. Sudjelovali su Badel 1862, Degrassi, Dvanajščak-Kozol, Feravino, Iločki podrumi, Kozlović, Kutjevo d.d., PP Orahovica, Zigante, Zlatan otok i PZ Vrbnik, a s delikatesama Delikroat i Aura Delikatessen. Želja je bila, kažu iz HGK, podsjetiti Austrijance na okuse Hrvatske u turističkoj posezoni, dok su im dojmovi s ljetovanja na našoj obali još svježi, te poručiti im da proizvode koje su konzumirali u Hrvatskoj mogu kupiti i kod kuće.

S promidžbeno-prodajnog nastupa hrvatskih vinara u Beču (gore), te prizor s masterclassa koji je vodio Suvad Zlatić

Cilj manifestacije je ne samo jačanje imidža hrvatskih vina i vinarija nego i jačanje cjelokupnog imidža Hrvatske na najvažnijim hrvatskim emitivnim turističkim tržištima, među kojima je Austrija hrvatskim vinarima osobito važna. Austrija je blisko, značajno, ali prije svega zahtjevno tržište. Ako naša vina, dodaju iz HKG, budu prepoznata među Austrijancima, koji su veliki poznavatelji vina, to će nam zasigurno osigurati probitak i na šire tržište. Nadamo se uspješnom nastavku projekta. Vizija nam je da hrvatska vina promoviramo u svim europskim metropolama, rekao je tajnik Udruženja vinarstva HGK Igor Barbarić.

Iz HGK i podatak da izvoz hrvatskoga vina na austrijsko tržište bilježi porast. U prvih pet mjeseci ove godine izvezli smo tamo 718,5 tisuća litara vina, što je više nego u cijeloj 2016. godini kada smo u Austriji plasirali ukupno 675 tisuća litara Bakhova nektara.

U nastavku očekujemo daljnji rast i proboj hrvatskih vina ne samo na austrijsko tržište nego i na tržište drugih članica EU, kazao je predsjednik HGK Luka Burilović koji je došao u Beč dati podršku našim vinarima.

Iz Beča, gdje je masterclass o hrvatskome vinu vodio Suvad Zlatić, s titulama Best sommelier of Austria 2014, Ambassadeur du Champagne 2015 i 2016, i Vineus  sommelier od the year 2016, vezano uz nastup hrvatskih vinara dobio sam i komentar vinskog novinara Darrela Josepha, koji piše:

Prezentacija u Beču bila je  na nivou. Mislim da je izbor trga Am Hof za poprište degustacije sjajno pogođen. Vina vrlo dobra. Masterclass također vrlo dobar u smislu programa, no slabiji od očekivanoga u smislu posjeta. Rekao bih da je promidžba u Austriji malo zakazala, naime da je bila bolja siguran sam da bi se skupilo više gostiju.

U Beču je inače nastup hrvatskih vinara bio promocijsko-prodajnog karaktera. Sljedeća takva akcija bit će u Münchenu na Wittelsbacherplatzu u turističkoj predsezoni, konkretno od 17. do 20. svibnja 2018. ■                                                                                                                          SuC 11.2017

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

Primjer osmišljene promidžbe/VILLANY FRANC POZIVA EUROPU!

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Drugu konferenciju o cabernet francu, u podrumu vilanjskog vinara Jozsefa Bocka, otvara Zoltan Györffy, glavni urednik vinskog časopisa Pecsi Borozo iz Pečuha i suorganizator priredbe

U MAĐARSKOM VILLÁNYJU, TIK UZ GRANICU s HRVATSKOM, ODRŽANA JE i DRUGA MEĐUNARODNA KONFERENCIJA o CABERNET FRANCU, s KOJIME SE SPOMENUTO VINOGORJE NASTOJI NAMETNUTI NA SVJETSKOJ VINSKOJ SCENI

Pozdrav domaćina prisutnima: Andrea Gere iz podruma Attila Gere, te Jozsef Bock

Cabernet franc vinska je sorta porijeklom s jugozapada Francuske. Iole educirani potrošač Bakhova nektara zna za nju, no iako ona ima i značajan pedigre – cabernet franc jedan je od roditelja popularnog i svjetski afirmiranoga cabernet sauvignona i nezaobilazan je začinski dodatak u glasovitim bordoškim crnim cuvéeima, ipak nekako je u sjeni, baš poglavito, cabernet sauvignona. Rijetko ga se nađe kao samostalno vino. To je zacijelo stoga što u mnogim vinorodnim područjima ne uspijeva tako da bi sâm dao veliku kapljicu. Ali, opet, u nekim drugim – rjeđim – vinogorjima, gdje mu očito jako odgovaraju mikro-klima i tlo, uspijeva sazrijeti toliko dobro da se od njega može proizvesti i te kako upečatljivo vino. Jedno takvo vinogorje, za koje se može danas pouzdano reći da je druga domovina cabernet francu, je Villány Siklós na jugu Mađarske, tik uz državnu granicu (Donji Miholjac) s Hrvatskom. Usput, možda bi i u našoj Baranji on mogao pokazati velike rezultate, najavljuje to svojim francom vinar Josić, međutim dosad se njime nije u dovoljnoj mjeri i dovoljno dugo bavilo da bi se on možda i tu iskristalizirao kao jedan od mogućih aduta kraja.

Caroline Gilby MW dok govori o cabernet francu, lijevo na slici je Elisabeth Gabay MW a desno Saša Špiranec

S obzirom da je danas ponuda vina u svijetu golema, da bi se nekako skrenulo pažnju na nešto svoje, dobro i posebno, potrebno je odrediti to što može biti adut teritorija i prikladno se i prezentirati međunarodnoj javnosti s time što se kod kuće vidi kao potencijalni adut. Kako su Vilanjci nakon više desetljeća prisutnosti cabernet franca kod njih uvidjeli da bi se baš s njime mogli iskaknuti bolje nego sa svojim tradicijskim ozbiljnim crnjakom frankovkom odnosno drugim bordoškim došljakom tamo također prije više desetljeća – cabernet sauvignonom, frankovku su oni za paradnoga konja prepustili vinogradarima i vinarima iz obližnjeg Pečuha i, svjesni da jako dobroga cabernet sauvignona ima svuda, oni se eto unatrag nekoliko godina energično i organizirano koncentriraju upravo na cabernet  franc kao svoju posebnost i moguću prednost. Rado će reći: Cabernet franc izabrao je nas, a mi smo izabrali cabernet franc! Toliko su se međusobno prigrlili da su Vilanjci vino od cabernet franca nazvali – Villány Franc!

Ponajbolji vilanjski proizvođači vina na strukovnome skupu, u publici i kao diskutanti. Zdesna na lijevo su: Attila Gere, Švicarac Erhard Heumann (stoji i govori), Czaba Malatinsky, Horst Hummel, Nijemac koji u Villanyju proizvodi vino na kolosijeku biodinamike, inače okušao se s lipovinom i u kategoriji tzv. narančaste kapljice… Među najboljim vinima kušanima na službenoj radionici bio je Cabernet franc 2011 od Heumanna. On sa suprugom Evelyn, koja je Njemica, živi i proizvodi vino u Villanyju, oko 40.000 butelja godišnje. Heumannovi vinogradi sađeni su gustoćom od 5000 i 7000 trsova/ha, prinos po trsu je 1 kg, vino je 22 mjeseca dozrijevalo u novom i rabljenom barriqueu srenjeg paljenja. Heumann u središtu Villányja ima lijepi mali wine-bar u kojemu vikendom i praznicima služi i hranu, kako kaže – s mađarskim i švicarskim dodirom

U 2015. Vilanjci su krenuli s akcijom nazvanom Konferencija o cabernet francu. Osnivači Konferencije – Udruga proizvođača vina iz vinogorja Villány te Tenkes Borvidékfejlesztő Nonprofit Kft (neprofitno tijelo za razvoj spomenutog tamošnjeg vinogorja) – odlučili su organizirati jednom godišnje na svome pragu značajnu manifestaciju posvećenu vinu od cabernet franca, s time da na nju uvijek pozovu europske proizvođače koji vjeruju u cabernet franc toliko da 100 posto od njega redovito proizvode vino. Zamišljeno je da u Villányju svake godine kroz dva dana na značajnom internacionalnom nivou bude manifestacija Franc & Franc poziva Europu na način da je prvi dan posvećen strukovnoj konferenciji – s radionicama/usporednim degustacijama vilanjskih i inozemnih uzoraka i raspravama na temu cabernet franca u smislu uzgoja te sorte, postupaka u podrumu, organoleptike i kakvoće vina te u smislu marketinga, plasmana. Gleda se da predavači, komentatori-moderatori budu što je moguće afrmiraniji unutar struke, i da ih je što je moguće više na razini titule Master of Wine. A sljedećeg dana za domaće i strane eksperte, vinske novinare te ljubitelje vina – potrošače s plaćenom ulaznicom – priređuje se obilazak relevantnih vilanjskih vinskih kuća u kojima se široj mađarskoj javnosti s cabernet francom predstavljaju i inozemni vinari organizatorovi gosti te godine. Tog, drugog dana, u subotu, 30 vinarija iz osam zemalja ponudilo je na pet vilanjskih punktova na kušanje svoj cabernet franc. Već predlani, a bogme i sada pokazalo se da je interes ljubitelja vina za dolaskom velik, dosta ljubitelja vina doveze se vlastitim automobilom a i po više od deset autobusa s potrošačima organizirano stiže iz svih krajeva Mađarske. Na ovu drugu konferenciju i iz Lijepe naše bio je dobar odziv (jedan autobus!) sommelijera, enologa, ugostitelja, novinara, ali i osoba i drugih zanimanja inače okupljenih u Klub Gastronauta Karin Mimice. Ukupan posjet tog drugog dana priredbe procjenjuje se na oko 500 osoba.

Posjetitelji iz Hrvatske – Gastronauti Karin Mimice snimljeni u podrumu Vylyan u društvu s vlasnicom Monikom Debreczeni (druga slijeva). Uz Karin Mimicu, inače izdavačicu vodiča najboljim hrvatskim restoranima, tu su i novinarke Meri Šilović i Božica Brkan, novinar Tomislav Radić, osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com Ivan Dropuljić, znani opatijski ugostitelj Josip Tariba, istarski maslinar Dario Činić, te enolog i dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba mr.sc. Franjo Francem…

Iz primjera i ovih naših prvih susjeda i mi u Hrvatskoj mogli bismo što-šta naučiti. Već sam u reviji Svijet u čaši objavio mnogo priloga o poslovnoj organiziranosti i funkcioniranju vinskih udruga u Italiji (konzorciji za vina pojedinih vinogorja), Francuskoj (Bureau ili Comité interprofessionel du vin de…  ), Njemačkoj (VDP-Verein von deutshen Prädikats WeinGütern), Austriji (Austrian Wine Marketing Board s podružnicama po vinskim regijama), uz napomenu kako su dobra samoorganiziranost branše i prikladno postavljen program rada preduvjeti da se dođe i do značajnijih materijalnih sredstava bitnih za suradnju sa znanstvenim institucijama i time i za unaprjeđenje kvalitete proizvoda i bitnih i za dobar ustroj nužne marketinške aktivnosti, međutim hrvatski vinari nekako se ne daju (donekle je iznimka Vinistra) u takva poslovna tijela vezana za napredak vlastitog užeg kraja, oni formalno jesu, što se kaže svi uđuture članovi nekakve hibridne Udruge vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori koja u ovakvome obliku ne može biti učinkovita, koja je tajnovita maltene poput masona naime otkako postoji nema običaj organizirati pressice da javnost uopće upozna s time što to ona zapravo radi, i koja bi imala smisla jedino kao kao skup predstavnika lokalnih/regijskih interesnih udruga, što bi je onda činilo krovnom organizacijom vinske grane…

Zsolt Gere sa svojim cabernetima. Na degustaciji u vlastitome podrumu predstavio je tri cabernet franca – 2011 Väredö vinogradi, zatim CS iz više vinograda i iz berbe 2009, te Villány Franc 2012 koji tek ove godine izlazi na tržište. Gere ima i vilanjsku kombinaciju bordoških sorata cabernet franc (najveći udio), cabernet sauvignon i merlot. Naziv je Aureus a tržišno aktualna berba je 2009

Nakon što su 2015. od stranaca s cabernet francom na službenoj degustaciji u Villányju debitirali Francuzi iz doline Loire, na ovoj drugoj konferenciji glavni službeni gosti iz inozemstva s cabernet francom bili su vinari iz talijanskog vinorodnog predjela Grave del Friuli te vinari srednje i istočne Europe – iz Bugarske, Hrvatske, Rumunjske, Srbije i Turske. Ta vina od cabernet franca s područja središnje-istočne Europe bila su po izboru Caroline Guilby MW i Saše Špiranca, njih dvoje se na Konferenciji pojavilo i u ulozi komentatora. Vina od cabernet franca iz Villanyja izabrali su, i komentirali ih te govorili o mogućnostima plasmana na međunarodnoj pozornici, Elisabeth Gabay MW i András Horkay AIWS.

Evo vina koja su bila na kušanju na radionicama na strukovnome dijelu konferencije o cabernet francu u Villanyju, navedena su redosljedom kako su poslužena. Najprije ona od domaćina:

Villany Franc 2013 – Szemes; Villany Franc 2013 – Weninger-Gere; Cabernet franc 2012 – Lelovits Tamas; Chateau Teleki Villany Franc 2012 – Czány; Villany Franc 2012 – Ruppert; Cabernet Franc 2012 – Sauska; Mandolás 2012 – Vylyan; Villany Franc 2011 Väredö Düllö – Gere Tamas & Zsolt; Cabernet franc 2011 – Jekl; Cabernet Franc 2011 fekete hegy – Bock; Cabernet franc 2011 – Heumann; Kuria Cabernet franc 2008 – Malatinszky Kuria.

U svojoj kušaonici Ede Tiffán, u društvu s enologinjom Ester Levai, ponudio je sjajan, vrlo elegantan Cabernet Franc 2011. Taj legendarni mađarski enolog i proizvođač veseo je jer ima nasljednika – unuka koji je pohađao vinsko učilište u Montpellieru a sad je na praksi u njemačkom Geisenheimu, mladić je eto enološki obrazovan i uz početnu pomoć djeda spreman je preuzeti vođenje podruma…

Svi (osim jednoga koji je bio malo previše đžemast) profilom ujednačeni i jako dobri, neki doduše još malo premladi ali kakvoćom svakako najavljuju visoki doseg. Najviše su mi se, kao elegantni i spremni za piće ali i s potencijalom za dalje, dopali sljedeći uzorci: Cabernet franc 2011 – Heumann (15,5 vol %, ukupna kiselost 5,1 g/lit, ostatak sladora 1,1 g/lit; 93/100; po meni šampion serije); Mandolás 2012 – Vylyan (14,3 vol %, 5 g/lit kiselost, 1,6 g/lit ostatak sladora; 91/100); Cabernet franc 2012 – Sauska (14,5 vol%, kiselost 5,5 g/lit, ostatak sladora 1,9 g/lit; 91/100); Cabernet franc 2011 fekete hegy – Bock (15,0 vol %, 4,9 g/lit kiselost, neprovreli slador: 0; 90/100); Chateau Teleki Villany Franc 2012 – Czany (88-89); Villany Franc 2012 – Ruppert (88); Villany Franc Varedo Dullo 2011 – Tamas & Zsolt Gere (88)…

Izdvajam Cabernet franc 2008 Kurije Malatinszky (15,0 vol%, kiselost 5,7 g/lit, ostatak sladora 1,2 g/lit) i Villany franc 2013 – Weninger-Gere (14,5 vol%, kiselost 5,1 g/lit, ostatak sladora 1,3 g/lit). Prvi unatoč punih osam godina na plećima pokazuje nevjerojatnu dinamičnost, pun je, vrlo topao (15,0 vol % alkohola, ukupna kiselost 5,7 g/lit), sada svakako odličan za uz jelo, no tannin je još dosta živ i vrijedilo bi se s tim vinom sresti ponovno za koju godinu (bilo je, kasnije, prilike kušati i Kuria Cabernet franc 2003 od Malatinskoga, sjajan!), a drugi još djeluje kao beba, mineralno je, voćno, puno i snažno, sa čvrstom kičmom, slano, osjeti se jače utjecaj drveta koje se još se nije posve integriralo i lijepo bi se bilo opet susresti s njime za, recimo, pet do šest godina…

Među vinima što su na degustaciji na radionici ostavila dosta jak utisak bio je i Cabernet franc 2012 podruma Sauska, u vlasništvu mađarskog biznismena Christiana Sauske, koji inače živi i radi u SAD, a od tamo je doputovao upravo radi Konferencije o cabernet francu i na slici je sa svojim kuharima u lijepom prostranom restoranu u sklopu vinarije. Za dobra vina zaslužni su enolozi Hága Balázs i Markó Irdikó (također na slici). Sauska ima i vinski posjed u Tokaju pa su se mogli kušati i jako dobri suhi tokajci Furmint 2013 Medve i Furmint 2012 Birsalmas, te Cuvée Tokaj 2012 od lipovine, moslavca i žutog mukata, na kraju dakako stigao je i slatki tokaj aszu…

Iz vinogorja Grave del Friuli

Cabernet franc 2015 – Cantina di Bertiolo; Cabernet franc 2015 – Pitars; Kret Cabernet Franc 2015 – Valentino Butussi; Cabernet franc 2015 – Tomasella; Cabernet franc 2014 – Tenuta Bosco Albano, Cabernet franc 2013 – Tenuta Fernanda Cappello

Sasvim drukčiji stil od vilanjskoga. Vina s dosta manje mesa od onih iz Villányja, s boravkom uglavnom ne u drvu nego u inoksu, na tržište izlaze relativno brzo.

Cabernet Franc iz središnje i istočne Europe

Cabernet franc 2014 – Chamlija (Turska); Cabernet franc 2013 – Emeran Reya (Slovenija); Cabernet  franc 2013 reserve – Bratanov Family (Bugarska); Elenovo Cabernet franc 2013 – Eduardo Miroglio (Bugarska); Cabernet franc 2012 – Pusula (Srbija); Cabernet franc 2011 – Dibonis (Srbija); Cabernet Franc Sziklabor 2011 – Balla Geza (Rumunjska); Cabernet franc 2010 Contarini i Cabernet Franc 2008 Contarini – Degrassi (Hrvatska); Cabernet franc 2006 – Ščurek (Slovenija)

Dosta različitosti u organoleptici, ne samo zbog različitih geografskih pozicija odakle su ta vina, nego i zbog razlike u pedantnosti autora, vođenju brige o nužnosti fenolne zrelosti grožđa, u stupnju prihvaćanja tanina u vinu, zatim u shvaćanju uloge drveta u vinu kao i u shvaćanju važnosti elegancije vina. Moji favoriti iz te skupine uzoraka: Elenovo cabernet franc 2013 – Eduardo Miroglio (Bugarska) i Cabernet franc 2012 – Pusula (Srbija), pa i Contarini cabernet franc 2010 od Degrassija, no kruna i zaista dostojan završetak degustacije u ovoj grupi bili su po meni Degrassijev Cabernet franc 2008, te Cabernet franc 2006 od Stojana Ščureka! ♣ SuČ – 01/2017

____________________________

Zrnca za razgovor uz vino

Početak proizvodnje vina seže u doba rimskog cara Proba (13 st.)

1994. – Vinska cesta Villány-Siklós = prvi jači i značajni korak u vinskom turizmu u Mađarskoj

2006. – Upravo u Villányju je potvrđen prvi kompletan sustav zaštite geografskog porijekla vina u Mađarskoj

2014. – Nakon dugog praćenja cabernet franca u vinogorju Villány-Siklós i dugih rasprava, udruga proizvođača vina iz Villányja priopćila je da je kao svoju perjanicu u okvir zaštite geografskog porijekla odlučila staviti vino od cabernet franca, i teritorijalni brand nazvati Villany Franc.

Važniji vinogradi u predjelu Villányja: Agancsos, Bocor, Csillagvölgy, Gombás, Jammerthal, Kopár, Mandolás, Ördögárok, Pillangó, Remete, Váredö…

Ukupna površina vinograda: 2496,51 ha, od toga 1976 ha zasađeno crnim kultivarima

Nadmorska visina: 140 – 350 m

Tlo: vapnenasto-ilovasto, s dosta i loessa

Sunčanih dana godišnje: 2150

Srednja godišnja temperatura: 11 ̊C

Najrašireniji kultivari – crne sorte: cabernet sauvignon 437,12 ha; portugizac 379,05 ha; cabernet franc 328,52 ha; merlot 295, 87 ha; frankovka 256,9 ha; bijele sorte: graševina 202,9 ha; chardonnay 76,09 ha; rizling rajnski 34,48 ha; lipovina 29,11 ha; veltlinac zeleni 28,29 ha

Prirodan spoj: guskin batak s pribatkom i Villany Franc!

Potencijal starenja Villany Franca: 10 do 15 godina

Identifikacija oznake zaštićenog zemljopisnog porijekla Villany: DHC (Districtus Hungaricus Controllatus – Villany) i crtež cvijeta koji bi trebao biti  šafran, a koji Mađari nazivaju Crocus

Proizvodnja unutar DHC Villany: Super Premium – 5%, Premium – 30 %, Classicus – 60 %, Villany i okolica koji nemaju pravo ući u DHC – 5 %

Pravilnik u proizvodnji: DHC nalaže da za Super premium kategoriju prinos u vinogradu ne smije biti veći od 35 hl/ha i da vino mora dozrijevati barem godinu dana u hrastovoj bačvi te potom prije izlaska na tržište barem godinu dana provesti u boci u podrumu, dok za Premium kategoriju prinos smije ići najviše do 60 hl/ha, i tu je obvezno jednogodišnje dozrijevanje vina u drvenoj bačvi(ci). U obje te kategorije butelja mora biti začepljena plutenim čepom.

Najpoznatiji vinari: Jozsef Bock, Attila Gere, Ede Tiffan, Kurija Czaba Malatinski,  Zsoltan Polgar, Tamas & Zsolt Gere, Sauska, Heumann, Vylyan, Tamas Günzer, Horst Hummel, Robert Maczko, Csányi. ■

__________________________

Izjave zamjenika državnog tajnika za oznake zaštićenog zemljopisnog porijekla te nekolicine uglednih vilanjskih proizvođača vina

Péter Gál, zamjenik mađarskog državnog tajnika za oznake zaštićenog zemljopisnog porijekla: Villany Franc naziv je koji znači mnogo više od cabernet franca. Poseban status koji je dan Villany Francu tek je prvi primjer kako će se raditi dalje, naime, strategija razvoja vinske grane u Mađarskoj je da svako vinorodno područje izabere i istakne sortu odnosno sorte koju/koje smatra najboljim predstavnikom/predstavnicima područja i da odredi stil vina za koji misli da će najbolje prezentirati vlastiti teritorij.

Ede Tiffán (Tiffán Ede Winery): Kad smo odlučivali koje bi vino bilo najbolje kao perjanica za Villány, tražili smo sortu od koje bismo proizveli jedinstveno vino i dobrog predstavnika našega kraja. Kroz brojne razgovore, konzultacije, složili smo se da to bude upravo cabernet franc, koji ovdje na našem području daje elegantno i puno živo vino, s lijepom kiselosti i s finim taninom.

Csaba Malatinszky (Malatinszky Kúria Organic Wine Estate): Ako ste u stanju napraviti vrhunsku paštetu od gusje jetre, zašto biste kuhali krumpirovu juhu? Trebali smo izabrati sortu koja će jedno malo vinogorje popout našega svojim posebnim vinom kao nečim drukčijime poredstaviti na svjetskom tržištu. Ako ste barem malo posebni, uvijek imate više šanse za uspjeh. Cabernet franc kompleksna je sorta, i terroir predstavlja vrlo dobro. Tlo na području Villanyja ima dosta veliki udio vapnenca što pomaže da vina dobiju na strukturi, i da kao takva budu sposobna dugo odležavati i kroz to vrijeme postajati boljima.

László Romsics (Csányi Winery): Villány i Franc jako su dobar par. Sad kad smo ga izabrali kao naš zaštitni znak moramo vidjeti kakva je situacija s količinama vina što ih možemo proizvesti a da budu na podjednakoj, uglavnom visokoj razini. Moramo točno definirati ciljnu skupinu kupaca kojoj se obraćamo na tržištu. Moje je mišljenje da to trebaju biti potrošači zainteresirani za visoki kvalitativni rang vina. Bitno je da što više vina plasiramo u Mađarskoj jer uspjeh kod kuće baza je i za uspješan plasman i vani. Zasad srećom interesa za našim Francom u Mađarskoj ima mnogo. Cabernet franc je lijepo voćan, ne bi trebao biti opterećen bačvicom, želimo li ostvariti dobar rezultat na tržištu naglasak moramo staviti na sklad i eleganciju.

Attila Gere (desno), te nizozemski vinski pisac Jan Van Lissum koji u Villanyju ima vinski joint-venture Mondivin, slažu se da crnjak iz Villányja elemenete teritorija najbolje pokazuje tek nakon šest do sedam godina

Attila Gere (Gere Attila Winery): Elementi Villanya kao teritorija najbolje se u vinu vide kad ono bude u dobi od šest do osam godina. Tada je vino već dobilo nadgradnju u kompleksnosti i zanimljivosti, tanin postaje lijepo zaobljen i kod starijih vina lakše je shvatiti što se misli pod pojmovima posebnost i visoka kvaliteta. Vrlo je važno biti u stalnom kontaktu s inozemnim proizvođačima vina konkretno baš cabernet franca, međusobno se posjećivati, vidjeti kako se oni razvijaju i pokazati im to što mi radimo i imamo, razmjenjivati iskustva.

Attila Gere (desno), te nizozemski vinski pisac Jan Van Lissum koji u Villanyju ima vinski joint-venture Mondivin, slažu se da crnjak iz Villányja elemenete teritorija najbolje pokazuje tek nakon šest do sedam godina

József Bock (Bock Winery): Svjesni smo da u rukama imamo dijamant, ali moramo biti svjesni i toga da nas čeka još mnogo posla da ga izbrusimo do briljantnosti. Na cabernet franc počeli smo se fokusirati u našem vinogorju tek prije nekoliko godina, i smatram da smo i u tom kratkom vremenu već ostvarili mnogo. Villány je krenuo vrlo važnim putem jer se priča bazira na stvaranju branda teritorija i time, što je bitno, i na promidžbi cijelog teritorija. Villány eto stalno nastoji ići naprijed i potrošaču i gostu pružiti najbolje. ■

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

Anteprime di Toscana/ TRI STOLJEĆA OD PRVE SVJETSKE ZAŠTITE VINOGRADA!

Iz našeg susjedstva

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

TRADICIJSKI FEBRUARSKI SKUP VINSKIH NOVINARA i TRGOVACA IZ CIJELOGA SVIJETA u FIRENCI, SAN GIMIGNANU, MONTEPULCIANU i MONTALCINU. NADVOJVODA COSIMO III de’ MEDICI i GALLO NERO. IZVANREDNA VINA 2010, MNOGA ODLIČNA VINA IZ 2012. i 2011. BERBA 2015 ZA PET ZVJEZDICA! VINSKI BUSINESS u TALIJANA CVATE!

Po već više od dvodesetljetnoj tradiciji, nova vinska godina u – po kulturi, umjetnosti, povijesti, vinu i maslinovu ulju svjetski glasovitoj – talijanskoj pokrajini Toscana počinje ne kao kod nas na dan sv. Vinka, krajem siječnja, nego sredinom veljače, uz dan sv. Valentina, manifestacijom s nazivom Le Anteprime di Toscana, odnosno Toskanske pretpremijere. Nije stoga, zacijelo, slučajno to što se, istodobno s početkom tjedna Anteprima, u Firenci – slično kao i u Zagrebu uz Valentinovo – odvija i festival čokolade. Čokolada ide uz Dan zaljubljenih a rasni crnjak bogme dobro paše uz finu, posebice tamnu čokoladu.

____________________________

VINO & ČOKOLADA: IZVANREDAN SPOJ – Razdoblje od 40 dana između završetka karnevala i Uskrsa predviđeno je za post i za suzdržavanje od užitaka (i) za stolom. Sveti Valentin upleo se, međutim, u te restrikcije, i pomogao da stvari budu ljepše: u mnogim krajevima uz Dan zaljubljenih  priređuju se festivali čokolade, svjedočili smo tome posljednjih nekoliko godina u Zagrebu, a imuna nije ostala ni Firenca. Velika revija proizvoda od čokolade pod šatorima na jednom od trgova u središtu grada!

U korizmi ne mesa, ali neke salame ipak – da! Raditi – da, ali rad je sladak s alatom prikazanim ovdje na slikama.

Salama je napravljena od čokolade i lješnjaka, čokolada je poslužila i kao materijal za izradu čekića, kliješta, odvijača, kuka, slavina, potkova itd….

Kakvog li dobrog uvoda u tjedan Chianti classica, Vina Nobile, Brunella!… ∎

_____________________________

Priličan broj konzorcija za vino – mi bismo to, konzorcij, preveli kao (vinska) udruga – sa sjedištem u jakim vinorodnim dijelovima pokrajine kroz desetak dana u vlastitome dvorištu, dakle u zavičaju dotičnog vina o kojemu brine, organizira za kupce iz zemlje i iz inozemstva te za domaće i strane vinske novinare prezentacije kapljice koja je s obzirom na tipologiju i na konzorcijske pravilnike vezane uz svaku tipologiju (takvih pravilnika kod nas nema!!!) s 1. siječnjem tekuće (ove!) godine stekla pravo na izlazak na tržište. Ponegdje je, primjerice kod bijelih vina iz San Giminiana, riječ o baznoj kapljici već od berbe obavljene u prethodnoj godini, u ovome slučaju to je 2015, kod riservi je riječ svakako o godinu starijem vinu, dok se općenito kod crnih vina radilo sada o berbama 2014 za bazna vina (Chianti) te, kad je riječ o riservama, o Bakhovu nektaru starijih godišta.

Novinari i vinski trgovci te ugostitelji idu utabanom stazom ali ne istodobno i zajedno, nego svaka grupa prema svom rasporedu. Vinskih pera te mikrofona i kamera stiglo je iz cijeloga svijeta, možda je nas pozvanih novinara na cijeloj turneji zajedno s talijanskim kolegama u Giro di Toscana 2016  bilo ukupno i do 200 osoba. Turneja počinje u glavnom toskanskome gradu Firenci, gdje se jednoga dana na jednome mjestu – ove godine bilo je to u Star Hotelu Michelangelo – prezentiraju uradci iz nekoliko, uvjetno rečeno, nešto manjih ili, možda bolje kazano: manje razvikanih konzorcija, idući dan odvijao se u – za različite manifestacije preuređenim – prostorijama nekadašnje tvornice duhana, bio je to prikaz kapljice oblasti Chianti (nekoliko konzorcija!), potom su dva dana – jer vina je u toj skupini uistinu mnogo – bila posvećena apelaciji Chianti Classico. Nakon infuzije snažnim crnjakom predviđen je bio predah s bijelim vinom vernaccia apelacije Vernaccia di San Giminiano u samome, interesantnome mjestu San Giminiano, slijedio je povratak na snažno crno u Montepulciano gdje caruje Vino Nobile di Montepulciano, a veliko dvodnevno finale redovito je u Montalcinu uz Brunello, Rosso, Sant’Antimo, Moscadello…

Degustacija

U firentinskome Star Hotelu Michelangelo dočekali su nas vinari apelacija Bianco di Pitigliano e Sovana, Colline Lucchesi, Carmignano, Morellino di Scansano, Montecucco, Valdarno di Sopra, Vini Cortona, Vini della Maremma Toscana…. Lani su bili nazočni i proizvođači iz oblasti oko grada Bolgherija za koju vele da je to talijanski Bordeaux, međutim ove godine nisu se – nije rečeno iz kojih razloga – pojavili, pa na žalost nije bilo prilike za kušanje Ornellaije, drugog vina kuće – Le Serre Nuove, Sassicaije, te kapljice od Le Macchiole, Antinorijevog Guado al Tasso, Michelea Satte…

Bianco di Pitigliano e Sovana u području Grossetta bazira se na sorti Trebbiano toscano u najmanje 70 do 80 posto. Colline Lucchesi obuhvaćaju od bijelih sorata domaći Vermentino ali i Trebbiano toscano i Malvasiju del Chianti, od stranih pak Chardonnay, Sauvignon, od crnih domaćih Sangiovese, Cilegiolo i Canaiolo a od vanjskih Cabernet sauvignon, Merlot i Syrah. Apelacija Morellino di Scansano vrti se oko kultivara Sangiovese, Syrah, Alicante, Malvasia nera, Merlot, Cabernet sauvignon i Petit verdot. Montecucco pak čine bijeli Vermentino, te crni Sangiovese, Merlot, Cabernet sauvignon, Syrah, Petit verdot. Vina Cortona počivaju na Sangioveseu, Syrahu, Cabernet sauvignonu, Merlotu. Vina iz Carmignana bazirana su na domaćoj sorti Sangiovese u količini od 70 do 80 posto, ostatak su lokalni Canaiolo i/ili internacionalni Cabernet sauvignon i Merlot. Valdarno di Sopra doc od sorata je Malvasia Bianca del Chianti, Chardonnay, a od crnih kultivara Sangiovese, Malvasia Nera, Canaiolo, Merlot, Cabernet sauvignon. Vini della Maremma Toscana sadrže kultivare Sangiovese, Cilegiolo, Pugnitello, Merlot, Cabernet sauvignon, Petit verdot, Syrah.

Na štandu Konzorcija za vina Carmignana: Paolo Valdastri kao marketinški savjetnik, Fabbrizio Pratesi, predsjednik Konzorcija, Realmo Cavalieri, direktor…

Od ukupno nekih gotovo 230 toga dana na kušanje ponuđenih vina najozbiljnijima su se pokazala ona iz denominacije Carmignano. Tamo su tri kategorije službeno definirane po pravilniku konzorcija – Barco reale di Carmignano, Carmignano i Carmignano riserva, ove dvije posljednje spomenute kategorije uz glavninu sangiovesea znaju u sastavu imati nešto više cabernet sauvignona i merlota od Barca reale.

Maloprodajne cijene baznoj kategoriji Barco reale kreću se, kako mi kaže direktor Konzorcija Realmo Cavalieri, oko šest do sedam eura za butelju (0,75 lit), kategorija po kakvoći iznad – Carmignano rosso docg  je uglavnom u rangu od 12 do 16 eura, a Carmignano docg riserva ide od 14 do najčešće 20 eura, pojedinci s doista osebujnom kapljicom poput one od kuće Piaggia uspijevaju na tržistu s cijenom i do nekih 30 eura za butelju.

Kao najbolje iz Carmignana izdvojio bih vina Carmignano 2014 il Sasso  (Sangiovese 70 posto, Cabernet sauvignon 20 posto i Merlot 10 posto) te Carmignano 2013 riserva docg Piaggia proizvodjaca Piaggie, Carmignano 2012 riserva Elzana i Carmignano 2012 riserva Montalbiolo te desertni Vinsanto di Carmignano doc 2008 od Fattorije Ambra, il Circo Rosso Carmignano docg 2013 riserva te Carmione Carmignano docg 2014 od Fabbrizia Pratesija, inače predsjednika Konzorcija Carmignano, potom Villu di Capezzana Carmignano docg 2013 Tenute di Capezzana, te Carmignano 2012 docg riserva od Tenute Artimino, dodao bih tu još i vino Sancti Blasi Carmignano docg 2010 i Carmignsno 2013 docg riservu Tenute le Farnete.

Svakako u ovome moru crnjaka treba istaknuti i bijelo vino njegovano u bačvici na finom talogu Trebbiano 2014 od Tenute di Capezzana!

Unutar ostalih apelacija posebno vrijednih spomena smatram, iz oblasti Cortona, Klanis syrah 2012 doc, Castagno syrah 2013 doc od Fabbrizija Dionisija te Merlot 2024 doc kuće Boscarelli. U jako dobrom sjećanju ostali su i Torrione 2013 Valdarno di Sopra doc (Sangiovese 80 posto, Merlot 15 posto i Cabernet sauvignon pet posto) a i Galatrona 2013 Merlot vigna Galatrona Valdarno doc od imanja Petrolo.

Vinogorje i apelacija Montecucco osvojili su vinima Rubino stregato sangiovese 2010 riserva docg kuće Colle Petruccio, Ucurgo sangiovese 2011 riserva docg od Perazzette, Sangiovese 2011 riserva docg od Permoleta, Ad Agio sangiovese 2011 docg od Basilea, te Poggio Lombrone sangiovese 2012 riserva docg kuce Collemassari.

Evo i vina apelacije Maremma Toscana: Syrah 2013 Galfridus Selezione del Saggio doc i Syrah 2013 Santario doc tvrtke De Vinosalvo, Cilegiolo San Lorenzo 2011 kuce Sassotondo, Cabernet sauvignon Vedetta 2011 i Merlot la Cura 2012 kuce La Cura, Pugnitello 2013 igt od Roccapeste, Cilegiolo 2012 Poggio Curzio od Simone Ceccherini, od bijelih vina Vermentino 2014 Matan (eh, Matane, Matane moj!…) od kuće La Biagiola, Rosso il Comandante 2012 iz organske produkcije kuće Basile.

I još Morellino di Scansano: Laire 2011 riserva od Brunija, Rovente 2012 riserva te osobito Rovente riserva 2006 od Col di Bacche Franche Bussegoli, potom Sentinelle 2011 riserva Fattorije Mantelassi, Mandorlaia 2012 kuce Massi di Mandorlaia (Guicciardini Strozzi) kao i Le Valentane 2006 riserva Ville Patrizia.

CHIANTI LOVERS

Konzorcij za vina Chianti, utemeljen 1927. godine, pokriva šire područje vinorodne Toscane oko Firenze i Siene i dio predjela između i oko njih, konkretno Arezzo, Pisu, Pistoiju, Prato. Obuhvaća apelacije Chianti docg, Chianti superiore docg, Chianti riserva docg, Chianti Colli aretini docg kod Arezza, Chianti Colli fiorentini docg kod Firenze, Chianti Rùfina docg uz Firencu, Chianti Colli senesi docg uz Sienu, Chianti Montalbano docg, Chianti Montespertoli docg. S Konzorcijem za vino Chianti ne treba povezivati Chianti Classico, naime Chianti classico ima svoj konzorcij i svoju zasebnu apelaciju. Konzorcij Chianti docg ima ingerenciju nad oko 15.500 hektara vinograda, koji su u vlasništvu nekih 3600 članova, vinogradara/vinara. Ukupna godišnja proizvodnja vina kreće se oko 800.000 hl. Vrijednost napunjenih boca puštenih na tržište kreće se oko 400 milijuna eura. Oko 70 posto proizvodnje izveze se, ponajprije u SAD, Njemačku i Japan, a nova tržišta otvaraju se u Aziji.

Po konzorcijskom pravilniku u prvom je planu, logično, domaća sorta, a to je Sangiovese, koje u vinu apelacije Chianti docg mora biti najmanje 70 posto. U preostalih 30 posto dopušteno je staviti i neku bijelu domaću sortu, ali u količini ne većoj od 10 posto, od inozemnih kultivara dopušten je Cabernet sauvignon, ali maksimalno do 15 posto. Maksimalno dopušteni prinos po hektaru u gušće sađenim vinogradima je 11 tona za bazni Chianti, 9,5 tona za Chianti superiore, Chianti Colli aretini, Chianti Colline pisane, Chianti Montalbano, Chianti Rùfina i Chianti Montespertoli, devet tona za Chianti Colli Fiorentini i Chianti Colli senesi.

Stjecajem okolnosti, vino Chianti, s kojime se nije toliko bavilo kao s Chiantijem Classicom, nije u svijetu steklo reputaciju koju je dosegnuo Chianti Classico međutim stvari se popravljaju. Zasad su općenito gledajući u kvaliteti pa i u imageu u zoni Chianti (dakle ne Chianti Classico!) najdalje dospjeli proizvođači iz apelacije Chianti Rùfina što obuhvaća brežuljke uz samu Firenzu. Chianti Rùfina uglavnom su vrlo kompleksna živa mineralna i dugovječna vina koja u nosu karakteriziraju lijepa voćnost i stanovita pikantnost, a u ustima izraženija ali ne i smetajuća kiselost te živi no ne i grubi tanini.

Na prezentaciji Chianti Lovers, na koju je mogla uz plaćanje 15 eura za ulaznicu za cijeli dan ući i šira publika, predstavljena su bila vina, po spomenutim apelacijama, već i iz 2015. zatim iz 2014. godine, te riserve 2013.

Berba 2014, koja će se u nas pamtiti kao loša, nije se pokazala ni u Toscani naročitom, makar dojam je da je ipak bila bolja nego u dosta drugih krajeva. Na kušanju prigovora na nečistoću i plijesni nije bilo, ali tijelo i struktura uglavnom nisu bili na uobičajenoj visini, kiselost je nešto izraženija. Berba 2015. međutim ostavila je, iako su vina još vrlo mlada, vrlo dobar dojam. Ovo je bila doista pretpremijera, s puno vina još iz tankova, dakle koja tek treba napuniti. Od oko 200 ponudjenih vina izdvojio bih neka koja su mi se učinila ponajboljima, to bi bila sljedeća:

Monica Balzanelli: odličan Chianti San Jacopo 2013, od Sangiovesea. Kušao sam i sjajnu riservu San Jacopi 2009: cijena butelji je samo 11 eura!

Chianti docg 2015: Tenuta San Jacopo, Tenuta di Artimino, Fattoria Lavacchio, Le Querce, Villa Travignoli, Badia di Morrona • Chianti docg riserva 2013: Fattoria Poggio Alloro • Chianti Colli aretini docg 2015: Mannucci Droandi,  Paterna • Chianti Colli fiorentini docg 2014: Le Querce • Chianti Colli fiorentini riserva docg 2013: Fattoria di Fiano • Chianti Montespertoli riserva docg 2013: Casa di Monte, Tenuta Moriano • Chianti Rùfina docg 2014: Fattoria Lavacchio, Colognole • Chianti Rùfina docg riserva 2013: Fattoria Lavacchio, Marchesi de’ Frescobaldi, Marchesi Gondi, I Veroni.

_______________________________

LUDIÈ i CEDRO – Fattoria Lavacchio iz Pontassievea kod Firenze, u vlasništvu Fye Lottero, jedna je od ponajboljih vinskih kuća ne samo u apelaciji Chianti Rùfina nego i u cijeloj oblasti Chianti. Proizvodnja vina je na eko-kolosijeku, organska u pravcu biodinamike. Lavacchio na bazi Sangiovesea proizvodi sjajan Chianti Rùfina Cedro, i još bolji Chianti Rùfina Cedro Riserva, od prije koju godinu ima i vino pod nazivom Puro, riječ je o kapljici bez dodavanog SO2. Nedavno je Faye Lottero, na slici, izašla s vinom Ludiè 2009, posvećenime njenoj djeci s imenima Luna i Diego, riječ je o izvrsnoj kapljici od sorte Sangiovese s trsova sađenih još 1963. godine. Prinos je 0,8 kg po trsu, fermentacija i dozrijevanje bili su u drvu, ima ga samo 1000 boca, a butelja od 0,75 lit stoji u maloprodaji 58 eura.

Fattoria Lavacchio organizirana je i turistički, ima krasan restoran ali i smještajne kapacitete, hotel sa četiri zvjezdice. ∎

______________________________

CHIANTI CLASSICO

Doček na prezentaciji vina vina Chianti Classico Gallo Nero (Crni pijetao) u već tradicijskom prostoru za to – zgradi nekadašnje željezničke stanice (Leopolda) još prije dosta godina stavljenoj izvan prvotne funkcije i namijenjenoj raznim društvenim i kulturnim događanjima – bio je u znaku jubileja: tri stoljeća od – Talijani će se rado pohvaliti! – svjetskog začetka apelacijskog sustava za vino! Napunilo se eto 300 godina otkako je, 1716., nadvojvoda Cosimo III de’ Medici odlučio službeno definirati granice nekih posebno dobrih vinogradskih zona u Toscani, glavninom između Firence i Siene, za koje se uvidjelo da su prikladna za proizvodnju visokokvalitetne kapljice. Riječ je o predjelima Chianti, Pomino, Carmignano i Val d’Arno di Sopra. Vezano uz njih odmah su uvedena pravila ponašanja u vinogradu i podrumu i provodio se poman nadzor o tome da se osigura da se pravila i provode.  U oblasti Chianti nastalo je, dakako, vino koje će pratiti isti naziv i denominacija istog naziva, a potom je unutar toga prostora stvorena i uža apelacija Chianti Classico, s likom crnog pijetla kao zaštitnim znakom. Gallo Nero odnosno crni pijetao, simbol je vezan uz legendu iz vremena ratova za prevlast između Firence i Siene. Konzorcij Chianti Classico utemeljen je 1925. dodine, dakle prije devet desetljeća.

Chianti Classico na kušanju: stol s buteljama dugačak oko 50 metara! Kod renomiranog Castella di Meleto u sektoru prodaje uposlena je Medina Redžić iz Bosne i Hercegovine. Desno dolje: Giuseppe Mazzocolin iz kultne Felsine, i ja!

Kušanje, i moji favoriti: Chianti Classico 2013 Gran Selezione San Lorenzo Castello di Ama, Chianti Classico Vigna del Sorbo Gran Selezione 2012 Fontodi, Chianti Classico San Marcellino Gran Selezione 2011 Rocca di Montegrossi, Chianti Classico Gran Selezione 2011 Tenuta la Novella, Chianti Classico gran selezione 2011 Castello di Meleto, Chianti Classico Riserva 2011 Castello di Uzzano

Konzorcij za Chianti Classico, prva vinska proizvođačka udruga poslovnoga tipa u Italiji, danas obuhvaća 580 članova, od kojih ih 376 puni vino u butelju i izlazi sa svojom etiketom. Konzorcij je uključen i u turizam ali i u proizvodnju (ukrasnih ali i praktičnih: majice, veste, pregače…) suvenira i trgovinu njima. Godišnji promet tog golemoga businessa izražen u novcu procjenjuje se na 700 milijuna eura. Vrijednost napunjenih butelja koje izlaze iz vinskih kuća te apelacije je, kažu u Konzorciju, oko 400 milijuna eura (slično kao i kod Konzorcija za Chianti docg, međutim proizvodnja vina u okviru Konzorcija za Chianti Classico kao udruženja proizvođača vina ali i maslinova ulja, je gotovo tri puta manja!), a vrijednost boca s maslinovim uljem jr oko 10 milijuna eura!

Jubilej je Konzorcij dočekao s, rečeno je, izvrsnim rezultatima: u 2015. ukupna prodaja butelja Gallo Nero povećala se za osam posto, izvoz u odnosu na produkciju iznosi 80 posto, nakon nekoliko godina stagnacije znake oporavka pokazalo je domaće tržište, s porastom, lani, za dva posto. Službe Chianti Classica pomno prate izvoz i izašle su s podatkom da se sada butelje Crnog pijetla nalaze u više od 100 zemalja! Najveći uvoznici Chianti Classica su po tradiciji SAD, Njemačka, i Kanada, a među novima kao kuriozitet valja spomenuti neke koje bi se mogle nazvati egzotičnima: Bahrein, Belize, Bermuda, Nizozemski Nantili, Zimbabwe…

Na ruku veselju ide svakako i to što je 2015 dala odličnu kvalitetu roda, baš za vrhunska vina, a i količina grožđa je nešto veća od prosjeka na bazi 20 posljednjih godina, i iznosi 292.000 hektolitara.

Tribina o povijesnoj zaštiti vinogradarskog teritorija Chianti: Francesco Ricasoli (Barone Ricasoli), Piero Antinori, Sergio Zingarelli, Giuseppe Liberatore

U povodu jubileja, Konzorcij za Chianti Classico organizirao je kao dio proslave niz različitih događanja, a prvi je bio javni razgovor o razlozima uvođenja spomenute zaštite vinogradskog teritorija i dobrobitima koje je ona donijela za cijeli taj teritorij. Uz aktualnog predsjednika Konzorcija Chianti Classico Gallo nero Sergia Zingarellija, vlasnika vinske kuće Rocca delle Macie, među brojnim sudionicima tribine bili su i toskanska i talijanska vinska legenda markiz Piero Antinori, te Francesco Ricasoli iz renomirane vinske kuće Barone Ricasoli, inače potomak famoznog željeznog baruna Bettina Ricasolija, utjecajnog talijanskog političara i zaljubljenika u poljoprivredu i vino ali i svoj kraj, a koji se u povijesti istaknuo na kreaciji recepta – recepta vezano uz udio sorata! – za Chianti Classico. Gala večera – uz zaista bogatu ponudu jela, vina i maslinova ulja – održana je u prostranom i elegantnom predvorju novog firentinskog kazališta Teatro dell’Opera. Inače obilježavanje 300. godišnjice s brojnim koncertima, izložbama, sportskim natjecanjima, eno-gastro seansama trajat će u Firenci i na teritoriju Chianti Classica pet mjeseci, od travnja do kraja rujna. Čak i dionica – inače, deveta – glasovitog biciklističkog natjecanja Giro d’Italia vozit će se predjelom Chianti classica, od mjesta Radda in Chianti do Grevea u Chiantiju!

Tenuta la Novella: Simone Zemella kao tehnički direktor i Elodie Tagliazucchi iz prodaje, te, desno, Vecchie Terre Montefili: Barbara Bettini i enologinja Serena Gusmeri

U stanici Leopolda ove godine se okupilo 165 vinskih kuća, sa čak 587 etiketa vina predviđenih za kušanje u tijeku dva dana, prvog dana isključivo uz servis sommeliera koji su po zahtjevu novinara-kušača točili vina, a drugoga dana još i u nazočnosti proizvođača razmještenih uza stolove po zonama teritorija Chianti Classico, a to su San Casciano Val di Pesa, Greve in Chianti, Tavarnelle Val di Pesa, Barberino Val d’Elsa, Radda in Chianti, Poggibonsi, Castellina in Chianti, Gaiole in Chianti, Castelnuovo Berardenga. Uz vino, u zasebnoj se prostoriji moglo kušati i izvrsno ekstra-djevičansko maslinovo ulje, proizvedeno na 27 posjeda vinara Chianti Classica. U program su bili uključeni i Zaklada za zaštitu teritorija Chianti classico i tijelo Lega del Chianti. O tome koje su dimenzije ovoga događanja lijepo govori i to da se Konzorcij Chianti classico potrudio na ovu prezentaciju vina a i ulja proizvođača iz svojih redova dovesti, da se predstave s produktima, brojne druge talijanske tvorce i ponuđače delikatesa sa zaštićenim oznakama izvornosti i porijekla, pa se, u predahu od vina, moglo uživati u sirevima parmiggiano reggiano dop, grana padano dop, mozzarella di bufala campana dop, toskanskom pecorinu dop, toskanskom pršutu dop, maslinama dop, balzamskom octu iz Modene IGP…

Na svečanoj, tzv. gala-večeri u firentinskom teatru: Renzo Cotarella iz Antinorijeve ekipe, njemački vinski pisac Jens Priewe, i Albiera Antinori, kćerka markiza Piera

Ponajbolji proizvođači: Marco Pallanti – Castello di Ama, Marco Ricasoli Firidolfi – Rocca di Montegrossi, Francesco Mazzei – Castello di Fonterutoli, Giovanni Manetti – Fontodi (s vinom Dino, proizvedenime uz maceraciju Sangiovesea u toskanskim amforama)

Nekih 7000 butelja otčepila je ekipa od 50 sommelijera i vino poslužila 250-orici u ta dva dana nazočnih vinskih novinara, došlih iz 30 različitih zemalja iz cijeloga svijeta. Po običaju, nakon dva dana druženja s novinarima, Chianti classio Gallo nero otvorio je na jedan cijeli dan vrata i za nekih 1500 profesionalaca iz vinskog segmenta (vinski trgovci, ugostitelji, hotelijeri, turistički djelatnici…).

Vina doista previše za dva dana. Stoga – izbor, odnosno pokušaj izbora… Berbu 2014 morao sam kušati podrobnije ako ništa iz znatiželje da konkretno i iz prve ruke saznam kakva je ona vina, kad je tako zakazala kakvoćom u nas, dala u Toscani. Moram priznati da niti tu nisam naišao na nečisto vino npr. s primjesom plijesni. Vina su u globalu bila čista i dotjerana, živa, svježa, s dosta voćnosti, dobro zaobljena, s nešto izraženijom ali ne i jače stršećom kiselosti, najčešće dosta vitkog tijela i srednje dužine do kraća. Berba 2013. ponudila je pak prilično topla i alkoholno nešto jača vina, ali istodobno relativno ravna i u poprilično slučajeva – čast iznimkama! – neuzbudljiva.

U vrlo dobrom svjetlu pokazala se 2012. A, barem po onome što sam ja nasumce izabrao za degustaciju, u odličnom svjetlu 2011, obje su kao toplije godine omogućile i toplija, puna i snažna vina, ona iz 2011. u kategoriji riserva učinila su mi se kompleksnijima i kompletnijima, zasigurno i stoga što su od grožđa iz vinograda na ponajboljim pozicijama, što je tu selekcija rigoroznija, što je sazrijevanje duže a i što su i u butelji vina imala više vremena nego ona iz 2012.

SAN GIMIGNANO

San Gimignano, carstvo bijeloga vina od sorte Vernaccia. Vrlo ugodno i pitko vino, s umjerenim alkoholnim stupnjem (najčešće 12,5 do 13,0 vol %), mineralno, složeno. Vinogradi su na kosinama brežuljaka na visinama od 200 do 400 metara, a tlo datira iz Pliocena. Općina San Gimignano prostire se na 12,500 hektara, od čega maslinici zauzimaju 5600 hektara, a vinogradi 1900 ha. Od tih 1900 ha unutar općine  1000 ha pripada apelacijama Chianti Colli senesi i Chianti igt.  Na Vernacciju di San Gimignano otpada 770 ha, a na San Gimigiano rosso i San Gimigiano Vinsanto 100 ha. Godišnja proizvodnja kreće se oko 40.000 hl. Izvoz vina je oko 40 posto od produkcije, a glavna tržišta su Njemačka, SAD, Nizozemska, Belgija, Japan, Švicarska.

Osnovne karakteristike vina od vernaccije: slamnato žuta boja, sa zlaćanom nijansom kako vino dobiva na godinama. Arome su voćno-cvijetne dok je vino mlado, a starenjem do izražaja dolaze one izrazito mineralne, s notama i na tragu kremena. U ustima vino je suho, slano, s dobro pratećom kiselosti, karakteristika završetka je osjet badema.

San Gimignano: kušanje vernaccije

San Gimignano je imao svoj jubilej – 50 godina od osnutka Konzorcija. Ali i još nešto: u San Gimignanu je proglašen novi pobjednik izbora za najboljeg mladog enologa što u pristupu i u svome radu ide stopama vrsnog majstora proizvodnje vina i degustacije Giulia Gambellija, koji od 2012. osobno više nije među nama, ali jeste s vinom te duhom, svakako medju svim ljubiteljima iskrene kapljice ne samo u Italiji. Uz Giaccoma Tacchisa, koji je upravo nedavno preminuo, Giulio Gambelli bio je osoba koja je nakon drugog svjetskog rata najviše utjecala na razvoj i unaprjeđenje talijanskoga vina. Kolege novinari i vinski kritičari iz talijanskoga portala Winesurf, na čelu s Carlom Macchijem, organiziraju taj izbor u počast Gambelliju već tri godine, a kao mjesto proglašenja pobjednika ove su godine izabrali upravo San Gimignano u vremenu zaustavljanja internacionalne ekipe vinskih pisaca na Anteprima-turneji na vernacciji. Ugrubo, propozicije kažu da kandidat ne smije biti stariji od 35 godina i da se u vinima koja je stvorio mora vidjeti visoka osebujnosti kao i to da slijedi Gambellijevu filozofiju maksimalne moguće prirodnosti u procesu produkcije, od prvih sezonskih radova u trsju do punjenja u bocu.  Podrumi se sami prijavljuju na taj izbor, i s prijavnicom šalju uzorke što ih je kreirao njihov enolog kojega predlažu, a onda strukovna komisija kuša vina i odlučuje. Ove godine prijavljeno je bilo vino od 47 podruma, 30 je bilo crnjaka, 17 bijelih suhih i jedno slatko desertno. Pobjednik je Sebastian Nasello, inače uposlen u montalčinskome podrumu (biodinamska produkcija) Podere Le Ripi Francesca Illyja, brata tršćanskoga kralja kave Riccarda Illyja, i posjednika vinskog podruma Mastrojanni također u Montalcinu.

Najbolji mladi enolog-sljedbenik filozofije Giulija Gambellija – Sebastian Nasello, u sredini je Patrizia Cesani iz Konzorcija za Vernacciju iz San Gimignana, i, desno, ispred organizatora izbora, Carlo Macchi iz Winesurfa

Casa alle Vacche – Lorenzo Tapa i Andrea Ciappi, te Sarah Fioroni s posjeda Poggio Alloro (vino i agroturizam). Dolje: predstavnici kuća Falchini i Panizzi

Vinarima se u prezentaciji svojih proizvoda pridružio i Sergio Dondoli koji je nedavno bio svjetski prvak u proizvodnji sladoleda i u San Gimignanu ima sladoledarnicu

U sjećanju su mi kao lijepa ostala sljedeća vina: Vernaccia 2015 I Maccioni – Casa delle Vacche; Vernaccia 2013 riserva Crocus – Casa delle Vacche; Vernaccia 2015 il Nicciaio – Fattoria Poggio Alloro; Vernaccia 2015 – San Donato; Vernaccia 2014 Fiore – Montenidoli; Vernaccia 2012 riserva – Palagetto; Vernaccia 2015 – Panizzi; Vernaccia 2014 vigna Santa Margherita – Panizzi; Vernaccia 2012 riserva – Panizzi; Vernaccia 2015 – Teruzzi & Puthod.

VINO NOBILE

Ovaj put Vino Nobile zapamtio sam u dosta boljem svjetlu nego prijašnjih godina. Vinogradari i vinari s vremenom su očito dosta naučili o tome kako se nositi s godištem i kako doći do snažnog ali istodobno, od onog dosta rustikalnog, do prilično elegantnog vina. Broj proizvođača koji su sudjelovali sada s vinom na ovoj pretpremijeri dosta se povećao u odnosu na moje početke u posjećivanju toskanskih Anteprima, i sad je u Montepulcianu već 76 vinskih posjeda koje finaliziraju i pune vino u butelju. Napredak je eto već u tome što se više vinogradara/vinara odlučilo za finalizaciju kapljice uključujuci tu dakako i buteljiranje na vlastitome posjedu. Početnoj jezgri nositelja kakvoće a koja je uključivala npr. kuće Avignonesi, Boscarelli, Poliziano, Fattoriju del Cerro (danas: Tenute del Cerro), Dei, Valdipiatta, Salcheto pomalo su se u kvaliteti pridružili i neki drugi proizvođači, jedni uz redova onih već i prije postojećih s buteljom na tržištu, a drugi pak kao sasvim nova imena.

Impresivni podrum Dei

Najnoviji podatak o proizvodnji grožđa za Vino Nobile u Montepulcianu, gdje je ukupno nekih 2000 ha pod trsjem i od toga je 1300 ha za Nobile a 570 za Rosso di Montepulciano, govori o 10.000 tona grožđa za Nobile. Količina Nobilea puštenog na tržište 2015. bila je 6,9 milijuna butelja. Novčana vrijednost vinske proizvodnje (uz Nobile i Rosso di Montalciano, tu su i desertni vinsanto, supertoskanci IGT) vrti se oko 65 milijuna eura. Utjecaj vina na razvoj drugih gospodarskih djelatnosti u općini procjenjuje se na 70 posto!

Jedna od poznatijih žena na čelu vinskog podruma u Montepulcianu je Maria Caterina Dei, a riječ je o podrumu Dei. Na slici je s majkom i ocem, od kojega je i preuzela vodstvo. Maria Caterina je i talentirana pjevcačica, i izdala je nekoliko CD-a

U mjesecu kad se obilježava Dan žena zgodno je spomenuti da su u Montepulcianu žene u znatnoj mjeri poslovno uključene u svijet plemenite kapljice. Među 76 vinskih kuća žene su stopostotno na kormilu njih 16, a u još 11 su suvlasnice. Žene su su osobito zastupljene u sektoru marketinga i plasmana, ali i u enologiji – u 25 vinarija Montepulciana žene su na čelu službi za propagandu i prodaju, a sedam vinarija ima ženu kao glavnog enologa. Među zaposlenicima Consorzio za Vino Nobile ima 65 posto žena! U Upravnom odboru Konzorcija unutar 12 članova tri su žene. Inače, i jedna od suosnivačica talijanske udruge Žene u vinu je proizvođačica iz Montepulciana.

Na kušanje su kao kapljica što je s početkom ove godine po konzorcijskom pravilniku stekla pravo na izlazak na tržište ponudjeni bazni Vino Nobile iz berbe 2013, zatim Vino Nobile 2013 selezione (selekcija), Vino Nobile 2012 riserva, te vina iz prijašnjih godišta, uglavnom 2012. i 2011, dva su Nobilea bila iz 2010, te po jedno iz 2009 i 2007. Nekih, dojam je, 90 posto baznih vina iz 2013 označeno je kao još nefinalizirano i nenapunjeno. Ne sjećam se da je ikad prije bilo na degustaciji toliko uzoraka obilježenih da još nisu gotovi za tršište. I to valjda nešto govori u prilog podizanju opće svijesti vezano uz kvalitetu, naime upravo vina starijih godišta pokazala su koliko mnogo za Nobile znači vrijeme. Bilo bi za Vino Nobile jako dobro kad bi proizvođači s njime premostili još jednu godinu, konkretno da su npr. umjesto berbe 2013 sada dali berbu 2012 i starija godišta, dakle i vino koje više nije u bačvi ili u cisterni na čekanju za punjenje.

Žene u čelništvu podruma: tu je i Olympia Roberti s posjeda Le Bertille (desno). U sredini je na slici znani toskanski enolog Lorenzo Landi, odgovoran za vino te kuće

Ohrabruje to što su berbe novijih godišta od strane stručnjaka koji redovito prate cjelokupnu proizvodnju i stalno kušaju nova mlada vina jako dobro ocijenjene – 2012. s pet od mogućih pet zvjezdica, 2013. sa četiri zvjezdice, 2014. pad je doduše na  tri, a 2015. dodijeljeno je pet zvjezdica.

Za nadati se sada da će se proizvođači udruženi u Konzorcij potruditi da točku njihova pravilnika koja govori o najranijem mogućemu službenom izlasku Nobilea na tržište promijene u smislu da produže barem za godinu dana dozrijevanje/odležavanje (napunjenog) vina u podrumima. Tako da vina na prezentaciju i vinskim trgovcima a i novinarima, koji pak moraju potrošaču prenijeti tržišno korisnu informaciju o raspoloživoj aktualnoj ponudi, kad ih se kuša da bi se o njima objavljivalo, budu finalizirana, u boci. Uzorci s asteriskom kao znakom da su vina za ovakvu degustaciju prigodno napunjena iz posuda mogu se dati na kušanje posebno tek da se vidi potencijal te nove berbe.

Još jedna žena na kormilu: Simona Fabroni, Villa Santa Anna. Prestižno crno vino kuće je Poldo (80 posto sangiovese, 10 posto merlot, 10 Cabernet sauvignon, sve vrlo stare loze), ali pažnju treba zapravo ovdje obratiti na sjajan vinsanto sjajan, rađen na mami staroj 200 godina, berba 2007 koju sam kušao provela je sedam godina na talogu u bačvici a od 50 posto je Malvasije del Chianti, 35 posto od Grecchetta i 15 posto od Trebbiana

_______________________________

TALIJANSKI VINSKI IZVOZ U 2015. –  5,4 MILIJARDI EURA! – Bogme, Talijani imaju razloga za slavlje: 2015. završavaju s 5,4 milijarde eura ostvarenih od izvoza svojega vina! To je 0,3 milijarde eura više nego što se postiglo izvozom u 2014. Odličnom novčanom rezultatu kumovao je jednim dijelom i tečaj eura prema dolaru i engleskoj funti.

Talijani su u 2015. izvezli količinski manje vina ali kako su bili uspjeli postići to da se podigne image njihovih vina u svijetu kapljicu u najnovije vrijeme uspijevaju plasirati po višoj cijeni nego prije, i to je također pridonijelo sjajnim financijskim pokazateljima. Među zlatnim kokama je prosecco, koji i dalje ide kao alva. Odličan uspjeh postižu i toskanski crnjaci. Najboljim tržišima za talijansko vino općenito pokazuju se Kanada i SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Švicarska i Skandinavija, konkretno Švedska i Norveška. Kina je također zadovoljavajuća, te u porastu, ona je glede vrijednosti kao tržište na četvrtom mjestu, nakon SAD, GB i Njemačke, u odnosu na 2014 to je skok za dva mjesta gore. Trenutno, kažu Talijani, najslabije je tržište Rusija. ■

___________________________________

AERODROMI – IDEALNI ZA PLASMAN VINA! – Talijanski proizvođači vina sve veću šansu za plasman butelja, k tome i onih po višim cijenama, vide u zrakoplovnim lukama. Na aerodromima dnevno bude ogroman broj ljudi koji za vrijeme svojega putovanja, posebice i dok imaju nekoliko sati vremena do sljedećeg leta, žele užitke za stolom, ali traže i prikladne darove za najmilije. Iskustvo toskanske kuće Marchesi de’ Frescobaldi koja je ima tome već mnogo godina otvorila krasnu vinoteku s ponudom svojih ponajboljih proizvoda na rimskom Fiumicinu pokazuje da se i te kako isplati investirati u takve prodajne punktove. Nedavno su na milanskom aerodromu Malpensa i na rimskome Fiumicino proradile prodavaonice istaknutog talijanskog proizvođača pjenušca Ferrari, a u nekim drugim zrakoplovnim lukama ljubitelje delikatesa i vina primaju kuće Zonin i Feudi di San Gregorio… ■

Vrlo zanimljiva degustacija vina kuće Salchetto Michelea Manellija, na slici s enologom Paolom Vagagginijem koji je stručnim objašnjenjima pomogao u vođenju degustacije: Vino Nobile od 2014. do 1997!

__________________________________

BRUNELLO di MONTALCINO

U Montalcinu nas je dočekalo 127 proizvođača, a kategorije su bile Brunello 2011, Brunello selekcija odnosno poseban položaj 2011, Brunello riserva 2010, Rosso di Montalcino 2014, te Moscadello, Sant’Antimo. Svi su ponudili bazni Brunello i Rosso, veći dio proizvođača i Riservu, nešto manje njih selekciju odnosno cru, a Moscadella i Sant’Antima bilo je malo. Za jedan dan i 127 samo baznih brunella je previše. Do prije koju godinu imali smo u Montalcinu na raspolaganju dva dana za kušanje, ali u najnovije vrijeme, valjda zbog štednje, organizator je, barem za nas strane novinare, predvidio samo petak, u subotu je već bio povratak. Šteta, jer riječ je ipak o Brunellu i o mnogo proizvođača, i ekstra godištu 2010 ali i, pokazalo se iako se to nije isprva očekivalo u toj mjeri, i odličnome 2011. Uistinu mnogo je bilo uzoraka koje je svakako vrijedilo kušati.

Uz Brunelle iz berbe 2011 i 2010 bilo je moguće kušati i neke stare od 10 do 12 godina (dolje). Pokazali su se u odličnoj kondiciji!

Berba 2010, inače na februarskome skupu u Montalcinu 2011 promovirana kao izvanredna i s pet zvjezdica, doista je tamo bila sjajna. Jako topla ali ne i prevruća, s kišom u pravo vrijeme, tako da je dozrijevanje bilo odlično. Međutim 2011, inače 2012. opet na februarskome skupu u Montalcinu označena sa četiri zvjezdice, bila je vruća i dosta sušna, čujem da su se na mnogim grozdovima stvarale suhvice, ali uradci iz 2011 ove su se godine su također pokazali sjajnima: puni, gusti, s dosta elegancije i, što je bitno, s dosta svježine, barem takvi su bili uglavnom svi od onih koje sam birajući nasumce kušao. Vina lijepe žive boje, gusta, s visokim alkoholima (nerijetko 15 vol %), ali i s dobrom kiselosti (zbog vrućine i suše došlo je do koncentracije sladora ali i kiselina), sa živim ali ne i grubim taninom, s potencijalom da još lijepo izdrže kroz vrijeme i razvijaju se, a ne da padnu…

Među najboljim etiketama: Il Poggione, Corte Pavone, Salvioni, Piaggione Salicutti, Sesti, Campogiovanni, Prime Donne Donatella Cinelli Colombini

Montalčinci su vrlo zadovoljni stoga što je i berba 2015. bila odlična, i na temelju mišljenja stručnjaka zavrijedila je pet zvjezdica, te tako i promovirana na skupu sada, 2016. Eksperti su u najvećim komplimentima složni do jednoglasnosti. Enolozi svjetske reputacije Carlo Ferrini, Paolo Caciorgna i Vittorio Fiore, koji su bili članovi strukovne komisije što je nakon laboratorijskih analiza kušanjem vrednovala berbu 2015, objašnjavaju da su u tijeku 2015. vremenske prilike bile iznimno povoljne za dozrijevanje grožđa, ali, inače, i ističu da je velika stvar i u tome što su proizvođači u Montalcinu malo pomalo i te kako naučili čitati meteorološke signale pa po tim signalima u pravo vrijeme obavljati poslove u vinogradu tako da ih više i neki teži uvjeti ne mogu jače neugodno iznenaditi.

Gordi su vinogradari/vinari Montalcina, ali i ugostitelji i turistički djelatnici, i stoga što je, baš u godini kad se slavi 50 godina od osnutka Konzorcija za Brunello, a svakako zahvaljujući odličnoj berbi 2010, vrijednost njihova proizvoda i njihovih vinograda kao nekretnina porasla, konkretno vrijednost hektara vinograda u Montalcinu sada ide od 500.000 eura naviše.

Porastao je izvoz koji dosiže, unatoč skupoći brunella, 70 posto od ukupne proizvodnje. Najveći uvoznik su SAD, s 30 posto, slijede Velika Britanija, Njemačka i Švicarska s 20 posto, a tu su, iz Azije, i Kina, Japan i Hong-Kong, s 15 posto.

Ostvareni novčani promet u segmentu vina u Montalcinu pokazuje porast, nekih 10 posto veći je u odnosu na prethodnu godinu, i sa 168 milijuna eura u 2014. popeo se na oko 187 milijuna eura.

U 2015 Montalcino bilježi nov boom turista, povećanje 2015. u odnosu na 2014. pokazalo se kao 20 posto. U 2015. registrirano je u tom malenom mjestu oko 1,2 milijuna turista, koji se zadržavaju i više dana i uz to što uživaju u lokalnoj eno-gastronomiji i ostavljaju novac za noćenje troše i na obilaske lokalnih prirodnih ljepota i kulturnih ustanova…

Može li ovaj prilog malo otvoriti oči hrvatskim vinarima koji bi se zasigurno svojom ponudom rado tržišno nametnuli, ali do sada im je, kad već nisu izmislili vlastiti učinkoviti model za to, bilo teško jednostavno kopirati neke prokušane stvari od uspješnih kolega u Italiji, Francuskoj, Austriji, Njemačkoj pa elemente koje je potrebno tek prilagoditi uvjetima ovdje?…  ♣  SuČ – 03/2016

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

EN PRIMEUR 2015/vino iz 2014: VRAG NIJE TAKO CRN…

En primeur 2015, Esplanade, Zagreb: Sandi Paris govori o malvazijama iz 2014.

…KAKO SE STRAHOVALO DA ĆE BITI!

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

MLADA NOVA KAPLJICA DONESENA OD STRANE 75 PROIZVOĐAČA IZ TRIJU NAŠIH REGIJA NA FEBRUARSKO KUŠANJE u ZAGREBAČKU ESPLANADU POKAZALA JE PROŠLOGODIŠNJU BERBU U BOLJEM SVJETLU OD OČEKIVANOGA. SIGURNO JE DA JE ZBOG EKSTREMNIH LANJSKIH METEOROLOŠKIH PRILIKA  S OBILJEM KIŠE i VLAGE BILO PUNO ŠKART-GROŽĐA ŠTO BI TREBALO REZULTIRATI KOLIČINSKIM PADOM U PROIZVODNJI, A ONO ŠTO SE USPJELO IZVUĆI POKAZUJE PREDNOST BIJELIH VINA NAD CRNIMA, VITKIJA TIJELA, IZRAŽENIJU SVJEŽINU, PRIKLADNOST KAPLJICE ZA PRODUKCIJU PJENUŠACA

Mlada vina i Esplanade se ljube! Pretpremijerna kušanja mladih novih vina (onih iz posljednje berbe) već u veljači u zagrebačkom hotelu Esplanade pomalo postaju tradicijom. Ove godine En Primeur graševine, malvazije i pošipa, u organizaciji Udruženja vinarstva Hrvatske, te udruga Vinistra, Graševina Croatica i Vino Dalmacije, održan je  četvrti put. Počela je bila, 2012., Vinistra, dakako, samo s malvazijom i s osunčanom i toplom 2011, nastavilo se godinu poslije još i sa slavonskom  graševinom, te također s vrlo osunčanom i toplom, vrućom čak, berbom 2012., lani su se manifestaciji pridružili i Dalmatinci službeno s pošipom, na kušanje je podastrta berba 2013. koja je bila topla ali i s dosta kiše pa je i rezultat u boci bio drukčiji nego iz berbi 2012. i 2011., a ove godine hrvatski vinski trolist, kojemu još uvijek nedostaje sjeverozapadni dio pa da se i ovdje kompletira oficijelni vinski četverolist Lijepe naše, izašao je s vinom iz 2014, ekstremnog godišta s jako puno – debelo iznadprosječno puno! – kiše tako da se pribojavalo da će s vinom, osobito zbog  truleži, biti maltene potpuni fijasko. Vinistra je u Zagrebu pred oko 600 posjetitelja nastupila sa 46 proizvođača, Graševina Croatica sa 17, a Vino Dalmacije s 12.

Udruga Graševina Croatica, bez zapadno-slavonskog predstavnika Vinarije Daruvar (???!!!), proizvođači od središnje Slavonije (ali i bez Kutjeva d.d. iz Zlatne doline, koje nije član udruge???!!!), pa do Podunavlja

Kušanje je i ovaj put bilo podijeljeno u dva vremenska okvira: od 13 do 16 sati za profesionalce (ugostitelje, sommeliere, vlasnike vinoteka, novinare…), a od 16 do 19 sati za širu javnost. Inače, En primeur degustacijama, tj. predstavljanjem mladih vina želi se profesionalcima u eno-gastronomiji prikazati potencijal berbe te im olakšati odluku o kupovini ili rezervaciji mladih vina, a zajedničkim nastupom vinara iz hrvatskih najznačajnijih vinskih regija nastoji se dodatno potaknuti  kultura konzumiranja vina, navode u udruzi Vinistra.

Po onome što se iz 2014. moglo kušati sada u Esplanadi ne može se govoriti o fijasku, prezentirana vina (logično da je svatko donio ono najbolje što je imao!) bila su čistoćom vrlo pristojna, uredna, što znači da su naši proizvođači naučili kako se nositi i s lošijim godištima, pa da narod bude zadovoljan i da ne ostane žedan.

Krešo Vučković Bagio iz trsteničke vinarije Grgić, prepolovljen u odnosu na kako ga znam, te Antonija Mrgudić. Kod Kreše lijepi Pošip 2013, koji izlazi pred Uskrs, lijep i Plavac 2009, a kod Antonije zanimljivost – Prošek 2012 Moskar, od Plavca malog s Postupa. Sušenje grožđa na suncu 20 dana, alkoholno vrenje u inoksu i u trajanju od 1,5 mjeseca, dozrijevanje četiri mjeseca u do vrha zapunjenom barriqueu, s 15 vol % alkohola, te sa još čak 100 g/lit neprovrelog sladora, veli Antonija Mrgudić

 

 Nika Silić (sasma desno), enologinja kod Korte Katarine, nudi s vinom kolegicu Ivonu Đipalo iz Vinolaba, te Natašu Dević. Korta Katarina iz 2014. neće imati mirnog vina pošip, nešto upotrebljivoga grožđa od Pošipa međutim uspjela je nabaviti i usmjerila ga je u proizvodnju baznog vina za pjenušac. Kod Nike također kao zanimljivost prošek, tehnologijom čini mi se blizak izvornome prošeku. Drukčiji je postupak nego kod obitelji Mrgudić, dakle dalmatinski proizvođači bi se trebali dogovoriti o pravilima u tehnologiji da bi unutar naziva PROŠEK dobili stilski ujednačeni proizvod. Korta Katarina uspjela je za prošek doći i do nešto grožđa ubranog sa sladorom od 21 baboa. Nakon berbe, prosušivanje se nastavilo do 40 baboa. Slijedili su prešanje, alkoholno vrenje u bačvici, te je onda vino stavljeno na dozrijevanje u drvo, u ne do vrha zapunjenu bačvicu, gdje će biti do rujna 2015.

Dakako da je bolje prošlo grožđe s trsova zasađenih na padinama (kosinama) i na propusnim terenima od onoga s trsova u ravnici i na težim tlima, tako da se baš za 2014. može reći da je, izrazito, godište boljih vinogradarskih pozicija, uvijek rado i spominjanih kao najprikladnijih za vinovu lozu. Dodatnu prednost baš u nezapamćeno kišnoj 2014. imali su vinogradi na kamenitim tlima, naime barem se tu, unatoč padalinama, nije stvaralo blato koje bi vlagu širilo i iz tla i koje bi i priječilo ulazak, posebice s traktorom, među trsje, pa se zaštita loze mogla po potrebi obavljati.

Nezgoda s 2014. bila je u tome što je vlaga u zraku i u zemlji pogodovala razvoju truleži, a trulež je stvorila puno škarta, pa dosta roda nije bilo upotrebljivo. S Korčule su krajem kolovoza i u rujnu došle vijesti da je pošip – posađen uglavnom u ravnici Čarskog i Smokvičkog polja – uvelike nastradao, neki poznatiji korčulanski proizvođači i najavili su da zbog preraširene gnjiloće iz berbe 2014 oni neće uopće imati svog uobičajenog pošipa, sada u Esplanadi to su i potvrdili npr. Krešo Vučković Bagio iz podruma Grgić-vina, i enologinja Nika Silić Maroević iz Korta Katarine. Među 12 dalmatinskih proizvođača-izlagača u Esplanadi u ponudi sam naišao praktički tek na dva pošipa iz 2014, onaj (sa zelenom eko-markicom) od Zlatana Plenkovića, s kamenitog tla na brežuljku u području Jadrtovca kod Šibenika (već napunjen u butelju, spreman i lijepo pitak već sada, na tržištu bi trebao biti najkasnije do Uskrsa ove godine; šteta da Plenković nije donio i malo pošipa 2014. iz svog strmog vingrada kod Makarske !), i onaj od bolske vinske kuće Stina, prvi njihov od grožđa s Brača (traži još vremena!), a iz njihovog nakošenog vinograda na nekoliko sotina metara nadmorske visine i također na kamenitom tlu… Iako je pošip naveden kao službeni nositelj u prezentaciji vina Dalmacije, njega u Esplanadi baš i nije bilo u nekoj dominantnoj ulozi, zapamtio sam još samo jedan, vrlo lijep ali ne iz 2014. nego iz 2013, a od podruma Grgić-vina.

Zlatan Plenković, blažen među sommelijerima! S njime na slici su Krešimir Šesnić iz zagrebačkog restorana Trilogija, i Marin Galinac, voditelj zagrebačkog prodajnog salona vina i delikatesa Žuto stablo/Yellow Tree. Plenković je iz svojega vinograda na Jadrtovcu kod Šibenika donio eko-ceretificirana vina Pošip i Babić iz 2014.

 Debitant na ovakvim festivalima iz Dalmacije je Šibenčanin Rade Rak sa sinom Androm. Godina 2014. Raku je treća berba. Na kušanju u Zagrebu Rakovi su ponudili maraštinu, opolo od Babića i crno vino od Babića. Zasad brinu od 15.000 loza, a cilj im je dosegnuti oko 20.000 trsova

S obzirom da je i kod malvazija i kod graševina bilo sličnih/istih problema u trsju, vidjet ćemo kasnije na tržištu koliko su ponuđači svladali još nešto bitno: odlučno se pomiriti ovaj put s manje kilograma grožđa koje se uspjelo izvući kao pristojnu sirovinu za vino, dakle pomirba i s manjom ponudom vina iz 2014 – ili ipak popustiti iskušenju podložnosti kalkuliranju pa radi količinskog povećanja vina u ponudi iskoristiti, makar i u manjoj mjeri, i ono ne baš prikladno grožđe…

Inače, s obzirom da se u posljednje vrijeme sve više govori o zdravlju i s obzirom na sve šire opredjeljenje za eko-pristup u proizvodnji namirnica i pića, kao i s obzirom na uistinu puno kiše kroz cijelu 2014., bilo bi dobro da nadležne inspekcijske službe malo oštrije bace oko na vina onih koji se deklariraju kao eko-proizvođači i na vina proizvođača koji su certificirani eko i već neko vrijeme imaju dopuštenje na etiketu staviti zelenu oznaku o kontroliranoj i priznatoj ekološkoj produkciji (koja bi, inače, trebala obvezno obuhvatiti ne samo vinograd, nego i podrum!), isplatilo bi se ipak saznati kako u vinima iz 2014., grožđe za koje je trebalo puno tretmana da ga se spasi do berbe a u podrumu valjda i dosta tehniciranja, stojimo sa sadržajem rezidua korištenih sintetskih sredstava…

 S Radoslavom Bobanovićem (sasvim desno) iz Polače – ekipa eno-konzultantske ekipe Eno-expert iz Zagreba – enolozi Miodrag Hruškar (sasma lijevo) i Krešimir Hren, te s nova kolegica Jelena Puh Miloš  

Nevolja s 2014. je i u tome što su općenito vina tanja nego inače, što neće biti nekih rasnih, velikih vina, općenito zakazali su crnjaci ali i visoki predikati.

VIŠE ROSÉA i MJEHURIĆA…

Međutim, opet, nije loše to što ćemo, s obzirom na niže alkohole, uglavnom niži pH i izraženiju kiselost imati više svježih pitkih tzv. ljetnih vina i više roséa, pa valjda i više – doduše vjerojatno i ne baš i osobito kompleksnih, ali nije to tragično, ljeto ponajviše traži osvježenje! – pjenušaca. Od više vinara čuo sam da su s rodom iz 2014. krenuli u pjenušce, budu li nam se, a to je lako moguće, ove godine vratile one vrućine, problema s plasmanom i nezadovoljstva vinara nipošto ne bi smjelo biti.

Nove mlade istarske malvazije službeno je pred prisutnima u Esplanadi predstavio je Sandi Paris iz Hrvatskog sommelier kluba, koji je za berbu 2014. rekao da je bila klimatski zahtjevna te vinogradarski teža zbog iznadprosječnih padalina. Općenito malvazije iz 2014., dodao je, najavljuju izbalansirane miris i okus, ugodnu do izraženu svježinu. Vina u prosjeku imaju jedan volumni postotak alkohola manje nego ona iz prethodne berbe, djeluju kao pitkija te kao vrlo pogodnima za proizvodnju pjenušca.

 Od, svojedobno, pa do nedavno iz svojih firmi otpisani slavonski enolozi, slijeva nadesno Ivica Perak i Vlado Krauthaker, obadva iz Kutjeva i obadva djeca velikog Kutjevačkog podruma, danas Kutjeva d.d., te Mladen Papak iz Iloka. Krauthaker, koji je najranije krenuo privatno, danas je s visokom reputacijom individualnog proizvođača, Perak, koji je tek nedavno prešao u svoje, privatne eno-tokove, na najboljem je putu da to dostigne, a Mladen Papak, koji je također nedavno ali kao zadnji od te trojice također nedavno napustio Iločki podrum, na samom početku je svog privatnog enološkog tržišnog puta. U Zagrebu je predstavio prvu svoju privatnu berbu, ovu iz 2014. Papak, kojemu su na pomoć kćerka Martina i sin Karlo, obrađuje 13 hektara vlastitih vinograda, najviše s graševinom, ima još i Traminca, Chardonnaya i Rizlinga rajnskog, od crnoga Cabernet sauvignona i Cabernet franca. Papak uz svoje vinograde sada gradi podrum i 2015. računa imati prvu berbu u njemu

 Zdravica jubilaraca: Željko Adžić iz kutjevačkog obiteljskog gospodarstva Antun Adžić upravo slavi 20 godina rada, a Marino Markežić Kabola s 10-godišnjim je jubilejem u vinskom segmentu

O graševinama iz 2014. govorio je znani kutjevački vinogradar/vinar Vlado Krauthaker:

– Godina 2014. i u Slavoniji i u Podunavlju je bila jako kišna. Najveći doprinos kvaliteti vina dao je sam podrumar. U vinogradu su proizvođači teško mogli bilo što učiniti, pogotovo oni koji se bave ekološkom proizvodnjom. Graševina srećom ipak trpi ovako neugodne godine, zato i jest najzastupljenija sorta u Slavoniji, ona je nedaće podnijela nekako najbolje od svih sorata, i ona će vjerojatno dati i najbolje rezultate na tržištu. Padalina je kroz godinu bilo i do 350 litara na četvorni metar više od prosjeka, sunčanih sati bilo je oko 400 manje od prosjeka, prosječna godišnja temperature dva pa i do tri stupnja niža od prosječne u vegetaciji, i to je rezultiralo usporavanjem dozrijevanja grožđa, češćom potrebom za zaštitnim tretmanima, i, na kraju, s laganijim vinima, s  manje alkohola, jačih kiselina i dosta izraženog pH koji je pogodan za  duže odležavanje pojedinih vina.

Evo i izjave Ivice Kovačevića, predsjednika udruge Vino Dalmacije:

– Sigurno najteža berba u posljednjih pedesetak godina. U Dalmaciji su oborine bile višestruko obilnije od prosječnih. U vinogradima južnih, strmih padina uz dobar vinogradarski rad se dobila dobra kvaliteta grožđa ali s nekarakteristično izraženijim kiselinama. Posebno je bilo važno da urod nije bio prevelik, što je osiguralo grožđu da postigne dobru zrelost bez obzira na jako puno oblačnih i kišnih dana. Uz ocjedito tlo i uz izniman trud uspjelo se proizvesti grožđe dobre kvalitete. Vina iz vinograda takvih položaja rese lijepo izražene arome i svježina, ona su nešto laganija, i pitkija su, a to tržište trenutno i traži.

Korisno je, dakle, bilo posjetiti En primeur 2015 u Esplanadi: i oni koji se inače ne udubljuju na kompleksniji način u vino mogli su bez muke uočiti razlike između berbe 2014. i vina istih sorata i proizvođača iz prijašnjih godišta, posebice npr. 2012. i 2011. Dobro je biti svjestan tih razlika s obzirom na berbu, jer na taj način također gradi se pravilniji pristup plemenitoj kapljici, njenoj konzumaciji, i osobna kultura vina.

 Braća Nikola i Albert Benvenuti: Nikola (lijevo) novi je predsjednik Vinistre. Pitam ga ima li kakvih novosti vezanih uz označavanje terana iz hrvatske Istre. Zasad – ništa… Baš je zapravo i dobro što je Nikola Benvenuti sada predsjednik Vinistre: obitelj Benvenuti ima odličan teran, ali kako s njime ne izlazi pred kupce odmah nego nakon koju godinu po berbi, zasad još nije imala problema s nazivom teran jer nije stigla do berbe 2013., koja je s obzirom na ulazak Hrvatske u EU kritična. Međutim vrijeme ide… Ako se uskoro ne postigne neki dogovor sa Slovencima, Benvenuti će da bi i sam mogao na tržište morati inicirati pronalazak nekog drugog za sve važećeg adekvatnog naziva za vino od istarske sorte Teran  

Organizatoru međutim prigovor što je ipak u relativno kratkom vremenu jednog popodneva ponudio malo previše uzoraka – svaki od 75 vinara iz tri regije donio je sa sobom ne samo malvaziju, graševinu i pošip iz berbe 2014, nego i druga vina iz berbe 2014. ali i više vina iz prehodnih berbi, pa to onda izlazi iz okvira službenog En primeura graševine, malvazije i pošipa, i priredbu pretvara u još jedan festival ili sajam vina. Već lani imao sam primjedbu da je ponuda prevelika i preširoka i tada mi se učinilo prikladnim predložiti da se En primeur, s obzirom da je istarskih vinara brojem gotovo jednako kao i slavonskih i dalmatinskih zajedno, podijeli na dva  događanja – jedno En primeur malvazije i drugo En primeur graševine i pošipa. Ali sad mi se čini da je bolje rješenje sljedeće: En primeur neka ostane jedna manifestacija za sve tri regije (sutra i za sjeverozapadni dio, nadam mu se!), s time da se uzorci strogo ograniče samo na najnoviju berbu, te s obzirom da pošip nije tako raširen cijelom Dalmacijom kao malvazija u Istri i graševina u Slavoniji, da se za Dalmaciju kao službena vina uz pošip navedu grk, vugava, maraština, a sutra kad stignu vinari sjeverozapadnog područja da se kao službena bijela vina, tipična za taj dio, navedu chardonnay, rajnski rizling, sauvignom, te škrlet.

Enolog porečke Agrogalune Milan Budinski i marketingašica Suzana Diklić: malvazija u prvome planu. Iz berbe 2014. vina srednje linije bit će sasvim prihvatljiva, veli enolog Milan Budinski, a jedino malvazija ima šansu da bude i u gornjoj kvalitativnoj kategoriji Festigia, dodaje Budinski

Poseban En primeur mogao bi biti s crnim mladim novim vinom npr. za Istru s teranom/refoškom, za Slavoniju s frankovkom, zweigeltom, za Dalmaciju s plavcem i s babićem, a za sjeverozapadni dio s crnim pinotom, moguće su svuda i mješavine tih za pojedini teritorij karakterističnih sorata.

                Za vina – bijela i crna, također po sortama tipičnima za pojedini kraj – iz berbi prije posljednje a koja nisu još izašla na tržište može se iz promidžbenih razloga i posebno prirediti neka vrsta En primeura…   Vrijedilo bi potruditi se da se na buduće manifestacije i ovakvog tipa pozovu – kao što to čini festival Zagreb Vino & Culinaria.com, neki inozemni novinari iz zemalja znanih kao dobra tržišta za vino a znanih i kao jača, posebno prema Hrvatskoj, emitivna turistička tržišta, ali i vinski trgovci od tamo, koji bi, kad kušaju sirovinu, mogli imati interes ne samo da rezerviraju i kupe jednosortno vino kad bude gotovo nego i da u dogovoru s hrvatskim proizvođačem dok je za to još vrijeme kreiraju neke kupaže, cuvéee što bi im mogli biti zanimljivi za plasman u njihovim zemljama…   ♣

_____________________________________

 ZAGREB WINE & GOURMET.COM 2015 – Alea iacta est! Odbrojavanje je počelo! Profesor Ivan Dropuljić, osnivač i direktor popularnog međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Wine & Gourmet.com, i Marko Mohorović ispred elitnog zagrebačkog hotela Esplanade, potpisali su ugovor o održavanju 10. jubilane priredbe, posljednjeg petka i subote u studenome 2015., konkretno 27. i 28.11.2015. Sve je zaliveno pjenušcem od Tomca, za koji se pobrinuo vječni Esplanadin majstor Josip Friščić.

Dosad je devet festivala bilo u Esplanadi, a jedan, i to prvi, početni, u Maloj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinkoga, također, dakle, u elitnome prostoru.

Od starta na oko 300 četvornih metara i sa 70 izlagača, Zagreb Wine & Gourmet.com festival došao je kroz godine na današnjih oko 2500 četvornih metara površine i na više od 300 izlagača. Moguće je da je Svijet u čaši upravo jučer za ovogodišnji sajam registrirao novog izlagača – kuću Marrenon iz doline Rhône, i vinogorja Ventoux i Luberon… ■

SuČ – 02/2015

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

Uz Zagreb vino.com/LIJEPA NAŠA NA DLANU

Pogled iz vinograda na brdu na Bol

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK 

Snimio MARKO ČOLIĆ

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

KAO GOSTI 9. MEĐUNARODNOG FESTIVALA PLEMENITE KAPLJICE LANI u STUDENOME u METROPOLI BORAVILI SU BROJNI INOZEMNI ENO-GASTRO NOVINARI, ZA KOJE JE i OVAJ PUT UOČI MANIFESTACIJE ORGANIZIRANO NEKOLIKODNEVNO STUDIJSKO PUTOVANJE, i TO u BENKOVAČKI KRAJ, NA BRAČ, HVAR u IMOTSKI TE SKRADIN. VEĆINA NJIH SUDJELOVALA JE NA TAKVIM PUTOVANJIMA i VIŠE PRETHODNIH GODINA, PA SAD IMA DOISTA DOBAR UVID u HRVATSKU VINSKU STVARNOST

Međunarodni festival vina i kulinarike Zagreb Vino & Culinaria.com i prošle se godine pobrinuo da u goste u Lijepu našu stigne respektabilan broj uglednih inozemnih eno-gastro a time i turističkih novinara iz zemalja-tržišta Hrvatskoj vrlo zanimljivih kako izravno radi plasmana plemenite kapljice tako i stoga što je riječ o važnim emitivnim tržištima u domeni turizma. Ovaj put studijsko putovanje za novinare neposredno uoči festivala organizirano je prema Splitu, s time da se u polasku obišlo Polaču u benkovačkome području, pa prema Braču, Hvaru i Imotskome, a na povratku u Zagreb zaustavljanje je bilo u skradinskome kraju. Prijašnjih godina press turneja Zagreb Vino-com obuhvatila je Slavoniju i Podunavlje, potom Istru, pa zagrebačko prigorje, Hrvatsko zagorje, međimurje i Moslavinu, zatim, predlani, Konavle, Dubrovnik, Pelješac, Korčulu, Komarnu u neretvanskome dijelu i šibenski kraj. S lanjskim putovanjem na određeni način zaokružio se obilazak inozemnih i nekolicine naših vinskih novinara vinorodne Hrvatske. Sada, uz 10. jubilarni festival treba vidjeti kako dalje: da li ponoviti priču, s time da se u godini kad se planira posjet Istri pridoda još i odlazak u dio Hrvatskog primorja npr. na otok Krk, i s time da se pozove kompletno druga ekipa novinara ali također iz zemalja značajnih kao vinska tržišta, eventualno da se smanji broj novinara pa da se na njihovo mjesto pozovu i vinski trgovci. Prisutnošću i inozemnih vinskih novinara i inozemnih velekupaca i distributera plemenite kapljice projekt Zagreb Vino & Culinaria.com svakako bi dodatno dobio na značenju jer bi se osjetno pojačala poslovna dimenzija manifestacije. Dolaskom stranih kupaca ovamo, što se veli, na kućni prag, veće izglede za izvoz vina mogli bi imati naši manji ozbiljniji proizvođači kvalitetne kapljice kojima nedostaje novaca za češća putovanja i prezentacije po sajmovima odnosno drugim promotivnim manifestacijama u svijetu.Sada, uz 10. jubilarni festival treba vidjeti kako dalje: da li ponoviti priču, s time da se u godini kad se planira posjet Istri pridoda još i odlazak u dio Hrvatskog primorja npr. na otok Krk, i s time da se pozove kompletno druga ekipa novinara ali također iz zemalja značajnih kao vinska tržišta, eventualno da se smanji broj novinara pa da se na njihovo mjesto pozovu i vinski trgovci. Prisutnošću i inozemnih vinskih novinara i inozemnih velekupaca i distributera plemenite kapljice projekt Zagreb Vino & Culinaria.com svakako bi dodatno dobio na značenju jer bi se osjetno pojačala poslovna dimenzija manifestacije. Dolaskom stranih kupaca ovamo, što se veli, na kućni prag, veće izglede za izvoz vina mogli bi imati naši manji ozbiljniji proizvođači kvalitetne kapljice kojima nedostaje novaca za češća putovanja i prezentacije po sajmovima odnosno drugim promotivnim manifestacijama u svijetu.

Prizor s ručka na ljetnoj terasi na studenačkome bračkom suncu. Imali smo doista sreću, jer vrijeme nas je odlično poslužilo

O tome što i kako odlučuje prof. Ivan Dropuljić kao osnivač i direktor festivala, dakako na temelju budžeta koji će uspjeti osigurati. Budući da imam stanoviti uvid u promotivne aktivnosti glede vina u zemljama poput Italije, Francuske, Njemačke, Austrije, mislim da bih mogao reći kako bi svakako institucije u Lijepoj našoj trebale bezrezervno podržati  ugošćenje, neposredno uoči Zagreb Vino.coma na press putovanju i za vrijeme Zagreb Vino.coma na festivalu, većeg broja inozemnih vinskih novinara te vinskih trgovaca jer organizirani dolazak tih ljudi i ciljani program za njih barem jednom godišnje  može imati vrlo snažan pozitivni efekt. Naime jedno je nastupiti na nekom međunarodnom sajmu pa se kao zemlja izgubiti u masi, a sasvim drugo je primiti te novinare i vinske trgovce u vlastitom dvorištu, gdje su oni onda i maksimalno koncentrirani na domaću ponudu, gdje ne samo da vide, i to NE na brzinu, butelju i etiketu, nego i vide, upoznaju, ono što se duboko urezuje u svijest – vinogradske pozicije, sorte, vinske podrume, proizvođače, razmišljanja, lokalnu gastronomiju, turističke adute. Upravo sredinom veljače, eto u Toscani konzorciji za vina više tamošnjih vinogorja (Chianti, Chianti Rufina, Chianti Classico, Vino Nobile di Montepulcuiano, Brunello di Montalcino, Vernaccia di San Giminiano, Bolgheri itd), pod kapom tijela Toscana promozione, za novinare i vinske trgovce iz cijeloga svijeta imaju svoju tradicijsku prezentaciju vina vina koja su s 1. siječnjem ove godine stekla pravo na izlazak na tržište, pijemontski Konzorcij za vina barolo, barbaresco, Langhe i Roero isto takvu prezentaciju organizira u svibnju u gradu Alba, u Francuskoj na proljeće npr. Burgundija sa svojom manifestacijom Les Grand Jours De Bourgogne (Veliki dani Burgundije) izmjenjuje se, bienalno, s prezentacijom La Découverte de la Valée du Rhône (Otkrivanje doline Rhone), Bordožani imaju svoj tradicijski En Primeur. Austrijanci, tj. njihov AWMB (Austrian Wine Marketing Board) krajem svibnja–početkom lipnja organizira Wine Summit, a njemački VDP (udruga najboljih proizvođača vina Verein des Deutschen Prädikatsweingüter), koji se inače odlično predstavi i na sajmu ProWein u Düsseldorfu, priređuje svoju Vinsku burzu (Wein Börse) u Mainzu…

EKIPA i ITINERER

Evo liste novinara-sudionika lanjskog putovanja na Brač, Hvar i u Imotski, te itinerera:

Gerhard Eichelmann, Vinski vodiči – Mondo Verlag, Heidelberg, Njemačka, Tomas Prange časopis Vino, Varšava, Poljska, Darrel Joseph, free lance, suradnik Wine Spectator, Decanter, austrijske eno-gastro publikacije, Beč, Austrija, Thomas Vaterlaus, Vinum, Zurich, Švicarska, Zoltan Gyorffy, revija Pecsi Borozo, Pečuh, Mađarska, Vladimir Tsapelik, The Indipendent Wine club, predsjednik, Moskva, Rusija, Oksana Krapivko, Tour Press Club, najutjecajnija ruska revija za hotelijerstvo i ugostiteljstvo, Sankt Petersburg, Rusija, Cristina Alcala, španjolski radio i tv, blog www.cristinaalcala.com Madrid, Španjolska, Liliane Turmes, Luxembourgische Tagesblatt & Vinalu, webmagazine www.vinalu.lu, Luxembourg, Luxembourg, Romain Batya, Luxembourgische Tagesblatt & Vinalu, webmagazine www.vinalu.lu, Luxembourg, Luxembourg, Angela Muir MW, Decanter, wine consultant, London, Velika Britanija, Yair Koren Kornblum, Radio i TV Izrael (Israel Broadcoasting Authority), The Israeli Wine Magazine Winet.co.il, Tel Aviv, Izrael, Martin Marian, revija Sommelier, Prag, Češka, Drago Bulc, RTV Slovenija, Slovenske novice, Ljubljana, Slovenija, Darja Zemljič, Kmečki glas, Slovenija, Morten Bundgaard, MorgenAvisen Jyllands-Posten, Sommelier, Copenhagen, Danska, Suzana Trajkovska, urednica-voditeljica emisija Agrar MTV, Skopje, Makedonija, Dejan Vranić, Caffe Bar Network; Vino i fino i BeHa Caffe, Beograd, Srbija, Merdy Ervina Rumintjap, Indonesia MNC group i razni turistički magazini, Jakarta, Indonezija, Paul Bradburry, bloger, Total Split, Total Hvar i Total Inland (Zagora), Velika Britanija, te, od domaćih novinara: Silvija Munda, G.E.T. Report (TV, područje emitiranja: Hrvatska, BiH i Srbija), Zagreb, Tomislav Stiplošek, TV G.E.T. Report  (TV, područje emitiranja: Hrvatska, BiH i Srbija); HRB Hoteli Restorani Barovi, Zagreb Hrvatska, Tomislav Radić, HRT, Zagreb, Hrvatska, Ivo Kozarčanin, 24 sata, blogovi Bakhov sin, Vinske zvijezde, Zagreb, Hrvatska, Ana Rogač, časopis o poljoprivredi i gastronomiji Nova zemlja, Osijek, Hrvatska, Marko Čolić, fotograf, te Željko Suhadolnik, revija Svijet u čaši, blog Suhiucasi, Zagreb, Hrvatska.

EL COMANDANTE

Dio grupe – novinari iz Hrvatske i okolnih susjednih zemalja – krenuo je na putovanje prema Splitu autobusom iz Zagreba, a dio novinara iz udaljenijih zemalja stigao je zrakoplovima izravno u Split. Mi koji smo išli busom posjetili smo na putu za Split Polaču i PZ Maslina i vino Radoslava Bobanovića, koji je priredio i ručak.

El Comandante: doček uz ruže u vinogradu

Došao je iz grada, elegantan, u odijelu. Na kućnome pragu skida i odlaže jaknu od odijela, stavlja pregaču i, na glavu, rubac bordoške boje, najednom djeluje onako pomalo gusarski! I – spreman je za prihvat gostiju na svom poljoprivrednom gospodarstvu! S bradicom, čvrsta donekle i stroga pogleda, žilav, energičnih i žustrih kretnji, jaka glasa i odrješita govora, ostavljajući dojam kao da ne trpi repliku ili ne haje za nju, odaje vođu, strogog predvodnika (što je i bio u domovinskome ratu, te, potom, kao načelnik općine Polača), a manje djelatnika u turizmu. El Comandante!

Radoslav Bobanović vodi posjed površine 60 hektara, obrada je na eko-kolosijeku, o tome postoji i certifikat

Prva radna postaja za novinare na putu za Split: Polača u Ravnim kotarima, gospodarstvo PZ Maslina i vino Radoslava Bobanovića. Zamisao je bila stranim novinarima prezentirati vinare i vina Benkovačkog vinogorja, međutim ti vinari se nisu mogli dogovoriti oko prijema gostiju pa se, zahvaljujući i angažmanu Silvije Munda i Tomislava Stiplošeka iz G.E.T. Reporta, gostoprimstva prihvatio sam Bobanović.

Kamena kućica, s kušaonicom i blagovaonicom

Eto nas, dakle, kod Radoslava Bobanovića iz Polače, koji upravlja eko-imanjem od 60 hektara, osnovanim 2005. godine.  Prije desetak godina  bio je to opustošen i miniran teren.

Od spomenutih 60 hektara, 40 ha zauzima nasad masline (12.000 stabala, 11 sorata – 40 posto je oblice a ostalo otpada na Bužu, Drobnicu, Bjelicu, Leccino, Ascolanu, Frantoio…), 11 je hektara vinograda (devet sorata: Crljenak, Plavina, Babić, Syrah, Merlot, Cabernet sauvignon, Muškat žuti, Maraština i Chardonnay), tri hektara sa 600 stabala pokrivaju smokve.

Bobanovic, s titulom magistra a uskoro, nada se, i s titulom dr.sc., uz svoje vinograde i maslinik ima vinski podrum, prostor i opremu za preradu masline u ulje, prostor za sušenje smokava prirodsnim putem i s opremom za sušenje kad su duži kišni periodi kako je bilo u 2014., te kamenu tradicijsku kućicu što služi kao kušaonica i za ugostiteljstvo.

Radoslav Bobanović uz opremu za preradu masline u ulje

PZ Maslina i vino, koja ima eko-certifikat Prve ekološke stanice, te u koju je, po Bobanovićevim riječima, investirano više od tri milijuna eura (Bobanović ima dva partnera), u konačnici bi trebala nuditi barem 12 različitih poljoprivrednih-prehrambenih proizvoda.

Rade Bobanović veli da prije nije mnogo znao o proizvodnji ulja i vina ali se educirao, a i angažirao je konzultante, primjerice kuću Wine Expert u kojoj je kutjevački enolog Miodrag Hruškar. I to se i vidi na vinima! Odredjena znanja, stečena u hodu, pomogla su mu, rado e se pohvaliti, da u 2014.  godini spasi maslinu od opasnog napada muhe, sačuvao je, tvrdi, oko 80 posto uobičajenog uroda tretmanom koktelom od konjske mokraće i konjskog izmeta (ima dva konja za jahanje), kaolina, zelene galice, morske alge, koprive, komorača, meda…

KOPAČINA, SENJKOVIĆ i STINA

Grupe su se spojile te večeri u zgradi Jadrolinije u splitskoj luci, odakle se pošlo trajektom za Supetar. Iz Supetra put nas je vodio do Donjeg Humca i konobe Kopačina, gdje su predviđene degustacija vina Senjković pa onda i večera. Sljedili su noćenje u Bolu, te idućega dana obilazak vinograda Stina Jako-vina Grabica na poziciji oko 400 – 600 metara ponad Bola.

Skupno, za uspomenu, ispred konobe Kopačina

Magdalena i Saša Senjković: obitelj Senjković ušla je i u proizvodnju pjenušaca, od bijelih sorata rabe Kuć, a iz kišne 2014. na šampanjizaciju su stavili i plavac, koji je, vele, imao jako dobre kiseline. Njihov Bosso 2012 (Plavac mali 90 posto te Cabernet sauvignon i Syrah 5 posto) pokazao se i te večeri najboljime

Konoba Kopačina u Donjem Humcu: Ivo Jugovac i njegov sin, kuhar, iskazali su se gostoprimstvom i vrlo finim lokalnim jelima

Ivica Kovačević, desna ruka Jaka Andabake, te upravitelj posjeda Stina-vino Jakša Marinković i enolog-podrumar Rikard Petrić poveli su nas do tih Grabica. Stina vino tu sada ima 50 hektara vinograda podignutog nakon što je drobljeno kamenje. U planu je ovdje saditi još pet hektara, s time bi priča bila zaokružena. S obzirom na nadmorsku visinu, tu je svježije i zasađene su ponajviše bijele sorte, uglavnom pošip (20 ha), ima i vugave, viogniera, te nešto chardonnaya, od crnih pak nešto Tempranilla (1 ha), Cabernet sauvignona (3 ha), Merlota (3 ha), Syraha (3 ha), Crljenka (1 ha). Stina-vino posjeduje još sedam hektara svojih vinograda na drugim pozicijama na Braču, a 4,5 hektara su unajmljena.

U vinogradu Grabice, kojime upravlja Stina Vino Jake Andabaka, popunjen je najviše bijelim sortama, a od njih najviše je Pošipa. Na slici u Grabicama Stina-vina: direktor Jakša Marinković i enolog Rikard Petrić, dolje: Ivica Kovačević

Kušanje vina Stina i vina od Hrvoja Bakovića, u degustacijskoj dvorani podrumskog kompleksa nastalog nakon što je hotelijer Jako Andabaka preuzeo zgradu nekadašnje Prve dalmatinske vinarske zadruge u središtu Bola. Interijer je potpuno preuređen u moderan vinski podrum, wine-bar/prodavaonicu te prostranu dvoranu za kušanje

U Bolu se prezentirao i uljar Teo Šantić iz Supetra, koji proizvodi ulje od sorte Oblica i nudi ga pod robnom markom Kapja. Šantić inače ima, kaže, i ulje i od divlje masline Olea oleastra. Veli da Brač trenutno daje jednu trećinu od ukupne količine maslinovoga ulja proizvedenoga u Hrvatskoj

Južna strana Brača: Dubov dolac, kod Zmajeve spilje odnosno kod samostana Stipančić (gore), Murvica (dolje)

Nakon Grabica i obilaska vinograda i na južnoj strani Brača, konkretno Murvice, zatim razgleda podruma Stina-vina u središtu Bola i degustacija vina Stina i plavca od Hrvoja Bakovića – ručak, i onda – katamaranom za Jelsu, na Hvaru.

Barricaia Stina vino 

HVAR, OTOK VINA (?)

Otok Hvar, koji se danas reklamira i kao otok vina a koji je nekad, kako navodi znani otočki vinar Andro Tomić, imao 5700 ha pod vinovom lozom, sada broji tek nekih 300 ha pod trsjem. Vinogradi su oko grada Hvara, zatim u unutrašnjosti otoka, često se za taj dio kaže u polju ali i u unutrašnjem dijelu otoka ima ih i na padinama, a najjači vinogradski položaji su na južnoj strani zvanoj Hvarske plaže s ekstra pozicijama Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, Jagodna, Medvid bod, Zavala, Gromin dolac.

Enolog-proizvođač Andro Tomić, na slikama s predsjednicom udruge Hvarski vinari i s licenciranom turističkom voditeljicom Ivanom Krstulović Carić te s kolegama Ivom Carićem i Davorom Šestanovićem, enologom/podrumarom kod Zlatana Plenkovića, krasno je u sklopu svojega objekta Bastijana uredio prostor za prihvat gostiju. Tu se odvijaju ne samo degustacije, nego i razni kulturni i zabavni programi

Domaćini u Jelsi – udruga Hvarski vinari vode nas iz luke do vinarije Bastijana Andre Tomića. Pripremljene su prezentacija Hvar Otok Vina i degustacija vina hvarskih proizvođača: Bastijana Tomić, PZ Svirče, Ivo Carić, Tonči Marjan, Pinjata, obitelj Vujnović… Iako su najavljena bila i vina od Ive Dubokovića, nije bilo ni njih ni vlasnika vinarije Duboković. U udruzi Hvarski vinari su i Teo Huljić, Roko Bracanović i Ante Tudor, ali, čudno, njihova vina nisu se pojavila na degustaciji. Hvarski vinari nisu na žalost bas najbolje iskoristili nazočnosti sedme velesile u njihovoj sredini.

Sjajnu večeru ponudili su u konobi Kod None u Svirču Miljan Matković, njegov sin Marko, kćerka Veronika i kuhar Šime Matković. Konoba, s pedesetak sjedećih mjesta, postoji sedam godina i poslužuje klasična dalmatinska jela – ribu lešo i na gradelama, brudet, gregadu, peku, divljač, pašticadu… Gosti se dočekuju s komadom pogače. Zapravo je riječ o tijestu kao za pizzu, obogaćenome usoljenim ribicama, sjeckanim lukom, šalšom i origanom…

Hit u konobi Kod None bili su Figolini, praline – suhe smokve odjevene u deblji plašt od tamne čokolade. Fedra Gamulin iz ženske zadruge Faria, koja se bavi tradicijskim kolačima Hvara, nudila je i arancine, cvite, starogrojski paprenjak. Pharia na tržište izlazi i s džemovima od smokve, mandarine, maslinama u slanoj vodi, sa sedam vrsta melema u domeni prirodne kozmetike za njegu kože (lice i ruke), sa upakiranim začinskim biljem poput smilja, lavande, ruzmarina, kadulje… Fedra Gamulin rekla je da je zadruga Pharia radila na tome da sa svojim proizvodima uđe u trgovine IKEA FOOD-a

 Doručak u Pinjati, kod Ivice i Marije Gabelić – uz parč! Za ručkom u PZ Svirče upravitelj Andrija Carić otvorio je, na opće oduševljenje, boce Plavca malog Ivan Dolac iz 2003. i 2004.

Dan poslije, na rasporedu je bila Vrboska. Najprije se prošetalo Muzejem ribarstva, pa se išlo na doručak u vinariju Pinjata, zatim se bacilo pogled u tamošnje crkve koje čuvaju lijepu kolekciju slika, a onda  se uputilo na Hvarske plaže u vinograde Ivan Dolac i Sveta Nedjelja. Zaustavljanje i okrepa u Bilom idru vinarije Zlatan otok Zlatana Plenkovića u Svetoj Nedjelji, pa posjet PZ Svirču, gdje je organiziran ručak.

Zaštitni znak Vrboske (gore) i prepoznatljivi znak za objekt Bilo idro u Svetoj Nedjelji 

Zlatan Plenković i dalje je jedan od najjačih igrača na vinskoj sceni Hvara. Osim s Hvara, s pozicija Sveta Nedjelja i Zavala, koristi grožđe iz svojih vinograda kod Makarske i kod Šibenika. Upravlja s više od oko 150 hektara vinograda od kojih je gotovo 100 ha u kooperaciji. Pohvalit će se da prodaja ide vrlo dobro, Zlatan kaže da do 2009. godine nije imalo toliko vina koliko ga je mogao plasirati. Vina izvozi u 15 zemalja, među ostalima i u Kinu gdje ima kompaniju s lokalnim partnerom. U postupku je otvaranje zajedničkih kompanija i u Njemačkoj i u SAD, najavljuje Zlatan Plenković, na slici sa sinom Nikolom, snimljeni na pressici za strane i domaće novinare u objektu Bilo idro

Zlatan Plenković i sin mu Nikola: iza, na visini, vide se vinogradske strmine Svete Nedjelje. Plenković, koji je svojedovno imao eko-certifikat od jedne švicarske nadležne kompanije za praćenje i nadzor eko-produkcije kaže da će sad ići u obnovu certifikacije. Dolje: vinogradi Ivan Dolac

 OD KUJUNDŽUŠE DO SOČUŠE

Još sat vremena vožnje autobusom od Svirča do Sućurja, i stižemo, doslovno u minutu prije 12, na trajekt za Drvenik, na kopnu, i odatle nas put vodi, kroz novi tunel, do Imotskoga.

Sjajna večer(a) u konobi Grbavac u društvu s imotskim proizvođačima. Ruski novinar Vladimir Tsapelik, koji je bio na svim dosadašnjim studijskim putovanjima Zagreb Vino.coma za strane novinare dakle obišao je cijelu vinorodnu Hrvatsku, održao je govor pun pohvala na račun organizatora press-putovanja te posebice na račun gostoljubivosti Imoćana i na račun umješnosti kuhara u Grbavcu

Imoćanska udruga vinogradara i vinara Cvit razgovora kojom rukovodi Milan Grabovac sjajno nas prima, na večeru, u konobi-staroj mlinici Grbavac. Odbor za doček čine osobno Ante Grabovac, nekad saborski zastupnik, sada vlasnik vinarije Grabovac, njegovi sinovi Milan i Nikola, zatim enolog podruma Imota Zdilar i podrumar Šimunović, inače i sam proizvođač vina, pa vinari Sočo i Glavota… Imoćani su se vrlo dobro pripremili za ovaj susret s novinarima: svim predstavnicima sedme sile podijelili su knjižicu s glavnim podacima o svojemu vinogorju (površina, sorte, proizvođači – imena i kontakti, tehnička objašnjenja o vinima), kao i, na službenoj degustaciji, listu kušanja s osnovnim podacima vezanim uz svako vino…

Imotska peka (fantazija!), i imotska torta (fantazija)

Na pladnjevima na večeri – peka odmah nazvana Fantazija, nekoliko jako dobrih kujundžuša, npr. Sušić iz 2013, Šimunović 2013, Imota 2013, za istaknuti Sauvignon 2013 od Buljana i Chardonnay 2013 od Šimunovića i, još i više, od Sušića, jako dobar syrah iz 2013 od Grabovca, jako dobro no još mlado Modro jezero grand reserve 2011 (trnjak, vranac, merlot, cabernet sauvignon) od Grabovca, a otkriće – crnjak Sočuša 2012 od obiteji Sočo… S puno je voćnosti, gusto, toplo, neopterećeno barriqueom, skladno! Sočina Sočuša je vino najvjerojatnije od sorte Vranac.

Imoćanski proizvođači: Ante Sočo (lijevo, stoji), Milan Glavota (stoji, desno), te Šimunović, Zdilar i Grabovac. Sočo, koji se bavi i pčelarstvom, vinograde ima u Bušanju, na terasama na strminama na visini između 350 i 400 metara. Uz Kujundžušu – 2000 trsova, uzgaja i tu tzv. Sočušu, također 2000 trsova, Vinograd je star oko 80 godina, a DNA analiza pokazala je velike sličnosti te sorte s Vrancem tako da bi doista riječ i mogla biti o Vrancu, kojega ima dosta u imotskome kraju. Glavota je donio Kujundžušu 2013, te mješavinu od merlota, cabernet sauvignona, trnjaka i vranca.

Šimunović, kojega pamtim otprije po jako dobrom crnjaku Crni Šimun s berbom 2013 nije ponovio onu kakvoću, ali je zato iz 2013. imao lijepe kujundžušu i chardonnay, te enolog Zdilar iz jedne od najvećih vinarija u bivšoj Jugoslaviji – Imote, s kapacitetom od 21 milijun litara!

Novinarka Silvija Munda iz G.E.T. Reporta slavila je taj dan rođendan, i od Nikole Grabovca na dar je dobila mikro imotsku tortu, veliku tek toliko da je na nju stala jedna svjećica, a svi smo joj nazdravili s Grabovčevim pjenušcem

Idućeg dana šetnja, u pratnji turističkog vodiča, gradom Imotskime te do njegovih dviju naročitih znamenitosti – Crvenog i Modrog jezera, pa skok do novog vinograda Vučja Draga od obitelji Grabovac, na brdu ponad Imotskoga. Okrepa uz fritule i pjenušac Grabovac u vinariji Grabovac, potom službena degustacija, u dvorani Mozaik vinarije Imota, uzoraka značajnijih imoćanskih vinogradara i vinara.

Imotsko vinogorje, koje je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća brojilo 2000 hektara vinograda, danas ima 900 hektara pod trsjem. Veliki dio vinograda je u polju, na ravnici, tek u posljednjim godinama vidljiva su nastojanja da se s lozm najozbiljnije krene na brdo. Oko 90 posto sortimenta čini Kujundžuša, od bijelih autohtonih sorata ima Žilavke, od naših dalmatinskih kultivara Pošipa, a od internacionalnih Pinota sivog, Chardonnaya, Sauvignona bijeloga. Najvažnije crne sorte u imotskome kraju su Trnjak i Vranac, koje se često miješaju u cuvee s internacionalnoim kultivarima kao Cabernet sauvignon I Merlot. U najnovije vrijeme sadeno je I nešto Syraha.

Degustacija u dvorani Mozaik podruma Imota: moderator je bio Zoran Pejović, sommelier i voditelj dvaju prestižnih objekata u Splitu – Paradigma i Paradoks

Turistički obilazak: snimanje i fotografiranje uz Modro jezero

Ante Grabovac ključna je figura imoćanskog vinogradarstva i vinarstva. Ne samo da se dobro razvija u vinskome segmentu nego puno polaže i na turizam vezan na vino i gastronomiju.

– Veliki je dobitak za nas u Imotskome otvorenje tunela koji  bitno skraćuje vožnju od Imotskoga do Makarske. U Makarskoj sam već otvorio wine-bar u kojemu uz vino nudim domaći pršut, sir, druge delikatese. Vinarija Grabovac ima 15 različitih etiketa, i tipovima kapljice pokriva gotovo sve zahtjeve. Posjedujemo kujundžušu, kujundžušu sur lie, chardonnay sur lie, pošip, pošip+žilavku, sauvignon, rosé, crnjake Modro jezero, Modro barrique, Modro Gran reserve, syrah, imamo i rakiju. Prostor na kojemu još nismo mi pokrivam s vinima drugih proizvođača. U planu mi je otvoriti wine bar i u Dubrovniku, tako da bih imao tri dobra punkta za plasman: kod sebe doma, u Makarskoj i Dubrovniku. Na mom imanju u Imotskome prodaja ide odlično, plasiram bez muke i butelje skuplje od 100 i 120 kuna. Problem je samo što sezona ne traje dugo koliko bi mogla.

Ante Grabovac sa sinovima Milanom i Nikolom te enologom Mislavom Maršićem. Dok se kuša crnjak, Grabovac veli da će ostati zapisan kao prvi tržišni proizvođač pjenušaca klasičnom metodom u Dalmaciji. Pjenušac, od sivog pinota, crnog pinota i chardonnaya – a baš je tu mogla biti pridodana i lokalna kujundžuša! – proizvodi već više od 10 godina

Kakva je u Imotskome bila 2014. berba, pitam.

– Mi smo vrlo zadovoljni, spasio nas je vinograd na brdu Vučja Draga na 400 metara nadmorske visine. Vinograd je sađen nakon što smo drobili kamen. Tlo je vrlo propusno i posljedice od obilja kiše nisu izražene kao drugdje. S obzirom na takvo tlo nismo imali problema s blatom u vinogradu i mogli smo bez problema ući s traktorom i pravovremeno tretirati lozu protiv bolesti. Šećeri u vinima iz 2014. su čak vrlo dobri, fenolna zrelost je relativno dobra, kiselost u granicama, međutim za desetak posto podbacio je rod. U polju je bilo problema, tako da iz triju vinograda lani nisam ništa ni brao – veli Ante Grabovac.

Odličan ručak u hotelu Zdilar, potom pokret busom prema Zagrebu, s time da se stane još i kod Alena Bibića u Plastovu kod Skradina.

SLOW FOOD FOR BETTER MOOD, SLOW DRINK ALLOWS YOU CLEARLY TO SEE & THINK!

Alen Bibić nastavlja obiteljsku tradiciju u vinogradarstvu od djeda Petra. Prva njegova berba iz tih starih didovih nasada bila je, navodi, 1996. Bibić je poznat po ponešto drukčijim vinima, kao prvo: tijesno se vezao uz domaće sorte poput Debita i Maraštine te Plavine, Babića i Lasina, kao drugo voli duža dozrijevanja u barriqueu a krenuo je i u mareracije bijelih sorata, i to maceracijama u kamenicama, tj. kamenim posudama. Bas de Bas 2006 je debit tri mjeseca maceriran u kamenici i potom pet godina dozrijevao u velikim bačvama. R5 2012 vino je od pet sorata: Debita, Pošipa, Maraštine, Pinota sivoga, Chardonnaya, svaka sorta, osim pinota sivoga, da ne pusti boju, macerirana je do tri tjedna, vina su potom godinu dana provela u barriqueu a onda su sljubljena i kupaža je dozrijevala još godinu dana u velikoj bačvi. Vino do kojega Bibić posebno drži je Lučica, dobivena od grožđa sorte Debit iz posebnog vinograda sa starim lozama, maceracija je bila tri tjedna u novom barriqueu a potom je vino dozrijevalo na finom talogu dvije godine u također novom barriqueu…

Alen Bibić s Mortenom Bundgaardom i Darrelom Josephom. Bibićevo novo vino Aleph odmah je zbližilo izraelskog novinara Yaira Korena Kornbluma s domaćinom

Uz domaće kultivare, Bibić ima i one internacionalne – Syrah, Grenache, Mourvèdre, Merlot, Cabernet sauvignon. Uglavnom, sad nudi nekih 13 različitih etiketa vina, što jednosortnih što kupaža. Vino proizvodi s oko 20 hektara vinograda i godišnje ima oko 150.000 butelja, kaže da je polovica u  njegovu vlasništvu a druga polovica je u vlasništvu uže rodbine.

Bibić, koji je podrumom smješten na idealnoj poziciji – u neposrednoj blizini skradinske marine kamo dolaze brojni imućni turisti, imao je sreću s jednim posjetom iz SAD – gostima su se njegova vina toliko dopala da je otud počeo i izvoz prema Americi. Bilo je to, što se tiče ozbiljnijih količina, 2005. godine.

Slow Food program kod Bibića obuhvaća 15 sljedova i 15 vina, večera na toj bazi stoji 350 eura po osobi. Slow Food za bolje raspoloženje, Slow Drink za – bistru glavu!

Bibić je svojim prijemom novinara na studijskoj Zagreb Vino.com dalmatinskoj turneji stavio krunu na ovo putovanje. Osam jedinstvenih sljedova, uz, po čašicu, osam različitih, jelima odgovarajućih vina, od aperitivnog pjenušca brut na bazi Debita pa sve do crnjaka Bas de Bas, s cijenom od 500 kuna po butelji, i najnovijega Alepha, s cijenom od 1000 kuna za butelju!

Jela su bila s kratkim i jednostavnim nazivima ali vrlo kompleksna i sadržajna: zadimljeni jogurt, maslina, cikla, pastrva, skradinski rižot… Jedno je, ovo gornje, ipak bilo s kompliciranijim i dugim nazivom: filet orade u brašnu od rogača na pireu od sipe sa ne-kavijarom od sipe, crnom soli i nigelom

Bibići su se te večeri doista iskazali: Alenova supruga Vesna s jelima kakva se nude samo na najekskluzivnijim mjestima (zadimljeni jogurt, maslina, ricotta sa sjemenkama maka u cikli, kavijar od pastrve, skradinski rižot…), a Alen s kapljicom. Alen, potpomognut u posluzi prijateljem Antom Pižićem i svojim sommelierom Šimom Petrovićem, pokazao je kako to izgledaju eno-gastro seanse kod njega u podrumu a za koje se već duže vrijeme šuška da su – cijenom u nebesima. I jelima i vinom što ih je ponudio i načinom na koji su jela i vina posluživana, kao i ambijentom Bibić je nazočnima i te kako zorno objasnio zašto uspijeva svoje aranžmane plasirani papreno, za po nekoliko stotina eura po osobi. Ono što nebeski vrijedi ne može, i ne smije!, ni biti po cijeni nižoj od nebeske!♣

Grupnjak za rastanak

SuČ – siječanj / january 2015

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ