SVIJET u CASI – 02.2021 – WORLD IN a GLASS

kroz/through

ŽELJKO SUHADOLNIK

___________s vama od – 11.11.1992  – since, with you__________

Jedina maskica koja paše …, a onda je, sredinom veljače, u sumornom prijetećem vremenu covida19, nastupilo razdoblje – korizme! (Boris Kragić)

________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Prehrana, ekologija, informiranost, iskrenost: KONVENCIONALNO, TEHNIČKO, BIODINAMIČKO, ORGANSKO, PRIRODNO, ČISTO, ŽUTO, JANTARNO, NARANČASTO… ⦁ Bakho, arheologija i moderno vrijeme: PUTOVANJE s ČAŠOM VINA u DOBA OD PRIJE 2000 GODINA ⦁ Enogastronomija i turizam – samoborska pozivnica: ZAŠTITA GREBLICE, KREMŠNITE i ČEŠNOFKE, BRANDY V.S.O.P., BERMET… ⦁ Obećavajuća priča s Visa: BUGAVA, (NAR)OČITO ŽELI VIŠE NJEŽNOSTI i LJUBAVI ⦁ Winnetou iz Potomja: DINGAČ INDIJAN ⦁ Dvije strane hrvatske extra-djevičanske medalje: BLISTAVA ISTRA i – SRAMOTA DOMAĆEG TRŽIŠTA

VIJESTI/NEWS  Sajmovi:  8. PINK DAY, VINISTRA 2021, SALON PJENUŠACA Zagreb-Ljubljana 2021, VINITALY 2021 ⦁ Popuštanje protu-covidne stege: JARUN, FAŽANA, NJIVICE …⦁ BISER MORA i DOKTORATITARTUFARSTVO u ZAGREBAČKOJ ŽUPANIJI! ⦁ Uz Valentinovo: ZA SRCE i DUŠU, VA-GIN…⦁ Syrah, ponovno: ZAGREBAČKA PRESUDA  ⦁ Vino u BiH: VINSKE PRIČE ŽELJKA GARMAZA ⦁ In Memoriam: ĐORĐE BALAŠEVIĆ, MILAN BANDIĆ, ZLATKO CICO KRANJČAR

 POTROŠAČKI PUTOKAZ – 02.2021 – BUYING GUIDE

_____________________________

Prehrana, ekologija, informiranost, iskren

KONVENCIONALNO, TEHNIČKO, BIODINAMIČKO, ORGANSKO, PRIRODNO, ČISTO, ŽUTO, NARANČASTO, JANTARNO…

            Znamo li mi (u dovoljnoj mjeri) što jedemo i pijemo, odnosno jesmo li (u dovoljnoj mjeri) svjesni onoga što sve i koliko čega, ali i, zapravo, zbog čega u ovoj ili onoj količini unosimo u organizam žlicom i vilicom te kroz čašu? To je pitanje nad pitanjima, danas kad su tehnologije proizvodnje ali i stvaranja privida razvijenije nego ikad, kad je marketing jači nego ikad, kad je utrka za novcem žešća nego ikad, i kad mnogi sudionici u toj utrci ne prezaju ni od čega da ostvare svoj, makar, zapravo, i prljavi cilj. Najmanje jednako toliko koliko je primjerice važno da smo informirani i educirani vezano na posao što ga obavljamo da bismo zaradili za život, bitno je i da smo dobro informirani i educirani na temu prehrane i namirnica (porijeklo i svojstva) što ih konzumiramo te vezano uz korištenje gotovih jela što nam se serviraju i s kojima nas se nerijetko, naprosto, vreba.

              Pa – jesmo li dobro informirani i educirani, koliko se trudimo to biti, koliko smo podložni marketinškim porukama i koliko smo spremni biti popustljivi prema lažnome sjaju kreiranome tako da nas zaskoči i preuzme upravo tamo gdje smo, radi nečega za što smatramo da će nam donijeti zadovoljstvo, najosjetljiviji da popustimo? Ironično je što nas i farmaceutska industrija, od koje očekujemo ljekove za zdravlje i ozdravljenje (proizvodnja ljekova joj, valjda, i jeste prvenstvena zadaća), već svojom hiperprodukcijom koječega te čak agresivnim preporučivanjem (toga svega i svačega kroz razne reklame u sredstvima javnog informiranja na komercijalnim radio i TV stanicama naprosto u nedogled!) i na drušvenim mrežama i na svakm ćošku vabI na kupnju. Shvaćajući očito svoju primarnu ulogu da ipak djeluju na kolosijeku čuvanja zdravlja i čuvajući ugled profesije, u tim općenitim javnim pozivima na kupovinu na kraju svoje EP-poruke donekle i prepredeno, da sa sebe skinu svaku mogućnost krivnje, upućuju vas, kroz  glas čitača što juri brže od zvuka, da se prije upotrebe nekog lijeka odnosno preparata što ga guraju za obavijest o mogućim nuspojavama pročitaju upute i da se za podroban savjet oko uporabe  obratite svom liječniku ili svome ljekarniku. Proizvođači hrane pića i trgovci njima nerijetko su šturi na informacijama o proizvodima koje nude, vrlo često na ambalaži određene podatke daju zbijene i napisane sitnim slovima da je to muka pročitati/dešifrirati, a trgovci, koji neke namirnice – uglavnom voće i povrće – nude u prodavaonicama rinfuzno, obavijesti o svakoj pojedinoj robi nerijetko isprintaju na papir tako da slova hitro izblijede do nečitljivosti, k tome te obavijesti znaju postaviti tako da zbog veće udaljenosti od oka kupca i gube osnovni smisao a to je informiranje.

                Glede vina, nekad je postojao zakonski propis o tome što je sve, i kojom veličinom slova, trebalo obvezno navesti na etiketi (prednjoj i stražnjoj). Moglo se istina, kao obvezu, preporučiti i još koju informaciju, ali već je i onako bilo nešto: moralo se, i to veličinom fonta od najmanje 0,5 mm, navesti porijeklo vina, znači vinogorje, naziv proizvođača, pa sadržaj alkohola, količina pića u boci, zatim pojam vrhunsko s kontroliranim zemljopisnim porijeklom, kvalitetno s kzp odnosno stolno s kzp ili samo stolno kao oznaka kakvoće procijenjena na temelju analize i ocjenjivanja na Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede zaduženog za izdavanje dozvole za stavljanje vina u promet. Etiketa je trebala obvezno sadržavati i informaciju, o rasponu neprovrelog sladora. Ostalo, kao obavijesti o načinu proizvodnje i preporuke za konzumaciju uz koja jela i na kojoj temperaturi, ili pak npr. pričice o proizvođaču i sorti, navod o osvojenim nagradama… bilo je fakultativno.

O SADRŽAJU NEPROVRELA ŠEĆERA – Onda je zakonski propis nekako olabavio, vlasnici vinarija i/ili njihovi dizajneri počeli su se na neki način iživljavati u kreiranju etiketa, neke su se najednom opsegom smanjile do minijaturnih i na njima zbog nedostatka prostora nije bilo moguće držati se veličine fonta propisane za određene parametre. S druge strane neki vlasnici vina htjeli su na etikete staviti crteže odnosno fotografije određenih motiva pa i neke tekstove o vinariji a i povijesti kraja, tako da je i to oduzimalo prostor za neke bitne informacije o vinu a koje bi potrošaču bile korisne s prehrambenog, zdravstvenog i hedonističkog aspekta. Danas u nas, koliko vidim na brojnim etiketama, u dosta slučajeva više nema navoda o neprovelom sladoru (vrlo vrlo bitno za potrošače koji imaju problem s dijabetesom!) a ni o tome u koji je kvalitativni razred stavljeno vino na ocjenjivanju na Zavodu, ovo glede kvalitativnog razreda ma kako bilo korisno kao neka prva informacija više i nije možda baš toliko nužno jer raznih i to vrlo renomiranih vrednovanja ima u svijetu i taj dio koristan proizvođaču za marketing i plasman vina može se pokriti obznanom o osvojenim medaljama. Nekad je, inače, Zakon dozvoljavao u vinu na tržištu za današnja razmišljanja uistinu previsoke sadržaje sumpora, neobična je od zakonodavca bila tolika tolerancija a i to da sadržaj i SO2 nije onda predvidio kao obveznu informaciju na etiketi, međutim i sada, kad sve više vinara nastoji u vinu imati što je manje moguće sumpora informacija o slobodnom SO2 i ukupnom SO2 u vinu pri punjenju dobro bi došla. Kao i navodi drugih enoloških dodataka i postupaka koji se u moderno vrijeme rabe da bi se vino dotjeralo po želji.

Nekad smo razgovarali uglavnom o mirnom bistrom, maglušastom, mutnom, bijelom, ružičastom-opolo, te crvenom-crnom vinu, pa smo se, rečeno je, bavili i s nijansama vezanim uz ostatak neprovrelog sladora praćenim izrazima kao što su, spomenuo sam, suho (po izvornom propisu sa do najviše 4 g neprovrela šećera po litri), polusuho (od 4 do 12 g/lit), poluslatko (12 do 50 g/it), slatko (50 g/lit i više), pa smo postajali svjesni da u kategoriji slatkoga uz aromatizirani samoborski bermet od Portugisca i Frankovke i s dodatkom pelina i (sušenog) južnog voća, te uz naš tradicijski dalmatinski prošek od prosušivanog grožđa postoji i, u tome stilu, toskanski desertni  vinsanto, zatim da u domeni slatkoga postoje mađarski sirupasti tokajac aszu s po nekoliko puttonyja, bordoški sauternes, te visoki predikati sjevernijih europskih vinogorja kao kasna berba, izborna berba bobica, izborna berba prosušenih bobica i ledeno vino. Upoznali smo se i s alkoholiziranim/fortificiranim vinima kao što su španjolski sherry, portugalski porto…, od posebnosti je do nas doprlo i izrazito oksidativno suho tzv. žuto vino (Vin jaune) iz francuske pokrajine Jura. Nametala se sve jače i nemirna kapljica, primjerice muzirajuće i biser vino, pa pravi pjenušci za koje smo saznali da nastaju drugim vrenjem ili u velikim inoks-posudama i metodom zvanom charmat (jako rašireno u sjevernoj Italiji u produkciji prosecca), ili s drugim vrenjem u butelji, ta tehnologija svojstvena za Champagneu i osjretno cjenjenija nazvana je kao klasična i kao šampanjska metoda, ovdje su s obzirom na ostatak neprovrela sladora usvojeni i prihvaćeni nazivi brut nature (0-3 g/lit šećera), extra brut (0-6 g/lit), brut (0-12 g/lit), extra sec (u prijevodu: vrlo suho, 12–17 g/lit), sec (u prijevodu: suho, 17-32 g/lit), demi sec (polusuho, 32-50 g/lit), doux (slatko, 50 g/lit i više), definirani sadržaji neprovrelog šećera po kategorijama gramažom su drukčiji (u kategoriji brut znatno tolerantniji!) nego kod mirnog vina. À propos perlica, od prije koju godinu novost: pet nat, što je kratica od francuskoga pétillant naturel, u slobodnom prijevodu prirodni pjenušac, riječ je o pjenušavom vinu dobivenom jednom a ne dvjema fermentacijama, naime vino u alkoholnome vrenju ali s još dovoljno neprovrelog sladora utoči se u butelju koju se dobro začepi i fermentacija se dalje odvija u boci ali ne na dodanima kvascu i šećeru nego na istome tj. originalnome kvascu i na u vinu zaostalom originalnom šećeru…

U smislu kakvoće proizvoda imali smo, kako sam također spomenuo, na etiketama isprva obvezne a u novije vrijeme ne više obvezne oznake čuveno, pa vrhunsko vino s kontroliranim zemljopisnim porijeklom (isprva je na strukovnom ocjenjivanju vina za dozvolu za puštanje u promet za epiitet čuveno odnosno vrhunsko trebalo osvojiti minimalno 85 od 100 mogućih bodova a unatrag koju godinu prag za vrhunsko snižen je na 82/100 bodova), kvalitetno s kzp (sada je raspon za kvalitetno od 72 do 82/100 bodova), te stolno s kzp i stolno bez službenog navoda porijekla.

DRUŠTVENO i PRIVATNO – Vezano uvelike i uz aktualne društveno-političke okolnosti koje su određivale i gospodarska kretanja, vina su nekad bila razdvojena na ona proizvedena u velikim državnim podrumima i u poljoprivrednim odnosno vinarskim zadrugama što su u to doba zamišljeni kao nositelji produkcije (društvena vina) i na ona iz malih seoskih podruma individualaca kojima u ono vrijeme nisu bili dopušteni posjedovanje 10 i više hektara vinograda za vlastitu proizvodnju i vina (uzgojeno grožđe se trebalo predavati u društvene vinarije!) i za buteljiranje i vlastito etiketiranje kapljice (privatna). Nakon što je društveno-politički sustav promijenjen i individualna proizvodnja vina, buteljiranje i izlazak na tržište pod vlastitom etiketom odobreni su podjela na društvena i privatna vina ostala je i dalje, s time da su zahvaljujući ambicioznijim individualcima što su izlazili sa sve boljom kapljicom k tome i u tržišno solidnoj količini  privatna vina brzo dobivala na popularnosti.

Kako su enologija i proizvodnja agronomskih i enoloških preparata naglo počele napredovati pa su se i na ovim našim zemljopisnim prostorima otvarale nove mogućnosti, vina su se sve izraženije u javnosti počela dijeliti još i na konvencionalna i tzv. tehnička te na prirodna. Onda su ta prirodna vina, kojih je malo-pomalo bivalo sve više i s oznakama, na etiketi, o eko-produkciji, u govoru svrstavana u grupu prirodi prijateljskih, pa u organska, a i biodinamska. Nedavno je (prošle godine!), barem u Francuskoj, stanovita društvena moglo bi se reći na neki način apelacijska podrška takvim vinima krenula odlukom da ih se službeno označi na etiketi, naime uvedena je oznaka Vin méthode nature.

_______________________________

VIN MÉTHODE NATURE – Nova apelacija Vin Méthode Nature donesena je 2020. u Francuskoj, u suradnji Nacionalnog Instituta za Apelacije (INAO – Institute National des Appellations d’Origine), Ministarstva poljoprivrede i Nacionalne porezne uprave. S obzirom na stupanj razvoja toga segmenta vinske produkcije smatralo se nužnime urediti stvari i u tome sektoru, želja je bila izbjeći bilo kakvu moguću konfuziju oko pojma prirodnog vina. Apelacija počiva na dotjeranome pravilniku vezanom uz prirodna vina što su ga radi službene zaštite prirodnog vina 2019. kreirali proizvođači i trgovci okupljeni u Savez za zaštitu prirodnog vina. Pravilnik propisuje određene kriterije kojih se u proizvodnji i plasmanu trebaju pridržavati oni što se bave prirodnim vinima. Predviđeno je da se nakon tri godine vijeće proizvođača, vinskih trgovaca i potrošača ponovno sastane i da razmotri treba li unijeti neke izmjene, dopune.

Kako Vin Méthode Nature funkcionira?

Da bi vino dobilo pravo na oznaku, grožđe mora biti iz certificiranog organskog uzgoja,  mora biti brano ručno i vinificirano uz uporabu autohtonih kvasaca. U tijeku procesa proizvodnje zabranjeni su termovinifikacija, reversna osmoza, pasterizacija i cross flow filtracija. Pravilnik nalaže da vino ne smije sadržavati nikakve aditive Dopušta se tek dodavanje do maksimalno 30 mg/lit SO2 međutim dodavati sumpor ne smije se prije početka vrenja i za vrijeme trajanja vrenja. Vino u koje je nakon vrenja dodavan sumpor do spomenutih 30 mg/lit dobiva oznaku Vin Méthode Nature avec moins de 30 mg/lit SO2 (vino s manje od 30 mg/lit dodanog sumpornog dioksida), a vino u koje SO2 uopće nije dodavan dobiva oznaku da sumpor nije dodavan (sans sulfites ajoutés). Prije nego što ga se pušta na tržište, vino prolazi i vanjsku, neovisnu kontrolu, da se vidi odgovara li pravilniku. Vina koja ne prođu tu vanjsku kontrolu s pozitivnim rješenjem moraju se označiti drukčije, ona ne smiju nositi oznaku Vin Méthode Nature.

Što se tiče pojave na tržištu, proizvođačima se preporučuje da posjetiteljima predoče Pravilnik o produkciji, zatim da prikladno, dovoljno uočljivo postave naljepnicu s logom Vin Méthode Nature, potom, proizvođači se obvezuju da Udruženju proizvođača Nature’l svake godine dostave dokaz da im je produženo pravo na uporabu te apelacije, proizvođačima koji su se okrenuli Vin Méthode Nature ali se istodobno (još) nisu odrekli konvencionalne produkcije nalaže se da u nastupu prema tržištu vizualno dobro razdvoje dvije marke, od proizvođača Vin Méthode Nature  traži se odobrenje da Udruga može preko interneta javnosti predočiti detalje o vinu.

Po nekim informacijama, u Francuskoj postoji više od 100 proizvođača koji su potpisali da će se pridržavati pravilnika Vin Méthode Nature. Očekuje se da se će primjer Francuske s oznakom Vin Méthode Nature uskoro slijediti  još neke zemlje Europe, za početak se spominju Španjolska, Italija I Švicarska. ◾

______________________________

Pokret okrenut prirodnome postajao je sve širim ali to ne znači i da su sva ta vina koja su se nudila a i još se nude – ne govorim o onima pod upravo spomenutom oznakom Vin Méthode Nature nego o onima bez nje – pod parolom prirodnoga bila i dobra. Dosta ih se našlo s izrazitim enološkim manama, od one da su izgledom bila mutna i već kao takva neprikladna za iznošenje na stol uz koji se blaguje, do nečistih mirisa i okusa u rasponu od izričaja slabije ili jače degradacije do neugodnih senzacija na nosu i u ustima.

Živimo u vrijeme, pojednostavljeno, utrke za novcem, netko tko s njime ne oskudijeva želi ga svejedno prigrabiti više (pa da se i bahati), a netko tko oskudijeva njime želi doći do njega da, što se kaže, dostojno živi, odnosno i da preživi. U takvim okolnostima neki igrači igraju pošteno i beskompromisno, neki bi zacijelo htjeli igrati posve pošteno ali to iziskuje više truda i muke a iskušenje je veliko, sukladno tome, linija manjeg otpora postaje jačom, izraženijom. Društveno prihvaljivo – mada ne uvijek i posve ekološki i biološki! – je ono što je legalizirano, makar valja voditi računa o tome da se u raznim slučajevima (preparati, razni aditivi, promidžba u nekim svojim oblicima prešućena bitna informacija, ne baš točna informacija…) zna pojaviti razlog da zvono zazvoni na uzbunu.

Neki proizvođači iz aljkavosti nisu vodili ili ne vode dovoljno računa o higijeni u podrumu, neki se nisu dovoljno informirali o eko-uzgoju grožđa i o nužnim eko-postupcima u podrumu a onda su se na prigovore  dobivene za vino vadili na to da svojim intervencijama nisu htjeli ometati posve prirodan nastanak vina, a neki su, očito smatrajući da će u toj novoj i sve popularnijoj kategoriji Bakhova nektara s manje truda i rada u trsju i podrumu te s većim prinosima i s mottom prirodnoga bolje zarađivati, ugavnom vrlo često očite enološke mane u svojim uradcima opravdavali su svojim  100 posto prirodnim postupcima. Kao negativne elemente u vinu navodili su ostatke sredstava za zaštitu vinove loze, pa ono što ostavlja uporaba umjetnih gnojiva, zatim razne aditive kao enološka pomagala, a kao jedan od najnapadanijih elemenata u neprirodnim vinima često i rado bi se u smislu krivca spominjao sumpor. Koji, dakako, kao i štošta drugo što se se ne koristi pravilno i s mjerom, može i te kako biti negatvan u Bakhovu nektaru.

Srećom, uz te neke ne(dovoljno) spremne ili pak sitnim ili većim podvalama sklone proizvođače koji su se htjeli tržištu nametnuti pod parolom naturalnosti bilo je i onih iskrenih, ozbiljnih koji su sebi dali mnogo truda te rezultati kojih su se i kroz sastav-sastojke vina, prirodnost, i kroz organoleptiku, dakle hedonističku dimenziju, pokazali sjajnima, i vrijednima priklona pokretu na kolosijeku naturalnoga.

JANTARNO (AMBER) i NARANČASTO (ORANGE) – Kao jedan od iskrenih i dosljednih izrazito kvalitetnIh radikalni(ji)h proizvođača afirmirao se među prvima Joško Gravner s talijanskog Collija, druge strane slovenskih Goriških brda. S vremenom, rekao bih baš posebice otkako je majstor Joško svojim tehnološkim preobraćenjem od barriquea (i u toj bariknoj fazi imao je sjajne proizvode, osobito od Chardonnaya i Sauvignona bijeloga!) na drevni gruzijski postupak dugih maceracija bijelih kultivara u amfori (qvevri) i potom dugog (sedam do osam godina!) dozrijevanja vina u velikoj bačvi, iz pepela u vrh dignuo na žalost dugo vremena u konvencionalnoj domeni nepravedno zapuštavanu Rebulu, sortu sjajnog potencijala i u Vipavskoj dolini i u Goriškim brdima, svojedobno, i to kroz dosta godina, tržištu nuđenu u obliku jeftine kategorije kapljice za hitru potrošnju i uz miješanje s mineralnom vodom,  Europom se, s obzirom da se pojavio veliki broj Gravnerovih sljedbenika sklonih dugim maceracijama bijelih kultivara, uz pojam prirodnog vina hitro raširio i naziv orange wine, narančasto vino, inače također na kolosijeku naturanoga.

Primjereni izraz bio bi zapravo jantarno vino ili amber wine, naime pojam narančasto korišten u vezi s vinom odaje da je kapljica već barem načeta degradacijom. Lako je moguće da se toliko proširio naziv orange wine zato što se u trenucima kad se sve jače počela buditi svijest potrošača o tome što unose u svoj organizam i u trenucima već toliko zasićenog  tržišta potaknuto Gravnerovim uspjehom najednom pojavilo mnogo vinara koji su svoju poslovnu šansu vidjeli u novoj niši tzv. prirodnih vina izgledom bitno drukčijih od bijelog vina kakvo smo u ovome dijelu svijeta poznavali prije, no, na žalost, mnogi od tih vinara umjesto jantarnoga imali su doista orange pa i smeđa vina…

Nekako najnoviji, makar ne i službeni u sustavu, nazivi su vino terroirea te čisto odnosno clean wine. Vino terroirea trebalo bi od svega do sada, po logici, imati najveću vrijednost, jer uz to što se – kao rezultat besprijekornih higijene i tehničke izvedbe – ne očekuje da pokazuje ikakve mane ono bi trebalo, kao obveznu dodanu vrijednost, prepoznatljivim svojstvima biti vjeran odraz kraja iz kojega stiže. Uostalom pojam terroir dolazi od riječi teritorij s time što obuhvaća ne samo pedološki, ekspozicijski i u uzgojnom smislu klimatološki moment te sortu grožđa i primjereni sustav održavanja vinograda i pristup u podrumu nego i određene eno-gastronomske i društvene navike/vrijednosti ljudi stvorene kroz vrijeme njihova života na nekom (mikro)klimom, orografijom, pedologijom definiranom geografskom prostoru kao tradicijski aspekt kraja. Vino terroirea bitno je, pogotovu danas kad se sve više vodi računa o zdravstvenom aspektu konzumacije pojedinih proizvoda a, npr. u turizmu (izbor destinacije za posjet!), o autentičnosti/originalnosti/jedinstvenosti proizvoda, jer ono s  obzirom na svoju dodanu vrijednost proizvođaču donosi više (u prihodima i u marketinškom smislu), a relevantnu korist ostvaruje još i za društvenu zajednicu.

Cameron Diaz Clean Wine (Drinks Business)

Cameron Diaz Clean (HD Wallpapers Pictures)

CLEAN WINEClean wine kao izraz sve se češće i glasnije sada spominje i kao da već baca sjenu na one druge spomenute. Clean wine krenuo je otkako su glumica Cameron Diaz i njena prijateljica Katherine Power lansirale svoje vino Avaline. Veliku su prašinu podignule agresivnim širenjem informacija o njemu u smislu naglašavanja da je taj njihov proizvod apsolutno čist, rađen bez ikakve pomoći kemije i pojačivača okusa, posebice raznih već uobičajenih aditiva koji utječu na povećanje slasti, tj. komercijalne  slatkoće kakvu su one, naglasile su, otkrile u mnogim drugim vinima na tržištu. Po ovome ispada da se one zalažu za prirodno vino, rađeno bez dodataka koji mu povećavaju komercijalnu vrijednost jer čine ga zavodljivijime za široku masu publike, veliko je pitanje koliko je ta njihova inicijativa clean wine iskrena potpora proizvodnji Bakhova nektara na posve prirodan način bez kićenja i uljepšavanja radi podilaženja i šireg komercijalnog uspjeha, a koliko im je (bila) namjera koristiti ga prvenstveno za vlastitu dobru zaradu, naime one se nisu svrstale na stranu postojećih brojnih poklonika prirodnih vina nego su, kao dame kojima su bliske kozmetika i čistoća  smatrale prikladnim izaći s izrazom clean, odnosno ČISTO vino. Stalnim isticanjem kako je njihovo vino proizvedeno od organski uzgojenog grožđa i bez  raznih enoloških pomagala tako i agresivnim prigovaranjem da se u moderno doba ta pomagala uvelike rabe da bi se kapljica dotjerala i postala zavodljiva za potrošača, dakle i prodala se u većoj mjeri, podignule su kosu u zrak brojnim, tim primjedbama pogođenim vinarima. Te druge vinare posebno je razbjesnilo to što te dvije dame nisu obznanile niti porijeklo a ni godište berbe svojeg čistoga vina, a niti su konkretno pojasnile postupak proizvodnje iz čega bi se eto i odmah i lijepo vidjelo po čemu je proizvodnja njihove kapljice bila drukčija od one konvencionalne koju one tako energično napadaju.

Čisto vino – bez navoda porijekla i specifikacije proizvodnje (Boris Kragić)

Nekako u isto vrijeme kad su se o svom čistome vinu raspričale Cameron i Katherine u javnosti je, žustro reklamirajući sebe i vlastite proizvode, počela na sebe značajnije skretati pažnju tvrtka Good Clean Wine. Ona je već od istupa Cameron i Katherine razbješnjele profesionalne vinare dodatno povukla za jezik tvrdnjom da je najvažnije na etiketi vina istaknuti oznaku Estate Bottled (doslovno: punjeno na posjedu), jer to je, tvrdili su, navodno, u Good Clean Wine, jamstvo da vino ne sadrži nikakve aditive.

Iz javnosti se javilo više osoba – lako je moguće, kažu neki američki novinari koji prate scenu, da ti pojedinci uopće i nisu iz redova profesionalnih vinara – s pitanjem što je zapravo bio detonator tome da se u društvenim medijima tako često i agresivno naglašeno ponavlja idiom Clean Wine.

Pa se ispostavilo da je Katherine Power, suosnivačica vinska marke Aveline, istodobno i suosnivačica tvrtke Clique Brands, digitalne platforme za komuniciranje prema potrošačima koja propagira preparate za njegu kože, dok su Courtney Dunlop i Michelle Feldmann, suosnivačice tvrtke GoodClean Wine, ujedno i suvlasnice firme Missouri spa putem koje plasiraju proizvode također za njegu kože, te da je Courtney Dunlop bila novinarka što je pratila modu i općenito područje iz okvira pojma ljepote. To je eto, raspisala se već američka štampa, početak objašnjenja zašto se kod vina toliko inzistira baš na pojmu clean, naime uvidjelo se ne tek to da je vino kao proizvod na tržištu postalo osobito popularno nego i to da clean beauty u kontekstu uspješnosti na tržštu podrazumijeva ponudu proizvoda više na bazi onoga što proizvod NE sadrži nego onoga što sadrži. Ugledna novina The Guardian napominje da trend clean beauty nastoji razvidno podijeliti proizvode na čiste i prljave, toksične i netoksične, dobre i loše. I sad, nešto ključno: predviđanja su da samo u SAD The clean personal care market ima velike izglede do 2025. godine narasti na 25,11 milijardi dolara! To bi bio tek dio – možda i samo početni dakle koji bi se s vremenom i povećavao! – od 3.4 trilijuna dolara vrijednosti tržišta wellnessa što ga Global Wellness Institute definira kao sustav koji obuhvaća zdravu prehranu, osobni zdrav način života s obveznim čestim redovnim kontrolama kod liječnika, alternativnu medicinu i ljepotu.

SREDSTVA ZA BISTRENJE, BIOGENI AMINI, SUMPOR, ALKOHOL – Malo pomalo počelo se sve jače postavlati i pitanje što bi to, uz, alkohol, moglo utjecati na pojedine pilce da se nakon popijene čaše nekog vina (dakako onoga izvan kategorije clean wine) ne osjećaju dobro. Njemačka enologinja Manuela Webber Witt, koja je pohađala znana učilišta u Geisenheimu i Giessenu, posumnjala je u rezidue sredstava za bistrenje na koje bi pojedinci mogli biti alergični, tu je u obzir uzela i jaja i mlijeko što se koriste u te svrhe, ali se nakon nekog vremena u svojim proučavanjima ipak više koncentrirala na histamine koji se nađu u biogenim aminima, a ti biogeni amini ponekad nastaju za vrijeme alkoholnog vrenja a i, čak se čini i češće, u procesu jabučno-mliječne fermentacije. Iz znanstvenih istraživanja proizlazi da se biogeni amini nerijetko znaju naći u vinima od grožđa iz toplijih regija. Tih biogenih amina zna biti i u hrani – nekim sirevima, mesnim prerađevinama, ribi, špinatu, a i rajčici! Tako eto netko tko s čašom bijeloga vina dozrijevanoga u barriqueu ili uz čašu crnog vina s toplog juga sjedi uz obrok pripravljen od namirnica što sadrže biogene amine u sebe lako unese dosta histamina a posljedica toga mogu biti svrab, kihanje pa čak i neke tegobe u želucu, rekla je Webber Witt za ugledni njemački vinski časopis Wine & Business International Meininger Verlaga.

Zanimljiva primjedba Webber Wittove: po njenu mišljenju tri su glavna krivca za određene moguće neugodnosti kod pojedinih osoba nakon konzumacije nekih vina, po jačini krivnje ih je i navela – 1. alkohol, 2. biogeni amini, te kao 3. sumpor. Sumpor se eto ovdje spominje tek na trećem mjestu, a mnogi ga pristaše prirodnih vina nazivaju – najvećim zlom u vinu! E, sad –  djeluje donekle ironičnio – taj najveći neprijatelj kakvoće vina ima vrlo pozitivnu ulogu u tome da može – spriječiti stvaranje biogenih amina! U krugovima proizvođača prirodnih vina koji sumpor naprosto sotoniziraju rado se ističe kako je prirodna kapljica jedino ona rađena bez sumpora – a baš u toj prirodnoj kapljici može se, zbog izbjegavanja sumpora, naći veće zlo, nazvano biogeni amini!

E, pa sad, ti si – MISLI!

Rebula Joška Gravnera: zadrti zagovornik prirodnoga vina, poklonik duže odležavane i dobro dozrele kapljice, rekao mi je da se nakon perioda kad uopće nije dodavao SO2 u vino vratio sumporu u stavlja ga u svoj Bakhov nektar samo pri punjenju u bocu Iiu minimalnoj količini., a radi jamstva za dužu zaštitu dobre kondicije vina. Nedavno sam imao prilike kušati njegovu sjajnu Ribollu giallu iz 2011,,osam godina dozrijevanu u velikoj bačvi! (Boris Kleončić)

Ovdje bih dodao sljedeće: sjećam se nekih davnih vremena uspona famoznog Francesca Joska Gravnera prema vrhu svjetske vinska scene, pogotovu razdoblja kad je, nakon perioda sjajnih bijelih vina odnjegovanih u barriqueu, kretao s dugačkim maceracijama bijelih sorata u amforama i kad se isticao kao beskompromisni zagovornik prirodnih vina te i kao jaki protivnik sumpora u vinu. Gravner, kojega prati, s pravom, epitet Gurua s Collija, za razliku od niza proizvođača-zagovornika prirodnog vina, potrudio se već od vinograda u smislu da sebi osigura preduvjete za kreiranje (maksimalno moguće) prirodnog vina. U te preduvjete spadaju po pedologiji, orografiji, ekspoziciji i (mikro)klimatskom ugođaju prikladne vinogradske pozicije, opredjeljenje za domaću authtonu sortu, prikladna mehanička obrada vinograda, znatno smanjenje broja rodnih pupova po trsu i fazoniranje grozdova na način da im se u pravome trenutku odreže donji dio do kojega hrana mora prodirati najteže i najduže, dakle sve to znači puno posla a i drastično smanjenje roda po lozi, pa, kasnije, dakako i roda u berbi kad je grožđe posve zrelo, potom apotekarska higijena u podrumu, kvalitetna oprema posebice kao i dovoljno dugačko dozrijevanje kapljice, punjenje vina na vrijeme u bocu, stvorio (pred)uvjete za izbjegavanje uporabe kupovnih kvasaca i bilo kakvih aditiva u proizvodnji. Kroz  godine iskustva njegov isprva također tvrdi stav prema dodavanom SO2 u vinu popustio je jer uvidio je da iz pokožice i koštice grožđa kroz maceraciju izlučeni antiokdsidativni fenoli, elago-tanini iz bačve i ona količina prirodnog sumpora koja se stvara u finom talogu dok kapljica na njemu dozrijeva u bačvi ipak nisu i dovoljni da vino kad, napunjeno u bocu krene na tržište, bude dovoljno zaštićeno i da duže izdrži u optimalnoj formi, pa je ipak odlučio intervenirati s minimalnim sulfitiranjem, s time da je kapljici produžio vrijeme boravka u bačvi i sad ono iznosi osam godina!

Trend wellnessa osobito je privlačan općenito ženama, za koje se u SAD ustanovilo da čine većinu potrošača vina u toj zemlji, a naročito je atraktivan i određenim slojevima populacije pripadnicima kojih je postalo – lako moguće ne samo zbog iskrene i promišljene brige za zdravlje nego i kao posljedica stanovite pomodnosti, iznimno važno to što unose u organizam, dakle smatraju da su im jako važne pojedinosti o porijeklu i nastanku namirnice i pića/napitaka te pojedinosti o njihovu sastavu. Kad je riječ o vinu, mnogi pojedinci iz te ili tih grupacija, možda i – na temelju rezutata nekih provedenih anketa na tu temu – suvišno opterećeni time kakve posljedice po zdravlje može izazvati konzumirao vino ostavili su dojam da poprilično strahuju od toga što se u vinima znaju naći aditivi potencijalno štetni za njihov organizam. Michelle Feldman u jednom intervjuu je nedavno rekla kako je u Americi dosta ljudi koji su se, inače, deklarirali kao ljubitelji Bakhova nektara, odlučilo da – posve prekine druženje s Bakhom! Upravo stoga Feldman i Duinlop odlučile su, navode, lansirati vlastito vino, naravno clean wine! Iz njihovih izjava ispada da su proputovale Europom i na vinskoj sceni pronašle partnere koji bi za njih radili clean wine i od jednoga su, početno, naručili  7200 butelja, onda su priredile prezentaciju za potencijalne kupce u SAD, odmah su uslijedile narudžbe određenih količina i, eto – dvije dame našle su se u vinskom biznisu.

E, sad, kako da potrošač odmah sazna na koje vino bi njegov organizam mogao biti tako osjetljiv da mu se nakon konuzumacije pića dogode neke neželjene nuspojave? Na etiketi na boci konvencionano proizvedenih vina nema podataka o mogućim dodacima vinu u tijeku njegove proizvodnje, i tu sad eto uskaču pojedinci i/ili grupe ljudi koji tržištu nude čista vina, clean wines, dakako uz naglašenu napomenu da su ostala, konvencionalna vina puna smeća i da ih treba izbjegavati, ali istodobno molo bi se reći i bez nekog čvrstog jamstva da su clean wines besporočna..

Preko interneta moguće je, krenula je priča, naići na veći broj clean wine-kompanija koje govore rječnikom fitnessa i zdravlja, redovito s izrazitim omalovažavanjem konvencionalnih vina, svrstavana s onu stranu zdravlja. FitVine u svojoj reklamnoj poruci ističe da u vinima koja on nudi udio šećera kakav karakterizira i neka druga vina ne sadrži ni mrvicu glutena, neke druge tvrtke poput Keta, Palea i drugih na kolosijeku veganstva navode da su vina iz njihova portfelja s osjetno manje kalorija nego druga, međutim znakovito je da praktički nijedna od tih firmi koje na pijedestal kakvoće i zdravlja dižu vina što ih nude ne otkriva ništa o tome otkuda je ta njihova clean-kapljica, tko je proizvodi i po kakvom postupku. Pa nije nelogično pretpostaviti da sve te kompanije što nude čista i zdrava, fitness vina nabavljaju kapljicu na bulk wine marketu odnosno tržnicu vina što se tržištu u veleprodaji nude kao otvorena. Takva vina se doduše, navodno, u laboratorijima testiraju najmanje dvaput, nerijetko i tri puta kako bi se osiguralo to da tekućina koja na cisterne napušta vinski podrum gdje je proizvedena bude, što se kaže, 100 posto enološki i barem po zakonu zdravstveno ispravna, tj. unutar zakonom propisanih granica sadržaja ostataka raznih –cida, tj. pesticida, herbicida, fungicida, insekticida…

Unutar već popriličnog broja marketinških kompanija koje na tržište i najčešće u internetskoj prodaji stavljaju vina u kategoriji clean, odnosno čistih, postoji ih nekoliko moglo bi se reći donekle brižjivijih, tj. onih okrenutih u većoj mjeri proizvodima iz doista organske produkcije odnosno onoga što se smatra prirodi prijateljskim pristupom u produkciji. Tako npr. The Thrive Market naglašava kako ne samo da ne tolerira pesticide, fungicide, herbicide insecticide nego je protivnik i šaptalizacije (doslađivanja), reversne osmoze, koncentriranja moštova, a i bilo kakvih aditiva, od vinarija s kojima surađuje navodno zahtijeva nalaze svih mogućih agrokemijskih testova. Je li to točno teško je tvrditi, ali činjenica je da je Thrive Market uspio uvjeriti brojne potrošače u kakvoću i etičnost vina što ih nudi tržištu, naime vina tog ponuđača se, navodno, odlično prodaju i svaka ponuđena količina ubrzo je rasprodana.

Najbolje i za one koji troše tzv. konvencionalna vina i za one koji inzistiraju na prirodnosti i pročišćenosti plemenite kapljice bilo bi da se na etiketama vina nađe/stvori prostor i za sažeti opis tehnologije proizvodnje od trsa do butelje i navode sastojaka korištenih u proizvodnji vina. To je bitno iz dva razloga: ne samo da se potrošač razuvjeri u nazočnost brojnih aditiva nego i stoga da se javnosti otkrije i način proizvodnje tzv. prirodnih vina i ovih sada sve traženijih clean vina, tj.čistih vina. Očekuje se da će se u Europi obvezni navod sastojaka i sažeti jasan prikaz proizvodnje vina uvesti potkraj 2022. godine, a to će zasigurno onda rezultirati uvođenjem takve obveze i vezano uz vina Novog svijeta.

Samo da se taj rok od godine-dvije ne pokaže – prekasnime, naime kompanije koje nude clean-vina pokazuju se kao vrsni stručnjaci za marketing i posebno su vješte u korištenju u e-marketingu općenito a onda još i osobito, dodatno, u korištenju društvenih mreža za marketing. Pokazuje se da, čini se da to treba još jenom kazati, koliko god agresivnije štite i guraju te svoje čiste, clean proizvode na tržištu, toliko agresivno nipodištavaju i omalovažavaju druge proizvode tako da postoji velika opasnost da se kod potrošača relativno brzo razvije veliko nepovjerenje u vino kao piće, napitak. Nastavi li se proces silinom kakvom je krenuo i ne uvede li se upravo spomenuta obveza navoda sastojaka u vinu i navoda za uz zdravstveno stanovište povezanog načina proizvodnje bitnog  za potrošača, konzumenti će bivati sve više zbunjeni i u toj zbunjenosti – prebacivati se s vina na neka druga pića…  ♣

Bakho, arheologija i moderno vrijeme (turizma)

PUTOVANJE  s  ČAŠOM VINA u DOBA OD PRIJE 2000 GODINA!

Svaka djelatnost ima svoju osnovu kao početak, te nadgradnju kao nešto što nastaje s vremenom i ovisno o maštovitosti i ambicioznosti osobe kao voditelja te djelatnosti. Zanimljiv primjer povijesnog i arheološkog aspekta ali i, posebice, u ovo naše moderno doba i turizma, pokazuju određene aktivnosti o kojima se sve više čuje u javnosti a koje se odvijaju na obiteljskom vinogradarsko-vinarskom posjedu Mas des Tourelles iz južnofrancuskog mjesta Beaucaire između Nîmesa i Arlesa, u, vinski rečeno, apelacijama AOP Costières de Nîmes i IGP Pays d’Oc. Aktualni posjednik imanja što se proteže na prostoru gdje su prije nešto više od dva tisućljeća stari Rimljani zasadili vinovu lozu i još neke druge kulture te sagradili galo-romansku villu s prikladnim podrumom za proizvodnju vina, Hervé Durand, kao osoba koja očito ima smisla za historiju i arheologiju a posebice i za turizam, odlučio je već prije dosta godina svoj poljoprivredni posjed, koji je u vlasništvu obitelji Durand od 17. stoljeća, razvijati unutar tri teme – povijesti prehrane odnosno što bismo modernim rječnikom kazali eno-gastronomije (iće i piće), dakle prikazom kroz degustacije nekih glavnih vrsta vina te nekih lokalnih specijaliteta na tanjuru sve do dalekog doba rimskog crstva, zatim arheologije, konkretno uređenjem dijelova ukupnog ambijenta na način da se vjerno dočaraju proizvodni pogoni (za vino) a i prostori za blagovanje karakteristični za neke dijelove povijesti, te (eno-gastro) turizma, koji je – posebno u posljednje doba – postao jedna od najznačajnijih gospodarskih grana i koji bi posjedu Mas des Tourelles donosio lijep prihod, a mjestu Beaucaireu image što jamči i prihod zajednici.

Mas des Tourelles

Hervé Durand na svojemu je imanju Mas des Tourelles osmislio okusno-ukusno putovanje kroz vrijeme koje gosta vodi sve do doba drevnog Rimskog carstva i vremena prisutnosti Rima na spomenutom francuskom prostoru.

Svake godine u drugoj rujanskoj nedjelji Durand, u suradnji s djelatnicima francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja, zainteresirane turiste vodi u svojevrsnu arheološku pustolovinu, nudeći im na razgled ambijente tipične za život na selu i na poljoprivrednom gospodarstvu daleko još u povijesti, te vino što mirisom i okusom vjerno nalikuje onome što su ga opisivali glasoviti Plinije stariji i Lucius Moderatus Columella, prominentni autoriteti na temu agrikulture u starorimskom carstvu. Posjetitelji Mas des Tourellesa imaju prigodu kušati vina kakva se ne mogu naći na polici niti jedne prodavaonce Bakhova nektara.

Durand, koji, inače, glavninom radi moderna vina od Syraha i drugih domaćih kultivara, i koji je, držeći se zapisa povjesničara, dio svojeg vinskoga podruma uredio tako da liči na podrume iz vremena Rimskog carstva, na svome imanju proizvodi i nudi i vina napravljena točno onako kako je to bio običaj u drevnih Rimljana, a neka i na način kako su to prije Rimljana radili stari Grci. Uz grožđe kao bazu za svu tu povijesnu kapljicu, sastojci što se rabe su i neko drugo voće, pa med, razno aromatično bilje.

Tri su starorimska vina s kojima se Durand sada bavi. U amforama drži vino nazvano Mulsum, riječ je o kapljici obogaćenoj medom a što se obično trošila kao aperitiv, drugi tip vina je Carenum, slatko, prikladno za kraj obroka, ono je rađeno od grožđa te s medom ali i ali uz dodatak dunja i uz zagrijavanje. Ima i treća vrsta, naziv je Turriculae, ono nastaje po recepturi što ju je zapisao čuveni Columela. Nakon gnječenja grožđa masuljem se do vrha napune oveće keramičke posude kakve su bile u uporabi za vrijeme rimskog carstva, potom se dodaju razno aromatično bilje, među ostalime piskavica ili kozji rog ili božja travica (biljka bijelih cvjetova iz porodice grahorica s arlo aromatilnim sjemenkama koje se, mljevene, rabe za začinjavanje, i iris, na kraju se umiješa i – određena količina morske vode, koja vinu daje slanost. To je vino obično služilo za piće uz jelo.

_______________________________

OKUSI STAROG RIMAMulsum znači med. Vino pod tim nazivom posebno su cijenili stari Grci, a potom su se njime oduševljavali Rimljani. Za proizvodnju toga vina kao dodatak bazi tj. grožđu uz med su se rabili razno aromatično bilje i začini/mirodije poput cimeta, papra, timijana… Najčešće ga se konzumiralo kao gustatio, odnosno kao aperitiv, dakle prije jela. No, ipak, rado ga se posluživalo i uz neka jela poput npr. pirjanog  fileta patke sa smokvama, mlade prepelice u umaku s košticama grožđa, kao i uz rastopljene jače pikantne sireve poput roqueforta, ali  i s rastopljenom čokoladom. Serviraalo ga se obično na temperaturi od 14 Celzijevih stupnjeva.

Turriculae kao vino koje najbolje oslikava kategoriju suhoga po shvaćanju starih Rimljana dobiva se vinifikacijom u 400-litrenim dolijama, starorimskim keramičkim posudama kakve se mogu vidjeti i danas u Mas des Tourellesu. Proizvodnja Turriculuae u ovom francuskom podrumu odvija se striktno po uputama koje je u svojim tekstovima naveo Lucius Columella. Grožđe se najprije gnječi a potom se masa, iz koje se ne izdvaja peteljkovina, stavlja u prešu. Nakon prešanja, dolije su napunjene masuljem do vrha. Na početku alkoholnog vrenja u posude su dodani fenugreek odnosno piskavica odnosno kozji rog ili božja travica (Trigonella foenumgraechum) te sok od grožđa koji se prethodno zagrijava do točke ključanja, pa se onda ubaci i iris, na kraju se ulije i određena količina morske vode, krajnji rezultat bude vrlo kompleksan napitak, koji, uvjeravaju na posjedu Mas des Tourelles, poslužen na oko 18 Celzijevih stupnjeva, odlično prija uz kamenice i dimljenu ribu, ali i uz gusju jetru fois gras te kolače s lješnjakom. Zahvaljujući uvelike piskavici vino u priličnoj mjeri oslobađa arome lješnjaka i badema. U ustima se pokazuje dobro zaobljenime, bogata okusa, finiš bude začinski  donekle u znaku šljive.

Vina kakva su pili stari Rimljani

Recept za slatko vino Carenum zapisao je autor djela zvanog Opus Agriculturae Rutilius Tauraus Aemilianus, inače znan kao pjesnik Palladius. U doliju se na fermentaciju stavlja masulj jako zrelog grožđa pomiješan s koncentriranim sokom od grožđa koji je zajedno s dunjama neko vrijeme zagrijavan do točke ključanja kako bi se znatno ugustio. Na kraju cijelog proizvodnog procesa dobije se visokoalkoholizirano vino likerskog tipa, sposobno za dugo odležavanje. Vino je jantarne boje, vrlo izraženo na nosu i u ustima, s aromama kuhane breskve i karamela te dima. Poslužuje ga se na oko 14 Celzijevih stupnjeva. A može ga se servirati kao aperitiv. ◾

_____________________________

More u vinu? Zašto? Nekad u davnini prakticiralo se vinu dodavati more, i to ono uzeto podalje od obale, na mjestima gdje nije uzburkano nego je mirnije, i čistije, nekako se s vremenom došlo do toga da na takvim mjestima u moru bude za balans optimalna količina soli. More se s obzirom baš na sol rabilo kao dodatak vinu ne samo zato da dobije određenu slanost u okusu što mu je, kao protuteža slatkoći i slatkoj aromatici, povećavalo pitkost, nego i stoga da posluži kao određeni konzervans i omogući vinu, kao što se soljenjem to zna postići i s mesom, da bez kvarenja duže izdrži kroz vrijeme!

Zgodno je ovdje spomenuti da prvi zapisi o uporabi morske vode u proizvodnji vina datiraju iz negdje 160. godine prije Krista, a vezani su uz  proizvodnju vina na grčkom otoku Kos.

A zgodno je ovdje spomenuti i to da je s morskom vodom u proizvdnji svojih vina počeo od nedavno eksperimentirati znani portugalski proizvođač Dirk Niepoort, zasad on doduše nije okrenut tehnologijama rabljenima u vrijeme Starog Rima, ali inspisirian je zapisima Plinija starijega o proizvodnji Bakhova nektara u dalekoj prošlosti na Azorima. Plinije navodi da su na Azorskim otocima vinari koristili more za vino upravo zato da, zahvaljujući slanosti, kapljica bude življa i pitkija. Niepoort, koji proizvodi jedne od najboljih portoa na svijetu, odlučio je eto nedavno i sâm pokušati s dodatkom malo mora, i rezultat mu se, kaže, vrlo dopao, jer vino je dobilo na mineralnosti, a upravo mineralnost, iako je zapravo ona oduvijek, barem kod šmekera, bila dobrodošla u vinu, postala je, naglašava Niepoort, u najnovije vrijeme i veliki trend kod vina. Niepoort je nagovorio još dvoje proizvođača vina da i oni krenu u pokuse s morem u tehnologiji produkcije Bakhova nektara, i do sada su provedeni eksperimenti s jednim postotkom dodanog mora na količinu vina, zatim s pet posto i s 10 posto dodanoga mora vinu u nastanku u punoj inoks posudi zapremnine 25.000 litara. Najviše se dopala mješavina od jedan posto, jednoglasno je zaključeno da se dodatak mora od jedan posto nimalo ne osjeti kao neko razrjeđenje vina, a pokazuje se odličnime s obzirom na to koliko s tom svojom slanosti povećava živost i osjet mineralnosti kod kapljice.

Možda je, ako se već ne pazi na kojoj nadmorskoj visini i na kakvome se tlu sadi loza za koju vrstu vina u južnim klimatski vrlo vrućim područjima gdje je lako nakupiti visok slador u grožđu, dakle i postići visoke alkohole, a gdje su, ako već tlo s obzirom na svoj sastav ne daje kapljici u dovoljnoj mjeri slanost-mineralnost, a kiseline što trebaju dati vinu živost vrlo su osjetljive, upravo more je u nekoj prikladnoj količini čarobni dodatak za pomoć visokoalkoholnoj kapljici  juga da dobije na živosti i pitkosti.

Kao što je slučaj i kod hrane, kaže Niepoort: nekad je baš maleni dodatak soli hrani ključ za buđenje drugih okusa I, u ukupnosti, njihovog boljeg dolaska do izražaja: vino ima slatkoću od groždanog šećera, određenu kiselost od voćnog segmenta, taninsku gorkastost od fenola iz koštice i pokožice, maleni dodatak soli eto može (južnim vinima!) pomoći u sinergiji i s rezultatom postizanja željenog pravog sklada aroma i okusa…  ♣

Eno-gastronomija i turizam: samoborska pozivnica

ZAŠTITA GREBLICE, KREMŠNITE i ČEŠNOFKE, BRANDY V.S.O.P., BERMET

Tek što je prošao ovogodišnji tradicijski karneval, Samobor je ponovno, upravo ovih dana, počeo jače privlačiti pažnju šire javnosti: protagonisti su institucionalizirano zaštićene dugogodišnje zvijezde s tanjura samoborskoga kraja – originalna i tipična greblica iz Ruda, zatim jedan od simbola Sambbora i prva asocijacija na Samobor a to je kremšnita po tradicijskoj recepturi kraja, te sanoborska češnofka.

Na središnjem smoborskom trgu, Trgu kralja Tomislava, kraljica samoborskih kolača – Samoborska kremšnita kao zaštićeno kulturno dobro RH (Marko Colić)

Rudarska greblica sa zaštitom zemljopisnog porijekla na razinji EU! (Marko Čolić)

Rudarska greblica, kolač kojemu je Ministarstvo poljoprivrede RH potkraj 2017. odobrilo nacionalnu zaštitu zemljopisnog porijekla, sada se, po novome, diči statusom Rudarska greblica sa zaštitom zemljopisnog porijekla na razini Europske Unije. U EU je trenutno zaštićeno oko 1600 proizvoda, od čega ih je iz Hrvatske, skupa s Rudarskom greblicom, gotovo 20. Za postizanje zaštite Rudarske greblice uvelike je zaslužna pekarnica Nikl iz Ruda ponad Samobora a koja već odavna brižno i vjerno njeguje izvorni oblik te delicije. Nositelj spomenute najnovije zaštite je Udruga Rudarska greblica, jedan od osnivača i aktualni predsjednik koje je upravo Andrejas Nikl, vlasnik sada spomenute pekarnice. On se, primijetivši još prije dosta vremena da se na tržištu pod nazivom Rudarska greblica počinju pojavljivati uradci u različitim verzijama što dosta odudaraju od originala s kojime se ponosilo rudarsko selo Rude i s kojime, kroz priredbu Dani Rudarske greblice što postoji već više od 32 godine nastoji u svoj kraj privući gurmane i one koji drže do kulture, povijesti, tradicije, izvornosti. Rudarska greblica sa oznakom zaštićenog zemljopisnog porijekla i vidljivo obilježena prikladnim znakovljem može se proizvoditi isključivo u Rudama i okolnim selima a to su Cerje, Kotari, Braslovje, Prekrižje Plešivičko te Manja Vas. Kako zaštita počiva na specifikaciji kao službenom dokumentu odobrenom od strane Ministarstva poljoprivrede, receptura, način pripreme i konačni izgled, zapravo ukupna organoleptika zaštićene greblice moraju biti ujednačeni kod svih ponuđača. Svi proizvođači zaštićene greblice obvezni su bili sklopiti odgovarajući ugovor s certifikacijskim tijelima, ovlaštenima od strane Ministarstva poljoprivrede, kako bi se mogle provoditi i učinkovite kontrole autentičnosti radi sprječavanja mogućeg švercanja drugih greblica pod nazivom/oznakom Rudarske greblice s kzp. Kako se čuje od obitelji Nikl, Rudarska greblica s kzp potrošačima je dostupna u Rudama i Samoboru te u Zagrebu u određenim specijaliziranim trgovinama zdravom i domaćom hranom.

Andrejas Nikl iz pekarne Nikl, predsjednik udruge Rudarska greblica (Marko Colić)

Kao Samoborska kremšnita u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske ušla je slatka delikatesa sastavljena od kora prhkog lisnatog tijesta s gornje i donje strane te od, u sredini, lagane pjenaste žute kreme od tučenih jaja kojoj rahlost daje pažljivo umiješani snijeg od bjelanjaca. Pažnja, pažnja!: riječ je o kraljici samoborskih kolača rađenoj, tako barem stoji u obrazloženju zaštite od strane Ministarstva RH, po recepturi što ju je 1920. godine osmislio i do 1966. do odlaska u mirovinu primjenjivao samoborski slastičar Đuro Lukačić da bi onda s njime i uz nadgledanje autora osobno vjerno i vrijedno nastavile njegove samoborske učenice pa onda i s vremenom majstorice slatkog deserta Branka Žganjer iz slastičarnice U prolazu i Višnja Vukmanović iz kavane Livadić. Rješenje o zaštiti izdala je potkraj siječnja ove godine Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. U specifikaciji stoji da za svaku turu kolača od oko 56 ovećih kocaka treba 24 jaja, tri litre mlijeka, 20 dag brašna, 75 dag šećera, dva vanilijina šećera, dvije veće kore lisnatog tijesta te šećer u prahu kojime se, kad se od velikog cijelog kolača izrežu 54 kocke, obvezno pospe gornja kora kremšnita. Kao nositelje zaštite Samoborske kremšnite kao nematerijalnog kulturnog dobra Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija RH spominje kavanu Livadić i slastičarnicu U prolazu, obje su smještene na Trgu kralja Tomislava u samom središtu Samobora.

Slastičarnica U prolazu: Lila, Snježana i Mirjana … veselo, uz originalne samoborske kremšnite i fašničke krafne. Kremšnite privlače u Samobor i goste iz daljine, ovih dana U prolazu je u društvu s jednim od najpoznatijih samoborskh ugostitelja i s voditeljem slastičarnice U prolazu te kafića Tin te predsjednikom Udruge samoborskih vinogradara i vinara Marijanom Žganjerom viđen znani korčulanski vinogradar i vinar Frano Milina Bire! (suhiucasi)

Što se tiče Sanoborske češnofke, ona je, čulo se, dobila rješenje o nacionalnoj zaštiti zemljopisnog porijekla. Samobor je, inače, svojedobno bio vrlo žustro krenuo i s promidžbom Samoborske salame kao svog specijaliteta, već godinama eto održava se tamo manifestacija Samoborska salamijada s ocjenjivanjem tog proizvoda i sa svečanom podjelom nagrada najboljim uzorcima, međutim taj proizvod, koji je u najvećoj mjeri u tržišno interesantnoj količini proizvodila tvrtka Igomat, dogurao je tek do službenog rješenja kojim se proglašava kao zaštićena robna marka Zagrebačke županije, Zagrebačka županija je i nositelj te zaštite. Rješenje o nacionalnoj zaštiti zemljopisnog podrijetla za Sanoborsku češnofku važan je prvi korak do zauzimanja statusa na europskoj gastronomskoj karti. Nositelj zaštite je udruga Sanoborska češnofka, na čelu koje je kao predsjednik Igor Runtas, on pomalo od svojega oca Zdravka Runtasa preuzima poziciju čelnika spomenutog Igomata. Iako je Svijet u Čaši, u želji da potrošačima pojasni što mogu očekivati od zaštićene Sanoborske češnofke i kako će je se na tržištu – mesnica ima dosta! – uopće moći prepoznati, tražio detalje oko zaštite Sanoborske češnofke, i obećano je da će oni stići ali na žalost, nismo ih dobili u traženom roku…

Sanoborska češnofka

Umotavanje u autentični, dakle službeno na temelju određenih bitnih parametara priznati znakovno lako prepoznatljivi plašt institucionaliziranosti znači u tržišnom nadmetanju isticanje veće kakvoće proizvoda, ukazuje na to da proizvod ima višu dodanu vrijednost, i da na tržištu podnosi i višu cijenu od drugih, nezaštićenih istorodnih artikala.  Da bi kupac mogao imati povjerenje u tu višu dodanu vrijednost i da mu bude jasno zašto je nešto skuplje te da mu to bude i prihvatljivo bitno mu je da odmah i lako u moru proizvoda primijeti/prepozna privilegiranu oznaku koja ga vodi u detalje, a to su definicija onoga što je zaštićeno i uvid u to na čemu počiva zaštita (specifikacija, pravilnik). U svemu je iznimno važno i to da taj zaštićeni proizvod u stilski ujednačenom profilu bude na tržištu dostupan u dovoljnoj mjeri, minimalno u tzv. kritičnoj ukupnoj masi.

Pravilno i prikladno zaštićeni proizvodi primjereno zastupljeni na tržištu osjetno višestruko dobivaju na značenju, oni, primjerice, ulaze u rang jednih od mogućih snažnih I pouzdanih aduta kraja u privlačenju gostiju-turista, dakle nečega što na veliku korist, osim proizvođaču-ponuđaču izravn, može biti i cijeloj društvenoj zajednici, tada ona ima računa i opravdanja za ulaganje u razvoj marke. Ne zaboravimo da je Samobor, koji, inače, službeno postoji još od 1242. godine kad mu je Bela IV. potvrdio status slobodnog kraljevskog trgovišta, i koji kao svojevrsno predgrađe Zagreba neposredno povezuje Metropolu sa susjednom Slovenijom, godinama sa svojim prodavaonicama, ugostiteljskim objektima od pečenjarnica i gostionica do lokala na vrlo visokom nivou bio veliki zagrebački restoran, onda je nastupilo zatišje i sad je red da lijepa tradicija, pa eventualno i povratkom popularnog vlakića Samoborca, ponovno procvjeta!..

Samobor ima što-šta za ponuditi stolnim hedonistima odnosno onima koji uživaju u gurmanskim porocima. Na području Samobora postoji oko 15 tradicijskih restorana, zatim nekih dvadesetak što pizzerija što bistroa, šest je slastičarnica, ima, dakako, i mesnica, veliki ponuđač mesa i mesnih prerađevina je već spominjani Igomat sjedište kojega je u obližnjem Otruševcu, inače u susjedstvu jednog od tih značajnijih tradicijskih ugostiteljskih objekat – Kod Špilje, a što se tiče konkretno češnofke, ona bi se osim kod Igomata trebala naći u ponudi na osam punktova kod mesara članova udruge Sanoborska češnofka. Uz upravo opširno spominjane zvijezde na tanjuru te posebice u vrijeme Fašnika krafne, ali i jedinstvenu samoborsku muštardu kao prilog slanim jelima, svakako valja ovdje spomenuti još gastro-ikone u čaši kao npr. Samoborski bermet, aromatizirano crno vino što se, po recepturi iz doba od prije Napoleona, radi od Portugisca i Frankovke uz dodatak pelina i južnog voća, tu, kao i kod samoborske muštarde ističe se obitelj Filipec, s podrumom i kušaonicom u središtu Samobora, tik uz Trg kralja Tomislava. A u relativno novije vrijeme razvio se i lijep izbor vrlo kvalitetnih destilata iz proizvodnje tvrtke Hedonica koju na Vrhovščaku vodi bivša Vinska kraljica Zagrebačke županije Kristina Vugrin, ona je baš ovih dana izašla pred javnost s jednim novitetom – starim vinjakom Mihael V.S.O.P. (very special old pale, propis je da mora dozrijevati u bačvi najmanje pet godina), inače dobitnikom srebrne medalje na ocjenjivanju San Francisco World Spirit Competition!…

Vrijedne ruke ljudi samoborskog kraja pišu, dakle, i dalje povijest okusa, a na nama je da te arome i okuse kušamo i originalnost DOŽIVIMO svim čulima. Povijest je pak u Samoboru ostavila brojne objekte koje valja posjetiti i razgledati i VIDJETI, brojne priče i pjesme koje treba poslušati i ČUTI. Evo, prigodno, sada, još na početku godine i u trenucima postupnog popuštanja anti-covid19 mjera Stožera, uz sugestije Turističke zajednice Zagrebačke županije, kratkog putokaza kuda ići/proči, kamo stići i gdje se, barem nakratko ako već nije prilika zadugo, zaustaviti…

Rekao bih da je najbolje s obilaskom startati s glavnog samoborskog trga, Trga kralja Tomislava. U želji da se uživa u originalnm samoborskim vizurama i okusima svakako treba prošetati središnjim samoborskim trgom, jednim od rijetkih trgova na kojem su sve zgrade zaštićeni spomenici prve kategorije! Upravo na tome trgu su objekti tijesno vezani uz prvi dio ovog priloga – kavana Livadić, te slastičarnica U prolazu, ali i, vis a vis, te za ljubitelje plemenite kapljice, kafić znakovitog naziva Tin! Istina, ugostiteljski objekti još uvijek ne rade punom parom – otvorene su tek terase, a prostrani glavni samoborski trg, pogotovu o sunčanom i toplijem danu kakvi su baš sada, kao uvod u proljeće, i na pomolu, dojmljiva je takva terasa!… Mirisi tradicije neka vas vode i ulicama ovog urbanog bisera Zagrebačke županije koji očuvanom starom gradskom jezgrom, ali i brojnim kulturnim znamenitostima može privlači izletnike i turiste.

Tik uz glavni trg pronađite kušaonicu obitelji Filipec gdje uz redovna (buteljirana) lokalna vina kojima se predano bavi strukovno dobro potkovani mlađi član obitelji – Toni Filipec, možete kušati samoborski bermet, sada pod njegovom ingerencijom. Na slici snimljenoj drugoga dana ožujka tri su generacije Filipecovih: tata koji je toga dana proslavio 80. rođendan, sin Toni koji eto sada vodi posao, te unuci koji će jednog dana od svoga tate Tonija preuzeti bermetnu štafetnu palicu

Cestom točno ponad poznate Samoborske pivnice a koja vodi ubrdo stići ćete u naselje Vrhovščak, i sjedište destilerije Hedonica. Dočekat će vas nasmijana vlasnica i voditeljica destilerije Kristina Vugrin Maslek, koja se žesticama bavi od 2011, u taj posao ušla je kao nasljednica svojega oca. Prije toga neko je vrijeme radila kao zaposlenica jedne PR-agencije. Što kaže o objektu, proizvodnji i proizvodima:

Kristina Vugrin Maslek i njen Stari Vinjak Mihael V.S.O.P. (suhiucasi)

– Godišnje proizvedemo oko 5000 litara različitih jakih pića. Destilerija Hedonica nudi žestice s 15 različitih okusa, npr. travaricu, rakije sa šipkom, medom, orahom, borovnicom, višnjom, industrijskom konopljom…Baza za macerate su rakija od jabuke, šljive, kruške Tepke, lozovača (odležana u drvu). Radimo i Calvados i vinjak. Kao najnovije, vinjak imamo i u prestižnim kategorijama V.S. i V.S.O.P. Po propisu, V.S. mora odležavati najmanje dvije godine, a V.S.O.P. mora odležavati najmanje pet godina. U planu je i izlazak, u dogledno vrijeme, starog vinjaka Hors d’Age.  Baza aktualnog V.S.O.P.-a je graševina za koju smo grožđe brali nešto ranije, s višom kiselošću. Vinu nismo uopće dodavali SO2. Za proizvodnju tog vina zadužen je bio moj suprug Nenad Maslek. Svi destilati odrađeni su sa kontroliranom fermentacijom i dvostrukom destilacijom, prva je bila na 80 volumnih postotaka alkohola, a druga na 65 vol %. Destilat je onda stavljen na dozrijevanje/odležavanje u bačve zapremnine 125 i 150 litara. V.S.O.P. je proveo četiri godine u drvenoj bačvi i još godinu dana u inoksu, a V.S. dvje godine bio je u drvu. Inače, bačve koje imam su iz produkcije jaskanskog bačvara Goluba.  – objašnjava Kristina.

Kuća za odmor, te dolje lijevo, kušaonica

Obitelj Maslek okrenuta je i turizmu:

– Destilerija i kušaonica uređene su u tradicionalnom, autohtonom stilu. U degustacijskoj dvorani, dakle unutra, imamo mogućnost prezentacije i degustacije rakija za maksimalno  20 osoba. Međutim lijep prostor za predah, pa i s dobrom čašicom i uz meditaciju, na otvorenome je, u vrtu.  Ukupna ponuda dopunjena je ruralnom kućom za odmor smještajnog kapaciteta za osam osoba, te obogaćena saunom i jacuzzijem. Ispred kućice je sjenica sa roštiljem – veli Kristina.

Kruška Tepka Hedonica osvojila je srebrnu medalju na londonskom IWSC-u 2016. i brončanu medalju na World Spirit Competition 2017. U San Franciscu. Vinjak Mihael osvojio je San Francisco World Spirit Competitionu 2017. Srebrnu medalju.

– U smislu medalja sada dosta očekujemo od vinjaka Mihael VSOP. , koji je iznimno kompleksan u okusu i mirisu, s dosta je dimnih nota, dobro se osjeti i drvo, smatram da lijepe šanse  za kakvu medalju visokoga sjaja ima i vinjak Perun V.S., koji je  nježnijih i svježijih je nota, a s aromatikom u pravcu vanilije…- rekla je Kristina.

Obilazak Samobora i okolice možete od Trga kralja Tomislava nastaviti i šetnjom uz Gradnu do perivoja gdje je su Samoborski muzej, nekadašnji dom skladatelja Ferde Livadića i okupljalište kulturnih velikana toga doba. Malo dalje, na par minuta hoda legendarni je restoran K Gabreku 1929.

Šetnju nastavite do ruševina Staroga grada Samobora. Nekadašnji dvorac bio je poseban na svoj način. Od 1268., pa sve do nedavno ovo zdanje je bilo u rukama brojnih različitih obitelji. Prije je bujalo životom, a sada je ostao samo jedan divan spomenik – razornom zubu vremena. Brojni su plemići i kraljevi kroz stoljeća bili gospodari Samobor-grada, od češkog kralja Otokara, koji ga je izgradio 1268., pa sve do Arpadovića, Frankopana, Erdodyja, Matije Korvina  i drugih obitelji plave krvi. Kako su se mijenjali vlasnici, tako se mijenjao i ovaj dvorac. 1902. godine, Stari grad završio je u vlasništvu Samobora za 5.293 krune. Od tada ge se pokušava obnoviti, ali nijedan pokušaj nije urodio plodom. No, možda i bolje, jer dvorac u ovoj formi ima neku čaroliju koju možda ne bi imao da nije baš u ovakvom stanju. U njemu biva neki duh vremena, krije se među zidinama i pliva među okolnim stablima. Ovo mjesto uistinu diše nekom posebnom energijom. Samoborski stari grad zamalo je bio poguban za Jackie Chana koji je ovdje umalo stradao snimajući poznati film Božji oklop.

(fotografije: J. Skof TZZZ)

No, vi krenite dalje i spojite se na šumsku šetnicu Anindol, koja će vas vratiti u centar Samobora. Usput obratite pozornost na baroknu kapelicu svete Ane, zaštitnice grada. Kod kapelice se nalazi staro plesalište, popularni tancplac, pa – slobodno i zaplešite!…

Samo pet kilometara dalje su Rude, gdje imate priliku obići Rudnik sv. Barbare, jedan od najstarijih europskih rudnika bakra i željeza. Upravo ovo malo naselje dalo je i prvi zaštićeni gastronomski proizvod Zagrebačke županije – prhku slanu pitu zvanu rudarska greblica, nekoć skroman gablec mjesnih rudara.

Izvan Samobora uz šetnju na svježem zraku čekaju vas nezaboravni vidici uzbrdo na Samoborsko gorje, zaštićeni park prirode zajedno sa Žumberkom. Označenih staza je puno i zadovoljit će i šetače početnike i ambiciozne planinare penjače. Iako ni jedan nije viši od 1000 metara, vrhovi Oštrc, Japetić i Okić ključna su mjesta hrvatskog planinarstva. Prvi izlet pod kapom Hrvatskog planinarskog društva organiziran je 1875. na Oštrc, a uspon književnice Dragojle Jarnević po strmoj strani Okića 1843. bio je naš prvi zabilježeni alpinistički pothvat.

Plešivički copanjek (suhiucasi)

Edukativnu notu izletu možete dodati tako da obiđete Eko-centar Budinjak i poučnu Stazu kneževa, pretpovijesni lokalitet s nalazištem starih grobnih humaka, ili pak Etno kuću pod Okićem, seosko domaćinstvo u kojemu je vrijeme stalo prije više od stoljeća….

U Zagreb se iz samoborskoga kraja možete vraiti i putem po drugoj strani brda Plešivica koje se isprsilo između Samobora i Jastrebarskoga. Na plešivičkoj strani greblica postaje – copanjak!  Koliko čujem, u Turističkoj zajednici Zagrebačke županije razmišlja se o inicijativi da se zaštiti i plešivički  copanjek. Bitne razlike između greblice i copanjka su u tome što greblica postoji u dvije varijante – s nadjevom od svježeg sira pomiješanog sa sitno sjeckanim zelenjem iz vrta, te s nadjevom od svježeg sira pomiješanog s usitnjenim orasima, a copanjek je samo u varijanti mješavine sira i sitno sjeckanog zelenja kao nadjeva k tome copanjek se, a što nije slučaj kod greblice, prije stavljanja na pečenje premaže slojem domaćeg vrhnja… ♣

Priča s Visa

BUGAVA, (NAR)OČITO, ŽELI VIŠE NJEŽNOSTI i LJUBAVI!

Sjajna sorta, upečatljiva vina… Imam sreću što dugo pamtim. Vugava ili Bugava – srce i duša otoka Visa. Bilo je svojedobno mišljenja da je riječ o Viognieru, raširenome inače u dolini rijeke Rhône na francuskome jugu, i svjetski glasoviti vinogradar/vinar Marcel Guigal s posjeda Etienne Guigal iz mjesta Ampuis toliko se bio zainteresirao za taj viognier s našeg Jadrana da je bogme potegnuo do Visa da se u priču osobno uvjeri na licu mjesta. Neke prilično daleke godine kad sam Guigala posjetio zajedno s Vladom Krauthakerom s kojim sam inače tada bio na promotivnoj  turneji Decouvertes  de vin de la Vallée du Rhône prvo njegovo pitanje upućeno nam bilo je – kakva je situacija s vugavom na Visu! Toliko je bio oduševljen njome! I on je tada – naime još nisu bili obznanjeni rezultati novijega znanstvenog istraživanja putem DNA – bio uvjeren da je riječ o sorti Viognier koja je eto nekako našla put do našega Visa, i zadivljeno nam je, u kušaonici u svom podrumu uz čašu svojega viogniera, pričao o sličnostima dvaju vina s različitih geografskih prostora u mirisu pa i u okusu, ali i o nijansama normalnima za dva drukčija terroirea.  I dok je Viognier danas svjetski popularan kultivar, pa se uvozi i u Hrvatsku i sadi ovdje – jedan od onih koji ga ima u pokusnom nasadu je upravo Krauthaker u Kutjevu a moguće je da bi tom francuskom gostu čak i bolje odgovarala pjeskovita tla u toplijim baranjskim (Belje) i srijemskim (Ilok) vinogorjima, dotle vugave jedva da se i kod nas nađe, za nju se baš  ni ne čuje. Stanovitu proizvodnju doduše ima na Visu Antonio Lipanović, kod njega sam u nekoliko navrata prije dosta godina znao kušati i sjajne vugave, ali postojeće količine vina i osjetno malaksala aktivnost viških proizvođača u marketingu sveli su vidljivost vina od te sorte praktički na nulu!

Nada postoji da bi se to moglo promijeniti nabolje, s obzirom da se Marko Vojković, zagrebački poduzetnik inače rodom s Visa i potomak upravo vinogradarsko-vinarske viške obitelji, pobrinuo za osnutak tvrtke Vislander (Vino za život-Wine For Life; naziv Vislander potječe iz vremena Drugog svjetskog rata kad su na otoku Visu vojnu bazu imali Englezi koji su, u želji da se opuste, rado dio svoje hrane mijenjali s lokalnim stanovnicima za crnjak od Plavca maloga!) u mjestu Milna te da je krenuo  ozbiljno u obnovu tradicijske poslovne obiteljske aktivnosti vezane uz Bakhov nektar.

S kušanja u Bon Apetitu organiziranog u suradnji sa Sašom Zecom i njegovom firmom Vina Croatia – Vina Mosaica: Marko i Marina Vojković uz vina koja su ponudili – Vugavu Nona Jelenka 2019 Dračevo polje (12 vol %), zatim Vugavu 2019 (14,5 vol %), pa Rosé 2019 Nona Jelica, Milna (15 vol %), kao i Plavce 2015 Milna Nona Franka (14,5 vol %) i 2016 (15 vol %), na kraju Plavac mali 2016 Tihobraće (15 vol %)

Vislander je krenuo i u proizvodnju destilata

Posljednjih godina Vojković je ubrzao tempo i sa sve jačim novčanim ulaganjem – do sada je riječ o investiciji  u vinograde (plan za nasade radio mu je prof. dr. Nikola Mirošević, stručnjak sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta) i u vinariju od nekih  2,5 milijuna eura. Projekt obnove, pokrenut 1998. i isprva s nešto sporijom dinamikom, ubrzan je, konkretno, 2003. kupnjom terena za novu sadnju trsja tako da je površina pod trsjem dosegnula devet hektara što na padinama što na polju s pješčanim tlom, međutim tu stvar što se tiče trsja ne staje, ove godine Vojković je aplicirao za sredstva za podizanje još 20 hektara vinograda.  S berbom 2017 proradila je nova, suvremeno opremljena vinarija dijelom u inoksu a dijelom u bačvama (barrique, tonneaux) Momo i francuskog Vicarda, zasad iz nje izlazi oko 50.000 boca crnog vina od Plavca i oko 30.000 bijeloga prvenstveno od vugave (dio bijeloga još je od otkupljenoga grožđa,špica kakvoće očekuje se kad svo iskorišteno grožđe bude vlastito). U 2020. otvorena je i destilerija, naime Vislander osim s vinom od lokalnih sorata krenuo je i s rakijama i likerima, konkretno kruškovačom, travaricom, lozovačom barrique i rogačicom te  ginom i ginom aromatiziranime rogačom. Idealan prostor za promidžbu a i plasman Vojković  ima u Zagrebu, riječ je o lijepom restoranu Bon Apetit (nekad je tu chefovao Branko Ognjenović), a sad ga vodi Vojkovićeva supruga  Marina.  Vojković inače posjeduje još, u Slavoniji, imanje na kojemu uzgaja crne slavonske svinje fajferice, tako da se i u segmentu originalne hrane pobrinuo za  adute u ponudi za hedoniste za stolom.  ♣

_____________________________

Sorte: VUGAVA BIJELA

Sinonimi: Viškulja, Bugva, Bugava, Ugava. Neki za nju kao sinonim koriste i naziv Viognier, ali to nije ispravno.

Porijeklo: Vugava je stara sorta s otoka Visa u Jadranskome moru, dosta je ima kod Komiže i grada Visa, a izvan otoka nešto je sađeno i u selima kod Omiša, u najnovije vrijeme i na otoku Braču. Ne zna se posve točno odakle zapravo potječe. Postoje mišljenja da su je na Vis donijeli stari Grci, ali ta teorija nije znanstveno potvrđena. Za Vugavu se – s obzirom na aromatičnost i na arome – neko vrijeme šire smatralo da je isto što i Viognier, kultivar inače raširen u dolini rijeke Rhône na jugu Francuske, ali na znanstvenim ispitivanjima pokazalo se da je njen DNA-profil drukčiji od Viognierovoga.

Rod: Najbolje uspijeva na dubokim, ali umjereno vlažnim ili pak suhim tlima, na osunčanim i toplim položajima koji nisu izloženi vjetru. Sorta spada u one koje dozrijevaju ranije. U cvatnji ne prhne, grožđe joj se odlično drži na trsu i lako se pretvara u suhvice. U prvoj mladosti Vugava rodi slabo, nakon osam do 10 godina bolje, ali (gotovo) nikad ne rodi količinski baš jako dobro. Bobice imaju tanku pokožicu i stoga su u opasnosti od osa i drugih insekata, ali i od toga da izgore na suncu. Osjetljiva je na pepelnicu, ali je otporna na peronosporu.

Svojstva: Vugava pripada ponajboljim bijelim sortama za proizvodnju prvorazrednih vina, nadasve desertnih Grožđe je vrlo slatko, odlično za zobanje. Vino, lijepe zlaćano-žute boje, vrlo izražena ugodna voćna (marelice! – otud i usporedba s Viognierom)  i cvijetna mirisa, odlične je kakvoće, snažno i toplo.

Jelo i servis: višku vugavu poslužite uz jača i krepkija jela, npr. pečenja, na 12 – 14 stupnjeva i iz velike trbušaste čaše. ◾

______________________________

Winnetou iz Potomja

DINGAČ INDIJAN!

Dobro se zna – Indijaca je najviše u Indiji, Indijanaca – ako ih je uopće još išta i ostalo poslije američkih ratova i silnih rezervata u koje su ih bijelci trpali – valjda je najviše u SAD, a – gdje je puno, možda i najviše na svijetu – INDIJANA?

Pa, valjda, kao i Violića, na našem poluotoku Pelješcu! Mladići Ivan i Juraj Violić također su Indijani. I to iz znane vinogradarsko-vinarske obitelji. Djed Indijan bio je legenda, pametan, dosjetljiv, prepreden, zdravog razmišljanja, inventivan u smišljanju vragolija ali po potrebi i psina, na neki način fakin, a glede vina vrlo prilagodljiv tržištu, kupca bi odmah čim bi mu pristupio pročitao u smislu zavrjeđuje li dotični po svom znanju o vinu a i spremnosti da se na odgovarajući način pokaže (iskaže) u okviru svog gotovinskog statusa, da mu ponudi za popiti nešto što spada u rang špice kakvoće, nešto iz sredine ili nešto osrednje od osrednjega. Kad sam bio naišao kod njega, on me, ne znajući čime se bavim, procijenio tako da s kušanjem ipak nismo krenuli s najniže točke, a imao sam sreću i, na kraju, veliko zadovoljstvo da na osrednjem nismo stali i da je u jednom trenutku razgovora na terasi gdje smo potkraj lipnja sjedili pošao u podrum i vratio se s peharom gustog crnjaka, pokazalo se, najboljeg vina što je imao u podrumu. Bio je to njegov Dingač, smješten u bačvicu ne nekog osobitog izgleda i postavljenu u pozadini inoksa u mraku u kutu nikome na putu. Donija san ti da vidiš ča iman, triba ga sada pit, ovo vino mi ne smi prilitit (prilitit= proći ljeto), najboje je sada, rekao je.

I poslije, nakon što sam se vratio u Zagreb, svako mi se toliko kroz više godina obraćao pismom s vrlo zanimljivim razmišljanjima o vinu/vinima i kako ih raditi na posve ekološki način i da maksimalno pokažu svoju autohtonost i originalnost, zatim o stavovima o ljudima, životu.

Winnetou iz Potomja: Ivan Violić Indijan i vina koja proizvodi skupa s bratom Jurajem

Ovih dana susreo sam i upoznao unuka legende Indijana Ivana seniora seniora, koji je studirao u Zagrebu, ekonomiju, i koji s bratom Jurajem, studentom turizma na zagrebačkom Vernu, nastavlja  obiteljsku vinogradarsko-vinarsku tradiciju što je na braću prešla od oca im seniora Ive Violića Indijana, po struci građevinara a po zanimanju i hotelijera (uz more u Orebiću sagradio je hotelčić zamišljen da okuplja turiste-vinske ljubitelje i znalce).

Ivan junior Indijan je na kušanje za nekolicinu zagrebačkih vinskih novinara u kući sina također jedne legende – pokojnog Srećka Ljubljanovića, degustacija je eto bila svojevrsni tribute majstoru vinskog pera Srećku! – donio dingače iz nekoliko berbi te jedan plavac a koje on i brat mu, inače od malih nogu nazočni u vinogradu i podrumu, po onome kako su naučili od dida, oca, te Nike Bure, rade zajedno. Riječ je o dingačima u kategoriji Klasiko i kategoriji Prestige. Grožđe Plavca malog od 40 godina starih loza na Dingaču na mikrolokaciji je Pasi, a dio ga je na mikrolokaciji Granice Burino Ždrilo koja slovi također kao bolja, iznadprosječna, tlo je kamenito, uzgoj ekološki, fermentacija na vlastitom kvascu, nikakvi aditivi dodavani. Dingač 2018 namijenjen kategoriji Prestige, izvađen za ovu priliku iz bačve, dakle još ne posve dovršen, obećava i te kako, a Dingač 2017 (16 vol %) sjajan, Dingač 2013 sa 16,5 vol % s blagom slasti, s finom nijansom hlapljive kiselosti koja paše takvome vinu podsjetio je na fortificiranu kapljicu. Plavac bazni također jako dobar!

Indijani Violići – sjajnog li profesionalnog spoja kroz praksu priučenih i naučenih vinogradara-vinara, kroz obrazovne institucije naučenih ekonomista te turističkog djelatnika (na moru!!!). Možda/vjerojatno sutra vrlo uspješni i hotelijeri i ugostitelji!

Momci sad raspolažu s 1,5 hektara vinograda s ukupno oko 15.000 loza (stari, gusti nasad!), imaju volju širiti se s vinom. valjda će (na djedov način!?)  umjeti dobro procijeniti koliki kapital drže u rukama i što im sve lijepo on uz privrženost rodnoj grudi te poštivanje i njegovanje originalnosti može pružiti. Sretno, momci, istinskog Dingača premalo je u odnosu na kakvoću koju Plavac mali na ekstra poziciji te bez akrobacija u podrumu, kao i u količini što na tom kvalitativnom nivou i unutar prepoznatljivog stila i stabilnog organoleptičkog profila može pružiti a koja, zbog toga što nema sloge i prikladnog usmjerenja među lokalnim proizvođačima tako da gotovo svatko radi kako mu volja, još na tržištu nije raspoloživa u tom punom opsegu!…   ♣

Dvije strane hrvatske ekstra-djevičanske medalje

BLISTAVA ISTRA, i SRAMOTA s DOMAĆEG TRŽIŠTA

Čarobna,čudesna istarska ulika

Već šestu godinu zaredom Istra, u kojoj je oko 1,5 milijuna stabala masline, nosi titulu najbolje maslinarske regije na svijetu.  U autoritativnom svjetskom vodiču maslinovim uljima extra-vergine Flos Olei iz Rima među 500 najboljih ulja planeta čak 71 je iz Istre!

Hrvatska maslinova ulja ekstra-vergine su, očito i s pravom, među najskupljima na svijetu, meritorna osoba s našeg najvećeg pluotoka – Denis Ivošević, pročelnik za turizam Istarske županije ali koji je duboko svjestan značenja poljoprivrede i lokalnih osebujnih delicija baš za turizam i koji dobro zna bitne elemente vezane uz eno-gastronomiju, s ponosom veli kako za litru ekstra-djevičanskog maslinjaka iz Istre treba izdvojiti u prosjeku više od 22 eura, istodobno litra maslinova ulja te kategorije u Italiji, veli za usporedbu, kreće se oko  11 eura, u Španjolskoj šest, a u Turskoj četiri. Ivošević naglašava i to da je, kao i vino, i maslinovo ulje postalo snažan mamac za turiste, nekih 40 najboljih kuća maslinova ulja hrvatskog dijela Istre – a to su objekti što nude razgled maslinika pa i uljare-uljarskog podruma, zatim degustaciju na licu mjesta u vlastitoj kušaonici i mogućnost kupnje ulja na kućnom pragu, godišnje primi čak oko 60.000 indidivualnih gostiju!

U 2020. kad je okolnostima moćno dirigirao corona-virus i kad nije baš bilo nekih investicija u turizam, u Istri je, kako čujem opet od Denisa Ivoševića, u uređenje upravo objekata maslinara u unprjeđenje kakvoće proizvodnje i u poboljšanje prihvata gostiju uloženo više od 50 milijuna kuna! Među novim relevantnim istarskim maslinarskim centrima, kako su lokalno nazvani ti objekti kompletno vrhunski opremljeni kako za proizvodnju tako i za prezentacije ulja i za zadovoljenje gurmanskih poroka gostiju, su oni koje vode Sandi i Tedi Chiavalon, Klaudio Ipša, pa Boris Galić, tu su i onaj od Vanđelića i onaj zvan Oleum Maris… Od vrlo kvalitetnih manjih uljara koje pružaju maslinarima usluge prerade masline svakako treba spomenuti i onu od Danijela Kraljevića Cuja, a od velikih pogona (veće površine maslinika, vlastita moderna uljara, degustacijska dvorana s ponudom hrane kombinirane s maslinovim uljem i prodavaonica izvrsnog ulja i po relativno prihvatljivoj cijeni) ističe se porečka Agrolaguna.

Sandi Chiavalon, Dario Činić i Tedi Chiavalon u uljari obitelji Chiavalon

Dario Činić već je osvajao medalje za svoja ulja na svjetskom ocjenjivanju za vodič uljem Flos Olei, koji vodi Marco Oreggia, na slici sa Činićem

U Istri stalno pomalo raste i broj (jako kvalitetnih) maslinara i ponuđača (ekstra djevičanskog) maslinovoga ulja, a jedan od novijih i glede kakvoće vrlo perspektivni maslinar na tržištu sa svojim uljima La Rovinjola  (Belica, Buža i mješavina sorata) ekstra-vergine je Dario Činić iz Rovinja, nekad, kažu,  glavnog centra maslinarstva u Istri a koji je, zacijelo stoga što se silno razvijao turistički i istodobno, razumljivo, malo opustio u djelatnostima na zemlji, naslov s vremenom morao prepustiti Vodnjanu.

Činić, koji, očito je, grize u poslu, ima maslinik Sv. Cecilia od sedam hektara i s oko 1000 stabala maslina, namjera mu je tu urediti Park rovinjskih sorata ulike, s degustacijskim centrom.  Činić je nekad bio vrlo aktivan kao djelatnik u turizmu i ako nađe prikladnog poslovnog partnera kao ulagača postoje velike šanse da oformi značajan maslinarsko-turistički objekt visoke I turističke vrijednosti. Trenutno Činić masline prerađuje u novoj uljari kod prijatelja i kolega – po ulju vrlo afirmirane braće Sandija i Tedija Chiavalona.

                Na zemljištu na njegovu masliniku i uz njegov maslinik postoji, kaže mi Dario, nekoliko tipičnih istarskih kažuna ali i kućica koje bi preuredio na način da budu informativni, edukacijski i promidžbeni punktovi vezani uz (istarsko) maslinovo ulje ekstra vergine pa i uz sireve i kobasice, pršut i vino (Malvazija, teran Muškat) tipične za istarsku eno-gastronomiju.

Maslinik Darija Činića i u njemu berba, lani

Klaudio Ipša

Iz Istre i vezano uz masline i maslinovo ulje još i lijepa vijest iz sela Ipši kod Livada, središta istarskog tartufarstva: istaknuti maslinar ali i vinogradar i vinar Klaudio Ipša diči se sa svojom novom uljarom kapaciteta prerade 1000 kg maslina na sat! Uljara je već krštena, krajem prošle godine obavljena je u njoj prva proizvodnja ulja. Klaudio Ipša, koji proizvodi neka od najboljih maslinovih ulja ekstra vergine na našem najvećem poluotoku, rado će se pohvaliti kako je trenutno njegova uljara jedna od samo četiri takve supermoderne na svijetu! Obitelj Ipša trenutno je zaokupljena radovima na kušaonici i prodavaonici ulja (i vina), tako da bi njen Istarski maslinarski centar kakav je spominjao Denis Ivošević bio spreman za otvorenje do početka turističke sezone!

Klaudio Ipša sa sinom Ivanomu novoj njihovoj uljari, sada jednoj od najmodernijih na svijetu!

______________________________

TOLIKE PRIČE o ZDRAVOJ HRANI i PREHRANI, i ISTODOBNO TOLIKI PROPUSTI u OZNAČAVAJU i KONTROLI PREHRAMBENIH PROIZVODA NA NAŠEM TRŽIŠTU! –  Naličje ekstra-djevičanskog maslinovog ulja na tržištu Hrvatske: najnovija vijest je da su inspektori istražujući po prodavaonicama u Lijepoj našoj ustanovili da – svaka druga boca maslinovog ulja sadrži neispravno (označeno) ulje, ulje koje ne pripada kategoriji ekstra djevičanskoga kako mu piše na etiketi!  Od oko 25 analiziranih ulja čak 14 ih je palo na senzorskim analizama. Za javnost je obznanjeno da je unutar 25 ispitanih ulja sedam bilo iz Hrvatske, od čega su se dva uzorka pokazala nesukladima, a 18 ulja bilo je iz porijeklom iz EU – jedno iz Grčke, 10 iz Italije i sedam iz Španjolske.

Ne vidim, ne čujem, ništa ne govorim…

U 2019. smo, inače, uvezli 45 milijuna litara ulja za 14,6 milijuna eura. Većina tih EDM (ekstra-djevičanskih maslinovih) ulja u maloprodaji je (u nas) bila ispod 40 kn za litru, na akcijama su prodavana i po 20 do 30 kuna. Znakovito za naš kontrolni sustav: Večernjak je napisao da trgovci nisu, sad kad je otkriveno da ulja ne odgovaraju deklaraciji, dužni automatski odmah maknuti sporne etikete s police, barem dok se ne okonča pravni postupak protiv optuženih za nepravilnosti. Iako je svatko tko s iole pažnje prati ponudu maslinovoga ulja na policama a i sada kad su objavljeni rezultati analiza mogao primijetiti da autentično ekstra-djevičansko maslinovo ulje jednostavno nije moguće naći po niskoj maloprodajnoj cijeni, pogotovu po 40 kuna i nižoj, dio kupaca privuče ta niska cijena. S obzirom na brzinu kojom se u nas provode postupci, taj ostanak nepropisno označenih boca na policama  može dovesti do toga da do okončanja sudskog spora inkrimirane etikete budu, s obzirom baš na vrlo atraktivne maloprodajne cijene, prodane i da se uopće izgubi trag o postojanju neprikladno označenog proizvoda u redovnoj prodaji. Inače, upravo takvo cjenovno dosta nisko pozicionirano ulje  (inače porijeklom iz Italije!) i nakon objave članka o lažiranjima i dalje se – baš i te srijede kad je novinski prilog objavljen –  nesmetano reklamira(lo) na našoj TV…

E, pa sad pitanje je: sad kad smo napokon u svjetskim okvirima i službeno s proizvodom svrstani u špicu i kad ima šanse da se ta špica i plasira po vrlo visokim cijenama – gdje su tu s ovakvim pristupom prema prijestupnicima državna zaštita poštenih i ambicioznih uljara i potpora domaćim proizvođačima koji su Istri i Hrvatskoj svojim ekstra kvalitetnim uljima napravili sjajnu promidžbu i koji mogu biti i te kako zaslužni i za povećani broj maslinarskih turista u Istri?◾

______________________________

Flos Olei svjetski je vodič maslinovim uljem, pojavljuje se u tiskanom izdanju i na internetu. Tiskano izdanje domenzija je 14 x 21 cm, i ima 884 stranice. Knjiga, koja se tiska na talijanskom i engleskom te na kineskom jeziku, i predstavlja masinova ulja i proizvođače iz 54 zemlje svijeta, stoji 40 €.

Na ocjenjivanju mogu sudjelovati maslinari-ponuđači maslnova ulja, uljare, udruženja odnosno zadruge proizvođača, poduzetnici koji se bave segmentom etiketiranja, ambalažom i pakiranjem.

Za sjevernu polukuglu uzorci za ocjenjivanje primaju se od 1. veljače do 31. svibnja tekuće godine, konkretno to je, za 2021. godinu, već sada.

Organizatoru treba poslati, dakako uz ispunjenu prijavnicu, od svake etikete za koju se želi ocjena po tri uzorka u bocama zapremnine ili 0,5 lit ili 0,75 lit, po uzorku cijena ocjenjivanja je 200 €, a troškove slanja uzoraka snosi dakako pošiljatelj.

Uz uzorke, za svaku etiketu traži se kemijska analiza i, ako postoji, certifikat o organskom odnosno biodinamskom uzgoju, o apelaciji (ZOI, ZOZP), o kosheru odnosno halalu. Potrebno je još dostaviti i materijale – pisane i fotografije – na temelju kojih se u knjizi može napraviti lijepa prezentacija gospodarstva koje s na ocjenu dostavljenim uljem nastupa na tržištu.

Adresa primatelja je MARCO OREGGIA, Flos Olei, Via Positano 100, 00134 Roma (Italy)

Dodatne informacije i kontakt:

Tel. & Fax: +39 06.7197254 / E-mail: marco.oreggia@gmail.com / Web: www.flosolei.com / Shop: www.flosolei.com/shop

Evo ipriznanja koja se dodjeljuju: uvrštenje u Hall of Fame • proglašenje The Best (najbolji) – Gospodarstvo godine • Gospodarstvo u usponu • Pogranično gospodarstvo • Gospodarstvo u srcu • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje godine • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje – odnos kvaliteta/pakiranje • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje iz organskog uzgoja • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje iz organskog uzgoja i Zoi/Zozp • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje – metoda obrade • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje – kvaliteta/količina • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje – kvaliteta/cijena • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje monosortno – lagano voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje monosortno – umjereno voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje monosortno – intenzivno voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje miješano – lagano voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje miješano – umjereno voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje miješano – intenzivno voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje Zoi/Zozp – lagano voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje Zoi/Zozp – umjereno voćno • Najbolje ekstra djevičansko maslinovo ulje Zoi/Zozp – intenzivno voćno • Nagrada za uvoznika godine • Nagrada za restoran godine ◾

_______________________________

Kušaonica i prodavaonica maslinova ulja i vina Giorgio Clai, Brajki

Maslinovo ulje Terrebianche Giorgio Clai

Giorgio Clai – ulje i vino

Kao vrlo vrijedno odredište za gourmeta koji voli uživati u izvrsnom maslinovom ulju, odličnom vinu a i izvornim istarskim mesnim prerađevinama i sirevima svakako je, ovdje, nužno spomenuti visoketabliranog proizvođača i vina i ulja Giorgia Claija iz Brajkija kod Krasice.  Posljednjih godina Clai se širio s vinogradimaa i s maslinikom, preuređivao je vinski podrum, uređivao degustacijsku dvoranu i prodavaonicu vina i ulja. U planu je bila, kaže mi, i gradnja uljare ali odlučeno je da najprije treba kako valja urediti vinski podrum i prostor za skladištenje vina i ulja te prstor za prihvat gostiju, kupaca. Svoje masline zasad Clai prerađuje u uljari Agromilo iz Baredina, koju hvale mnogi istarski uljari. U ambijentu za degustacije Clai može primiti, što se veli, za silu, i autobus gostiju, posebice po ljeti i o ljepom vremenu kad je moguće sjediti u lijepm ambijentu I vani, ali napominje mi da je za unutarnji prostor idealan broj gostju najviše do desetak. Uz svoje ulje, vino i rakiju komovicu Clai nudi tipične istarske kobasice, salamu, te sir koje nabavlja kod provjerenih OPG-a u okolici i iz pogona Agencije za ruralni razvoj Istre AZRRI. ♣

_______________________­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­______

NOVO NA TREŠNJEVAČKOJ TRŽNICI u  ZAGREBU: AGROLAGUNINA MODERNA

KONOBA TRI KANTUNA (sir, ulje, vino…)

Nedavno je porečka  Agrolaguna na trešnjevačkoj tržnici u Zagrebu otvorila boutique Tri kantuna. Šarmantna zaposlenica Dora ističe adute u ponudi: zlatne Festigije Castello i LV  u magnumu i  dvostrukom magnumu, pa Ol Istria i kao zrelo i kao novo mlado maslinovo ulje, lijep izbor sireva Laguna Špina

__________________________________

________________________________________

VIJESTI/NEWS

Sajmovi

PINK DAY, osmi put U nadi da će to dopustiti okolnosti vezano uz famozne coronu i covid19, organizatori vinskih sajmova pripremaju se za ovu godinu za nastavak djelovanja. Međunarodni festival mirnih i pjenušavih ružičastih vina PINK DAY 2021. – zajedno sa svojim Zelenim in Pink dijelom posvećenim ekstra djevičanskom maslinovom ulju održat će se, u organizaciji udruge WoW, u Zagrebu, bude li sve u redu, 29. svibnja. Novost u odnosu na prethodnih osam godina u Muzeju Mimara je lokacija, naime zbog oštećenja Mimare u potresu, PINK DAY 2021 seli na otvorenu natkrivenu terasu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.  Naravno, stolovi će biti dovoljno razmaknuti i sve će se odvijati strogo prema propisanim zaštitnim protuepidemijskim mjerama za sve izlagače i posjetitelje. Festival-partner Pink Dayu ovaj put je VINISTRA.

Glavne i odgovorne za organizaciju Pink Daya – Sanja Muzaferija kao šefica WoW, i Vlasta Pirnat (Rene Karaman)

Uz klasičan izlagački dio predviđene su i dvije radionice – Svijet ružičastih šampanjaca grupacije Moët Hennessy i Istra – kraljica maslinovog ulja.

Po tradiciji, vrijednim darovima nagradit će se najbolje uređeni štandovi! ♣  

VINISTRA 2021 – Ne bude li neugodnih iznenađenja i ukoliko to Mjere dozvole, popularna Vinistra trebala bi se, kako je planirano, ove godine u Poreču  održati od 7. do 9. svibnja. Bilo bi to 27. izdanje ovog sajma vina i istarskih delicija, te 12. izdanje ocjenjivanja Svijet malvazija.

– Kako ove godine zbog ograničavajućih epidemioloških mjera nismo održali tradicionalni En Primeur u Zagrebu, Vinistra će biti izvrsna prigoda da se predstave vina nove berbe, odlične po svim karakteristikama, posebno za crne sorte. Za nas vinare jedina pozitivna strana 2020. bila je iznimna berba. Posljednje dvije godine snažno su pogodile vinski i turistički sektor, pa se jako veselimo ovogodišnjoj manifestaciji, susretu s našim partnerima, kupcima i ljubiteljima istarskih vina – ističe Nikola Benvenuti, predsjednik istarske udruge vinogradara i vinara, te naglašava kako će lokacija i popratni program ovisiti o epidemiološkim mjerama.

Uvod u Vinistru kao sajam međunarodno je ocjenjivanje Svijet malvazija, od 12. do 16. travnja u porečkom hotelu Parentium Plava Laguna. ♣

SALON PJENUŠACA  2021 u Zagrebu trebao bi se održati u petak,11. lipnja, ali ovaj put na Terasi Oleander u sklopu  hotela Esplanade, radno vrijeme bilo bi od 15 do 21 sati. Uz izlagački dio, kao središnje događanje, planirane su i edukativne radionice. U zagrebačkom hotelu Dubrovnik 19.3.2021. održat će se radionice: Pjenušavi Kvarner i Prirodno pjenušavo (Hrvatska & Slovenija).

Ove će se godine nastaviti i vrlo posjećeni  Pjenušavi doručci u vinogradu diljem Hrvatske, vinsko-umjetnički sadržaji na otvorenom, to bi bilo početkom ljeta, o detaljima naknadno, rekla je jedna od organizatorica prof. Marija Vukelić, na slici (Julio Frangen) s Ninom Levičnik koja brine o priredbi u Ljubljani. ♣

VINITALY 2021 – Jedan od najvećih svjetskih sajmova vina Vinitaly u Veroni planirao je svoje 54. izdanje za 20. do 23. lipnja ove godine. Za očekivati je bilo da će Talijani inzistirati na sajmu Vinitaly ove godine jer ipak su oni jedni od najvećih proizvođača vina na svijetu, u pojedinim godinama količinski i najveći, vrlo značajni su izvoznici i to, dakako, žele iskoristiti, u ovim posebno teškim okolnostima, na maksimalno moguće jači način.

Francesco Leanza – sjajna vina, podere Salicutti, Montalcino! (suhiucasi)

Predsjednik sajamske kuće Verona Fiere Maurizio Danese najavio je manifestaciju prilagođenu novim općim uvjetima koje u našim životima dirigira pandemija, a to znači da će se u koncipiranju ovogodišnje priredbe jako paziti da prostora bude više nego inače a izlagača pa i posjetitelja manje nego što je uobičajeno za Vinitaly, spomenuo je konkretno da bi se lipanjski Vinitaly odvijao na površini od oko 300.000 četvornih metara te da će se kao izlagače pa i kao posjetitelje za dolazak ponajprije animirati najistaknutija imena iz proizvođačke skupine i najznačajnija imena iz redova vinskih trgovaca, uvoznika, sommeliera, novinara. Uglavnom, VeronaFiere nastoji Vinitaly 2021 na najbolji mogući način prilagoditi poslovnom aspektu, pa će, kažu, ponuditi posebna rješenja za poslovne tzv. b2b susrete. Predviđeno je, za izlagače, besplatno savjetovalište o tome kako štand srediti da pruža što veću protuepidemijsku sigurnost. Glavni direktor Vinitalyja Giovanni Mantovani obavještava i o tome da će se sajamski prostor svako toliko dezinficirati, da će se montirati novi, tehnološki bitno unaprijeđeni klima-uređaji koji će u prostoru konstantno održavati za sigurnost prisutnih optimalnu temperaturu i vlagu interijera, te da će pridržavanje mjera sigurnosti protiv corone i covida nadzirati brojni redari i oko 400 sofisticiranih nadzornih kamera povezanih s jednim centrom, a na raspolaganju ć, za svaki slučaj, biti i punkt s dežurnim liječnicima.

Rok za slanje prijava za izlaganje je 12. travnja. 2021. ♣

Popuštanje protu-covidne stege

Cantina MM Zagreb

OTVORENJE NAKON TRI MJESECA…  – Napokon, jedva smo dočekali, svi. U popularnoj zagrebačkoj Cantini MM – vlasnik Marijo Mendek, osoblje i gosti odmah su proslavili uz fini pršut i fina vina: nakon tri mjeseca stega je olabavila, otvorene su terase ugostiteljskih objekata, a ako već legalno nisu, istodobno, u punom ugostiteljskom smislu proradili i interijeri, valjda će sada biti omogućeno da se unutra u objekt ode barem na WC.  Upravo javni WC jedna je od kritičnih nijansi o kojoj, kako se sada ispostavilo, brigu nisu kako i koliko treba vodili članovi famoznog Stožera, sastavljeni od liječnika koji bi morali biti svjesni da kad postoji unos mora postojati mogućnost i decentog iznosa, a ni gradski oci koji primjerice po tako velikome i brzo širećem gradu poput Zagreba nisu predvidjeli postavljanje/uređenje javnih ustanova tog servisnog tipa zbog nedostatka kojega se, osobito u zimskoj hladnoći, pripadnice nježnog spola nisu usuđivale poći na šetnju gradom, a pripadnici jačeg spola koji bi se u kritičnom trenutku zatekli na ulici morali su tražiti veći grm ili žbunje u gradskom parku…   

IZ BORDEAUXA NA JARUN – jarun, šljunčana plaža Dalmatino ispred restorana-pizzerije s istim nazivom i s bogatom ukusnom ponudom – svojevrsno  sunčalište za promatranje, uz zalogaj i gutljaj, elegantnih bijelih labudova i razigranih patkica. Neuobičajeno toplo kasnozimsko vrijeme izmamilo je van šetače, ljubitelje prirode i fine papice i kapljice. Bračni par Bačić do malog jarunskg jezera i restorana na Dalmatino-plaži potegnuo je na plešivički pjenušac, čobanac i lungiće sa žara čak iz – Bordeauxa, gdje je, kažu – sve zatvoreno!

DETALJI IZ ISTRE – Otvorila se i Istra: u restoranu Sapore di Mare (Okus mora) u Fažani potražnja je za mjestom (objekt može primiti do 12 gostiju) i vlasnik mora nekako pomiriti prihvat gostiju s propisanim epidemiološkim mjerama (distance, maska…). Novost objekta je novi kuhar, riječ je o chefu Damiru Modrušanu koji je ovamo stigao nakon niza godina rada u čuvenom carstvu tartufa Zigante u Livadama…

Buđenje, ovih dana, uz ovu stožernu vijest, s uvjerljivom dijagnozom!

RIVICA IZ NJIVICA – Rivica iz – NJIVICA!! I, ribica iz Njivica! Otvorenje nakon dužeg perioda mučnog zatvorenja. Dražen Lesica i sestra mu Rosi Lesica, kao potpora tu je, nad njima bdi… tu a od nekud iz daleka, njihov tata, legendarni ne samo krčki nego i hrvatski ugostitelj  Ivica Lesica. Prilika eto da se podsjetimo na velikana jastoga, škampa i ribice iz glasovite Rivice na obali krčkog mjesta Njivice….

Biser mora i – doktorati

ŽELJKO NEVEN BREMEC USKODO DR.! – Željko Neven Bremec na hrvatskoj kulinarskoj sceni već je dugi niz godina a još kao mladi kuhar redovito je plijenio pažnju svojim kreacijama na tanjuru. U zlatno doba revije SVIJET u ČAŠI koja je kroz jedan duži period na svojim svečanostima fine papice i fine kapljice održavanima u ponajboljim našim hotelsko-ugostiteljskim objektima na čelu sa zagrebačkima Esplanadom i Intercontinentalom (danas Westin) proglašavala Kuhara godine i Vinara godine redovito se nalazio pozicioniran pri vrhu rang-liste 20 najboljih kuhara Hrvatske.

Uskoro doktori na području eno-gastronomije – chef Željko Neven Bremec i njegova supruga Alma Harašić Bremec

U nešto novije vrijeme, a otkako je legendarni dalmatinski chef Miro Bogdanović morao odstupiti zbog bolesti koja ga je ubrzo i nepovratno uzela,  Bremec je na čelu ŠKMER-a odnosno udruge Šefova kuhinja mediteranskih i europskih regija sa sjedištem u Splitu, i tu, kao predsjednik, između ostalog,a obavlja i poslove predavača na Kuharskoj akademiji što je pohađaju domaći i strani kuhari. Ima i važnu ulogu u organizaciji natjecanja iz područja ugostiteljstva.

ŠKMER od drugih kuharskih udruženja izdvajaju posebni treninzi koji su iznimno dobro prihvaćeni među kuharima željnim novih znanja. Riječ je o treningu MCA, odnosno program Mediterranean Culinary Arts, namijenjenom profesionalnim chefovima s najmanje tri godine radnog iskustva. Taj trening omogućuje stjecanje specijaliziranih vještina i znanja u skladu s novim trendovima posebice mediteranskog kulinarstva. Uz Željka Nevena Bremeca, predavači su znani chefovi Stevo Karapandža, Hrvoje Zirojević, i drugi. ŠKMER nudi i obučavanje kroz Ducasse program, iza kojega stoji glasoviti francuski majstor Alain Ducasse, vlasnik nekoliko restorana s Michelinovom zvjezdicom. Ducassea i njegovu ekipu Bremec je upoznao osobno jer stažirao je u restoranu tog slavnog chefa i tada je dogovorio i suradnju

Željko, koji je završio Hotelijerski fakultet, magistrirao u Dubrovniku, a u Švicarskoj postao masterchef, na dobrom je putu da svoje titule magistra poslovne ekonomije i ekonomista hotelijerstva unaprijedi s novom, osjetno višom, a riječ je – doktoru kuharstva! S njom bi Bremec, koji slovi kao jedan od najvećih hrvatskih gastronomskih edukatora, ušao u povijest hrvatskog kuharstva i po tome što bi bio prvi nositelj moderne edukacije u nas.

Ali, nije to jedino što treba spomenuti uz obitej Bremec: supruga Željka Nevena Alma Harašić Bremec, inače voditeljica Kuharske akademije ŠKMER-a, također priprema doktorat!

Na moje pokušaje da saznam nešto više vezano uz dodjelu titule Bremecu oboje su ostali škrti, kažu da je bolje pričekati još neko vrijeme dok stvar ne bude gotova, sada, te, vele da je logično da kao edukatori drugih i njih dvoje moraju stalno dodatno educirati i sebe.

Sjećanje na neka bolja vremena – izbora Kuhara i Vinara godine i proglašenje 20 najboljih majstora kuhače i 20 top-proizvođača Bakhova nektara, revija za enogastronomiju i turizam Svijet u Čaši, hotel Antunović, Zagreb, lijepo je moguće prepoznati chefove Modrušana, Posavca, Noštroma Marinovića,Špičeka, Bremeca, Savanovića, Bogdanovića, Šlogara, Čukelja, Dragića (Marko Čolić)

Možda će se nešto više o doktorima Bremecima moći saznati uskoro na novom izdanju već tradicijskog kuharskog natjcanja Biser mora 2021 koje se planira, ako corona i covid nešto ponovno ne zakompliciraju, održati u Supetru na Braču od 13. do 17. travnja.  ♣  

Valentinski okusi Istre i u Metropoli i okolici

TARTUFARSTVO u ZAGREBAČKOJ ŽUPANIJI – Vijesti koja se može uklopiti u teme o zaljubljensti i ljubavi, ali ima i gospodarsku dimenziju, kroz prizmu turizma. Slučajno ili namjerno, baš oko Valentinova ili Dana zaljubljenih, Hrvatske šume i Turistička zajednica Zagrebačke županije potpisale su Sporazum o poslovnoj suradnji u svrhu promicanja tartufarstva i turizma vezanog uz tartufe u Zagrebačkoj županiji. Dosad je na ovim našim prostorima Istra bila neprikosnovena kad je riječ o tartufarstvu, sad je čini se u Zagrebačkoj županiji dobila jakog konkurenta. Nedavno je – konkretno sredinom prošle godine – već bilo govora o tome kako u šumama u Zagrebačkoj županiji ima jačih nalazišta tartufa, a ovim poslvnim ugovorom između TZ ZŽ i Hrvatskih šuma priča je podignuta na višu, institucionaliziranu razinu koja predviđa razvoj županijskog Centra za istraživanje gljivarstva s naglaskom upravo na postizanje kakvoćom i količinom boljeg rezultata na berbe tartufa i na učinkovito brendiranje šumskog područja Županije kao pažnje i te kako vrijednog novog izvora svjetski cijenjene plemenite gljive tartufa. Istra u određenoj prednosti ostaje jer posjeduje i crni i cjenjeniji bijeli tertufu, a zasad se kao adut Zagrebačke županije vidi tek crni tartuf.  Najavljeno je da će se posjetiteljima Turopolja kao nov turistički proizvod i kao nova atrakcija već uskoro ponuditi lov na crni tartuf u Turopoljskom lugu. – Akcija je vezana ne samo uz traženje i branje tartufa kao akcijsko-rekreacijski sadržaj, nego i uz formiranje i stalno unaprjeđivanje bogate gastronomske ponude s tartufom kao jednim od protagonista u specijalitetima  u ponudi autohtone kuhinje Zagrebačke županije. Suradnja sa Hrvatskim šumama d.o.o. koje gospodare šumskim područjem u Zagrebačkoj županiji snažan je zamašnjak u realizaciji ovog tržišno prikladno precizno  definiranog projekta. Držim kako smo na pravom putu da tartuf postane brend i motiv dolaska u Zagrebačku županiju – rekla je direktorica TZ Zagrebačke županije Ivana Alilović.

Lijepi primjerci crnog tartufa nađeni u Turoplju u Zagrebačkoj županiji (Josip Škof)

– Šume su u Hrvatskoj zahvaljujući struci ostale prirodne, uspjele su zadržati bioraznolikost i obilje, između ostalog, i plodova kao što su tartufi, tema ovog sporazuma. Najvažnije funkcije šume su proizvodnja kisika, skladištenje ugljika, filtriranje voda, te kroz to i još što-šta drugo kreiranje i zadržavanje estetski i plodonosno primjerene platforme za rekreacijske i gospodarske aktivnosti u koje se odlično uklapa i ovaj gastro-turistički projekt lova na tartufe – izjavio je Krunoslav Jakupčić, predsjednik Uprave HŠ d.o.o. ♣    

Uz Dan zaljubljenih

ZA SRCE i DUŠU – Veljača slovi kao mjesec ljubavi, a 14. O2. je i Dan zaljubljenih, Valentinovo. Često se kaže da ljubav najprije prolazi kroz – želudac, pa, onda, i evo nešto prigodno praznično za želudac a potom i za srce – ali ne samo kao dar Amora sa sudbonsnom čarobnom strelicom nego i kao nešto, s obzirom na polifenole znane kao vrlo učinkovite antioksidanse, i korisno sa zdravstvenog aspekta, a tu je i nešto što treba stići i do duše: riječ je o vrlo ukusnim i znakovitim darovima Tvoja krv i moja – G&J, te Bijeli pinot Pro Anima i Vranac ProCorde, od  Plantaža 13. Jul, a, što je također bitno za dobro raspoloženje – ova dva podgorička vina cjenovno su vrlo umjerena. ♣  

Vidim te, kako razmišljaš!…

VA-GIN – Iz Italije čuje se kako je u toj zemlji, baš u dane – gle slučajnosti!!! – uoči praznika zaljubljenih Valentinova, ali i u vrijeme kad se naglo sve češće i žešće diže prosvjednički glas uperen na osobe svako malo obuzete silnima nježnosti i ljubavi do mjere da (spolno) zlostavljaju žene, lansirano nešto što na svoj specifičan način glavnim sadržajem i popratnom etiketom može dodatno razigravati mozak i onda, valjda, i dušu, za nove podvige: na tržište je u domeni žestica pušten gin pod novom robnom markom provokativnog naziva – VaGin!

Na promptno negodovanje javnosti proizvođač je odmah izašao s objašnjenjem da nije mislio ništa loše, tek htio je, tvrdi, proizvod nazvati drukčije od već ofucanih stereotipa, poanta  je ovdje bila, ističe se, na pokliku podrške novom proizvodu na tržištu, preciznije: va, od Vai! Gin, u značenju Hajde, kreni, samo naprijed! Gin).

Ubrzo su se kao svojevrsna pomoć tome proizvođaču gina u talijanskoj javnosti pojavili sarkastični novi prijedlozi za inventivne nazive proizvoda za  obraćanje pojedinim posebno ciljanim skupinama potrošača potencijalnih kupaca, primjerice sugerirano je da se robna marka gina kojom bi se računalo na podršku mlađih djevojaka krsti  kao VerGin, zatim za gin što bi se nudio bolesnicima (??!!!)  preporučen je naziv AnGin, moglo bi se ići i dotle da se gin s posebnom etiketom punudi  stanovnicima raznih gradova i država, primjerice gin za stanovnike Peruggie i za državljane Perua da nosi naziv PeruGin, a gin za stanovnike Pariza i za one koji obožavaju Pariz – Pari-Gin…  Što li sve ljudima padne na pamet!…  ♣  

Syrah, ponovno

ZAGREBAČKA PRESUDA – Syrah kao mediteranska sorta lijepo se pokazuje i u Hrvatskoj i vrijedi mu posvetiti pažnju. Udruženje francuskih enloga Forum Oenologie već godinama u Dolini rijeke Rhône, postojbini Syraha,organizira međunarodno ocjenjivanje vina od sorte Syrah na kojemu lijepe uspjehe postižu i vina iz naših i nama neposredno susjednih prostora. Organizatori su obznanili listu Top 10 najboljih syraha svijeta za 2020, formiranu po rezultatima ocjenjivanja lani potkraj godine, pa evo tih desetak sjajnih: 1. Syrah Grandmaitre 2018 élevé en fûts de chène Valais AOC – Gregor Kuonen Caveau de Salquinen (Švicarska), 2. Ten Barrels Syrah 2017 Reserva – Chateau Kamnik (Makedonija), 3. Peter Lehman The Pastor’s Son Barossa Shiraz 2017 – Casella Family Brands (Australija), 4. Sunrock Vineyards Shiraz Okanagan Valley BC VQA 2016 – Arterra Wines (Kanada), 5. Cuvée Fantastique  Rouge Cuvée Côtes du Provence AOP Côtes de Provence La Lande 2017 – Château Sainte Marguerite (Francuska), 6. Sixth Sense Syrah Lodi 2018 – Michael Davin Winery Philips Farmes (SAD), 7. Exception 2018 Mediteranée IGP – Domaine des Masques (Francuska), 8. Syrah 2019 Vinhas de Pegoes Vinho Regional Peninsula de Setubal – Cooperativa Agricola Sto Isidro de Pegoes (Portugal), 9. Syrah 2018 Mme de Valais- Domaine de Mont d’Or (Švicarska), 10. Penfold’s RWT Bin 789 Barossa Valley 2018 – Penfolds Wnes (Australija).

Chateau Kamnik Ten Barrels 2017 Reserva, drugoplasirani na rang-ljestvici najboljih syraha na svijetu!

Zagrebačko kušanje

Nakon tog ocjenjivanja održana je i u Zagrebu lijepa degustacija syraha – Sangreal 2007 – Bibich (Hrvatska), Syrah 2012 Jakob – Vino Jakob (Hrvatska); Syrah Signature 2013 – Château Dalat (Vijetnam), Shiraz 2015 – Mullineux (Južna Afrika), Vista de Serra 2011 – Guaspari (Brazil), Syrah Red Barrel 2011 – Sanctum (Slovenija), Zlatan Syrah Grand Select 2016 – Zlatan otok Plenković (Hrvatska), Penfold’s Grange 2010 – Penfolds Wines (Australija).

I – Zagrebačka presuda: Najbolji i zaista izvrsni, dostojni i da se nađu ravno uz bok onih sa službene Top liste Syraha 2020 – Grange 2010 od Penfoldsa, Zlatan Syrah Grand Select od Plenkovića, Syrah 2012 od Jakoba. Zanimljivi Mulineux 2015 iz Južne Afrike te Signature 2013 Château Dalat iz Vijetnama, dosta začinski i s istočnjačkim mirodijskim slatkastim štihom (papar, divlja ruža, cimet, muškatne nijanse). Brazilski Vista de Serra 2011 u izrazito internacionalnom stilu, Bibichev Sangreal 2007 vrlo solidno izdržao punih 13 godina…   ♣  

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA. MEĐU TIM SORTAMA JE i SYRAH, KOJI VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

Vino u BiH

VINSKE PRIČE OPET U KONKURENCIJI ZA NAJBOLJU KNJIGU!Vinske priče: Bosna i Hercegovina  osječkog novinara Željka Garmaza opet su, i ove godine, u najužem izboru za najbolju svjetsku knjigu o vinima!

Prije nekoliko mjeseci knjiga Vinske priče: Bosna i Hercegovina nominirana je za najbolju svjetsku knjigu o europskim vinima, i to u konkurenciji devet knjiga. Nedavno je autoru Garmazu, inače već jedanput pobjedniku u ovome izboru, stigao mail Edouarda Cointreaua, prvog čovjeka Gourmanda, institucije u svijetu publicistike što se bavi gastronomijom i vinima, u kojemu se Garmaz obavještava da je knjiga Vinske priče Bosna i Hercegovina ušla u najuži izbor četiri najbolje knjige, Top 4 for Best in the World in category Eureopean Wine Book, te da će pobjednik biti objelodanjen 5. lipnja u Parizu! Hurra, Garmaz!

U prošlom brou kao određenu bilansu vinskih uspjeha vezanih na 2020. godinu objavio sam nazive vinskih uspješnica iz Hrvatske, Srbije, Italije, djelom Slovenije, namjera je bila uvrstiti dakako i podatke o susjednima nam Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji, ali informacije nisu stigle na vrijeme, pa što se tiče vina i vinara iz BiH, evo: lijepa prigoda za upoznavanje s Bakhovim nektarom te zemlje nudi se kroz priloge koje je Željko Garmaz skupio o vinarima i kapljci na svojm putovanjima po BiH. ♣  

In Memoriam

ĐORĐE BALAŠEVIĆ ◾ MILAN BANDIĆ ZLATKO Cico KRANJČAR

_________________________________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

kroz / through  

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU – 02. 2021 – TO THE SMART PURCHASE

Legenda

–  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s potencijalom odležavanja / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with quite a long ageing potential

Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, in the mouth long-lasting.

Zlatna medalja/Gold medal90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za, još, ipak, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for the exigent consumer

80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez neke veće uzbudljivosti / Correct, may be varietal well recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 1,1 / 1,9) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

⇑ – trošiti/drink  • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold •   ⇒ – čuvati/hold • – trošiti svakako uz hranu/drink with food

HRVATSKA  CROATIA

Dalmacija / Dalmatia

(mpc/pp: L) BUGAVA 2019 Dračevo polje – VISLANDERPORIJEKLO/ORIGIN: Vis ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dračevo polje • sorta/variety: VugavaBOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: aglomerat ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Srednja i Južna Dalmacija – vrhunsko s kzp/premium • suho/dry • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK ■ VINO je/WINE  is: mesnato • toplo • sočno • dotjerano • lijepo se pije uz hranu • u špici (koja može trajati) ■ IZGLEDOM živahno – bistro • zelenkasto-žućkasto ■ NA NOSU umjereno jako • upućuje na mineralno • na voćnost (voće: domaće/zeleno; bijelo; koštićavo; bobičasto; svježe) • na vegetalno/herbalno, diskretno ■ U USTIMA zaobljeno • okusom slankasto – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom vrlo dobro • svježeg – gorkastog / grijućeg  završetkaSERVICE: ⇗ • čaša/glass: – srednja/medium size one – tip/type: bordeaux, • 10-12C

(mpc. XL) DINGAČ 2017 klasiko – Ivan Violić INDIJANPORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina • sorta/variety: Plavac maliBOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO  Dingač – vrhunsko s kzp/premium with the controlled origin • suho/dry • 15,5 vol% ■ VINO je/WINE  is: kompleksno • sadržajno • bogato • mesnato • (vrlo) toplo • sočno • s karakterom • ozbiljno • zrelo • skladno • dotjerano • umireno no još s dosta živosti • u suglasju sa: teritorijem (g.p.) – tipologijom – sortom – dobi • lijepo se pije – uz hranu • uz meditaciju • u usponu – može trajati ■ IZGLEDOM rubinsko – granatno ■ NA NOSU umjereno – razvijeno • upućuje na mineralno • na voćnost (voće: domaće/ crveno / koštićavo; bobičasto; sušeno) • herbalno, umjereno • začine/mirodije (slatke) ■ U USTIMA zaobljeno – donekle kremasto • tanin: živ – uglađen – prašnast • okus sugerira slast – slankasto – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost – fino gorkasto • tijelom & strukturom potentno • dugačkog /grijućeg  završetkaSERVICE: ⇗  ⇒  •  • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina – poželjno, dekantirati • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux • 16-18   ̊C

 (mpc/pp: XXXL) DINGAČ 2018 klasiko – Niko BURAPORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina/slope • sorta/variety: Plavac mali • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit • ukupno proizvedeno boca/bottles produced in total: cca 2500 ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Dingač • polusuho/off dry • 16,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: prepoznatljivo iz daleka – uredno – pedantno – marketinški se čini dobro/recognisable from far – OK – pedantly applied – from the point of marketing seems good • čitljivo/legible: dobro good ■ VINO je/WINE is: tradicijskog tipa, kako mu kaže i oznaka Klasiko • kompleksno • bogato • mesnato • robusno i (vrlo) toplo • s karakterom • ozbiljno • već s obzirom na alkohol a i arome na kolosijeku specijalne, fortificirane kapljice • u suglasju sa: teritorijem – sortom ■ IZGLEDOM rubinsko-granatno • već oku sugerira gustoću tkiva ■ NA NOSU dobro izraženo – puno i duboko • upućuje na mineralno • na voćnost (voće: domaće; crveno / koštićavo; bobičasto; jagodičasto – sušeno – ukuhano/šljiva) • na vegetalno (peršinov list)/herbalno, fenolne niti – umjereno • začine/mirodije (slatke – cimet, metvica…), iskazano s mjerom • na hlapljivu kiselost, prihvatljivo ■ U USTIMA zaobljeno – puno i gusto • jače grije • tanin: živ, čini se uglađenime, zacijelo mu u tome pomaže i neprovreli šećer u vinu • okus sugerira slast – slatk(ast)o – slan(kast)o • tijelom & strukturom potentno • dugačkog završetkaSERVICE: ⇗ ⇒ •   (preporuka za jelo/dish recommendation: pašticada, divljač/game, zreli tvrdi sir/long matured hard cheese…) • poželjno dekantirati / decanting recommended • čaša/glass: srednja, sa širim promjerom ruba/medium size one, with a larger rim • 16  ̊C

 (mpc/pp: XXL) PLAVAC MALI 2016 Tihobraće polje – VISLANDERPORIJEKLO/ORIGIN: Vis ■ VINOGRAD/VINEYARD: Tihobraće polje • sorta/variety: Plavac maliPODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI/PDO Srednja i Južna Dalmacija  – vrhunsko s kzp/premium with the controlled origin • suho/dry • 15,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK ■ VINO je/WINE  is: kompleksno • sadržajno • bogato • mesnato • (vrlo) toplo • zrelo • dotjerano • umireno no još s dosta živosti • u suglasju sa: teritorijem (g.p.) – tipologijom – sortom – dobi • lijepo se pije uz hranu • u usponu – može trajati ■ IZGLEDOM rubinsko-granatno ■ NA NOSUupućuje na voćnost, izraženu srednje (voće: domaće/ crveno / koštićavo; bobičasto; zrelo – sušeno – u/kuhano) • na herbalno, umjereno • začine,  s mjerom • na osjet (fino) paljenoga/dima – čokolade/kave ■ U USTIMA zaobljeno • tanin: živ – solidno uglađen – prašnast • okus sugerira slast – slankasto – ukazuje na kvalitetno slabo prateću kiselost – fino gorkasto • tijelom & strukturom potentno • gorkastog – dugačkog završetkaSERVICE: ⇗   ⇒  • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina / uncork the bottle one hour or some hours before serving the wine • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux, • 16-18   ̊C

MAKEDONIJA  MACEDONIA

 (mpc/pp: XXL-XXXL) VRANEC TERROIR Grand Reserva 2015 – CHATEAU KAMNIKPORIJEKLO/ORIGIN: Sjeverna Makedonija ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: Vranac • berba/harvest: nešto kasnija/later than normal one – grožđe je ostavljeno na prosušivanju na lozi/grapes left to dry on vine ■ PODRUM/CELLAR: selekcija grozdova – bobica/selection of grapes – berries • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique 225 lit) • drvo novo/new oak • francuska – američka/french – american • koliko dugo/for how long: 24 mjeseci/months ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – teška, teretna • 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 16,0 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno – pedantno/OK – pedantly applied • čitljivo/legible: slabo (mala slova)/ badly (to small font) ■ VINO je/WINE  is: moderno • kompleksno • bogato • gusto – mesnato • vrlo toplo • sočno • ozbiljno • dotjerano • dinamično • lijepo ga se pije uz krepku hranu • u usponu ■ IZGLEDOM živahno • rubinsko – granatno ■ NA NOSU umjerene jačine • upućuje ponajprije na začine/mirodije (slatke i pikantne), osjet vanilije – čokolade/kave – paljenoga/dima – plemenitog drveta – iskazano ne baš pretjerano ali ipak dovoljno da u drugi plan potisne voćnost (tamno domaće bobičasto i jagodičasto voće) i mineralnost ■ U USTIMA zaobljeno – donekle kremasto • tanin: živ – uglađen • okus sugerira slast – slankast – ukazuje na kvalitetno prateću kiselost • tijelom & strukturom potentno • dugačkog završetkaSERVICE: ⇗  ⇒  •  (preporuka za jelo/dish recommendation: crveno meso pečeno, pirjano, pikantni umaci, zreli tvrdi masni sir/red meat roasted, stuffed, piquant sauces, long matured hard cheeses) • poželjno dekantirati / decanting recommended • čaša/glass: velika/large one  –  tip/type: bordeaux • 16-18   ̊C  ♣

 

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

2 responses to “SVIJET u CASI – 02.2021 – WORLD IN a GLASS”

  1. Daria says :

    Ovo je stvarno bilo interesantno citati, da sam pozeljela posjetiti sve te autohtone proizvodjace! S obzirom da sam odrasla s vinom i maslinovim uljem, valjda geni cine svoje….🙋🏻‍♀️🙋🏻‍♀️

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: