SAUVIGNON BLANC – GLOBALNI KULTIVAR LOKALNOG IZRIČAJA

Sauvignon bijeli      Crtež: Greta Turković

Željko Suhadolnik ©

         Za kultivar Sauvignon bijeli kažu da je globalna sorta lokalnog izričaja! Proširio se po cijelome svijetu, i svuda gdje se proizvodi odlikuje se atraktivnošću. S dosta je visokom aromatičnošću, te prepoznatljivošću organoleptičkog profila koji ne ostavlja dvojbu glede sortne pripadnosti, relativno je lako pamtljiv, u različitim područjima svijeta definiran je i različitim stilovima.

SINONIMI: ispravan naziv je Sauvignon blanc, u hrvatskom prijevodu Sauvignon bijeli. Još se za nj kaže Muškatni silvanac, Blanc fumé, Blanc Fumet, Fumé blanc, Surin, Savagnon.

Krivi izrazi su Sauvignon vert, Sauvignonasse, Silvaner, Savagnin blanc, Spergola.

Uz Sauvignon blanc postoje još i Sauvignon jaune (žuti), Sauvignon noir (crni), Sauvignon rosé (ružičasti) i Sauvignon violet (ljubičasti). Sauvignon gris (sivi) je drugi naziv za Sauvignon rosé.

Sauvignon vert ili Sauvignonasse, po ampelografskim stručnjacima, nije Sauvignon, nego je isto što i Friulano, nekad zvan Tokaj friulano, Talijani su, kad im je najavljeno da zbog mađarske zaštite naziva Tokaj više ne smiju za popularni furlanski kultivar rabiti naziv Tokai friulano, neko vrijeme čak razmišljali o tome da, iako to ne zvuči nimalo talijanski, pa čak ni privlačno uhu, rabe Sauvignonasse.

PORIJEKLO: rašireno je mišljenje da sorta Sauvignon bijeli, koja je inače jedan od roditelja Cabernet sauvignonu, dolazi iz jugozapadne Francuske, iz bordoškoga kraja, te da je jedna je od najstarijih na svijetu. Više je vjerojatno, međurtim, da Sauvignon bijeli dolazi iz doline Loire. U bordoškome kraju prvi se put on spominje 1710., u Margauxu, a u dolini Loire, spominje se još 1534., pod nazivom Fiers, u Rabelaisovu komadu Gargantua. Pod nazivom Sauvignon fumé blanc spominje se 1783. u Sancerreu i Pouillyju uz Loireu.

Sa Savagninom, koji je inače potomak Pinota, te s kojim se sasvim krivo miješa u navodima sinonima, Sauvignon bijeli ima tijesne rodbinske veze, do mjere da se smatra da je Sauvignon bijeli potomak Savagnina. U prilog tvrdnji da Sauvignon bijeli potječe iz doline Loire govori etimologija naziva Sauvignon. Taj izraz proizlazi od francuske riječi sauvage, divlji, a isto takvo značenje ima i spomenuti naziv Fiers, koji dolazi od latinskoga ferus, također u značenju divlji. A zašto bi se za neku sortu rabio izraz sa značenjem divlji? Objašnjenje je u tome da je oblik lista Sauvignona bijeloga vrlo sličan listu divlje loze. K tome, divlje loze Vitis vinifera silvestris ima još uvijek u popriličnom broju u dolini Loire. Dakle, Sauvignon bijeli najvjerojatnije je iz doline Loiire stigao u bordoški kraj.

 Sorta je, osim za dolinu Loire, već dugo vrlo karakteristična za francusku vinorodnu regiju Bordeaux, posebice za dio Entre-Deux-Mers gdje je se u proizvodnji vina miješa sa Semillonom i Muscadelleom, potom za oblast Graves gdje se miješa sa Semillonom, te za zonu slatkih desertnih botritiziranih vina Sauternes, gdje se miješa također sa Semillonom. O sauvignonu kao vinu u Francuskoj postoji zgodna priča koja možda i nije istinita: od 1553. do 1610. u Francuskoj je živio kralj Henri IV od Navarre, i njemu je navodno kao bebi djed najprije trljao usne češnjakom, a onda bi mu dao žličicu sauvignona. Kasnije je, kažu, Henri IV slovio kao izvanredan stručnjak za kušanje sauvignona…

                               Sauvignon bijeli uzgaja se osim u Francuskoj i u drugim zemljama Europe i, dakako, Hrvatskoj. Sredinom 19. stoljeća prenesen je u Čile, a 1880. prve su loze stigle i u Kaliforniju, potom se proširio i po Južnoj Africi – gdje se njegovo grožđe, u kreiranju  kupaža miješa i sa chardonnayem!, pa Australiji, Novom Zelandu. Po podatku koji se čuo iz redova organizatora Svjetskog kongresa o Sauvignonu bijelome u Grazu, danas se Sauvignon bijeli na Zemlji prostire na oko 80 tisuća hektara površine, i na rang-listi 10 najrasprostranjenijih kultivara u svijetu zauzima osmo mjesto.

U međunarodnim okvirima, uz one francuske, dosta su znani npr. sauvignoni iz talijanske Furlanije Venecije Julije (svježi i jače aromatični, ali i oni koji težište imaju više na tijelu nego na aromatici), pa iz austrijske Štajerske (svjež, aromatičan i uvelike u pravcu bazge), a posebice je danas popularan onaj svježi i naprosto nabijen aromama južnog voća što stiže s Novog Zelanda. U Hrvatskoj, gdje ga zasad nema baš puno međutim širi se, pokazao se jako dobrime u Međimurju, Hrvatskom zagorju (svjež, aromatičan), te u Kutjevačkom vinogorju i na Plešivici, u ova dva zadnje spomenuta područja ističe se kako aromatikom tako i snažnim tijelom.

                ROD: sorta voli toplije, brežuljkaste položaje i mršavija tla. Prinos je srednji i redovit. Grožđe dozrijeva u drugom razdoblju.

SVOJSTVA: svojstva vina jako ovise o položaju vinograda, tlu, prinosu i o godištu te načinima vinifikacije i dozrijevanja. Ako ga se prerano ubere, bit će s mnogo zelenih tonova koji ne zavrjeđuju komplimente. S dobrih pozicija i s niskim prinosom te u dobroj godini, Sauvignon bijeli dat će puna i svježa – živa vina s dosta naglašenom aromom. Na intenzitet arome moguće je danas utjecati i modernim tehnologijama u podrumu.

U nekim geografskim područjima i uz uporabu nekih klonova, Sauvignon bijeli pružit će pak kapljicu snažna tijela i ne s baš tako intenzivnom, međutim uvijek tipičnom i raspoznatljivom aromom.

Svježija aromatična vina i s tala koje otpušta i mineralnost najbolja su kad nisu prekrivena utjecajem drveta, dok ona teža, snažnija, dobro podnose hrastovu bačvu, i barrique. U kušanju bijelih vina, Sauvignon bijeli uvijek govori svojim osobenim jezikom. Osvježava i stvara ugodu, osvaja specifičnim bouquetom koji, ovisno o tlu, klimi, načinima vinifikacije i dozrijevanja i dužini dozrijevanja, karakteriziraju paprika, šparoga, bazga, eukaliptus, crni ribiz, grapefruit, ananas, klinčić, nijansa dima, zatim i aroma nalik onoj što je oslobađa tartuf, pa čak i jedna neobična aroma nazvana – pipi de chat, mačkina mokraća….

Odakle i kako se stvaraju sve te arome u vinu kad su primarne, originalne arome u grožđu ipak ponešto drukčije? Ako itko umije objasniti o čemu je tu riječ, onda je to svakako Denis Dubourdieu, profesor enologije na sveučilištu u Bordeauxu, inače i proizvođač vina, upravo i od Sauvignona bijeloga, i s nekoliko posjeda a i enološki savjetnik brojnih renomiranih vinskih kuća u Francuskoj, Italiji, Grčkoj, Portugalu i Japanu. On je sada bez sumnje najznačajniji znanstvenik na području aroma u vinu, i zna sve o ulozi što je kvasci te alkoholna fermentacija imaju i mogu imati u razvoju aroma. Autor je više od stotine članaka o tome, objavljenih u međunarodnim strukovnim časopisima. O aromama Sauvignona bijeloga kao sorte te onima u vinima, o njihovome porijeklu i načinu nastanka ovisno o tehnikama u vinogradu i u podrumu držao je predavanje i na Prvom svjetskom kongresu o Sauvignonu bijelome u Grazu.

 JELO i SERVIS: kao mladog i u svježem izdanju poslužite ga na oko 10 do 12 stupnjeva uz plodove mora, šparoge, bijelu ribu, svježi kravlji i osobito kozji sir, savijače i pite od sira, a kad je snažan, topao, kremast i od boravka u bačvi(vi) i začinjen, na 13 do 14 stupnjeva uz npr. riblje složence, teleće i janjeće pečenje s mediteranskim travama, pernatu divljač, polutvrdi kozji i ovčji sir. Predikatni sauvignon prijat će uz guščju i pačju jetru, kolače s orasima. ♣

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

 

Concours Mondial de Sauvignon 2015/ ZAVODLJIVO MIRIŠLJAV i AROMATIČAN, LAKO PREPOZNATLJIV, BANALAN DO KOMPLEKSAN, SVOJ!

 Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK Google translater: http://translate.google.com/translate_t  

Concours Mondial de Sauvignon, Buttrio 2015: degustacija u punom zamahu

ROĐEN U FRANCUSKOJ, RAŠIREN PO CIJELOME SVIJETU, s JAKIM VJETROM U LEĐA IZ NOVOG ZELANDA. UNATRAG ŠEST GODINA IMA SVOJE OCJENJIVANJE, OVE GODINE PO PRVI PUT ODRŽANO IZVAN FRANCUSKE, U TALIJANSKOJ POKRAJINI FURLANIJA VENECIJA JULIJA GDJE JE ZA SEBE PRONAŠAO JAKO DOBAR TERROIR

Netko ga obožava, netko za nj neće ni čuti. Kao da je – Ballotelli! U svakom slučaju sa snažnom osobnošću jeste.

Glavni u organizaciji Concoursa – Baudoin Havaux, predsjednik (ovdje i u ulozi predsjednika žirija), te Thomas Costenoble, direktor ocjenjivanja, kao i (dolje) Bernard Sirot i Marcello Confalonieri, koji brinu o uzorcima i cijeloj logistici

Priča je tu o sauvignonu. Popularan, lako prepoznatljiv, zavodljivo aromatičan, mirišljav od – ovisno o položaju, klimi ali i tehnologiji u podrumu (kvasci, encimi itd.) – diskretno preko umjereno do intenzivno, zatim cvijetni, agrumski, pa zelen, ugodno vegetalan do kremast (sur lie), uspio je postići da mu se posebno posvećuju razne značajne manifestacije. Sauvignon Forum u Češkoj, Concours Mondial de Sauvignon u organizaciji Belgijanaca iz tvrtke Vinopres, Konferencija o Sauvignonu koja je lani zahvaljujući zagrebačkoj tvrtki Vinart startala, uz sudjelovanje i Slovenaca i Austrijanaca, iz Zagreba, internacionalna smotra u Ptuju, gradu sauvignona, inicijator je glavni enolog Ptujske kleti Pullus Bojan Kobal. Žiri br. 8: uz predsjednika Vincenza Scivettija i mladu sommelijerku Arianu Bodigoi smo Liliane Turmes iz Luxembourga, Tom Hyland iz SAD, Diez de Iscar iz Španjolske i ja

U vinskom mjestu Buttrio kod Udina, u jednoj od nekoliko talijanskih autonomnih pokrajina Furlaniji Veneciji Juliji gdje se, inače, i danas još i te kako osjeća utjecaj iz vremena austrijske vladavine, sauvignon je bio glavna zvijezda nekoliko dana u drugoj polovici svibnja. Šesto međunarodno vrednovanje sauvignona – u istoj organizaciji  koja priređuje i jedno od najvećih svjetskih ocjenjivanja vina Concours Mondial de Bruxelles – održano je upravo tamo. S obzirom da je Francuska domovina sauvignona, bilo je logično da se u toj zemlji i počne s ocjenjivanjima, a ovo je bio je to prvi izlazak Concours Mondiala de Sauvignon iz Francuske. S obzirom pak da je upravo Furlanija Venecija Julija znana (i) po sauvignonu i s obzirom da su Furlanci jako zagrizli u ponudu za organizaciju, bilo je logično da vanfrancuski debut bude u toj talijanskoj pokrajini. Nekih 816 uzoraka s raznih strana svijeta iz 20 zemalja, dva i iz Hrvatske (uz Austriju i Grčku, Hrvatska je ove godine debitirala na tom ocjenjivanju), 65 degustatora također s razunih strana svijeta, među njima četvorica iz Hrvatske.

Među degustatorima iz Hrvatske bili su i Vito Andrić, Saša Špiranec i Lino Cotić. Andrić je do Catherine Corbau Mellot iz znane sauvignonske kuće Joseph Mellot iz doline Loire, inače i predsjednice tamošnje Udruge proizvođača

Profesor enologije na Sveučilištu u Udinama i autor knjige o sauvignonu – o uzgoju, radu u podrumu, vinu i njegovoj specifičnoj aromatici Roberto Zironi održao je predavanje o sorti i rezultatima istraživanja koja je proveo sa svojom strukovnom ekipom, a Saša Špiranec iz zagrebačkog Vinarta imao je radionicu o sauvignonima Austrije, Hrvatske i Slovenije, te potpomognut svojom suradnicom Irinom Ban, priredio, na večer a u sklopu programa na kojemu su se prezentirali razni, mahom talijanski sauvignoni, i degustaciju sauvignona od naših Bolfana, Mežnarića, Prigore (šteta da nije bilo i onih od Koraka, Vinarije Daruvar, te od još kojeg Međimurca…), zatim od Verusa, Dveri Paxa i jeruzalemske P&F Winery iz Slovenije, te od velikana iz austrijske Štajerske Aloisa Grossa, Manfreda Tementa, Willyja Sattlera…

Saša Špiranec i njegova suradnica Irina Ban održali su, potpomognuti domaćom sommelijerkom, radionicu o sauvignonima iz Hrvatske, Slovenije i Austrije

Za ocjenu se moglo prijaviti vino od 100 posto Sauvignona bijeloga, te cuvée s minimalnim udjelom sauvignona od 51 posto. Tako su i dodijeljene specijalne šampionske nagrade. Najboljim čistim sauvignonom koji nije dozrijevan u drvu proglašen je Sauvignon 2014 od Sébastiena Treuilleta iz mjesta Pouilly Fumé u dolini Loire u Francuskoj, a najboljim sauvignonom njegovanim u drvu pak Sauvignon 2014 Fransola Miguela Torresa iz španjolskog Penedèsa, dok je najboljim cuvéeom bez drva proglašena Selekcija 2014 od Pascala Belliera iz Chevernyja u Francuskoj, titulom najboljeg cuvéea iz bačve zakitio se Bordeaux Blanc 2013 Châteaua Mont-Pérat. Hrvatska na svom sauvignonskom debutu nije osvojila medalju. Naši zapadni susjedi Slovenci međutim jesu – jednu zlatnu, a primio ju je proizvođač Mužić iz Goriških brda za svoj Sauvignon 2013.

U popodnevnim satima, dakle nakon kušanja, organizator je poveo u posjet vinskim podrumima Furlanije – Villi Russiz i Vigne di Zamò, zatim renomiranoj destileriji Nonino, ali i pogonu za preradu i pakiranje kave Illy u Trstu. Riccardo Illy, vlasnik tvrtke Illy i svojedobno gradonačelnik Trsta, bio je jedan od sponzora Concours Mondiala de Sauvignon. U Illyjevu vlasništvu je tvornica čokolade Domori u Pijemontu, te vinogradarsko-vinarski posjed Mastrojanni u Montalcinu (brunello!).   ♣

_____________________________

UNIVERZITET KAVE – U golemome prostoru tvornice Illy primio nas je Riccardo Illy, koji kaže da kavu proizvodi 182 zemlje u svijetu i da je u svijetu u sektor kave uključeno 25 milijuna osoba. Obitelj Illy kupuje sirovu kavu u nekih 13 ili 14 zemalja gdje se ona uzgaja. Uzimaju samo Arabicu (postoji i Robusta, koja je u odnosu na Arabicu donekle gruba), a surađuju s oko 400 provjerenih uzgajivača, sve kako bi dobili uvijek prvorazrednu sirovinu. Sirova kava, koja, navodno, sadrži oko 300 aromatskih spojeva, prži se (prženje traje oko 12 minuta) i kao pržena ima, navodi Illy, oko 1000 aromatskih spojeva.

U Illyjevu carstvu u industrijskoj zoni Trsta postoji Univerzitet kave, svojevrsno učilište namijenjeno onima koji žele znati više o samom tom proizvodu i o načinima kako ga nuditi što bolje plasirati. Illy će rado kazati: ako je proizvod izvrstan i s karakterom i ako se to umije dobro iskomunicirati problem nikad nije u cijeni, tržište takav proizvod uvijek prihvaća.■

Svjećnjak Illy od šalica od espressa

________________________________

U središtu Trsta postoji golemi lokal u koji se ulazi s ulice i koji po potrebi mijenja namjenu – kad zatreba uredski je prostor, a povremeno, brzim preuređenjem, postaje i pozornica eno-gastronomije. Tamo su nas vodili na večeru, a kuhali su Andrea Cantone (gore), chef restorana La Primula iz San Quirina, koji ima jednu Michelinovu zvjezdicu, zatim Giorgio dal Forno sa suprugom Claudijom iz Marana, te chef Ilija Pejić, iz restorana Ilija Golf kluba u Tarvisiju

Muzej vina na imaju enologa-proizvođača Pietra Pittara: prizor iz gostionice, s pločicama s upozorenja da se ne psuje i ne galami, te da se s poštovanjem odnosi prema kruhu! Tu je i zbirka elegantnih štapova za muškarce, koji su ujedno i – vadičepovi!

Ručak u elegantno uređenoj gostinjskoj dvorani destilerije Nonino: slijedove su pratili ne vino nego – grappe, od mladih do onih i 30 godina dozrijevanih. Tri simpatične i vesele sestre Nonino svako malo bučnim su povicima kroz koje bi provlačile dakako reklamu za proizvode svoje kuće, podgrijavale atmosferu

La Castellada na Colliju: Niko Bensa daje na kušanje vina iz 2014, još u bačvi. Dobra i prepoznatljiva, u stilu La Castellade, al, u skladu s godištem, strukturno tanja i s izraženijom kiselosti. Bensa je na kolosijeku eko-produkcije i za zaštitu rabi samo sumpor, bakar, propolis te neke ekološki certificirane pripravke. Sad mu je na tržištu aktualna 2009 godina, izvrsni sivi pinot, chardonnay, mješavina Bianco della Castellada 2009 (CH, PS, SAUV)

_____________________________

RONCO SEVERO – Odlična vina kušalo se na posjedu Ronco Severo iz Prepotta kod mjesta Cividale del Friuli. Vlasnik Stefano Novello radi također posve ekološki, u vinogradu ne rabi herbicide, pesticide, insekticide, nastoji u tlu očuvati mikroorganizme koji mu kasnije dobro dođu u podrumu radi alkoholnog vrenja, naime on fermentira isključivo s kvascima iz svojega vinograda od 11 hektara koji se nalazi na brijegu na visini od 250 metara. S laporastim je tlom, loze su stare od 15 do 55 godina, gustoća nasada 6500 panjeva po hektaru, sorte su Rebula,Friulano, Chardonnay, Pinot sivi, Picolit, te Schiopettino (selo Prepotto je navodno zavičaj Schiopettina) i Merlot. Proizvodi jednosortna vina osim jednoga – mješavine Severo Bianco sastavljenog od Chardonnaya, Picolita i Friulana, koje zajedno bere i prerađuje.Igra se s maceracijama, od 28 do 40 dana u drvenim kacama od 1000 do 3000 litara zaporemnine. Vina, osim jednoga a riječ je o merlotu što ga dobiva uz maceraciju od 60 dana i drži poslije vrenja tri godine u barriqueu 60 posto novome, dozrijeva u velikim bačvama od 30 hl od slavonskoga hrasta ali iz proizvodnje Garbelotto, Pauscha i Visintin. U svom opredjeljenju prema prirodnome čak je od jednog češkog proizvođača čaša naručio čaše za vino sa staklom bez trunke od olova…

Kako to da on NEMA sauvignona, kao mnogi drugi podrumi u Furlaniji Veneciji Juliji?

– Pa, nemam ga jednostavno zato što nisam ljubitelj njegove aromatike. Neki proizvođači zaista su pretjerali u tome da ga učine što mirišljivijeme kako bi impresionirali šire krugove potrošača lako podložnih zavodljivosti novosvjetskog stila posebice novozelanskoga, i kako bi vino i bolje plasirali. Zapravo, ipak volim jedan tip sauvignona, to je onaj iz doline Loire u Francuskoj, koji nije napadan nego je elegantan i koji ima mnogo mineralnosti.

Iako proizvodi vino što se može svrstati u danas dosta traženu grupu narančastih vina, iako ide na mali prinos ikapkljicu dozrijeva više godina prije nego što je pušta na tržište Stefano Novello ima vrlo umjerene cijene – kreću se, veli mi, od 16 do 21 euro! ■

_____________________________

U mjestu Rosazzo kod Manzana posjed je Le Vigne di Zamò, u vlasništvu Silvana Zamòa i njegove obitelji. Krasna kuća na brdašcu, okružena vinogradima. Zamò uzgaja Rebulu, Friulano, Pinot sivi, Sauvignon, Malvaziju, Merlot, Cabernet sauvignon, Refošk s crvenom peteljkovinom, Merlot, Schiopettino, Pinot crni i Pignolo. Unatrag sedam godina radi potpuno na eko-način. Silvano, na slici sa suprugom i kćerkom te s osobito uglednim profesorom sa Sveučilišta u Udinama Robertom Zironijem, kaže da je u Furlaniji sve više vinogradarskih imanja koja su se prebacila ili se prebacuju na eko-kolosijek. Nedavno je osnovana i udruga tih proizvođača, startalo se sa samo četiri posjeda, a sad ih je u udruzi 40! Inače vinogorje Colli orientali del Friuli obuhvaća oko 1000 hektara pod vinovom lozom i broji oko 250 proizvođača koji pune vino u butelju i prodaju ga pod svojom etiketom

____________________________

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

SVETI URBAN NA STRANI PUŠIPELA/2015

 

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK 

 Google translater: http://translate.google.com/translate_t  

Zdravko Dvanajščak, inače do nedavno predsjednik udruge međimurskih vinogradara i vinari Hortus Croatiae, jednog od nositelja organizacije Urbanova, sa suprugom mogao je slaviti: u kategoriji vina redovne berbe šampion je s Pušipelom 2007, a za pušipele iz problematične 2014. osvojio je još i jednu zlatnu i dvije srebrne medalje. Kod Dvanajščakovih se moglo kušati lijepi pjenušac od Pušipela, i, dakako, nazdraviti s njime

OVE GODINE URBANSKA DOGAĐANJA U MEĐIMURJU ZAUZELA SU CIJELU DRUGU POLOVICU SVIBNJA! NAKON VINSKOG FESTIVALA S KOJIME JE POČELO, NASTAVAK JE PREDVIĐEN JOŠ ZA DVA VIKENDA – 22. i 23. – DANI OTVORENIH PODRUMA, te30. i 31. SVIBNJA – VINSKE IGRE

Urbanovo je svetkovina u čast sv. Urbana, jednog od rimskih papa koji je, po predanju, uspješno štitio vinograde od tuče pa ga se smatra zaštitnikom vinogradara, a Međimurci – na čijim se prostorima inače vinova loza uzgaja a vino proizvodi još od starih Rimljana, obol su toj dlelatnosti dali i plemenitaši Zrinski – posebnu su mu zahvalnost izrazili imenujući mjestance u vinorodnoj okolici Štrigove njegovim imenom i organizirajući u svibnju u štrigovskome kraju prošćenje i pučku svečanost.

Nježni dio obitelji Cmrečnjak – mama i kćerka malo su ipak pred kamerom preozbiljne za lijepi uspjeh koji su Cmrečnjakovi postigli na ocjenjivanju: za Pušipel 2011 Prestige izbornu berbu osvojili su čak 94 boda, jedan manje od šampiona! Primili su i zlato za Pušipel 2014 classic te srebro za pjenušac Pušipel iz 2012. Cmrečnjakovi su izložili i punjenja u magnumu i dvostrukom magnumu, vele da se i takve boce sve više traže, za posebne prigode i kao lijepi dar

Već godinama se o vikendu baš uz datum 25. svibnja u štrigovskome području održava urbanska svečanost, a sad su bogme Međimurci događanjima vezanim na vino i uz sv. Urbana zauzeli cijelu drugu polovicu svibnja, službeno otvorenje Urbanova 2015 bilo je naime već o vikendu u petak 15. svibnja. A s najavama manifestacije se počelo još potkraj travnja, naime od tada pa do 9.svibnja organizirane su Urbanske večeri/noći (danas naravno ništa ne može bez engleskoga: Urbanovo Night), riječ je o programima po raznim ugostiteljskim objektima gdje su posjetitelji mogli uživati u nastupima glazbenih sastava i u vinima od po dvoje međimurskih vinara.

Nastavak predviđen za vikend kasnije, dakle od petka 22. svibnja, definiran je u znaku akcije Otvoreni podrumi, a subota 30. i nedjelja 31. svibnja rezervirani za Svetourbanske vinske igre…

Ovogodišnje Urbanovo je 16. po redu, a već sedmi put po redu unutar njega glavne su zvijezde tamo vrlo raširena i popularna sorta lokalno zvana Pušipel (riječ je o Moslavcu, Šiponu, Furmintu, Mosleru, Zapfneru), i, dakako, njeno vino, s kojime su Međimurci i izašli na tržište kao sa svojom županijskom robnom markom.

Odmah po otvorenju manifestacije podijeljena su odličja za najbolje ocijenjena vina od Pušipela, a dobitnici su:

Šampion kvalitete, predikat: Šipon 2007 ledeno vino (95/100) – PRA-VINO, Kog (Ljutomer–Ormož)

Velikim zlatom za izbornu berbu Pušipela 2013 zakitila se obitelj Kocijan

Velika zlatna diploma: Pušipel 2011 Prestige izborna berba (94/100) – Cmrečnjak, Sv. Urban; Šipon 2011 izborna berba – MGM Glavinić, Ormož; Pušipel 2013 Prestige izborna berba – Kocijan, Štrigova.

Šampion kvalitete redovna berba: Pušipel 2007 (89/100) – Dvanajščak Kozol, Dragoslavec.

Zlatna diploma: Pušipel 2014 – Dvanajščak Kozol; Pušipel 2012 kasna berba – Jakopić, Železna Gora; Furmint 2011 Gomila – Puklavec & Friends, Jeruzalem-Ormož; Sibon pjenušac klasična metoda 2012 – DGA pjenušci; Pušipel 2014 Classic – Cmrečnjak.

Popularni estradnjak Žiga zainteresirao se za pozlaćeni pjenušac Sibon kuće DGA-pjenušci

Na vinskom festivalu u Štrigovi uz pušipele iz Međimurja mogli su se kušati i šiponi iz Slovenije i furminti iz Mađarske, ali i niz vina od drugih sorata i ne samo iz Međimurja nego i iz nekoliko područja izvan Međimurske županije pa i nekih izvan Hrvatske a predstavnici kojih su u Štrigovi nastupili kao gosti-izlagači, riječ je o Zagrebačkoj županiji (predstavila se udruga Kraljevina Zelina – Puhelek Purek, Jarec-Kure, Kos-Jurišić, Željko Kos i Eko Čegec, sa istoimenom županijskom robnom markom vina od u Zelini raširenog kultivara Kraljevina), slovenskom Dobrovniku i mađarskom vinogorju Villany-Siklos (bijela vina iz dijela zvanog Siklos, a crna vina iz Villanya).

Dvorana je bila lijepo uređena, posjetitelja priličan broj. Zgodno je bilo vidjeti obiteljsku amtosferu: u izlagačkome dijelu sudjelovale su i supruge a i najmlađi članovi obitelji. Uz vinare, izlagali su i proizvođači/ponuđači sira i bučinog ulja

U tri dana prvog urbanskog vikenda, na kojemu su se inače predstavili i ponuđači vinogradarske i vinarske opreme,  održano je više zanimljivih radionica, primjerice 6 NAJ vina s Vinske ceste Zagrebačke županije (Ivana Puhelek), 100% Villany – 100% Cabernet franc (Zoltan Gyorffy), Što sve utječe na stil i kvalitetu vina (Krunoslav Filipović WSET), Snaga i važnost trokuta: distributer – ugostitelj – vinar, te  10 najboljih Sauvignona s Međimurske vinske ceste (Darko Lugarić, Hrvatski sommelier klub), pa Osnove vinske škole i Najčešće zablude u sljubljivanju jela i vina (Mario Meštrović, Hrvatski sommelier klub)

Uključeni u Dane otvorenih vrata (podruma) za PETAK 22. svibnja bili su (budući da su svi u sustavu Međimurske vinske ceste koja živi cijele godine tu su i kontakati):

AGROMEĐIMURJE – PODRUM ŠTRIGOVA, Štrigova 71, Štrigova, +385 40 851 013; DVANAJŠČAK-KOZOL, Dragoslavec 81, Lopatinec, +385 98 723 168; HAŽIĆ, Jurovčak 72, Sv. Marti na Muri, +385 99 219 9411; KERMAN, Sveti Urban 88, Štrigova, +385 91 123 04 00; KOCIJAN, Štrigova 131, Štrigova, +385 98 182 6118; KOSSI, Štrigova 119, Štrigova, +385 99 341 814; LOVREC, Sveti Urban 133, Štrigova, +385 40 830 171, ŠTAMPAR, Sveti Urban 2, Štrigova, +385 40 830 184; TURK, Vučetinec 107 b, Lopatinec, +385 98 241 926…

Branimir Jakopić, koji je osvojio zlatnu medalju za Pušipel 2012 kasnu berbu, nudi svoju suprugu – sauvignonom. Kaže da je pušipel gotovo sav prodao u – Kinu! Poslovni ljudi iz Kine, koji u Međimurju uz granicu sa Slovenijom i Mađarskom namjeravaju otvoriti predstavništvo vezano uz drvnu industriju, često su u posljednje vrijeme kod njega gosti u restoranu dvorca Terbotz, tu su se upoznali s pušipelom, dopao im se i organizirali su uvoz Jakopićevih butelja u svoju zemlju!

…a za SUBOTU 23. svibnja: CMREČNJAK, Sveti Urban 273, Štrigova,+385 98 295 206; DGA PJENUŠCI, Banfi 84, Štrigova, +385 91 601 6022; DVANAJŠČAK-KOZOL, Dragoslavec 81, Lopatinec, +385 98 723 168; HAŽIĆ, Jurovčak 72, Sv. Marti na Muri, +385 99 219 9411; DANICA i VLADO HORVAT, Sv. Urban 279, Štrigova, +385 98 463 555; JAKOPIĆ / Terbotz, Železna Gora 113, Štrigova, +385 98 242 36; KERMAN, Sveti Urban 88, Štrigova, +385 91 123 04 00; KOCIJAN, Štrigova 131, Štrigova, +385 98 182 6118; KOSSI, Štrigova 119, Štrigova, +385 99 341 8144; KUNČIĆ, Banfi 125, Štrigova, +385 98 912 0256; LOVREC. Sveti Urban 133, Štrigova, +385 40 830 171; MEDENJAK, Sveti Urban 82, Štrigova,+385 91 931 4368; BORIS NOVAK, Banfi 201, Štrigova, +385 40 851 209; TOMŠIĆ, Železna Gora 56, Štrigova, +385 98 241 891.    Obitelj Lovrec iz. Sv. Urbana bila je jedna od rijetkih, ako ne i jedina, sa zrelim vinima, starijih berbi

Veliki štand imala je udruga Vinske ceste Villany-Siklos iz Mađarske, prezenter je bio Zoltan Gyorffy, glavni urednik vinske revije Pecsi Borozo iz Pečuha, kojemu je porijeklo vezano i uz Hrvatsku i koji odlično i govori hrvatski. Sada je u Villanyju velika kampanja za promidžbu Cabernet franca kao Villany franca, i udruga je donijela sedam izvrsnih vina (iz berbi 2011, 2009 i 2007) od te sorte što u Villanyju daje odličan rezultat. Neka od tih vina u maloprodaji su i po 50 eura za butelju! Uzorci su bili od prvih, nekih inače i internacionalno vrlo cijenjenih imena mađarskoga suhog crnog vina: Joszef Bock, Attila Gere, Malatinszky Kuria es Organikus Szolobirtok, pa Tamas i Zsolt Gere, Vylyan, Polgar, te Gergely Halasi, ove godine sa svojim Cabernet Villany Francom 2011 najbolji u grupi vina te sorte danih na tradicijsko ocjenjivanje Top 25 Pannon Bor za južni – panonski dio Mađarske. Kod Mađara na štandu zatekli smo u kušanju caberneta Zdravka Iliju Jakobovića, koji ima vinograde u Brodskom Stupniku i uzgaja bordoške sorte od kojih radi vino Jakob

Promjene u Podrumu Štrigova tvrtke Agromeđimurje: član Uprave je mr. sc. Tomislav Tomšić (sasvim lijevo), a novi enolog Tomislav Pavlešić (u sredini), s njima je doc.dr. Darko Preiner, član ocjenjivačke komisije za pušipel (predsjednica: Ivana Alpeza)

U Gornjem (brežuljkastome) Međimurju više je punktova gdje je moguće fino se okrijepiti domaćim specijalitetima, jedan je svakako dvorac Terbotz u Železnoj Gori, u vlasništvu obitelji Jakopić, znane  po vinu. No na dolasku u Međimurje ili na odlasku iz njega – a ako treba i oba puta! –  zaustaviti se svakako valja u Mačkovcu u restoranu Mala Hiža, koji je na najnovijem, nedavno u Zagrebu održanom proglašenju najboljih restorana u Hrvatskoj predstavljen kao vicešampion za 2015, dakle osvojio je drugo mjesto (čestitka Branimiru Tomašiću), iza uistinu sjajnog šibenskog restorana Pelegrin (čestitka i Rudiju Štefanu!). Ovo je za Malu hižu skok naviše od nekoliko mjesta u odnosu na lanjski ishod kad je bila također pri vrhu, tko zna – možda će se vlasnik, hrvatski Heston Blumenthal, Branimir Tomašić i njegova ekipa sljedeće godine naći ina pobjedničkom tronu…

David Štampar, aktualni predsjednik udruge Hortus Croatiae, veli da se sada vezano uz pušipel radi novi konzorcijski pravilnik, jer nakon kategorije classic želi se izaći sa razinom više, tj. s odležanim ozbiljnim pušipelom za koji bi se koristilo grožđe s najboljih pozicija i s table s nižim prinosom, u berbi bi bila dodatna selekcija grozdova, a dozrijevanje bi bilo barem dvije godine i to u 500-litrenim bačvama (tonneau) koje su, kaže David, tradicija u Međimurju i koje bi dakako dolazile iz pogona domaćeg bačvara – već legendarnog Stjepana Pozveka iz Dunjkovca kod Nedelišća

A da ne propagiramo baš samo jelo i pilo, evo i informacije za one koji vole rekreaciju i sport i koji boravak i kretanje u prirodi rado povezuju s eno-gastronomijom: Međimurci su uredili Pušipelovu stazu za vožnju biciklom njihovom vinskom cestom, tamo postoje i smještajni objekti koji pružaju posebnu uslugu za cikloturiste. Pušipelov biciklistički put starta i završava u Štrigovi, a dugačak je 54 kilometra. Vrijeme potrebno da se staza prijeđe je oko tri sata. Najmanja nadmorska visina staze  je 162 metra a najviša 338 metara. Staza je u rangu teških, podloga je asfalt a za vožnju je dovoljan se cestovni bicikl. (www.visitmedimurje.com/bike )

Vicešampion Branimir Tomašić, gordo, ali opravdano, na ulazu u svoju Malu hižu u Mačkovcu. Dolje: čestitati mu na osvojenome drugom mjestu na rang-listi najboljih hrvatskih restorana za 2015 i malo kod njega uživati za stolom došao je, nakon obilaska vinskog festivala u Štrigovi, i Ratimir Čačić

Evo što, između ostaloga, Mala hiža nudi

Puni svekoliki (pejsažni, estetski, ekološki i zdravstveni) pogodak bit će kad se Međimurci odmaknu od npr. tolike uporabe herbicida, koji uz to što truju tlo i biljku smeđom bojom od ubijenog i povelog raslinja stvaraju u vinogradu ružnu sliku. Spomenuo sam problem nekolicini međimurskih vinogradara/vinara, neki su mi odgovorili da se za uništavanje korova rabi posve bezopasno sredstvo koje se brzo razgradi i koje ne truje te da se smeđi komadi tla unutar zelenila vinograda mogu vidjeti samo kroz kratko vrijeme sada na proljeće, srećom aktualni predsjednik udruge Hortus Croatiae David Štampar kazao je kako je doista vrijeme da se problem korova rješava na drugi način, i kako se nada da će se to uskoro i postići ♣

SuČ – 05/2015

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

Vinistra 2015/ PUNA KOŠARA MEDALJA ZA CAPO!

  Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK 

Google translater: http://translate.google.com/translate_t  

ZAGREBAČKI UVOD u VINISTRU… i ZAGREBAČKI ZAVRŠETAK VINISTRE 2015… • OVOGODIŠNJI ŠAMPIONI NOVACCO, BANCO, TRAPAN i STERAS • JEDNU OD NAJBOLJIH BERBI ODLIČJA IMAO JE ENOLOG ELVIS VISINTIN

Kao da su se dogovorili… a – možda i jesu! U isto vrijeme u istome gradu – Zagrebu, no u različitim objektima – Galeriji (vina) MIVA i u Dobrim vinima. S različitim koncepcijama nastupa, ali s istim ciljem: promocije. Koji dan poslije, pak, pozornica je Žuto stablo. Dobar uvod u 22. sajam Vinistra 2015 u porečkoj dvorani Žatika.

Gianfranco Kozlović u MIVA-i, Moreno Degrassi u Dobrim vinima. U Žutom stablu Franco Cattunar.

Kozlović ležerno, bez puno službene priče, s vinima Valle 2014, Malvazija 2014, Rosé 2014 i Muškat iz 2014, te s, opaaa – Teranom 2013! Ugodno iznenađenje malvazija iz posebno nezgodne 2014, kakvo će biti iznenađenje s Teranom 2013 vidjet će se.

Inače, Kozlović je tjedan dana nakon Vinistre 2015 u Zagrebu zaključio vinistarsku priču prezentacijom ljetnih vina u restoranu Mano…

Gianfranco Kozlović s galeristima Vladom Šuškom i Gordanom Mohorom te cigar-manekenom RenÉom Bakalovićem (žali mi se da su ga prozvali Safetom!)

 Moreno Degrassi uz suha vina redovne berbe, i dirigent njegove promidžbe Siniša Škaberna s desertnim Passitom

Dobra vina s Degrassijem su organizirala klasičnu večeru. Degrassi je u prvi plan gurnuo svog dugogodišnjeg dirigenta promidžbe i naočitog admirala gusarske flote vičnoga sommelijerskom poslu i zanimljivom i uvjerljivom pripovijedanju Sinišu Škabernu.

I vezano uz Degrassija – ugodno iznenađenje s Malvazijom 2014, mekana, nježna, svježa, fino pitka. Ali je ima dosta manje nego u normalnome godištu. Onda dva istarska francuza – viognier i odličan syrah iz prethodnih berbi, pa za kraj SVJETSKA PREMIJERA Terre Bianche 2011 Passito, njega je pak malo (1000 litara) i punjen je u bočice od 0,375 lit (mpc. 329 kn; zašto ne – 375?!), količina je s aspekta redovne berbe oskudna ne zbog lošeg roda nego stoga što način proizvodnje za ovakav tip vina zahtijeva puno grožđa a kao rezultat daje kaplju vina… Sastav: malvazija 40 posto, sauvignon, chardonnay i viognier po 19 posto, zerica petit mansenga, izborna berba na trsu prosušenih bobica, vinifikacije zasebne, vrenje u inoksu, godina dana barriquea, sljubljivanje, i tek prije mjesec dana punjenje u bocu, 16,8 vol %, 8 g/lit ukupna kiselost, 49 g/lit neprovreloga sladora, iako je naziv talijanski a sve osim jedne sorte strane, odlično taj Passito vidim uz našu dobru domaću orehnjaču, naravno debelo smeđe, tanko žuto! Ovo je inače ukupno 30. etiketa u Degrassijevoj ponudi, a drugo desertno vino, jedno već ima od Muškata…

Osobito snažan razlog za slavlje imao je enolog Elvis Visintin, s posjeda Capo. Capo, koji je inače krenuo i u pjenušce, metodom charmat, okitio se s nekoliko medalja visokoga sjaja, primjerice zlata za Aries 2011 cabernet franc, Taurus 2009 i Taurus 2011 mješavina sorata, Cabernet sauvignon 2011, Muškat žuti 2013, te srebra za Sagittarius sauvignon 2010, Gemini pinot crni 2011, Libra chardonnay 2009. Na slici su Elvis Visintin (desno) i znani naš skladatelj i vinoljubac Alfi Kabiljo, koji je došao provjeriti stanje stvari…

U prostorima prodavaonice vina i delikatesa Žutog stabla Franco Cattunar iz Brtonigle sa svojima pjenušcem Senator (malvazija i chardonnay, charmat; već više Istrana počelo je raditi pjenušce i to charmat metodom, postaje li naš najveći poluotok konkurencija proseccu?!) i s malvazijama sa četiri zemlje (bijela, smeđa, crvena i crna) koje govore – sedam jezika!…

I onda – prava Vinistra! Svečano otvorenje pred porečkom dvoranom Žatika, s istarskim županom Valterom Flegom koji naglašava kako je po izboru američkog časopisa Wine Enthusiast Istra uvrštena među Top 10 vinskih destinacija za 2015 godinu i kako u uvjetima opće globalizacije Bakhov nektar promiče ne samo znanje i iskustva o proizvodnji nego i, kroz specijalne oblike, dajući priliku da se pod pojmom VINO otkriju priče o njegovim stvarateljima ali i o lokalnima prirodnim ljepotama i kulturnoj baštini regije, oživljava turizam, tako da je eto plemenita kapljica među najboljim ambasadorima u svijetu, zatim s ministrom turizma RH Darkom Lorencinom i s ministrom poljoprivrede Tihomirom Jakovinom, s predsjednikom udruge Vinistra Nikolom Benvenutijem, pa predsjednikom OIV-a Jean-Marieom Aurandom, sa specijalnim gostima izložbe – delegacijom šampanjskoga raja Champagne–Ardenne. Skok u Istru na Vinistru bio je prilika i za obilazak nekoliko tamošnjih vinara.

________________________

BENVENUTI u TURIZMU – Obitelj Benvenuti iz Kaldira, s krasnim pogledom na Motovun, odlučila se uključiti u turizam! Pored svojih kuće i podruma Benvenuti su kupili zgradu koju su prikladnim preuređenjem namijenili za prihvat gostiju. Kuća je za šest osoba, sa tri je sobe i sa četiri kupaonice, velikim dnevnim boravkom s kaminom ili po domaće rečeno ognjišćem a što se osim za grijanje može koristiti i za roštiljanje, s moderno opremljenom kuhinjom, ispred zgrade je oveći bazen, s mogućnošću dodatnog grijanja njegove vode. Albert Benvenuti veli da se tu računa na goste koji bi boravili barem po tjedan dana, a najmanji mogući aranžman je tri dana. Kuća, koja ima ugrađen sustav za grijanje, bila bi otvorena ne samo kroz ljetnu turističku sezonu nego cijele godine.

A sadržaji kojima obitelj želi privući i zadržati gosta?

– Ne moramo turizam baš uvijek vezivati uz plažu na moru. Ima dosta turista koji bježe od vrućine i traže odmor na svježem zraku u blizini mora, a ovdje kod nas na brdašcu svježega zraka ne nedostaje. Ovdje gdje smo mi i nema tako nesnosnih vrućina i sparina kao u ravnici pa i uz obalu, jer smo na povišenome i jer je ambijent dobro ventiliran. Mi eto nismo na obali ali nismo ni toliko daleko od nje da se po ljeti koji dan ne bi moglo skoknuti i na kupanje u moru. Za početak, uz prvoklasni komfor u kući, kao sadržaj bismo, uz mogućnost sunčanja te kupanja u našem bazenu, ponudili šetnju, vožnju biciklom, obilazak Motovuna, Istarskih Toplica, Livada kao tartufarskog raja. Dakako da nam je jedan od glavnih aduta eno-gastronomija. Planiramo organizirati tečajeve kuhanja na kojima bi se gosti upoznavali s istarskim jelima, a, hvala Bogu, imamo što i ponuditi od vina. Za goste koji kod nas odsjednu i žele kuhati sâmi nabavljat ćemo sve potrebne namirnice, ali ne iz prvog samposluživanja nego prvenstveno od lokalnih OPG-a. A za one goste koji žele jesti dobro u ovoj našoj gostinjskoj kući gdje će boraviti možemo i osigurati vrsnog kuhara da im on sprema jelo – objašnjava Albert Benvenuti.

Nikola, predsjednik udruge Vinistra, njegov bat Albert, te otac Livio obrađuju lijepih 15 hektara vinograda, sa oko 70 posto Malvazije istarske. Ostalo su Teran, ima nešto Muškata te i pokoja stara lokalna sorta. Sa svježom malvazijom, onom iz 2014., Benvenuti su dakako već neko vrijeme na tržištu, a sad izlaze, odnosno netom su izašli, Teran 2012 (14,0 vol%!) i Malvazija 2011 Anno Domini, specifično vino što se proizvodi uz 14 dana maceracije. Iz teške 2014 Benvenuti su uspjeli, s obzirom na dobre i prozračne vinogradske pozicije ali, priznaju, i uz 25 posto više zaštitnih tretmana nego inače, solidno izvući svježu malvaziju, Anno Dominija iz lanjske berbe neće biti, ali bit će desertne Corone Grande, koja nastaje na način da se s trsa ubere zrelo zdravo grožđe i stavi ga se porosušivati na slami oko tri mjeseca tako da randman grožđe–gotovo vino bude tek 10 posto! Terana, s kojime su Benvenuti postigli veliki uspjeh – nude ga ne tek kao mlado veselo vino nego kao duže dozrijevano i odležano uistinu ozbiljno crno vino (prinos po trsu je obično oko oko 0,5 do 0,6 kg, berba bude obično tek sredinom listopada kad se bobice već pomalo počinju smežuravati, randman grožđa u vino nije veći od 60 posto!) –  iz 2014. bit će, ali od uobičajenih količina tek dvadesetak posto! ■

____________________________

Moreno Coronica i ministar turizma Darko Lorencin. Coronica, znan po sjajnom GranTeranu, u dane Vinistre okupio je brojne zainteresirane da čuje od njih reakcije na novi stil njegove Gran Malvazije 2011 koja tek treba izaći 

Dobar vinogradar i vinar Rino Prelac, još bolji ugostitelj. Reputaciju je prije dosta vremena stekao sa svojim momjanskim muškatom. Pamtim i njegove terane, ovaj koji sam kušao sada vrlo dobar. Rino sa suprugom već 26 godina u Momjanu vodi konobu, koja je u novije vrijeme prerasla razinu objekta što ga obično zamišljamo na spomen konobe, i prerasla je u vrlo lijepi restoran s otmjenom atmosferom. Ponuda tipičnih istarskih jela od istarskih namirnica, tu su suhomestanti proizvodi AZZRI-ja i svježe i dozrijevano meso od istarsklog boškarina, tartufi, sir, maslinovo ulje… (Bravo, Rino, forza Rino!..). Prelac nudi i smještaj u kategoriji od četiri zvjezdice u trima dvokrevetnim sobama. Sadržaji za onoga tko ostane tamo koji dan: pješačenje, vožnja biciklom, lov – sve to i te kako preporučljivo prije sjedanja za obilati Rinov stol a naročito i poslije ustajanja od toga stola!

Doktori bez granica! Liječnici Olivier Erzbischoiff i Jacqueline Marovac iz Francuske su potegnuli do Istre (Gračišće) da bi tu proizvodili vino, od Malvazije istarske i Chardonnaya. Njihova robna marka je Koquelicot (=mak).Kao veliki ljubitelji burgundijskih vina i s mnogo prijatelja među burgundijskim proizvođačima svoja su istarska vina navezli na kolosijek burgundijske stilistike. Fugaz je čista malvazija (osobito mi se dopalo), Santa Chiara je mješavina chardonnaya i malvazije, Epicuria je chardonnay a Belaigra koju označavaju s grand cru (izvrsno vino, najbolje od sva ta četiri) također je od chardonnaya. S liječnicima-vinarima na slici je glavni enolog koparskog Vinakopera Boštjan Zidar (Capris Refošk 2011, zlato i najbolje ocijenjeni refošk na Vinistri 2015, Capris malvazija 2013 također zlato)

Na Vinistri su izlagane i razne delikatese poput tartufa, bakalara pripremljenog na razne načine i konfekcioniranoga za tržište, suhomesnatih proizvoda, maslinovoga ulja, sira…. Na slikama: Danijela Puh iz tvrtke Natura Tartufi i Aleksandar iz kuće Bakalar Mama Milena, te mini salame AZZRI od boškarina i s malvazijom odnosno teranom. Kako li paše Azzrijeva salama s malvazijom Koquelicot Fugaz na burgundijski način?

Ispred jednog od organizatora (udruga proizvođača Vinistra i Klaster za promociju vina Istre), Nikola Benvenuti kao čelnik udruge Vinistra kazao je da je na 22. Vinistri tog svibanjskog vikenda u porečkoj dvorani Žatika nastupilo nekih 120 izlagača. Među njima i spomenuti gosti iz regije Champagne-Ardenne s tri proizvođača šampanjca koji su svoje proizvode publici nudili na kušanje. Vinistra 2015 doista je lijepi kutak prostora rezervirala za šampanjere! Predstavnici regije Champagne-Ardenne na čelu s predsjednikom njihova regijskog vijeća Jean-Paulom Bachyjem, inače i predsjedavajućime Skupštine europskih vinskih regija (AREV), na posebnom su predavanju Istrane upoznali sa svojim gospodarstvom baziranime na vinu odnosno šampanjcu (vinske ceste, općenito poljoprivreda, obnovljivi izvori energije, održivi ekonomski razvoj, obrazovanje, prikaz istraživanja vezano uz važnost ljudskog faktora na uspješnost gospodarstva).

Šampanjci u Istri! Kao posebni gosti na Vinistri 2015 bili su predstavnici francuske regije Champagne-Ardenne, na čelu s predsjednikom njihovog regijskog vijeća Jean-Paulom Bachyjem. Na štandu je troje šampanjera nudilo na kušanje svoje uratke. Tradicija pjenušaca u Istri dugačka je, u selu Vrh kod Buzeta se odavna na specifičan način i s drugim vrenjem u boci rade pjenušci, a Poreština ostaje zapisana kao jedno od prvih hrvatskih područja suvremene proizvodnje pjenušaca klasičnom šampanjskom metodom, tata tih pjenušaca (Misal) bio je nedavno a svakako prerano otišli Đordano Peršurić. U najnovije vrijeme sve više istarskih vinara izlazi s mjehurićima, a opredjelili su se za metodu charmat, zasigurno inspirirani tržišnim uspjehom talijanskog prosecca i mogućnošću hitrijeg izlaska na tržište koju ta metoda dozvoljava

Među izlagačima-vinarima u Žatici vidjelo se dosta novih imena, što može upućivati na to da je istarska vinska scena živahna, da napreduje. Nisam međutim ni ove godine vidio kuću Roxanich, a valjda po prvi put kao izlagača nije bilo ni Brune Trapana, koji je inače jedan od šampiona ovogodišnje Vinistre!…

Sa strane, tj. ne iz Istre, tu su s vinom bili još i sve poznatiji proizvođač predikata Stjepan Đurinski iz okolice Zagreba i tik do Hrvatskog zagorja, pa iz Slovenije Panvita klet Marof, iz Srbije vinarija Kiš, kao i vinarija što nosi pjevačko ime i prezime Zvonko Bogdan.

________________________________

RADOVANOV ERMECS – Što li je to Ermecs? Pa – naziv. A za što, i što li znači? Kratica za refošk, merlot, cabernet sauvignon. Ovdje je riječ o miksu od po trećine od svake od tih sorata što ga je iz jako dobre berbe 2012 napravio Franko Radovan iz sela Radovani, samozatajni a u kakvoći vrlo pouzdani vinogradar i vinar s oko devet hektara pod trsjem. Vino je još u bačvi, a kad će van – vidjet ćemo. Takvoj kapljici treba ne samo dovoljno vremena sazrijevanja nego još i nešto vremena odležavanja u butelji.

Ali zato je Radovan vani s malvazijom i chardonnayem. Uz dosta truda i rada u vinogradu, s rezidbom usmjerenom manjem rodu, bez uporabe botricida, skidanjem lišća oko grozdova te selekcijom u berbi uspio je iz 2014. ubrati određenu količinu zdravog grožđa i proizvesti i više nego solidne malvaziju i chardonnay. Međutim on, koji je postavio dosta visoke kvalitativne standarde za refošk, merlot i cabernet sauvignon, crno iz 2014 nije predvidio puniti u butelju, ono je namijenjeno rinfuzi.

Potrošači su prepoznali Radovanovu vrijednost, i plasman ide dobro, tako da se Franko odlučio širiti s vinogradom, ali i s podrumom. Površinu pod trsjem već je povećao, sadnjom sauvignona, koji ga osobito privlači kao vino, a u dogradnju podruma će uskoro… ■

________________________________

U više razgovora na Vinistri čuo sam primjedbu i da je ove godine prijavljeno manje izlagača nego prije, što se lijepo vidjelo po dosta širokim prostorima za hodanje među štandovima, k tome od par domaćih ljudi čuo sam i žal da su neki istarski vinari koji su prije bili redoviti na izložbi Vinistra odustali od izlaganja pa se stoga, dakle radi popune, pribjeglo tome da se na izlaganje pozovu vinari iz vanistarskih prostora. Mišljenje je tih domaćih – a s time bih se i složio – da Vinistra treba biti izlog istarskoga vina i služiti maksimalno i prvenstveno za promiždbu kapljice najvećeg našeg poluotoka. Kako je i broj uzoraka vina i maslinovih ulja prijavljenih za ocjenjivanje bio manji nego prije, ti domaći moji sugovornici navode da će udruga Vinistra morati hitno poduzeti odlučne korake, da se manifestacija ne uruši. Što se tiče manjeg broja uzoraka i vina i ulja ove godine na ocjenjivanju, organizator ima logično objašnjenje: prošlogodišnja je berba zbog meteoroloških uvjeta bila vrlo loša, neki proizvođači nisu uspjeli dobiti vino, a ni ulje s kojima bi bili zadovoljni na način da ih daju na službeno ocjenjivanje, a oni koji su uspjeli dobiti solidan rezultat zbog stroge selekcije samo ponajboljega grožđa uvelike su izgubili na količini, pa im se činilo da će, i bez neke promidžbe putem sajma Vinistra, uspjeti lako, s obzirom na turističku sezonu, plasirati svoj proizvod.

Franc Arman proizvodi muškat bijeli i plasira ga pod nazivom Dolceto (od talijanskoga dolce=slatko). Za svoj Dolceto 2013 osvojio je sada na Vinistri srebrnu medalju. U Pijemontu pod gotovo identičnim nazivom (Dolcetto) proizvode vino sasvim suprotne boje (puno rubinsko-crveno), suprotna mirisa (bez imalo muškatnih nota, na nosu u pravcu tamnog bobičastog voća), i suprotna okusa (suho)…

Na kušanju kod Marijana Armana: znani istarski hotelijer, restorater i sommelier Tullio Fernetich (hotel i restoran San Rocco u Brtonigli), te Rino Duniš, bivši višegodišnji gradonačelnik Grožnjana. Na štandu, kao izazov, poster: Keep Calm – Drink Teran

Što se tiče posjeta, prvog dana u dvorani Žatika svjedočio sam popriličnoj gužvi, po riječima organizatora posjetitelja je toga dana bilo možda i 20 posto više nego što je bilo prvoga dana lani. Neki pak izlagači nisu bili s time zadovoljni i rekli su mi da je svakako trebalo doći još ljudi.

Jedna od novosti ovogodišnje Vinistre bili su dvosatni termini u subotu i nedjelju (od 11 do 13 sati) rezervirani samo za distributere, ugostitelje i druge profesionalce iz vinske branše, čime su omogućeni kontakti i poslovni razgovori u miru. Za te termine profesionalcima je osiguran besplatan ulaz, tako ih se i htjelo privući u većem broju u Žatiku baš doba dana kada je na sajmu posjećenost nešto slabija.

_____________________________

LES PETITES BOULES ISTRIENNES, i INES U CRVENOME – Kad već Mladen Rožanić nije bio spreman za dolazak na Vinistru, nekoliko sommeliera, vinskih trgovaca i ja došli smo k njemu u Kosinožiće. Dan lijep, sunčan i topao, domaćinov doček vrlo hladan – ali i najbolji moguć: Les Petites Boules Istriennes, po naški istarski mjehurići, piće dobrodošlice. Kuća Roxanich krenula je eto i u pjenušac, ovaj je od kultivara Borgonja (Frankovka!), a na kvascu u butelji ležao je 3,5 godine. Sljedeći šampanjerski potez Mladena Rožanića je kreacija Blanc de Blanca od chardonnaya.

Osobno, volio bih da to ne bude odvajanje chardonnaya za pjenušac nauštrb mirnog Rožanićevog Chardonnaya Milva, ovaj ponuđen iz 2009. je s maceracijom od 11 dana i s boravkom u bačvi do ožujka 2014 te potom, do sada, u boci, najviše me se dojmio od doista velikog broja uzoraka što ih je tog dana Mladen ponudio na kušanje. A slijedili su Ines u bijelom 2009 – mješavina više od šest bijelih sorata, pa Malvazija Antica 2009 sa 60 dana maceracije, također mi se vrlo dopala, potom Cabernet sauvignon 2008, pa Superistrian 2008, Merlot 2008 i 2007, Teran 2008, na kraju još dva noviteta iz Roxanich-produkcije: Ines u crvenome 2008 (malvazija crna, cabernet franc, syrah, lambrusco, barbera i borgonja), i Crni pinot 2008, koji na tržište izlazi s etiketom ukrašenom jednom reprodukcijom Ede Murtića… ■

____________________________

Gastronomski dio izložbe u kojemu se već tradicijski hrana spaja s vinima izlagača ponudio je kao zemlju partnera Nizozemsku, odakle je na Vinistru došao chef Leon Mazairac iz restorana Podium Onder de Doom.

U sklopu 22. Vinistre, tradicijsko ocjenjivanje vina, maslinova ulja i rakija bilo je u porečkom hotelu Laguna Parentium. Ocjenjivačkom komisijom evo već drugu godinu zaredom predsjedala je dr.sc. Caroline Gilby, autorica članaka za časopise Decanter, Harpers, Wine Business International, te jedna od rijetkih žena s titulom Master of Wine. Prijavljeno je ukupno tek 314 uzoraka vina i 14 uzoraka ulja, te 17 rakija.

Ove godine, kao novost, oformljene su posebne komisije za ocjenjivanje pjenušaca, kojih je prijavljeno 15, te za ocjenjivanje terana. Žulja, očito, Istrane taj teran, nade su velike da će se sa Slovencima nešto riješiti po pitanju korištenja naziva teran na etiketama iz hrvatske Istre, ali dojam je u široj javnosti da se stvar oko toga baš i ne kreće. Vrlo malo je onih proizvođača iz hrvatskoga dijela Istre koji su se odlučili za proizvodnju terana namijenjenog dužem dozrijevanju i odležavanju i koji, s obzirom da su im zasad tržišno aktualna godišta prije od berbe 2013., kad smo ušli u EU, s tim vinima još nemaju problema oko označavanja… Na dan svečanog otvorenja Vinistre 2015 priređena je degustacija vina domaćih sorata, s naglaskom baš na teranu, želja je bila na taj način, i ponovno, skrenuti pozornost na važnost naziva teran čije je korištenje (u Hrvatskoj) dovedeno u pitanje zbog slovenske zaštite na razini EU. Istrani su se predstavili s teranima i iz berbi 2013 i 2014 označenima s nazivom Teran bez straha od mogućih pravnih posljedica. I u službenom katalogu Vinistre u popisu nagrađenih vidljiva je uporaba naziva Teran za vina i iz 2013 i 2014.

Benvenuti objašnjava da su Istrani odlučili i dalje, bez obzira na zabranu EU, ostati na oznaci Teran jer adekvatnog zamjenskog naziva nema, a na pitanje što će biti u slučaju da stigne kaznena prijava odgovara da se uzdaju u to da će ih pravno zaštititi naše Ministarstvo poljoprivrede…

Zgodno je još spomenuti da je po prvi put na vrednovanje plemenite kapljice stigao i jedan uzorak plavca malog, s otoka Krka. Riječ je o vinu Katunar (koje je, usput, osvojilo zlatnu medalju).

Malvazije su degustirane zasebno, pod nazivom Svijet malvazija, koje domaćin rado naziva neslužbenim svjetskim prvenstvom vina od skupine malvazija (naime postoji ne samo Malvazija istarska nego je tu i više drugih malvazija). Ove godine Svijet malvazija održan je sedmi put. Skupljeno je 140 uzoraka malvazije iz Hrvatske, Slovenije, Italije, Grčke i Španjolske.

Ali, što, se tiče malvazija, nije to i sve: zasebno je provedena i degustacija malvazija iz hrvatskoga dijela Istre da se izaberu one koje će moći biti označene markicom IQ – Istarska kvaliteta. Inače, i boce s vinom od sorte Teran iz hrvatskoga dijela Istre osvanule su također s markicom IQ. Ovogodišnji nositelji IQ oznake su terani proizvedeni prije 2013. Predsjednik Vinistre Nikola Benvenuti, koji ističe da je ovo druga godina što se IQ dodjeljuje i teranima, navodi da je i za IQ vezano uz teran izrađen pravilnik te je sredio da mi se, radi objave, pošalju i on i pravilnik IQ koji definira zrelu malvaziju (o IQ za mladu malvaziju, dakle onu što ide na tržište u godini odmah po berbi i dobrim se dijelom već i popije prije nove berbe, već sam pisao u Svijetu u čaši, prije nekoliko godina, kad se i startalo s tim markicama).

Medalje i diplome proizvođačima dodijelili su predsjednik Udruge Vinistra Nikola Benvenuti, ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina te Jean-Marie Aurand, predsjednik OIV-a.

Dobitnici šampionskih medalja za najbolja vina autohtonih sorata Istre su: Novacco – najbolja mlada malvazija (2014), Vina Banko – najbolja zrela malvazija (berba 2013), Bruno Trapan – najbolji zreli teran (Terra Mare berba 2013), i Steras – najbolji zreli refošk (Slovenska Istra, Refošk Kocinski berba: 2011).

 Šampioni Vinistre 2015 s vinima od autohtonih sorata: Novacco, Banco, Trapan, Steras

Oznake IQ – Istarska kvaliteta za vina istarska malvazija i za teran dodijelio je dr.sc. Mario Staver, predsjednik Savjeta za dodjelu oznake IQ za vino. Dobitnici su, za mladu malvaziju, iz 2014 – Medea, Benvenuti, Bertoša, Anđelo Brčić, Capo, Cattunar, Sirotić, Damjanić, Dešković, Geržinić, Kozlović, Legovina, Mario Peršurić, Matošević, Novacco, Ravalico, Terzolo, Tomaz, Trapan, Zigante, Vivoda, Giancarlo Zigante  te, za zrelu malvaziju (2013), Bruno Trapan. Za teran berbe 2012 trakice IQ su primili Benvenuti, Cattunar, Dešković, Geržinić, Tomaz i Zigante.

Dobitnici markice IQ za malvaziju, za teran

Već i prije od pogleda u katalog, lutajući štandovima na Vinistri primijetio sam da neki vinari koji su prije imali trakicu IQ sada nemaju tu oznaku, pa sam upitao kako to, a odgovori su bili da trakica IQ više ne donosi tržišnu prednost, dakle korist, te da je trakicu prekomplicirano stavljati na bocu jer treba je lijepiti ručno što iziskuje puno vremena, uglavnom uloži se više truda nego što se poslije na tržištu pokaže efekta. Nikola Benvenuti slaže se s tim primjedbama i kao predsjednik Vinistre obećava da će se nešto napraviti da se stvar poboljša, ne samo glede praktičnosti oko stavljanja trake na bocu nego i oko promidžbe, ali za – dobru propaganda trebaju, dakako, sredstva…

U kategoriji maslinovoga ulja najviše je uspjeha imala tvrtka Salvela, koja je osvojila dvije zlatne medalje, jednu za ulje od Buže, a drugu za mješavinu sorata…   ♣

 ___________________________

LAGUNIN ČAROBNI TROKUT

Porečka Agrolaguna, koja na tržište s vinom izlazi pod robnom markom Laguna, svakako može poslužiti kao uzor u proizvodnji, naime posljednjih godina skupila je na raznim pa i najvećim međunarodnim ocjenjivanjima i sjamovima vina i maslinovoga ulja valjda toliko medalja najvišega sjaja da bi s njima mogla ukrasiti cijeli jedan oveći zid.

Njen čarobni trokut – vino, sir, maslinovo ulje, koji odlično prijaju svaki samostalno ali i još bolje u kombinaciji – zagolicat će svakog i najizbirljivijeg potrošača. Naravno, s obzirom na veličinu tvrtke, neću reći svako vino i svaki sir, istaknut ću ovdje vina pod markom Festigia, zatim kao novi proizvod sir Agrolagunine Stancije Špin Grana istrijana, i ekstra djevičansko ulje Ol Istria.

Mislim da bi se i na etiketi Ol Istria morala naći oznaka Festigia, kao i na dugo dozrijevanome siru Grana Istrijana, rađenome po uzoru – doduše ne, barem zasad, i s jednakim, ali sa dosta sličnim a u svakom slučaju primamljivim organoleptičkim svojstvima – na spomenuta dva talijanska sirna velikana. Grana istrijana iz proizvodnje izlazi u kolutovima teškim 10 do 12 kg namijenjenima ugostiteljstvu, najavljeno je da će se polakilogramski a možda i kilogramski trokuti sira u vakuumiranom pakiranju od lipnja ove godine nalaziti u maloprodaji u desetak izabranih velikih Konzuma po Hrvatskoj i u nekoliko najboljih delikatesnih prodavaonica u zemlji.

Na štandu porečke Agrolagune: Sabina Salamun enologinja, Miroslav Latal, direktor vinogradarstva i vinarstva, te Katja Gašparin kao stručnjak za maslinovo ulje. Šteta da Lagunin lijepi ženski trio nije mogla toga dana ovdje popuniti i zbog službenog puta odsutna majstorica za sir Luana Vodopija!

VINO – Agrolaguna je nakon lijepe žetve medalja na ovogodišnjem proljetnom ocjenjivanju Mundus Vini u njemačkom Palatinatu zaintrigirala i kušače na nedavno završenom svjetskom vrednovanju vina Decanter World Wide Award 2015, koje u Londonu već godinama organizira vinski časopis Decanter i koje je ovaj put okupilo oko 15.000 uzoraka iz cijeloga svijeta.  Decanter je Vinima Laguna dodijelio pet medalja.  Castello 2012, uz to što je proskrbio zlato, dobio je i odličje Regional Trophy. Srebrom su se okitili Festigia Malvazija 2013 i Terra Rossa 2013, a broncom Festigia Merlot 2012. i Festigia Cabernet sauvignon 2011.

– Ovo je veliki međunarodni uspjeh Vina Laguna, s obzirom da je prestiž biti među nagrađenima na ovako značajnom vinskom natjecanju kao što je DWWA. Iznimno smo ponosni što su članove žirija jednako oduševila i bijela i crna vina Laguna. To je potvrda ispravnosti naše strategije i kvalitetnog rada cijelog tima Agrolagune. Ovaj rezultat Vina Laguna značajan je doprinos i izgradnji imidža vrhunske kvalitete hrvatskih vina i brendiranju Hrvatske kao vinske zemlje – izjavio je Goran Kramarić, predsjednik Uprave Agrolagune.

U Agrolaguni je tijekom 2014. godine zaokružen veliki investicijski ciklus u nasade, tehnologiju i mehanizaciju u iznosu od 220 milijuna kuna. Agrolaguna sada brine o 600 hektara vinograda na 11 lokacija u Istri. Vina su prisutna i na tržištima Njemačke, Velike Britanije i Austrije, te Poljske i Srbije, a plan je Agrolagune i daljnje širenje na nova izvozna tržišta.

Pomlađena eno-ekipa na čelu sa sadašnjim direktorom vinogradarstva i vinarstva Miroslavom Latalom, enologom po struci, te sa sadašnjim glavnim Laguninim enologom Milanom Budinskim dinamična je i vrlo znatiželjna, što je velika stvar, i sklona je raznim istraživanjima na području proizvodnje vina, a također je i velika stvar to što ima i snažnu podršku prvog čovjeka tvrtke predsjednika Uprave Gorana Kramarića. I, dogodilo se ono što je nekad u velikim podrumima u nas ali i u redovima hrvatskih enologa bilo posve nezamislivo, i što je i u današnje vrijeme jedva zamislivo, ali, eto, ipak jeste ostvareno: Laguna vina pomislila je i na odmak od konvencionalnoga, konkretno krenula se okušati i u prastaroj gruzijskoj tehnologiji višemjesečne maceracije bijelih sorata što su je unatrag kojeg desetljeća preuzeli u zapadnoj Europi oni danas znani po tzv. narančastom vinu. Samo, Budinski, koji je u Agrolaguni bio inicijator cijele priče o maceriranju i bijelih sorata, i njegova eno-ekipa u kojoj je i enologinja Sabina Salamun, u to su ušli i na svoj način.

– Ovaj pokušaj dobivanja maceriranoga vina zasad valja shvatiti kao pokus nas u Agrolaguni. Tek trebamo steći puno saznanje i iskustvo, pa smo krenuli opreznije, s maceracijom ne niti u drvu ni u amfori, ali ipak u trajanju od više od pola godine – veli Milan Budinski. – Iz vinograda Devići, podizanog 2007. i 2008. na nadmorskoj visini od oko 110 metara i na crvenoj zemlji, a za koji smatramo da je vrhunska vinogradarska pozicija, 2012. godine smo ubrali zrelo zdravo grožđe i bobice odvojili od peteljkovine pa ih onda stavili u cisternu od inoksa na maceraciju i alkoholno vrenje. Kvasce nismo dodavali a temperaturu u cisterni nismo kontrolirali ni podešavali, bila je onakva kakva je u podrumu. Tekući dio na pokožici je ostao sedam mjeseci. Potom smo vino premjestili u bačvu od bagrema gdje je dozrijevalo osam mjeseci, a onda smo ga vratili u inoks na stabilizaciju prirodnim taloženjem, i tu je ono provelo još osam mjeseci. Za cijelo to vrijeme nije dodavan SO2. Prvo, i to sasvim lagano sumporenje bilo je neposredno prije punjenja u bocu. Vino, u količini od oko 1000 litara, napunjeno je u butelju u srpnju 2014. Sad ćemo još neko vrijeme promatrati kako će se ponašati, pa ćemo onda vidjeti što i kako dalje.

Na tapeti malvazije: Milan Budinski (drugi slijeva) i Miroslav Latal (treći slijeva) s gostima na štandu Agrolagune – Marijanom Žganjerom, samoborskim ugostiteljem i vinarom te s Nenadom Maslekom, regijskim zastupnikom kanadske tvrtke Lallemand

Imao sam priliku kušati to vino, i evo dojmova: čisto, dotjerano, kompleksno, živo, još vremena u boci svakako će mu dobro doći. Boja živa, lijepa punija žuta, plemenitaška rekao bih, za razliku od puno modernih bijelih vina koja su u izgledu maltene poput vode tako da se uopće i ne može govoriti o njihovoj boji. U nosu, koji nije nimalo napadan, osjete se štih maceracije s fermentacijom te diskretna nota drveta od boravka u bačvi, dodir mineralnoga, niti južnoga i prosušenoga a i orašastog voća (primjerice smokve, pa i badema). U ustima vino je lijepo zaobljeno, slano, s jako dobro pratećom kiselosti, fino gorkasto, vrlo dobra tijela i dosta dugačkog završetka.

ULJE – Agrolaguna blista svijetom i u segmentu maslinova ulja: na internacionalnom natjecanju Olive d’Or 2015. održanom u Kanadi u okviru navodno najvećeg prehrambenog sajma na svijetu, ekstra djevičansko maslinovo ulje Ol Istria Pendolino osvojilo je, u konkurenciji 200 uzoraka iz 14 zemalja svijeta, zlatnu medalju u kategoriji blagih ulja! Predsjednik Uprave Agrolagune Goran Kramarić veseo je, jer ovakve nagrade, veli, olakšavaju izvoz, a maslinovo ulje Agrolagune već se nalazi na tržištima Slovenije, Austrije i Francuske.

Ol Istria maslinova ulja oduševila su i na međunarodnom natjecanju u New Yorku. Na internacionalnom natjecanju New York International Olive Oil Competition 2015. ekstra djevičansko maslinovo ulje Ol Istria Picholine porečke Agrolagune, koja je inače u 2014. sa 60.000 stabala sa 220 hektara proizvela 110 tona ekstra djevičanskog maslinovoga ulja,  osvojilo je zlatnu medalju, dok se srebrom okitilo ulje Ol Istria Ascolana.

U New Yorku je međunarodni ocjenjivački sud kušao je i ocjenjivao više od 600 uzoraka maslinovih ulja iz 26 zemalja svijeta, uključujući Španjolsku, Italiju, Grčku i ostale vodeće zemlje u proizvodnji maslinovog ulja čime ove nagrade još više dobivaju na važnosti. Čak 49 posto prijavljenih ulja odbačeno je kao manjkavo, što je posljedica prošlogodišnjih loših uvjeta uzgoja maslina. ■

_____________________________

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

Concours Mondial de Bruxelles 2015/ VELIKO (24-karatno) ZLATO MERLOTU s KORLATA!

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t   

VINSKA KUĆA BADEL 1862, NA OCJENJIVANJU PLEMENITE KAPLJICE u JESOLU u TALIJANSKOME VENETU, u OŠTROJ MEĐUNARODNOJ KONKURENCIJI OD 8020 UZORAKA OSVOJILA JEDNO VELIKO ZLATO i JEDNO SREBRO, OBA ODLIČJA ZA CRNJAKE OD ISTE SORTE, IZ ISTOG VINOGORJA TE s ISTOG POLOŽAJA, a KUTJEVO d.d. JEDNO SREBRO ZA VISOKI PREDIKAT

Concours Mondial de Bruxelles, jedno od najvećih vrednovanja vina na svijetu, ove je godine Prvi maj proslavio u znanom talijanskom ljetovalištu Lido di Jesolo kod Venecije. U tri dana izvanredno uređenu, na pogled beskrajnu pješčanu plažu podijeljenu prostorno podjednako svakome od brojnih hotela u dugačkom nizu, te more da mu ne vidiš kraja (ovaj obalni dio Italije ispred sebe nema otoka!) gledali smo vrlo malo, naime u zadanome roku na parketu goleme mjesne sportske dvorane Pala Arrex trebalo je kušati i ocijeniti 8020 uzoraka vina pristiglih iz pedesetak raznih zemalja svijeta, među njima je bila i Hrvatska.

I sad kad su objavljeni rezultati možemo se i te kako dičiti – sjajna informacija potrošačima ovdje i krasna pozivnica turistima koji nam dolaze i uskoro bi ih, po očekivanjima, trebalo tu, posebice uz naš Jadran, biti u vrlo velikome broju:

MERLOT 2011 Korlat osvojio je VELIKU ZLATNU MEDALJU! 24 karatni Merlot 2011 s Korlata

Bogme ne sjećam se kad se neko hrvatsko vino na ovakvim značajnim renomiranim međunarodnim ocjenjivanjima popelo do tolike visine!

Priprema uzoraka za serviranje žirijima

Uz to veliko zlato, Badel 1862 osvojio je i srebro za svoj Merlot 2011 Korlat boutique.  Iz talijanskog ljetovališta Lido di Jesolo srebro za svoj Traminac 2011 ledeno vino donijelo je kući i Kutjevo d.d. iz Kutjeva. Hoće li se i koliko ono napokon potruditi u animaciji potrošača vezano uz svoje (sjajne!) predikate ne znam, ali znam da npr. po Dubrovniku naveliko jumbo-plakatima reklamira gemišt od graševine kao – remek-djelo, inspirativno ostvarenje!! (?)…

U svakome slučaju, svim dobitnicima srdačne čestitke!

Naši zapadni susjedi Slovenci osvojili su tri zlatne medalje – za Cabernet sauvignon 2011 Bagueri i za Merlot 2011 Bagueri od Vinske kleti Goriška brda te za crno vino Mulit 2010 proizvođača Mulita također iz Brda, i srebra za Sauvignon 2014 od Vipave, Chardonnay 2011 Bagueri od Vinske kleti Goriška brda i za Furmint 2013 Gomila od P&F Wineries iz Ormoža.  Makedonci pak imaju jedno veliko zlato za Cuvée de Prestige 2013 (merlot, carmènere i vranac) od Chateau Kamnika, zlata za Alexandria cuvée crno 2013 od Tikveša (vranac, merlot, cabernet sauvignon) te srebra za Temjaniku 2014 special edition i Vranec 2013 special edition, također od vinarije Tikveš.

Žiri 28 – Franjo Francem, Yves Paquer, Michele Alessandria… (gore), i žiri 47 – Saša Špiranec, pod predsjedanjem Brazilca Eduarda Viottija

Žiri 30 – Vito Andrić (gore), dolje je žiri s Darjaom Zemljič iz Slovenije

Žiri 2, s Brunom Gaberšekom iz Slovenije (gore), i žiri s Ivanom Semjanovskom iz Makedonije

Rasponi bodova za medalje (brončane nema!) su sljedeći: za veliko zlato od 92 do 100/100, zlato od 86,6 do 91,99/100, a srebro od 83 do 86,5/100. Pri sređivanju rezultata ne odbacuju se automatski najniža i najviša ocjena, one se obje eliminiraju jedino ako su i jedna i druga u jačem raskoraku s ocjenama ostatka žirija, odnosno ako je ili samo najniža ili samo najviša ocjena u jačem raskoraku s ostalim ocjenama odbacuje se samo ta jedna koja odudara.

Organizator CMB-a, koji je kazao da je cilj ovog ocjenjivanja pružiti proizvođaču priliku za relevantnu promociju a potrošaču relevantnu informaciju o kvalitetnim etiketama na tržištu, za ovu je prigodu pozvao više od 300 degustatora iz 50 država – iz Hrvatske smo bili Franjo Francem, Vitomir Andrić, Saša Špiranec i ja, iz Slovenije Darja Zemljič i Bruno Graberšek, iz Srbje Gvozden Radenković, a iz Makedonije Ivana Simjanovska –  te ih svrstao u žirije sa po šest članova uključujući i predsjednika, koji također ocjenjuje. Rad žirija nadzire l’Institut de statistique de l’Université Catholique iz grada Louvain/Leuwena. Radi što kvalitenijeg i vjerodostojnijeg rezultata, svakom žiriju, koji, dakako, kuša naslijepo, dade se i po nekoliko istih uzoraka, da se provjeri konzistentnost ocjenjivača, a vrlo je važno navesti i to da je nakon objave i dodjele medalja posebna ekipa CMB-a zadužena za nasumično uzimanje nagradjenih etiketa s polica trgovina na tržištima u raznim državama, i onda se ti se uzorci podvrgavaju laboratorijskoj i organoleptičkoj analizi da se ustanovi je li možda proizvođač, naravno radi boljeg plasmana svoje produkcije i bolje zarade,  pod nagrađenom etiketom pred publiku pustio neko drugo, moguće i lošije vino.

Žiri 13, u kojemu sam se našao ja. Predsjednica je bila Pascale Guillier iz Belgije, a ostali članovi luksemburški enolog Alfred Sinner iz podruma Bernard Massard, pa Carlos Magalhaes iz Portugala, Alessandra Piubello iz Italije i Li Zhu iz Kine

Promocija za nagrađene vinare svakako je velika, a ove godine i izvanredno velika, naime glavna objava rezultata određena je bila za sredinu svibnja na belgijskom štandu na svjetskoj izložbi Expo 2015 u Milanu, tema koje je upravo i vezana uz poljoprivredu, hranu i energiju.

IDUĆE GODINE DOMAĆIN CMB-u JE PLOVDIV u BUGARSKOJ

Concours Mondial de Bruxelles, koji postoji 21 godinu (startao je 1994.) i koji se na početku održavao samo u Belgiji i pretežito u Bruxellesu da bi od 2006. godine krenuo po raznim gradovima Europe (npr. Lisabon, Maastricht, Bordeaux, Guimaraes, Valencija, Palermo, Luxembourg, Bratislava, Jesolo a iduće godine bit će eto u bugarskome Plovdivu!), što mu u promocijskome smislu daje i veću, može se reći uistinu golemu marketinšku snagu, nakon prijepodnevnoga službenog, ocjenjivačkog dijela u popodnevnim satima organizira bogat program kroz koji se degustatori – među njima je i doista vinskih novinara, te sommeliera i vinskih trgovaca, značajnih za promidžbu i plasman – imaju prilike upoznati s vinskom stvarnošću vinorodnih područja iz zemlje domaćina te godine. Obično se prve večeri, netom nakon što doputuju svi kušači, organizira hodajuća degustacija (walk around tasting) kapljice iz više najbližih vinogorja, uz sudjelovanje proizvođača smještenih uza stolove, a narednih dana u popodnevnim satima odlazi se u posjet pojedinim tim vinogorjima.

Vinogradarska oblast odakle dolazi prosecco: za ovim stolom na večeri odlično društvo degustatora iz pet zemalja – Karin Farnberger (Austrija), Thomas Brandl (Njemačka), Saša Špiranec (Hrvatska), Lotti Karolina Gabrowitz (Moldavija-Njemačka), Ivana Simjanovska (Makedonija), Walter Oberenz (Njemačka), te njemački kralj hrastovih bačava (barriquea) Kirk Bauer koji inače tijesno surađuje s našim Stjepanom Pozvekom, odlična hrana, za pravu reviju prosecca pobrinuo se Konzorcij za prosecco

Ove godine priređeno je neposredno prije samog ocjenjivanja nekoliko vrlo zanimljivih radionica na temu vina od sorata koje uvelike obilježavaju domaćina Italiju općenito, primjerice Vermentino, Montepulciano, Sangiovese, Nebbiolo, Primitivo, Nero d’Avola. Takve su radionice vrlo dobrodošle jer kroz njih kušači iz drugih posebice geografski udaljenijih država stječu (bolja) saznanja o kultivaru i vinu i na taj su način i bolje pripremljeni za ocjenjivanje ako im na službeno vrednovanju/kušanju naiđe uzorak vina od neke od tih sorata.

Izvrsne su bile radionice o talijanskim vinskim sortama, a baš upečatljivu, o pijemontskom Nebbiolu, s odličnim manekenima za kušanje – Barolo 2011 od Finocchia i Gattinarom 2006 od Travaglinija održao je Vito Intini (lijevo), predsjednik ONAV-a (nacionalno talijansko udruženje degustatora), na slici s direktorom ONAV-a i istaknutim proizvođačem barola i barbere Micheleom Alessandrijom s posjeda Crissante Alessandria iz La Morre

U posjetu se pošlo području Valdobbiadenea gdje se od sorte Glera proizvodi internacionalno nevjerojatno popularni pjenušac prosecco, te, idući dan, u vinogorje Soave kod Verone, gdje caruje bijela sorta Garganega, treći pak dan bio je namijenjen obilasku Venecije, a cijela naša boravišna priča oko aktualnog izdanja Concoursa 2015 završava gala-večerom, ove godine ona je bila na otočiću San Servolo nasuprot Venecije.

______________________________________

So ave, Soave! Pogled na zidine iz vinograda kuće Rocca Sveva, i uz same zidine, na ulazu u vinsku kuću Rocca Sveva

SO AVE! – Vinogradarsko područje Soave smješteno je na istočnome i brežuljkastome dijelu pokrajine Verona, sjeverno od autoputa Serenissima između Venecije i Verone. Obuhvaća više općina, neke u cijelosti a neke djelomično, i to su  Soave, Monteforte, San Martino BA, Lavagno, Mezzane, Caldero, Colognola, Illasi, Cazzano di Tramigna, San Bonifacio (dobro je, za Soave, autoput Serenissima napustiti na izlazu San Bonifacio), Ronca, Montecchia i San Giovanni Ilarione. Glavna sorta je Garganega (bijela), prisutna tu kroz stoljeća. Odlično se prilagođavala i može se reći da joj je tu idealni habitat. Posebice interesantan razultat daje na višim pozicijama brežuljaka. No, uzgaja se i Trebbiano di Soave. Tlo je vulkanskog porijekla, sedreno i s dosta je vapnenca. Vina su svježa, mineralna, s finom dozom voćnosti, s umjerenom aromatikom, lijepo pitka, kreću se od onih primjerenih za svaki dan pa do onih proizvedenih uz velike ambicije, koja su, dakako, s dodanom vrijednosti.

Pogled u dvorište raskošne ville

Po pravilniku Konzorcija za vino Soave, piramida za vina izgleda ovako: u špici su Soave superiore docg, te, posebno, Recioto di Soave docg, u kategoriji slatkog desertnoga. Njih je naravno najmanje po količini. Stepenicu ispod, s nešto većim opsegom, je Soave classico doc, a bazu čini Soave doc.

Oznaku Soave superiore docg (denominazione d’origine controllata e garantita) mogu steći samo vina od grožđa iz vinograda na brežuljcima na većoj nadmorskoj visini. Vinogradi moraju biti sađeni gustoćom od najmanje 4000 trsova po hektaru, a propisani uzgoj je ili guyot ili kordonac. Prinos ne smije biti veći od 70 hl/ha, no ambiciozniji vinogradari/vinari po trsu idu na dosta niži rod od 2,5 kg. Vino smije na tržište tek s 1. rujnom u godini koja slijedi berbu, s time da prije izlaska iz podruma mora biti svakako tri mjeseca u butelji. Za vino s boljih pozicija i s nižim prinosom po trsu te dozrijevano duže u podrumu, konkretno barem dvije godine, predviđen je kao dodatak apelacijskoj oznaci i izraz riserva.

Vinogradar i vinar Agostino Vicentini sa suprugom Teresom i gradonačenikom Soavea

Iz tih visinskih vinograda dolazi i grožđe za slatko desertno vino Recioto di soave, tradicija kojega seže daleko u povijest, navodno sve do petog stoljeća poslije Krista, a tehnologija se sastoji u tome da se nakon berbe u natkritim prostorima grozdovi objese na špagu i grožđe se prepusti dugom prosušivanju, nekad je to bilo od berbe pa sve do početka proljeća, uglavnom treba(lo je) postići visoku koncentraciju sladora, čime se dobije i koncentracija i ostalih sastojaka, što je važno, za svježinu, i kiselina. Bobice se odvoje od peteljkovine i stisnu a sok se onda ostavi na hladnome da se istaloži, potom ga se metne na alkoholno vrenje u drvene bačvice u svježiji ambijent, tako da fermentira vrlo polagano…

Oznaka Soave classico doc rezervirana je za vino dobiveno od grožđa iz vinograda na brežuljcima i u višim predjelima ali samo unutar dviju općina – Soave i Monteforte d’Alpone. To je izvorna zona uzgoja grožđa na cijelom  područlju, a i povijesna oblast, s puno dvoraca, crkava i zvonika i bogatih patricijskih villa što izviruju iz mora trsja i svjedoče o teritoriju bogatih povijesti i tradicije, tijesno vezanome upravo uz vinovu lozu te vino kao glavni proizvod. Vino Soave classico doc ima visoki potencijal razvoja kroz vrijeme.

Soave doc je pak nepretenciozno, jednostavnije laganije vino za svaki dan i svaku prigodu. ■

________________________________

Vlasnik ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelles Baudoin Havaux, u društvu tehničkog direktora ocjenjivanja zaduženog za strukovni dio organizacije kušanja Thomasa Costenoblea, te gradonačelnika Jesola Valerija Zoggije (dakako, s lentom) koji je došao pozdravuiti degustatore, objavljuje da će Concours Mondial de Bruxelles 2016 biti u Plovdivu u Bugarskoj

S obzirom da se eto Concours Mondial de Bruxelles napokon očito počeo otvarati i prema zemljama nekadašnjeg tzv. istočnog bloka a danas članicama EU, palo mi je napamet kako bi bilo lijepo da se za kandidaturu u neko skoro vrijeme može javiti, kao zemlja s doista dugačkom vinogradarsko-vinarskom tradicijom i kao zemlja turizma koja bi ipak valjda imala šansu da za takvu stvar povuče i stanovita sredstva iz fondova EU, i Hrvatska, s npr. Dubrovnikom kao zasad možda najprikladnijim rješenjem što se tiče grada-pozornice, s obzirom na njegovu poznatost u cijelome svijetu a i s obzirom da u županiji ima i značajna vinogorja (dakako Pelješac, Korčula, Konavle, Komarna). Organizacija takve manifestacije košta, i to mnogo, ali ako domaćin događanju dobro, bolje reći ADEKVATNO, osmisli sadržaje, ta avantura može najprije u propagandnome smislu a potom i drukčije, i donijeti natrag mnogo.

Sredstva koja valja uložiti u projekt golema su, po nekim izvorima barem nekih 150.000 eura. Bilo je i ekstrema: navodno je Concours Mondial de Bruxelles svojedobno u zemlji koja u svijetu još uvijek najbolje kotira po vinu i u njenom vinogradarskome području koje u svijetu ponajbolje kotira po vinu pa sukladno tome vina i prodaje vrlo skupo koštao i – dva milijuna eura! Nisu mi imenovali o kojoj se to regiji radi, ali logično mi je pretpostaviti da je riječ o Bordeauxu, bio sam te godine tamo na CMB-u, i što se tiče programa/sadržaja bilo je uistinu raskošno, fantastično, izvanredan prijem u objektu Planète Bordeaux, a posjetilo se ponajbolje svjetske  podrume, prjmjerice i Angélus, na ručkovima i večerama posluživane su i vina najrenomiranijih châteaua…

Franjo Francem uz čašu prosecca čestita bugarskom sommelieru i degustatoru na Concours Mondialu na Plovdivovom dobivanju domaćinstva CMB-a za 2016

Kako sam kroz čavrljanja s nazočnima za vrijeme boravka u Jesolu uspio dokučiti, financiranje CMB-a ide preko dva izvora – jedan osigurava briselska tvrtka Vinopres, koja priređuje ocjenjivanje i koja brine o troškovima organizacije ocjenjivanja, troškovima prijevoza i smještaja za nešto više od 300 kušača što dolaze iz čitavoga svijeta, a drugi dio, taj je vezan uz program boravka degustatora nakon što se odradi prijepodnevno ocjenjivanje, operativno i troškovno mora pokriti lokalna struktura (grad, regija, turistička zajednica, konzorcij(i) za vino, ali i, u određenim slučajevima, pojedini lokalni proizvođači u zemlji-domaćinu). Sadržaji predviđeni za popodnevne sate su posjeti vinogorjima i vinskim kućama, kamo se ide dakako busom, radionice, degustacije i najčešće i večere bilo u organizaciji više subjekata, bilo vinskog konzorcija odnosno kako bismo mi rekli udruge, klastera, bilo u organizaciji nekog većeg i financijski bolje stojećeg proizvođača. Tako su eto naši domaćini prvog slobodnog popodneva i večeri bili Konzorcij za prosecco, a drugoga Konzorcij za vino Soave i proizvođač Rocca Sveva iz mjesta Soave.

Na prezentaciji Plovdiva kao idućeg domaćina Concours Mondiala sudjelovali su veleposlanik Bugarske u Italiji, ministar poljoprivrede Bugarske i predstavnici bugarskog Ministarstva turizma, Turističke zajednice. Uz prigodni bugarski ručak posluženo je više sjajnih vina, neka od njih su s posjeda u vlasništvu glasovitih inozemnih vinskih kuća (npr. Angélus) koje su investirale u Bugarskoj u vinograde i podrume (takvih investicija ima i u Mađarskoj, Rumunjskoj, zašto takvih investicija NEMA u nas!?), odnosno iz podruma u kojima su kao eno-savjetnici angažirani svjetski glasoviti enolozi, poput Michela Rollanda. Zapamtio sam vina Gold Stallion 2012, Stallion 2012, Stallion 2012 classic Angélus, Enira 2010 i Enira 2009 reserva Bessa Valley, Soli Invicto 2010 Edoardo Miroglio, Castra Rubra 2009 Telish…

Možda za jedan Dubrovnik, s obzirom na to što on kao grad-biser i kao turistička Meka predstavlja u svijetu a i s obzirom na to što u vinu njegova neposredna okolica može pružiti, kao i s obzirom na čini se snažnu volju  aktualnih županijskih čelnika da kao jedan od županijskih gospodarskih aduta istaknu i plemenitu kapljicu, potrebita svota od između stotinjak i dvjestotinjak tisuća eura uz jači angažman domaćina prema sponzorima ovdje i vani i ne bi bila  nedostižna, ali svakako je velika prepreka realizaciji projekta zasad u tome što pogotovu u Dalmaciji i na njenu jugu ima puno sitnih proizvođača s malim količinama vina koje oni valjda uspijevaju solidno riješiti kroz turističku sezonu pa nemaju nekog interesa za udruživanjem a, k tome, baš se privatno i nemaju jedni s drugima, dakle u tome što nema odgovarajućeg poslovno dobro ustrojenog i jakog tijela u ovome smislu cehovske pripadnosti – odnosi se to dakako na nepostojanje snažne jedinstvene udruge u vinskome sektoru, nužne kao čvrste baze za adekvatnu operativu na terenu i za dovoljan doprinos osiguranju kvalitetne kompletne infrastrukture za projekt zvan Concours Mondial de Bruxelles.

Domaćinstva CMB-a se uspjela domoći Slovačka – bilo je to prvo kročenje Concours Mondiala de Bruxelles u neku istočnu zemlju, a eto u 2016.  je na redu Bugarska. Na dolazak Concours Mondiala de Bruxelles u Dubrovnik i Hrvatsku gledao sam kao na mogući snažan vjetar u leđa (danas je to u nas često korišteni izraz!) kako hrvatskome vinu tako i, dodatno, hrvatskom turizmu…   ♣

__________________________________

Turizam

JESOLO… – Evo i nekoliko sličica iz turističkog mjesta Jesolo gdje se održavao Concours Mondial 2015 i gdje smo svi bili smješteni, te iz Venecije, kamo je jednog popodneva organiziran posjet.

Jesolo je mjesto u provinciji Veneto, na obali Jadrana i između rijeka Sille i Piave. Glasovit je po svojoj 15 kilometara dugačkoj pješčanoj plaži zvanoj Lido di Jesolo, uz koju su sagrađeni brojni hoteli tako da je netko u našoj grupi dobacio: talijanska Copacabana! Čuven je i po bogatoj ponudi za goste i po tome što je na vrhuncu svoje vladavine godišnje znao ugostiti i po šest milijuna turista. Sad kad su se i druga ljetovališta dobro opremila dolazak je manji, ali još uvijek I te kako značajan – oko 4,5 milijuna gostiju!

Lido di Jesolo – plaža dugačka oko 15 km! Jesolo godišnje privuče oko 4,5 milijuna turista

Jesolo: Hotel delle Nazioni, građen tako da svaka soba ima balkon i pogled na more i plažu. I, pogled iz sobe na sedmom katu na plažu!

Turistički djelatnici u Jesolu istaknut će se kako je tu plaža organizirana tako da pruža najmoderniju ponudu turistima na cijeloj jadranskoj obali. Jesolo ima navodno 26 atrakcija, od spomenute plaže preko sportskih igrališta, golemog zabavnog parka, do brojnih većih i manjih ugostiteljskih objekata (neki su uređeni s dosta kiča) i butika, najprivlačnijima se, posebice u noći, kad je sve okupano u svjetlu, čine oni u središtu i na, kako su se pohvalili, najdužoj pješačkoj ulici u Europi.

S nekih je 24.000 stanovnika, koji su svi doma u Jesolu kad počne ljetna turistička sezona, a od kojih ih većina u potrazi za poslom od kraja listopada, kad se s odlaskom turista jezolski objekti privremeno zatvaraju, kreće većinom, s obzirom da su uglavnom svi izučeni ili priučeni turistički radnici, u brda u zaleđu Venecije, gdje je živ zimski turizam. Ako ostaju, kod kuće ostaju tek zaposleni u servisnim zanimanjima poput ličilaca, tapetara, vodoinstalatera, električara, koji u turističkom zatišju mogu nesmetano raditi na popravcima, renoviranju…

Čim se uđe u Jesolo, u oči upadaju brojne male kućice lijepoga izgleda sagrađene da posluže kao apartmani za turiste. Kad bi i sve te kuće, smišljeno podignute radi razvoja (masovnog) turizma, bile stalno naseljene, Jesolo bi možda imao i gotovo dvostruko stanovnika…

… i VENECIJA – A Venecija? Gužva posvuda. Tu valjda nema stanke zimi. Na elitnijim mjestima konobari elegantno odjeveni, u crna odijela, poput uglednika koji će upravo u kazalište na premijeru, a u nekim objektima svi pak u bijelim odorama kao liječnici, ili barem u bijelim jaknama.

Stara dama s impozantnim Trgom sv. Marka (Piazza san Marco) i s ulicama bez asfalta ali zato s morem, bez automobila, tramvaja, pješaka, pa i bez plivača, ali zato s brojnim lijepo ukrašenim gondolama. U nekim ulicama, tamo zvanim Calle a nerijetko nazivanim i kanalima, možda i zato što ne odišu baš miomirisom, promet zna biti dosta gust, i zakrčen. Turisti se očito rado odlučuju na vožnju, koja za pola sata unajmljene gondole, s gondolijerom dakako, stoji 80 eura. Ma tko pita za cijenu kad je u Veneciji i osobito ako je zaljubljen, muškarac ako je s draganom u Veneciji – zar neće izabranicu povesti u romantičnu vožnju gondolom ispod raznih pontova (mostova), samo se čeka na vrhunac dakako kod Mosta uzdisaja (Ponte dei sospiri).

Ali ne morate ni u gondolu ni pod Ponte dei Sospiri da biste uzdisali: odete žedni u običan kafić i popijete običnu pivicu srednje veličine (ni piccola birra ni grande birra nego media) i to vas stoji 10 eura, da, vas sâme, a ne vas dvoje… Birra dei sospiri … ■                                                  SuČ – 05/2015

Trg svetog Marka (Piazza san Marco): ne znaš koga je više – turista ili golubova

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU/05.2015

 ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

 NA LIJEPOM PLAVOM FRANKOVCU – Feričanci su odavna sinonim za crnjak i baš za Frankovku (sorta) i frankovku (vino). Jedini tržišno relevantni proizvođač plemenite kapljice od tamo – Feravino, koje gospodari sa 160 hektara vinograda, tek nešto manje od četvrtine ukupne površine pod trsjem posvetio je Frankovci. Ostale sorte koje uzgaja su Graševina, Chardonnay, Rizling rajnski, Pinot crni, Zweigelt, Syrah, Merlot, Cabernet sauvignon, Cabernet franc.

U zagrebačkom wine-baru Dobra vina, uz dobra jela, revija noviteta iz Feravina: pjenušac Virtuo rađen klasičnom metodom, pa lijepo pitki Graševina 2014 Dika i Rosé 2014 Dika (od Frankovke), pa onda ipak i jedan stari znanac – Frankovka 2009 Miraz, potom opet novak – Cabernet sauvignon Miraz iz 2012, tek sad na tržištu, pa uz kolač opet stari znanac Graševina 2009 izborna berba prosušenih bobica. Nekako najslabiji dojam ostavio mi je onaj tko je (po meni) trebao najviše plijeniti – prvi Miraz! Vina su prezentirali enolog-savjetnik Feravina Miodrag Hruškar i voditelj Dobrih vina Damir Horvat.

Razumijem za Graševinu – tà, što li je Slavonac bez graševine!, razumijem i za Chardonnay, naime ispostavilo se da Feravino zapravo ima upravo Chardonnay a ne Pinot bijeli pod čijim je nazivom svojedobno izlazilo interesantno vino, a eto vidi se da se Feravino odlučilo i za pjenušac (Virtuo) pa Chardonnay i tu ima svoju svrhu. Ali ne razumijem zašto se, kako sam čuo, iskrčila 50 godina stara loza na boljoj poziciji za koju su mi prije više godina u Feravinu govorili da je u dobroj kondiciji i da će se vino od nje i s toga položaja ubuduće nastojati plasirati kao posebnost. Zatim, ne razumijem, naravno u kontekstu proizvodnje perjanica kuće i stvaranja visokog imagea, ni opredjeljenje za Rizling rajnski u toplom i za crne sorte prikladnom Feričanačkom vinogorju. A nisam siguran je li baš i Pinot crni nešto na čemu Feričanci i Feravino trebaju graditi svjetlu budućnost (vlasnik Feravina Ivan Ergović upravo je, doslovno, graditelj, a graditelj – i investitor – mora znati kakvu kuću i za kakve stanare treba sagraditi!).

Međutim Zweigelt, križanac koji je kroz svoj nastanak tijesno povezan s Frankovkom, u Feričancima mi ima smisla, i to i za vrlo ozbiljne uratke. Usmjerenje prema razvikanim internacionalnim crnim sortama (naglašavam razvikanim, jer i Frankovka – Blaufränkisch, Lemberger, Kek Frankos, Franconia… je internacionalna, ali nije toliko razvikana kao bordoški i burgundijski kultivari, čini mi se da je mi ne doživljavamo kao internacionalnu baš stoga što nije i razvikana a valjda i zato što je već tradicijski prisutna na ovim našim prostorima) ima logike, međutim – osim ako se ta izabrana internacionalna sorta ne pokaže u višegodišnjem prosjeku kao dragulj i puni pogodak za teritorij – više kao dopuna u nekoj mješavini sorata s dominacijom lokalno glavnog kultivara. Naime, ne postigne li se neki vanserijski rezultat, dobiva se samo još jedno jednosortno vino u moru kapljice istih tih sorata, što, makar se zbog zvučnosti naziva kultivara to činilo korisnime u komercijalnome smislu, može biti i stanovita prepreka plasmanu jer original ako ne uvijek a ono ipak najčešće ima prednost.

Syrah se u Feričancima jako dobro pokazao, a sad se jako dobro pokazuje i Cabernet sauvignon. Nedavno na večeri u zagrebačkom wine baru Dobra vina predstavljeno je godište 2012, prva ozbiljnija berba toga kultivara iz mladog vinograda sađenog 2006. te 2008. A 2008. je značajna i po tome što je tada u Feravino kao enolog-savjetnik došao Kutjevčanin Miodrag Hruškar. Novi vjetar pokrenuo je dosta toga nabolje, utječući, među ostalime – vidjelo se to na besprijekornoj čistoći upravo spomenutoga Cabernet sauvignon Miraz iz 2012 – i na to da podrum više pažnje posveti pri nabavci drvenoga suđa.

Bilo bi mi interesantno znati kakav rezultat u Feričancima daje Cabernet franc (nisam još imao prilike kušati cabernet franc od Feravina, njega nije bilo ni sada na degustaciji u Dobrim vinima). Cabernet franc jedan je od roditelja Cabernet sauvignonu, ali tržišno puno manje eksponiran, no poznat po tome da u određenim regijama primjerice u oblasti Bolgheri u Toscani, pa u Villanyju u mađarskom dijelu Baranje (a Feričanci nisu daleko od Villanyja, upravo na bazi frankovke a i cabernet franca mogli bi se i turistički povezati!), daje zanimljivija vina od svojega čuvenog potomka.

Glasam da se u Feričancima ponajprije doista maksimalno pleše po taktu Na lijepom Plavom frankovcu (Plavi frankovac, izraz koji naši Gradišćanci rabe za Frankovku) ili što bi rekao pjesnik Am schönen Blauen Fränkisch, glasao bih nekako instinktivno za jači angažman oko Cabernet franca, glasam i za, u najboljim godinama, samostalni syrah, a svakako i za dobar cuvée na bazi najmanje 50 posto frankovke i uz sudjelovanje ozbiljnog uratka od zweigelta, cabernet franca te, u manjim postocima, cabernet sauvignona, merlota i syraha… ■

VRHUNSKA GRAŠEVINA i CHARDONNAY! – Prva vina iz 2014 – njih šest a od toga pet sada već spremnih za tržište – Iločki podrumi predstavili su vinskim trgovcima, ugostiteljima i novinarima u zagrebačkoj Akademiji, a prezenter je bio nitko drugi do li dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, Franjo Francem.

Ponuđeni su graševine kvalitetna i vrhunska, rajnski rizling, chardonnay, traminac kvalitetni i rosé (od frankovke). Iako se barata pojmovima Akademija i dopredsjednik, samo jedno je vino na kušanje u Akademiju došlo sa službenim statusom vrhunskoga, ostala su bila u rangu kvalitetnih s kzp. Špice će, najavljeno je, u Akademiji na red doći kasnije jer njima treba više vremena za dozrijevanje. Sva ponuđena vina vrlo dotjerana, degustacija je pokazala da se enologinja Vera Zima umjela jako dobro nositi s vinogradarski problematičnom 2014, ali pokazalo se i to da nije jasno što zapravo Rizling rajnski radi u iločkim vinogradima.  Zajedničko svim vinima bili su svježina (osim kod roséa), viša ukupna kiselost i manji alkoholi nego inače odande, tanja struktura, kraći završetak.

Od 2003. vlasnik Iločkih podruma, Juraj Mihaljević (na slici s Franjom Francemom) s obzirom na veličinu posjeda – 700 hektara vlastitih vinograda! – nije imao toliko problema s količinom iz 2014. kao neki drugi, manji vinari, spomenuo je da samo graševine i od lanjske berbe postoji ukupno nešto više od dva milijuna litara, od čega ove vrhunske stotinjak tisuća… ■

EUROPA ULAŽE – i BRDOVEC BI ŽELIO… – Europa je voljna uložiti, i Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske izdalo je brošuru vezanu uz program ruralnog razvoja Hrvatske za koji bi se mogla dobiti sredstva iz europskih fondova. Zagrebačka županija, koja je dosad dosta radila na vinskom programu, odlučila je u selu Brdovcu između Zaprešića i državne granice sa Slovenijom održati okrugli stol na temu ruralnog turizma kroz uspostavu i razvoj vinske ceste i u tome kraju. Moderator je na skupu bio Josip Kraljičković, sada u Zagrebačkoj županiji zaposlen u odjelu vezanom upravo uz EU i njene fondove, a on i načelnik općine Brdovec Alen Prelac kao domaćini za uvodničare su pozvali predstavnike Ministarstva poljoprivrede, Inspekcije vezane uz ugostiteljstvo i turizam, djelatnike iz turističkih zajednica, uspješne županijske vinare, ali i kolege iz pograničnog prostora Slovenije koji imaju već dosta iskustva i s vinskim turističkim cestama i s povlačenjem sredstava iz EU fondova. Zaprešićki kraj, koji obuhvaća sedam općina i broji oko 60.000 stanovnika a razvija se u vinskome pravcu, ima interesa i za turizam baziran na plemenitoj kapljici, pogotovu stoga što mu je pogodan geografski smještaj: s jedne strane je milijunski Zagreb kao veliki emitivni centar a s druge strane je Slovenija, na čije vinske ceste bi se mogle lijepo dovezati i ove ovdje.

 Kako će na kraju ispasti, vidjet će se. Ako vinari budu bolje međusobno povezani, cehovski se čvršće držali skupa, i ako budu dobro znali što žele, te ako su dovoljno spremni za kvalitetnu međuprofesionalnu suradnju, stvar će vjerojatno ići dobrim putem. Potrebno je u prvim koracima napraviti i inventarizaciju da se vidi čime se sve raspolaže i dokuči na što sve još treba dodatno staviti naglasak, jer (poslovno uspješna) vinska cesta nije tek par seoskih domaćinstava uz prometnicu. Uglavnom, radni motto domaćina morao bi biti: dati dovoljno razloga gostu da dođe!…

Nakon okruglog stola u Brdovcu pošlo se u obližnji Šenkovec gdje su predstavljeni specijaliteti domaće kuhinje te lokalna vina, među kuharima pojavio se i – Davor Dretar Drele. ■

VOLIM NARANČASTO! – Izola u slovenskome dijelu Istre – domaćin Festivalu narančastih vina. Među izlagačima i naš Tomac. Zamislite, bio je stari, a ne mladi! Stari, Zvonko, stalno priča kako ne voli putovati, očito ga je Izola inspirirala… A tamo se družio s Jožefom Prusom. Ode Zvonko svako toliko na narančastu/bakrenu janjetinu u Vivodinu kod Frlana, a onda, kud’ će suza neg’ na oko?! – skok u Krmačinu, bogme ne s janjca na krmaču nego iz Vivodine u selo Krmačina odmah s druge strane državne granice, i eto ti tu ga čeka Jožef Prus, sad je veza još i jača otkako je i Prus u oranžnom klubu.

Da, Jožef, etablirani predikater, krenuo je i s tim tipom vina i eno ga u Izoli na narančastom festivalu!

U svim se kategorijama okušao, u svima koje sam dosad kušao bio je dobar. Počeo je s predikatima najviše vrste i samo se s njima bavio. Potom je proizvodnju proširio i na mirna vina, pa onda bijelima pridodao i crna (jako dobar mu je lovrijenac!), pa mu vrag nije dao mira i zavirio je u carstvo mjehurića, da bi se 2012. odvažio i na duge maceracije bijelih sorata, da od bijele sorte dobije i vino koje – nije bijelo…

I dok Tomac po šest mjeseci macerira Chardonnay i razne bijele sorte tradicijski uzgajane na Plešivici, te Rizling rajnski, dotle je Prus za narančastu kategoriju koristio kraljevinu, karakterističnu i za Belu krajinu iako se u nas rado misli da je imamo samo mi u Zelini, te muškat žuti, a maceracije su bile nešto duže nego kod Tomca. Prus kultivare nije izmiješao, i sad ima dva narančasta vina.

Sorte su svaka za sebe čak dvije godine boravile na pokožici u drvenim bačvama od 225 i 600 litara zapremnine, jednom tjedno bačvice su se okretale tako da se promiješaju pokožica i talog. Nakon dvije godine tekući dio odvojen je od krutoga i dva mjeseca kasnije kad se kapljica manje-više izbistrila vino je napunjeno u bocu, da bi na tržište izašlo s 1. siječnjem 2015. Vina su na degustacijama u slovenskim institucijama koje izdaju dozvolu za puštanje na tržište dobila status vrhunskih, a butelja, bilo kraljevine, bilo muškata, u podrumu kod Prusa stoji 25 eura plus pdv. ■

Inicijative

DROPIJEVE SVINJARIJE –  Ono što je kao inicijativa i realizacija usmjereno na poticaj razvoja hrvatskog svinjogojstva te unaprjeđenje bioraznolikosti, zdrave prehrane, gastronomije, ugostiteljstva i ponude u turizmu te doprinosa kreiranju imagea RH kao eno-gastro destinacije trebalo doći službeno od stručnjaka za poljoprivredu, mesara, nutricionista, ugostitelja, trgovaca, grupacije marketingaša, djelatnika u turizmu, sociologa, stiglo je od na određeni način na tome polju amaterskog trojca Dropuljić – Horvat – Erdeljac. Prof. Ivan Dropuljić osnivač je i direktor već godinama najjačeg međunarodnog festivala vina i gastronomije u regiji (Zagreb Vino & Culinaria.com, s već punim desetljećem na plećima), Danijel Horvat poduzetnik je iz miljea marketinga, a Marko Erdeljac iz poslovnih je krugova, s iskustvom iz bankarskog sektora (predstavio je novoosnovani Business Club ili Poslovni klub kojemu je zadatak da spaja proizvođače izvornih hrvatskih delikatesa s potencijalniom kupcima u zemlji i inozemstvu).

Moglo bi se reći da su prof. Dropuljić i njegovi kolege ovim svojim projektom na neki način održali lekciju profesionalcima iz širokog spektra društvenog djelovanja od kojih nerijetko dolazi ponekad više prividom patriotizma nego stvarnim patriotizmom i predozirano veličanje onoga što je naše, od onih koji rado pričaju o nužnosti očuvanja sela i o unaprjeđenju enogastronomije i turističke ponude, bioraznolikosti, ekologiji, zdravoj i zdravo uzgojenoj hrani te zdravoj prehrani… ali koji slabo, preslabo rade da to o čemu pričaju i to što (istinski, ili navodno) zagovaraju, pokretanjem i guranjem konkretnih projekata i realiziraju….

Spomenuta trojka predvođena Dropuljićem a inspirirana, barem zasad, prvenstveno gourmetskim razlogom, odlučila je bila u nas kupiti svinje prikladne za preradu u suhomesnate proizvode a od pasmina Crna slavonska, Turopoljska, Mangulica, Durock i Landras, te od njih dati napraviti  pršute, lopatice, kare pečenice-ombolo, kobasice, slaninu (u planu su bili i svinjska mast i čvarci ali je tu malo podbacila logistika), i to, radi mogućnosti usporedbe, po dvjema tehnologijama – istarskoj i dalmatinskoj (nedostaje na žalost još jedna, bitna; šteta je što u igri nije i slavonska, čini se da je i tu malo zakazala logistika!). Od svake od tih pet pasmina prerađevine su radili znani istarski pršutar Mladen Dujmović, i, takodjer znani, dalmatinski pršutar Vlade Pranjić Smjeli.

Osobe su to ne samo dokazane u svojemu djelokrugu nego i od Dropuljićeva velikog povjerenja, i prijatelji su od trojca.

Nedavno je stiglo vrijeme i za prvo kušanje i vrednovanje (nekih) od tih proizvoda, ono je za prijatelje Dropija, Horvata i Erdeljca ali i, ujedno, za osobe iz redova upravo poljoprivrednika, mesarstva, kuharstva, nutricionizma, ugostiteljstva, turizma, enologije, marketinga, novinarstva organizirano u Smaragdnoj dvorani elitnog zagrebačkog hotela Esplanade, gdje Dropi inače priređuje i svoj Zagreb Vino.com.

Koncept degustacije: proizvodi narezani na prikladne degustacijske kriške, zadatak uzvanika bio je kušati što više toga paralelno i na degustacijski-ocjenjivački listić upisati ocjene i zapažanja. Rezultati vrednovanja su tu, mada bi, treba to reći, zasigurno bili i pouzdanošću kompletniji i uvjerljiviji da se trojka odlučila, prije te degustacije za ovako brojne uzvanike, organizirati i kušanje u uvjetima prikladnima za maksimalnu koncentraciju a na koje bi pozvala odabrane stručnjaka iz segmenta preradbe mesa i gastronomije.

Evo što je proizašlo iz obrade kušačkih listića:

Najbolje ocjenjeni proizvodi u grupama:

A – PRŠUTI:

A 8 – MANGULICA – DALMATINSKA OBRADA (ocjena: 4.13); A2– LANDRAS   – ISTARSKA OBRADA (3.89); A3– MANGULICA  – ISTARSKA OBRADA (3.87)

B – PANCETA-SLANINA-ŠPEK: B7 – LANDRAS – DALMATINSKA OBRADA (4.12); B6 – DUROK – DALMATINSKA OBRADA (3.93); B1– DUROK  – ISTARSKA OBRADA (3,64)

C – VRATINA:

1. C2– LANDRAS – ISTARSKA OBRADA (4.02); 2.  C8– MANGULICA – DALMATINSKA OBRADA (3,85); 3.  C5– TUROPOLJKA  – ISTARSKA OBRADA (3,82)

D – PEČENICA-OMBOLO:

D7– LANDRAS – DALMATINSKA OBRADA (4.06); D10– TUROPOLJKA – DALMATINSKA OBRADA (3,95); D9–CRNA SLAVONSKA – DALMATINSKA OBRADA (3,87)

E – PLEĆKA:

E7– LANDRAS – DALMATINSKA OBRADA (4.12); E8– MANGULICA – DALMATINSKA OBRADA (3,86); E5– TUROPOLJKA  – ISTARSKA OBRADA (3,77) ■

KORLÁT, MA NE MOLÁT! – Da, Korlát, ma ne molát! To bi bio moj zaključak. Lijepo je bilo osjetiti što vina s benkovačke vinogradske pozicije Korlat mogu dati, ne samo s obzirom na berbu nego i s obzirom na starost. Ona što se tiče Korlata doduše i nije, barem zasad, neka velika, naime prva vina Badela 1862 s Korlata izašla su 2007, ali svejedno! Dobro je stvari pratiti… U zagrebačkom Bistròu Agava Badel 1862 odlučio je, dakako uz jela koja je za tu prigodu priredio chef Belizar Miloš, prezentirati svoj merlot s Korlata iz berbi 2008 (odlična), 2010 (dobra, a da se nije našla izravno u usporedbi možda bi prošla i s višom ocjenom), zatim 2011 (obećavajuća!), te slatki Merlot 2011 boutique. A ja sam neposredno prije toga imao priliku kušati upravo Merlot 2007 Korlat (odličan!), ali i, od porečke Agrolagune, Merlot 2009 Festigia, Cabernet sauvignon 2009 Festigia, Castello (merlot, cabernet sauvignon i syrah) 2009 Festigia, glede Agrolagune sva vina i sada lijepa ali osobno kao za najbolje u cijeloj toj kombinaciji opredijelio bih se za Cabernet sauvignon 2009 Festigia.

Razmišljam o Syrahu s Korlata – on mi je uvijek od trojca cabernet sauvignon, merlot, syrah bio nekako najdraži. Kakav li je sada taj syrah 2007 sada? Hoće li Badel 1862 napraviti i njegovu mini-vertikalu?

Prerijetko se u nas, gdje smo se malo prejako orijentirali na eno-pedofiliju (moj izraz!), priređuju ovakva vertikalna kušanja, iz kojih se može vidjeti koje vino s vremenom dobiva na dodanoj vrijednosti. Zar smo toliko nestrpljivi da pijemo što prije?…  Zašto se ovdje ne gaji kultura zrelog i odležanoga vina? Ne može se dakako baš sa svakom sortom i s bilo kakvim pristupom, ali gdje se može potrebno je, jer to traže poznavatelji i istinski vinoljupci, jer proizvođač može bolje unovčiti svoj proizvod, i jer to donosi image i proizvođaču i cijelome njegovome kraju…

Čestitke Badelu 1862 i bistrou Agava, Milošu te sommelieru Darku Lugariću! Očekujem, sada, da se pred širom publikom s odležanim, i ne samo crnim, vinima – vertikalom, pa i malo dubljom! – ovako, javno, pokažu Agrolaguna, Belje, Boškinac (Boškinac je istina bio s nekoliko berbi u Zagrebu), Krauthaker, Korak, Saints Hills, Meneghetti, Plenković, Clai, Kabola…, ali istinski vrijedno bi bilo i da tih odležanih vina ima i na raspolaganju za tržište… ■

________________________________

IN MEMORIAM

ĐORDANO PERŠURIĆ – Jedna je perla, na žalost, ugasila svoj perlaž… Ostao je, međutim, trajno sjajeći biser.

Bez tebe je teško, neka barem tebi zemljica bude laka! ■

________________________________________

BELLA ITALIA i SLATKI GUŠTI – Dva susjedna zagrebačka trga i bogati slani i slatki život u metropoli, taman sjajan nastavak na priču o zdravim namirnicama i zdravoj prehrani ispričanu koji dan prije takodjer na zagrebačkom trgu u središtu grada. Europski trg ugostio je ponuđače brojnih delicija iz Italije – mahom Toscane, Umbrije i Sicilije, od više vrsta maslina i sušene rajčice preko kobasica, salama, buđola, pršuta, svinjskih butova dozrijevanih u raznom bilju odnosno u mljevenim začinima, pa različitih sireva, velikog izbora mirodija, do interesantnih slatkiša s juga Čizme. Talijani su izlagački prostor uredili vrlo efektno, svaki štand, a bilo ih je mnogo, vijorio je njihovu nacionalnu trobojku u znaku zelenog, bijelog i crvenoga, i uočljivi su bili iz daleka. Prolaznika puno, kušača također, a – kupaca? Joj signore, molto fino ali i molto skupo…

A istodobno na Zrinjevcu – festival slastica Slatki gušti (kaj u srcu KAJa ni bilo bolje namesto mediteranskog izraza gušti rabiti domači – oblizeki?!). Počelo je u srijedu, a protegnulo se i na idući tjedan, izlagači mi vele da je dobro da je priredba pokrila ne samo vikend nego i radni dio tjedna, Zagreb kao turističko središte mora imati ovakvu manifestaciju. Dok kod slanih Talijana nije bilo pića, dotle ovdje na slatkom Zrinjevcu ne samo slatka zagorska vina od kupine Kupilek (a zašto ne trgovački naziv KUPI LEK?!) što nam je nudila Ana Jambrešić iz klanječke obitelji koja ih i proizvodi, nego i suha vina, među njima i ona iz – Francuske, ponudila ih je, uz kriške domaće torte, slatka Marija Rimac, supruga trenera Cibone Slavena Rimca.

Nazočni slastičarnica Vincek, pa Cukeraj (suprotno od Cukerfraj!). A kućica Lokum došla je s orijentalnoim slatkišima – tahan alvom, uvezenom iz Istambula, rahat-lokumima i baklavicama na sto načina, s orahom, pa s bademom, lješnjakom, čokoladom, pistacijom, čak i narančom. Slatki spektakl pripreman je za vikend – izložena a poslije i razrezana bila je torta teška 650 kilograma!… ■

TAHAN HALVA – Nisam je kušao najmanje 40 godina, od vremena kad sam bio na odlsuženju vojnog roka – u Sarajevu. Vojnička hrana, osim pasulja, nije bila nešto, pa se često išlo u kasarnsku kantinu koja je nudila upravo i halvu. Toliko sam je u tim vojničkim danima konzumirao da je pauza od četiri desetljeća bila sasvim logična. Sad, na Zrinjevcu, kad sam je ugledao kod Lokuma nisam mogao odoljeti…

Evo i što sam iskopao o toj famoznoj halvi: naziv ovom slatkišu s višestoljetnom povijesti dolazi od arapske riječi halwa. O njenu porijeklu bilo je puno rasprava. Gotovo svaka zemlja Srednjeg istoka tvrdi da je halva njen izum. Neki stavovi su da je njen zavičaj Bizant, Istanbul, te da je nastala negdje oko 12. stoljeća nakon Krista, a po nekim drugim teorijama ona se rodila još 3000 godina prije Krista! Prvi poznati pisani dokument – recept za proizvodnju halve, datira iz ranog 13. stoljeća, a zapisan je u arapskoj Knjizi hrane (Kital al Tabikh). Recept je bio u sedam varijanata. U knjizi pak španjolskih Maura stoji da se halva radi od ukuhanih šećera i meda, te sezamova ulja, brašna i mljevenog pistacija. Uglavnom, halva se brzo proširila osobito bliskoistočnim Mediteranom i središnjom Azijom ali i azijskim potkontinentom. Svaka sredina dodala je u prigotavljanju halve nešto svoje. Egipćani su tu slasticu nazivali halawa, u proizvodnji su miješali pistaciju i badem, a Indijci, koji su je zvali halva, začinjavli su je sa svojim tipičnim proizvodima kao kokosom, datuljama.

Jedan od najvećih ljubitelja halve bio je Sulejman Veličanstveni, najduže vladajući sultan Otomanskog carstva. On je dao sagraditi posebnu kuhinju za pripremanje halve (halvahan) gdje je halva nastajala u oko 30 različitih varijanti. Jedan od recepata koji će se kasnije pokazati osobito uspješnim i izvan Bliskog istoka je sa sezamovim namazom (sesame tahini ili susam tahini) kao glavnim sastojkom, nazočnim, danas, sa gotovo posto među rabljenim namirnicama. Taj su recept prihvatili Židovi Aškenazi u Europi i ta je verzija početkom 20 stoljeća stigla i do Amerike…

Danas se u pripremi halve koriste voda, šećer, med, brašno, sezamove sjemenke, ulje suncokreta, aroma vanilije, limunov sok. Tahan ili tahini pasta, koju je inače moguće kupiti i gotovu u trgovini, radi se upravo od poprženih pa u mužaru zgnječenih sezamovih sjemenki kojima se dodaje suncokretovo ulje i na kraju žličica limunova soka. Sezam (susam; slika) je inače biljka koja raste u tropskim i suptropskim krajevima, najviše se proizvodi u Africi, Južnoj i Srednjoj Americi… Korijen, sjemenke i ulje sezama se koriste kao ljekovito sredstvo, i u kulinarstvu. Sjemenke sezama sadarže nezasićene masne kiseline, bjelančevine, vitamin E, vitamin B u formi foliumske i nikotinske kiseline, te minerale kao što su magnezij, kalcij i fosfor. Sezamovo ulje bogato je antioksidantima, i predstavlja glavno ulje u kineskoj i japanskoj, ali i u arapskoj kuhinji.

U posudu na vatru stavi se na decilitar vode oko 150 grama šećera/meda, pa se to kuha dok voda ne ispari. Može se dodati žličica ekstrakta od vanilije. U drugoj posudi poprži se žlica pšeničnog brašna dok ne dobije žućkastu boju (ne smije pregoriti) i potom se to istrese na tanjurić, bude li grudica treba prosijati. Sve se pomiješa i tako dobivenu halvu treba ohladiti. Ona se prebacuje u posudu unutra obloženu folijom. U još toplu smjesu mogu se dodati orasi i grožđice, nesoljene pistacije… ■

MAYWEATHER i ŠAMPUS – Floyd Money Mayweather zna! Ne samo tući se, nego, očito, i uživati – u kapljici… A može sebi priuštiti bogme i onu najskuplju! Evo ga, nakon pobjede nad Mannyjem Pacquiaoom, kako u svom stanu u Las Vegasu pozira ispred zida crnih butelja šampanjca Belaire Rosé i Belaire Gold… ■                 SuČ 05.2015

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ

POMETOVA SELEKCIJA, VILIN PLES i TEZORO ANDRA i PETRA CRVIKA

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK 

 Google translater: http://translate.google.com/translate_t  

Pomet 2012 plavac selekcija obitelji Crvik – pobjednik na Dubrovnik FestiWineu 2015

SELO KOMAJI U KONAVLIMA: SUSRET S APSOLUTNIM ŠAMPIONOM OVOGODIŠNJE DUBROVAČKE VINSKE SETEMANE, UVELIKE ZASLUŽNIME ZA REVITALIZACIJU VEĆ GOTOVO POSVE IŠČEZNULE MALVASIJE

Zdravo razmišljanje, vjera u potencijal kraja i vlastite obitelji te upornost isplatili su se: Andro Crvik iz sela Komaji u vinogorju Konavle probio se u kvalitativni vrh hrvatske vinske produkcije. Ove godine na Dubrovnik FestiWineu proglašen je ukupnim šampionom ocjenjivanja a zapravo je apsolutni šampion cijelog događanja – njegov pozlaćeni Pomet 2102 plavac selekcija osvojio je najviše bodova od svih vina na vrednovanju 2015. te titulu prvaka u kategoriji crnjaka, njegovi Vilin ples 2012 cuvée i Negromant 2012 merlot osvojili su zlatna odličja, njegova je Malvasija Tezoro 2013, također pozlaćena na ocjenjivanju, štaviše i druga po broju bodova u grupi bijelih vina, izdvojena je kao najbolji partner stonskim kamenicama, njegova Malvasija Tezoro 2014 na ocjenjivanju u sklopu Dubrovnik FestiWine 2015 dobila je srebrnu medalju. Crvika su od poznavatelja i s međunarodne eno-gastro pozornice dočekale velike ovacije za vina!…

Andro i Petar Crvik na novosagrađenoj terasi ispred njihove kuće u Komajima. Dolje: prizor sa svečanosti otvorenja berbe u vinogradu kod obiteljske kuće

Zreo i smiren poput odležane kapljice, s radošću i ponosom gleda zasigurno uspješan nastavak jednoga puta što ga je on preuzeo od svojega oca a pomalo ga prepušta sinu Petru. Vina obitelji Crvik iz vinogorja medijski debelo u sjeni Pelješca (s Dingačem i Postupom) i za koje, mada je smješteno uz proslavljeni Dubrovnik, do nedavno gotovo nitko izvan Dubrovačko-neretvanske županije nije ni znao, danas su, zahvaljujući uvelike i Petru, odnedavno s diplomom iz vinogradarstva i vinarstva, za poslužiti i na osobito zahtjevan svjetski stol!

Andro Crvik obavio je u svojoj karijeri i još jedan važan zadatak: istaknuo se u revitalizaciji inače na bolesti dosta osjetljive i stoga kroz povijest gotovo do iščeznuća zapostavljane sorte Malvasija dubrovačka, a sa svojim proizvodima na crnome planu, opet u suradnji sa sinom, ukazao je i na značajne mogućnosti Plavca maloga u Konavlima.

Obitelj Crvik, čije druženje s vinovom lozom i vinom seže u vrijeme Andrina djeda, danas obradjuje osam vlastitih hektara pod trsjem, a od provjerenih i očito dobro istreniranih kooperanata otkupljuje grožđe s još osam hektara. Orijentirana je prvenstveno na domaće kultivare kao Malvasiju dubrovačku i Plavac mali, ali ima i nešto Merlota i Cabernet sauvignona. Godišnja proizvodnja kreće se u normalnim okolnostima ukupno između 70 i 100 tisuća litara, a u 2014. zbog ekstremnih (nepovoljnih) meteoroloških okolnosti više je nego prepolovljena. Međutim, gorčina zbog gubitka tolikoga roda ublažena je jako dobrim rezultatom, to mogu reći jer sam nedavno kušao to novo vino od Malvasije, još nenapunjeno u bocu!

– Veseo sam da nam je uspjelo s malvasijom iz lanjske berbe postići ovaj rezultat, ne samo radi nas nego i radi Malvasije, jer sad kad se još postavljaju tržišni temelji za nju i kad nâs proizvođača malvasije pogotovu one na višoj razini kakvoće nema mnogo, bitni su stalna prisutnost na tržištu i pokaz  kontinuiteta u kvaliteti – kaže Andro Crvik.

TIJESNO VEZANI UZ MARINA DRŽIĆA

Inače, prije domovinskog rata u Konavlima je bilo samo 33 hektara s Malvasijom dubrovačkom, a 1995. broj trsova značajno je još opao. Crvik mi kaže da je 1996. posadio 600 loza. Godine 2001. s  istraživanjima vezanim uz Malvasiju krenuo je zagrebački Agronomski fakultet, uz asistenciju konavoskog agronoma Nika Karamana.

Crvikove boce s malvasijom dubrovačkom iz 1999, 2001. i 2003.

– Naši su vinogradi na više mjesta, dio trsja je u polju a dio na malo povišenim i dobrim pozicijama, s pjeskovitom crvenicom kao tlom, te ponegdje i s ilovačom s dosta udjela pijeska. Za butelju dakako odvajamo samo najbolje grožđe. Radimo dvije malvasije, Marin Držić i Tezoro. I na etiketi nastojimo maksimalno biti vezani uz naš kraj, pa smo se za sva vina odlučili kao nazive izabrati izraze vezane uz sjajnog komediografa Marina Držića i njegova djela. Merlot nam ide pod nazivom Negromant,  a mješavina plavca, merlota i cabernet sauvignona je Vilin ples – dodaje Andro.

Petar i Andro Crvik u novom dijelu podruma, uz barrique

Na pitanje gdje najviše plasiraju vino Crvik odgovara da ga najviše prodaju u Hrvatskoj, izvoze nešto i u zemlje bivše Jugoslavije a sad im se otvaraju tržišta u Njemačkoj i Norveškoj.

– Teško je nama hrvatskim proizvođačima vani, jer, s jedne strane, veliki je pritisak uvoznih vina na naše tržište, a, s druge strane, baš i što se tiče izvoza, proizvodnja u nas skuplja je od one u inozemstvu pa nam to umanjuje konkurentnost. K tome, hrvatski vinari nisu skloni poslovnom udruživanju kroz koje bi mogli organizirati učinkovitiji marketing a i kroz koje bi mogli povlačiti sredstva iz europskih fondova. Ima i još nešto što je prepreka za dobivanje sredstava od EU: u brojnim slučajevima što iz nehaja pojedine osobe, a što iz sporosti naše administracije, nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi, i naravno dok papirologija nije sređena, što se veli, u nulu, EU blagajna pomoći se ne otvara… – kazao je Andro.

U starom dijelu podruma Crvikovi su uredili prostor za degustacije. Na slici: delegacija naših i inozemnih enologa, sommeliera i vinskih novinara na prezentaciji Crvikovih eno-uradaka

Crvik me vodi kroz selo Komaji do Trga Velikana uz koji se nalazi spomenik vinu. Visoka je to betonska konstrukcija sa četiri kraka koji svaki pokazuju na jednu stranu svijeta. U sredini je postolje s petolitrenim demižonom punim malvasije. Oko postolja stabla su vinove loze koja u vegetacijskoj sezoni lišćem pokrije demižon i drži vino u bocunu u hladovini te ga barem malo štiti od vrućine i svjetla.

Spomenik vinu u Komajima

– Spomenik je djelo udruge KOKAM, što je kratica od Komajska kalaška mornarica, prva riječ odnosi se dakako na Komaje, treća je tu zbog blizine mora, a druga označava kalaše, lere koji vole okolo lutati i provoditi se, ali ne vole raditi – objašnjava gospar Andro. – Demižon s novim vinom uvijek se postavi na praznik Dan Gospe Luncijate a to je 25. ožujka, a prazni se sljedeće godine na blagdan sv.Vinka. Naravno, organizator ceremonijala je KOKAM… ♣  SuČ – 05/2015

Name(required)

Email(required)

Website

Comment(required)

Submit

Δ