Archive | Marketing RSS for this section

Peti Dani hrvatskog pršuta/ DELIKATESA PAR EXCELLENCE

KROZ

 

 

Kad se kaže pršut moralo bi biti jasno da se radi o delikatesi par excellence. U komparaciji postoje tri razine – dobro, bolje, najbolje, a proizvodu dostojnom naziva pršut, pogotovu ako ga prati i oznaka zemljopisnog porijekla, mjesto je u kategoriji najboljega – da budem slikovitiji: na nivou Rolls Roycea, Jaguara, Mercedesa… Možemo biti sretni što je produkcija pršuta na ovim našim prostorima s dugom tradicijom. Na nama je da je njegujemo i dalje.

                Unatrag nekoliko godina u Lijepoj našoj održava se manifestacija Dani hrvatskog pršuta, četvrta, lanjskog proljeća, odvijala se u Dubrovniku, peta je bila nedavno u Zagrebu, a za sljedeću, šestu, u 2020. kao domaćin je najavljen Zadar. Za vrijeme petih Dana hrvatskog pršuta održanih u Metropoli najprije u obliku strukovnog skupa o pršutu i, sutradan, u obliku prodajne prezentacije hrvatskog pršuta široj publici na Trgu bana Jelačića gdje su posjetitelji mogli kušati proizvode i upoznati se sa svim četirima zaštićenim vrstama hrvatskog pršuta: dalmatinskim, drniškim, istarskim i krčkim, čule su se izjave i podaci koje vrijedi objaviti.

Sudionici strukovnog skupa o pršutu u zagrebačkom hotelu International: Dragan Kovačević iz HGK, Ana Babić – Pršuti Voštane, Drago Pletikosa – Drniški pršut, Igor Miljak predsjednik Uprave PPK Karlovac, Ante Madir izvršni direktor Klastera Hrvatski pršut, te moderatorica Alma Radoš (Marko Čolić)

                Nives Marušić Radovčić s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu kazala je da su hrvatski pršuti jako dobre kvalitete, pogotovu otkako je uvedena zaštita proizvoda s time da se kontrolira tehnološki proces produkcije i tako jamči bolja kakvoća kojom domaći proizvod može i te kako konkurirati istorodnom stranome te da se na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu upravo uvodi novi kolegij Proizvodnja i kvaliteta pršuta kojime će se i dodatno znanstveno podupirati pršut kao najkvalitetniji mesni proizvod i jače nadzirati sve od sirovine preko svakog koraka u njegovu nastanku do, na kraju, i kvalitete gotovog artikla.

Čarobni pladanj

Čulo se i da smo prošle godine uvezli 3.848 tona proizvoda od plećke i buta u vrijednosti većoj od 21,5 milijuna eura, a izvezli 1.113 tona, za 6,5 milijuna eura. Oko 88 posto ukupnog našeg izvoza ide na tržište EU, a nešto više od 11 posto u zemlje CEFTA-e, najviše izvozimo u Sloveniju (35,5 posto ukupnog izvoza) te Italiju (28,1 posto).

Dragan Kovačević, potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu i turizam, rekao je da zbog svojih vrhunskih senzornih svojstava hrvatski pršuti imaju veliki izvozni potencijal i potencijal za plasman u turizmu kroz gastronomsku ponudu. Kovačević je i naglasio da najnoviji statistički podaci za 2018. godinu ukazuju na porast izvoza proizvoda od plećke i buta za gotovo 60 posto, ali da, nažalost, još uvijek izvozom ne pokrivamo niti trećinu uvoza, a da bi se stanje popravilo potrebne su nam nove investicije u proizvodne kapacitete kako bismo udvostručili proizvodnju pršuta i sa 700 000 komada godišnje barem za početak podmirili potrebe domaćeg tržišta… Kovačević je istaknuo i to da je kao jedan od preduvjeta za izvornost i kakvoću pršuta te za jačanje konkurentnosti povećanje vlastite svinjogojske proizvodnje, konkretno namjenske proizvodnje tovljenika za pršute, jer za dobar pršut s vrhunskim aromama i okusom uz tradicionalnu tehnologiju presudna je kvaliteta mesa. Kovačević je pozvavši Ministarstvo poljoprivrede da pomogne u stvaranju programa potpora za ciljani uzgoj crnih slavonskih svinja i njezinih križanaca, koji bi se koristili kao vrhunska sirovina za proizvodnju pršuta i šunki. Na to je replicirao državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Tugomir Majdak, navodom da je svinjogojstvo strateška grana što je Vlada planira razvijati: Dat ćemo nacionalnu financijsku potporu kako bi se podignula primarna proizvodnja i time dobila kvalitetna sirovina za proizvodnju hrvatskog pršuta.

Umijeće rezanja (Marko Čolić)

Čula se i rečenica Jedino kvalitetom možemo konkurirati jeftinijim talijanskim i španjolskim pršutima na našem tržištu. Znači li ona da ma kako mi hvalili naš pršut on zasad ipak još nije i dovoljno uvjerljiv kvalitetom pa su mu stoga jeftiniji uvozni pršuti zabrinjavajuća konkurencija? Pitanja su i sljedeća: na kojem su kvalitativnom nivou ti talijanski i španjolski pršuti koje uvozimo i koji nas straše kao konkurencija domaćem pršutu, jesu li oni s odgovarajućom zaštićenom oznakom kao jamstvom za kakvoću i ako jesu a na našem su tržištu jeftiniji od domaćeg pršuta je li to možda zato što su proizvodni troškovi u Italiji i Španjolskoj dovoljno niži od troškova u Hrvatskoj tako da tim inozemnim pršutima stvarno maloprodajna cijena ovdje i može biti niža od one od naših pršuta? Razmišljanje ide i u sljedećem pravcu: jesu li ti talijanski i španjolski pršuti-konkurenti što ih vidimo jeftinijima na hrvatskom tržištu po nižoj cijeni zato što ipak ne spadaju u prvu ligu, moguće je da su ih naši uvoznici i trgovci predvidjeli nuditi ovdje kao tzv. zamjensku robu, koja je po logici jeftinija od renomiranog originala. Ako je ovo drugo slučaj, zašto, kad smo svjesni visoke kakvoće domaćih pršuta i kad već, kako se govori za javnost, toliko dobro prolazimo s njima vani, uopće i navoditi da su jeftiniji talijanski i španjolski pršuti zabrinjavajuća konkurencija našim izvornima i odličnima?! Razlog zabrinutosti da je moguće manje kvalitetna roba s povoljnijim maloprodajnim cijenama ozbiljan konkurent prvoligašom proizvodu može biti taj da se u Hrvatskoj ceh, u ovome slučaju domaći pršutarski klaster, nije u dovoljnoj mjeri do sada pobrinuo da potrošačima objasni što su zaštićene oznake kvalitete i osebujnosti i navikne ih da ne podliježu uvijek samo nižoj cijeni nego da na temelju educiranosti prikladno odmjere vrijednost koju dobivaju i cijenu što je za tu vrijednost treba platiti.

Nema sigurnih svetinja

Pršut kao osebujni specijalitet nekog kraja proizvod je koji se na tržištu pojavljuje u pravilu sa zaštićenom oznakom kakvoće i porijekla koja ukazuje i na stanoviti tipičan organoleptički profil produkta određenoga geografskog područja. To znači da ta oznaka kao potvrda kvalitete i specifičnosti (specifičnosti bazirane na ekološkim uvjetima u kojima se svinja uzgaja i tradicijskoj tehnologiji prerade mesa) počiva na čvrstom temelju, a taj su temelj i visoka samoorganiziranost proizvođača nekog teritorija koji moraju biti duboko i iskreno zainteresirani jer od pršuta izravno žive. Unutar te samoorganiziranosti kroz poslovnu udrugu bitna je i oštra samokontrola proizvodnje i finaliziranog proizvoda, nadzor koji ima veću težinu od uobičajene rutinske kontrole državnih inspekcijskih službi. Bitna je i tržišno raspoloživa dovoljna tzv. nužna minimalna odnosno kritična količina proizvoda kako nedostatak ponude i nedovoljna obrazovanost potrošača ne bi stvorile neke povoljne uvjete ponuđačima za švercanje, na grbači renomirane marke, manje kvalitetne robe.

Sigurnih svetinja, kojih je možda i bilo, jednostavno, više nema, naglašeno ih ruše osobe sklone stranputicama kako bi podebljale svoj džep, ali i osobe koje koriste legalne mogućnosti za proizvodnju i plasman, pod pojmom originala, nečega što može proći pod službenom kvalifikacijom kao zamjenski proizvod i što se nudi po atraktivnijoj cijeni od originala, ali i što šteti imageu originala a time i poštenim proizvođačima koji ustrajavaju na kolosijeku originala. Živimo u vremenu, možda i izraženije nego što je bilo ikad prije, vrlo rafinirano krivotvorenih (više ne nužno i jednostavno patvorenih!) delikatesa, a i pića, posebice vina, iz kategorije osebujnih i visokocijenjenih te kao takvih izazovnih za pokušaje da se, radi lakšeg i bržeg stjecanja novca, kroz sjaj visokog imagea izvornog proizvoda raznim manipulacijama, moguće korištenjem sirovine slabije kakvoće i vrlo često korištenjem u proizvodnji tehnologija što mogu biti na pragu originalnih ali i što istodobno u nekim elementima dosta odstupaju od originala omogućujući lakši i brži postupak i hitriji izlazak finalnog artikla na tržište pa time, na plećima izvornika kao magneta za kupca, i dobru međutim nezasluženu zaradu. Druga opcija je – čini se da je ona, konkretno, najčešća kod vina planetarno popularnih vinskih podruma – uporaba etiketa koje izgledom, tj. dizajnom, pa i biranim izrazima i formulacijama indirektno upućuju na nešto elitno i izvorno da bi se proizvod, na račun originala, nudio po dosta višoj cijeni od one što bi je mogao ostvariti bez takve tehničke dorade, makar, da bi prodaja dobro išla, cijeni ne i toliko visokoj kao što je ona od originala, dakle za šire tržište atraktivnijoj.

Drniški i dalmatinski pršut (Marko Čolić)

Sama službena inspekcija čak i ako je aktivna a ne mlitava kao što je u nas, nije dovoljna da riješi situaciju i da razvija stvar nabolje, pa je i iz tog razloga nužno da se proizvođači/ponuđači istorodnog produkta koji direktno žive od njega kvalitetno poslovno udruže kako bi dobili na jakosti te definirali i čvrsto formirali politiku svoje djelatnosti, pravilnicima pa i vlastitom kontrolom unutar tijela osigurali da se ta politika provodi. Ne samo u proizvodnji i u izboru pravog najranijeg trenutka za stavljanje proizvoda na tržište kako bi se ostvario produkt što bi pred kupca izlazio s visokom dodanom vrijednosti, nego i da ga se prikladno zaštiti vezano uz zemljopisno porijeklo i tradiciju kraja te pošteni pristup. Bitnjo je i razvijati kredibilitet asocijacije (a kredibilitet poslovne udruge se ne povećava ako među članovima udruge postoji čak i samo jedan opterećen čak nizom afera u poslovanju!!). Vrlo važan je i dobro osmišljen i uvjerljiv marketing, sastavljen ne tek širenjem informacije da proizvod postoji i obavijesti gdje ga se može kupiti, nego sastavljen i od edukacije konzumenta o proizvodu, da kupac sazna i shvati u čemu je bitak te da, kad kupuje, bude dovoljno svjestan odnosa izvornosti/kakvoće i maloprodajne cijene artikla. Prednost poslovnog udruživanja je i u tome što je grupi – koja je dakako snažnija od pojedinca – s poslovnom orijentacijom i s prikladno predočenim planom rada lakše dobiti znanstvenu, financijsku i drugu potporu.

Danas element autentičnosti, ako već ne uvijek i apsolutne izvrsnosti (postoje pedantniji i nešto manje pedantni proizvođači), jamči zaštita oznakom izvornosti i porijekla dobivenom ne na temelju političke odluke nego kao rezultat snažnog angažmana poslovne udruge proizvođača i insajderske  kontrole udruge (jer svakome članu koji se pošteno trsi stalo je da u svome društvu nema muljatora) i za degustaciju oformljenog organa udruge pojačanog u organoleptičkom ispitivanju, radi balansa i nepristranosti, i s nekoliko eksperata u materiji sa strane.

Tijekom petih Dana hrvatskog pršuta zaključeno je kako je idući zadatak brendiranje domaćih proizvoda. Italija je uložila ogroman novac kako bi brendirala i učinila prepoznatljivim pršut iz Parme, koji ima dugu tradiciju. Tek uz dobro oformljeni brand možemo s vremenom računati i na prolaz viših cijena kod naših proizvoda. Sama zaštita i označavanje proizvoda ne jamči odmah i na brzi rok višu cijenu. Upravo (kvalitetna – prim. ur.) zaštita i prikladno označavanje proizvoda te edukacija domaćeg i vanjskog tržišta mogu i te kako pomoći u kvalitetnom brendiranju proizvoda, izjavio je Darko Markotić, predsjednik Klastera hrvatskog pršuta na okruglom stolu o certificiranim pršutima.

Osvajači zlatnih medalja s priznanjima, u društvu s Tugomirom Majdakom, državnim tajnikom pri Ministarstvu poljoprivrede (četvrti zdesna) (Marko Čolić)

Uoči Petih Dana Hrvatskog pršuta u Zagrebu, manifestacije koja može vrlo dobro odigrati ulogu promotora i edukatora potrošača ali u tom zadatku ne smije ostati i jedinom, održano je strukovno ocjenjivanje pršuta na kojemu su – kako je naveo Ante Madir, izvršni direktor Klastera Hrvatskog pršuta što okuplja proizvođače odgovorne za 95 posto ukupne proizvodnje pršuta u Hrvatskoj –  sudjelovali istarski pršut, plasira pod zaštićenom oznakom izvornosti (ZOI) izdanom na razini Hrvatske i Slovenije (nejasno je da istarski pršut može nositi ZOI a baza za većinu proizvodnje nije u Istri uzgojena svinja), zatim Krčki pršut, kao i dalmatinski i drniški pršut, na razini Europske Unije zaštićeni oznakom zemljopisnog porijekla. (Drago Pletikosa iz tvrtke Belcrotrade i predsjednik Udruge drniškog pršuta kaže da su dalmatinski i drniški pršut gotovo identični, u procesu proizvodnje nema nikakve razlike između drniškog i dalmatinskoga.)

_________________________________

ZOI i ZOZP – Prisjećam se trenutaka kad sam, prije dosta godina, uglednog sveučilišnog profesora i eksponenta zaštite istarskog pršuta Romana Bošca s kojim sam baš u povodu zaštićivanja istarskog pršuta radio intervju za reviju Svijet u čaši, prije od ostaloga upitao odakle su svinje, a on mi je odgovorio da one stižu iz – čakovečke mesne industrije Vajda, jer svinjogojstvo u Istri za potrebe dovoljne tržišne produkcije pršuta bilo je tek u povoju. Prisjećam se, iz davnih vremena, i susreta s tadašnjem pročelnikom za poljoprivredu Istarske županije Milanom Antolovićem, kojemu sam postavio isto pitanje a on mi je odgovorio da se, dok svinjogojstvo ne procvate u Istri, zapravo štiti tradicijska tehnologija koja za istarski pršut ne predviđa na svinjskome butu slaninu i koja ne predviđa dimljenje nego samo sušenje na vjetru, buri. Prisjećam se i mojih pitanja istarskim i dalmatinskim proizvođačima pršuta na festivalima pršuta u Tinjanu gdje nabavljaju svinjske butove i njihova odgovora da ih kupuju u Mađarskoj i Austriji jer tamo mogu dobiti samo odgovarajući but i ne moraju kupovati cijelu svinju, te odgovora istarskih pršutara s najavom suradnje, za kupovinu butova, sa uzgajivačima svinja iz Slavonije… Hajde, barem je slavonska svinja sirovina iz Hrvatske! U međuvremenu, konkretno u proteklih pet godina,  navodno je – barem je tako kazao Darko Markotić, predsjednik Klastera hrvatskog pršuta – udio domaće sirovine u našim pršutanama porastao s desetak na više od 50 posto.

Kupce možemo najbolje upoznati sa zaštitnim markicama na raznim manifestacijama. U Zagrebu se, primjerice, vidi kako su građani bolje upoznati sa sustavom zaštite nego u Dalmaciji. U Zagrebu dobro kupuju, a u Dalmaciji više degustiraju. No generalno se može zaključiti kako kupci ne poznaju zaštitu već smatraju kako pršut valja ili ne valja, naglašava Vlade Prančić, vlasnik pršutane Smjeli iz Dugopolja.

Markice imaju i funkciju zaštite od sivog tržišta. Sve što može navesti potrošača da je riječ o zaštićenom hrvatskom pršutu kršenje propisa podložno je velikim kaznama, naglašava Patricija Hegedušić, voditeljica Službe za oznake u Ministarstvu poljoprivrede, dodajući kako su oznake ipak samo alat za bolje sutra. ∎

___________________________________

PRŠUTI ROCA – Među (naj)bolje dalmatinske pršute spadaju oni od gospodarstva Roca iz Stankovaca. Prvi put susreo sam se s njima prije koju godinu na festivalu pršuta u istarskom Tinjanu, a ponovno sam ih kušao ovih dana kad sam se na povratku iz Splita za Zagreb nakratko zadržao na gospodarstvu kojime upravljaju Ante i Silva Roca.

Ante i Silva Roca: uz pršute, Ante Roca radi i salame, pa i – kulen!

Nisam primijetio da su Roce sudjelovali na manifestaciji Dani hrvatskog pršuta u Zagrebu, ali ni da su Roce, iako imaju jako dobre proizvode, članovi udruge Dalmatinski pršut. Rekao bih da upravo zbog toga što ima odličan pršut gospodarstvo Roca nije u institucionaliziranome društvu s ostalim dalmatinskim pršutarima! Naime na pitanje jesu li Roce članovi udruge Ante Roca odgovara:

Nismo i nećemo biti dok se neki za mene vrlo sporni dijelovi pravilnika Udruge ne promijene. Definicija dalmatinskog pršuta kako ju je  prihvatila Udruga usmjerena je više na komercijalu nego na kakvoću i autentičnost proizvoda. Ukratko i pojednostavljeno: udruga za dalmatinski pršut prihvaća gotov proizvod ispod devet kilograma težine i dopušta kraće sazrijevanje nego što je zapravo potrebno. Za mene je dalmatinski pršut svinjski but koji je u prikladnim uvjetima dozrijevao najmanje između dvije i tri godine, te koji kad je spreman da ga se načme teži najmanje devet kilograma. Ključno je dakako porijeklo sirovine za dalmatinski pršut, dakle odakle je i kako je uzgajana svinja butovi koje se koriste za pršut. Ja se trsim da za svoje pršute imam što više svinja iz vlastita uzgoja, do sada sam dosegnuo brojku od nekih 150 svojih, u okviru obiteljskog posjeda do 220 odnosno 250 kg uzgojenih svinja, i u skladu s time i godišnju proizvodnju od oko 300 pršuta koje mogu deklarirati kao izvorni dalmatinski. Princip izvornosti ispoštovan je, a u preradi butova rabim samo sol, koja se nanosi trljanjem a ne, kako to radi industrija, ubrizgavanjem. Ukupno godišnje na tržište izađem s oko 1300 pršuta, naime nekih 500 svinja kupim kod provjerenih uzgajivača u Slavoniji. Slavonija je daleko od Dalmacije, ali ipak barem su svinje iz Hrvatske. Znam da dosta hrvatskih pršutara svinjske butove kupuje u inozemstvu, običavaju se opravdavati time kako vani mogu dobiti ne samo kvalitetnu robu nego isključivo butove, znači ne moraju kupovati cijelu svinju.  Ja sam taj višak mesa koji mi ostane kad odvojim butove za pršute odlučio pretvoriti u ukusne prerađevine poput slanine i pancete te salama, kobasica. Odvažio sam se eto, propitavši se na mjerodavnim mjestima kod Slavonaca za recepturu, krenuti i u izradu kulena i kulenove seke. I mogu reći da ti moji dalmatinski kulen i kulenove seke imaju jako dobru prođu! Došao sam na ideju i da radim salamu s tipičnim mediteranskim začinima pa tako imam jednu u znaku aroma ružmarina, dosjetio sam se i da sameljem pancetu pa da solju i s nešto začina obogaćenu smjesu, koja uz dovoljno masnoće ima i sasvim dovoljno krtoga mesa, napunim u crijevo i ponudim sladokuscima kao sočnu salamu!

Roca – kuća, restoran i terasa

Sir iz ulja i kamenice – u ingerenciji gdje Silve

Vrijedna obitelj Roca u proizvodnom smislu bavi se i maslinovim uljem ali i sirom, kojega njeguje u maslinovu ulju u kamenicama. Većina proizvoda plasira se kroz ugostiteljstvo, naime Roce imaju – kad se prolazi cestom pored njihove kuće ništa ne daje naslutiti da tu postoji i te kako pažnje vrijedno gourmetsko odmorište i kušalište – krasno uređeni restoran sa stotinjak sjedalica masivnog namještaja u zatvorenom prostoru te sa stolovima i klupama na terasi. Uz nareske poslužuju se i jela tople kuhinje. Dio mesnih proizvoda Roca nudi se na prodaju u simpatičnom dućančiću u sklopu objekta. ∎

________________________________

Šampion petih Dana hrvatskog pršuta je drniški pršut tvrtke Drniške delicije Maran, a na slci su Zoran Ćevid s priznanjem i, pored njega, Tugomir Majdakk

Na ocjenu je dano deset uzoraka, i evo rezultata:

Šampion Dana hrvatskog pršuta je drniški pršut tvrtke Drniške delicije Maran  s osvojenih 95,38 bodova; sa 94,13 bodova zlatnu plaketu osvojio je dalmatinski pršut tvrtke Smjeli; Zlato, sa 94 boda, primio je za dalmatinski pršut i Mijukić prom; Zlatna plaketa pripala je i istarskom pršutu Dujmović koji je osvojio 94 boda; sa 92,13 bodova zlatnu plaketu osvojio je krčki pršut Mesnice-marketa  Žužić; sa 90,63 boda zlatnu plaketu ponijela je za dalmatinski pršut Opskrba trade; zlato za 89,75 bodova dodijeljeno je i dalmatinskom pršutu Mesne industrije Braća Pivac; sa 89,38 bodova zlatnu plaketu osigurao je sebi drniški pršut BEL-CRO; na temelju 88,38 bodova zlatnom plaketom zakitio se i istarski pršut Pisinium; s 87,75 bodova zlatnu plaketu osvojio je dalmatinski pršut Voštane.♣  SuC 05.2018

Advertisements

STANDARDIZACIJA ŠKRLETA i STVARANJE ROBNE MARKE i OZNAKE KVALITETE ŠKRLET MOSLAVINA

 

KROZ

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

ČUVATI SVOJE: ŠkrletOVO 2019

           Najbolji škrlet iz Moslavine onaj je iz 2018. od proizvođača Tomislava Voštinića s vingradarsko-vinarskog posjeda Voštinić Klasnić iz Graberja Ivanićkog. Odlučio je tako stručni žiri sastavljen od enologa pretežito sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta a koji su se posljednjih godina dosta bavili upravo škrletom i kao sortom i kao vinom. Vrednovanje je održano neposredno prije ŠkrletOVa 2019 s trećim stručnim skupom o škrletu početkom travnja te uoči već tradicijske manifestacije ŠkrletOVO otvorene i za širu publiku u Ivanić-Gradu.

Članovi udruge Škrlet Moslavina – Ilovčak, Trdenić, Voštinić, Mikša, Kezele, Florijanović, Miklaužić, Kezele junior, i Jaram, te,dolje, butelje svakoga od njih

                Šampion Voštinić jedan je od osmero reputacijom i količinom najjačih moslavačkih proizvođača vina – a to su još Kezele iz Šumećana, Miklaužić, Trdenić i Florijanović iz Popovače, Mikša, Ilovčak i Jaram iz Kutine – koji su prije nekog vremena utemeljili udrugu Škrlet Moslavina s ciljem učinkovite promidžbe i boljeg tržišnog pozicioniranja tog svog domaćeg kultivara i njegova vina, te koji su, ovaj put na gospodarstvu i objektu selskog turizma Kezele a, u nastavku, i na (proširenom i lijepo obnovljenom, moderniziranom) gospodarstvu Voštinić Klasnić – organizirali evo već treći po redu stručni skup o škrletu, žarka želja Bakhova okteta je podizanjem kakvoće i prepoznatljivosti vina stvoriti i zaštititi robnu marku kvalitete Škrlet Moslavina, poboljšati svoju vidljivost na tržištu i zainteresirati za škrlet što više potrošača. U tome bi im uvelike trebali pomoći stručnjaci s područja enologije savjetima kako da unaprjeđuju kakvoću i prepoznatljivost vina škrlet, kao i stručnjaci za marketing  savjetima što i kako da rade na području promidžbe. Među važnim alatima za uspjeh u pothvatu smatra se netom spomenuta – vinskim profesionalcima i široj publici – namijenjena manifestacija ŠkrletOVO u Ivanić-Gradu, upravo na toj priredbi javno se proglašava najbolji  škrlet te godine.

__________________________________________

Tomislav Voštinić s enologom Krešimirom Hrenom iz zagrebaččke Eno-expert tvrtke za konzultacije u enologiji s kojom dugo, i očito uspješno, surađuje

Voštinić proizvodi i jako dobre crnjake, a na novinarskom druženju kod njega Red je u šali proglašen – crnim škrletom

JEDINI SA ŠEST ETIKETA! – Ambiciozni Tomislav Voštinić, koji je priznanje za najbolji škrlet osvojio i lani, proizvodi škrlet u više verzija (ukupno je riječ o oko 23.000 boca), rado će istaknuti kako je zasad jedini u Moslavini koji izlazi sa čak šest različitih etiketa škrleta, konkretno s pjenušcem extra brut i brut (škrlet 100 posto, klasična metoda), s baznim mirnim vinom (upravo eto nagrađenime, berba 2018, suho, 12,0 vol %), zatim s vinom Unikat od kasne berbe škrleta (Voštinić veli: to je prvi predikat od škrleta u Hrvatskoj, sada aktualna berba je 2015, polusuho, 13,0 vol %), pa s Orangeom (od grožđa sa starih loza, macerirano 24 dana u kaci i potom dozrijevano u velikoj bačvi, suho,  13 vol %), zatim s Mecenom a to je kombinacija tehnologija rabljenih za orange (50 posto količine) i za Unikat (50 %), dok je šesta etiketa Arhiva, od grožđa iz starog vinograda sađenog još 1971. godine, 75 posto je škrleta i 25 posto moslavačke graševine, sada raspoloživa berba je nedavno napunjena 2012, elegantno, za meditaciju). Voštinić ima i dva – vrlo vrlo dobra! – crna vina – Red, od cabernet sauvignona i cabernet franca (kaže da je grožđe iz Moslavačkog vinogorja, iz vinograda blizu njegovih nasada škrleta, berba je 2016, suho, 13,0 vol % – vino je na nedavnom novinarskom susretu kod njega na posjedu odmah prekršteno u crni škrlet!), te Syrah od grožđa što ga je Voštinić kupio u Nadinu, berba je 2015. (suho, 13,3 vol %). ∎

_______________________________________

            Poštovati, čuvati, njegovati, unaprjeđivati svoje i s pokrićem širiti dobar glas o tome svome dužnost je i obveza svakog stanovnika neke države, regije, uže sredine. Kako iz domoljublja tako i iz civilizacijskog, kulturološkog, zdravstvenog i gospodarskog razloga. Za pohvaliti je nastojanje osmorice najjačih moslavačkih vinara da se ozbiljno prihvate posla oko zaštite njihove autohtone vinske sorte škrlet. Riječ je o mladim i ambicioznim osobama za koje se čini da imaju potencijal da projekt Standardizacija škrleta i stvaranje robne marke i oznake kvalitete Škrlet Moslavina iznesu do kraja. Bitno je da grupa ostane kompaktna i složna te da inzistira na tome da vinska branša vodi vinsku politiku kraja i da priča krene i na interprofesionalnu razinu jer tek to u gospodarskom smislu puno obećava i ima šansu ostvariti se.

            Izrada brend strategije i uvođenje oznake kvalitete vina škrlet provodi se kroz ispitivanje tržišta i anketiranje proizvođača škrleta. Na temelju vizije proizvođača i preferencije potrošača namjera je definirati poželjnu stilistiku vina škrlet s oznakom Škrlet kvaliteta.                                                                                                                                                                Za pomoć u projektu Standardizacija i stvaranje robne marke te uvođenje oznake kvalitete Škrlet Moslavina – što su mu podršku dali lokalni političari i što ga je novčano poduprla Zagrebačka županija – osmorica spomenutih moslavačkih proizvođača vina, koji inače kao članovi udruge Škrlet Moslavina obrađuju ukupno oko 45 hektara vinograda zasađenih škrletom i ukupno godišnje proizvedu oko 250.000 litara vina škrlet, obratili su se zagrebačkoj tvrtki Eno Expert za pružanje savjetodavnih usluga u vinogradarstvu i podrumarstvu te Zavodu za marketing zagrebačkog Agronomskog fakulteta, ispred Eno experta izlagao je enolog dipl. ing. agr. Krešimir Hren, a ispred Zavoda za marketing dr.sc. Damir Kovačić.

S trećeg stručnog skupa o škrletu, održanom na turističkom imanju (seoski turizam) obitelji Kezele u Šumečanima (Graberje Ivanićgradsko): moderatorica Zvjezdana Marković sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Krešimir Hren Eno-ekspert, te Damir Kovačić sa Zavoda za marketing Agronomskog fakulteta iz Zagreba

Dr.sc. Kovačić nastupio je na skupu s vrlo detaljnim i opširnim izlaganjem, koje evo, s dopuštenjem autora, prenosim u cjelosti.

Prezentacija je obuhvatila: uvodno općenito o brand-strategiji, zatim točku o konceptu oznake Škrlet quality, rezultate istraživanja, točke o definiranju brand-identiteta, brand-pozicioniranja i hijerarhije branda, kao i oživljavanja branda.

Provedena istraživanja

Desk analiza tržišta vina

Fokus grupa (n = 8)

Anketa potrošača bijelih vina (n = 200); anketa potrošača škrleta (n = 200); anketa proizvođača škrleta (n = 8); anketa stručnjaka (n = 9)

Novi vinski podrum Tomislava Voštinića: idealno mjesto ne samo nastanka vina nego i kušanje vrhunske kapljice

Najvažniji rezultati desk analize tržišta

Prekomjerna ponuda vina; tržna neravnoteža, problemi s prodajom; zalihe vina te stalni pritisak na sniženje cijena

Moćni trgovački lanci vinskom sektoru nametnuli bespoštednu cjenovnu utakmicu

Stalni pritisak na cijene, akcije

Potražnja za vinom

Raste potražnja za jeftinim vinima; raste segment zahtjevnih potrošača; traže se kvalitetna vina, pazi se na imidž i podrijetlo vina, raste potražnja za vinima autohtonih sorti

Kupci su vinski znalci, znatiželjnici i lokalni potrošači

Pozicija škrleta na tržištu

Konkurira u segmentu svježih, laganih kontinentalnih bijelih vina. Kakvoća škrleta općenito je povećana, poduzet je niz komunikacijskih aktivnosti kako bi se povećali i vidljivost i prepoznatljivost vina. Neke etikete mogu se pronaći u prestižnim restoranima Još uvijek na tržištu ima i loših škrleta, što dakako šteti imidžu

Očekivani trendovi

Rast konkurencije na tržištu vina

Prigode za škrlet su porast potražnje za posebnim vinima, porast elitnog turizma; porast agroturizma i vinskog turizma

Prigode treba iskoristiti za povećanje vrijednost i cijene vina škrleta

Škrlet bazni, škrlet Unikat te škrlet Arhiva butelja br 239 od ukupno njih 800

ANKETA POTROŠAČA općenito bijelih vina – asocijacije uz škrlet, najvažniji rezultati

Moslavina; aromatično i ukusno vino; autohtono vino; opuštanje, ugodno druženje, ljeto; večere u restoranu

Više od trećine ispitanika međutim nema asocijacija vezano uz škrlet, samo je čula za nj ništa o njemu ne zna

Image škrleta

Jako dobro  – 46,4 posto ispitanika; dobro  –  42,9 posto; osrednje – 9,5 posto; loše –  1,2 posto

Opis škrleta

Lagano, svježe, pitko vino; finog voćnog okusa; dobro za gemišt

Mišljenja o vremenu potrošnje

Kroz cijelu godinu – 42,5 posto ispitanika; ljeti – 31,6 posto; ne znam – 23 posto; zimi – 2,9 posto

Način potrošnje

Kao čisto vino – 49,4 posto; kao gemišt – 30,7 posto; ne znam – 17,6 posto; pomiješan sa sokom – 2,3 posto

Najveće zamjerke

Slabo dostupno; teško ga je za kupiti

ANKETA POTROŠAČA baš oko vina škrlet

Usporedba imagea moslavačkih vina i škrleta

Jako dobro – za škrlet se izjasnilo 42,7 posto, a za ostala moslavačka vina 32,7  posto ispitanika; dobro – za škrlet se izjasnilo  39,8 posto ispitanika, a za ostala moslavačka vina  43 posto; ni dobro ni loše – za škrlet  9,7 posto,  za ostala moslavačka vina  14 posto; loše – samo za ostala moslavačka vina: 0,9 posto; ne znam  – za škrlet:  8,7 posto, za ostala moslavačka vina:  9,3 posto

Domaćini tata Drago, mama, te sin Janko Kezele. Otac i sin Kezele na kušanje u Šumećanima ponudili su škrlet stariji od 10 godina, i on se pokazao jako dobrime, što bi značilo da ima potencijal za odležavanje

Motivi za kupnju baš škrleta

Škrlet bazni, škrlet Unikat te škrlet Arhiva butelja br 239 od ukupno njih 800

Iz znatiželje – 38 posto; za vlastitu potrošnju – 26,1 posto;  za poklon – 16,3 posto; nešto drugo – 8,7 posto; poznajem proizvođača – 5,4 posto; želim pomoći lokalnim proizvođačima – 5,4 posto

Asocijacije na škrlet

Moslavina; vinogradi i bregi; druženje i objed; domaće vino; lagano vino; vino finih aroma

Arome škrleta

Cvijetno-voćne – 34,7 posto ispitanika; voćne – 27,7 posto; cvjetne – 15,8 posto; ne znam – 21,8 posto

Primjedbe

Nema ga dovoljno na tržištu; teško ga je pronaći i kupiti

ANKETA PROIZVOĐAČA

Asocijacije

Lagano, nježno, pitko i veselo vino, ljeto, osvježenje, Moslavina, puno truda i rada, ugodno druženje

Opis Škrleta

Lagano, lepršavo, cvjetno, herbalno, svježe, ljetno, mlado, poletno, aromatično, lepršavo, autohtono, vino koje se lako pije i traži čašu više

ANKETA STRUČNJAKA

Asocijacije

Autohtona sorta, prirodnost, lepršavost, svježina, voćnost, lagano vino; druženje, opuštanje, sreća, veselje, mladost, ljeto i more.

Bitno za škrlet: sorta je autohtona i nužno je da vino odražava kako obilježja kultivara tako i obilježja teritorija na kojemu nastaje. Koliko vino kao nešto prepoznatljivo i posebno može biti bitno za razvoj npr. turizma u nekome kraju i za gospodarski razvoj kraja, toliko je turizam, koji počiva na ponudi lokalnoga, bitan za napredak i samoga proizvoda (toga vina). Pokazatelj međusobne tijesne povezanosti je uspješno obiteljsko poljoprivredno i turističko gospodarstvo Kezele u Šumećanima, koje svojom originalnom eno-gastro etno ponudom privlači brojne goste. Šumećani su devet kilometara u pravcu Čazme udaljeni od Ivanić-Grada, koji je pak na 27. kilometru autoceste od Zagreba prema Slavonskom Brodu. Ukupna površina imanja je oko četiri hektara

Opis škrleta:

Vino s dva lica; svježe s izraženim kiselinama, ali i punije, pitko, užitno, ljetno vino, dobro za gemišt, nenapadne arome, ugodnoo za svaku prigodu, lijepo klizi niz grlo i lako se pije

Riječ stručnjaka – ciljni škrlet

Bazni škrlet – lagano, ljetno vino, svježih cvjetno-voćnih aroma, pitko i hramoničnog okusa i mirisa ◾ kasnije berbe

Budući kupci

Osobe koje otkrivaju vino, početnici; vinoljupci i vinski znalci; turističko tržište – lokalno, zagrebačko, jadransko; osobe s većom kupovnom moći

Konkurenti škrletu

Većma su odgovori bili:  graševina, kraljevina, pušipel, malvazija, žlahtina, sauvignon, zeleni silvanac, lagana uvozna vina

Brand-strategija

Strateški elementi

Brand-pozicioniranje

Brand-arhitektura; dizajn marke; verbalni elementi (naziv, slog, tekst, rječnik); vizualni elementi  (logo, boja, tip slova, pakiranje….)

 

Obitelj Kezele, koja je stavila sebi u zadatak da čuva autohtonu seosku baštinu i da promiče lokalne vrijednosti, znana je po bogaom izboru lokalnih specijaliteta (domaći kruh, domaće mesne i mliječne prerađevine, kolači npr. krafne, bilo iz vlastite produkcije bilo iz proizvodnje susjednih OPG-ova, vlastita vina, rakije i likeri). U starim drvenim kućama ima prostrani restoran te tri poslovne dvorne, jednu s 80, jednu s 50 i jednu s 20 sjedećih mjesta. Mnoge tvrtke tamo odlaze na team-building. Obitelj Kezele nudi ne samo obilatu domaću trpezu nego i organizirani razgled mjesta te mogućnosti upoznavanja domaćim životinjama što ih uzgaja (konj hrvatski posavac, ovce, koze, svinje, perad) i rekreacije kroz mali nogomet, košarku, odbojku, stolni tenis, kuglanje, jahanje, vožnju biciklom i fijakerom, čak je tu i letenje balonom… Za noćenje na raspolaganju je 14 soba u etno-kućama unutar kategorije tri zvjezdice, jedna kuća za odmor uz sobu za noćenje posjeduje dnevni boravak, kuhinju i terasu. Ukupno je na raspolaganju oko 40 kreveta

Identitet oznake

Unutrašnja slika marke; ona govori što marka treba predstavljati; vizija s kojim asocijacijama treba izgraditi marku u glavi potrošača

Cilj – otkrivanje značajnih pozitivnih obilježja koja čine jednu marku

Podloga za kreiranje dizajna

Model kotača marke od Escha, kompetencija marke – tko sam ja? Koristi marke – funkcionalne, psihološke

Tonalitet marke

Kakav sam? Osobna obilježja – povezanost s markom – doživljaji; obilježja marke

Koja obilježja posjedujem? Obilježja ponude, obilježja poduzeća, slika marke; dizajn; komunikacija

Tradicionalno moslavačko vino od sorte škrlet

Uživanje u svježem, pitkom, ugodno aromatičnom i hramoničnom vinu, veselo, podiže raspoloženje, potiče druženje i opuštanje; manje alkohola, više kiselina, sklad, u nastanku vina: veliki trud, znanje i posvećenost vinara

Moslavačko, autohtono, Voloderske jeseni

Dizajn, komunikacije

Jedna je kućica, iz 1910. godine, posebno u funkciji njegovanja kulturne baštine, naime u njoj je etnografska zbirka sa 180 eksponata, uvrštena u katalog obiteljskih etnografskih zbirki što ga izdaje Ministarstcvo kulture RH. Oko čak 500 različitih starih predmeta izloženo je u dvjema obnovljenim starim kućicama iz 1880. i 1922. godine a u kojima se uslužuju gosti

Pozicioniranje škrleta

Vino povezuje brend s proizvodom; Moslavina emotivno povezuje brend s vinogradima, bregima, domaćom hranom, druženjem i opuštanjem, vinari su jamstvo za autentičnost i vjerodostojnost branda odnosno da će obećane koristi uistinu biti i isporučene

Arhitektura branda

Pozicija oznake kvalitete u odnosu na brandove vinara; na pakiranja; na promotivnom materijalu – mora se pojavljivati na prednjoj strani pakiranja proizvoda i biti dominantna na promocijskim materijalima

Oživljavanje branda 

Brand identitet – podloga za pričanje o brandu – zabavljanje potrošača – emocionalno vezanje za marku; naziv, logo, font i boja su kreirani; izrada komunikacijske strategije; kreiranje reklamnih materijala i njihova izvedba; provedba reklamnih aktivnosti; iskustvo branda s markom – ŽIVI BRAND

Put do željene tržišne pozicije

Standardizacija kvalitete; brendiranje vina; izgradnja željenog imagea; održavanje tržne pozicije

Pet do 10 godina sustavnog rada i puno novaca!

Osobno ja bih istaknuo sljedeće:  za uspjeh projekta uz istrajnost i strpljivost te određena i osobna materijalna ulaganja nužni – i bitni – su čvrsto zajedništvo, istomišljenost i sloga članova udruge te međusobno povjerenje. Članovi udruge istodobno su u poziciji kreatora robne marke ujednačenog i prepoznatljivog organoleptičkog profila te kontrolora (učinkovitijeg od onog općeg zakonskoga) rađa li se proizvod što će se plasirati pod dotičnom robnom markom po dogovoru odnosno prethodno donesenom pravilniku na ispravan način, i to u segmentu vinogradarenja, podrumarenja i marketinga uključujući tu i definiranje prvog mogućeg datuma izlaska novoga vina na tržište… ♣

Nacionalni program pomoći sektoru vina 2019-2023/ ZA PUNU AFIRMACIJU HRVATSKE KAO BAKHOVE ZEMLJE

KROZ / THROUGH

 

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

          POTPORE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PREDVIĐENE KROZ ČETIRI MJERE: INFORMIRANJE o PLEMENITOJ KAPLJICI i PROMIDŽBA CRO-VINA U ZEMLJAMA UNUTAR EUROPSKE UNIJE, PROMIDŽBA NA TRŽIŠTIMA u DRŽAVAMA IZVAN EU, PA KONVERZIJA VINOGRADA i RESTRUKTURIRANJE VINOGRADARSKO-VINARSKOG POSJEDA, ULAGANJA u OBNOVU i MODERNIZACIJU VINARIJA

Dobre organiziranosti i dobro osmišljene promidžbe nikad dovoljno! Hrvatska kao zemlja s tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu još od šestog stoljeća prije Krista kad je ovamo donesena vinova loza, zasad, mada ima što pokazati u čaši, na žalost ne zauzima neku značajniju poziciju na top-ljestvici vinskih zemalja svijeta. Ne drži zapravo, rekao bih, ni izbliza mjesto koje bi, opravdano, mogla držati. Uvjeren sam u to ali ne kao žrtva sindroma u Lijepoj našoj da su Hrvati uvijek i u svemu a pogotovu u nogometu i vinu najbolji od svih, nego stoga što je Hrvatska geopolitički i ekološki-klimatološki odlično smještena te po konfiguraciji terena i tipovima tla idealna za poljoprivredu a unutar toga baš za vinogradarstvo (proizvodnja) i za turizam (plasman na kućnom pragu), ali i stoga što je osobito u posljednjim godinama vidljivo da je ovdje sve više ambicioznih proizvođača koji se trse u kakvoći i oduševljavaju proizvodima…, problem međutim vidim u neodgovarajućoj organiziranosti branše.

Ministarstvo poljoprivrede RH donijelo je Nacionalni program sektoru vina od 2019. do 2023. Među zainteresiranima za potporu u segmentu promidžbe vinske Hrvatske u svijetu bio je i prof. Ivan Dropuljić, smatrajući da je lijepa prigoda za dobru međunarodnu promociju krajem studenoga kad on ima festival Zagreb Vino.com i kad bi se ne samo dvodnevna manifestacija nego cijeli festivalski tjedan moglo dobro iskoristiti za temeljito upoznavanje inozemnih novinara i trgovaca s hrvatskom vinskom stvarnosti. Dropuljić je na razgovor o natječaju došao u ured pomoćnika ministra poljoprivrede dipl. ing. Zdravka Tušeka i više savjetnice za vinarstvo Nataše Puhelek Puština

            U ovo moderno vrijeme kad je globalna ponuda, i to i visokokvalitetne kapljice, ogromna, od iznimnog značenja za uspjeh na tržištu su upravo dobra organiziranost branše i marketing ne samo s reklamnom nego i s poučnom notom prema potrošaču te koji je značajno usmjeren na isticanje originalnosti i jedinstvenosti proizvoda. Shvaćajući gospodarsku vrijednost vina za zemlju s velikim potencijalnom u poljoprivredi i turizmu a kakva je eto upravo naša, te to da su za probitak u vrh nužni kako stalno brušenje kakvoće tako i obrazovanje potrošača i dobra, ciljana, konstantna i energična promidžba, Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske donijelo je Nacionalni program pomoći sektoru vina od 2019. do 2023. Riječ je o tome da, kroz natječaj, za kvalitetne projekte što se uklapaju u predviđene programske odrednice može zainteresiranim aplikantima obilato financijski pomoći, zahvaljujući i sredstvima Europske Unije. U programu za pomoć predviđena su četiri segmenta, koja, kad se bolje pogleda, skupa na određeni način čine ključnu cjelinu.

                Prvi segment odnosno mjera u Programu učinkovito je informiranje javnosti u zemljama članicama EU, a tu spadaju i obavještavanje o zdravstvenoj korisnosti razumne i odgovorne konzumacije vina, zatim – radi poticanja konzumenata da maksimalno paze na porijeklo proizvoda i da se maksimalno i znalački opredjeljuju za kvalitetu proizvoda – educiranje potrošača o svojstvima vina kao pića općenito te onda i detaljno ovisno o sorti i teritoriju (vinogorje u širem smislu, ali i uže područje) gdje ono nastaje, širenje objašnjenja o zaštićenim oznakama proizvoda… Uglavnom, želja je da se kupcima u potrazi za višom kvalitetom olakša snalaženje u moru etiketa na tržištu. Druga mjera  vezana je uz promidžbu vina posebice na tržištima u zemljama izvan Europske Unije, ona je okrenuta izravno proizvođačima-udrugama vinogradara/vinara kao korisnicima. A treća i četvrta mjera vezane su uz konverziju vinograda te restrukturiranje vinogradarsko-vinarskog posjeda i ulaganja u gradnju i opremanje novih odnosno obnovu i modernizaciju postojećih vinarija.

                Budžet s kojim raspolaže Ministarstvo za pomoć ukupno iznosi oko 54,1 milijun €, odnosno nekih 10,8 milijuna eura godišnje. A stvar funkcionira na način da Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju raspisuje natječaje na koje potencijalni korisnici prijavljuju svoje projekte, aplikant čija se prijava prihvati dobije, nakon što se projekt realizira, povrat sredstava u visini od 80 posto u segmentu informiranja u zemljama članicama EU i za promidžbu u tzv. trećim zemljama (dakle onima izvan EU), a od ukupno priznate vrijednosti investicije 75 posto za konverziju vinograda i restrukturiranje vingradarsko-vinarskog posjeda, dnosno 50 posto za ulaganje u modernizaciju vinarije.

                U sada aktualnom natječaju rok za prijavu i predaju projekta s nužnom dokumentacijom je 29. ožujka 2019. Moguće je da bi se još jedan natječaj otvorio u drugoj polovici godine.

PROMIDŽBA NA IZVORU

            Svoju priliku u Nacionalnom programu pomoći sektoru vina od 2019. do 2023. godine među ostalima vidi i prof. Ivan Dropuljić, inače već dugo poslovno nazočan u vinskom segmentu u Hrvatskoj i znan i cijenjen kao organizator, već desetljeće i pola, uspješnog festivala plemenite kapljice i kulinarike Zagreb Vino.com uvijek posljednjeg petka i posljednje subote u studenome u elitnom zagrebačkom hotelu Esplanade. Naročito je zainteresiran za sredstva iz mjere promidžbe hrvatskoga vina i vinske Hrvatske na inozemnim tržištima, pogotovu onima u zemljama što nisu članice EU, naime SAD su snažno i vrlo zanimljivo tržište, Švicarska također, pa Japan, Južna Koreja značajno rastu Rusija i Kina. I, eto ga, u razgovoru oko mogućeg apliciranja za sredstva iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina, kod pomoćnika ministra poljoprivrede dipl. ing. Zdravka Tušeka i više savjetnice za vinarstvo Nataše Puhelek Puština.

Budući da u projekt promidžbe prema inozemstvu po odredbi pravilnika Ministarstva moraju biti izravno uključeni prvenstveno vinogradari/vinari, prof. Ivan Dropuljić (na slici lijevo gore) pronašao je zajednički jezik s članovima udruge međimurskih proizvođača vina Hortus Croatiae i na slici su predsjednik spomenute udruge David Štampar i član udruge Nenad Prainer. Štampar bi bio sklon u Međimurju vidjeti svjetske vinske novinare koje bi vodio u rodno mjesto glasovitog biodinamičara (danas su biodinamska vina vrlo tražena!) Rudolfa Steinera gdje je otvoren i Centar Rudolf Steiner

– Osobito mi je stalo do toga da hrvatsko vino ide kakvoćom stalno uzlazno, zatim do toga da potrošači budu prikladno educirani u smislu sposobnosti sve boljeg raspoznavanja kvalitete ali i odgojeni u smislu razumne konzumacije, kao i da prihvate i u sektoru vina ono na što su se naviknuli u raznim drugim područjima života, a to je da iskren i originalan proizvod jednostavno i mora na polici biti po (razumno!) višoj cijeni. Ta viša pak cijena može biti i odgojnog karaktera, u smislu pij radije manje, ali dobro, dakle ima i određenu povezncu s odgovornom konzumacijom i sa zdravljem. Što ćemo biti obrazovaniji glede vina a time i zahtjevniji u kakvoći u konzumaciji, veće su šanse za naš uspjeh vani, i to na boljim tržištima. Po posjetu iz inozemstva mojemu festivalu Zagreb Vino.com vidim da za hrvatsko vino vani ima dosta interesa, pa bih volio da moja manifestacija, koja u dva dana predstavlja cijelu vinsku Hrvatsku na dlanu, bude izravno i neizravno i bolje iskorištena za promidžbu u inozemstvu i naših vina i naše kulinarike pa i drugih hrvatskih posebnosti i vrijednosti. Na način promidžbe gledam nešto drukčije od drugih kolega, a to je da bih rado ne samo na festival nego na cijeli festivalski tjedan doveo ugledne svjetske engastronomske novinare od kojih većina objavljuje napise i o turizmu, te znane vinske trgovce posebice iz zemalja koje smatramo za nas zanimljivim tržištima, pa da ih se svake godine odvede u neki drugi vinorodni predio Lijepe naše tako da i hrvatsko vino i specijalitete i prirodne ljepote i kulturne vrednote dožive na izvoru – reći će prof. Dropuljić.

S februarske manifestacije Le Anteprime di Toscana na kojoj je protagonist bio i Chianti Classico

Razmišljanje vrijedno pažnje! Zasad se promidžba hrvatskoga vina u inozemstvu manje više odvija kroz organizirane prezentacije (masterclassove sa strukovno potkovanim voditeljima), degustacije, zatim sudjelovanje na sajmovima. Svakako da su takvi nastupi nužni, međutim barem jednom godišnje svakako bi bilo dobro novinarsku i trgovačku vrhušku iz vana dovesti na prezentaciju ovamo, na naš kućni prag. Samim time što dolaze na nekoliko dana k nama koncentrirani su maksimalno, zapravo samo baš na nas, što je i te kako bitno. S druge strane, na licu mjesta, kad mogu vidjeti vinograde, podrume, općenito prirodu, upoznati proizvođače, kušati naše specijalitete, razgledati i kulturno-povijesne spomenike, doživljaj je drukčiji, kompletniji, kvalitetniji, duže traje. Spoznale su to već odavna talijanska vinska branša, koja u Toscani npr. priređuje u veljači za domaće i strane novinare manifestaciju le Anteprime di Toscana (protagonisti su Chianti, Chianti classico, Vino nobile di Montepulciano, Brunello di Montalcino, Vernaccia di San Gimignano) a u Pijemontu na proljeće prezentacije barola, barbaresca, nebbiola, barbere, kao i austrijska vinska branša koja svake druge godine za svoje i inozemne novinare, ugostitelje, vinske trgovce organizira susret Austrian Wine Summit, prvi sljedeći susret i druženje bit će sada krajem svibnja u Beču i po vinorodnim pokrajinama… Bitno je međutim biti i strpljiv, jer (očekivani) rezultati ne stižu odmah sutradan….

                Logično bi bilo da za davanje potpore ovom konceptu koji pruža izglede i šire promidžbe Lijepe naše vani budu zainteresirani i Ministarstvo turizma te regijske turističke zajednice, tako da se i troškovi dolaska i boravka biranih uzvanika iz inozemstva podmire iz više izvora, što svakako olakšava stvar… ♣

___________________________________

Domaće je domaće

        VINA OD DAVNINA – Da, domaće je domaće. Ta jednostavna kratka i u nas toliko raširena rečenica s mnogo je dubljim smislom nego što se to odmah čini. Domaće na prvu loptu aludira na nemanipulirano, nepatvoreno, iskreno, iz mamine kuhinje, pa onda i na nešto s karakterom, i ORIGINALNO. U današnjem moru ponude originalno ili izvorno znači – jače traženo. I tu se eto eno-gastronomiji pomalo pripaja segment ekonomije… Naime: jače traženo = više plaćeno, skuplje prodano, dobra reklama za ponuđača i teritorij odakle je ponuda…

Zdravko Tušek i Nataša Puhelek Puština iz Ministarstva poljoprivrede

Ne znam koliko su razmišljali na ovaj suvremeni način a koliko su bili tek na kolosijeku nostalgije za nečim prošlim, starim i tradicijskime, ali – bez obzira na to što već imamo more vinskih sajmova, festivala, izložbi tako da se neki i datumski preklapaju (to pokazuje i razinu koordinacije među priređivačima) – inicijatorima i organizatorima smotre vina od starih i nekad u nas osobito raširenih vinskih kultivara Vina od davnina treba pružiti podršku, naime lani kad je manifestacija debitirala posađeno je, nadam se, zrno iz kojega u kombinaciji poslovne dalekovidnosti i primjerenog angažmana protagonista te svakako i znanosti može s vremenom niknuti nešto prilično značajno. A to je ne papirnata nego istinska i komercijalno opravdana revitalizacija nekih starih kultivara svojedobno karakterističnih za neke uže geografske i eko-sredine no stavljenih u zapećak a da prethodno nisu dovoljno istraženi njihovi potencijali, zatim to je i potencijalno lijepo obogaćenje lokalne eno-gastro ponude nečime – ovo je bitno! – originalnime (traženime!), dakle to je, u nastavku, i moguće dobro gospodarsko iskorištenje takvog eventualnog aduta kao posebnosti teritorija.

Revija Vina od davnina, za koju se upravo najavljuje drugo izdanje u travnju, baš kao svojevrsna zasad još početna pokazna riznica originala iz (naših) površinom manjih eko-sredina morala bi demonstrirati znatno više od želje da nas podsjeti na prošlost, dakle iskazati energično nastojanje da se iz prikazanih uzoraka u domeni enologije stvore nove konkretne, i to visoke i trajne vrijednosti. U posljednje vrijeme, zahvaljujući uvelike inicijativi ambicioznih vinogradara i vinara, na više se primjera pokazalo da neke autohtone i rekli bismo stare sorte pomodarski olako zapostavljene u najezdi svijetom stranih i chic-kultivara mogu, uz prikladan pristup s više truda i strpljenja osobito u vinogradu, dati u organoleptici kvalitativno iznenađujuće eno-špice.

Zelinčani Ivana Puhelek i Branimir Žigrović kao promotori sorte i vina kraljevine. Kraljevina kao proizvod nastao u Zagrebačkoj županiji vidno mjesto zauzima ne samo na smotri Vina od davnina, nego i na reviji vina Zagrebačke županije u zagrebačkom hotelu Westin, ove godine ona je prethodnica izložbi Vina od davnina. Reklamirana je naveliko i na način da je ulaz besplatan. Ministarstvo poljoprivrede spominje nužnost razumne i odgovorne konzumacije, je li onda mudro da ulazak u svijet slatkih gurmanskih poroka bude besplatan pa da oni kojima je teško odoljeti iskušenjima – a tih nije malo! – priredbu shvate kao – tulum?…

Smotra Vina od davnina 2019, u organizaciji Ministarstva poljoprivrede i uz angažman Hrvatske savjetodavne poljoprivredne službe predviđa se za 26. i 27. travnja u popularnom zagrebačkom prostoru – galeriji Lauba. Prije izbožbe bilo bi i stručno ocjenjivanje vina. Lani je na priredbi Vina od davnina nastupilo nešto više od 50 vinara-izlagača, a i ove godine trebalo bi ih biti barem između 50 i 60, kažu Zdravko Tušek, pomoćnik ministra za poljoprivredu, i Nataša Puhelek-Puština, viša stručna savjetnica za vinarstvo…

________________________________________________

Macerirano & narančasto

RADOVAN CAPELETTO: SORTA i TEHNOLOGIJA IZ DAVNINA, POPULARNO I TRAŽENO SADAi – Obitelj proizvođača tzv. narančastih vina od (duže) maceriranih bijelih sorata u nas se povećala, naime s berbom 2015. priključio joj se istarski vinogradar i vinar Franko Radovan iz sela Radovani kod Višnjana. Od sorte malvazija Radovan je spomenute godine, uz svoju klasiku, proizveo, koristeći u proizvodnji elemente drevne tehnologije, i vrlo lijepu bogatu snažnu oranž-varijantu, suhu te s 14,5 vol % alkohola koji dobro grije ali ne iskače i ne remeti sklad. Vino je napunjeno u elegantnu butelju bordoškoga tipa, sa zgodnom živahnom malo šarenom ali istodobno i ozbiljnom etiketom, pedantno nalijepljenom na bocu kao što je i pedantno na grlić stavljena crna kapica. Capeletto je ne samo vino za uz hranu i za trenutke meditacije nego i – što je osobito važno! – dizajnerski izvrsno odrađen i proizvod, rekao bih da je boca na stolu i u funkciji ukrasa.

Franko Radovan u društvu s našim istaknutim glazbenim umjetnikom Alfijem Kabiljom, inače velikim ljubiteljem plemenite kapljice

Franko Radovan s tim svojim narančasim prvijencem išao je oprezno – ne, poput nekih svojih kolega, s jako dugačkom maceracijom praćenom alkoholnim vrenjem i ne s jako dugačkim dozrijevanjem vina u bačvi. Pola godine maceracije i nekoliko godina u bačvi činilo mu se malo preradikalno, pa je krenuo, veli, na neki svoj način.

No, pođimo od naziva vina – Capeletto. Capeletto je vinograd što Radovanima redovito daje ponajbolje grožđe, jako zrelo, baš prikladno za maceraciju. Nekih 50 posto roda malvazije istarske s pozicije Capeletto Radovan je stavio na maceraciju od nešto više od tjedan dana u inoks-cisternu, temperaturu alkoholne fermentacije je kontrolirano i isprva dirigirao, ne dopuštajući joj da prijeđe najviše 20 Celzijvih stupnjeva. Poslije perioda maceracije tekući dio odvojio je i stavio ga na dozrijevanje u novu bačvu od 500 litara, vino se razvijalo na finom talogu oko sedam mjeseci. Drugih 50 posto grožđa Radovan nije macerirao, mošt je također metnuo na alkoholno vrenje u inoks-cisternu a negdje na otprilike polovici fermentativnog procesa iz inoksa je tekućinu preselio u drvenu bačvu da se vrenje tu kompletira.  Nakon nekog vremena što je vino provelo u bačvi na prirodnom bistrenju (slijeganje krutih čestica), od grubog taloga očišćenu kapljicu premjestio je na dozrijevanje na finom talogu i na sedam mjeseci također u novu bačvicu od 500 litara. Poslije su oba vina iz bačava pretočena u cisternu te tako spojena. Neko vrijeme trajalo je u inoksu puno sljubljivanje. Slijedilo je punjenje u butelju i odležavanje vina u boci. Vina je proizvedeno ukupno oko 1500 butelja. Zbog male količine Radovan s Capelettom nije prisutan u vinotekama, plasira ga izravno nekim poznatim ugostiteljima i, veli, eventualno namjernicima koji mu naiđu na kućni prag…

 

Malvazija Capeletto

Poprilična potražnja za Capelettom hrabri Radovana i motivira ga da se ovakvim tipom vina bavi i dalje, ali u većoj količini od ove sadašnje. Nije rečeno da u idućem pokušaju neće biti i nekih promjena u postupku…  SuC – 03.2018

 

 

 

Hrvatska u Austriji i Švicarskoj/ KOLIKO SU BEČ i ZURICH VEĆ NAŠI?

 

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

PROIZVOĐAČI BAKHOVA NEKTARA OKUPLJENI u UDRUGU VINARSTVA PRI HRVATSKOJ GOSPODARSKOJ KOMORI KRENULI SU NEDAVNO u SVOJEVRSNU OFANZIVU NA EUROPU, A USKORO ĆE i u AMERIKU, NE BI LI SE s VINOM NAPOKON BOLJE POZICIONIRALI NA MEĐUNARODNOM TRŽIŠTU. PROMOCIJSKA GOSTOVANJA REALIZIRANA SU UZ FINANCIJSKU POTPORU FONDA EUROPSKE UNIJE

Hrvatski vinari u hotelu Four Seasons u Ženevi

Hrvatska treba, i eto i traži bolju poziciju na međunarodnom vinskom tržištu. Brojne medalje visokoga sjaja osvojene posljednjih godina na najznačajnijim svjetskim ocjenjivanjima poput  Decanter World Wide Awarda, Mundus Vinija, Concours Mondiala de Bruxelles dakako sâme nisu dovoljne za ispunjenje spomenutoga zadatka, one su tek poželjan dio ukupnog alata za ostvarenje ambicioznoga cilja. Hrvatska gospodarska komora koja pod svojim okriljem u Udruzi vinarstva okuplja proizvođače Bakhova nektara Lijepe naše odlučila je pokrenuti svojevrsnu jaču vinsku ofanzivu na Europu a i na Ameriku, i u tome kontekstu nedavno se pobrinula za gostovanja naših vinara u Beču te potom i u Zürichu i Ženevi, a u pripremi su i skorašnji nastupi u Münchenu te u SAD, pa onda, vjerojatno, i u Kanadi. Prezentacija hrvatskih vina na tržištu SAD kao projekt u više segmenata – kušanje vina za stolovima u društvu s vinarima, masterclass te promocija u utjecajnom časopisu Wine Enthusiast – planira se za iduću godinu u nekoliko navrata. Prvi bi bio u New Yorku u ožujku 2018., slijedio bi još jedan nastup u New Yorku, a u listopadu 2018. bio bi i jedan nastup u Miamiju. Vinarije koje su izrazile interes za odlazak u SAD u okviru brand-strategije Vina Croatia – vina mosaica su ove: Agrolaguna, Badel 1862, Mokalo, Citrus, Degrassi, Fakin”B&M”, Iločki podrumi, Jako-vino, Kabola, Korta Katarina, Kozlović, Krauthaker, Matošević, Miloš, Jasna Antunović Turk, Feravino, Rizman, Dingač-Skaramuča, Veralda, Vina Bibich, Vino Buhač, Vinogradi Volarević, Vina Cattunar i Zlatan Otok.

Tu su, vezano uz hrvatsko vino, nedavno održane prezentacije i masterclass u Švicarskoj: restoran Zunfthaus zur Waag (plava zgrada) u Zürichu i, dolje, hotel Four Seasons des Bergues u Ženevi

Predstavljanje hrvatskih vina na tržištu Švicarske, koja nije članica Europske Unije, bio je projekt težak milijun i 400 tisuća kuna, a čak 80 posto od toga financirano je sredstvima što ih je Udruženje vinarstva HGK povuklo iz EU fondova, iz tzv. Vinske omotnice. Plan je sada da se iduće godine u Hrvatsku iz Švicarske, ali i iz drugih država inozemstva, dovedu vinski novinari, uvoznici i distributeri plemenite kapljice da i na licu mjesta, tj. izravno u zavičaju vina, u potpunosti, dakle od vinograda do stola, dožive etikete što su ih imali prilike kušati na prezentacijama u svojim zemljama. Sa Švicarcima je konkretno dogovoreno da dođu u Lijepu našu na proljeće iduće godine te da tom prigodom obiđu Dalmaciju i Istru, kao i da posjete sajam Vinistra. Početkom ljeta ili najesen 2018. organizirat će se posjet američkih medija i uvoznika vina Hrvatskoj, na kušanje nazvano Taste the Place. Korisno bi bilo da se strani novinari i uvoznici vina pozovu u Hrvatsku i u vrijeme održavanja već više od deset godina najznačajnije hrvatske vinske smotre Zagreb Vino.com, jer tu je visoka koncentracija relevantnih proizvođača iz svih naših krajeva. Organizator Zagreb Vino.coma do prije dvije godine sâm je pozivao ovamo, na turneju hrvatskim vinogorjima i na obilazak festivala, strane novinare iz raznih zemalja Europe koje su za Hrvatsku interesantna vinska tržišta i turistička emitivna tržišta, koliko znam želja mu je bila da, nadajući se povećanju budžeta, za takvu akciju koju sada HGK propagira prikladnim sloganom Taste The Place, počne pozivati još i uvoznike-vinske trgovce iz vana, ali na žalost budžet se nije povećao nego je, zbog izostanka potpore onih kojima je moralo biti stalo da se relevantne osobe iz faha iz inozemstva dovedu k nama na Taste The Place, posve splasnuo pa su ti poslovno orijentirani posjeti izvana prestali.

Atmosfera na kušanju u Zunfthausu u ZÜrichu

Na masterclassu u Zürichu, i, dolje,u Ženevi

Hrvatska godišnja proizvodnja vina – po podacima iz Državnog zavoda za statistiku kao izvora a, kako je navedeno, obrađenima u Hrvatskoj gospodarskoj komori – kreće se ukupno oko 992.000 hl. Istodobno, Agencija za plaćanje u poljoprivredi govori o registriranoj domaćoj proizvodnji za tržište od oko 773.040 hl. Uvoz vina u Lijepu našu je ukupno nekih 309.936 hl, u vrijednosti od 30.766.976 €. Najviše nam kapljice stiže iz Makedonije, potom iz Italije, Francuske, Njemačke, Kosova, Bosne i Hercegovine, Slovenije… Rinfuzno vino, ponajviše iz Makedonije i Italije, u ukupnom uvozu sudjeluje sa čak 184.112 hl, znači više od polovice! A naš izvoz iznosi nekih 36.080 hl, dakle količinski desetak posto od uvoza. Ukupna vrijednost našeg izvoza vina je 10.531.686 €, znači nekih tri puta je manja od vrijednosti uvoza. Količinski najviše izvozimo u Bosnu i Hercegovinu, pa u Njemačku, Crnu Goru, Srbiju, SAD, Poljsku, Švicarsku… Iz tablice o izvozu dobivene od HGK može se vidjeti da za mirna vina u boci u izvozu ukupno u prosjeku postižemo cijenu od 3,62 € za litru, za rinfuzna vina 0,97 €/l, a za pjenušce, kojih izvezemo 31.778 litara u ukupnoj vrijednosti od 516.806 €, bogme 16,26 €/l! U izvozu ubočenoga vina u Kinu u prosjeku dosižemo čak 6,83 € za litru, u Crnu Goru 6,30, SAD 6,15, Švicarsku 5,38, Kanadu 5,00 €. Međutim u Austriji ne prolazimo bolje od 3,82 € za litru a u Njemačkoj je prosjek oko 2,55 €. U vrijednosnom smislu od izvoza pjenušaca najviše realiziramo plasmanom u Singapur, Njemačku, Nizozemsku, Crnu Goru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima…

Motiv iz Zuricha

POSLOVNA RAZVOJNA i TRŽIŠNA STRATEGIJA

Zanimljive tablice, koje svakako pomažu u kreiranju prikladne daljnje poslovne razvojne i tržišne strategije vezane uz naše vino na našem tržištu, uz naše vino kao mogući sjajan izvozni adut na kućnome pragu, a i vezane uz naše vino u klasičnom eksportu. To bi kreiranje prikladne daljnje strategije značilo – tako to rade najjače i najuspješnije vinske zemlje – stalno poticanje kvalitativnog unaprjeđenja proizvodnje i kontinuiteta u toj rastućoj kakvoći, pojačano stavljanje težišta na osebujnost proizvoda a što je izravno vezano uz uži teritorij kao cjelinu s obzirom na pedološke i mikroklimatske karakteristike i lokalne sorte, te poticanje ostvarenja tzv. kritičnog količinskog opsega visokokvalitetnog i za određeno vinogradarsko područje tipičnog, izvornog specifičnog dakle za svoj kraj profilom (a ne tek nazivom sorte na etiketi!) visokoprepoznatljivoga vina, ogledala kraja u čaši uz koje je moguće kvalitetno vezati promidžbu dotične kapljice i, istodobno, i njenog zavičaja. Da bi se na međunarodnoj pozornici realizirala šira afirmacija države kao vinske zemlje mora postojati dakako i dobra promocija, sa čvrstim temeljima, a upravo stubove takve promocije svakako čini ono što je izvorno, tradicijsko i što ljubitelja kapljice navodi i da posjeti zavičaj proizvoda. I ovom prigodom ukazujem da Hrvatskoj nedostaje kvalitetne samoorganizacije vinara po vinogorjima tako da svaki kraj za sebe osmišljeno i kvalitetno kreira specifičnu vlastitu vinsku politiku, da iznjedri svoju teritorijalnu robnu marku kao perjanicu teritorija, i da bude stalno, dakle u kontinuitetu, i kvalitetno kreativno aktivan i na promidžbenm planu. Krovna (kuća se gradi od temelja prema krovu a ne obratno!) organizacija je nadgradnja, svakako neophodna u marketingu cijele zemlje.

Prvi od naših vinara na nedavnoj turneji po Švicarskoj koji je čuo da kao rezultat ovog gostovanja u Švicarskoj slijedi uvoz bio je Boris Drenški Bodren. U razgovoru uz kavu – u prigodi što se ukazala sasvim iznenada, neočekivano – s vlasnikom restorana Zunfthaus zur Waag Seppom Wimmerom, koji inače posjeduje ukupno tri restorana, jedan i u Austriji, te koji je i uvoznik vina u Švicarsku i koji svaki dan u zgradi Zunfthaus ima od tri pa do sedam raznih događanja te koji dnevno samo u restoranu proda po 50 butelja Bakhova nektara i koji je lani s vinom napravio milijun eura prometa, Drenški te vlasnik krapinske tvornice konfekcije Kotka Ivica Cerovečki nagovorili su Wimmera da kuša Bodrenove predikate, i Wimmer se oduševio te u pozdravnom govoru na večeri hrvatskih vinara sa švicarskim uvoznicima u Zunfthausu najavio uvoz preko svoje tvrtke i stavljanje Bodrena na vinsku kartu svojega restorana. Sugestivni krapinski modni mačak Cerovečki zamalo je Wimmeru plasirao Kotkino odijelo! Uz Wimmera, Bodrena i Cerovečkog na slici je Splićanka Antea Tičinović, koja u Zunfthausu radi kao kuharica

Možda još jedna poslovna šansa za Bodrena, na slici je on s Belindom Stublia, iz tvrtke Lucullus fine & rare wines

Hrvatski vinari s velikim su očekivanjima, krenuli i u Zürich i Ženevu. S vinima je u Švicarsku pošlo 17 podruma, konkretno Galić, Krauthaker, Zlatan otok Plenković, Stina Jako-vino, Iločki podrumi, Badel 1862, Matošević, Kozlović, PP Orahovica, Boris Drenški  Bodren, Jagunić, Rizman, Miloš, Feravino, Kutjevo dd., Dingač-Skaramuča, Katunar. U režiji Hrvatske gospodarske komore i uz logističku potporu švicarske agencije Mettler-Vaterlaus, prezentacije i radionice (masterclass) održani su u popodnevnim satima u doista reprezentativnim prostorima, u Zürichu je to bio restoran Zunfthaus zur Waag, a u Ženevi elitni hotel Four Seasons des Bergues, na obali jezera.

__________________________________

Izjave

Anton Katunar i Ivan Barbić MW

ANTON KATUNAR: – Ovo je bila vrlo ozbiljna prezentacija vinske Hrvatske na međunarodnom tržištu. Promidžba se očito mora odvijati uz maksimalan angažman države, preko, konkretno HGK-a. Ja sam u Švicarsku došao s autohtonim sortama žlahtina te plavac mali. Uzvanici su pokazali veliko zanimanje. Dosta im se dopala žlahtina iz mojega novijeg vinograda na poziciji Šupele, gdje imam 30 hektara zasađenih s oko 220.000 loza. Za usporedbu, cijelo Vrbničko polje prostire se na stotinjak hektara zasađenih s oko 550.000 trsova.

Igor Hruškar, PP Orahovica

IGOR HRUŠKAR, PP ORAHOVICA – Obje prezentacije bile su na visokom profesionalnom nivou, organizacija i publika vrlo kvalitetne. PP Orahovica, koja inače proizvodi, ovisno o godini, od 550.000 do 700.000 litara vina, zasad još nema uvoznika i distributera u Švicarskoj, upravo ga tražimo, vidjet ćemo kako će ispasti. Ne očekujem neki količinski veliki izvoz u Švicarsku, ali s obzirom na interes gostiju za vina sorata koje nisu ni chardonnay ni sauvignon ni merlot odnosno cabernet, rekao bih da imamo šanse, s graševinom i zelenm silvancem. Inače, upravo u PP Orahovici radimo na projektima izvoza u BiH i Kinu. Od nedavno nešto već izvozimo u Nizozemsku a i Japan.

Karmela Tancabel, Iločki podrumi

KARMELA TANCABEL, ILOČKI PODRUMI: – Nivo prezentacija bio je zavidan. Posjetitelja mnogo, interes za vinima velik. Moje je međutim mišljenje da su distributeri došli u manjem broju od očekivanoga. Iločki podrum prezentirao se s graševinom i tramincem u kvalitetnoj i vrhunskoj kategoriji. Imala sam nekoliko zanimljivih razgovora, i vjerujem da ćemo i u Švicarskoj uskoro naći uvoznika i distributera. Zasad smo s vinom prisutni na 13 tržišta u zapadnoj Europi, te i u Japanu.

BRANIMIR ANĐELIĆ, DINGAČ SKARAMUČA: – Ovo je za našu vinsku kuću napokon malo jači angažman na švicarskome tržištu. Odziv gostiju na prezentacijama bio je velik. Fokusirali smo se na naše Dingač i Postup, vidio sam da su uzvanici bili zadovljni ne samo kakvoćom nego i odnosom kakvoće i cijene. Dingač-Skaramuča godišnje proizvede oko 300.000 butelja, 90 posto je crnoga vina. Izvozimo u 13 zemalja, a najviše uspjeha imamo u Njemačkoj i SAD.

Jakov Vrbat i Mario Ćupić, Kreiss Suisse, uvoznici vina Kutjeva d.d

EMIL MEHDIN, JAKO-VINO: – Zadovoljan sam s prezentacijama. Ovo je po meni bila prva smislena akcija HGK na promociji hrvatskog vina u inozemstvu. Dobro je da je organizacija na terenu prepuštena nekome tko živi u Švicarskoj i tko dobro zna kako lokalni trgovci i potrošači dišu, a k tome i dobro zna kako treba organizirati ovakvo predstavljanje. Jako-Vino ima uvoznika u Švicarskoj, to je Landolt Weine, s kojim jako dobro radimo. Uspješno plasiramo baš naša skuplja vina. Očito je da jedna Hrvatska, koja je površinom mala zemlja, mora sebi stvoriti image na visokoj kvaliteti proizvoda. Jako-vino, koje sada proizvodi oko 200.000 butelja s time da su nam adut autohtone sorte pošip, tribidrag i plavac, prisutno je s kapljicom na 19 tržišta u inozemstvu, a najviše plasiramo u SAD, Japanu, Kanadi, jako nam dobro ide i vinski čuvena Francuska. S obzirom da sad imamo dovoljno vinograda i trsja u rodu za širenje proizvodnje vina, produkciju namjeravamo povećati na oko 350.000 butelja godišnje, a sva će vina i dalje biti s visoko izraženim karakterom.

JAKOV VRBAT i MARIO ĆUPIĆ, KREISS SUISSE: –  Mi smo uvoznici vina Kutjeva d.d. u Švicarsku. Tvrtka Kreiss Suisse specijalizirala se za uvoz i distribuciju kapljice i hrane s područja bivše Jugoslavije. Inače, mi smo i vlasnici banjolučke Vitaminke. Što bi trebalo napraviti za bolji uvoz vina iz Hrvatske u Švicarsku? Trebalo bi malo korigirati cijene hrvatskome vinu jer su, dojam je, ipak malo previsoke. Svakako bi vrijedilo još poraditi na marketingu, a to konkretno znači na češćim prezentacijama ovdje pa i na objavi klasičnih reklama. Ako se ne pojavljujete, začas u ovome moru ponude padnete u zaborav. ■

____________________________________

Ženeva, jezero: to je vodoskok – 140 metara u visinu, nebu pod oblake!

Odaziv pozvanih bio je jako dobar, s time da je u Zürichu stiglo ipak više uzvanika nego u Ženevi, no učinilo mi se da je u Ženevi poslovni profil bio nešto jači. Nazočili su novinari i distributeri, hotelijeri, restorateri, sommelieri… Masterclass u trajanju od sata i pol i u Zürichu i u Ženevi vodili znani vinski publicist i vinski edukator Thomas Vaterlaus, glavni urednik ugledne vinske revije Vinum koji je već dosta puta bio u Hrvatskoj na vinskim turama i dobro poznaje naša vina, te (zasad) jedini hrvatski Master of Wine Ivan Barbić, prijeklom inače iz okolice Zagreba a od malih nogu s boravkom u Švicarskoj, zaposlen, u švicarskoj tvrtki Bataillard što se bavi trgovinom vinom. Nakon kušanja vina u društvu s proizvođačima te masterclassa, druženje hrvatskih vinara i švicarskih gostiju nastavilo se na večeri u ciriškom restoranu Zunfthaus zur Waag a u Ženevi u hotelu Four Seasons. Večere su bile kruna događanja: slijedovi vrlo profinjeni, po meni ipak s nešto rafiniraniji i upečatljivji u hotelu u Ženevi.

Predstavnici Hrvatske gospodarske komore Žaklina Jurišić i Igor Barbarić u razgovoru s Ivanom Barbićem MW. Žaklina Jurišić, pomoćnica direktorice HGK Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo, zadovoljna je bila nastupom hrvatskih vinara u Zürichu. Kaže da se isplati kod nas potruditi se, u proizvodnji i ponudi u Švicvarsku, vina više do najviše kvalitativne kategorije, jer tržište Švicarske, s 8,5 milijuna stanovnika, vrlo je interesantno s obzirom na visoku kupovnu moć Švicaraca

Može se reći, promatrano sa strane, da je popodnevno predstavljanje hrvatskih vinara u Švicarskoj prošlo kao priredba odlično. Svakako je dobar potez HGK-a bio u tome da pomoć u organizaciji na terenu potraži u lokalnom partneru, koji poznaje situaciju u svojemu okružju, koji je i te kako iskusan u priređivanju ovakvih događanja, koji dobro zna koga treba pozvati na prezentaciju ovakve vrste, te iza kojega stoji i jak eno-gastro medij (Vinum). Pohvala za izbor lokacija visokoga sjaja. Logistika domaćina je funkcionirala besprijekorno. HGK se pobrinula da uzvanici dobiju brošuricu Vina Croatia – vina mosaica u kojoj se u važnim crtama predstavlja vinska Hrvatska, te degustacijski katalog s popisom izlagača i s kontaktima svakoga od njih, kao i s popisom vina što ih svaki izlagač nudi, navedeni su dakako podaci o sorti/sortama te o godištu berbe, a u dnu stranice stavljen je i navod uvoznika kod onih vinara koji ga već u Švicarskoj imaju.

Što se tiče našega dijela posla u realizaciji ovoga hrvatskog vinskog nastupa u Švicarskoj našao sam razloge za primjedbe. Hrvatski vinari predstavljali su se svaki za svojim stolom. Raspored vinara po stolovima mi je bio posve nejasan, djelovao je čak i ne da je određen abecednim redom, nego da kao posve nasumičan. Pri stvaranju rasporeda vinara-izlagača nasumičnost bi svakako valjalo izbjeći, a ne bi se u razmještaju trebalo držati niti abecednog reda, logično bi bilo voditi se zemljopisnim porijeklom, znači pripaziti da na okupu zajedno budu vinari po regijama odnosno vinogorjima iz kojih dolaze, pa te regije onda i istaknuto označiti nekim panoom. Izravna vizualna registracija lokacija u geografskom smislu dodana je vrijednost,   naime posjetitelj koji – makar možda i samo iz nekog turističkog posjeta Hrvatskoj – nešto zna o hrvatskome vinu može svoj redosljed obilaska izlagača urediti na određenoj podlozi svojih preferencija, a onaj koji slabo poznaje hrvatsku vinsku stvarnost i koji je odlučio obići sve stolove redom kako su postavljeni kad vidi na kojemu se dijelu vinske Hrvatske trenutačno nalazi na prezentaciji lakše će zapamtiti tko je i koja su vina odakle. Korist od ovakvog zemljopisnog rasporeda s naznakom porijekla je i u tome što je na jednom punktu moguće  kvalitetno uspoređivati vina više proizvođača pod različitim etiketama a od istih sorata i iz istoga prostora, tako se upoznaje i s organoleptičkim profilom određenog vina što determinira taj određeni prostor. Primjedba se odnosi i na degustacijski katalog podijeljen svakom uzvaniku da zapiše dojmove o vinima. Kad se prezentiramo strancima u želji da im nešto i poslivno ozbiljno plasiramo moramo se, ne zanemarujući istodobno naš jezik, maksimalno prilagoditi njihovom jeziku i navikama vezano uz označavanje vina na etiketama vani. Neke naše nazive i izraze jednostavno valja strancu pojasniti. Lijenost u ispisivanju punog naziva mora nestati.

Dijana Ostojić, Badel 1862

Da bi se kupac odlučio potrošiti treba mu biti posve bistro što to kupuje. Evo o čemu govorim: na stranici br. 2 kataloga, proizvođač Krauthaker: Zelenac ibpb 2011. Što nekome Švicarcu znače i zelenac i ibpb? Ništa. Je li bilo teško u zagradi kao objašnjenje navesti da je zelenac isto što i Rotgipfler, te da je kratica ibpb isto što i TBA? Švicarci zasigurno znaju za naziv Rotgipfler, a pogotovu za izraz Trockenbeeren Auslese, kraticom TBA. Bez obzira na to što znam da neki naši vinari neće niti čuti za to da se uz naziv graševina nekome neupućenome spomene i međunarodno znani sinonim, smatram da bi bilo korisno u zagradi navesti Welsh Riesling ili Riesling italico. Gledam i na stranici 8, Stina-vino: Stina Tribidrag 2013. Bez obzira što bismo mi htjeli da tribidrag bude kao naziv glavni, ne bi se trebalo libiti u zagradi pojasniti da je riječ o zinfandelu, a zašto ne spomenuti i crljenak, pod tim nazivom je zapravo i krenula priča o hrvatskome porijeklu zinfandela i makar je crljenak strancu problem izgovoriti ipak je taj izraz ostao u sjećanju brojnih stranaca.

Marin Plenković, Zlatan otok: Zlatan plavac grand cru uvijek dobro prolazi!

Dobro su se domislili u kući Zlatan otok, Marin Plenković dao je napisati u katalog sljedeći naziv vina: Zlatan Crljenak-Zin 2011. Na stranici 9 – Iločki podrumi, graševina kv, graševina vrh, traminac kv, traminac vrh.  U zagradu se moglo staviti ono što bi u prijevodu odgovaralo i što se zna i koristiti vani: quality i premium. Stranica 12, PP Orahovica: silvanac zeleni, te frankovka, zatim izraz izborna berba. Po riječi silvanac strancu je moguće shvatiti o kojem je kultivaru riječ, ali ljepše bi se vidjelo da je u zagradi stavljen izraz poznat u cijelome svijetu – Grüner Sylvaner, Kod frankovke u zagradi su mogli stajati Blaufränkisch, Franconia. Kao što je izraz Blaufränkisch uz svoje vino Frankovka Miraz 2015 stavilo Feravino. Kad sam već kod naziva sorata, moram kao pozitivno navesti da je Dominik Jagunić ispod naziva svojega vina Rizvanac 2015 pod oznakom sorte dao napisati internacionalno najpoznatiji izraz Müller Thurgau (inače, sortu je u Geisenheimu stvorio prof. Hermann Müller, rođen u švicarskom kantonu Thurgau, otud joj naziv. Isprva se govorilo o križanju rizlinga sa silvancem zelenim, potom se na bazi nekih DNA istraživanja smatralo da je riječ ne o silvancu zelenome nego o u Švicarskoj raširenoj sorti chasselas, a najnovije treće DNA istraživanje kaže da se zapravo radi o križancu između rizlinga i kultivara madeleine royale. Rezultat najnovijeg istraživanja koji je 2010. objavio José Vouillamoz kaže da je kultivar madeleine royale, križanac nastao  još u 19. stoljeću, spoj pinota i sorte schiava grossa). Što se tiče izborne berbe, svjetski znani izraz je Beerenauslese ili BA.

U očekivanju masterclassa: Dominik Jagunić

I još nešto, što pak jače ide na dušu samih proizvođača: na prezentacije ovakve vrste, za profesionalce, bilo bi dobro da se donesu sa sobom i izlože liste s tehničkim podacima za svako vino (lokacija vinograda, nadmorska visina, tlo, mikroklima, starost trsova, način berbe, eko-usmjerenje ako postoji, način vinifikacije i dozrijevanja, analitički parametri, a možda i kakav podatak koji bi sugerirao u koji cjenovni razred je vino svrstano. K tome, danas kad svi već imaju mobitele kojima je moguće napraviti kvalitetnu fotografiju, te kad se mogu koristiti i lako prenosivi tableti, logično bi bilo da proizvođač-ponuđač vina potencijalnome uvozniku slikovno prezentira svoj posjed i nastanak vina, stvar može djelovati mnogo uvjerljivije nego bez toga…

Branimir Anđelić, Dingač-Skaramuča: dobar odnos kvalitete i cijene

Sad treba vidjeti efekte u smislu plasmana našega vina u Švicarsku. Ali ne treba odmah očekivati mnogo, zna se dobro da je proces dugotrajan, i da bi se vidjela korist nužno je i dalje svako toliko skretati pažnju na sebe, kakvim novim događanjem možda i manjeg opsega, pa i kakvim ponovnim pojavljivanjem na ovoj razini, kakvom klasičnom reklamom. Uglavnom, na ovakvom tržištu koje je vrlo zahtjevno i na kojemu se nalazi more etiketa iz cijeloga svijeta – navodno 130.000!, potreban je kontinuitet u pojavljivanju.

Zasad inače Hrvatska u Švicarsku izvozi 73.379 litara vina, u vrijednosti od 394.571 €. Od 17 vinarija koje su izlagale u Zürichu i Ženevi kako čujem 10 ih već ima uvoznika u Švicarskoj. Jedan je npr. Slavonac Josip Blažević koji u Schaffhausenu vodi tvrtku Vallis Aurea i već godinama se dosta trsi na promociji vinske Hrvatske u zemlji Wilhelma Tella, jedan je pak uvoznik Kreiss Suisse za koji radi Jakov Vrbat, a jedan je Marc Landolt za kojega sam čuo mnoge pohvale i od Thomasa Vaterlausa i od kuće Stina Jako-Vino s kojom Landolt radi.

Oko Švicaraca koji, kažu mi domaćini, konzumiraju 36 litara vina po stanovniku, vrijedi se potruditi a nužno je i biti originalan i ponuditi im – više uzvanika s kojima sam popričao na prezenjtacijama to su baš i isticali – ne vina od svjetski razvikanih sorata jer oni takvih vina već imaju u izobilju, nego ono što je izvorno naše, a to su graševina, pošip, moslavac, malvazija istarska i malvasija dubrovačka, frankovka, teran, babić, plavac…, zatim narančasta vina, pa i pjenušci.  Svakako treba i odgovarajuće iskoristiti to što u Švicarskoj imamo Barbića MW, pa spomenutog Blaževića, zatim Belindu Stublia iz tvrtke Lucullus za fina i rijetka vina, kao i to što u Švicarskoj imamo dosta ugostiteljskih djelatnika Hrvata, a, uostalom, i to što nam je sklon glavni urednik revije europskog formata Vinum Thomas Vaterlaus, koji preporučuje da Švicarcima ne nudimo jeftina vina jer ih oni ne žele… ♣

Josip Blažević iz tvrtke Vallis Aurea iz Schaffhausena s grupom hrvatskih vinara s kojima radi na uvozu kapljice u Švicarsku, a to su Rizman, Miloš, Galić,Krauthaker, Kozlović, Plenković, Matošević 

_____________________________________

HRVATSKA ŠVICARSKOJ IMA ŠTO ZA PONUDITI! – Susret s Thomasom Vaterlausom, glavnim urednikom uglednog švicarskog vinskog magazina Vinum, iskoristio sam za kratak razgovor o tome što on misli kakve su šanse za dobar plasman hrvatskoga vina u Švicarskoj, zapravo što bi bilo nužno da poduzmu hrvatski vinari za učinkovito ostvarenje toga cilja.

Ivan Barbić MW i glavni urednik revije Vinum Thomas Vaterlaus (desno) pripremaju se za masterclass

– Pa, počeo bih ovako: Švicarci vole vino, i godišnje ga po stanovniku troše oko 36 litara. Na tržište Švicarske vinari iz drugih zemalja rado se žele probiti jer znaju da je u Švicarskoj standard visok i da se tu dosta troši baš i na užitke za stolom. U Švicarskoj se danas može kupiti oko 130.000 različitih etiketa vina! To što oni sebi pri kupovanju mogu dosta toga dopustiti učinilo je Švicarce vrlo probirljivima, dakle oni nisu obični konzumenti. Može se reći da je švicarsko tržište već zasićeno vinom i, koliko znam, švicarski uvoznici teško se odlučuju iz drugih zemalja uvrstiti u svoju ponudu nova imena. Ali ako namirišu nešto posebno, uzet će to, s time da onda u većini slučajeva netko drugi s kojim već rade ispada iz igre. Uglavnom, ovamo nema smisla nuditi prosječna i jeftina vina. Razna istraživanja i ankete pokazali su da na švicarskom tržištu najbolje idu butelje u maloprodajnom cjenovnom rasponu od oko 20 i 25 do 40 SFR, a to je gotovo jednako tim svotama u eurima. Imate vi svojih aduta, samo morate biti precizno svjesni koji su oni, i s njima valja izaći, njih je nužno isticati. Švicarci traže ne tek bolju tehničku izvedbu nego, uz kompleksnost, žele i originalnost, osebujnost, nešto novo i nešto drugo, bilo da se radi o sorti odnosno sortama bilo da se radi o tehnologiji proizvodnje. Švicarci jesu dosta okrenuti švicarskoj kapljici, a kad kupuju uvoznu gledaju da to bude prvenstveno od sorte odnosno sorata koje karakteriziraju određeni kraj kao i na to da način proizvodnje bude barem malo drukčiji od uobičajenog, svuda raširenoga i već klasičnoga za mirno vino.

Feravino je dosta komplimenata dobilo za frankovku Miraz 2015

Josip Miloš ostavio je dobar utisak sa Stagnumom ali i s maslinovim uljem

Konkretno npr., Švicarci dosta vole pjenušce, a mnogo se u novije vrijeme zanimaju i za vina od duže maceriranih bijelih sorata, pogotovu ako se u proizvodnji rabi i amfora. Chardonnaye, sauvignone, merlote, cabernete iz Hrvatske u klasičnoj tehnologiji ne treba ovdje podastirati, jednostavno zato što ih ima sasma dovoljno iz Francuske. U smislu sorata lijepe izglede Hrvatske na švicarskom tržištu vidim u graševini, pošipu, grku, vugavi, frankovki, babiću, plavcu, crljenku odnosno tribidragu, sinonimi su, podsjećam, svjetski poznati izrazi zinfandel i primitivo. Hrvatska s obzirom na bogatstvo svojih domaćih sorata ima konje za trku. A što se tiče tehnologija, u prednosti ste jer imate jako dobre pjenušce, zatim u mirnoj kategoriji imate vino iz inoksa, vino dozrijevano u bačvicama i velikim bačvama, imate i bijela vina s različitim dužinama maceracije, sve do tzv. narančastih vina, tu ste u proizvodnji među pionirima. Upravo o orange-uradcima u Švicarskoj se mnogo objavljuje u medijima javnog informiranja, i to biste trebali bolje iskoristiti. Isto tako i tu famoznu vezu crljenak odnosno tribidrag-zinfandel, primitivo. Vrijedilo bi u vašima promidžbi i ponudi znatno jači naglasak staviti na pojedina uža vinogradarska područja pa i vinogorja unutar Hrvatske, to je svakako plus za promociju i plasman, i to ne tek neke etikete nego i cijelog odredjenog teritorija. Naime ako se dobro i precizno komunicira zemljopisno porijeklo vina unutar neke države, potrošač, pogotovu radi li se o turistu koji vam dolazi a znam da Švicarci jesu turisti u Hrvatskoj, ono što mu se dopadne zapamti ne tek po tome da stiže iz Hrvatske općenito nego po osebujnosti  vezanoj baš uz neki određeni kraj. Dobro je to što je već dugo godina u Švicarskoj Josip Blažević koji se preko svojega poduzeća Vallis aurea koliko vidim poprilično trudi na promidžbi i na plasmanu hrvatske kapljice ovdje. Sad eto hrvatsko vino u Švicarsku, uz Blaževića, uvoze i Landolt Weine, Maestral AG, Kreiss Suisse SA. S obzirom da ste s vinom i to s dobrim izborom etiketa već prisutni na ovome tržištu, ne morate kretati ispočetka. U promidžbi biste mogli bolje valorizirati i nazočnost velikog broja Hrvata koji rade u švicarskom ugostiteljstvu, ne nužno zaposlenima samo u onim lokalima u vlasni’štvu Hrvata. K tome, i sâmi hrvatski proizvođači, pojedinačno, morali bi se češće pojavljvati u Švicarskoj, sa svojim uvoznicima češće priređivati prezentacije a oni koji još nemaju uvoznika morali bi potražiti neke druge načine da skrenu pažnju na sebe… Uglavnom, da vas potrošači ne zaborave potrebni su češći nastupi, bolja pripremljenost svakog pojedinca za prezentaciju, stanovita, u pozitivnome smislu, agresivnost u istupu, konstantna animacija na razne načine. ■

___________________________________

VINSKA ŠVICARSKA: OSOBNA KARTA – Švicarska ima oko 15.000 hektara vinograda, od čega ih je 12.000 u francuskome dijelu, u talijanskome Ticinu je 1000 ha, a u njemačkim kantonima Zürich, Graübunden, Schaffhausen 2000 ha. Proizvodnja se kreće oko 1,1 milijun hektolitara. Izvoz je samo jedan posto. U Švicarsku se godišnje uveze oko 190 milijuna litara vina, što čini oko 60 posto ukupne konzumacije.

U njemačkoj Švicarskoj najpoznatiji proizvođači su Marta i Daniel Gantenbein, Martin Donatsch i Irene Grünfelder, s područja Graubündena (chardonnayi i crni pinoti). U francuskome dijelu u kantonu Vaud (Waadt) gdje je dosta raširena plemenka ili chasselas, zvijezde su Raymond Paccot i Louis Bovard, u Valaisu (Wallis) Dominique Rouvinez, pa Didier Joris (syrah), Jean-René Germanier (syrah), Domaine Mercier (syrah), a sa slatkim desertnim vinima (sorte petite arvine, marsanne…) ističu se Marie Therese Chappaz, Dominique Rouvinez.

U talijanskome Ticinu gdje ima dosta chardonnaya i merlota cijenjeni proizvođači su Vinattieri, Luigi Zanini, Christian Zündel, Gialdi (Brivio). ■

____________________________________

CROATIA VINO u BEČU Hrvatska je svoja vina u Beču prezentirala na poznatom trgu Am Hof. Kapljicu je, u organizaciji Udruženja vinarstva HGK, izložilo 11 hrvatskih vinarija, okupljenih pod brendom Vina Croatia – vina mosaica. Sudjelovali su Badel 1862, Degrassi, Dvanajščak-Kozol, Feravino, Iločki podrumi, Kozlović, Kutjevo d.d., PP Orahovica, Zigante, Zlatan otok i PZ Vrbnik, a s delikatesama Delikroat i Aura Delikatessen. Želja je bila, kažu iz HGK, podsjetiti Austrijance na okuse Hrvatske u turističkoj posezoni, dok su im dojmovi s ljetovanja na našoj obali još svježi, te poručiti im da proizvode koje su konzumirali u Hrvatskoj mogu kupiti i kod kuće.

S promidžbeno-prodajnog nastupa hrvatskih vinara u Beču (gore), te prizor s masterclassa koji je vodio Suvad Zlatić

Cilj manifestacije je ne samo jačanje imidža hrvatskih vina i vinarija nego i jačanje cjelokupnog imidža Hrvatske na najvažnijim hrvatskim emitivnim turističkim tržištima, među kojima je Austrija hrvatskim vinarima osobito važna. Austrija je blisko, značajno, ali prije svega zahtjevno tržište. Ako naša vina, dodaju iz HKG, budu prepoznata među Austrijancima, koji su veliki poznavatelji vina, to će nam zasigurno osigurati probitak i na šire tržište. Nadamo se uspješnom nastavku projekta. Vizija nam je da hrvatska vina promoviramo u svim europskim metropolama, rekao je tajnik Udruženja vinarstva HGK Igor Barbarić.

Iz HGK i podatak da izvoz hrvatskoga vina na austrijsko tržište bilježi porast. U prvih pet mjeseci ove godine izvezli smo tamo 718,5 tisuća litara vina, što je više nego u cijeloj 2016. godini kada smo u Austriji plasirali ukupno 675 tisuća litara Bakhova nektara.

U nastavku očekujemo daljnji rast i proboj hrvatskih vina ne samo na austrijsko tržište nego i na tržište drugih članica EU, kazao je predsjednik HGK Luka Burilović koji je došao u Beč dati podršku našim vinarima.

Iz Beča, gdje je masterclass o hrvatskome vinu vodio Suvad Zlatić, s titulama Best sommelier of Austria 2014, Ambassadeur du Champagne 2015 i 2016, i Vineus  sommelier od the year 2016, vezano uz nastup hrvatskih vinara dobio sam i komentar vinskog novinara Darrela Josepha, koji piše:

Prezentacija u Beču bila je  na nivou. Mislim da je izbor trga Am Hof za poprište degustacije sjajno pogođen. Vina vrlo dobra. Masterclass također vrlo dobar u smislu programa, no slabiji od očekivanoga u smislu posjeta. Rekao bih da je promidžba u Austriji malo zakazala, naime da je bila bolja siguran sam da bi se skupilo više gostiju.

U Beču je inače nastup hrvatskih vinara bio promocijsko-prodajnog karaktera. Sljedeća takva akcija bit će u Münchenu na Wittelsbacherplatzu u turističkoj predsezoni, konkretno od 17. do 20. svibnja 2018. ■                                                                                                                          SuC 11.2017

Primjer osmišljene promidžbe/VILLANY FRANC POZIVA EUROPU!

villany-franc-ilustracija-logo
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Drugu konferenciju o cabernet francu, u podrumu vilanjskog vinara Jozsefa Bocka, otvara Zoltan Györffy, glavni urednik vinskog časopisa Pecsi Borozo iz Pečuha i suorganizator priredbe

Drugu konferenciju o cabernet francu, u podrumu vilanjskog vinara Jozsefa Bocka, otvara Zoltan Györffy, glavni urednik vinskog časopisa Pecsi Borozo iz Pečuha i suorganizator priredbe

U MAĐARSKOM VILLÁNYJU, TIK UZ GRANICU s HRVATSKOM, ODRŽANA JE i DRUGA MEĐUNARODNA KONFERENCIJA o CABERNET FRANCU, s KOJIME SE SPOMENUTO VINOGORJE NASTOJI NAMETNUTI NA SVJETSKOJ VINSKOJ SCENI

Pozdrav domaćina prisutnima: Andrea Gere iz podruma Attila Gere, te Jozsef Bock

Pozdrav domaćina prisutnima: Andrea Gere iz podruma Attila Gere, te Jozsef Bock

Cabernet franc vinska je sorta porijeklom s jugozapada Francuske. Iole educirani potrošač Bakhova nektara zna za nju, no iako ona ima i značajan pedigre – cabernet franc jedan je od roditelja popularnog i svjetski afirmiranoga cabernet sauvignona i nezaobilazan je začinski dodatak u glasovitim bordoškim crnim cuvéeima, ipak nekako je u sjeni, baš poglavito, cabernet sauvignona. Rijetko ga se nađe kao samostalno vino. To je zacijelo stoga što u mnogim vinorodnim područjima ne uspijeva tako da bi sâm dao veliku kapljicu. Ali, opet, u nekim drugim – rjeđim – vinogorjima, gdje mu očito jako odgovaraju mikro-klima i tlo, uspijeva sazrijeti toliko dobro da se od njega može proizvesti i te kako upečatljivo vino. Jedno takvo vinogorje, za koje se može danas pouzdano reći da je druga domovina cabernet francu, je Villány Siklós na jugu Mađarske, tik uz državnu granicu (Donji Miholjac) s Hrvatskom. Usput, možda bi i u našoj Baranji on mogao pokazati velike rezultate, najavljuje to svojim francom vinar Josić, međutim dosad se njime nije u dovoljnoj mjeri i dovoljno dugo bavilo da bi se on možda i tu iskristalizirao kao jedan od mogućih aduta kraja.

Caroline Gilby MW dok govori o cabernet francu, lijevo na slici je Elisabeth Gabay MW a desno Saša Špiranec

Caroline Gilby MW dok govori o cabernet francu, lijevo na slici je Elisabeth Gabay MW a desno Saša Špiranec

S obzirom da je danas ponuda vina u svijetu golema, da bi se nekako skrenulo pažnju na nešto svoje, dobro i posebno, potrebno je odrediti to što može biti adut teritorija i prikladno se i prezentirati međunarodnoj javnosti s time što se kod kuće vidi kao potencijalni adut. Kako su Vilanjci nakon više desetljeća prisutnosti cabernet franca kod njih uvidjeli da bi se baš s njime mogli iskaknuti bolje nego sa svojim tradicijskim ozbiljnim crnjakom frankovkom odnosno drugim bordoškim došljakom tamo također prije više desetljeća – cabernet sauvignonom, frankovku su oni za paradnoga konja prepustili vinogradarima i vinarima iz obližnjeg Pečuha i, svjesni da jako dobroga cabernet sauvignona ima svuda, oni se eto unatrag nekoliko godina energično i organizirano koncentriraju upravo na cabernet  franc kao svoju posebnost i moguću prednost. Rado će reći: Cabernet franc izabrao je nas, a mi smo izabrali cabernet franc! Toliko su se međusobno prigrlili da su Vilanjci vino od cabernet franca nazvali – Villány Franc!

Ponajbolji vilanjski proizvođači vina na strukovnome skupu, u publici i kao diskutanti. Zdesna na lijevo su: Attila Gere, Švicarac Erhard Heumann, Czaba Malatinsky, Horst Hummel, Nijemac koji u Villanyju proizvodi vino na kolosijeku biodinamike, inače okušao se s lipovinom i u kategoriji tzv. narančaste kapljice… Među najboljim vinima kušanima na službenoj radionici bio je Cabernet franc 2011 od Heumanna. On sa suprugom Evelyn, koja je Njemica, živi i proizvodi vino u Villanyju, oko 40.000 butelja godišnje. Heumannovi vinogradi sađeni su gustoćom od 5000 i 7000 trsova/ha, prinos po trsu je 1 kg, vino je 22 mjeseca dozrijevalo u novom i rabljenom barriqueu srenjeg paljenja. Heumann u središtu Villányja ima lijepi mali wine-bar u kojemu vikendom i praznicima služi i hranu, kako kaže - s mađarskim i švicarskim dodirom

Ponajbolji vilanjski proizvođači vina na strukovnome skupu, u publici i kao diskutanti. Zdesna na lijevo su: Attila Gere, Švicarac Erhard Heumann (stoji i govori), Czaba Malatinsky, Horst Hummel, Nijemac koji u Villanyju proizvodi vino na kolosijeku biodinamike, inače okušao se s lipovinom i u kategoriji tzv. narančaste kapljice… Među najboljim vinima kušanima na službenoj radionici bio je Cabernet franc 2011 od Heumanna. On sa suprugom Evelyn, koja je Njemica, živi i proizvodi vino u Villanyju, oko 40.000 butelja godišnje. Heumannovi vinogradi sađeni su gustoćom od 5000 i 7000 trsova/ha, prinos po trsu je 1 kg, vino je 22 mjeseca dozrijevalo u novom i rabljenom barriqueu srenjeg paljenja. Heumann u središtu Villányja ima lijepi mali wine-bar u kojemu vikendom i praznicima služi i hranu, kako kaže – s mađarskim i švicarskim dodirom

U 2015. Vilanjci su krenuli s akcijom nazvanom Konferencija o cabernet francu. Osnivači Konferencije – Udruga proizvođača vina iz vinogorja Villány te Tenkes Borvidékfejlesztő Nonprofit Kft (neprofitno tijelo za razvoj spomenutog tamošnjeg vinogorja) – odlučili su organizirati jednom godišnje na svome pragu značajnu manifestaciju posvećenu vinu od cabernet franca, s time da na nju uvijek pozovu europske proizvođače koji vjeruju u cabernet franc toliko da 100 posto od njega redovito proizvode vino. Zamišljeno je da u Villányju svake godine kroz dva dana na značajnom internacionalnom nivou bude manifestacija Franc & Franc poziva Europu na način da je prvi dan posvećen strukovnoj konferenciji – s radionicama/usporednim degustacijama vilanjskih i inozemnih uzoraka i raspravama na temu cabernet franca u smislu uzgoja te sorte, postupaka u podrumu, organoleptike i kakvoće vina te u smislu marketinga, plasmana. Gleda se da predavači, komentatori-moderatori budu što je moguće afrmiraniji unutar struke, i da ih je što je moguće više na razini titule Master of Wine. A sljedećeg dana za domaće i strane eksperte, vinske novinare te ljubitelje vina – potrošače s plaćenom ulaznicom – priređuje se obilazak relevantnih vilanjskih vinskih kuća u kojima se široj mađarskoj javnosti s cabernet francom predstavljaju i inozemni vinari organizatorovi gosti te godine. Tog, drugog dana, u subotu, 30 vinarija iz osam zemalja ponudilo je na pet vilanjskih punktova na kušanje svoj cabernet franc. Već predlani, a bogme i sada pokazalo se da je interes ljubitelja vina za dolaskom velik, dosta ljubitelja vina doveze se vlastitim automobilom a i po više od deset autobusa s potrošačima organizirano stiže iz svih krajeva Mađarske. Na ovu drugu konferenciju i iz Lijepe naše bio je dobar odziv (jedan autobus!) sommelijera, enologa, ugostitelja, novinara, ali i osoba i drugih zanimanja inače okupljenih u Klub Gastronauta Karin Mimice. Ukupan posjet tog drugog dana priredbe procjenjuje se na oko 500 osoba.

Posjetitelji iz Hrvatske - Gastronauti Karin Mimice snimljeni u podrumu Vylyan u društvu s vlasnicom Monikom Debreczeni (druga slijeva). Uz Karin Mimicu, inače izdavačicu vodiča najboljim hrvatskim restoranima, tu su i novinarke Meri Šilović i Božica Brkan, novinar Tomislav Radić, osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com Ivan Dropuljić, znani opatijski ugostitelj Josip Tariba, te enolog i dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba mr.sc. Franjo Francem…

Posjetitelji iz Hrvatske – Gastronauti Karin Mimice snimljeni u podrumu Vylyan u društvu s vlasnicom Monikom Debreczeni (druga slijeva). Uz Karin Mimicu, inače izdavačicu vodiča najboljim hrvatskim restoranima, tu su i novinarke Meri Šilović i Božica Brkan, novinar Tomislav Radić, osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com Ivan Dropuljić, znani opatijski ugostitelj Josip Tariba, istarski maslinar Dario Činić, te enolog i dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba mr.sc. Franjo Francem…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Iz primjera i ovih naših prvih susjeda i mi u Hrvatskoj mogli bismo što-šta naučiti. Već sam u reviji Svijet u čaši objavio mnogo priloga o poslovnoj organiziranosti i funkcioniranju vinskih udruga u Italiji (konzorciji za vina pojedinih vinogorja), Francuskoj (Bureau ili Comité interprofessionel du vin de…  ), Njemačkoj (VDP-Verein von deutshen Prädikats WeinGütern), Austriji (Austrian Wine Marketing Board s podružnicama po vinskim regijama), uz napomenu kako su dobra samoorganiziranost branše i prikladno postavljen program rada preduvjeti da se dođe i do značajnijih materijalnih sredstava bitnih za suradnju sa znanstvenim institucijama i time i za unaprjeđenje kvalitete proizvoda i bitnih i za dobar ustroj nužne marketinške aktivnosti, međutim hrvatski vinari nekako se ne daju (donekle je iznimka Vinistra) u takva poslovna tijela vezana za napredak vlastitog užeg kraja, oni formalno jesu, što se kaže svi uđuture članovi nekakve hibridne Udruge vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori koja u ovakvome obliku ne može biti učinkovita, koja je tajnovita maltene poput masona naime otkako postoji nema običaj organizirati pressice da javnost uopće upozna s time što to ona zapravo radi, i koja bi imala smisla jedino kao kao skup predstavnika lokalnih/regijskih interesnih udruga, što bi je onda činilo krovnom organizacijom vinske grane…

 Zsolt Gere sa svojim cabernetima. Na degustaciji u vlastitome podrumu predstavio je tri cabernet franca – 2011 Väredö vinogradi, zatim CS iz više vinograda i iz berbe 2009, te Villány Franc 2012 koji tek ove godine izlazi na tržište. Gere ima i vilanjsku kombinaciju bordoških sorata cabernet franc (najveći udio), cabernet sauvignon i merlot. Naziv je Aureus a tržišno aktualna berba je 2009

Zsolt Gere sa svojim cabernetima. Na degustaciji u vlastitome podrumu predstavio je tri cabernet franca – 2011 Väredö vinogradi, zatim CS iz više vinograda i iz berbe 2009, te Villány Franc 2012 koji tek ove godine izlazi na tržište. Gere ima i vilanjsku kombinaciju bordoških sorata cabernet franc (najveći udio), cabernet sauvignon i merlot. Naziv je Aureus a tržišno aktualna berba je 2009

Nakon što su 2015. od stranaca s cabernet francom na službenoj degustaciji u Villányju debitirali Francuzi iz doline Loire, na ovoj drugoj konferenciji glavni službeni gosti iz inozemstva s cabernet francom bili su vinari iz talijanskog vinorodnog predjela Grave del Friuli te vinari srednje i istočne Europe – iz Bugarske, Hrvatske, Rumunjske, Srbije i Turske. Ta vina od cabernet franca s područja središnje-istočne Europe bila su po izboru Caroline Guilby MW i Saše Špiranca, njih dvoje se na Konferenciji pojavilo i u ulozi komentatora. Vina od cabernet franca iz Villanyja izabrali su, i komentirali ih te govorili o mogućnostima plasmana na međunarodnoj pozornici, Elisabeth Gabay MW i András Horkay AIWS.

Evo vina koja su bila na kušanju na radionicama na strukovnome dijelu konferencije o cabernet francu u Villanyju, navedena su redosljedom kako su poslužena. Najprije ona od domaćina:

Villany Franc 2013 – Szemes; Villany Franc 2013 – Weninger-Gere; Cabernet franc 2012 – Lelovits Tamas; Chateau Teleki Villany Franc 2012 – Czány; Villany Franc 2012 – Ruppert; Cabernet Franc 2012 – Sauska; Mandolás 2012 – Vylyan; Villany Franc 2011 Väredö Düllö – Gere Tamas & Zsolt; Cabernet franc 2011 – Jekl; Cabernet Franc 2011 fekete hegy – Bock; Cabernet franc 2011 – Heumann; Kuria Cabernet franc 2008 – Malatinszky Kuria.

U svojoj kušaonici Ede Tiffán, u društvu s enologinjom Ester Levai, ponudio je sjajan, vrlo elegantan Cabernet Franc 2011. Taj legendarni mađarski enolog i proizvođač veseo je jer ima nasljednika – unuka koji je pohađao vinsko učilište u Montpellieru a sad je na praksi u njemačkom Geisenheimu, mladić je eto enološki obrazovan i uz početnu pomoć djeda spreman je preuzeti vođenje podruma…

U svojoj kušaonici Ede Tiffán, u društvu s enologinjom Ester Levai, ponudio je sjajan, vrlo elegantan Cabernet Franc 2011. Taj legendarni mađarski enolog i proizvođač veseo je jer ima nasljednika – unuka koji je pohađao vinsko učilište u Montpellieru a sad je na praksi u njemačkom Geisenheimu, mladić je eto enološki obrazovan i uz početnu pomoć djeda spreman je preuzeti vođenje podruma…

Svi (osim jednoga koji je bio malo previše đžemast) profilom ujednačeni i jako dobri, neki doduše još malo premladi ali kakvoćom svakako najavljuju visoki doseg. Najviše su mi se, kao elegantni i spremni za piće ali i s potencijalom za dalje, dopali sljedeći uzorci: Cabernet franc 2011 – Heumann (15,5 vol %, ukupna kiselost 5,1 g/lit, ostatak sladora 1,1 g/lit; 93/100; po meni šampion serije); Mandolás 2012 – Vylyan (14,3 vol %, 5 g/lit kiselost, 1,6 g/lit ostatak sladora; 91/100); Cabernet franc 2012 – Sauska (14,5 vol%, kiselost 5,5 g/lit, ostatak sladora 1,9 g/lit; 91/100); Cabernet franc 2011 fekete hegy – Bock (15,0 vol %, 4,9 g/lit kiselost, neprovreli slador: 0; 90/100); Chateau Teleki Villany Franc 2012 – Czany (88-89); Villany Franc 2012 – Ruppert (88); Villany Franc Varedo Dullo 2011 – Tamas & Zsolt Gere (88)…

Izdvajam Cabernet franc 2008 Kurije Malatinszky (15,0 vol%, kiselost 5,7 g/lit, ostatak sladora 1,2 g/lit) i Villany franc 2013 – Weninger-Gere (14,5 vol%, kiselost 5,1 g/lit, ostatak sladora 1,3 g/lit). Prvi unatoč punih osam godina na plećima pokazuje nevjerojatnu dinamičnost, pun je, vrlo topao (15,0 vol % alkohola, ukupna kiselost 5,7 g/lit), sada svakako odličan za uz jelo, no tannin je još dosta živ i vrijedilo bi se s tim vinom sresti ponovno za koju godinu (bilo je, kasnije, prilike kušati i Kuria Cabernet franc 2003 od Malatinskoga, sjajan!), a drugi još djeluje kao beba, mineralno je, voćno, puno i snažno, sa čvrstom kičmom, slano, osjeti se jače utjecaj drveta koje se još se nije posve integriralo i lijepo bi se bilo opet susresti s njime za, recimo, pet do šest godina…

Među vinima što su na degustaciji na radionici ostavila dosta jak utisak bio je i Cabernet franc 2012 podruma Sauska, u vlasništvu mađarskog biznismena Christiana Sauske, koji inače živi i radi u SAD, a od tamo je doputovao upravo radi Konferencije o cabernet francu i na slici je sa svojim kuharima u lijepom prostranom restoranu u sklopu vinarije. Za dobra vina zaslužni su enolozi Hága Balázs i Markó Irdikó (također na slici). Sauska ima i vinski posjed u Tokaju pa su se mogli kušati i jako dobri suhi tokajci Furmint 2013 Medve i Furmint 2012 Birsalmas, te Cuvée Tokaj 2012 od lipovine, moslavca i žutog mukata, na kraju dakako stigao je i slatki tokaj aszu…

Među vinima što su na degustaciji na radionici ostavila dosta jak utisak bio je i Cabernet franc 2012 podruma Sauska, u vlasništvu mađarskog biznismena Christiana Sauske, koji inače živi i radi u SAD, a od tamo je doputovao upravo radi Konferencije o cabernet francu i na slici je sa svojim kuharima u lijepom prostranom restoranu u sklopu vinarije. Za dobra vina zaslužni su enolozi Hága Balázs i Markó Irdikó (također na slici). Sauska ima i vinski posjed u Tokaju pa su se mogli kušati i jako dobri suhi tokajci Furmint 2013 Medve i Furmint 2012 Birsalmas, te Cuvée Tokaj 2012 od lipovine, moslavca i žutog mukata, na kraju dakako stigao je i slatki tokaj aszu…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Iz vinogorja Grave del Friuli

Cabernet franc 2015 – Cantina di Bertiolo; Cabernet franc 2015 – Pitars; Kret Cabernet Franc 2015 – Valentino Butussi; Cabernet franc 2015 – Tomasella; Cabernet franc 2014 – Tenuta Bosco Albano, Cabernet franc 2013 – Tenuta Fernanda Cappello

Sasvim drukčiji stil od vilanjskoga. Vina s dosta manje mesa od onih iz Villányja, s boravkom uglavnom ne u drvu nego u inoksu, na tržište izlaze relativno brzo.

Cabernet Franc iz središnje i istočne Europe

Cabernet franc 2014 – Chamlija (Turska); Cabernet franc 2013 – Emeran Reya (Slovenija); Cabernet  franc 2013 reserve – Bratanov Family (Bugarska); Elenovo Cabernet franc 2013 – Eduardo Miroglio (Bugarska); Cabernet franc 2012 – Pusula (Srbija); Cabernet franc 2011 – Dibonis (Srbija); Cabernet Franc Sziklabor 2011 – Balla Geza (Rumunjska); Cabernet franc 2010 Contarini i Cabernet Franc 2008 Contarini – Degrassi (Hrvatska); Cabernet franc 2006 – Ščurek (Slovenija)

Dosta različitosti u organoleptici, ne samo zbog različitih geografskih pozicija odakle su ta vina, nego i zbog razlike u pedantnosti autora, vođenju brige o nužnosti fenolne zrelosti grožđa, u stupnju prihvaćanja tanina u vinu, zatim u shvaćanju uloge drveta u vinu kao i u shvaćanju važnosti elegancije vina. Moji favoriti iz te skupine uzoraka: Elenovo cabernet franc 2013 – Eduardo Miroglio (Bugarska) i Cabernet franc 2012 – Pusula (Srbija), pa i Contarini cabernet franc 2010 od Degrassija, no kruna i zaista dostojan završetak degustacije u ovoj grupi bili su po meni Degrassijev Cabernet franc 2008, te Cabernet franc 2006 od Stojana Ščureka! ♣ SuČ – 01/2017

____________________________

Zrnca za razgovor uz vino

Početak proizvodnje vina seže u doba rimskog cara Proba (13 st.)

1994. – Vinska cesta Villány-Siklós = prvi jači i značajni korak u vinskom turizmu u Mađarskoj

2006. – Upravo u Villányju je potvrđen prvi kompletan sustav zaštite geografskog porijekla vina u Mađarskoj

2014. – Nakon dugog praćenja cabernet franca u vinogorju Villány-Siklós i dugih rasprava, udruga proizvođača vina iz Villányja priopćila je da je kao svoju perjanicu u okvir zaštite geografskog porijekla odlučila staviti vino od cabernet franca, i teritorijalni brand nazvati Villany Franc.

Važniji vinogradi u predjelu Villányja: Agancsos, Bocor, Csillagvölgy, Gombás, Jammerthal, Kopár, Mandolás, Ördögárok, Pillangó, Remete, Váredö…

Ukupna površina vinograda: 2496,51 ha, od toga 1976 ha zasađeno crnim kultivarimavillany-case-6

Nadmorska visina: 140 – 350 m

Tlo: vapnenasto-ilovasto, s dosta i loessa

Sunčanih dana godišnje: 2150

Srednja godišnja temperatura: 11 ̊C

Najrašireniji kultivari – crne sorte: cabernet sauvignon 437,12 ha; portugizac 379,05 ha; cabernet franc 328,52 ha; merlot 295, 87 ha; frankovka 256,9 ha; bijele sorte: graševina 202,9 ha; chardonnay 76,09 ha; rizling rajnski 34,48 ha; lipovina 29,11 ha; veltlinac zeleni 28,29 ha

Prirodan spoj: guskin batak s pribatkom i Villany Franc!

Prirodan spoj: guskin batak s pribatkom i Villany Franc!

Potencijal starenja Villany Franca: 10 do 15 godina

Identifikacija oznake zaštićenog zemljopisnog porijekla Villany: DHC (Districtus Hungaricus Controllatus – Villany) i crtež cvijeta koji bi trebao biti  šafran, a koji Mađari nazivaju Crocus

Proizvodnja unutar DHC Villany: Super Premium – 5%, Premium – 30 %, Classicus – 60 %, Villany i okolica koji nemaju pravo ući u DHC – 5 %

Pravilnik u proizvodnji: DHC nalaže da za Super premium kategoriju prinos u vinogradu ne smije biti veći od 35 hl/ha i da vino mora dozrijevati barem godinu dana u hrastovoj bačvi te potom prije izlaska na tržište barem godinu dana provesti u boci u podrumu, dok za Premium kategoriju prinos smije ići najviše do 60 hl/ha, i tu je obvezno jednogodišnje dozrijevanje vina u drvenoj bačvi(ci). U obje te kategorije butelja mora biti začepljena plutenim čepom.

Najpoznatiji vinari: Jozsef Bock, Attila Gere, Ede Tiffan, Kurija Czaba Malatinski,  Zsoltan Polgar, Tamas & Zsolt Gere, Sauska, Heumann, Vylyan, Tamas Günzer, Horst Hummel, Robert Maczko, Csányi. ■

__________________________

Izjave zamjenika državnog tajnika za oznake zaštićenog zemljopisnog porijekla te nekolicine uglednih vilanjskih proizvođača vina

Péter Gál, zamjenik mađarskog državnog tajnika za oznake zaštićenog zemljopisnog porijekla: Villany Franc naziv je koji znači mnogo više od cabernet franca. Poseban status koji je dan Villany Francu tek je prvi primjer kako će se raditi dalje, naime, strategija razvoja vinske grane u Mađarskoj je da svako vinorodno područje izabere i istakne sortu odnosno sorte koju/koje smatra najboljim predstavnikom/predstavnicima područja i da odredi stil vina za koji misli da će najbolje prezentirati vlastiti teritorij.

Ede Tiffán (Tiffán Ede Winery): Kad smo odlučivali koje bi vino bilo najbolje kao perjanica za Villány, tražili smo sortu od koje bismo proizveli jedinstveno vino i dobrog predstavnika našega kraja. Kroz brojne razgovore, konzultacije, složili smo se da to bude upravo cabernet franc, koji ovdje na našem području daje elegantno i puno živo vino, s lijepom kiselosti i s finim taninom.

Csaba Malatinszky (Malatinszky Kúria Organic Wine Estate): Ako ste u stanju napraviti vrhunsku paštetu od gusje jetre, zašto biste kuhali krumpirovu juhu? Trebali smo izabrati sortu koja će jedno malo vinogorje popout našega svojim posebnim vinom kao nečim drukčijime poredstaviti na svjetskom tržištu. Ako ste barem malo posebni, uvijek imate više šanse za uspjeh. Cabernet franc kompleksna je sorta, i terroir predstavlja vrlo dobro. Tlo na području Villanyja ima dosta veliki udio vapnenca što pomaže da vina dobiju na strukturi, i da kao takva budu sposobna dugo odležavati i kroz to vrijeme postajati boljima.

László Romsics (Csányi Winery): Villány i Franc jako su dobar par. Sad kad smo ga izabrali kao naš zaštitni znak moramo vidjeti kakva je situacija s količinama vina što ih možemo proizvesti a da budu na podjednakoj, uglavnom visokoj razini. Moramo točno definirati ciljnu skupinu kupaca kojoj se obraćamo na tržištu. Moje je mišljenje da to trebaju biti potrošači zainteresirani za visoki kvalitativni rang vina. Bitno je da što više vina plasiramo u Mađarskoj jer uspjeh kod kuće baza je i za uspješan plasman i vani. Zasad srećom interesa za našim Francom u Mađarskoj ima mnogo. Cabernet franc je lijepo voćan, ne bi trebao biti opterećen bačvicom, želimo li ostvariti dobar rezultat na tržištu naglasak moramo staviti na sklad i eleganciju.

Attila Gere (desno), te nizozemski vinski pisac Jan Van Lissum koji u Villanyju ima vinski joint-venture Mondivin, slažu se da crnjak iz Villányja elemenete teritorija najbolje pokazuje tek nakon šest do sedam godina

Attila Gere (desno), te nizozemski vinski pisac Jan Van Lissum koji u Villanyju ima vinski joint-venture Mondivin, slažu se da crnjak iz Villányja elemenete teritorija najbolje pokazuje tek nakon šest do sedam godina

Attila Gere (Gere Attila Winery): Elementi Villanya kao teritorija najbolje se u vinu vide kad ono bude u dobi od šest do osam godina. Tada je vino već dobilo nadgradnju u kompleksnosti i zanimljivosti, tanin postaje lijepo zaobljen i kod starijih vina lakše je shvatiti što se misli pod pojmovima posebnost i visoka kvaliteta. Vrlo je važno biti u stalnom kontaktu s inozemnim proizvođačima vina konkretno baš cabernet franca, međusobno se posjećivati, vidjeti kako se oni razvijaju i pokazati im to što mi radimo i imamo, razmjenjivati iskustva.

Attila Gere (desno), te nizozemski vinski pisac Jan Van Lissum koji u Villanyju ima vinski joint-venture Mondivin, slažu se da crnjak iz Villányja elemenete teritorija najbolje pokazuje tek nakon šest do sedam godina

József Bock (Bock Winery): Svjesni smo da u rukama imamo dijamant, ali moramo biti svjesni i toga da nas čeka još mnogo posla da ga izbrusimo do briljantnosti. Na cabernet franc počeli smo se fokusirati u našem vinogorju tek prije nekoliko godina, i smatram da smo i u tom kratkom vremenu već ostvarili mnogo. Villány je krenuo vrlo važnim putem jer se priča bazira na stvaranju branda teritorija i time, što je bitno, i na promidžbi cijelog teritorija. Villány eto stalno nastoji ići naprijed i potrošaču i gostu pružiti najbolje. ■

Promidžba, i najraširenija hrvatska vinska sorta/GRAŠEVINA u FOKUSU

Grasevina croatica

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

NEKAD VRLO POPULARNA, DANAS, IAKO JE NAVODNO NJEN TRŽIŠNI UDIO u HRVATSKOJ OKO 26,7 POSTO, DAKLE VIŠE OD ČETVRTINE, NOVE GENERACIJE POTROŠAČA NE REAGIRAJU BAŠ NAJBOLJE NA NJEN SPOMEN. KAKO JOJ RAZVITI IMAGE? MOŽDA SE, MAKAR NIJE BILO NEKIH VAŽNIH ZAKLJUČAKA S NEDAVNOG OKRUGLOG STOLA NJOJ POSVEĆENOGA, S NEKIM RECENTNIM AKCIJAMA u ZAGREBU i KUTJEVU NAPOKON NEŠTO OZBILJNIJE POČELO DOGAĐATI VEZANO UZ NJENU PROMOCIJU…

Nije planetarno popularna kao neki drugi kultivari, postoji, pod raznim nazivima, u, kažu, 13 zemalja, i to ne samo u onima u srednjoj Europi, gdje je se susreće najviše, nego npr. i u Španjolskoj (Borba), a živi ne samo na Starom kontinentu nego i na drugim kontinentima, primjerice u Južnoj Americi, konkretno u Brazilu, kamo je dospjela davno, vele, s talijanskim iseljenicima, i gdje je mahom rabe za kupaže mirnih vina i baznih vina za pjenušac…

butelja

Pehar i butelja

U Hrvatskoj je, općenito, ima najviše, a po opsegu među kultivarima i prednjači u našem sortimentu. Po recentnom podatku Agencije za plaćanja u poljoprivredi, riječ je o 4633 njome zasađenih hektara (za RH to bi bila pokrivenost od oko 22 posto u ukupnom sortimentu; po nekim drugim domaćim izvorima imamo je na 5582 hektara što bi bilo oko 24 posto…; pa, jednom bi se, želi li se pokazati serioznost, napokon podaci za izlazak u javnost morali uskladiti!), a druga zemlja po veličini površine koju ona zauzima nije niti Austrija, niti je Slovenija, a nije ni Mađarska, nego je – Rumunjskal! Mađarska se spominje kao treća, a kao četvrta je Austrija, sa, po informaciji dobivenoj od Austrian Wine Marketing Boarda (Austrijskog ureda za vinski marketing), 3597 hektara (u Austriji je druga po rasprostranjenosti, nakon Veltlinca zelenoga).

U nas je pak najviše ima u Slavoniji, s Podunavljem. Postoje teze da je i rođena u dunavskom bazenu (govori li nešto o tome njena netom spomenuta rasprostranjenost?: 1. Hrvatska/velika većina –  78 posto – Slavonija i Podunavlje; 2. Rumunjska; 3. Mađarska), ali nije utvrđeno/potvrđeno da je riječ baš i o kraju uz Dunav koji pripada Hrvatskoj. Uvjerenje je da upravo na teritoriju Hrvatske, preciznije u Slavoniji i Hrvatskom podunavlju, daje najbolji mogući rezultat. Slavonci su se u nju, rado će reći, zaljubili, i ona je s vremenom postala vinskim sinonimom Slavonije.

OL

Odlične kutjevačke pozicije na kojima caruje Graševina: Mitrovac/Pomale…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

… i Venje

Riječ je, dakako, o Graševini bijeloj, Grašici, Laškom rizlingu, Welsch Rieslingu, Rieslingu italico, Olaszrizlingu, Rizlingu Vlaškome…

Graševina, izneseno je nedavno na skupu o njoj, opsegom sudjeluje sa 26,7 posto, dakle s više nego četvrtinom, u ukupnom prometu vina u Hrvatskoj! Nije međutim podastrt i – za zaključivanje njenog imagea – bitan podatak vezan uz cjenovni rang, odnosno podatak o postocima po cjenovnim grupama unutar te spomenute više od četvrtine sudjelovanja u prometu vinom u Hrvatskoj. Pogled na police vina u trgovinama upućuje na to da se graševina, ona službeno registrirana u plasmanu na našem tržištu, uvelike prodaje u litrenim i višelitrenim pakiranjima, te da je najveća većina graševina u niskom cjenovnom rangu. Vino je malo skuplje kad dolazimo do boce od 0,75 litara kao punjenja, butelje su cjenovno pozicionirane na početku onoga ranga koji bismo mogli nazvati srednjime, i još uvijek su povoljne (25 do 35-37 kuna za butelju), a nešto butelja ima – broj tih etiketa je međutim malen – s maloprodajnom cijenom na polovici odnosno ponešto iznad polovice tog srednjeg cjenovnog ranga (40 do oko 60 – 65 kuna za butelju). Od osamdesetak kuna naviše je samo pokoja graševina s izdvojenih položaja (npr. Hrnjevac, Goldberg…) i od, uglavnom, kasnije branoga grožđa kao i sa zamjetnim ostatkom neprovrela sladora, makar ta vina nisu baš zamišljena nužno kao desertna. Klasični pak visoki slatki predikati, kojih je još manje, i koji su punjeni u male boce od pola litre odnosno 0,375 l, prelaze 100 i više kuna, neki – naišao sam na dva – idu čak i do 700 pa i 988 kuna.

bbb

Graševina uz razna, vrlo okusna jela zagrebačkoga restorana Dubravkin put: carpaccio od lubina s artičokama i aromatiziranim maslinovim uljem (izvanredno!), jadranske kozice u tempuri s umakom od manga i kikirikija (izvanredno!), janjeći hrbat s pireom od krumpira, te confit od jabuke s mousseom od bazge i frangipaneom or oraha ( jako dobro)

U današnjim okolnostima kad je enogastronomija vrlo razvijena disciplina i kad su brojni potrošači i te kako educirani po pitanju vina, zatim u današnjim uvjetima života kad postoji raslojenost na imućne i siromašne, kao i u suvremenim uvjetima trgovanja te vezano uz moderne tržišne odnose, nužno je analitički upitati se što se, u ukupnosti, učinilo/čini za istinsko brendiranje graševine ili, bolje rečeno, graševina, te što se efikasno uradilo/radi na promociji graševine/graševina posebice izvan epicentra postojanja graševine (Slavonija, Podunavlje), i, posebice, unutar krugova potrošača koji imaju mogućnost priuštiti sebi i ekskluzivniji/skuplji proizvod (imućniji stanovnici Hrvatske, stranci-vinoljupci u njihovim zemljama, stranci-turisti kod nas…).

n

Radionica na temu graševine i hrane u restoranu Dubravkin put u Zagrebu: Saša Špiranec iz zagrebačke marketinške kuće Vinart, Branko Mihalj, aktualni predsjednik udruge Kutjevački vinari, i Danijela Gajski, vlasnica i voditeljica Dubravkinog puta (gore), te nazočni vinari sa svojim vinima: Antun Adžić, Vlado Krauthaker, Ivica Perak i Branko Mihalj

Počnimo od Graševine kao sinonima Slavonije: je li, vezano uz sinonim Slavonije i vezano uz udrugu sa sjedištem u Osijeku za koju se moglo pretpostaviti da će okupljati samo slavonske vinare, bilo logično kao naziv izabrati Graševina Croatica? Politički motiv? 24-karatno hrvatstvo? Rekao bih: krivi način i na krivom mjestu za iskazivanje moguće silne ljubavi za domovinu…

Zar marketinški ne bi bio prikladniji naziv npr. Graševina Slavonica, ili Graševina Slavoni(j)a, pa – Slavonija, zna se, pripada Hrvatskoj, Croatiji… Ovo pitanje nije cjepidlačenje, naime bitno je da se na što je moguće širem – i pogotovu međunarodnom – planu precizno zna što je što, otkuda je, u geografskom smislu, to što, i kako to što nastaje! To su čvrsti temelji branda. Evo male analogije: kad se govori o hrastovini za bačve, nitko ne kaže Quercus Croaticus, dakle hrvatski hrast, svuda se kaže slavonska hrastovina …

Dobro je da već sam naziv točno odaje tko i gdje o Graševini vodi glavnu brigu na svim frontovima – od prikladnog izbora terena za tip vina koji se želi dobiti, preko izbora sadnica/klonova (klonsku selekciju Graševine, inače, proveli su stručnjaci zagrebačkog Agronomskog fakulteta! – iako je Svijet u čaši specijalizirani časopis za vino, nije, međutim, stigla informacija o tome tko je i posadio u većoj mjeri odabrane klonove), gustoće sadnje, (prirodi prijateljskog) sustava održavanja trsja, do maksimalno dopuštene visine prinosa, termina berbe, vinifikacije u smislu ne samo čistoće i urednosti vina nego i u smislu isticanja, i potvrde, za pojedini (uži) teritorij karakterističnog organoleptičkog izričaja (a s time su povezani i način prerade, izbor kvasaca, te način i dužina dozrijevanja koji utječu na organoleptički profil), pa do prvog mogućeg službenog, najbolje zajedničkog izlazak na tržište, te do adekvatnog marketinga za adekvatan plasman.

Rasna graševina proizvedena ovisno o pozicijama, tipu tla, klimi i mikroklimi te tradiciji u proizvodnji i lokalnoj eno-gastronomiji, ponešto je drukčija, logično, od vinogorja do vinogorja, makar oni bili i susjedni. Razlike pak od one daruvarske i one baranjske ili iločke mogu i moraju po logici biti i poprilične.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Okrugli stol o graševini u Kutjevu: uvodničari su bili Ivo Kozarčanin, Lada Radin, Kruno Filipović (stoji), Zdenko Posavec, Mario Meštrović, i Rene Bakalović. a moderator Saša Špiranec.

Tko bi to trebao biti nositelj projek(a)ta teritorijalno tipične i ekskluzivnije graševine te adekvatnog marketinga graševine ako ne prvenstveno oni – i to ne uđuture, nego zasebno po vinogorjima odnosno vinorodnim cjelinama povezanih vrlo sličnim karakteristikama – kojima je graševina egzistencija?! Ali tu ne mislim, mada oni moraju povući najviše, samo na izravne proizvođače, nego i na druge lokalne strukture koje trebaju biti uključene, jer vino se u današnje vrijeme može lijepo kroz razne načine – eno-gastro turizam npr. – iskoristiti za gospodarski napredak kraja. Stvari se rade institucionalizirano, otud i potreba da se proizvođači, koji se svaki za sebe moraju stalno trsiti na unaprjeđenju kakvoće svojega proizvoda, na prikladan način organiziraju, uz dakako i stanovito samofinanciranje, kako bi se mogle planirati i pripremiti akcije, pa i kako bi se za to i za realizaciju dobro osmišljenog projekta moglo i povući određena sredstva iz raznih fondova.

Kvalitetno koncipirana i stasala udruga dolazi time u mogućnost danas više nego ikad prije nužne suradnje sa znanstvenim institucijama koje su u stanju i te kako pokusima i savjetima pomoći na poboljšanju kvalitete i osebujnosti vina, te sa stručnjacima za marketing koji, opet, pomažu na promidžbenoj strani. Udruga mora na čelu imati upravno vijeće i predsjednika iz redova vinara, i ta ekipa daje smjernice djelovanja, ali potrebno je uposliti i profesionalca kao izvršnog direktora, da se pobrine da se te smjernice i na zadovoljavajući način ostvare. Bitno je, ponovio bih, da udruge kao temelji budu po nešto užim geografskim sredinama od kojih svaka ima neke svoje posebnosti vezano uz ono rečeno: pozicije vinograda i nadmorsku visinu, tlo, (mikro)klimu, sortu/sorte, običaje u proizvodnji vina i u eno-gastronomiji. Svaka udruga procjenjuje koja je sorta ili koje su sorte – ovdje je to dakako Graševina, od crnih bi u Slavoniji mogla biti lokalno tradicijska Frankovka – najpodesnija/najpodesnije u tome kraju da se njeno/njihovo vino prezentira kao specijalitet toga, dotičnoga teritorija. U tome smislu udruga donosi za sve članove obvezan odgovarajući pravilnik rada u trsju, podrumu i u segmentu izlaska tih vina na tržište te u promociji.

To vino koje treba biti ne tek uredno za popiti nego i (vjerno) ogledalo nekoga kraja – a to će reći i drukčije od drugih makar u nijansi (onaj tko je svoj u moru ponude uvijek ima bolju tržišnu poziciju!) – i na kojemu je moguće uspješno graditi marketing i proizvoda i kraja, najprije, u smislu izričaja tipičnosti, treba dakako definirati, na temelju specifičnosti i komparativnih prednosti kao odlikama dotičnog kraja koje joj daju karakter. Vino tipično za neki kraj, jednostavno, mora imati prepoznatljiv i stilski ujednačen organoleptički profil (međutim ujednačen ne ponajviše temeljem uporabe s prizemno komercijalnim motivom istih, neki ih nazivaju svrhovito dizajniranih kvasaca!), ali i odgovarajuću oznaku koja na etiketi točno govori o tome kamo u (užem) geografskom smislu i po tipičnosti vino pripada. Zato je, eto, za svako vinogorje koje se želi nametnuti kao svoje nužan taj pravilnik što okvirno, kao bazu za zaštitu robne marke teritorija, uređuje tamošnju proizvodnju i izlazak tamošnjeg vina na tržište.

c

Uspomene s glavnog trga u središtu Kutjeva, službeno zvanoga Trg Graševine a u razgovoru najčešće spominjanoga kao Trg žrtava Graševine (gore) i (dolje) skupna fotka na znanoj kutjevačkoj poziciji Vinkomir. Zanimljiv stav o promidžbi graševine a i vlastite kuće: na ručku u objektu na Vinkomiru koji pripada Kutjevu d.d. ispred domaćina Kutjeva d.d. nije se pojavio nitko da pozdravi goste…

Iako znam da su na takvom pravilniku oko graševine svojedobno radili Kutjevčani, pa sada i tvrde da on i postoji te da je na temelju njega rođena markica Kutjevačka kvaliteta (pandan IQ iz Istre), ne vidi se u praksi i stvarnosti da to u Slavoniji živi. Na kutjevačkim buteljama na tržištu još nisam vidio tu markicu!

Svatko proizvodi po svome, na tržište izlazi kad hoće. Pa eto vina iste sorte pod istom apelacijskom oznakom, onom našom klasičnom na svakoj etiketi – a koja je zapravo informacija ne o potvrđenoj tipičnosti graševine za kutjevački kraj, ili za daruvarski, orahovičko-feričanački, đakovački, erdutski, baranjski odnosno iločki kraj, nego o porijeklu vina u smislu gdje se nalaze vinogradi, a zamišljena je i kao podatak o kvalitativnome rangu (vrhunsko, kvalitetno…) – budu suha, slađa, svježija, tupkasta (visoki alkohol a i neprovreli slador, niža kiselost), zelena, opora (žurba s izlaskom na tržište), zrela, jednostavna, složena, obilježena drvom (od bačvice), jače kremasta kao posljedica dužeg dozrijevanja na finom talogu…

Inače, ta naša postojeća klasična oznaka vrhunsko ili kvalitetno s kzp na etiketi tolerira i ono što se u kontekstu tipičnosti ne bi smjelo događati, a to je da u organoleptici vino – za koje ne kažem da je zato kao vino loše – više upućuje na neku drugu sortu nego na onu označenu, primjeri se odnose i na malvaziju i na graševinu, kao i to da, u organoleptici, vina iz istoga vinogorja, a označena kao graševina – na što sam osobno naišao prije ne tako dugo – jedno bude s elementima što upućuju na traminac a drugo s elementima koji upućuju na sauvignon!…

Nema opasnosti da će vina neke određene vinorodne oblasti unutar određene sorte i iste stilistike biti dosadno uniformirana, jer, i poštujući ono što propisuje pravilnik, ambiciozniji i pedantniji proizvođač ima dovoljno manevarskog prostora da u granicama definirane stilistike pokaže svoje kreativno ja. S druge strane, ne znači da se donošenjem pravilnika (koji, uostalom, ionako  moraju usvojiti svi članovi udruge lokalnih proizvođača!) ne bi smjela na istome prostoru i dalje proizvoditi i vina stilski drukčijeg izričaja, onoga koji proizlazi iz posebnih vlastitih pogleda proizvođača-autora, samo, u tom slučaju oznaka na etiketi morala bi biti druga…

U igri je ne samo vino, nego i teritorij!

Ako netko kaže da je Hrvatska mala a u njoj Slavonija premala za više zasebnih vinogradarskih cjelina i za više udruga, mogu dati usporedbu s na vinskome planu jako dobro funkcionirajućom talijanskom regijom Toscana, gdje, kao u Slavoniji Graševina, caruje sorta Sangiovese. Tamo je crno vino na bazi regijske sorte Sangiovese barem mrvicu različito u međusobno inače blizim (susjednim) vinogorjima Chianti, Chianti classico, Chianti Ruffina, Montepulciano, Montalcino…. i udruženi i organizirani korisnici svake od tih apelacija (a ima ih i još!) bore se svaki za sebe – upravo na način da im vino bude barem malo drukčije i da osobnošću privuče pažnju kupca – za što bolju tržišnu poziciju. Sve je to u okviru krovne marketinške organizacije Toscana promozione, u slučaju Graševine i Slavonije moglo bi biti pod kapom udruge Graševina Slavonica ili Slavonia, to je ova postojeća Graševina Croatica.

g

Gostoljubivost Kutjevčana par excellence: vinar Robert Čamak reže dvije godine staru šunku od crne slavonske svinje

Koji tip vina, u ovome slučaju graševine, izabrati za raprezentanta kojega slavonskog teritorija? Suho, polusuho i poluslatko, slatko?… Polusuha su najčešće vina podilaženja i ona su često preslična, a, posebice, ako su sa slab(ij)om kiselosti i k tome i s jakim alkoholom, vrlo su teška za piti. Poluslatka su nekako ipak za posebne prigode, prošla bi ako su s kvalitetnom kiselosti koja dobro parira sladoru, i ako su od aromatične/aromatičnih sorata, ali Slavonija tradicijski ne pripada predjelima slatkastih vina, a Graševina ne pripada takvim jače aromatičnim kultivarima. Slatki visoki predikati međutim pripadaju Slavoniji, ali budući da je zasad na tržištu premalo domaćih proizvođača (kvalitetnih) predikata i u ukupnosti produkcije vrlo malo (kvalitetnih) predikata, i budući da je predikatno vino ipak samo za specijalne rijetke prigode pa i dosta je skuplje (jer jeftinije ne može biti!), a k tome i u nas baš i nije raširena navika njegova trošenja, graševinu – uz koju inače ide primjedba da je vrlo zahvalna sorta jer od nje je moguće uspješno napraviti cijeli niz različitih tipova vina i pića, od gemišta i laganog mirnog aperitiva te pjenušca, preko ozbiljnijih sur lie pa i barriqueom, a u novije vrijeme, pokazalo se, i dugim maceracijama s alkoholnom fermentacijom (narančasta vina) potpomognutih uradaka, pa do sjajnih visokih slatkih predikata – nema logike prvenstveno brendirati kao predikat. Preostaje, rekao bih, da se naglasak stavi na univerzalni tip vina koji se troši najviše, a to je onaj što ide uz (slanu) hranu, znači kompleksno suho vino. A, što se učinilo/čini za podizanje graševine u suhoj varijanti na razinu kakvoće i osebujnosti koja podnosi i viši/visoki cjenovni razred?

Dok je

Dok je u Zagrebu jela uz graševinu prigotovila Prisca Thuring, chefica Dubravkinog puta, u Kutjevu je kuhao brački ugostitelj Stanko Marinković

STRANO TIJELO u HRVATA?

Graševina kao vino svojedobno je, prisjećam se, uživala veliku popularnost kod šireg kruga potrošača u Hrvatskoj, ali – je li i dalje tome tako? Mada je maltene svakome Slavoncu u ustima stalno riječ graševina, i unatoč spomenutom 26,7 postotku njena udjela u ukupnom prometu vinom u Hrvatskoj, na istome, ovdje već spomenutome skupu o graševini od više službeno izabranih govornika-uvodničara iz raznih segmenata djelovanja čula su se, zacijelo za Slavonce malo šokantna, zapažanja da – današnji potrošači vina ne reagiraju baš najbolje na pojam graševina. I, ispada da je graševina – neko strano tijelo u Hrvata… Zacijelo je dobro da je to tako otvoreno kazano, baš da malo pikne slavonske ponuđače…

Na bazi nekadašnje široke popularnosti graševine nije se radilo na dogradnji i razvoju njena imagea u skladu s vremenom, i najednom je graševina pala u drugi plan a počelo se naveliko pričati o žlahtini, pa onda o malvaziji, čiji komercijalni sjaj temeljen na postignutom imageu, iako sada nešto bljeđi nego prije kratkoga vremena, još traje. Graševinu, uopćeno gledano, u nas ne prati glas ozbiljne kapljice, iako je, to svakako treba reći, uz onu jednostavniju svježu i širokoj i manje imućnoj publici okrenutu varijantu što čini gro produkcije, moguće naći vrlo vrijednih vina proizvedenih od nje, međutim ta vina s obzirom na broj etiketa i na raspoloživu količinu ostaju u sjeni ukupne mase, nedovoljno zapažena da bi i zahtjevniji potrošač graševinu na tržištu prihvatio i kao ozbiljno vino i baš nju izabrao u moru ponude vina od bjelosvjetskih kultivara.

ss

Degustacija s enologom Marijanom Kneževićem iz Belja (gore), te s Robertom Čamakom, Josipom Galićem i Andrejem Markulinom iz Kutjeva

Iako postoje udruga Graševina Croatica, udruga Kutjevački vinari (pretežito graševina) i eventualno još neke manje lokalne udruge proizvođača, iako je već, obično u okviru nekih lokalnih vinskih svečanosti u Slavoniji, bilo raznih strukovnih predavanja na temu Graševine, i iako već više godina postoje Festival Graševine i ocjenjivanje vina od Graševine, stvar se kad je riječ o ozbiljnosti u promidžbi dosad nekako uvijek jače svodila na kakvu pojedinačnu prezentaciju/degustaciju vina ponekog proizvođača (uvijek samo par istih imena!) u Zagrebu, gdje je koncentirano najviše i najjačih medija javnog informiranja, odnosno u nekom drugom većem hrvatskome gradu s dosta dobrih ugostiteljskih objekata, a kad se priča oko graševine odvijala u Slavoniji obično je u prvome planu bio ipak kirvaj, dojam je da je nekako najvažnije bilo da bude obilje (besplatnog) jela i pića, te da se ori tamburaška pjesma, ozbiljan kraći dio programa kao da je služio za pokriće.

Kirvaj je naravno privlačan i dobrodošao, ali sve mora imati neko svoje pravo mjesto. Kad je kirvaj, neka bude kirvaj, a kad je ozbiljno, neka bude ozbiljno, profesionalno organizirano, da se ostvari određeni željeni poslovni rezultat. Valjda je, napokon, uočeno da je neke stvari nužno odraditi u skladu s današnjim vremenom i s razvojem tržišta. Je li se to od nedavno počinje doista nazirati neki kvalitetni pomak u vezi s promidžbom graševine? Vjerojatno bi pozitivan odgovor naišao odmah da je sa skupa u Kutjevu donesen i nekakav službeni zaključak…

Nedavnom akcijom u organizaciji udruge Graševina Croatica, udruge Kutjevački vinari i zagrebačke kuće za vinski marketing i za priređivanje događanja Vinart osjetio se, rekao bih, pokušaj prikladnijeg pristupa promidžbi. Najprije je u uglednom zagrebačkom restoranu Dubravkin put za vinske pisce, sommeliere i trgovce organizirana demonstracija sljubljivanja kutjevačkih graševina s jelima različitih kuhinja, primjerice jedna je bila orijentalna, što je sada in, a željelo se pokazati da se graševinom mogu kvalitetno popratiti mnoga jela (prigovor, doduše, na neobjašnjeno ubacivanje orahovičke frankovke u priču o graševini!), ubrzo potom je za više hrvatskih i za nekoliko inozemnih vinskih pisaca (Slovenija, Mađarska), zatim za predavače o vinu, sommelijere, vinske trgovce priređeno, na temu Graševine, studijsko putovanje u Kutjevo. Tamo se, kroz okrugli stol o Graševini na kojemu se – uz moderatora Sašu Špiranca, i uvodničare novinare Renea Bakalovića, Ivu Kozarčanina i Zlatka Galla, zatim iskusnog zagrebačkog sommelijera Marija Meštrovića, F&B managera Zdenka Posavca, pokretačicu portala Taste of Croatia Ladu Radin, profesora sa Agronomskog fakulteta iz Zagreba Edija Maletića, te predavača na vinskoj školi Wine Academy Croatia Krunu Filipovića – okupljenim proizvođačima iz Slavonije željelo ilustrirati kako graševina danas s imageom stoji među potrošačima, posebice onima iz redova nove, mlađe generacije, a pozvanima na putovanje pak pokazati vinograde Graševine u kutjevačkome kraju i ponuditi im putem degustacije, u nazočnosti vinara i enologa osobno, kompletnu organoleptičku sliku onoga što se kroz graševinu ne samo iz Kutjeva nego i iz drugih dijelova Slavonije danas nudi na tržištu. Studijsko putovanje bilo je ugodno, obišlo se vinograde, obišlo se kutjevačke proizvođače, susrelo makar nakratko i s nekim od proizvođača iz drugih krajeva Slavonije, gostoljubivost kao i uvijek izvanredna… No o tome koliko na marketingu graševine, pa i drugih slavonskih vina, još treba raditi lijepo pokazuju ono što se doživjelo na licu mjesta: neobjašnjivo čudan izbor punkta i vremena degustacije, pa i prihvat baš u periodu najvećeg zvizdana na livadi na Mitrovcu prigodom razgledavanja vinograda, te i ono što je suštinsko: upitnost o ambicijama mnogih slavonskih proizvođača da se odmaknu od vina kompromisa i da se posvete, i to značajnije posvete, eno-uradcima s dodanom vrijednosti, jer oni su ti što dižu image, kao i upitnost o stupnju sloge, te volje i truda za kvalitetnom poslovnom suradnjom, ali i o stupnju spremnosti za određena novčana ulaganja vinara u stvari od zajedničke koristi.

ss

Uz graševine, Martina Krauthaker donijela je i nova snažna upečatljiva crna vina (odličan Mercs), a Slavko Kalazić, primjereno ljetnoj vrućini, podastro je liniju laganih svježih vrlo okusnih vina od graševine, ali i od drugih sorata

Iako je uvijek lijepo poći u Kutjevo, Kutjevo je, s obzirom da nas se nije vodilo i u mjesnu ikonu – dvorac koji se/jer se preuređuje – možda moglo još malo i pričekati s domaćinstvom ove/ovakve, marketinške vrste, ovaj put moglo se, makar je od Zagreba udaljenost veća, ići do Belja ili Iloka gdje je logistika oko turističkog segmenta uglavnom sređena, a u Kutjevo doći kad kutjevački dvorac (odgovorni za kulturnu baštinu i turizam trebali bi ozbiljno odgovoriti/odgovarati! zašto je to zdanje toliko dugo zatvoreno za eno-gastro i turističku eksploataciju), zasja punim sjajem za javnost, a najavljuje se da će to biti uskoro… Nadam se pozivu, s najboljim željama da dvorac bude okidač za procvat kutjevačkog eno-gastro turizma… ♣

OLYMPUS

Kod vinara Vlade Krauthakera, osim što se piju dobra vina, jednako dobro se i jede, a kulturni život nije zapostavljen…

a

Domaćin Krauthaker i slikar i dizajner Ivo Raič već tri godine zaredom realiziraju slikarsku koloniju, a umjetnici imaju zadatak oslikati stare, u enološkome smislu islužene bačve. Ove godine sa svojim radovima sudjelovali su Stipe Barišić, Josip Karežić, Antun krešić, Vatroslav Kuliš, Tihomir Lončar, Bane Milenković i Stipe Nobilo

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Nakon razgleda vinarije Krauthaker i obilnog slavonskog ručka uz bijela vina raznih vinara slavonskih vinogorja, gosti su u grupama, dio njih i kićenom konjskom zapregom, krenuli u posjete podrumima Adžić, Galić, Jakobović, Majetić, Mihalj, Mitrović, Perak, Perić, Soldo, i Tandara. Bilo je i akrobatskih točaka, srećom bez neželjenih posljedica

________________________________

UDRUGA KUTJEVAČKI VINARI – Udruga vinogradara, vinara i voćara Kutjevački vinari registrirana je 1995. godine, a nastavak je tradicije udruživanja vinara kutjevačkog kraja. Naime, prva Vinarska zadruga osnovana je još 1926. godine. Udruga ima nekoliko zadataka, a među njima su edukacija i podizanje kvalitete proizvoda, afirmacija i promocija vinogorja Kutjevo. S tim je ciljem 2002. potaknuta izrada markice (oznaka izvornosti) Kutjevačka kvaliteta, kojom se željelo standardizirati i garantirati kakvoću graševine. Ideja je bila da se njome stvori povećana sigurnost u vjerodostojnost vina te omogući lakši plasman i na inozemnim tržištima. Godine 2008. donesen je Pravilnik o dodjeli oznake Kutjevačka kakvoća, a njime su strogo definirana pravila i kontrolni mehanizmi, koji obuhvaćaju rad u vinogradu, ograničenja u prirodu grožđa i randmanu, preradu, dozrijevanje i punjenje te potrebne karakteristike koje vino mora imati da bi markicu dobilo.

Sve pet, ali, ponavljam, nažalost spomenutih markica na bocama kutjevačke graševine – još nema!

Udruga Kutjevački vinari broji 25 članova, i to su: Adžić, Bodregajac, Enjingi, Hora, Josipović, Kutjevo d.d., Majetić, Mijatović, Mitrović, Perić, Tandara, Soldo, Zorić, Baronica, Čamak, Galić, Jakobović, Krauthaker, Lukačević, Mihalj, Miličević, Perak, Šag, Sontaki, Tepeš.■

_______________________

UDRUGA GRAŠEVINA CROATICA Od 2011. godine postoji i udruga Graševina Croatica koja obuhvaća vinogradarske podregije Slavonije i Podunavlja. Njezina je djelatnost usmjerena na unaprjeđenje proizvodnje i kvalitete graševine ali i vina drugih sorata, na promociju posebno sorte Graševina, te na stvaranje uvjeta za izvoz. Udruga potiče vinare na stručno i profesionalno usavršavanje i na razvoj vinskog turizma.

Obje udruge organiziraju i suorganiziraju manifestacije, sajmove, savjetovanja i stručne skupove te zajednički rade na organizaciji posjeta, nastupa i natjecanja na vinskim sajmovima.

Jedno od događanja koje udruge organiziraju je i Festival graševine u sklopu koje se održavaju ocjenjivanje graševina i ostalih slavonskih vina, Dani otvorenih podruma, slikarska kolonija u vinariji Krauthaker, te niz popratnih manifestacija u koje je uključena i turistička zajednica.

Udruga Graševina Croatica broji 17 članova, i to su: BELJE, FERAVINO, GALIĆ, ILOČKI PODRUMI, KRAUTHAKER, MISNA VINA, OBTR VINO BUHAČ, PP ORAHOVICA, VINA KALAZIĆ (KRONOS), STUPNIČKI DVORI, VINA JAKOB, VUPIK, UDRUGA ERDUTSKI VINARI, UDRUGA KUTJEVAČKI VINARI, PODRUMI KREŠIĆ, VINA PAPAK, VINA PINKRET.■

___________________________________

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Navečer je druženje nastavljeno u vinariji Sontaki uz večeru i Garavuše, tamburaški sastav koji broji šest mladih veselih Slavonki. Kod Sontakija je organizirana degustacija crvenih vina koja nipošto ne treba izostaviti iz vinske slike Slavonije, jer dobar dio njih kakvoćom i cijenom ima priličan tržišni potencijal, kako kod kuće tako i u inozemstvu

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kutjevačka obitelj Adžić – tata Antun i sin Željko, obojica znani i kao aktivni sportaši, Željko je bio profesionalni nogometaš i igrao je i u Dinamu i u inozemstvu – u vinu je već 21 godinu. Adžići brinu od 21 hektaru vinograda, na vrlo dobrim pozicijama, npr. Mitrovac i Hrnjevac.  U njihovu sortimentu Graševina je zastupljena sa 70 posto. Uzgajaju još i Pinot sivi, Rizling rajnski, Zweigelt i Pinot crni. Kažu da su im tržišta Zagreb ali i Jadran, a nešto i izvoze. Na ulasku u Kutjevo, nedaleko od središta mjesta, imaju lijepu kušaonicu. Zanimljivo je da je u nedavno objelodanjenom vrlo opsežnom nacionalnom katalogu Ruralni turizam Ministarstva turizma RH i Hrvatske gospodarskle komore iz vinski razvikanog Kutjeva navedena samo jedna adresa – ona od kušaonice Vlade Krauthakera. Branko Jakobović spominje se pod Kutjevo/Vetovo

Zorica Tandara

Zorica Tandara, koja je bila na privremenom radu u Švicarskoj, vratila se u Kutjevo – da bi se bavila proizvodnjom vina! Posjeduje četiri hektara, zasađenih sa 30.000 trsova. Ima uglavnom Graševinu, zatim Rizling rajnski, te Cabernet sauvignon. Njen je podrum ukopan u brdo. Prvo vino koje je poroizvela bilo je iz 2003. Suprug joj je još uvijek u Švicarskoj, tako da svoje proizvode, ponajviše u litri i rinfuzi, uspijeva plasirati u Švicarsku, a kupci su, veli, klubovi Hrvata, Srba i Crnogoraca

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 SuČ – 07/2015

Dossier Teran / ISTARSKA KVALITETA, ILI – KVALITETA HRVATSKE ISTRE…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t 

PRAVILNIK O DODJELI ZNAKA IQ ZA VINO ZA KOJE NAM OD 1. SRPNJA 2013. ZAKON EU BRANI DA GA OZNAČAVAMO NAZIVOM SORTE

        OLYMPUS DIGITAL CAMERAU svjetlu nemilih događanja što su pogodila vino teran iz hrvatskoga dijela Istre i ustrajnosti nekih proizvođača iz hrvatske Istre da, unatoč tome što, temeljem slovenske zaštite vina teran s Krasa, nemaju pravo na to, i nakon 1. srpnja 2013., tj dana ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, i dalje na etikete svojih vina od sorte Teran i od berbe 2013. ostavljaju riječ Teran kao naziv vina – na Vinistri 2015 bilo je nekoliko hrvatskih terana iz berbi 2013. pa i iz 2014. označenih kao Teran – ali i u nemogućnosti da se iz službenog izvora doznaju podrobnosti o tome tko je kriv za kratki spoj i gdje je u točno nas nastao kratki spoj slijedom kojega su Slovenci uspjeli zaštititi teran s Krasa na način da nitko drugi u EU nema pravo na uporabu pojma teran na etiketi i kao naziva vina, te u nemogućnosti da se saznaju detalji o tome teku li uopće ikakvi pregovori sa Slovencima da se stvari promijene za nas nabolje i, ako teku, u kojoj su fazi, Svijet u čaši zamolio je aktualnog predsjednika udruge vinistra Nikolu Benvenutija da kaže nešto o tome zašto se paralelno s uvođenjem oznake Istarska kvaliteta IQ za istarsku malvaziju iz našega dijela poluotoka nije (gotovo) ništa radilo i na definiranju i zaštiti terana kao posebnosti i aduta i našega dijela Istre, ali i zašto se, čini se, (gotovo) ništa organizirano ne radi i na trećem adutu – momjanskom muškatu (ako su pri uspostavi IQ za malvaziju priređeni pressice i predstavljanja, zar nije /bilo/ logično da se to učini i vezano uz IQ za teran i momjanski muškat? Ako već ja i ne bih bio pozvan, doduše ne znam iz kojeg razloga, svakako bih saznao o tome od kolega). Benvenuti je rekao da je Pravilnik o dodjeli oznake IQ i za vino teran donesen, navodno je to bilo još prije dvije godine, te mi je, na moj prijedlog, poslao taj Pravilnik za objavu. U pdf-u u formatu kojega mi je Pravilnik poslan nisam uspio pronaći datum izrade i stupanja na snagu, ali ako je to bilo prije 1. srpnja 2013., kako je moguće da smo popušili Teran?.

Evo Pravilnika u cijelosti, uz neke moje primjedbe označene debljim slovima u crvenoj boji.

Opće odredbe

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuju se uvjeti i postupci proizvodnje vina, kvaliteta vina, nadzor proizvodnje i kvalitete, sustav i postupak dodjele oznake te nadzor uporabe oznake Istarska kvaliteta za vino Teran.

Vino Teran u smislu ovoga Pravilnika jest poljoprivredni prehrambeni proizvod, dobiven potpunim alkoholnim vrenjem mošta, od svježeg i za preradu u vino pogodnoga grožđa sorte Teran. Vinom Teran u smislu ovog Pravilnika ne smatraju se predikatna i pjenušava vina.

Proizvodnja vina u smislu ovog Pravilnika jest proizvodnja grožđa, te proizvodnja, prerada, dorada, njega i punjenje vina.

Članak 2.

Oznaka Istarska kvaliteta za vino Teran prvenstveno je namijenjena označavanju vina visoke kvalitete proizvedenih od grožđa sorte Teran kao i poticanju razvoja proizvodnje tog autohtonog vina, podizanju razine proizvodnih tehnologija i razine njegove kakvoće, te promociji i prodaji Terana na domaćem i svjetskom tržištu. (dakle službena formulacija trebala bi biti TERAN – ISTARSKA KVALITETA?)

Nikola

Nikola Benvenuti, predsjednik udruge Vinistra


Članak 3.

Visokokvalitetnim vinom smatra se ono vino koje zadovoljava zakonsku regulativu o vinu, zaštitu proizvođača, zaštitu okoliša i zaštitu potrošača i koje svojim ukupnim svojstvima zadovoljava i kriterije utvrđene ovim Pravilnikom, čime se osigurava viša razina kvalitete od zakonski propisane te uobičajeno zahtijevane i očekivane.

Članak 4.

Oznaka Istarska kvaliteta za vino Teran (Teran Istarska kvaliteta ili Teran IQ!) može se dodijeliti samo proizvođačima vina koji imaju sjedište i proizvodne površine, odnosno preradbene pogone na području vinarske podregije Istra i koji su uvedeni u Upisnik proizvođača grožđa i vina.

Oznaka Istarska kvaliteta za vino Teran može se dodijeliti samo kvalitetnim i vrhunskim vinima, prema članku 5. Zakona o vinu (Narodne novine br. 96/03), koja su od nadležne institucije dobila odgovarajuće rješenje za stavljanje vina u promet.

Članak 5.

Oznaka Istarska kvaliteta se sastoji od znaka IQ koji se stavlja na utvrđenu ambalažu sukladno članku 34. ovog Pravilnika.

Članak 6.

Vizualni identitet oznake Istarska kvaliteta za vino Teran kao i način njenog korištenja definirani su Elaboratom o vizualnom identitetu oznake Istarska kvaliteta i Knjigom grafičkih standarda, koji su sastavni dio ovog Pravilnika.

Proizvodnja i kvaliteta vina Teran

Članak 7.

Grožđe za proizvodnju vina Teran koje smije nositi oznaku Istarska kvaliteta može (zašto nije, umjesto može, napisano MORA?! – primj. SuČ) biti proizvedeno samo u vinogradarskoj podregiji Istra iz članka 3. Pravilnika o vinogradarskim područjima (Narodne novine br. 159/04).

Kao

Kao vojnici u stroju: butelje terana u kušaonici obitelji Benvenuti u Kaldiru. Benvenuti rade jedan od najboljih terana  u Hrvatskoj Istri

Članak 8.

Vinogradi na kojima se proizvodi grožđe za proizvodnju vina s oznakom Istarska kvaliteta moraju imati takve ekološke uvjete i sustav proizvodnje koji će omogućiti da proizvedeno grožđe, odnosno vino dosegnu razinu kvalitete predviđenu ovim Pravilnikom, kao i one karakteristike koje su specifične za ovo podneblje.

Nepogodnim se stoga smatraju vinogradi locirani u depresijama, dolinama vodenih tokova, te na izrazito vlažnim, glinastim i nepropusnim tlima. Također se smatraju nepogodnim vinogradi koji se nalaze na nadmorskim visinama iznad 500 m ili se nalaze na sjevernim ekspozicijama, izuzev posebno pogodnih mikrolokacija.

Članak 9.

Razmaci sadnje, uzgojni oblici i sustavi rezidbe moraju biti u skladu s onima koji se tradicijski koriste u području proizvodnje Terana odnosno takvi koji neće promijeniti značajne karakteristike grožđa i vina. Poglavito je zabranjen svaki uzgojni oblik tipa pergola ili zavjesa.

Gustoća sadnje u vinogradima koji su sađeni nakon 2005. godine mora iznositi najmanje 4000 trsova na hektar. Na terasiranim površinama čiji je nagib veći od 20% gustoća sadnje može biti manja, ali ne manja od 2700 trsova na hektar.

Zabranjene su sve agrotehničke mjere koje prekomjerno povećavaju prinos na uštrb kvalitete. U iznimnim slučajevima (ekstremna suša) dozvoljeno je navodnjavanje.

Vinogradi Benvenutijevih

Vinogradi Benvenutijevih

Članak 10.

Maksimalna proizvodnja grožđa po hektaru može iznositi 8000 kg, a prosječna proizvodnja po trsu ni u kojem slučaju ne može biti veća od 2,0 kg (nisu li 2 kg ipak previše za razinu IQ?), osim na vinogradima sađenim prije 2005. godine na kojima ostaje samo limitiran prinos po ha od 8000 kg i na terasiranim površinama iz članka 9., na kojima prosječna proizvodnja po trsu ne može biti veća od 2,5 kg.

U iznimno dobrim godinama, količina uzgojenog grožđa koje će se koristiti za proizvodnju vina namijenjenog dobivanju oznake Istarska kvaliteta mora se svesti u gore navedene granice s time da sveukupna količina može prijeći navedene granice najviše 10%, pod uvjetom da se ne prekorače granice randmana grožđe/vino.

Maksimalno dopušteni randman grožđa nakon prvog pretoka iznosi 65%. Ukoliko randman bude veći od navedenog ali manji od 70%, višak iznad dopuštenog nema pravo na dobivanje oznake Istarska kvaliteta. U slučaju da randman bude veći od 70%, cjelokupna proizvodnja gubi pravo na dodjelu oznake Istarska kvaliteta. (Što s tim vinom? Oznaka Istarsko crno?)

Članak 11.

U slučaju potrebe, grožđe se može prebirati kako bi se osiguralo postizanje najmanje 185 g/l prirodnog šećera u moštu.

Za proizvodnju vina Teran koje smije nositi oznaku Istarska kvaliteta može se koristiti samo grožđe iz vinograda starijih od četiri godine (nisu li četiri godine starosti loze – pa tad je trs još dijete, nakon vrtića tek prvačić u osnovnoj školi – premalo za razinu IQ?)

Benvenuti bacva teranČlanak 12.

Prerada grožđa, skladištenje vina, flaširanje i sazrijevanje u bocama mora se obavljati unutar područja vinogradarske podregije Istra.

Metode vinifikacije i sve aktivnosti vezane uz vinifikaciju moraju biti u skladu s važećim zakonskim propisima, odnosno takve da omoguće vinu dobivanje karakteristika koje su tipične za Teran. (malo preopćenito: što je s uporabom kvasaca – uz one domaće, autohtone, koje sojeve selekcioniranih i kupovnih preporučiti da vino svojstvima posebice u organoleptici bude što vjernije ogledalo teritorija? Što i kako s enzimima, aditivima….?)

Članak 13.

Vino Teran s oznakom Istarska kvaliteta može se staviti u promet nakon što je nadležna institucija izdala Rješenje za stavljanje vina u promet, sukladno člancima 36. i 37. Zakona o vinu (Narodne novine br. 96/03), ali ne prije 24 mjeseca sazrijevanja u podrumu (dakle iz ovog članka Pravilnika proizlazi da, za razliku od istarske malvazije, koja dobiva oznaku IQ i kao svježa, mlada, dakle iz berbe u prethodnoj godini, teran može dobiti oznaku IQ samo ako je star dvije godine i više. U Pravilniku se međutim ne propisuje način dozrijevanja: u slučaju drva je li to barrique ili barrique uopće ne, da li je to velika bačva – što je, zapravo, istarska tradicija glede bačve: manja, i kolike zapremnine, odnosno velika, i kolike zapremnine?je li preporuka kombinacija inoksa, barriquea i velike bačve? Ako se dopušta drvo, koliki je od tih 24 mjeseca minimum u drvu? Nema riječi ni o nekom prvom mogućem datumu – nakon propisanih 24 mjeseca dozrijevanja u podrumu – s kojim bi se s Teranom IQ iz berbe što već smije izaći iz podruma službeno, i promovitno učinkovito, zajednički krenulo na tržište.)

ove

Ove godine na Vinistri kao nositelji oznake Teran IQ za vina iz berbe 2012. proglašeni su Geržinić, Benvenuti, Tomaz i Duvilio Zigante

teran IQ Vinistranositelji 2015 ali evo popisa i nositelja oznake IQ za terane iz berbe 2014!!!? Kako je to moguće kad Pravilnik, ne spominjući kategoriju svježeg terana, kaže sljedeće: ”Vino Teran s oznakom Istarska kvaliteta može se staviti u promet nakon što je nadležna institucija izdala Rješenje za stavljanje vina u promet, sukladno člancima 36. i 37. Zakona o vinu (Narodne novine br. 96/03), ali ne prije 24 mjeseca sazrijevanja u podrumu.” K tome – je li uopće sporna 2014. i bila na razini da vino, posebice crno, zavrijedi oznaku IQ?

Članak 14.

Vino Teran s oznakom Istarska kvaliteta u trenutku stavljanja u promet mora zadovoljavati slijedeće karakteristike:

bistrina: bistro

boja: rubinsko crvena do različitih nijansi crvene boje (valjda jako tamne crvene boje)

miris: čist, sortni, s mogućnošću laganih primjesa ekstrahiranih aroma drva (ovo je vrlo općenito; što je sa upravo za teran bitnom voćnošću, na kojemu je voću naglasak? Iz ovoga stavka vidljivo je, eto, da se drvo dopušta …)

okus: harmoničan s mogućnošću laganih tonova trpkoće i nijansama aroma drva

alkohol: od 12,5 vol%

ukupna kiselost: najmanje 5,0 g/l

suhi ekstrakt bez šećera: najmanje 22,0 g/l (a pepeo?)

slobodni SO2: najviše 30 mg/l

ukupni SO2: najviše 140 mg/l  (nije li to u današnje doba, a i s obzirom da teran ima izraženu kiselost, te tanine kao svojevrsne prirodne zaštitnike, ipak malo previše!)

ocjena organleptičkog testa: najmanje 81 bod. (svakako premalo!!!)

Članak 15.

Vino Teran s oznakom Istarska kvaliteta može se stavljati u promet u staklenim bocama različitih zapremina. (zašto ništa ne piše o – preporučenom – modelu boce: bordoški, burgundijski…?)

Za čepljenje boca mogu se koristiti isključivo čepovi koji će osigurati kvalitetu proizvoda.

Članak 16.

Oznaka Istarska kvaliteta može se dodijeliti samo onim proizvođačima koji uredno vode evidenciju o proizvodnji i nabavi grožđa, odnosno o proizvodnji i prodaji vina, a vizualni identitet markice usklađen je s člankom 6 ovog Pravilnika i odnosi se na vino Teran. 5

Sustav dodjele i nadzora uporabe oznake Istarska kvaliteta za vino Teran

Članak 17.

Sustav dodjele oznake Istarska kvaliteta za vino Teran djeluje u sklopu udruge Vinistra, a sastoji se od:

– Savjeta za dodjelu oznake (u daljnjem tekstu: Savjet);

– Komisije za organoleptičku ocjenu vina (u daljnjem tekstu: Komisija);

– Povjerenstva za nadzor (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo);

– Ovlaštenih laboratorija za fizikalno-kemijsku analizu.

Članak 18.

Savjet za dodjelu oznake Istarska kvaliteta za vino Teran dogovorno imenuju Upravni odbor Vinistre i IDA.

Savjet s predsjednikom ima pet članova od kojih dva člana obvezno moraju biti stručnjaci iz vinogradarstva i vinarstva, jedan stručnjak iz područja upravljanja kvalitetom, jedan predstavnik Vinistre (ne bi li i taj morao biti stručnjak za vinogradarstvo i vinarstvo?!), i jedan predstavnik Istarske razvojne agencije (u daljnjem tekstu: IDA).

Savjet odlučuje o dodjeli i oduzimanju prava uporabe oznake te o tome obavještava Vinistru i IDA-u, utvrđuje popise stručnjaka za članove Komisije, imenuje članove, predsjednika i tajnika Komisije, odlučuje koji će se laboratoriji uvrstiti u Registar ovlaštenih laboratorija, utvrđuje iznos koji treba uplatiti za pokriće troškova rješavanja zahtjeva u postupku dodjele prava uporabe oznake, predlaže IDA-i godišnji program redovitog nadzora, predlaže IDA-i visinu i način plaćanja naknade za pravo uporabe oznake (licenca) i naknade za rad članova Komisije, predlaže IDA-i godišnji plan promidžbe oznake, posreduje u sporazumnom rješavanju nesuglasica između korisnika znaka i Vinistre, odnosno IDA-e, surađuje s Povjerenstvom pri provedbi nadzora, predlaže izmjene i dopune ovog Pravilnika te rukovodi ostalim poslovima u skladu s ovim Pravilnikom.

Savjet donosi poslovnik o svome radu.

Tehničke poslove za Savjet vodi udruga Vinistra.

Članak 19.

Vinistra prima zahtjev za dodjelu prava uporabe oznake, obavlja operativne poslove za Savjet i Komisiju u postupku rješavanja zahtjeva i dodjele prava uporabe oznake, vodi Registar korisnika oznake i ovlaštenih laboratorija te obavlja ostale poslove iz ovog Pravilnika i poslove koje joj povjeri Savjet.

Članak 20.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKomisija za organoleptičku ocjenu vina je stručno tijelo za organoleptičko ocjenjivanje vina za koja je podnesen zahtjev za dodjelu oznake Istarska kvaliteta.

Komisija se sastoji od devet članova od kojih je jedan predsjednik i jedan tajnik. Predsjednika i tajnika komisije imenuje Savjet.

Članove komisije imenuje Savjet na osnovi prijedloga kandidata za oznaku IQ i to na način da svaki kandidat koji konkurira za oznaku IQ predloži sedam članova komisije, od kojih najmanje četiri moraju imati certifikat službenog degustatora vina. (logična bi bila odredba da u komisiji za ocjenu vina bude, kao članova, najmanje tri četvrtine vodećih lokalnih enologa te kroz praksu dokazano najboljih lokalnih vinara koji su se istaknuli upravo s teranom, jer takvi članovi mogu meritorno dati mišljenje o tome odgovara li vino tipičnošću vezanom za kultivar i istarski terroir. Poželjno je da preostalu četvrtinu, kao svojevrsni nadzor i eventualni korektiv, čine priznati eksperti za vino-degustatori iz drugih krajeva koji nisu, kao domaći, emocionalno i direktno poslovno-interesno vezani uz ocjenjivano vino.)

 Članak 21.

Dužnosti predsjednika Komisije su da:

  1. provjeri odgovarajuće uvjete organoleptičkog ocjenjivanja
  2. uz tajnika nadzire otvaranje uzoraka, temperaturu, identitet proizvoda i anonimnost u odnosu na članove Komisije
  3. provjerava redoslijed ocjenjivanja uzoraka
  4. obavještava članove Komisije o uzorcima koje ocjenjuju
  5. kontrolira izračun konačne ocjene.

Predsjednik Komisije dužan je zahtijevati ponovno ocjenjivanje uzorka:

  1. kada to zahtijeva većina ocjenjivača
  2. kada dođe do velikih razlika u ocjenama pojedinih ocjenjivača
  3. ako ima obrazac za organoleptičko ocjenjivanje s primjedbom da uzorak ne odgovara oznaci
  4. ako je uzorak ocijenjen u pogrešnom redoslijedu
  5. ako to ocijeni potrebnim iz bilo kojeg drugog opravdanog razloga

Ponovno ocjenjivanje provodi se pod novom šifrom.

Članak 22.

Dužnosti tajnika su da:

  1. vodi evidenciju prispjelih i šifriranih uzoraka
  2. priprema listu redoslijeda ocjenjivanja
  3. organizira i nadzire rad pomoćnog osoblja tijekom rada Komisije
  4. obračunava konačnu ocjenu
  5. čuva obrasce za organoleptičko ocjenjivanje

Tajnik Komisije zajedno s predsjednikom sastavlja zapisnik o rezultatima ocjenjivanja.

Tajnik podnositeljima zahtjeva na njihovo traženje, priopćuje rezultate ocjenjivanja.

Tajnik Komisije mora biti osoba koja je član ili je zaposlena u Vinistri.

Moreno

Moreno Coronica, koji se vrlo predano posvetio baš teranu, nije dosad stavljao markice IQ na svoj teran

Članak 23.

Komisija obavlja organoleptičko ocjenjivanje po metodologiji sadržanoj u člancima 17. – 28. Pravilnika o organoleptičkom (senzornom) ocjenjivanju mošta i vina (Narodne novine br. 106/04). 7

 Članak 24.

Povjerenstvo za nadzor je tijelo koje skrbi za kontrolu poštivanja odredbi ovog Pravilnika. Povjerenstvo je sastavljeno od tri člana, a dogovorno ga imenuje Upravni odbor Vinistre.

Zajedničkom odlukom IDA-e i Upravnog odbora Vinistre povjerenstvo se može zamijeniti institucijom ili tvrtkom koja je ovlaštena za provođenje nadzora nad sustavima upravljanja kvalitetom. (prva varijanta, dakle Povjerenstvo Vinistre za nadzor poštivanja odredbi Pravilnika, doimlje se boljim rješenjem, naime za pretpostaviti da će se izravno zainteresirani, a to su članovi udruge proizvođača kojima je dotično vino egzistencija najbolje boriti da se pravila poštuju)

Povjerenstvo provodi redoviti nadzor poštivanja odredbi ovog Pravilnika u skladu s godišnjim programom nadzora kojeg donosi Savjet. Povjerenstvo također provodi nadzor po potrebi u skladu s člankom 32. ovog Pravilnika.

Članak 25.

Ovlašteni laboratorij za fizikalno-kemijsku analizu je svaki laboratorij koji je, u skladu s važećim zakonskim propisima, ovlašten za provođenje fizikalno-kemijske analize vina. Vinistra je dužna voditi Registar ovlaštenih laboratorija.

Granteran 07Coronica je u svom filmu, on u glavi ima svoj vlastiti pravilnik, koji dosad nije zakazao, njegov znak visoke kvalitete je – GranTeran

Postupak dodjele oznake

Članak 26.

Zahtjev za dodjelu prava uporabe oznake podnosi se Vinistri u razdoblju od 01.do 15. srpnja na obrascu koji je sastavni dio ovog Pravilnika.

Prilikom podnošenja prvog zahtjeva prilaže se sljedeća dokumentacija:

– rješenje o upisu u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava ili izvod iz trgovačkog ili obrtnog registra;

– rješenje o upisu u Upisnik proizvođača grožđa i vina;

– tehnička dokumentacija o porijeklu grožđa (katastarski izvodi, vlasnički list ili ugovor o zakupu) – osim prilikom podnošenja prvog zahtijeva potrebno je dostaviti i kod promjene stanja;

Svake se godine zahtjevu prilaže dokaz o uplaćenom iznosu za pokriće troškova rješavanja zahtjeva u postupku dodjele oznake.

Podnositelj zahtjeva mora, za Teran, u razdoblju od 1. do 10. studenog dvije godine nakon berbe dostaviti:

– godišnju prijavu proizvodnje grožđa i vina;

– uzorke vina (četiri butelje) potrebne za fizikalno-kemijsku analizu i organoleptičko ocjenjivanje. (ne bi li bilo ozbiljnije da ovlaštena komisija uzima uzorke za analizu?)

Uvjet za donošenje odluke o dodjeli prava uporabe oznake jest dostava Rješenja za stavljanje vina u promet.

Članak 27.

Po primitku zahtjeva Vinistra provjerava da li je zahtjev podnesen u skladu s ovim Pravilnikom. Ukoliko utvrdi da zahtjev nije potpun, zatražit će da podnositelj dopuni zahtjev.

Ispravno podneseni zahtjev Vinistra, s pripadajućom dokumentacijom te rezultatima fizikalno-kemijske i organoleptičke analize, dostavlja Savjetu, koji je nadležan za njegovo rješavanje.

Članak 28.

Ako su ispunjeni svi uvjeti, Savjet donosi odluku o dodjeli prava uporabe oznake za proizvod za koji je zahtjev podnesen.

O zahtjevu za dodjelu prava uporabe oznake, koji Savjet odbije, Vinistra obavještava podnositelja zahtjeva, uz obrazloženje. Podnositelj zahtjeva može zatražiti naknadnu provjeru o vlastitom trošku.

Članak 29.

Pravo uporabe oznake stječe se ugovorom, koji na temelju odluke Savjeta o pravu uporabe oznake, sklapaju Vinistra i korisnik oznake. Pravo uporabe oznake odnosi se samo za ono vino i onu količinu vina koju je odobrio Savjet.

Potpisom ugovora o pravu uporabe oznake (u daljnjem tekstu: Ugovor) korisnik oznake preuzima sva prava i obveze koje proizlaze iz ovog Pravilnika.

Oznaka se mora koristiti u skladu s Elaboratom o vizualnom identitetu i Knjigom grafičkih standarda iz članka 6. ovog Pravilnika.

Oznaka se može koristiti temeljem ugovora i u promidžbene svrhe, isključivo za proizvod za koji je dodijeljeno pravo uporabe.

Članak 30.

Vinistra vodi Registar korisnika oznake u koji se upisuju podaci o proizvođačima vina i vinima kojima je oznaka dodijeljena, a za koje su sklopljeni ugovori.

U Registar korisnika oznake upisuju se i svi podaci o vinu i količinama za koje je odobreno pravo uporabe oznake.

Vinistra je dužna, na zahtjev zainteresiranih, omogućiti uvid u Registar korisnika oznake, koji sadrži opće dostupne podatke.

Članak 31.

Podnositelj zahtjeva dužan je Vinistri uplatiti utvrđeni iznos sukladno Odluci o naknadama za dodjelu oznake Istarska kvaliteta:

– prilikom podnošenja zahtjeva, za pokriće troškova rješavanja zahtjeva;

– prije sklapanja ugovora i tijekom važnosti ugovora – naknadu za pravo uporabe oznake.

Nadzor uporabe oznake

Članak 32.

Redoviti nadzor uporabe oznake provodi se sukladno stavku 4. članka 24. ovog Pravilnika.

Ukoliko u tijeku važenja Ugovora o pravu uporabe oznake Savjet ocjeni da su potrebni dodatni nadzor i ispitivanja ili da postoji sumnja u zloporabu korištenja oznake, Vinistra obavještava, uz obrazloženje, podnositelja zahtjeva o opsegu i specifikacijama kontrolnog nadzora i/ili ispitivanja. Ako podnositelj zahtjeva može dokumentirati neopravdanost sumnje, Savjet može odustati od zahtjeva za kontrolni nadzor i/ili ispitivanje.

Korisnik oznake ili od njega ovlašteni predstavnik dužni su biti nazočni prilikom provedbe nadzora.

Korisnik oznake obvezuje se, tijekom važenja Ugovora o pravu uporabe oznake, a u cilju nadzora nad uporabom oznake, dopustiti članovima Povjerenstva pristup u sve radne prostorije koje koristi za proizvodnju i prodaju, te bez naknade staviti na raspolaganje uzorke vina potrebne za ispitivanje.

Troškove ispitivanja iz prethodnog stavka snosi IDA.

Članovi povjerenstva dužni su sve podatke prikupljene tijekom provedbe nadzora čuvati kao poslovnu tajnu.

Povjerenstvo je dužno sastaviti pismeni zapisnik o provedbi nadzora. Zapisnik se sastavlja u tri primjerka od kojih se izvorni ostavlja korisniku oznake, jednu kopiju zadržava povjerenstvo, a jedna se kopija dostavlja IDA-i.

Uporaba i zaštita oznake Istarska kvaliteta

Članak 33.

Oznaka Istarska kvaliteta za vino Teran stavlja se na grlić boce ispod termokapsule.

Tehničke podrobnosti o načinu uporabe oznake sadržane su u Elaboratu o vizualnom identitetu i Knjizi grafičkih standarda iz članka 6. ovog Pravilnika

Članak 34.

Oznaka Istarska kvaliteta je registrirana u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, kao zajednički i jamstveni žig.

Vlasnik oznake Istarska kvaliteta je IDA.

IDA zaključuje s Vinistrom Ugovor o korištenju oznake Istarska kvaliteta.

Vinistra je dužna dostaviti IDA-i godišnje izvješće o uporabi oznake za prethodnu godinu do najkasnije 31. siječnja.

Članak 35.

Proizvođačima vina koji podnesu zahtjev, Vinistra putem ugovora može dodijeliti pravo korištenja oznake Istarska kvaliteta za one količine vina koje udovolje kriterijima iz ovog Pravilnika.

Korisnik oznake dužan je voditi evidenciju o broju zaprimljenih i uporabljenih markica sa znakom IQ.

Članak 36.

Neovlaštena uporaba oznake podliježe sudskoj zaštiti u skladu sa Zakonom o žigu (Narodne novine br. 173/2003.).

U slučaju neovlaštene uporabe oznake Savjet može zatražiti pokretanje postupka pred stvarno nadležnim sudom.

Promidžba

Članak 37.

Godišnji plan promidžbe oznake te pripadajući mu proračun donosi IDA u suradnji sa Savjetom i Vinistrom. Troškovi promidžbe idu u cijelosti na teret IDA-e (dio sredstva koji se prikupi od korisnika oznake može se koristiti za promidžbu).

Provedba godišnjeg plana promidžbe može se dodijeliti stručnim službama IDA-e ili Vinistre, odnosno drugim institucijama ili tvrtkama.

Mjere i sankcije

Članak 38.

Savjet, na temelju prijedloga Vinistre i stručnog mišljenja Povjerenstva, može odlučiti o oduzimanju prava uporabe oznake, uz obrazloženje, i prije isteka važenja Ugovora u slučaju:

– uporabe oznake za vino koji više ne ispunjava uvjete temeljem kojih je oznaka dodijeljena;

– isteka roka za ostajanje vina u prometu iz članka 13. ovog Pravilnika;

– uporabe oznake Istarska kvaliteta za vina koja nisu obuhvaćena ugovorom iz članka 35.;

– nedovoljne suradnje s Povjerenstvom, odnosno sprječavanja njegovog rada;

– neispunjavanja financijskih i drugih obveza koje proizlaze iz Ugovora i ovog Pravilnika.

Protiv odluke Savjeta iz prethodnog stavka korisnik oznake može, u roku od 15 dana od dana primitka odluke uložiti žalbu Upravnom odboru Vinistre. Odluka Upravnog odbora je konačna.

Korisnik oznake kojem je oduzeto pravo uporabe oznake obvezan je prestati koristiti oznaku u roku od sedam dana od dana donošenja konačne odluke, kojom se Ugovor raskida.

Pravo uporabe oznake se može oduzeti za razdoblje od najmanje godinu do najviše četiri godine, ovisno o ozbiljnosti prekršaja.

U slučaju višekratnog ponavljanja kršenja odredbi ovog Pravilnika, Savjet može donijeti odluku o trajnoj zabrani uporabe oznake Istarska kvaliteta.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 39.

U slučaju da proizvođač vina već dulji niz godina puni vino u boce koje su različite od onih navedenih u članku 15., primjena navedenog članka se odgađa za dvije godine od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika. (kakve su to različite boce kad u članku 15 nije specifizirano koji model boce je predviđen za Teran IQ?)

Članak 40.

Svi možebitni sporovi između korisnika oznake i nadležnih tijela Sustava dodjele oznake rješavat će se sporazumno uz posredovanje IDA-e, ukoliko ne, onda kod stvarno nadležnog suda.

Članak 41.

U slučaju nepoštivanja odredbi ovoga Pravilnika, Istarska razvojna agencija će s udrugom Vinistra razvrgnuti Ugovor o korištenju oznake Istarska kvaliteta.

Članak 42.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osam (8) dana nakon objave u Službenim novinama Istarske županije.

Župan Istarske županije

Valter Flego ♣

Vinistra 02

_________________________

TERAN NAM NA KRASU POMENI VSE. ČE TO IZGUBIMO, VINARSTVA NA KRASU NE BO VEČ…

IZ SLOVENSKIH MEDIJA 

Teran, ki pogosto združuje ljubitelje dobrega vina, tokrat spet razdvaja Slovenijo in Hrvaško. Potem ko je Slovenija teran zaščitila na ravni EU, Hrvaška v Bruslju še vedno išče možnosti, da bi tudi njeni vinarji smeli prodajati vino z imenom teran. Slovenija vztraja, da je hrvaški vlak že odpeljal.

Konzorcij TeranLanska študija več slovenskih in hrvaških znanstvenikov je pokazala, da sta slovenska sorta refošk in teran iz hrvaške Istre genetsko identični, kar pomeni, da njuni imeni označujeta isto sorto, vendar pa obstajajo nekatere morfološke razlike v karakteristiki listov. To je verjetno tudi razlog za to, da so na Hrvaškem menili, da gre za dve različni sorti.

Predsednik Konzorcija kraških pridelovalcev terana Boris Lisjak je dejal, da je bolj kot količina pridelanega terana pomembno to, da proizvodnja terana na Krasu predstavlja okoli 80 odstotkov pridelave vina.

Določene kleti na Krasu imajo 100-odstotno samo teran. Veste, kaj bi pomenilo, če bi izgubili teran? se je vprašal in dodal: Teran nam na Krasu pomeni vse. Če to izgubimo, vinarstva na Krasu ne bo več.

Kot pravi, imajo dokaze, da so Hrvati pred 25 oz. 30 leti kupovali cepljenke trte refošk v Sloveniji. Obstajajo dobavnice, računi, točni naslovi in količine. Iz naših cepljenk hočejo dokazovati, da imajo trto teran. Ti dve trti sta isti, je pojasnil.

Boris Lisjak, aktualni predsjednik konzorcija za kraški teran, i bivši predsjednik toga Konzorcija i tata EU zaštite terana enolog Miran Vodopivec

Boris Lisjak, aktualni predsjednik Konzorcija za kraški teran, te, desno, bivši predsjednik toga Konzorcija i tata EU-zaštite terana enolog Miran Vodopivec. Lisjakova izjava da bi u slučaju da izgube zaštitu za Teran, na Krasu izgubili sve, vinarstva ne bo več, besmisao je jer vinogradarstvo je prosperiralo tamo i prije te EU-zaštite. Ako već Kras kot planota daje slovenskem teranu drugačen, značilen pečat v primerjavi s hrvaškim vinom pod istim nazivom, zašto su Kraševci iznenada odlučili maknuti za svaku zaštitu BITAN geografski (nekad u nazivu toga njihova vina postojeći!) pojam – KRAŠKI (Teran)? I, ako je Kras toliko poseban, na Konzorciju za teran je da okupi što više proizvođača i da pazi da sva vina organoleptikom  primjereno oslikavaju taj teritorij, a onda – nužno je odgovarajuće angažirati se i u marketingu

Poudaril je, da je zadeva z zaščito terana zaključena. Kraševci smo radovedni, če bi se to dogajalo v Italiji, Franciji, Španiji ali kakšni drugi priznani evropski državi, če bi tako pometali z njimi kot z nami? Zaščita terana je dokončna, popolna in čista kot solza, je sklenil.

Nosilec študije Denis Rusjan z ljubljanske biotehniške fakultete poudarja, da je treba ločevati ime sorte in vina. Sort žlahtne vinske trte, ki jih že stoletja tradicionalno gojijo na nekem območju, ni mogoče zaščititi oz. si jih lastiti, medtem ko se vino pod določenim nazivom, v tem primeru teran, ki se ga prideluje znotraj definiranega območje, lahko zaščiti, kar je Slovenija tudi storila, je dejal.

Ob tem je spomnil na primer Madžarske, ki je v vinorodni deželi Tokaj zaščitila vino z istim imenom tokaj, ki ga pridelujejo iz šestih sort, a niti ena od njih v imenu ne vključuje besede tokaj.

Kljub temu so bili slovenski in italijanski vinogradniki primorani spremeniti ime sorte furlanski tokaj, hkrati pa so dobili prepoved uporabe naziva tokaj na etiketah vina, čeprav tovrstno pridelano vino v Sloveniji in Italiji nima z madžarskim zaščitenim vinom tokaj ničesar skupnega. Po mojem prepričanju na Hrvaškem v tej zgodbi dajejo preveliko vlogo sorti oz. imenu sorte teran, je dejal.

Teran se od hrvaškega vina razlikuje predvsem zaradi različnih razmer za pridelavo – drugačnega podnebja, tal, vinogradniške prakse, tehnologije v kleti in načina pridelave vina. Kras kot planota daje slovenskem teranu drugačen, značilen pečat v primerjavi s hrvaškim vinom pod istim nazivom, je povedal.

Teran je zaščiten v EU

Teran je zaščiteno ime za vino iz sorte refošk, ki se prideluje samo na Krasu v Sloveniji. Z nacionalno zakonodajo je zaščiten že več desetletij, z vstopom Slovenije v EU leta 2004 pa je zaščita postala del pravnega reda EU. Slovenska označba porekla teran izpolnjuje vse pogoje veljavne zakonodaje in uživa polno zaščito prava EU,” so pojasnili na ministrstvu za kmetijstvo, gozdarstvo in prehrano.

Komisija je tik pred vstopom Hrvaške v EU podala uradno stališče, da je teran v EU zaščiteno ime za slovenske pridelovalce, ki ga hrvaški pridelovalci po vstopu v EU ne bodo smeli več uporabljali. Hrvaška ni nasprotovala slovenski zaščiti terana, čeprav bi lahko to storila tudi kot nečlanica EU, hrvaška pristopna pogodba pa te zahteve ne pokriva.

V skladu s predpisi EU se ime sorte vinske trte, ki vsebuje zaščiteno označbo porekla, ne sme uporabljati za označevanje kmetijskih proizvodov. V praksi to pomeni, da se z imenom teran ne sme označevati nobeno drugo vino.

Komisija je Slovenijo septembra 2014, več kot leto dni po vstopu Hrvaške v EU, neformalno obvestila, da Hrvaška zahteva podelitev izjeme od tega splošnega pravila. Komisija se pri tem sklicuje na možnost podelitve izjeme z delegiranim aktom, vendar samo v primeru obstoječih praks označevanja.

Hrvaškim proizvajalcem je komisija zaradi lažje prilagoditve omogočila le prodajo starih, predpristopnih zalog terana do njihovega izčrpanja, ni pa jim odobrila označevanja z imenom teran za vino, proizvedeno po pristopu.

Slovenija trdi, da komisija z delegiranim aktom ne more podeliti omenjene izjeme Hrvaški dve leti po vstopu, saj gre za prakso označevanja, ki je nezakonita za vina, proizvedena po vstopu Hrvaške v EU. Ker Hrvaška izjeme od pravnega reda EU ni uredila med pogajanji, je to vprašanje za Slovenijo zaprto, poudarjajo na ministrstvu.

Proizvodnja vina v Sloveniji je v tržnem letu 2013-2014 po podatkih državnega statističnega urada dosegla nekaj več kot 700.000 hektolitrov. Celotno območje vinorodnega okoliša Kras obsega 600 hektarjev vinogradov, 450 hektarjev odpade na sorto refošk, letna pridelava terana pa doseže približno milijon litrov, so pojasnili na kmetijskem ministrstvu. ■

_____________________________

TERAN i REFOŠK SU DVIJE SORTE! SLOVENCI TO NE PRIZNAJU!

Govori, i lijepo objašnjava prof. dr Edi Maletić s katedre za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta

Doista više ne znamo koliko će još trajati još ova trakavica oko Terana.

Dakle, stvar je ovakva, kaže prof. dr. Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta:

– mi smo u našoj studiji utvrdili da nedvojbeno postoje dvije sorte, Teran i Refošk (Refosco). Međutim, glavni problem, zbog kojega je i nastao cijeli spor, je da Slovenci NE PRIZNAJU TERAN ZA SORTU, već smatraju da se ova sorta (a zaista se radi o sorti s naše i njihove strane) naziva Refošk, što je krivo. Oni dakle smatraju da je Teran VINO dobiveno od te sorte, a da se ona ne naziva tako, znači teran, već Refošk. Da je to istina, onda bi oni imali pravo, dakle, zaštiti vino s nazivom Teran.

Prof. dr. Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta

Prof. dr. Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta: Teran i Refošk dvije su sorte a to Slovenci ne priznaju

– međutim, to nije moguće jer smo dokazali da Teran postoji kao sorta, odnosno da ovoj sorti to treba biti glavno ime (PRIME NAME – u našem radu smo naširoko elaborirali povijest ove sorte), da je tako zovu i Talijani, a da je Refosco (kod nas u HR Refošk) druga sorta. Nitko ne može zaštitititi ime sorte, i to je naš najveći adut u tom sporu. Pa zamislite da Francuzi zaštite Chardonnay ili Cabernet Sauvignon?!

Činjenica je da su se ovi nazivi brkali kroz povijest, pa će se negdje i kod nas naići na Refošk kao sninonim za Teran, a to je u Sloveniji redovita pojava, odnosno čak i službeni stav, pa oni na svojoj sortnoj listi nemaju Teran, jer smatraju da ne postoji kao sorta! Da su Slovenci zaista u pravu, to bi značilo da mi stoljećima krivo nazivamo ovu sortu u Istri!

Glavni je problem u tvrdoglavom stavu Slovenaca da Teran može biti samo naziv vina, a da se sorta s nazivom Refošk, što povijesno, ampelografski niti genetički nije istina. Istina je jedino da se je zaista ponekad tako Teran označavao, posebno u slovenskom dijelu Istre. Na kraju, ne može se zanijekati postojanje naziva Teran za ovu sortu (tako je zavedena u međunarodne baze podataka, stoljećima se tako kod nas i u Italiji označava). No, s obzirom da postoji Refošk kao zasebna sorta, Refošk nikako ne može biti Teranu sinonim.

Da su Slovenci svoje vino zaštitili kao npr. “Kraški Teran”, a da pritom ne brane nama upotrebu naziva Teran, sve bi bilo OK. Međutim, EU-komisija je napravila pogrešku, pa dopustila zaštitu naziva vina Teran, naši na to nisu tada obraćali pažnju, pa smo eto sad uzvelike i zbog toga u problemu. Ali, kako god da okreneš, činjenice su na našoj strani, što smo sve lijepo podastrli u radu. ■