SVIJET u ČAŠI – 12.2021 – WORLD IN a GLASS

kroz/through

ŽELJKO SUHADOLNIK

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you_____

SVIJET u ČEŠI u 30. godini! Tvorci: MLADEN HORIĆ, direktor (u sredini), ŽELJKO SUHADOLNIK, glavni urednik (lijevo), te MARKO ČOLIĆ , urednik fotografije (Zoran Lutz, Indugraf)

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

⦁ Razdoblje svođenja računa i slavlja: U PRVOM PLANU – ŠKAULJ IZ NADINA NA ŠVEDSKOM KRALJEVSKOM DVORU;  ZDENKO MILAS – TRADICIJA KAO VJEČNA INSPIRACIJA; VINA SENJANOVIĆ – NAPOKON VIS, i VUGAVA; LUVIJI u METROPOLI; FULIRANJE NA SVJEŽEM ZRAKU OLEANDERICE; PLEŠIVIČKI MASTERCHEF BERNARD i VINAR GODINE VELIMIR u OČEKIVANJU BOŽIĆA ⦁ BRAIDA ZIMSKE RADOSTI – BARBERA i BIJELI TARTUF PLEŠU NA SNIJEGU ⦁  BEST OF CHILE, POD HRVATSKIM PREDSJEDNIKOM ⦁ ANTUN KATUNAR – FEŠTA OD MEDAJ’  ⦁ MJEHURIĆI NA KRAJU i NA POČETKU GODINE – ISTENIČ, DEGRASSI, KOTA ⦁ WOW – PRVO DESETLJEĆE ⦁ VINARIJA CMREČNJAK i REVIJA SVIJET U ČAŠI – TRI DESETLJEĆA

______⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 12.2021 – BUYING GUIDE ⦁______

Razdoblje kad se slavi, ali i – kad se svode računi…

A PROSINAC JE KRENUO TAKO DOBRO…

Kraj kalendarske godine razdoblje je, uobičajeno, slavlja, ali i doba svođenja računa vezano uz ono što je u toj godini radom ostvareno. Prosinac 2021. u više aspekata počeo je jako dobro. Nakon perioda zabrinjavajućeg porasta broja zaraženih, broj oboljelih krenuo je u Lijepoj našoj jače silaznom putanjom, i to je dalo dodatni polet priređivačima adventskih događanja, i posjetiteljima tih događanja.

Zagreb su na prijelazu iz studenoga u prosinac i u prvim danima prosinca, zahvaljujući angažmanu Vjekoslava Madunića, umirovljenog spikera Hrvatskog radija koji je posljednjih nekoliko godina svog redovnog radnog staža na HRT-u posvetio i izvještavanju o događanjima na vinskoj sceni Lijepe naše i zemalja u okruženju, posjetile vinske kuće upečatljivo zlatnog sjaja, ipak, začudo glede kakvoće svojih proizvoda svakako u javnosti nekako preslabo vidljive s obzirom na dragulje što ih nude u boci, riječ je u prvom redu o vinogradarsko-vinskim posjedima Šime Škaulja iz Nadina u zadarskom zaleđu, te Zdenka Milasa iz Ljubuškog u BiH. Pažnji Kronike nisu promaknuli nastupi, u Metropoli, Milana Senjanovića, vrlo ozbiljnog, ambicioznog, materijalno potkovanog i, što je također bitno – obećavajućeg za vinogradarsko-vinarski otok Vis (da se ne zaboravi: priča o povijesti vinogradarstva i vinarstva na prostoru što ga je obuhvaćala bivša država, Jugoslavija, počela je, sudeći po arheološkim nalazima, upravo na Visu, šest stoljeća prije Kristova rođenja!), te hvarske obitelji Bracanović Luviji, koja sada, napokon s pojavom mladih snaga – sina Roka i snahe Đurđe, ima dodatnu snagu i šansu napraviti dosta za hvarski pošip i, posebice, za dalmatinski prošek, u međunarodnim okvirima osporavan zbog tvrdog stava proizvođača talijanskog prosecca.

Vrijedno je u nastavku navesti ponešto i o berbi međunarodnih medalja u 2021, te o obljetnicama, nekima koje dosižu i 10 godina, a nekima bogme koje pokrivaju i po tri desetljeća…  Ali, krenimo redom.

ŠKAULJ iz NADINA do ŠVEDSKOG KRALJEVSKOG DVORA – Prijelaz iz studenoga u prosinac te početak prosinca u Zagrebu su obilježili nastupi dviju dragulj-vinarija –  od Šime Škaulja iz Nadina kod Benkovca, te od odvjetnika Zdenka Milasa iz Ljubuškoga.

Tomislav Škaulj, Vjekoslav Madunić, Šime Škaulj i sommelier Tomo Jakopović (Marko Čolić)

Jedna od posebnih hrvatskih vinskih priča počela je, i još uvijek traje, u Ravnim kotarima u Nadinu. To malo mjesto u benkovačkoj općini bilo je okupirano devedesetih godina a nakon Oluje i povratka stanovništva 1996. krenulo se tamo u podjelu zemljišta lokalnom stanovništvu, te s obradom vinograda. Odlukom gradskoga vijeća Benkovca, polja u vlasništvu države i PK Zadar, poznata pod nazivom Nadinsko blato, dana su u koncesiju Nadinjanima i bivšim djelatnicima PKZ-a. Onaj tko je bio zainteresiran mogao je dobiti na upotrebu 2,5 hektara vinograda na rok od tri godine. Nadinjani su se vrijedno prihvatili posla, i kad je istekao prvobitni rok 1999. Ugovor im je produžavan godinu za godinom. A 2006. su se stekli uvjeti da se potpišu novi ugovori do 2030. godine, koje su Nadinjani objeručke prihvatili i od 2007. do danas obnovili oko 70 do 80 posto vinograda novim sortama. Krenulo se sa Merlotom, Cabernet sauvignonom, Cabernet francom te autohtonima Maraštinom, Pošipom, Plavinom, Crljenkom a Šime Škaulj i Tomislav Glavić zasadili su i Grk.

Špica Škauljevih – Merlot barrique, Cabernet sauvignon barrique, Carl Gustaf Private Collection, te desertni Merlot. Dolje lijevo: Šime Škaulj u svom podrumu (suhiucasi)

Škaulji su 2013., kao i drugi iz sela, konačno otkupili zemlju u Nadinskom blatu i postali vlasnici.

Danas Škauljevi imaju oko 15 hektara vinograda u vlasništvu i 3.5 ha u najmu, što im omogućava prosječni godišnji urod  za  90 do 100.000 litara vina na isto toliko trsova. Inače ukupni je kapacitet 200.000 litara ali po riječima sina Šime Škaulja Tomislava proizvodnja će se zadržati u sadašnjim okvirima. Još prije dvadesetak godina Škaulji su prešli na eko uzgoj, tako je i danas a kontrolu tijekom godine radi Agribiocert, ovlaštena agencija. U Nadinskom blatu više od 70 posto od ukupnih 370 hektara vinograda se tretira na taj način.

Enolog-savjetnik Miodrag Mićo Hruškar

U Zagrebu su Škaulji predstavili devet mirnih vina i završno, kao iznenađenje kuće, novitet pjenušac od Crljenka. Počelo se s Bilim cuvéeom 2020 od maraštine, debita i chardonnaya, nastavilo s Maraštinm 2020, pa Roséom 2020 od syraha i grenachea i crnom mješavinom Tomislav 2020 od plavine, merlota, syraha i cabernet sauvignona. Na kvalitativnoj i dakako cjenovnoj stepenici iznad zasjao je Syrah 2018. A izvanserijskima su se, potom, pokazali Merlot iz 2017, pa Cabernet sauvignon 2017 (39 g/lit suhog ekstrakta!), i mješavina u omjeru pola-pola merlota i cabernet sauvignona Carl GUSTAF cuvée 2016., posvećena švedskoj kraljevskoj obitelji članovi koje su 2013. godine bili u gostima kod Škauljevih u podrumu i tom prigodom dali su odobrenje da vino ponese naziv Carl Gustaf!

Škauljevi, koji u enološkom smislu tijesno surađuju s enologom Miodragom Hruškarom i sa zagrebačkom savjetodavnom kućom Eno-ekspert, inače, pripremaju još iznenađenja u svojoj ponudi etiketa, a riječ je o tome da su, što se tiče bijelih kultivara, zagrizli za korčulanski Grk te su pokusno posadili četiri izabrana njegova klona. A na nagovor našeg iskaknutog stručnjaka za vinogradarstvo Edija Maletića zasadili su, također pokusno, neke portugalske bijele sorte kao Arinto i Fernao Pires. Što se pak tiče crnjaka, koji u Ravnim kotarima, pokazalo se to eto u više navrata, mogu snažno zablistati, opet na nagovor Edija Maletića, pokusno su zasadili francuske sorte Malbec i Mourvèdre i postugalske kultivare Touriga franca i Vinhao. Eksperimentalni vinograd proteže se na oko 1,5 hektara. Za nekoliko godina, nakon što se vidi kakav će rezultat pokazati koja od spomenutih eksperimentalno uvrštenih sorata odlučit će se koje kultivare saditi u većoj mjeri.

Vinarija Škaulj na kućnom pragu plasira oko 50 posto svoje vinske produkcije, a nekih 30 posto ide u lanac HORECA.  Nešto se vina i izveze – u zvozi u Njemačku, Austriju, Švedsku i Češku. ♣

ZDENKO MILAS: TRADICIJA KAO VJEČNA INSPIRACIJA – U svom višedesetljetnom profesionalnom druženju s vinom imao sam se prilike susresti uistinu s pravim jednim morem Bakhova nektara i s etiketama iz cijeloga svijeta. Unutar toga, s uistinu fantastičnim, prestižnim eno-uradcima! Kao veliko veselje i veliku čast doživio sam prisustvovanje prezentaciji, u prosincu 2021., serije butelja iz portfelja Zdenka Milasa iz Humca kod Ljubuškoga, predsjednika tamošnje Udruge vinogradara i vinara.

Zdenko Milas (desno) i sommelier Tomo Jakopović (Marko Čolić)

Zdenko Milas je odvjetnik i, sa sinom Tomislavom, magistrom ekonomije, na degustaciju u Zagreb je donio sedam vina, jedno bolje od drugoga, vina koja su, moram to reći, na najboljem putu do, maltene, savršenstva!  Žilavka 2018, Žilavka 2016, Blatina 2015, Blatina reserve 2012, Trnjak 2017, Merlot 2013 barrique i Merlot 2011 reserve. Puna, kompleksna, upečatljiva i elegantna terroirska vina. Još me nikad žilavka nije tako oduševila kao ova dva prvospomenuta uzorka, posebice ovaj drugi, stariji. 13,5 vol % govori o snazi. Crnjaci su dozrijevali po dvije godine u novim bačvicama Seguin Moreau, međutim drvo je odlično uklopljeno. Blatine  također jedinstvene, posebice rezerva 2012, tu je uz 80 posto nosećeg kultivara i malo Alicante bouscheta te Trnjka. Trnjak 2017 barrique gust, složen, obećavajuć, vino još nije bilo dovršeno bio je to uzorak izvađen iz bačvice samo za ovo kušanje, osebujno. 14,5 vol %! Merloti, obogaćeni sa po 10 posto cabernet sauvignona, izvanredni. Slani, mineralni, intrigantni, ovaj iz 2011. sa čak 37 g/lit suhog ekstrakta! Moje ocjene: Žilavka 2016 – 92/100; Blatina reserve 2012 – 93), Merlot barrique 2013 – 92, Merlot reserve 2011 – 94/100

Milas vina (Marko Čolić)

Tako je to kad se vinom bavi osoba koja je u svojoj devetoj godini počela raditi u trsju – u obiteljskom vinogradu s tada 1100 loza, osoba posebno privržena vlastitom zavičaju te tradiciji, prihvaćenoj kao nadahnuće. Intelektualac koji je karijeru napravio kao odvjetnik i koji je u zreloj dobi ponovno ušao u vino međutim ne tek, kako je to nerijetko običaj, kao investitor u financijski obećavajući biznis, nego sa srcem i s osobitom poštovanjem prema zavičaju, sebi je dao dodatnog truda i uložio dodatno vijeme I trud da bitno osuvremeni, usavrši svoja osnovna uz roditelje stečene tehnološka saznanja vezana uz uzgoj vinove loze i rad u podrumu.

– Iz djetinjstva i mladosti još nosim slike starih vinograda te ljudi koji su teško živjeli i radili ali su se borili da u kući imaju dobru kapljicu vina za sebe i za prijatelja. Poslije, u zreloj dobi, promatrao sam te ostatke loze koja se još bori sâma da ostane na životu iako je odavno nitko nije posjetio! To me nadahnjivalo! Da učinim neki korak u svom životu, da pokušam promijeniti tu sliku zapuštenih vinograda, da stvorim jednu novu ljepotu, da skrenem pogled na ono što sam radio kao klinac, da sa članovima svoje obitelji zadržim čvrstu vezu s našom prošlošću. Tradicija, vječna inspiracija. Sve što danas radimo na zemlji povezali smo sa znamenitostima našeg zavičaja, dakako i s Humačkom pločom kao velikim znakom povijesti kulture ovoga kraja – kazao je Zdenko Milas.

Danas Milasi imaju deset hektara vinograda s 35.000 trsova, ulgavnom na pjeskovitom terenu bogatom kremenom. Godišnje proizvode oko 40.000 litara vrhunskoga vina. Zdenku u poslu pomažu tri sina i supruga Marija.

Zdenko Milas u svom vinogradu, te, dolje, u podrumu…

Širenje starog obiteljskog nasada iz 1955. godine počelo je 2004., kupnjom novih terena i novom sadnjom, te kupnjom novih vinograda od tete. Sorte su Žilavka, Bena, Krkošija, Blatina, Trnjak, Alicante Bouschet, Cabernet sauvignon i, od 2011. godine Merlot. Milasi planiraju u 2022. zasaditi vinovom lozom još 7,6 ha terena, uz domaće kultivare sadili bi još Merlota i Cabernet sauvignona.

Vinarija Milas se nalazi u Humcu kraj samostana sv. Ane gdje je najstariji muzej u BiH, a tamo je i Humačka ploča pisana glagoljicom s elementima bosančice, datirana negdje početkom 12. stoljeća. Milasi su je stavili na etiketu boce… Na početku su osnivanja tvrtke u Hrvatskoj koja bi vino uvozila u Lijepu našu a onda dio izvozila i dalje u Europu. ♣

VINA SENJANOVIĆ: NAPOKON VIS, i VUGAVA! – Silno smo se, u Hrvatskoj, raspričali o kapljici Lijepe naše, ali posljednjih više godina nekako smo zaboravili na otok Vis kao jedno od ishodišta hrvatskoga vina i kao kolijevke vrlo značajne ali nažalost i s vremenom marginalizirane sorte Vugava. Valjda kao jedini koji je na otoku Visu ostao konstantno, u kontinuitetu, vjeran vinovoj lozi i Vugavi pamtit će se Antonio Lipanović. Tek ove godine, napokon, imali smo priliku nazočiti ohrabrujućim prezentacijama akcija na revitalizaciji vinogradarstva i vinarstva  na otoku – najprije su se sa svojim uradcima pokazali  poslovnjaci i bračni par Marko i Marina Vojković, koji su izašli s vugavama i plavcima pod etiketom Vislander, a onda je, u prosincu, pred širu javnost izašao i Milan Senjanović,  s jako dobrim vugavama i plavcima što nastaju od grožđa s viških pješčanih polja.

Milan Senjanović, Vina Senjanović, prezentacija, s večerom za goste, u zagrebačkom restoraniu Trilogija Fino & Vino, organizatorica i voditeljica bila je prof. Marija Vukelić (Julio Frangen)

Na večeri vina Senjanović u zagrebačkom restoranu Trilogija fino& vino, vinar Senjanović  ispričao je svoju znimljivu priču bijega iz Splita na otok, u prirodu…

Senjanović je inače po profesiji inžinjer brodogradnje i dugo je bio zaposlen u splitskom brodogradilištu. On i njegova supruga, kao veliki ljubitelji boravka u prirodi, na otvorenome, i već zasićeni skučenošću u modernim stambenim neboderima te splitskom gradskom vreveom a i predviđajući – očito: ispravno! – poslovni krah brodogradilišta, počeli su krstarenjem Jadranom svojom jahtom tražiti tiho i mirno mjesto kamo bi se preselili i skrasili. Ono što su tražili našli su upravo na otoku Visu u Tihobraće polju, gdje su odlučili kupiti zemlju, posaditi vinograde i posvetiti se vinogradarstvu i vinarstvu.

Senjanovićeve butelje pripremljene za Fino & Vino – vugava, rosé, pa crljenak, plavac mali nekoliko berbi, te prošek Lovre Dolje: Fina vina uz finu, u Trilogiji Fino & Vino po domaćem receptu prigotovljenoj hrani ( Julio Frangen)

Vinski hobi počeo je 2003. godine, a ubrzo je prerastao u posao: vinogradi se danas protežu na nešto više od tri hektara, a ukupna je proizvodnja godišnje oko 15.000 butelja vina. Vinarija Senjanović nastavlja svoj put obiteljske vinarije s vinima vrhunske kvalitete: u vinograde i podrum sve više ulazi i mlađi sin Ante, ujedno autor zanimljive etikete.

– Tvrtka Senjanović vina d.o.o. u potpunosti je u vlasništvu članova obitelji. Početak poslovanja datira s 2003. godinom kupnjom prvog dijela poljoprivrednog zemljišta na otoku Visu u području Tihobraće polje, prvorazrednog zemljišta za kvalitetnu vinogradarsku proizvodnju. Okrupnjavanje poljoprivrednog posjeda dovršeno je 2005. godine kada se u registar poljoprivrednih gospodarstava upisuje cca 1,7 ha vinograda i cca 1,3 ha maslinika. Tijekom 2005. i do 2007. posađeno je ukupno 8.500 trsova vinove loze sorte Plavac mali i 220 stabala masline.

Senjanovici: vinograd

Ukupna površina imanja u vlasništvu gospodarstva je oko 3,5 ha čime se ispunilo uvjet za mogućnost gradnje poslovno–stambenog objekta na poljoprivrednom zemljištu. U sklopu imanja tijekom 2006 i 2007. izgrađena je zgrada prvog dijela vinskog podruma radne površine cca 200 četvornih metara i opremljena osnovnom podrumarskom opremom. Od tada razvoj poslovanja teče postupno, ovisno o mogućnostima ulaganja vlastitih sredstava – ispričao mi je Milan Senjanović.

Senjanovici – pejsaž, te detalj vezan uz obiteljsku kuću i vinski podrum

Započevši kao OPG, gospodarstvo prelazi o formu obrta 2006. godine radi mogućnosti povremenog zapošljavanja radnika, ovisno o opsegu radova vezano za podizanje vinogradarskih nasada. Temeljem predviđanja daljnjeg rasta poslovanja gospodarstvo se kroz Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline transformira u trgovačko društvo Senjanović vina d.o.o. Komercijalno relevantna prodaja vina započinje 2009. godine, a već 2010. godine vina dobivaju vrhunsku kategoriju.

– Temeljem dobrih proizvodnih i prodajnih rezultata počeli smo planirati daljnji razvoj, te smo u sklopu takvih razmišljanja 2009. godine sklopili ugovore s RH o zakupu vinogradarskog zemljišta ukupne površine cca 1,8 ha na kojem su posađena dva vinograda: jedan s oko 1.000 sadnica sorte crljenak i drugi s pretežito bijelim sortama, to su konkretno Vugava, Pošip, Rukatac i Kuč, svaka po 1.000 sadnica, te crnom sortom Dobričić sa 600 sadnica. Porastom asortimana i količine proizvodne pokazala se, dakako, nužnost ulaska u investiciju proširenja podruma i pratećih sadržaja. Tijekom 2021 godine odnosno početkom 2022. planiramo u potpunosti dovršiti projekt proširenja vinskog podruma tako da će mu ukupna površina biti oko 400 četvrnih, time će se omogućiti postupno povećanje godišnje proizvodnje vrhunskih vina. Inače, prosječna godišnja proizvodnja je oko 70 do 80 hl plavca malog i 40 hl vugave. Vino se većinom prodaje ugostiteljskim objektima na otoku Visu te u manjoj mjeri u Splitu i Zagrebu, izravnom dostavom – kazao je još Milan Senjanović.

Milan Senjanović sa sinom Antom, na prezentaciji u Zagrebu, te Senjanović senior u vinskom podrumu, uz bačvice

Večera u Trilogiji Fino & Vino počela je s vrlo ugodnom izvornom viškom Vugavom 2020, vinom mediteranskoga karaktera: posjetitelji su ga opisali kao opojno, mednih nota, bogatog okusa.  Ružičasti Opol 2020 pratio je zagrebačku verziju viške pogače, otočkoga poznatoga jela. Uz  vrlo ukusno težačko jelo na žlicu – paštu fažol, serviran je Crljenak 2019, vino koje se zasad može naći samo u podrumu vinara Senjanovića. Plavci obitelji Senjanović pokazuju fini sklad i lijepu pitkost. Uzgajaju se na Tihobraće polju, na putu iz Visa prema Milni, po njemu su i nazvani. Na degustaciji su bila tri Plavca Tihe Braće, godišta 2018., 2017., 2016. Kod plavaca su naglašeni mekoća i elegancija koje potječu od pješčanoga tla. Uz plavce je kuhinja restorana Trilogija Fino i  Vino poslužila ukusni Beefsteak u umaku od plavca i suhih šljiva. Posebno iznenađenje iz vinarije bio je Prošek Lovre 2015, dalmatinsko desertno vino, proizvedeno od plavca maloga. Naziv je dobilo po unuku Milana Senjanovića, i dok se čeka njegov 18. rođendan, otvara se samo u posebnim prigodama.

Vinar Milan Senjanović pozvao je goste restorana da dođu na otok, osjete „terroir“, obiđu vinograde i podrum Senjanović, a do posjeta Visu,  preporučio je vugavu za Badnjak odnosno za Staru godinu, a Plavac Tihe Braće 2017 uz božićni odnosno novogodišnji ručak. Vina se, konkretno, mogu kupiti u vinotekama Vivat Fina Vina. ♣

LUVIJI u METROPOLI – Posebna, samozatajna, s autentičnim vinima, vinarija Luviji nudi svoj pogled na hvarsku kapljicu. Vrlo dugo je prisutna na hrvatskoj vinskoj pozornici, međutim istodobno i premalo je poznata izvan svojega otoka Hvara. Vinarija, smještena na samom ulazu u grad Hvar, naglasak je u plasmanu svoje kapljice, među kojom se oduvijek isticao prošek, stavila na konobu Luviji RoofTop, s koje se, inače, pruža lijep pogled na hvarsku kadetralu. Vina Luviji prate izvorna dalmatinska jela u tom obiteljskom ugostiteljskom objektu koji postoji i dobro radi od 1996. godine.  Luviji je, inače, stari obiteljski nadimak nastao od talijanskog Luigi (Vjeko), pa su po njemu nazvani obrt, vinarija i konoba.

Vina Luviji na prezentaciji u zagrebačkom restoranu Trilogija Fino & Vino (Julio Frangen)

Sad kad su posao od roditelja Vjeke Luvijija i mame Ette Bracanović preuzeli mladi naraštaji – sin Roko i njegova supruga Đurđa, valjda je stiglo vrijeme i za širu afirmaciju kapjice Luviji! Roko i Đurđa Bracanović s buteljama Luviji nastupili su u zagrebačkom restoranu Trilogija Fino & Vino, poznatome po vrlo profinjeno prigotovljenim gastro-delicijama i po jako dobroj vinskoj karti.

Nastup Luvijija i Zagrebu organizirala je promotorica vinske kulture prof. Marija Vukelić, nakon što se i osobno uvjerila u kvalitetu vina Luviji na 3. Jelsa Summer Wine Tastingu u kolovozu 2021 (kušanju naslijepo u okviru projekta Vinskih zvijezda i udruge Hvar Otok vina). Pošip Luviji  2020. bio je  jedan od boljih u kategoriji bijelih vina otoka. Na jesenskoj zagrebačkoj prezentaciji Najboje  od Hvara  isti je pošip dobio najviše glasova publike, a na radionici Prošek vs Prosecco (6.10.2021.), briljirao je upravo prošek Luviji! Nedavno je u Splitu održana B2B prezentacija hvarskih vina i tu je i mladi Pošip 2021. osvojio publiku!

Prezentacija kapljice Luviji s jelima prigodno prigotovljenima uz vina za večeru, a dolje Đurđa i Roko Bracanović uz organzatoricu večeri/večere i prezentericu prof. Mariju Vukelić (Julio Frangen)

Vinogradi Luviji nalaze se na unutrašnjoj strani otoka, između Hvara i Milne. Tamo je četiri hektara zasađenih vinovom lozom, uglavnom bijelim sortama. Za razliku od južnih padina otoka zvanih Hvarske plaže, gdje prevladavaju crne sorte, posebice Plavac mali, ovo je područje bijelih kultivara. Bracanovići su se bili okušali i s crnjacima nazvanima Pakleno vino – od cabernet sauvignona i merlota zasađenim na Paklenskim otocima kod Hvara, gdje je trsje imao i znani hvarski vinar Andro Tomić, ali veselje nije dugo potrajalo, naime divlje svinje postajale su sve agresivnije i malo pomalo – uništile su vinograde… Danas Luviji proizvode ukupno oko 12.000 litara vina. Roko je uključen u proizvodnju vina, i tu značajnu podršku ima u enologu-savjetniku Viktoru Zdilaru koji je zanat pekao u Imotskome, a njegova supruga Đurđa se bavi marketingom i prodajom.

Bracanovići proizvode dva bijela vina, vrhunski Pošip, koji redovito prati epitet vrhunskoga, i cuvée Luviji, kvalitetno vino od maraštine, tribjana, zlatarice i kurtelaške. Imaju i nešto crnog vina, nakon što je propala avantura na Paklenskim otocima napušteni su i cabernet sauvignon i merlot, danas nešto crnjaka Luviji rade od lokalnog Plavca maloga.  U Trilogiji Fino & Vino u Zagrebu Luviji su predstavili mlad i veseo, pitak Luviji 2021, zatim Pošip Luviji 2021, kombinacija grožđa iz oko 40 godina starog nasada i petogodišnjeg nasada iz najnovijeg vinograda, pa Rosé Luviji 2021 od Plavca malog, te Pakleno vino Luviji 2019 – od Plavca maloga koji je odležavao samo  u inoxu, i Pakleno vino Luviji barrique 2017  dozrijevan u drvenim bačvicam, za kraj ponuđen je Prošek Luviji 2016, proizveden od više sorti – Maraštine, Trbljana, Kurtelaške, Smederevke i malo Zlatarice. Prošek odležava na starom finom talogu, u bačvi staroj preko sto godina.  Vino je kompleksno, slasno više nego slatko, s ugodnom kiselinom, paše uz desert od smokava, badema, datulja,  uz orahnjaču, rožatu… ♣

Magnetska moć Esplanadine Oleanderice

FULIRANJE NA SVJEŽEM ZRAKU

            Terasa Oleander zagrebačkog hotela Esplanade i ponovno je, i u hladnim danima prosinca, pokazala svoju magičnu privlačnost. U decembarsko vrijeme zgodno osmišljenim scenskim izgledom, bogatim sadržajem i s ponudom odličnih zalogaja i sjajnih pića, posebice pjenušaca, brojne Zagrepčane i goste metropole okupila je na menifestaciji nazvanoj Fuliranje, fuliranje dakako u smislu druženja i određenog simpatičnog udvaranja, a nipošto i fOliranja. Vedro, uz mnogo glasno prštećeg smijeha…

Esplanadina Oleanderica već dvije godine otkako nam pandemija gospodari padala mi na pamet po tome da se upravo na njoj, a gdje bi bile zadovoljene tražene protuepidemijske mjere, moglo organizirati posebno izdanje festivala Zagreb Vino.com koji je stekao veliki ugled ne samo unutar granica Hrvatske, a koji je upravo predlani trebao proslaviti jubilarnih 15 godina održavanja, od čega 14 upravo u Esplanadi. Na temelju viđenoga za vrijeme zagrebačkog Advenata na Zrinjevcu da publici u Zagrebu nimalno ne smeta boravak na otvorenome na događanjima i zimi a na kojima se može lijepo podružiti te nešto fino pojesti i popiti, predlagao sam bio prof. Ivanu Dropuljiću da se, s obzirom na posebne okolnosti, odluči na posebno, smanjeno izdanje Zagreb Vino.coma upravo na Terasi Oleander, tako da se znaačajni jubilej ipak na neki način dostojno obilježi, međutim on nekako nije bio sklon takvom rješenju.  Vesela atmosfera sada na Fuliranju na Oleanderici pokazala je da je šteta što mu nije bila draga ta mogućnost improvizacije… ♣

Velimir Korak i njegova kćerka Vera, koja gostima objašnjava ponuđena jela i vina kuće (suhiucasi)

Kod plešivičkog Masterchefa Bernarda i kod Vinara godine Velimira Koraka

U OČEKIVANJU BOŽIĆA…

Ekskluzivni fine & dine restoran Korak, na vinorodnoj Plešivici. MasterChef Bernard Korak, tradicijska kuhinja: baka Katarina i mama Mirjana, enolog Josip Korak, sommelijerka Vera Korak, glava svega – vinogradar i enolog Velimir Korak, jedan od onih s diplomom Vinara godine  u izboru prve hrvatske revije za vino, gastronomiju i turizam Svijet u Čaši. U ovome trenutku bez sumnje jedno od najjačih imena hrvatske vinske scene, s iznimnim uspjehom okušao se u najrazličitijim stilovima vina – od mladog novog portugisca i laganije svježe mlađe bijele mirne kapljice preko ozbiljniih bijelih mirnih vina njegovanih u drvu metodom sur lie, preko ozbiljnih mirnih crnih vina i jantarnih vina do pjenušaca rađenih klasičnom šampanjskom metodom te do visokih slatkih predikata, nije se klonio ni destilata, među kojima je i calvados!…

Evo prigodne ponude i atmosfere kod obitelji Korak, u očekivanju blagdana:

                Od Katarine s ljubavlju – ovaj tradicionalni uvod koji je uvijek na meniju bez obzira što se menu mijenja ovisno o dostupnosti namirnica i sezonski. Uključuje sourdough kruh sa 48 sati fermentacije rađen od kombinacije brašna, čipsa od odstajalog sourdough kruha kuhanog  u sirutki (dobivene u procesu izrade bakinog svježeg sira) sa rižom uz koju su kozji sirevi, domaći tučeni maslac rađen od kiselog vrhnja kojega, objašnjava sommelijerka Vera Korak, dobijemo od susjedovog svežeg kravljeg  mlijeka i soli od cvjetne peludi. Tu je i Velimirova šunka, koja je dimljena i sušena godinu i pol. Nudi se i svježi kravlji sir što ga radi baka Katarina, a od susjedinog svježeg mlijeka. Sir je obogaćen s uljem od domaćih sušenih rajčica. Ovaj uvod je pogled u filozofiju Korakovih, a to je da je svježa namirnica najvažnija, naravno mora biti i prezentirana najbolje što se možemo – rekla je za stolom Vera Korak.

Od bake Katarine, s ljubavlju…

Pastrva – repovi pastrve (losos pastrva sa Žumberka) lagano začinjeni sa godinu dana usoljenim limunom, dimljenim samoniklim billjem (stolisnik, mišijakinja i bročika) koje chef Bernard nađe trenutak prije servisa u polju oko našeg imanja, dodan je i čips od kože od pastrve.

Tortellini – tortellini punjeni domaćom skutom, u divljoj cikoriji i peršinu te s pjenom od bunceka i lješnjaka, uz to je i čips od kiselog zelja.

Odojak – konfitirani zatim zapečeni odojak u aromatiziranom soku od odojka, grilanim paprikama, tostiranim pinjolima sa čipsom od kelja, uljem od ljupčeca i prahom od crnog češnjaka

Pastrva i tortellini, te odojak, i ocvirak

Krumpir – janjeće brizle kuhane u piru i njoki od batata glazirani u rajnskom rizlingu iz 2007, karameliziranim jabukama i ciderom od jabuka sa čipsom od mladog i ljubičastog krumpira, te kremom od mladog krumpira i stepke

Fazan – cijeli fazan pečen na grilu, sa kremom od kestena, božićnicama (jabukama) mariniranim u verjusu zatim konfitiranim u smeđem putra, te jus od verjusa

Ocvirak – sladoled od koštica od marelica sa crumbleom od čvaraka.

Velimir Korak, u sredini, u društvu s prof. Ivanom Dropuljićem, osnivačem i direktorom festivala vina I kulinarike Zagreb Vino.com, te Željkom Suhadolnikom, koji i ovom prigodom ukazuje na priznanje Koraku za Vinara 2008. godine u tadašnjem izboru što ga je Svijet u Čaši imao za Vinara godine i za Kuhara godine. Za prof. Dropuljića je važno spomenuti to što u 2022. i on, kao i Svijet u Čaši, obilježava jubilej od tri desetljeća, naime u svijet vina, isprva u smislu vinskog trgovca, Dropuljić je ušao 1992. godine

Čičoka i šipak – crumble od žira, sorbet od šipka, mousse od bijele čokolade i čičoka te karamelizirana bijela čokolada. U ovom desertu nema ni grama dodanog šećera, svu slast je od korištenih namirnica., npr. šipak za sorbet kuhan je u soku od kruške.

Vina Korak u ponudi. Paleta od pjenušaca – bijelog brut nature i roséa nature preko mirnih bijelih (rajnski rizling, sauvignon i chardonnay) i crnih (crni pinot i syrah) do jantarnog vina rađenog dugom maceracijom bijelog grožđa

Vina – sva impresivna! ♣

Ipak bijela praznična idila

PLES BARBERE u SNIJEGU i uz BIJELI TARTUF!

Ipak bijela praznična idila! Evo, na slici: božićni ples k’o ugljen crne barbere po snijegu u vinogradu ponad pijemontskog grada Asti! Riječ je o ponajboljim svjetskim vinima od sorte Barbera – Ai Suma, Bricco dell’Uccellone i Bricco della Bigota, s posjeda Braida. Lomova stakla (boca) u ovom rock’n’rollu na slici nije bilo, tako da okolo po snijegu nema tamno-plavih do gotovo crnih mrlja i točkica, s obzirom da Barbera daje naglašeno tamni crnjak… Koji, inače, kao partner u plesu za stolom izvanredno  paše i uz bijeli tartuf!. Kao i naša Istra naročito dio u okolici Buzeta, tako je i Pijemont, posebice dio između Astija i grada Albe, poznat  kao nalazište tartufa, s kojim se evo, držeći ga u jednoj ruci dok u drugoj pokazuje Barberu, diči Raffaella Bologna, s bratom Beppeom (enologom) vlasnica navedenog imanja Braida…. ♣

U Čileu, po novome s –  predsjednikom hrvatskih korijena

BEST OF CHILE

Gabriel Boric, novi predsjednik Čilea!

Kraj 2021. donio je vijest  zbog koje je vrijedilo – i u vinskom kontekstu! – zaviriti čak u Čile: novim predsjednikom te zemlje, značajnog svjetskog proizvođača Bakhova nektara i voća a u kojoj ima puno doseljenika iz Hrvatske te koja se potezom sjever-jug proteže gotovo cijelom dužinom južno-američkog kontinenta, postao je – Gabriel Boric, hrvatskih korijena, porijekom s otoka Ugljana kod Zadra!

Boric, koji službeno dužnost preuzima 11. ožujka 2022., spominje se kao najmlađi čileanski predsjednik u povijesti te zemlje. Iz Čilea mi se, gle podudarnosti, javio znani tamošnji enolog Sergio Correa Undurraga, s kojim sam se godinama susretao na nekoliko svjetskih ocjenjivanja vina poput Mundus Vinija i Concours Mondiala de Bruxelles, i on mi javlja kako je početkom prosinca važna čileanska vinska bratovština Cofradia al Merito Vitivinicola u najvećoj bačvariji Latinske Amerike zvanoj Toneleria Nacional organizirala kušanje-ocjenjivanje najskupljih čileanskih etiketa cijene kojih se kreću između 103.000 i 610.000 čileanskih pesosa za butelju (tečaj je: 1000 čileanskih pezosa = 1,03 €). Riječ je o vinima za koje najjača specijalizirana novinska vinska izdanja kažu da se nalaze i unutar jedan posto najboljih vina svijeta. Iako u Čileu ima dosta, i to i vrlo uspješnih proizvođača vina hrvatskog porijekla (npr. Matetić, Lukšić Viña San Pedro Tarapaca, Altaiïr Tabalie…), njihovih vina nema na ovom popisu (osobito) skupih etiketa. Evo kako nakon tog vrednovanja izgleda tablica od 10 najboljih čileanaca:

Najboljih čileanskih 10!

1.- CLOS de APALTA 2017 – LAPOSTOLLE,  Apalta Valley, Colchagua Region,  Carmenère  48%, 26% Cabernet Sauvignon, 25% Merlot i 1% Petit Verdot. Alkohol: 15,0 vol %

Sergio Correa Undurraga

2.- CLOS de APALTA 2011 – LAPOSTOLLE, Apalta Valley, Colchagua, 57% Carmenère, 34% Cabernet Sauvignon, 9% Merlot. Alkohol: 14.8 vol %

3.- SEñA 2019 – EDUARDO CHADWICK & ROBERT MONDAVI,  Ocoa , Aconcagua Valley, 60% Cabernet Sauvignon, 21%, Malbec, 15% Carmenère i 4% Petit Verdot. Alkohol: 13.5 vol %

4.- SEñA 2015 – EDUARDO CHADWICK & ROBERT MONDAVI, 57% Cabernet Sauvignon, 21% Carmenere, 12% Malbec & 3% Petit Verdot. Alkohol: 13.6 vol %

5.- ALMAVIVA 2017 – CONCHA Y TORO & BARON PHILIPPE de ROTHSCHILD, in Puente Alto, Maipo Valley, 65% Cabernet Sauvignon, 23% Carmenere, 5% Cabernet Franc, 5% Petit Verdot, 2% Merlot. Alcohol: 15,0 vol %

6.- ALMAVIVA 2009 – CONCHA Y TORO & BARON PHILIPPE de ROTHSCHILD, 73% Cabernet Sauvignon, 22% Carmenere, 4% Cabernet Franc & 1% Merlot. Alkohol:  15,0 vl %

7.- VIñEDO CHADWICK  2018 – CHADWICK VINEYARDS, Puente Alto, Maipo Valley, 97% Cabernet Sauvignon, 3% Petit Verdot. Alkohol :13.5vol %

8.- VIñEDO CHADWICK  2014 – CHADWICK VINEYARDS,100% Cabernet Sauvignon. Alkohol:13.5 vol %

9.- CASA REAL 2018 –  SANTA RITA, Alto Jahuel,  Maipo Valley, 100% Cabernet Sauvignon. Alkohol: 14.3 vol %

10.- CASA REAL 1995 – SANTA RITA,100% Cabernet Sauvignon. Alkohol: 13.5 vol %.  ♣

Analiza 2021

FEŠTA OD MEDAJ’ ANTONA i TONIJA KATUNARA

Raspištoljili se, bogme, Anton i Toni Katunar iz Vrbnika na otoku Krku: odlučili su bogato proslaviti obilje medalja što su ih za vina osvojili većma u tijeku 2021.

Fotka za uspomenu na poziciji Šupele u Katunarovu vinogradu Sveta Lucija

Evo popisa trofeja:

Vinistra 2021: Kurykta reserva 2017, 87,33 bodova i Zlato; Zlatna berba žlahtina 2017,  87,76 bodova Zlato;  Sv. Lucija 2017, 87 bodova Zlato; Festivum žlahtina 2017, 87 bodova Zlato;   Sv. Lucija 2020, 85 bodova Srebro

                Vina od davnina 2021: Kurykta Reserva 2017, 88 bodova Zlato; Sansigot 2019. 86 bodova Zlato; Sv. Lucija 2018, 85 bodova Zlato, Sv Lucija 2020, 83 boda Srebro; Plavac mali 2017. 80 bodova Srebro

CRO Red Blend 2021 – Kurykta Reserva 2018, Srebrno vino s 86,25 bodova, 7.  između 57 hrvatskih mješavina crvenih sorata; Kurykta Šupele 2017. Magnum – 85,50 bodova 10. između 57 hrvatskih mješavina crvenih sorata

                Decanter World Wine Awards 2021 – Žlahtina Sveta Lucija 2020. 89 bodova Bronca;  DWWA 2020: Plavac mali 2017. 93 boda Srebro; Žlahtina Sveta Lucija 2019. 87 bodova Bronca; DWWA 2019: Plavac mali 2015. 88 bodova Bronca

Revija butelja obitelji Katunar

                Katunari su ovom prigodom na druženju s oko 30 novinara i drugih uzvanika i to ne samo iz Hrvatske nego i iz Srbije i Austrije još jednom željeli istaknuti svoj strmi vinograd na kamenitome tlu Šupele na poziciji Sveta Lucija u Dragi Bašćanskoj, pa je prihvat uzvanika na slavljenički skup organiziran upravo tamo: pjenušac Porin, mlada Žlahtina Sveta Lucija 2021. i mladi Plavac mali 2020. iz bokala uz pršut i sir, pa brancin, dagnje, ježinac, alge i pinza sa Žlahtinom Sveta Lucija 2020., hobotnica, grah, komorač i kulen uz Plavac mali 2017., prasac s porilukom, gorgonzolom i ljutikom s Kuryktom Riserva 2017. i presnac s vanilijom uz Prošek 2017. Za pripremu hrane pobrinuo se chef lošinjskog hotela Bellevue Saša Pribičević.

Anton Katunar : bolje umrijeti od litre nego od kapi! Desno: arhiva

Pozicija Sveta Lucija impresivna: prije 13 godina Katunar je spajajući oko tisuću malih parcela kreirao krasan vinograd površine oko 30 hektara, sorte koje je zasadio su autohtone Žlahtina, Sansigot ili Sušćan, Debejan i Kamenina, a od internacionalnih uvršteni su Syrah, Merlot, Cabernet sauvignon i Grenache. Posebna zanimljivost je da se u tom društvu nalazi i Plavac mali kao ponos Dalmacije. To je inače najsjeverniji nasad najznačajnije hrvatske crne sorte s kojeg vina izlaze na tržište, a osvojene medalje dokazuju kako se Plavac mali tamo jako dobro snašao, od južnodalmatinskih plavaca razlikuje se prvenstveno višim stupnjem elegancije. Veliki je potencijal iskazalo i vino od Plavca iz 2020. izvađeno za ovo kušanje iz bačve, njemu samo vrijeme nedostaje da dosegne uglađenost tri godine starijeg brata.

Uz to što je prvi sadio Plavac na Krku, Anton Katunar prvi je vinom od grožđa s položaja Šupele pokazao da Žlahtina ne mora biti samo jednogodišnje vino za osvježenje, nego da može biti i vrlo ozbiljna kapljica. Stanica na putu od vinograda do vinarije bila je crkvica Svete Lucije u kojoj je pronađena Bašćanska ploča, jedan je od najdragocjenijih hrvatskih spomenika, najdulji i podacima najbogatiji među najstarijim hrvatskim glagoljskim natpisima, nastao oko 1100. godine.

Karin Rupena Perdec, Emil Perdec, Ivanka Rosati, Tomislav Radić

Nakon marendajućeg boravka na svježem zraku na Šupeleu prešlo se, dakle, na ručak u vinski podrum Katunarovih. O vinima i mogućnostima njihova sljubljivanja uz hranu puno su lijepih riječi imali sommelieri Josip Orišković, aktualni hrvatski sommelierski viceprvak, Tomo Jakopović iz zagrebačkog Vinskog kluba, Emil Perdec iz Plave Lagune, Karin Rupena Perdec iz rovinjske Ville Dobravac, enologinja Ivanka Rosati te Igor Zlatkov iz creskog turističkog raja Art Farm Filozići, koji proizvodi prekrasne tanjure i pladnjeve od drveta, a donio je i svoj stalak za rezanje pršuta. U dva je navrata, u vinogradu pa u vinariji, praktično pokazivao koliko je stalak dobar.

Jedan od prijatelja-uzvanika – Igor Zlatkov, majstor za izradu drvenih pladnjeva za posluživanje jela, u borbi s pršutima

Anton Katunar sa žlahtinama i Dijana Grgic Vinum In uz kamin na zagrijavanju sa sušćanom ili sansigotom

A poslije ručka prešlo se na rad po sekcijama u susjednu prostoriju u kojoj su izložena i vina. Odličan su dojam ostavile macerirane žlahtine Festivum i Amfora, monosortni sansigot, Kurykta Riserva 2017. od Sansigota i Debejana uz malo Kamenine kao i Kurykta Šupele 2018., mješavina šest crnih sorata iz magnum-boce. Riječ o ovom, riječ o onom i došlo je vrijeme rastanka. Uz punu košaru lijepih uspomena i sa zajedničkom željom za ponovnim sličnim susretom… ♣

_____________________________________________

ABC SIR – IZVOZNI ADUT BELJA

ABC svježi krem sir spade među najsnažnije regionalne brendove, on je, osim na našem tržištu, dostupan i na brojnim inozemnim tržištima. Sa 40 godina tradicije, ABC sir je jedan od najdugovječnijih brendova na tržištu, uza nj su odrastale generacije potrošača. U posljednjih pet godina  zanimanje za taj sir je toliko da je aktualna produkcija sada već pri vrhu maksimalnih kapaciteta. Više od polovice ukupne proizvodnje ide u izvoz. ABC sir se danas može naći na 20 tržišta na tri kontinenta, a rast prodaje nije usporila ni globalna pandemija. Vrhunac potražnje zabilježen je u tijeku uspješne turističke sezone, rast prodaje bio je 15 posto.

ABC sir je pravi, iskreni domaći proizvod jer nastaje isključivo od mlijeka s farmi Belja. Ima sljedljiivost Od polja do stola. Hrvatska je veliki uvoznik hrane, posebno one s dodanom vrijednosti, a primjer Belja pokazuje da nakon zadovoljenja domaćih potreba dio visokokvalitetnih proizvoda možemo uspješno izvoziti. Kao što su brojne zemlje Europske unije globalno poznate po svojoj hrani i kulinarskoj tradiciji, tako i Hrvatska ima svoje prehrambene adute koji su autentični a univerzalno prihvatljivi, jedan od tih je svakako ABC svježi krem sir. ABC sir je, inače, u osnovi vrlo jednostavan proizvod a nastaje od samo tri sastojka: mlijeka (ali od brižljivo njegovanih i kvalitetno hranjenih krava na farmama Belja!!), zatim vrhnja i malo morske, konkretno jadranske soli. ◾

_____________________________________________

Mjehurići na kraju i na početku godine…

EFFERVESCENTS du MONDE & ZAGREB – LJUBLJANA SALONI PJENUŠACA!

Kako godina ide kraju, tako je pjenušac sve više u žiži, ima tu logike jer prosinac je, spomenuo sam već, vrijeme svođenja računa i – slavlja! Ali, s druge strane, siječanj je – vrijeme novog početka, pa su i opet perlice i te kako dobrodošle.

Godina 2021 završila je velikim međunarodnim ocjenjiivanjem pjenušaca Effervescents du Monde a gdje drugdje do li u Francuskoj, riječ je o organizaciji francuske udruge enologa Forum Oenologie koji se kroz godine isprofilirao u priređivanju vrednovanja vina po temama, npr. po sortama, po tipu (mirno, barrique, pjenušci…), a Zagrebački i Ljubljanski salon pjenušaca uoči blagdanskog slavlja održali su zajedničko ocjenjivanje te najavili pjenušave salone odmah s početkom – nadajmo se, Sretne Nove! – konkretno  28.  siječnja u Zagrebu, i dva tjedna poslije, znači  sredinom veljače, u Ljubljani.

Na 19. ocjenjivanju Effervescents du Monde 2021. održanome u Burgundiji s pjenušcma je sudjelovalo 18 zemalja svijeta,  uzoraka za ocjenu poslano je oko 500, a na ocjenjivanju je radilo oko 80 stručnjaka za pjenušce iz niza zemalja, 50 posto ih je bilo izvan Francuske. Dodijeljeno je 160 medalja, od čega 52 zlata i 108 srebra.  Evo, dolje, kroz zastave kao ilustracije, koje su zemlje poslale svoje pjenšce ove godine u Francusku na ocjenu, rezultate je lako moguće vidjeti ulaskom na Internet i na web-stranicu www.effervescents-du-monde.com i klikom na Results/Resultats 2021 i na naziv države ispod svake zastave. A to su zastave Francuske, Švicarske, Italije, Mađarske, Južne Afrike, Kanade, Brazila, Bugarske, Španjolske, Grčke, Belgije, Moldavije, Portugala, Rumunjske, Danske, Rusije, Turske I Čilea. Dakle, pravo svjetsko prvenstvo u kategoriji pjenušaca! Iz zemalja nekadašnje zajedničke države, a koje su znale slati pjenušce upravo i na ovu utakmicu,  s Balkana ove godine ništa.

Na ocjenjivanje pak na ovim našim prostorima a održano u Ljubljani vezano uz oba spomenuta festivala, onaj u Zagrebu o realizaciji kojega brine prof. Marija Vukelić, i onaj u Ljubljani o kojemu brigu vodi Nina Levičnik, stiglo je 76 uzoraka koje su  prijavili i poslali vinari odnosno vinski trgovci iz Slovenije, Hrvatske i Italije. Pjenušce je ocijenila sedmeročlana komisija (tri enologa, dva sommelijera, jedan WSET diplomant i jedan vinski novinar), predsjednik komisije bio je slovenski enolog Dušan Brejc, koji inače vina ocjenjuje već godinama po raznim znanim međunarodnim vrednovanjima plemenite kapljice. Rezultati su službeno objavljeni tik uz kraj 2021. u novootvorenom zagrebaškom sushi-wine baru Nomu ispod nebodera na Trgu bana Jelačića odnosno na samom početku Ilice.

Cro-Slo pjenušci uz japanski sush, ikreaciji chefa Rochana – na Jelačić-placu! (Julio Frangen)

Prvonagrađeni na ocjenjivanju pjenušaca za festivale krajem siječnja u Zagrebu i sredinom veljače u Ljubljani: Miha Istenič iz Bizeljskoga (u sredini), te Moreno Degrassi i Tihomir Cota iz Hrvatske. Na slici su i prof. Marija Vukelić i Nina Levičnik, koje brinu o održavanju festivala pjenušaca u Zagrebu i Ljubljani (Julio Frangen)

Najvišu ocjenu (90,6) dobilo je pjenušavo vino iz slovenskog podruma Istenič – Prestige extra brut 2013, ono je ukupni pobjednik ocjenjivanja i pobjednik u kategoriji bijelih pjenušavih vina.

Druga dva najbolje ocijenjena vina u ukupnom poretku i u istoj kategoriji su hrvatski pjenušci vinarije Kota i vinarije Degrassi. Na dodjeli priznanja su osobno sudjelovali vinari Miha Istenič, Tihomir Kota i Moreno Degrassi. U nastavku su ocjene triju najboljih predstavnika u dvjema najzastupljenijim kategorijama – bijelih i ružičastih pjenušaca.

Bijela pjenušava vina

1. Istenič – Prestige extra brut, extra brut 2013, Bizeljsko, Slovenija (90,6)
2. Degrassi – Ferné brut nature 2018, Istra, Hrvatska (88,4)
3. Vina Kota – 235 extra brut 2016, Bregovita Hrvatska, Hrvatska (88,4)

                Rosé pjenušci

1. Vino Kozinc – Zara brut NV, Dolenjska, Slovenija  (87,6)
2. Hiša Joannes Protner – Joannes rosé brut NV, Štajerska Slovenija, Slovenija (86,6)
3. Albiana – Albiana brut rosé NV, Dolenjska, Štajerska Slovenija (86,4)

Na službenom proglašenju najbolje ocijenjenih pjenušavih vina mreže Salon of sparkling Wines 2022, u objektu Nomu najboljima među bijelim pjenušcima tada su uručena su priznanja, osobno su ih primili Miha Istenič, Tihomir Kota i Moreno Degrassi. Svečanost s degustacijom ponajboljih pjenušaca s ovih naših prostora oplemenile su kreacije chefa Rochana iz Nomua. ♣

Obljetnice

WOW – PRVO DESETLJEĆE!

Novinarka Sanja Muzaferija puca od sreće i sjaji od zadovoljstva: hrvatska udruga Žene i vino odnosno Women on Wine odnosno, skraćeno, udruga WoW-ice kojom predsjeda, bilježi svoje prvo desetljeće!

Vesele WoW-ice na proslavi prvog desetljeća udruge

– Udruga WOW/Žene i vino vrlo je intenzivno angažirana na području njegovanja kulture stola. Ženska snaga, dakako, uz visoku kvalitetu uvjerljivo promovira umjereno uživanje u kapljici. U ljeto 2021. navršilo se prvo desetljeće postojanja udruge i planirano je da se jubilej već tada svečano proslavi, međutim posljedice potresa i problemi vezani uz pandemiju bili su razlog da se proslava odgodi za kraj godine. WOW-ice su u prvotno predviđenom terminu uspjele organizirati tek svoj festival Pink Day na kojemu uz ružičastu kapljicu špicu pozornosti javnosti drže i hrvatska maslinova ulja – kaže Sanja.

Uz eksponirane WoW-ice Sanju Muzaferiju i Vlastu Pirnat te sommelijerku Jelenu Šimić Valentić koja je komentirala vina – nagradjeni vinari za 2021: David Štampar, Tina Jakob i enologinja Vina Jakob Ivona Djipalo, predstavnik kuće Krauthaker… (Marko Colic)

WoWice su osmislile svoj način na koji će svake godine odati priznanja hrvatskim vinarima što se trse u tome da ostvare što bolju kakvoću i osebujnost vina.  Krenule su u akciju nazvanu Što žene žele? a riječ je o tome da svake godine najprije nekom od najboljih hrvatskih sommeliera povjere zadatak da na temelju svojega znanja i svojeg iskustva sastavi širu listu uzoraka u različitim kategorijama kapljice za koju smatra da se u toj godini posebno istaknula originalnošću i kvalitetom a te kategorije su pjenušac, mirno bijelo, mirno ružičasto, mirno crno vino i slatko desertno vino. Sljedeći korak je sastavljanje kompetentnog žirija koji pred kraj godine kuša naslijepo vina s predložene sommelijerove liste i na temelju rezultata s tog kušanja kao i na temelju glasovanja članica udruge WOW elektronskim putem dobiva se lista najozbiljnijih kandidata za nagrade. Tada na red stupa još jedan, poseban žiri koji vrednovanjem uzoraka s te finalne liste kandidata donosi odluku o pobjednicima te godine za svaku od predviđenih pet kategorija. Ove godine za WOW-nagrade finalno je odlučivao žiri u sastavu: vinska stručnjakinja i poznavateljica Ines Zemlić iz Rotodinamica, zatim enologinja i vinska konzultantica Ivana Nemet s WSET3 diplomom, te voditeljica zagrebačkog restorana Matrix, Manuela Maras, WSET1. Pobjednici po kategorijama dobivaju prikladna priznanja, a autoru vina s najviše osvojenih bodova dodjeljuje se posebno i Grand Prix, što uz statuu kao svjevrsni dokument-uspomenu znači i nagradno studijsko putovanje u neku poznatu svjetsku vinsku regiju.

– Do sada su u ulozi vinskih selektora bili ugledni sommelieri Karin Rupene-Perdec, Alena Stuparić, Siniša Lasan, Mario Meštrović, Roko Bekavac, Jelena Šimić Valentić i Željko Bročilović Carlos,  Filip Savić a, ovog puta sommelier-predlagatelj bio je Emil Perdec. S  WOW-om su do sada kao pobjednici-osvajači Grand Prixa putovali Gianfranco Kozlović u Bordeaux; Saša Senjković u Champagneu; Moreno Coronica u Barcelonu i Penedès; Luka Krajančić u Burgundiju; Frano Milina Bire u Austriju, Meneghetti u Toscanu a Fakin u mađarski Villany – napominje Sanja Muzaferija.

U finale su ušli, od pjenušaca: Blanc de Blancs, 2016. – Jagunić i Urban White extra brut – Štampar. Od bijelih: Pinot grigio 2017 Coletti vinarije Kolarić; Chardonnay sur lie 2017 Jasne Antunović Turk i Pušipel X 2016 vinarije Cmrečnjak. Od roséa tu su Rosé Geržinić i Rosé Krauthaker a od crnih vina Vučjak 2018 od  Šembera; Cuvée 2015 vinarije Jakob te Cuvée Supreme 2013 Korlat od Badela 1862. Od slatkih, u finale su ušli Vin de rosa 2017 vinarije Teraboto i Prošek 2015. Stina. Nakon detaljnog kušanja naslijepo, članice žirija su donijele odluku o pobjedniku u svakoj kategoriji, ali i o ukupnom pobjedniku i dobitniku WOW grand Prixa.

Na tradicionalnom WOW Božićnom okupljanju u zagrebačkom restoranu Cavallino, koje je ovoga puta bilo osobito svečano s obzirom na okruglu obljetnicu, dodijeljene su nagrade pobjednicima a to su: Urban White extra brut vinarije Štampar za pjenušac, zatim Chardonnay sur lie 2017 Jasne Antunović Turk za bijelo mirno, u ružičastim vinima pobijedio je  Rosé 2020 od Krauthakera, kod crvenog vina trijumfirao je Jakob 2015 Cuvee Vina Jakob, a kod slatkoga Prošek 2015 Stina vina.

Grad Prix pripao je Cuvéeu Jakob. Planirano je da, ne bude li problema s Covidom19, ukupni pobjednik za 2021. na putovanje u neko znano europsko vinorodno područje krene sada na proljeće.

Pobjednička vina i, dolje, vina udruge Kvarner Wines

Inače, uz pobjednička vina, na proslavi su se kušala i kapljica proizvođača udruženih u novu udrugu – Kvarner Wines.  Bila su to vina PZ Vrbnik, Kuće vina Ivan Katunar, vinarije Plovanić, Nada i Gospoja te vina od predsjednika udruge koji ju je i predstavio – vinara i rasadničara Ivice Dobrinčića iz vinarije Šipun. ♣

Obljetnice od 30 i 50 godina

VINARIJA CMREČNJAK – TRI DESETLJEĆA!

Startali su početkom devedesetih godina kao, kako sami kažu, osrednje poljoprivredno gospodarstvo.

Otac Rajko Cmrečnjak (desno), otac, od kojega je krenuo ozbiljan razvoj posjeda, i sin Marko Cmrečnjak, koji pomalo preuzima kormilo znane međimurske kuće (Marko Čolić)

– Bavili smo se različitim poslovima, od stočarstva, osobito svinjogojstva, do ratarstva, kombajniranja… Nakon završene srednje poljoprivredne škole rodila se velika želja za jačim poslovnim uspjehom. Desetak godina tražilo se načina da se taj uspjeh postigne. Sa tadašnjih dva hektara vinograda moglo se već solidno zaraditi, međutim namjera je bila postupno znatno povećavati produkciju, pa se sve intenzivnije krenulo u proizvodnju grožđa i plemenite kapljice – prisjeća se pater familias i glavni gazda OPG-a Rajko Cmrečnjak. – Dosta hitro širili smo nasade, no onda se pokazalo da tada ipak tržišta za neke veće, tolike količine vina kakve smo mi već dostignuli u produkciji, nije bilo, pa smo bili primorani ući u kooperiaciju s tadašnjom Poljoprivrednom zadrugom u Štrigovi. Tu međutim, vidjeli smo, iz različitih razloga nije bilo baš osobitog prostora za zaradu. Odmah po uspostavi hrvatske  neovisnosti i proglašenju samostalne Republike Hrvatske, čvrsto vjerujući u bolje dane, krenuli smo sami dalje u ozbiljnu  proizvodnju vina, ali sada i u, dobro osmišljeno, osvajanje tržište. Zaštita zemljopisnog porijekla bila je prvi glavni preduvjet za jači iskorak s vlastitom etiketom na šire tržište. Za našu vinariju ključnom se pokazala 1992. godina,  kad smo se odlučili posvetiti isključivo vinu, i to u smislu postizanja najbolje moguće kakvoće, te kad smo zaista svim snagama krenuli još jače u bitku za tržište. Lokalne izložbe na kojima smo do tada potvrđivali kvalitetu nisu više bile dovoljne. Počeli smo izlaziti na izložbe na državnoj razini, npr. najprije na Vino u Hrvata 1993. godine. To je bio i te kako jači iskorak, stigle su vrlo relevantne zlatne medalje kao potvrda da smo na pravome putu. Takva prezentacija otvorila nam je prodor na veličinom i jačinom platežne moći bitno zagrebačko tržište, to je bilo ono čemu smo isprva najviše težili. Naša prisutnost na izložbama Vinovita na Zagrebačkom velesajmu te brojne osvojene medalje na tim izložbama bile su za potrošače veliko jamstvo glede kakvoće proizvoda kuće Cmrečnjak. Djeca su se nakon svojega školovanja uključila u posao te se time otvorila mogućnosti dodatnog širenja podrumom i vinogradima. Kupovali smo vinogradarske terene tako da danas pod trsjem imamo 22 vlastita hektara vrhunskih vinogradarskih položaja, jedan manji dio preostao je  još za sadnju.

Rajko i Marko Cmrečnjak u dijelu podruma namijenjenom dozrijevanju pjenušaca. Danas Cmrečnjaci, koji uzgajaju 16 različitih vinskih sorata, izlaze na tržište s bijelim i crvenim mirnim vinima, svježima i onima njegovanima duže u drvenoj bačvi(ci), te s onima iz kategorije jantarnih, ali i s pjenušcima i s predikatima (Marko Colić)

Vinarija Cmrečnjak, s iskustvom od više od tri desetljeća, sad je moderni vinski podrum sa suvremenom tehnologijom u svim fazama proizvodnje. Uz 22 hektara vinograda u svom vlasništvu obrađuje i 22 ha u najmu. Na tržištu je prisutna s vinom od 12 sorata te sa 18 etiketa.

_____________________________

POVIJEST

Priča o imanju Cmrečnjak od davnih dana pa do danas

1992. – Dobiven certifikat o geografskom podrijetlu te proizvodnja prve butelje s vlastitom etiketom.
1993. – Početak gradnje modernog podruma i kušaonice. Izlazak s graševinom, te proširenje tržišta na zagrebačko područje.
1994.  – Otvorienje kušaonice Sudjelovanje na ocjenjivanju vina Vino u Hrvata i osvajanje četiri zlatna odličja i jednog srebra srebrno.

1995.- Prva daljnja nova modernizacija podruma, puštanje u rad suvremene pneumatske preše. Uvođenje kontrolirane fermentacije vina. Sudjelovanje na prvoj Vinoviti.

1997-  Proizvodnja prvog  ledenog vina.

1998  – Prvo zajedničko obilježavanje Martinja Društva vinara.

1999.  – Znatno proširenje nasada i asortimana vina.
2000. – Godina se ekstremno visokim temperaturama te s berbom krajem kolovoza.

2002.- Novo proširenje podruma, te redizajn etikete.

2007. – Novo značajno proširenje podruma te uvođenje nove tehnologije u proizvodnju vina.

2008.- Proizvodnja prve butelje Pušipela. Na ocjenjivanju vina International Wine Challenge u Londonu smo osvajanje dviju brončanih medalja. Prvi koraci na svjetsko tržište.

2010. – Početak proizvodnje pjenušavih vina.
2011. -Berba graševine 13. prosinca, na -12 Celzijevih stupnjeva
2012. 2013. – Novo, značajnije opremanje, te dogradnja podruma za proizvodnju pjenušca.
2013. – Kupovina posjeda Mađerkin breg.

2016.- Na ocjenjivanju vina Decanter World Wide Award osvajanje srebrnog odličja za Sauvignon 2015.

2017. – Prva berba na Mađerkinom bregu
2018. – Na ocjenjivanju vina Decanter osvajanje triju srebrnih odličja. Na Međunarodnom sajmu gospodarstva Mostar 2020 Sauvignon Cmrečnjak proglašen šampionom kvalitete. Na Vinu iz davnina dobivena četiri zlatna odličja, Pušipel Classic 2019. proglašen šampionom kvalitete.

U vinogradima provedeno 12.568 sati /  Broj etiketa na tržištu: 18 / Osvojenih nagrada: 528 / Zadovoljnih klijenata: gotovo 10.000

NE MOGU ZAOBIĆI:

Obitelj CMREČNJAK, koju (mnogi) smatraju jednim od najboljih proizvođača ako ne i najboljim proizvođačem vina u Međimurju, uz to što nudi kapljicu doista visoke kakvoće i koja djeluje kao vrlo iskrena, pokazuje veliku zrelost i u trgovačkom/tržišnom smislu po načinu pakiranja i likovnog opremanja svojih vina. Ne ide, proračunano, na busterirane (možda je upravo to trenutno dobar suvremeni izraz!) i kako ih ja rado nazivam teške teretne boce ovakvog ili onakvog kićčenog oblika (takve su već odavna, kao štetne za okoliš, na zubu ekologa!), nego senzibilnost pokazuje prikladnim izborom tzv. normalnog tipa butelje u smislu zemljopisnog porijekla vlastitog vina i originalnog g.p.-a pojedine korištene sorte, te u nenametljivoj i u jednostavnoj elegantnoj opremi butelja svojih vina. Tako npr. pušipel (sorta Moslavac, Šipon, Furmint…) puni u butelju koju je s obzirom da je Pušipel izabran kao sorta-perjanica Međimurja, odredila (ima nekih dodirnih točaka s klasičnom mađarskog buteljicom za furmint…) udruga međimurskih vinogradara/vinara Hortus Croatiae, rajnski rizling puni u klasičnu visoku rajnsku butelju, pinotne sorte u burgundijski tip boce, merlot (kad se već odlučila za nj) s Mađerke, koji je možda tijkom produkcije mogla nabildati, ostavila je manje gustim i nešto manje alkoholnim  da bolje odaje međimursko porijeklo, puni u bordoški tip boce…

Bravo, i sretno dalje Cmrečnjaci!  ✠

_____________________________

– Kvaliteta vina odigrala je u našem uspjehu, logično, ključnu ulogu. Prepoznati smo na tržištu ne samo u Hrvatskoj, nego i u nekim drugim zemljama Europe. Prodaja je uvelike porasla. Najveći iskorak naše vinarije u novije vrijeme bio je kupnja terena na lokaciji Mađerkin breg. To je područje zasigurno najkvalitetniji vinogradarski položaj u Međimurju, a i šire – reći će Marko Cmrečnjak. – Jedan dio Mađerkinog brega odmah je je zasađen lozom, a sadnja vinograda na preostalih pet hektara je u tijeku. Paralelno smo išli i u daljnje postupno proširenje podruma.

Saborski zastupnik u kušaonici podruma Cmrečnjakovih: čavrljanje Rajka Cmrečnjaka sa saborskim zastupnikom Davorom Dretarom Dreleom, dakako uz plementu kapljicu, poglavito međimursku uzdanicu Pušipel (Marko Čolić)

– U novije vrijeme sve više pažnje posvećujemo odležavanju i dozrijevanju vina kako bismo proizveli vrhunski elaborirana  razvijena vina rekao je još Marko Cmrečnjak, Rajkov sin koji je već uvelike preuzeo vođenje vinskog posjeda. – Živimo u prekrasnom kraju u kojemu su Bogom dani tereni za vinovu lozu i mi smo i te kako toga svjesni. Inače, posebno smo ponosni na to što su se baš u našoj kušaonici vina dogodili brojni važni događaji za razvoj vinogradarstva i vinarstva u Međimurju… ♣

SVIJET u ČAŠI – TRI DESETLJEĆA!

Nova uskoro kreće! Vrijeme je i za novi kalendar! Možda ovaj koji ukazuje na 30 godina prve hrvatske revije za vino, gastronomiju i turizam SVIJET u ČAŠI!  Izašao iz tiskare u studenome, u režiji izdavačke kuće Indugraf  iz Zagreba, kojemu hvala što je odlučio popratiti jubilej časopisa.

Naslovnica prvog broja revije Svijet u Čaši, iz 1992. godine. Reviji je prethodila neposredno prije, a u izdanju MAM-vina, izašla knjiga Željka Suhadolnika Svijet u Čaši

Kalendar međutim preporučujem ne radi samo-reklame, nego stoga što je vrlo pregledan, estetski prihvatljiv za svaku prostoriju, s lijepim je slikama vezanim uz hrvatsko vinogradarstvo i vinarstvo te godišnja doba, a i vrlo je informativan, uz prikaz hrvatskih vinogradarskih regija na početnoj stranici u svom kalendarskome dijelu daje klasičan glavni prikaz datuma svakog mjeseca, svaki list uz vrlo istaknuto tzv. uredsko kalendarsko rješenje za svaki mjesec sadrži, u manjem obliku, i katolički kalendar s naznakom imendana, zatim, posebno, i prikaz datuma i dana u sljedećem mjesecu, te oveću fotografiju nekog prigodnog motiva u vinogradu i, u potpisu, informaciju o raznim događanjima predviđenima da se po tradiciji odvijaju dotičnog mjeseca u nekom našem vinorodnom kraju. Koncept je osmislio prekaljeni grafički djelatnik Zoran Lutz, nekad zaposlen u tiskari u novinskoj izdavačkoj kući Vjesnik u Zagrebu.

Kao najava obilježavanja nekoliko vrlo značajnih obljetnica vezanih uz eno-gastro scenu ali i kao svojevrsni uvod u prvu jaču vinsku svečanost u godini a to je Vinkovo, Vincekovo, Vincelovo, Vinceška, u kultnom zagrebačom ugostiteljskom objektu doista debelog i zavidnog pedigrea sastalo se spontano nekoliko slavljenika-veterana koji se mogu podičiti s jubilejima od 30 godina pa do čak i – pola stoljeća aktivnosti na eno-gastonomskoj i turističkoj sceni!

Inicijator okupljanja u restoranu Okrugljak bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih proizvođača vina i svojedobno i Vinar godine u Hrvatskoj i Vitez hrvatskog vina, Vlado Krauthaker, sa željom da se poslije ponovno nađemo ali kod njega na imanju u Kutjevu, na proslavi Vincelova, službeno: 22. siječnja!

Susret jubilaraca u restoranu Okrugljak – Vlado Krauthaker, Dražen, Jinx, prof. Ivan Dropuljić, Ivo Šindilj i ja te, sasvim desno, legenda Božo Crnjac. Evocirane su uspomene, a bilo je i osobito zanimljivo pa i poučno naime uz sjajan ručak odvijala se degustacija vina naslijepo (da provjerimo jesu li osjeti mirisa i okusa još u dobroj funkciji ili su zarđali), etikete je kao prikladne partnere posluženoj hrani sjajno izabrao tada dežurni Okrugljakov sommelier a za vina se, da događanje bude što zanimljivije, na Krauthakerovu inicijativu svatko od nas morao izjasniti o kojoj je sorti, o kojemu porijeklu i o kojoj je dobi riječ, tek potom sommelier je otkrio u kojim je buteljama bila riječ… U tom gađanju bilo je tek par neznatnih pogrešaka

 

Vina ponuđena uz ručak: Rajnski rizling Letterari – Kurija Nespeš, Merlot superior – Franc Arman, Festigia Cabernet sauvignon – Vina Laguna, Dante plavac iPlavac Winemaker selection – Korta Katarina

Vlado Krauthaker, nekad, nakon završenog studija enolog a potom i glavni enolog Kutjevačkog podruma, 1992. godine napustio je kutjevački kombinat i prešao u individualne proizvođače te izašao po prvi put na tržište s vinom pod svojim imenom, a onda se kapacitetima i proizvodnjom pomalo širio. U 2022., u svojstvu jednog od najznačajnijeg vinara u Hrvatskoj, slavi 30. godišnjicu samostalnog rada u vinskoj produkciji. Na druženje u zagrebački Okrugljak je pozvao prof. Ivana Dropuljića, osnivača, prije nekih 17 godina, i direktora festivala vina i gastronomije Zagreb Vino.com, koji je, otvaranjem točionice i prodavaonice Bakhova nektara kod tržnice na zagrebačkom Krešimirovu trgu u vinski svijet ušao također prije tri desetljeća, pa predstavnika elitnog i legendarnog dugovječnog zagrebačkog hotela Esplanade Ivu Šindilja, onda Jinxa iz vrlo popularnog dugovječnog glazbenog ansambla Ex Pannonia, zatim svog komercijalnog predstavnika u Zagrebu Dražena te mene iz Svijeta u čaši, a naknadno nam se pridružio vlasnik Okrugljaka Božo Crnjac, legenda zagrebačkog i hrvatskog ugostiteljstva. Krauthaker je htio ovom prigodom lijepo se podružiti ne samo s prijateljima, nego, eto baš i s protagonistima s vrlo dugim stažem u sferi hotelijerstva, ugostiteljstva, eno-gastro i glazbene scene u Lijepoj našoj.

Uz slavljeničku tortu Svijeta u Čaši: među osvajačima titula Kuhar godine i Vinar godine te su godine istodobno bili sjajna Lidija Kralj iz Kapetanove kuće iz Malog Stona na Pelješcu i legendarni Zlatan Plenković iz Svete Nedjelje na Hvaru

S najviše jubilarnih godišnjica u ovome društvu svakako prednjači  hotel Esplanade, znan još iz davnih vremena čuvenog vlaka Orient-Express što je povezivao Pariz s Istanbulom s time da mu je jedno od važnijih zaustavljanja kao stanica bio upravo Zagreb. Po dužini aktivnosti slijedi – moj, saznao sam to upravo toga dana!,  dobni vršnjak – Božo Crnjac, s ukupno nešto više od pola stoljeća rada u ugostiteljstvu i, od čuvene naše privatizacije u devedesetem godinama prošlog stoljeća, vlasnik restorana Okrugljak, onda je tu tamburaški ansabmbl Ex Panonia, oformljen u zagrebačkom naselju Markuševac 1989. godine, dakle s nešto više od tri desetljeća na plećima. Revija Svijet u Čaši, kao slijed knjige Svijet u Čaši u izdanju zagrebačkog poduzeća MAM-Vin sa svojim prvim brojem ugledala je svjetlost dana na Martinje 1992, dakle upravo ulazimo u jubilarnu 30. godišnjicu, makar, treba reći, na žalost i prilično osakaćeni, naime zdravstvene nevolje koje su se najjače odrazile na Mladena Horića kao člana ključnog trija Horić (poslovni dio) – Čolić (foto) – Suhadolnik (glavni urednik) prisilile su nas iznenada da stanemo s tiskanim izdanjem revije, ali Marko Čolić i ja koliko smo mogli održali smo reviju na životu do sada jednomjesečnim ritmom u elektroničkom izdanju, putem bloga www.suhiucasi.wordpress.com   /  SVIJET u ČAŠI Kronika…

Evo, dalje, kroz nekoliko fotografija, malog  podsjetnika na to što je revija Svijet u Čaši  radila u posljednja tri desetljeća.

Među našim najvažnijim akcijama bili su Atelje okusa, godišnja revija najboljih kuhara i najboljih vina(ra) Lijepe naše s proglašenjima i nagrađivanjima Kuhara godine i Vinara godine, popularizacija hrvatskih vinskih sorata te najpoznatijih vinogradarskih položaja, redovita ocjenjivanja vina u sklopu Potrošačkog putokaza, izdavanje, uz časopis, knjiga vezanih uz hrvatske kulinarske specijalitete te publikacija s tekstovima tradicijskih i najpopularnijih naših pjesama za vesela društva, povezivanje vina i glazbe i muzičkih zvijezda kroz projekt Naša su vina pjesma, izbor Diplomatskog vina – povezivanje hrvatskog vina s veleposlanicima raznih zemalja u Lijepoj našoj, kreacija pojedinih vina u suradnji s najpoznatijim našim vinarima, organiziranje posjeta hrvatskih vinara ponajboljim vinskim posjedima u Europi, povezivanje, kroz razmjenu posjeta nazvanu Dobro mi došel, prijatelj!, hrvatskih vinara s renomiranim kolegama iz susjednih zemalja, organiziranje, u smislu podizanja vinska kulture u nas, prezetnacija, pojedinačno, različitih ponajboljih svjetskih proizvodjača plemenite kapljice u Hrvatskoj, prikaza – kroz organizaciju manifestacije u znanom zagrebačkom hotelu – Europske vinske ceste s nastupom najjačih domaćih i vanjskih zvijezda iz segmenta Bakhova nektara …  ♣

Što se bijeli u gori zelenoj? Il’ je snijeg, il’ su labudovi… Nit’ je snijeg, nit’ su labudovi, već su kape i bijeli kuhara kaputići… Snimka je sa susreta članova Hrvatskog kuharskog saveza na velebnom skupu u Varaždinskim Toplicama. Većina chefova, odnosno najpoznatiji kuhari s ove smotre članova Hrvatskog kuharskog saveza na čelu sudjelovala je od početka na tradicijskim godišnjim Ateljeima okusa – revijama najboljih hrvatskih majstora kuhače na kojima je Svijet u Ćaši na temelju rezultata ankete među chefovima i vinarima profesionalcima te ugostiteljima a dakako i istraživanja tržišta proglašavao po 20 najboljih kuhara i po 20 najboljih vinara u svakoj godini te posebnim proglašavao najboljeg chefa i najboljeg proizvođača vina dodjelom priznanja Kuhar godine i Vinar godine

Atelje okusa revije Svijet u Čaši u zagrebačkom Intercontinentalu. Zvijezde u bijelom – vrhuška hrvatske gastronomije. Dolje, u režiji Svijeta u Čaši: summit najboljih hrvatskih chefova na Ateljeu okusa u karlovačkom hotelu Srakovčić

Međudržavni prijateljski sportski i eno-gastro susreti Hrvata i Slovenaca Sutla-Sotla uz gostilnu Šekoranja i kod gostilne Šekoranja legendarnog Sinea Šekoranje na Bizeljskom kod Klanjca

Revija Svijet u Čaši priređivala je razne atraktivne eno-gastro programe u nezaobilaznom kultnom zagrebačkom restoranu Baltazar Bobe Čimbura, koji sada slavi svoja vrlo aktivna i iznimno uspješna četiri desetljeća na ugostiteljskoj sceni. Na slici, uz Čimbura (drugi slijeva) gosti te večeri bili su slavni vinari iz Goriških brda Stojan Ščurek, Marko Skočaj Dolfo i Marjan Simčič

Akcija Diplomatsko vino koju je osmislila revija Svijet u čaši. Pronalazili bismo veleposlanike iz raznih država zainteresirane i za eno-gastronomiju i poznavatelje vina pa im predložili da se uključe u našu akciju Diplomatsko vino, zamišljenu da se i njome pridonese promidžbi naše kapljice u internacionalnim okvirima.  U dogovoru s proizvođačima vina, najčešće je to bila kuća Badel 1862 koja je objedinjavala nekoliko vrlo relevantnih podruma u Hrvatskoj, pozivali bismo veleposlanike na proljeće na kušanje novog mladog vina još na dozrijevanju u bačvicama od 225 litara i zamolili ih da izaberu uzorak koji im se najviše dopada da ga se, kad vino bude posve spremno za punjenje, napuni u butelje i opremi odgovarajućom etiketom s oznakom Diplomatskog vina. Dio diplomatskog vina darovan je veleposlaniku, da njime počasti svoje goste u posjetu veleposlanstvu u Zagrebu, dio je ostao proizvođaču a dio je pripao Svijetu u čaši da na svojim nastupima i mi njime možemo počastiti izabrane goste.

Na slici je prvi veleposlanik s našim diplomatskim vinom – Knut Thoraassen iz Norveške (drugi zdesna, s buteljom). Vino je bilo iz proizvodnje Kurije Nespeš, nekad u sklopu Badela 1862. Sasvim desno je mr. Franjo Francem, tada jedan od glavnih enologa Badela 1862, na lijevome krilu fotke su predstavnice Udruge Hrvatsko-norveškog prijateljstva i, u tamnoj majici, direktor MAM-Vin-a Mladen Horić (Marko Čolić)

Jedan od dobitnika titule Vinar godine bio je upravo i Vlado Krauthaker.  Revija Svijet u Čaši s njim u suradnji izašla je pred javnost s magnumom sa zajednički kreiranim crnim vinom Zajedno 2006  nastalim nakon niza degustacija kapljice od raznih sorata iz Krauthakerovih stalnog i pokusnog nasada i uz obvezno dozrijevanje te njegu u drvu. Svijet u čaši je, inače, aktivno sudjelovao u kreiranju još jednog vina, ali u – inozemstvu, riječ je o mješavini crnog pinota i frankovke u kući Simona Pinteriča na Bizeljskom, vino je još u bačvici i čeka na punjenje…

Zajedno, s Krauthakerom, i, desno, slična suradnja sa Simonom Pinteričem

Akcije Zagrebu s ljubavlju i Naša su vina pjesma. U zagrebačkom Lovačkom rogu, nekad kultnom restoranu u središtu grada, priređivali bismo nastupe najjačih pjevačkih zvijezda koje bi izvodile skladbe vezane uz Zagreb. Poslije smo u dogovoru s raznim našim popularnim glazbenicima, uglavnom pjevačima, izlazili s buteljama vina koje bi, nakon što bismo ponudili uzorke na kušanje, svaki izvođač odabrao u skladu sa svojim afinitetom prema vinu i prema nekom proizvođaču. Butelje su dakako imale privjesnicu Naša su vina pjesma.

Antologijska!  Na gornjoj slici u zajedničkom nastupu u Lovačkom rogu: Drago Diklić Fiko, Ivo Robić, Elvira Voća, Stjepan Džimi Stanić i njegova Barbara, Zvonko Špišić, Ivica Krajač , sasvim desno, Paolo Sfeci, nekad bubnjar Parnog valjka. Dolje su pak fanovi Svijeta u čaši glasoviti vibrafonist Boško Petrović i nekad iznimno popularnoi Tomisčlav Ivčić ֍ Na slici desno dolje: jedno od naših dodatnih tiskanih izdanja – knjiga Atelje okusa – Hrvatska tradicijska kuhinja

Vodili smo brigu i o potrošačima, i uveli rubriku Potrošački putokaz da bismo detaljno, uključujući  tu i ocjenu uzorka s kušanja i objavu maloprodajne cijene butelje, predstavili vina uzeta s tržišta (izravno s polica vinoteka)  i  kušana naslijepo, u kušanjima smo u žiriju uvijek imali enologe, vinska trgovce, sommeliere/ugostitelje, novinare specijalizirane da pišu o vinu.

S jednog od ocjenjivanja vina za Potrošački putoklaz Svijeta u čaši u zagrebačkom hotelu Esplanade

Godinama je redovito na najjača svjetska ocjenjivanja vina kao Mundus Vini I Concours Mondial de Bruxelles iz Hrvatske pozivan i glavni urednik Svijeta u Čaši Željko Suhadolnik, na slikama kao član žirija na oba ta dva ocjenjivanja a na manjoim slikama u društvu s osnivačem Concours Mondiala Louisom Havauxom i s vlasnikom čuvenog bordoškog posjeda Château Canon-la-Gaffeliere grofom Stephaneom de Neippergom, te, na Concoursu u Čileu, s predsjednikom žirija Patrickom Valetteom

USPOMENE  NA DRUŽENJA SA SVJETSKIM VINSKIM ZVIJEZDAMA:

Grofica PhilLipine de Rothschild kao vlasnica bordoškog posjeda Château Mouton-Rothshiled, Marcel Guigal iz Ampuisa uz rijeku Rhônu, Angelo Gaja iz Barbaresca

PIJEMONT, oblasti Barolo: Roberto Voerzio, Enrico (Paolo) Scavino, te Bruno i Luisa Rocca Rabajà iz Barbaresca

TOSCANA: Markiz Lodovico Antinori, osnivač glasovite Ornellaije, danas čelnik tokanskog imanja Tenuta di Biserno, te Giovanni Manetti, predsjednik Konzorcija za Chianti Classico i vlasnik sjajnog posjeda Fontodi

Markizi Francesco Marone Cinzano, vasnik posjeda Col d’Orcia iz Montalcina te famozni Piero Antinori, zatim glavni enolog i direktor proizvodnje kuće Antinori Renzo Cotarella, i Fabio Ratto, direktor imanja Pian delle Vigne koje Piero Antinori ima u Montalcinu gdje proizvodi čuveni brunello

COLLIO i ALTO ADIGE – S guruom s Collija Francescom Joskom Gravnerom u njegovom vinogradu u Oslavju kod Gorizije, te s velikanom iz Alto Adigea odnosno Južnog Tirola Aloisom Lagederom kod njega na imanju Tor Loewengang u Magréu/Margreid, gdje ima i objekt Casòn Hirschprun

 

KREMA na KRAJU: Priznanje Vinarta dobiveno 2017. godine!

____________________________________________________

__________________________________

…..piti razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

vodič za pametnu kupnju  – 12. 2021 – hints to the smart purchase

HRVATSKACROATIA

Bregoviti sjeverozapad / Hilly north-west

Pjenušci/Sparklings

.(XXXL) PC & CH 2014 brut nature – KORAK ■ Pinot crni & Chardonnay,  méthode traditionelle, vrhunsko prirodno pjenušavo, ZOI Plešivica, 12,5 vol %; 0,75 lit

.(XL) POLARIS brut nature – CMREČNJAK ■ klasična metoda, vrhunsko prirodno pjenušavo, 12,5 vol %; 0,75 lit

Mirno bijelo suho/still white, dry

.(M-L) RAJNSKI RIZLING 2019 –  CMREČNJAK ■ Međimurje-Zagorje, Rizling rajnski (Riesling), vrhunsko s kzp, suho, 11,5 vol %; 0,75 lit

.(L) SAUVIGNON Sv. URBAN 2020 – ŠTAMPAR ■ Međimurje-Zagorje, Sauvignon bijeli, kvalitetno s kzp, suho, 12,0 vol %; 0,75 lit

.(XL) SAUVIGNON KRČE 2020 – CMREČNJAK ■ Međimurje-Zagorje,  Sauvignon bijeli, vrhunsko s kzp, suho, 11,0 vol %; 0,75 lit

. (L) PUŠIPEL MAĐERKA sur lie 2020 – CMREČNJAK ■ Međimurje-Zagorje,  Pušipel (Moslavac, Šipon, Furmint), vrhunsko s kzp, suho, 12,5 vol %; 0,75 lit

.(L) PUŠIPEL CLASSIC 2020 – ŠTAMPAR ■ Međimurje-Zagorje, Međimurje, Pušipel (Moslavac, Šipon, Furmint), vrhunsko s kzp, suho, 11,5 vol %; 0,75 lit

.(M-L) PINOT SIVI 2020 – CMREČNJAK ■ Međimurje-Zagorje,  Pinot sivi (Pinot gris, Pinot grigio), vrhunsko s kzp, suho, 12,0 vol %; 0,75 lit

. (M) MUŠKAT ŽUTI 2020 –  ŠTAMPAR ■ Međimurje-Zagorje, Međimurje, Sv. Urban, Muškat žuti, kvalitetno s kzp, poluslatko, 9,5 vol %; 0,75 lit

.(XXL) MARANY crno 2019 – TOMAC ■ Plešivica-Okić, Pinot crni (Pinot noir), suho, nefiltrirano, 12,5 vol %; 0,75 lit

Slatko desertno/ Sweet dessert

(XXL) CHARDONNAY ledeno vino / ice wine 2016 –  BODREN ■ Zagorje-Međimurje,  ZOI, Chardonnay, vrhunsko s kzp, slatko,  7,5 vol %; 0,375 lit

Jantarno/amber

. (XXL) PUŠIPEL Xtreme2 orange 2016 –  CMREČNJAK ■ Međimurje-Zagorje,  ZOI, Pušipel (Moslavac, Šipon, Furmint),  vrhunsko, suho,  13,0 vol %; 0,75 lit

Slavonija i Hrvatsko podunavlje / Slavonia and the Croatian Danube region

.(M) SAUVIGNON VIDIM 2020 –  KRAUTHAKER ■ Zlatna dolina, Kutjevo, vinograd Vidim.  ZOI, Sauvignon bijeli, vrhunsko s kzp, suho, 13,0 vol %; 0,75 lit

Jantarno/amber

. (XL) GRAŠEVINA KUVLAKHE 2015 –  KRAUTHAKER ■ Zlatna dolina, Kutjevo, dugo macerirano, suho, 13,5 vol %

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA. MEĐU TIM SORTAMA JE i SYRAH, KOJI VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

LEGENDA

–  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visoko-karakterno. Zrelo, živo puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s dobrim potencijalom odležavanja / Brilliant! Unique! Multilayered, precise and with high character, mature, very alive, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with a long ageing potential

.- Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, zrelo, živo elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje, s potencijalom za odležavanje / Excellent,  with much character, mature, very alive, fullbodied, classic elegant great wine, in the mouth long-lasting, with the ageng potential.

. – Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, zrelo, živo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, mature and alive, very refined, with high style and quite a big personality.

. – Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za, još, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for the exigent consumer

 – 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez neke veće uzbudljivosti / Correct, may be varietal well recognizable and in a certain determinated style, but not exciting

.– 71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 1,1 / 1,9) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

CIJENE mpc / PRICES retail 0,75 l:  S = do 35 kn (till 5 €) • M = 36 – 75  kn (5 – 10 €) • L = 76 – 110 kn (10 – 15 €) • XL = 111 – 150 kn (15 – 20 €) • XXL = 151 – 220 kn (20 – 30 €) • XXXL = iznad/over  220 kn (30 €) •

.  ⇑ – trošiti/drink  • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold •   ⇒ – čuvati/hold •  – trošiti uz hranu/drink with food

Name(required)

Email(required)

Website

Message

Submit

Δ

SVIJET u CASI Kronika – 11.2021 – Chronicle WORLD IN a GLASS

.

kroz /through

ŽELJKO SUHADOLNIK

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you______

Advent u Zagrebu, 2021., nakon niza godina sada, u novom normalnome, ponešto drukčiji (Marko Čolić)

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

⦁ The New OIV Report: IN THE 2021 EXTREMLY LOW WORLD WINE PRODUCTION, SIMILAR TO 2017! ⦁ Najnovije, i optimistično protiv covida19: VINUM & ACROBAT PORTFOLIO TASTING 2022 u OPATIJI ⦁ Mi i svijet… još o prošeku i proseccu: U NAS ZANEMARENI TRŽIŠNI ASPEKT ⦁ Kraj godine – mjeseci nove berbe u čaši: JE LI MLAĐE (VINO) ZDRAVIJE? ⦁ Mlado Međimurje: NOVO BIJELO s KRAJNJEG NAŠEG SJEVEROZAPADA ⦁ Ususret Božiću i Novoj godini: THE FLÛTE STARS OF CROATIA – 2021. – NAJBOLJI HRVATSKI PJENUŠCI ⦁ Praznici uz kraj godine – razdoblje za posebne užitke i kurioziteti iz našeg neposrednog susjedstva: PERLICE NETAKNUTE SVJETLOŠĆU i SUMPOROM! ⦁ Go, oeno-gastro: DIJAMANTI HRVATSKE ISTRE  – SIR, ULJE VINO ⦁  Dragulj posebna sjaja: TERAN SANTA ELISABETTA 2017 ⦁ Premijerno kušanje vrhunskih eno-uradaka Iločkih podruma:: SUHO ZLATO PRINCIPOVCA, SVE DO 2011. ⦁ U gostima u Zagrebu – Vrijeme je za… Hercegovinu: GRK u LJUBUŠKOM IMA i TE KAKO ŠTO ZA REĆI, a i OTVARA PITANJA… ⦁ Novi izazovi za Lijepu našu: DESTILATI, S NAGLASKOM NA ŠLJIVU i LOZU ⦁ Sommelieri u utrci za titulom 2021: PRVAK EUROPE JE TALIJAN;  SINIŠA LASAN – 11. /NOVI HRVATSKI PRVAK:  IVAN JUG ⦁

______⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 11.2021 – BUYING GUIDE ⦁______

The new OIV Report

IN THE 2021 EXTREMLY LOW WORLD WINE PRODUCTION, SIMILAR TO 2017!

Speaking from the OIV headquarters in Paris, Director General Pau Roca presented the first estimations of the 2021 world wine production.

• Low production volume registered in the EU, notably in Italy, Spain, and France, which together lost about 22 million hl in comparison to the 2020 and due to late spring frost and overall unfavourable climatic conditions.
• The only large EU wine producing countries that recorded harvests bigger than 2020 are Germany, Portugal, Romania and Hungary.
• First harvest forecasts in the USA indicate production volumes slightly above those of 2020.
• Very positive year for Southern Hemisphere’s vineyards where relatively favourable climatic conditions led to record high production levels in countries of South America, South Africa and Australia, New Zealand being the only exception.
• OIV Director General Pau Roca, speaking about the newest world wine production

WORLD in GENERAL

Based on the information collected on 28 countries, which represent 85% of the world production in 2020, the 2021 world wine production (excluding juices and musts) is estimated between 247.1 and 253.5 millions hl, with a mid-range estimate at 250.3 mhl.

The 2021 wine production can be considered extremely low, only slightly above the historically small production of 2017. This year’s expected volume seems to have fallen by 4% compared to 2020.

Northern hemisphere

EUROPEAN UNION

For the 2021 the EU wine production is estimated at 145 mhl (excluding juices and musts). This volume shows for the EU an annual decrease of 21 mhl (13%) compared to 2020.

ITALY, still ranking first at 44.5 mhl, estimates a drop of 9% in its 2021 wine production compared to the 2020 as well as its last five year average.

SPAIN, before on the 3rd place, is now the 2nd largest wine producer in the world, its 2021 production is estimated to 35.0 mhl. This level, however, is expected to be 14% lower compared to 2020 and 9% lower than its five year average.

FRANCE, before on the 2nd place, bore the hardest brunt of a disastrous vintage with severe frost in April, followed by summer rains, hailstorms, and mildew. Consequently, for the 2021 it foresees a production level of  34.2 mhl , representing a drop of 27% compared to 2020.

AUSTRIA is reaching 2.3 mhl (- 4% regarding the 2020), and GREECE 1.7 mhl (-26% /2020).

Moreover, CROATIA is estimated to register approximately 0.7 mhl, with a 13% drop compared to the 2020; SLOVENIA 0.5 mhl (- 26%/2020), SLOVAKIA with its 0.3 mhl (- 2%/2020) also is joining the group of countries that saw a fall in their wine production levels.

On the other hand, several countries within the EU expect a positive growth with respect to the last year. For example GERMANY, the fourth largest European wine producer, has an estimated production volume of 8.8 mhl (+4%/2020). PORTUGAL, with 6.5 mhl, is expected to record a wine production volume slightly above its 2020 level (+1%). Another large producer, ROMANIA, whose harvests have been subject to very high volatility in the recent years, anticipates a surge in wine production in 2021, with 5.3 mhl (+37%/2020), a level 29% above its last five-year average.

HUNGARY’s estimated wine production in the 2021 is 3.1 mhl, a level 6% above 2020 and 4% higher than its five-year average. BULGARIA, with a production level of 0.9 mhl is 7% higher compared to last year, but 15% lower than its last five-year average. Lastly, CZECH REPUBLIC expects a wine production of 0.6 mhl, a level 2% higher than 2020 and in line with its average.

Outside EU

Wine production volume in SWITZERLAND continues to decline in 2021, thereby recording 0.8 mhl, the lowest volume in 20 years.

In the USA, the preliminary estimate for 2021 wine production is 24.1 mhl. For CHINA there are no datas yet, RUSSIA’s 2021 wine production is estimated at 4.5 mhl, GEORGIA is with a record-high level of 2.2 mhl, MOLDOVA is speaking about 1.1 mh.

SOUTHERN HEMISPHERE

CHILE reported 13.4 mhl, ARGENTINA 12.5 mhl, BRAZIL 3.6 mhl, AUSTRALIA 14.2 mhl, and NEW ZEALAND 2.7 mhl, which is 19% lower than last year and 13% below the last five-year average. ♣

_____________________________

Najnovije, i s optimizmom: najava, napokon, ODLASKA pošasti zvane covid19!

VAPT u KVARNERSKOJ MUZIKALNOJ KRISTALKI

Što li je sad to – VAPT?! Što li je to kvarnerska muzikalna kristalka?

VAPT je kratica od Vinotrade & Acrobat Portfolio Tasting, dakle riječ je o kušanju vina iz vrlo ekskluzivne palete ponude svjetski relevantnih Bakhovih etiketa koje na našem tržištu nude zagrebački Vinotrade kao kultna i jedna od najstarijih, ako ne i najstarija hrvatska vinoteka – u njoj je, inače rođen Hrvatski sommelier klub!, te vinoteka Acrobat, također iz glavnog grada ali kao jedna od mlađih kuća specijaliziranih za plasman visoko-kvalitetne svjetske kapljice u Lijepoj našoj. Kvarnerska pak muzikalna kristalka je nadaleko čuvena Kristalna dvorana glasovitog opatijskog hotela Kvarner, proslavljena, među ostalima, po festivalima zabavne glazbe što su se odvijali u njoj  godinama, a sad je eto izabrana da bude poprište osebujnog vinskog spektakla na globalnom nivou, riječ je o jedinstvenom festivalu plemenite kapljice ali i destilata najvišeg međunarodnog renomea.

Juraj Dusper, vinoteka Vinum, i Dino Kušen, Acrobat: ujedinjenim snagama organiziraju manifestaciju Vinum Acrobat Portfolio Tasting, 19. veljače 2022 u Opatiji (suhiucasi)

Manifestacija Vinotrade & Acrobat Portfolio Tasting bi se, kako je kao plan događanja najavljeno još prije nešto manje od dvije godine, u Zagrebu na sjajnom prvom festivalu Acrobat Portfolio Tasting u jednom od hotela iz Hiltonova lanca, trebala održavati svake dvije godine, uvijek u nekom drugom hrvatskome gradu. Sad je eto vrijeme zahuktanih priprema za manifestaciju u 2022, predviđenu za 19. veljače  (a baš se moglo i poigrati brojkama i kao datum odrediti 20. 02.2022, da sve nekako bude u znaku broja 2!). Dino Kušen, glavni i odgovorni za Acrobat Portfolio Tasting početkom 2020. godine šalje optimističnu poruku: Prva priredba organizirana je bila neposredno prije nego što je scenom zloćudno zagospodario covid19, a što se tiče sljedeće priredbe, 2022., računamo na to da ćemo s njom proslaviti odlazak covida19 sa scene!

Kao podsjetnuik, prizori s prvog festivala Acrobat Portfolio Tasting 2020 u Zagrebu: mojamalenkost s Gaiom Gaja, opatijska sommelijerka i ugostiteljka Danijela Kramarić na štandu Pontet Canet sa sinom od Alfreda Tesserona, te ja s Robertom Voerzijom (Marko Colic)

VAPT 2022 predviđen je samo za jedan dan, a s trajanjem od 11 pa do oko 18 sati, ali, poslije, i sa specijalnim dodatkom – vinski tematskim večerama za po otprilike 40 gostiju u nekoliko opatijskih restorana i uz nazočnost osobno vinara čija će se vina te večeri u u dotičnom lokalu točiti uz hranu. A kad je već raskoš, neka bude raskoš i do kraja: postoji mogućnost da se kao lijepi uvod u sljedeći dan održi i svojevrsna vinska simfonija, kao moguća zvijezda večeri spominje se sin svjetski znamenite kuharice-gastronomke Lidije Bastijanich istarskog porijekla a s boravkom u SAD, riječ je o Joeu Bastianichu, znanome kao vlasniku više desetaka ekskluzivnih restorana po svijetu i kao voditelju vinskog podruma Bastianich u Furlaniji Veneciji Juliji (Friuli Venezia Giulia), sklonome inače i glazbenim nastupima!

Cognac Tesseron

O ovoj manifestaciji u Opatiji u veljači 2022, pravoj poslastici na hrvatskoj vinskoj sceni a za koju se računa da će privući veliku pažnju i izvan granica Lijepe naše upravo su za javnost službeno (pro)govorili Juraj Dusper, sin legendarnog vinotekara i osnivača Hrvatskog somelier kluba Ninoslava Duspera i voditelj vinoteke Vinum, i Dino Kušen iz tvrtke Acrobat, koji su se eto ove godine udružili u organizaciji ovog drugog festivala globalnih vinskih zvijezda u Hrvatskoj, te koji su kao novo mjesto događanja izabrali naš turistički biser Opatiju, želeći, suradnjom s Turističkom zajednicom Primorsko-goranske županije, dati svoj doprinos daljnjoj svjetskoj popularizaciji Kvarnera.

Kušen i Dusper iznijeli su da je, zacijelo zadovoljno nastupom prije dvije godine u Zagrebu odnosno odjekom o manifestaciji iz Zagreba, sudjelovanje na festivalu izvrsnosti 2022. u Opatiji potvrdilo već nekih šezdesetak glasovitih vinskih kuća, no očekuju se i nove potvrde. Među ino-zvijezdama na koje Dusper jr. i Kušen računaju u Opatiji su velikani poput Gaje, Ornellaije, Frescobaldija, Roberta Voerzija, Oliviera Leflaivea, Billecart Salmona, Pontet-Caneta, Tesserona (cognac), Roederera, Deutza, Piper Heidsieka, Jean-Marc Brocarda, Ladoucettea, Biondi Santija, Viettija, Kristančiča, Simčiča, Torresa, Lopez Heredije, Vega Sicilije, Bodegas Mauro (sjajna vinarija)… I Dusper i Kušen očekuju i dobar odaziv hrvatskih proizvođača, kojima bi ovo mogla biti lijepa prigoda da svoje eno-uratke i izravno usporede s onima svjetski glasovitima, i (s razlogom!) razvikanima, te da, možda, pronađu (nove) puteve uspješnog izvoza. Kakvoća na svjetskoj razini svakako postoji u podrumima u Lijepoj našoj, ali koliko će vinari iz Lijepe naše i oni iz Hrvatskoj susjednih zemalja osjetiti potrebu i moguće prednosti nastupa u najprestižnijem svjetskom vinskom društvu vidjet će se. Organzatori obećavaju da će se pobrinuti da na festival dođu relevantni uvoznici i distributeri vina iz svijeta i relevantni strani novinari što pišu o vinu, eno-gastru i turizmu, dakle, iako se za sudjelovanje u izlagačkom smislu poprilično plaća, izazov (i) za naše svakako je značajan. I Vinotrade i Acrobat naglašavaju da događanje nije zamišljeno kao cuganje nego kao koncentrirana degustacija kroz koju vinski trgovci mogu naći nove zanimljivosti za svoju ponudu a posjetitelji iz redova potrošača mogu i trebaju mnogo doživjeti i oni koji možda znaju manje i puno toga naučiti i o vinu i o jakim pićima (ponavljam: dio manifestacije bit će posvećen i destilatima). Na određenu selekciju posjetitelja će svakako utjecati cijena ulaznice od 1000 kuna, ulaznice će se moći naručiti i kupiti na temelju rezervacija kod Vinotradea i Acrobata… ♣

Mi i svijet…  još o prošeku i proseccu

U NAS ZANEMARENI TRŽIŠNI ASPEKT

Mislio sam da sam kad sam u izdanju Kronike SVIJETA u ČAŠI br 7.2021 (srpanj ove godine) opširno pisao o tim nesretnim odnosima prošek-prosecco iznio sve bitno, međutim sad vidim da o toj temi treba još objavljivati. Naime čini se da neki od kojih bi se očekivalo da će shvatiti nisu shvatili, ili se ponašaju kao da nisu shvatili, POSLOVNU DIMENZIJU priče.

Stol s organizatorima, među kojima se vide Tonino Picula, u sredini, Tugomir Majdak, s Piculine desne strane, i Ana Marušić Lisac, sasvim lijevo na slici (suhiucasi)

Ovih dana stigao je poziv na panel-raspravu pod nazivom Hrvatska kvaliteta na europskom stolu, na kojoj bi se razgovaralo o perspektivama zaštite hrvatskih tradicijskih proizvoda, s naglaskom upravo na prošek. Poziv za susret u zagrebačkom hotelu Dubrovnik poslan je iz ureda Tonina Picule, predstavnika Lijepe naše u Europskom parlamentu u Bruxellesu. Najprije je najavljeno da će, uz Tonina Piculu, na panel-raspravi sudjelovati ministrica poljoprivrede RH Marija Vučković (ali nije došla!; umjesto nje nazočan je ispred Ministarstva bio Tugomir Majdak), zatim prof.dr. Edi Maletić s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pa Leo Gracin, predsjednik udruženja Vino Dalmacije, Ana Marušić-Lisac, direktorica poduzetničkog centra Biotechnicon, i Lucija Franjić, odvjetnica specijalizirana za intelektualno vlasništvo, a kao proizvođači Niko Karaman (OPG), Antonija Mrgudić ispred vinarije Bura-Mrgudić, Zure (nije ga bilo), Stina-vino (Rikard Petrić), Andro Tomić (osobno nije bio prisutan), Šime Škaulj (OPG; nije došao), Stjepan Vučemilović (OPG), Vinoplod Šibenik, a na dan događanja lista je proširena na odvjetnika Ivana Krnića, na tri predstavnika Vinoploda (Mandica Erceg, Damir Lasan i Krešimir Lokas), Željka Paskovića Zore vina, Mariju Vukobratović iz Savjeta za poljoprivredu i hranu, te Mladena Zrnu iz Badela 1862. Za poslije okruglog stola predviđeno je bilo neformalno druženje uz kušanje prošeka i prosecca, a za dan kasnije na Trgu Petra Preradovića, poznatom i pod nazivom Cvjetni trg, degustacija prošeka i prosecca te hrvatskih proizvoda s europskim oznakama izvornosti.

Stol s proizvođačima – Rikard Petrić iz Stina vina i trojac iz Vinoploda (suhiucasi)

Skup u hotelu Dubrovnik otvorili su kao uvodničari funkcioneri, zatim je poučno-informativno izlaganje imala direktorica Biotechnicona Ana Marušić-Lisac općenito o zaštićenim oznakama za proizvode i značenju takve zaštite na tržištu, a prof. dr. Edi Maletić iznio je informaciju (objavio sam je u svom spomenutom prijašnjem napisu!) koja je, činilo mi se, iznenadila većinu nazočnih na skupu, riječ je o tome da je jedan od sinonima sorte Glera kao ishodišta za talijanski pjenušac prosecco Prosecco tondo a još jedan sinonim je Teran bijeli (stoji to i u velikom Atlasu vinskih sorata svijeta čuvene Jancis Robinson, Joséa Vouillamoza i Julije Harding). Većina govornika zborila o tome kako je prošek u Dalmaciji stoljećima prisutan – iznošeni su podaci o proizvodnji prošeka u Dalmaciji navodno još u 15. stoljeću, opširno je pričano o tome kako nam Talijani ne bi smjeli osporavati pravo na naziv prošek i time zagorčavati život. Kasnije su se u raspravu uključili i nazočni proizvođači prošeka iz Dalmacije, također uglavnom s izlaganjima o nepravdi što nam je rade naši susjedi s Apeninskog poluotoka. Naslušali smo se, dakle, o nečemu što smo već čuli, nečemu što je neupitno i što je valjda svakome ovdje tko se iole bavi vinom sasvim jasno, a to je da su prošek i prosecco dva bitno drukčija proizvoda – prvi je južno slatko desertno vino, a drugi je lagani i osvježavajući pjenušac. Ali, nikome od govornika nije padalo napamet npr. nešto reći za bitnu i očito u borbi s Talijanima spornu riječ PROŠEK. Možda bi uvelike za bolji administrativni međunarodni položaj prošeka pridonijelo to da se u našem obraćanju europskim institucijama i Talijanima vezano uz izraz prošek inzistiralo na tome da se skrene pažnja na to da taj izraz NIJE nikakvo naše oruđe za bolju poziciju na tržištu nakon što su Talijani postigli golemi svjetski komercijalni uspjeh s proseccom pa se sad mi na to želimo šlepati, nego da je taj izraz u Dalmaciji jednostavno slijed toga što je taj dio Hrvatske dugo vremena bio pod okupacijom upravo Italije pa nije čudno da je puno talijanskih riječi ušlo u lokalni govor i ostalo u izvornom ili, s vremenom, modificiranom obliku u upotrebi kod naših ljudi kao stanovnika (tada okupirane) Dalmacije. Trebalo je inzistirati i na tome da – s obzirom da izraz prosecco u ovome kontekstu i te kako ima smisla, naime na neki način sugerira (secco=suh) prosušeno – nije ništa čudno i nije uopće u smislu neke zavjere protiv pjenušca prosecca naime prošek se sasvim LOGIČNO rabi za vino nastalo od prosušivanoga grožđa!

Proizvođači Niko Karaman iz Dubrovnika i Antonija Mrgudić s Pelješca (suhiucasi)

Umoran od slušanja toliko ponavljanih jalovih žalopojki taman sam se kanio uključiti u raspravu, kad je, srećom,  istupio Zadranin Stjepan Vučemilović, koji je, napokon, prvi progovorio i o TRŽIŠNOM ASPEKTU vezanom uz prošek. Hvala Vučemiloviću, koji se, inače, ozbiljno bavi proizvodnjom baš i prošeka, BITNO je bilo to što je KLJUČNE  REČENICE na ovome skupu izgovorio upravo on, iz redova producenata. A što je to kazao?

To da je prva specifikacija ili jedna od prvih specifikacija o proizvodnji prošeka donesena  2013., ali dobar dio vinara koji su sa svojim prošekom izašli na tržište nije se pridržavao pravilnika, zatim to da je te iste 2013. godine na tržištu zabilježeno 972 hektolitra prošeka a u 2018. i 2019. prošeka napunjenog u butelju opremljenu odgovarajućom etiketom za tržište bilo je, kao se Vučemimović izrazio NULA litara! Usput, kad sam pripremao prilog o prošeku za svoju Kroniku Svijeta u Čaši za srpanj (br. 7, 2021) raspitivao sam se kod vinotekara u nas, te kod dalmatinskih proizvođača vina a i kod predsjednika udruge Vino Dalmacije Lea Gracina o tome tko proizvodi,  dakako i po propisanom novom pravilniku (Vučemilović je imao primjedbu da je neusklađen!), te puni i etiketira pa onda na suvremeni način nudi i na tržištu ima svoj prošek, priča se svela na to da svaka obitelj u Dalmaciji proizvede nešto prošeka da ima što ponijeti sa sobom kad ide doturu te na tek nekoliko etiketa, konkretno na prošek Hektorović Tomićeve Bastijane, na prošek Stina-vina, na Ambru od Bibića, inače osobno sam imao prilike vidjeti bočice etiketirane kao prošek od podruma Bura Mrgudić te kod pelješke obitelji Matković, kao i od Zadranina Vučemilovića, vezano uz proizvodnju baziranu na Pravilniku ispalo je da sigurno po njemu radi Stina vino. Kako očekivati pobjedu ako na borilištu nema prikladno pripremljenog konja za utrku?!

Zadranin Stjepan Vučemilović obratio se prisutnima s nekoliko ključnih rečenica vezanih uz prošek i njegovu prisutnst na tržištu (suhiucasi)

Ana Marušić Lisac uz poster koji objašnjava što je prošek a što prosecco (suhiucasi)

Iz Vučemilovićeva nastupa moglo se iščitati i to da se NITKO ovdje ne trudi u promidžbi prošeka i u skretanju pažnje i šire i međunarodne javnosti i potrošača na to da se prošek i prosecco kao proizvodi bitno razlikuju u tipologiji (slatko desertno, te lagano svježe i pjenušavo), već i na prvi pogled razlika je i te kako uočljiva po bocama u koje se ta pića pune, prošek ide u manju bocu uglavnom zapremnine do 0,375 lit, eventualno 0,50 lit dok se prosecco puni u butelju na vrhu koje je veliki poseban čep što ga je teško ne zamijetiti i prepoznati kao šampanjskoga…

Neobično mi je da je Toninu Piculi, koji je pokazao kako dobro zna vrijednost promidžbe i kako umije lijepo iskoristiti prigodu i za samo-reklamu a koji se eto zalaže za to da se odupremo nastojanjima Talijana da nam se na razini EU ne dopusti uporaba naziva prošek za naš tradicijski proizvod, promakao taj toliko važan tržišni aspekt vezan uz naš prošek. Smatram da je (i) s ovog skupa dalmatinskim proizvođačima prošeka trebala biti upućena poruka da je zaštita vrlo ozbiljna i kompleksna stvar koja ide na ruku ne samo proizvođaču izravno nego i društvenoj zajednici tog nekog dotičnog teritorija, tako da eto Društvo ima interesa i opravdanja ulagati u razvoj  i plasman proizvoda, te da vinari napokon moraju staviti glave skupa, kako bi, kao ozbiljno i dobro organizirani, iznjedrili kvalitetan pravilnik o proizvodnji i ostvarili za početak barem minimalno nužnu tržišnu količinu prošeka, dokument striktno vezan uz dotično podneblje, uz propisani termin izlaska na tržište, uz NUŽNU efikasnu samo-kontrolu i u procesu nastanka proizvoda (vinogradi, podrum, izlazak iz podruma), zatim edukaciji potencijalnih kupaca, koordiniranoj promidžbi i plasmanu i samog proizvoda i čitavog dotičnog teritorija… ♣

Kraj kalendarske godine – mjeseci nove berbe već u čaši

JE LI MLAĐE (VINO!) ZDRAVIJE?

Studeni je već odavna na glasu kao mjesec novog, tek rođenog vina. U cijelome svijetu dva su novembarska datuma da tako kažem i službeno vezana upravo uz novo mlado vino, riječ je o Martinju, 11. studenoga, i trećem četvrtku – ove godine to je 18. 11., gle kako se poklopilo: na kalendarima taj je treći četvrtak u studenome ove godine označen crvenom bojom kao znakom da je riječ o prazniku, ali taj je praznik sasma druge vrste. Što se tiče Martinja, siguran sam da je svima ovdje – i pilcima i nepilcima –  sve jasno o čemu je riječ, a što se tiče trećeg četvrtka u studenome možda ipak nekim pojedincima treba pomoć, bilo da saznaju o čemu se radi, bilo tek da ih se podsjeti: treći četvrtak u studenome dan je kad već desetljećima cijeli svijet otvara butelje novog mladog francuskog vina Beaujolais nouveaux/Beaujolais primeur.

Ono što se ovdje u nas s novim mladim vinom u javnosti radi s komercijalno potencijalno vrlo vrijednim institutom mladog novog vina ima u poslovnom smislu tek otužan oblik veselice uz čašicu. Bilo je doduše pokušaja stvaranja robne marke Zagrebačke županije Portugizac Plešivica, ali nakon nekoliko godina, svojedobno, kad se činilo da je stvar na dobrom putu da saživi i razvija se – počelo je rasipanje… Površina na kojoj se Portugizac prostire u Hrvatskoj danas je tek 36 ha (2020., APPRRR), a najveći dio je u području podregije i zaštićene oznake izvornosti Plešivica  (71%).

Enologinja dr. Ivana Alpeza kao članica ocjenjivačkog suda u žiriju na međunarodnom vrednovanju vina Emozioni dal Mondo: Merlot & Cabernet insieme u Bergamu. Lijevo od nje (s brkovima) sjedi dr. Marin Berović, s Kemijsko-biotehnološkog fakulteta u Ljubljani… (suhiucasi)

Lijepo kaže dr.sc. Ivana Alpeza, iz Centra za vinogradarstvo, vinarstvo i uljarstvo Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH):

– Vino je proizvod koji u društvu ima status kakav nema niti jedan drugi. Posljednja tri desetljeća vino zaokuplja znanstvenu i strukovnu javnost kao nikada prije, prvenstveno zbog novih spoznaja o utjecaju vina na zdravlje.

U nastavku dr.sc. Alpeza iznosi konkretno i opširno upravo nešto što ide i te kako na ruku proizvođačima upravo vina, prvenstveno crnih, onih koja se na tržište stavljaju kao sasvim mlada. Na ovogodišnjoj Sabatini prikazan je dio rezultata istraživanja što ih je dr. sc. Alpeza provela zajedno s kolegama iz Centra i Prehrambeno biotehnološkog fakulteta u Zagrebu a iz kojih je  vidljivo nešto što ide i te kako na ruku proizvođačima upravo vina od Portugizca, koja se na tržište stavljaju kao sasvim mlada.

– Godine 1992. objavljeni su rezultati istraživanja na temu zdravlja francuskih građana te povezivanja načina života i navika u prehrani s konzumacijom vina s prevencijom bolesti krvožilnog sustava. Glede rezultata, riječ je o fenomenu nazvanome French Paradox/Francuski paradoks a uz koji se vezuju znanstvenici-istraživači Serge Renaud i Michel de Lorgeril, kardiolog. Ispostavilo se das u majvažniji spojevi zaslužni za pozitivne učinke su, ponavljam, polifenoli. Sadržaj polifenola u bijelim vinima je 0,2-0,5 g/L, a u crnima 1-5 g/L.

Crtež prikazuje sastojke vina: 84 posto čini voda, 13 posto etanol, a tri magična postotka polifenoli. Prijevod s engleskoga na desnom crtežu: glycerol = glycerol, organic acids = organske kiseline, amino acids – aminokiseline, sugars – šećeri, Otjer alcohols = ostali alkoholi. Minerals = minerali

Dakle, vezano uz Francuski paradoks i bazirano uvelike na polifenolima kojima su crna vina značajno bogatija ostvareni su značajni pozitivni učinci na popularizaciji crnjaka..

Godine 1992. po prvi put se spominje otkriće resveratrola u grožđu i vinu. Resveratrol je jedan od desetak fitohormonskih spojeva iz grupe polifenol-stilbena (Siemanni Creasy). Otkriće izaziva nevjerojatan interes i rezultira desecima vrijednih istraživanja koja potvrđuju različite pozitivne učinke resveratrola na zdravlje. Resveratrol je u grožđu i vinu prisutan u dva oblika, kao cis i kao trans, ali je samo trans-oblik bioaktivan i stoga važan u smislu potencijalne dobrobiti za ljudsko zdravlje.

(https://www.researchgate.net/figure/Diverse-health-beneficial-effects-of-resveratrol-Anti-cancer-and-cardio-protective_fig1_250780125)

RESVERATROL U VINU

Crno: 0.03-1.07 mg/L

Bijelo: 0.01-0.27 mg/L

Pozitivni učinci resveratrola vezani su uz rak, artritis, starenje, asmu, jetru, dijabetes, srce (https://www.researchgate.net/figure/Diverse-health-beneficial-effects-of-resveratrol-Anti-cancer-and-cardio-protective_fig1_250780125)

            Grožđe i vino, a nije grožđe i vino… Rezultat istraživanja biodostupnostii učinaka polifenola i resveratrola na zdravlje su i brojni pripravci, najviše trans-resveratrola, koje se koristi kao dodatak prehrani i kao pripravke za vanjsku primjenu.

            Dozrijevanje cr(ve)nog vina i polifenoli: Utjecaj polifenola na zdravlje ovisi o njihovom sastavu (biodostupnosti) i sadržaju. Polifenolna kakvoća ovisi o brojnim čimbenicima, i s dozrijevanjem/starenjem vina mijenja se.

Znanje o vinu i polifenolima je ogromno, ali i dalje nedostatno, osobito u odnosu na razumijevanje promjena tijekom dozrijevanja vina i brojnih reakcija u kojima polifenoli sudjeluju.

S vremenom se uvidjelo da čuvanje vina u boci rezultira smanjenjem sadržaja polifenolnih spojeva (tanini, proantocijanidini, kvercetin, katehin, epikatehin, resveratrol …) kao potencijalane potpore zdravlja.

Istraživanje utjecaja dozrijevanja/starenja vina u boci na sadržaj trans-resveratrola u crnim vinima različitih područja Australije pokazalo je da vina s vremenom drastično  gube trans-resveratrol, čak do 96 posto, a prosječno 76 posto (Naikeri dr., 2020).

Čuvanje vina u boci rezultira i smanjenjem antioksidacijskog potencijala koji je pokazatelj kvalitete polifenolnih spojeva, kao i drugih spojeva u vinu koji imaju zaštitni antioksidacijski učinak na stanicu (glutation, kafeinska kiselina).

Novi mladi portugizac i pečeni kesteni – plešivičk i vinar Željko Gregorić, tajnik udruge Portugizac Plešivica. Od njega stigao je, napokon, za 1. prosinca, poziv na radionicu dr.sc. Ivane Alpeze na temu za zdravlje korisnih polifenola upravo u mladom vinu portugizac

Najvažniji čimbenici čuvanja/očuvanja vina u boci su temperatura i način zatvaranja boce (čep).

Mlado vino i portugizac

Grozd portugisca

Mlado vino je tradicijski izraz, može biti korišten za sva vina sa zaštićenom oznakom izvornosti i podrazumijeva vino koje mora biti stavljeno na tržište do kraja kalendarske godine berbe grožđa (EU 1308/2013, EU 2019/33, 2019/34., https://ec.europa.eu/info/food-farming-fisheries/food-safety-and-quality/certification/quality-labels/geographical-indications-register/).

Na hrvatskom tržištu sve je veći broj mladih vina, i od bijelih i od crnih sorata, ali tradicija proizvodnje i potrošnje novog mladog vina prvenstveno se veže uz crno (crveno) vino i sortu Portugizac.

Portugizac je sorta ranog dozrijevanja, dobre rodnosti i potencijala za proizvodnju svježih, živo obojenih vina s nježnom, privlačnom voćnom aromom i bez izražene trpkoće, dakle vina koje se najradije pije dok je sasvim  mlado.

Potrošnja mladog vina na globalnoj vinskoj sceni nije ekonomski značajna, međutim, novo mlado vino može biti izvrstan lokalan proizvod koji je lokalno i ekonomski važan (Vino Beaujolais Noveau – Francuska, Vino Novello-Italija, Mlado vino – Slovenija, Mlado vino Portugizac Plešivica – Hrvatska).

Posljednjih godina zabilježen je porast potrošnje mladih vina u svijetu, osobito kod mlađih potrošača (osobe između 25 i 40 godina)

Uz vizualni identitet boce i privlačna senzorna svojsava, izvrstan alat u promociji mladog vina mogu biti i konkretni podaci o kakvoći, primjerice polifenolni sastav

– Zašto smo izabrali Portugizac Mlado vino? Prvo, stoga što su o tehnologijama i kakvoći vina sorte Portugizac dostupne informacije bile su vrlo skromne, a, kao drugo, o promjenama kakvoće tijekom čuvanja mladog vina u boci podataka uopće nije bilo – objašnjava dr. sc. Alpeza.

Cilj istraživanja, materijal i metode

Cilj istraživanja: novo znanje o mladom vinu Portugizac, ZOI Plešivica i o konkretnim parametrima kakvoće koji se vežu uz potencijalne dobrobiti umjerene potrošnje, te o promjenama u vinu tijekom njegova čuvanja u boci. Materijal: originalna pretpakiranja vina Portugizac Plešivica, Mlado vino berbe 2019. Parametri kakvoće analizirani su u mladim vinima tri mjeseca nakon punjenja i 12 mjeseci nakon prve analize, vino je čuvano u kontroliranim uvjetima, na 16°C. Traženi parametri u analizi: ukupni fenoli (mg/L, galnakiselina), antioksidacijski potencijal (FRAP, mmol/L Fe (II)) i stilbeni(cis-i trans-resveratroli cis-i trans-piceid)

Rezultati

Sadržaj ukupnih fenola (mg/L, galnakiselina)

Prosječna vrijednost u prvoj analizi: 1430 mg/L (1326 mg/L)

Prosječna vrijednost u drugoj analizi: 1324 mg/L (1221 mg/L)

Antioksidacijski potencijal (FRAP, mmol/L Fe (II))

Prosječna vrijednost u prvoj analizi: 17,4 mmol/L Fe (II) (16,3 mmol/L)

Prosječna vrijednost u drugoj analizi: 16,0 mmol/L Fe (II) (14,79 mmol/L)

Ukupni stilbeni(mg/L)

Prosječna vrijednost u prvoj analizi: 7,34 mg/L (7,95 mg/L)

Prosječna vrijednost u drugoj analizi: 7,15 mg/L (6,85 mg/L)

 trans-resveratrol(mg/L)

Prosječna vrijednost u prvoj analizi: 2,17 mg/L  (2,37 mg/L)

Prosječna vrijednost u drugoj analizi: 1,29 mg/L (1,24 mg/L)

 Zaključak

– Čuvanje vina u boci, čak i u poželjnim i kontroliranim uvjetima u odnosu na okolišne, manifestirano je promjenama polifenolne kakvoće mladih vina Portugizac ZOI Plešivica u neželjenom smjeru. Nakon 12 mjeseci čuvanja vina u originalnoj pretpakovini, u kontroliranim uvjetima na 16°C, promjene su bile slijedeće: sadržaj ukupnih fenola prosječno je smanjen 8 %, antioksidacijski potencijal prosječno je smanjen 9%, sadržaj ukupnih stilbena prosječno je smanjen 14%, sadržaj trans-resveratrola prosječno je smanjen 48%. Vrijednosti parametara polifenolne kakvoće, kao izričaj potencijalne dobrobiti za ljudsko zdravlje, bolje su u mladim vinima Portugizac ZOI Plešivica, u odnosu na isto vino čuvano u boci 12 mjeseci – istaknula je dr.sc. Ivana Alpeza.  ♣

ANTIOKSIDACIJSKA SVOJSTVA VINA – Zahvaljujući ljubaznosti dr. sc. Ivane Alpeze evo i priloga o antioksidansima o kojima se u kontekstu zdravlja toliko govori:

U ljudskom organizmu kao posljedica normalnog metabolizma nastaju slobodni radikali, a to su spojevi sa slobodnim (nesparenim) elektronima. Upravo zbog slobodnih elektrona ovakvi spojevi su vrlo reaktivni, te mogu prouzročiti oksidativnu štetu biomolekulama stanica u organizmu ljudi. Spojevi koji neutraliziraju slobodne radikale i tako umanjuju oksidativan stres u stanicama nazivaju se antioksidansima. Za održavanje ravnoteže antioksidansa u tijelu važni su endogeni antioksidansi, a kako oni u nekim stresnim situacijama nisu dovoljni, u organizam treba unositi i dodatne antioksidanse zdravom hranom, poput voća, povrća, žitarica i sl.

Najvažniji u vodi topivi antioksidansi se polifenoli, kojih u određenim koncentracijama ima u grožđu, pa i u vinu. U bobici grozda neflavonoidni polifenolni spojevi su smješteni uglavnom u mesu, dok se flavonoidni polifenoli najvećim dijelom nalaze u kožici, sjemenkama i peteljci. Procesom vinifikacije spomenuti spojevi prelaze u vino, i najzaslužniji su upravo za zdravstvene učinke vina, ali i za doprinos senzorskim karakteristikama vina poput boje, okusa, stupnja gorčine i oporosti.

U dobrom zdravlju i dobrom raspoloženju: nasmijana dr.sc. Ivana Alpeza uz vesele lokalne folkloraše i u društvu s istaknutim slovenskim enolozima Iztokom Klenarom i Darinkom Ribolicom (suhiucasi)

Najvažniji flavonoid u vinu je resveratrol, jaki antioksidans, koji hvata slobodne radikale te zaustavlja pojačano razaranje stanica štiteći ljubitelje vina od preuranjena starenja. Ima cijeli niz blagotvornih učinaka na zdravlje ljudi: sprječava kljenut srčanog mišića i tvorbu nakupina na mozgu i krvnim žilama, usporava grušanje krvi, blagtvoran je kod upalnih bolesti crijeva (ulcerativni kolitis i Crohnova bolest) i dijabetesa. Među važne fenolne spojeva spada i katehin, koji sprječava nastajanje krvnih ugrušaka. Tu su još kvercetin i epikatehin, koji zaustavljaju rast stanica raka i štite LDL kolestrol od oksidacije. Svi spomenuti fenolni spojevi usporavaju protok hrane kroz crijeva poslije obroka, spječavaju oscilacije u razini šećera u krvi nakon apsorpcije hrane u krvotok. Na taj način pomažu pri liječenju dijabetesa, djelujući na razgradnju glukoze u stanicama isto kao i sintetski lijekovi. Antioksidacijska aktivnost vina je u korelaciji s koncentracijom ukupnih fenola u vinu te ovisi i o koncentraciji pojedinih fenolnih spojeva te o njihovim međusobnim odnosima. Primjenom različitih analitičkih metoda poput ORAC, DPPH i ABTS moguće je utvrditi koncentraciju fenola u vinu kao i antioksidacijsku aktivnost vina.

RESVERATROL – Najznačajniji i najviše proučavan stilben je trans-resveratrol. Sintetizira se u kožici bobice. Resveratrol se nalazi u hrani poput poput sjemenki i kožici grožđa, a nastaje kao posljedica okolišnog stresa ili gljivičnog oboljenja. Njegova je koncentracija do deset puta veća u crvenim (oko 5 mg/L) u odnosu na bijela vina, te je odgovoran za smanjenje rizika raznovrsnih oboljenja, a ponajviše kroničnih bolesti poput raka i kardiovaskularnih bolesti. Mehanizam djelovanja resveratrola nije do kraja objašnjen. Neka istraživanja uporabu resveratrola dovode u vezu s produženjem životnog vijeka testiranih životinja. Pretpostavlja se da bi jedan od načina djelovanja mogao biti utjecaj na funkciju mitohondrija te zaštita stanične opne i staničnih stuktura od propadanja uslijed oksidacije (Gambuti i sur., 2004; Perrone i sur., 2007).

MJERENJE ANTIOKSIDATIVNE AKTIVNOSTI – Za određivanje antioksidacijske aktivnosti u vinu, potrebno je nekoliko različitih metoda zbog kompleksnosti oksido-redukcijskih reakcija koje se odvijaju. Te metode temelje se na inhibiciji slobodnih radikala, kelaciji metalnih iona ili lipidnoj peroksidaciji. Metode za mjerenje antioksidacijskog kapaciteta dijele se na direktne poput ORAC (Oxygen Radical Absorbance Capacity) i indirektne poput DPPH i ABTS, FRAP koje se temelje na inhibiciji slobodnih radikala pomoću sinetičkih odnosno radikalnih kationa. ♣

Mlado Međimurje!

NOVO BIJELO S KRAJNJEG NAŠEG SJEVEROZAPADA

Deset međimurskih vinarija je i ove je godine u prvoj polovici studenoga izašlo na tržište s Mladim Međimurjem, novim (bijelim) vinima iz berbe 2021.

Prvo ovogodišnje službeno otvoreno i promotivno kušanje uradaka iz berbe 2021. međimurski vinari upriličili su u Zagrebu, naravno uz potpuno pridržavanje protuepidemijskih mjera na otvorenome (srećom, kiše nije bilo a i temperatura je za boravak vani bila podnošljiva, pogotovu i jer su se u središtu prostora događanja uz jaču vatru prigotavljali bogato nadjeveni sočni burgeri, mljac mljac!), kao pozornica je poslužilo dvorište Cogito Cafea u okviru stambene zgrade u  središtu grada, kao uzvanici okupili su se brojni novinari što prate eno-gastro scenu i ljubitelji mladog vina iz Metropole.

Na promociji novog Mladog Međimurja u Zagrebu, u organizaciji kuće Vinart, sudjelovalo je devet međimurskih vinara od ukupno 10 koji su odlučili izlaziti na tržište s novim mladim vinom (Marko Čolić)

Na prosudbu je svoje uratke ponudilo devet vinarija uključenih u projekt Mlado Međimurje, a to su Cmrečnjak, Dvanajščak-Kozol, Horvat, Jakopić, Knehtl-Medenjak, Kocijan, Kunčić, Preiner i Štampar.

Promenadna degustacija, obilazak vinara (Vinart)

 Mlado Međimurje je živahno i atraktivno nekomplicirano ali istodobno i nimalo banalno vino. Karakteriziraju ga lagani okus, nizak alkohol (uglavnom 11,0 i 11,5 vol%), intenzivan i privlačan miris, vitko tijelo i lepršava svježina, podloga za koju su primjerena ukupna kiselost i stanovita slanost. Jako dobro funkcionira kao vino za predah, zatim uz neformalna druženja i obiteljske objede. Najbolje je kvalitete, kažu Međimurci, u periodu od tri do četiri mjeseca od puštanja na tržište, a vrhunac se očekuje oko (skorašnjih!) Božićnih blagdana.

Mini-spektakl na sredini pozornice: burger chef – ne u bijelom, nego u crnome! Vatra gori, burgeri pomalo nastaju… do finalne kreacije na tanjuru (Marko Čolić)

Vina su dostupna u vinotekama i kod distributera kapljice širom Hrvatske. Neki od njih su: Puni Sepet, Vrutak, Bornstein, Vivat fina vina i Magma. Mogu se naći u brojnim restoranima i barovima, a mogu se naručiti i direktno od vinara.

Kako svaka marka, želi li biti ozbiljno shvaćena pa time i komercijalno uspješna na dugi rok i korisna općenito za teritorij na kojemu se rađa i kojega promovira (što podrazumijeva i pomoć društvene zajednice iz dotičnoga kraja!), mora počivati na određenim temeljima, zanimao sam se kod prisutnih međimurskih proizvođača, a posebice kod altualnog predsjednika udruge vinogradar/vinara Međimurja Hortus Croatiae Davida Štampara, na kojim temeljnim parametrima je zamišljeno Mlado Međimurje, i evo što Štampar kaže:

– Osnovno je to da ovo novo mlado vino ne smije imati veći sadržaj alkohola, svih nas deset proizvođača koji smo odlučili izlaziti s novim vinom Mlado Međimurje složilo se da maksimum alkohola ne prelazi 12,0 vo%. Većina od nas desetero mišljenja je da za novo mlado vino ne rabimo jače aromatične sorte, odnosno ako bi se ipak i one koristile da to bude u sasvim maloj mjeri i kao sasma blagi začin. Usuglašeni smo bili i u tome da prvi izlazak mladog vina iz podruma pred javnost i na tržište bude u prvom tjednu u mjesecu studenome u godini berbe. Smatramo da bi to novo mlado vino moglo u najboljem svom izdanju, dakle u špici, biti u drugoj polovici prosinca, super, dakle, za božićne i novogodišnje praznike. Uvjereni smo u to da u vrlo dobroj kondiciji može svakako izdržati do kraja veljače-početka ožujka u godini što slijedi berbu. S cijenama smo umjereni, kod svakoga od nas u vinariji butelja se može u maloprodaji dobiti za oko 40 kuna, a u vinotekama s kojima radimo cijena je neznatno, za nekih tri do četiri kune viša.

David Štampar, predsjednik udruge međimurskih vinara Hortus Croatiae, zatim Nenad Preiner, Štamparova supruga Monika i Marko Cmrečnjak, on se za Međimursko mlado opredijelio za sortu Rizvanac i za kapljicu u suhoj varijanti . Petar Kocijan odlučio se pak za Mlado Međimurje za sortu Silvanac zeleni i također za posve suho. (Marko Čolić)

Petar Kocijan

Neki vinari Mlado Međimurje rade od tradicijskih domaćih sorata Silvanac zeleni, Rizvanac, neki pak od internacionalnih sorata poput Pinota bijelog i Pinota sivoga, dva od 10 vinara inizistiraju na tome da rabe i one jače aromatične kultivare. Neka vina su suha, a neka polusuha… a razlike toga tipa unutar jedne zaštićene robne marke nisu baš korisne.

Međimurje, koje ima sjajne prirodne uvjete (pedologija, reljef, nadmorske visine prikladne za vinograd, ekspozicije, osunčanost, klima koja u posljednje vrijeme donosi i nešto više temperature pogodne za bolje dozrijevanje a zasad ne i nužno pogubne za gubitak kiselina i svježine u kapljici…) za produkciju odličnih karakternih tipičnih vina te koje je posljednjih godina otkako se sve više proizvođača odlučuje za izlazak s vinom u butelji a sve više ugostitelja trsi u ponudi izvornih lokalnih specijaliteta i s njima i kapljice, znatno je dobilo na renomeu. Valjalo bi se potruditi na jačanju tog trenda što mora rezultirati učinkovitom (turstičkom) propagandom za područje i još boljim komercijalnim efektima za pojedince-ponuđače i za cijeli teritorij. To zahtijeva da se ipak kod stvaranja robnih maraka obvezno u obzir uzme još nekoliko ključnih parametara, a to su oni vezani uz optimalan izbor sorte/sorata/klonova (naime neki su kultivari za berbu spremni ranije a neki tek prilično kasno i svakako je za mlado novo vino logično preferirati kultivare što se ranije beru tako da i novo mlado vino kad izađe bude bolje formirano, zatim neki kultivari nisu baš aromatični a neki su umjereno, neki pak i vrlo izraženo aromatični a za kategoriju novog mladog vina ipak ne bi trebalo trošiti aromatično grožđe…) kao nositelja pojedine marke, dobro bi bilo definirati i gustoću sadnje loza u smislu da bude gušća tako da se po hektaru kao jedinici površine zadržava zadovoljavajuća količina sirovine i pri jačem smanjenju roda po trsu a što je neophodno za dobivanje bolje kakvoće,  zatim   poželjan je svakako i eko- odnosno prirodi prijateljski pristup i u vinogradu (zaštitna sredstva!)  i u podrumu (enološki preparati), nužno je za svaku marku – jer unutar nje vino radi uspjeha kod šireg kruga potrošača mora, kad se već naviknu na određeni, specifični okvir što ga pojedina marka nudi, imati određen i kontinuirano prepoznatljiv organleptički profil. Bitno je svakako, baš za one pilce koji ne vole slatko osim u desertnome vinu te, čak presudno bitno, za moguće potrošače što imaju problem s dijabetesom, i odmah u startu odrediti za svaku marku predstavnicu dotičnog teritorija dopušteni raspon (suho, polusuho, poluslatko,slatko) ostatka neprovrelog sladora… ♣

Ususret Božiću i Novoj godini

The FLÛTE STARS CROATIA – 2021. – NAJBOLJI HRVATSKI PJENUŠCI

oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

Ocjenjivanje hrvatskih pjenušavih vina, Esplanade Hotel, Zagreb, studeni 2021.

S nedavnog ocjenjivanja hrvatskih pjenušaca u Esplanadi, uz organizatore i domaćine Ivu Kozarčanina i Anu Rogač (stoje). Žiri je bio u sastavu Ivan Dropuljić, Jelena Šimić Valentić, Franjo Francem, Darko Lugarić i Silvio Dedić, ja sam bio u svojstvu gosta-promatrača.

Eto nas u prosincu, mjesecu Adventa, blagdana, proslava… Prvo decembarsko veselje u ovim u posljednje vrijeme izvanrednim – netko ih naziva novo-normalnima  – okolnostima donosi nam sv. Nikola, a onda stižu Božić, uz Uskrs najveći kršćanski praznik, ubrzo nakon njega i Stara godina iz koje u novu, 2022. ulazimo s očekivanjem da će se na nekim kriznim frontovima prvenstveno nastalima zbog Covida19 stvari smiriti, pa onda napokon i okrenuti bitno nabolje. Prosinac je mjesec u kojemu se, s obzirom na tradiciju slavlja (ovaj put svakako punog nastojanja da se zaboravi ono što u proteklih 11 i više mjeseci nije bilo dobro!)  traži pjenušac više.

U najbolje moguće vrijeme, a to je u ovome slučaju bila druga polovica studenoga 2021., novoformirano društvo-klub-projekt iVino by Ana & Ivo, kormilo kojega drže novinari Ivo Kozarčanin i Ana Rogač, priredilo je u elitnom zagrebačkom hotelu Esplanade strukovno vrednovanje pjenušaca hrvatske proizvodnje i prisutnih na tržištu u Lijepoj našoj. Ukupno je kroz oko, nos, usta i mozak svakog od članova ocjenjivačkog suda prošlo više od 50 uzoraka. Na dosad najveće ocjenjivanje hrvatskih pjenušaca najznačajniji proizvođači iz svih 12 vinorodnih podregija, od Podunavlja do Srednje i Južne Dalmacije, poslali su 53 bijela, ružičasta te crvena, odnosno crna pjenušava vina proizvedena tankovskom (charmat) i klasičnom metodom.

Ivo Kozarčanin autor je nedavno izašle informativno poučne knjižice Pjenušci Plešivice, u kojoj – nakon uvodnog dijela s objašnjenjima vezanim uz pjenušac općenito – predstavlja tekstom i fotografijama proizvode relevantnih lokalnih kreatora perlica u boci (suhiucasi)

Kušači-ocjenjivači bili su iskusni enolog mr. Franjo Francem, danas aktivan u vinariji Đakovačke nadbiskupije, sommelijerka Jelena Šimić Valentić, vlasnica zagrebačkog wine-bara Pupitres i kreatorica-voditeljica  raznih edukacijskih i prezentacijskih programa u njemu, pa prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com, Darko Lugarić, sommelier u uglednom zagrebačkom restoranu Tač, te Silvio Dedić, sommelier u hotelu Esplanade.

Bilo je to treće ocjenjivanje u okviru projekta iVino. Drink pink je bilo vrednovanje ružičastih vina u lipnju, a Red Blend mješavina crvenih sorata u rujnu. Zlatna, srebrna i brončana priznanja za najbolja vina sa sva tri ocjenjivanja trebala su biti dodijeljena na posebnoj svečanosti na Međunarodnom festivalu vina i kulinarstva Vino.com u Esplanade Hotelu Zagreb, no kakoi je Festival otkazan zbog epidemije dobitnicima će priznanja stići poštom.

U nastavku je navod najbolje ocijenjenih pjenušaca po grupama, a grupe su bile Bijeli pjenušci charmat metoda, Bijeli i ružičasti pjenušci klasične metode – svrstani, u obje boje, u podskupine Brut nature, Extra brut, brut, Extra dry (Extra sec), Dry (sec), zasebni dio sasma na kraju činili su pjenušci nešto tamnije crvene boje.

U nadi da će rezultati ove degustacije sada uoči praznovanja biti na pomoć pri  izboru pjenuš(a)ca koji će posve  zadovoljiti i glede užitnosti i glede odnosa kakvoća-cijena  želim ispred Svijeta u Čaši i u svoje osobno ime svima svako dobro uz blagdane, te u novoj 2022. godini!

Bijeli / White, klasična metoda – classical method

Brut Nature

BLANC de BLANCS 2016 brut nature, 12,0 vol % – KORAK ; BLANC de BLANCS non dosage, 12,5 vol %  –  JAGUNIĆ

Extra Brut

PRESTIGE CUVÉE extra brut (Chardonnay 80%, Pinot crni), 12,8 vol %   – KURTALJ  ;   BARUN ELEGANCE  extra brut  (Manzoni),  12,0 vol %  –  BARUN VINA   ;   KOTA 267 extra brut (Chardonnay) 12,5 vol %  (magnum) – KOTA ; MISAL PRESTIGE extra brut  (Chardonnay, Pinot crni, Malvazija istarska), 12,0 vol % – MISAL PERŠURIĆ ;  VUGLEC extra Brut (Chardonnay + beline, Kraljevina, Graševina, Rizling, Silvanac zeleni), 12,0 vol % – VUGLEC-BREG

Brut

THREE STARS brut (Chardonnay, Rizling & stare sorte), 12,5 vol %  – JAGUNIĆ  ; BLANC de MOI 2016 brut (Malvazija istarska, Pinot bijeli), 12,0 vol % – LAGUNA; DININ SAN brut (Trbljan, Debit, Pošip i Maraština), 12,0 vol % – SLAMIĆ ; VIAZ brut (Gegić,  Chardonnay, Ugni blanc),  11,5 vol %  – BOŠKINAC

Ružičasti/ Rosé

Brut nature & extra brut

VUGLEC ROSALIA extra brut  (Pinot crni, Frankovka), 13,0 vol %  – VUGLEC_BREG

Brut

PRINCEPS brut (Frankovka), 13,0 vol %  – ILOČKI PODRUMI

Kompletni rezultati ocjenjivanja u rubrici POTROŠAČKI PUTOKAZ – 11.2021 – BUYING GUIDE, na kraju ove Kronike Svijeta u Čaši ♣

Prosinac i praznici – razdoblje za posebne užitke: kurioziteti iz našeg susjedstva

PERLICE NETAKNUTE SVJETLOŠĆU i SUMPOROM!

Najljepše se stvari događaju noću … čuo sam u društvima kako pojedinci rado potiho pjevuše kad se nađu u lijepome društvu, i, doista, toliko se toga lijepoga – i to u raznim sferama! – može događati noću, odnosno u mraku!

Tako se, eto, po mraku stvaraju i – pjenusci! Jedan od njih je i onaj, slijedom okolnosti i nazvan, doduše, ne Touched by Night, nego UNtouched by LIGHT – riječ je, koliko čujem, o prvom pjenušavom vinu na svijetu koje se proizvodi (uz korištenje specijalnih naočala!), prodaje i kuša – u potpunome mraku! Prema profesorici Ann C. Noble, izloženost vina danjoj svjetlosti ili pak umjetnoj rasvjeti rezultira promjenom aroma (goût de lumière=okus svjetlosti). Iz tog je razloga znana kuća pjenušaca Radgonske gorice iz Gornje Radgone odlučila prijeći, kako kaže njena glavna i višestruko za vina nagrađivana enologinja Klavdija Topolovec, na mračnu stranu te daleko od svjetla kreirati pjenušavo vino klasičnom šampanjskom metodom – Untouched by Light – Nedodirnuto svjetlošću.

Na drugoj strani Slovenije, na Bizeljskom u neposrednom susjedstvu našeg Klanjca, rodio se, također klasičnom metodom, pjenušac Cuvée Natura, bez grama dodanog SO2! Stvorio ga je i krajem studenoga službeno promovirao nekad u mladosti cijenjeni nogometni golman (NK Olimpija, reprezentacija Jugoslavije…) a nekoliko posljednjih desetljeća uvaženi enolog mr. Janez Istenič. Imamo dakle, ovdje, perlice netaknute svjetlošću i sumporom!

Oba pjenušaca onako kako se nude na tržištu (suhiucasi)

Iako je kao zaštitno sredstvo za vino odavna u uporabi, sumpor je u vinu, zbog toga što se s dodanim količinama znalo i pretjeravati, stekao jako loš glas. Dobar dio vinara već neko vrijeme nastoji ga smanjiti u mirnoj kapljici do minimuma minimuma. Ali, ovo je sada pjenušac! Pri proizvodnji baznog vina za pjenušac i kod finalizacije šampusa sumpor se rabi u minimalnoj količini, ali Janez Istenič je eto ulazak u svoje osmo desetljeće života htio obilježiti i proslaviti s pjenušcem bez imalo dodanog SO2. Vezano uz totalnu eliminaciju sumpora konzultirao se sa stručnjacima Enološkog instituta Champagne, ponajviše s enologom Pierreom-Yvesom Bourneriasom.

Eto nas, ponavljam, u predblagdanskom raspoloženju, prigoda je za razvedriti se i pobjeci barem nakratko iz ovog novog normalnog u nešto što smatramo starim normalnime, na izbor za pomoć u tome su sada, kao noviteti dostojni svjetske pažnje – i Untouched by Light i Cuvée Natura!…

Detaljnije o perlicama Untouched by Night govorili su mi enologinja Radgonskih gorica Klavdija Topolovec, a o Cuvéeu Natura bez sumpora mr. Janez Istenič, njegov sin Miha, te prof. Marin Berović, stručnjak s Biotehnološkog fakulteta u Ljubljani i dugogodišnji ocjenjivač i predsjednik ocjenjivačkih komisija na raznim vrednovanjima upravo pjenušaca po svijetu, u posljednje vrijeme najčešće je prisutan na onome s nazivom The World Best Glass of Bubbly u Velikoj Britaniji.

                UNTOUCHED… Ono što ovaj pjenušac nedodirnut svjetlošću čini jedinstvenim to je već i njegov proces proizvodnje. Sve u mraku! Za vrijeme noćne berbe, rotacije boca i pakiranja koriste se naočale za gledanje u tami. Vino sazrijeva dvije do tri godine u potpunom mraku špilje u Gornjoj Radgoni u Sloveniji. Djelatnici Radgonskih gorica to u žargonu nazivaju mračnom metodom. U vremenu kad jednom izađe iz špilje, pjenušac je zaštitićen bocom od 99% crnoga stakla, a radi dodatne zaštite od svjetla i zraka pakira se u vakuumirane tamne vrećice. Untouched by Light proizvodi se od najboljih grozdova Chardonnaya (Blanc de Blancs) korištenjem francuske klasične metode druge fermentacije u boci.

Pravi je, prilično – i na svjetlu a kako ne i, po preporuci, u mraku – prilično trajni ritual da se postupnom eliminacijom ambalaže dođe do butelje iz koje rastočiti pjenušac Untouched by Light (suhiucasi)

Untouched by Light je naše najnovije pjenušavo vino. Preporučujemo da ga se kuša u mraku, s nekime tko vam je posebno drag –  kazao je Borut Cvetkovič iz Radgonskih gorica.

– Boja je intenzivno zlatna, a mjehurići su minijaturni i brojni. Ovo je pjenušavo vino bogato i primamljivo na nosu s razvijenim notama zreloga žutog i bijelog voća poput breskve, kruške, tu je i nagovještaj manga… Vrlo zavodljivo. Prvi dojam u ustima je potpuna svježina sa živahnim citrusnim notama. Zatim polagano slijede kremoznost i nježnost, naglašeni vrlo blagim i delikatnim mjehurićima, zaokruženost lijepa. Retrookus je dug, i dalje svjež s naznakom mineralnosti. Usta žude za sljedećim gutljajem! – rekao je Pierre-Yves Bournerias, stručnjak iz Instituta Oenologique de Champagne.

Pierre Yves Bournerias, Institut Oenologique de Champagne (suhiucasi)

– Untouched by Light je jedinstveno pjenušavo vino originalni terroir kojega je maksimalno došao do izražaja, naime na njega svjetlo ne utječe ni u procesu proizvodnje, ni u distribuciji pa ni, kako preporučujemo, u trenucima kušanja –  izjavilala je enologinja Radgonskih gorica, Klavdija Topolovec Špur.

                Prva berba za pjenušac Untouched by Light bila je 2016. a lansirana je prije godinu dana po cijeni od 100 eura za butelju, te je odmah pobudila interes svjetske javnosti i ubrzo je rasprodana. U međuvremenu je pjenušac osvojio Decanterovo srebro, pa zlato na Glass of Bubbly, a tu je i titula Zlatna nacionalna inovacija Slovenije. Ovaj pjenušac distribuira se od SAD-a sve do Japana. Ovih je dana izašla je na tržište druga berba, iz 2017. Broj butelja limitiran je na  2000, boce su dostupne preko  untouchedbylight.com.

Tvrtka Radgonske Gorice ima gotovo 170 godina dugu tradiciju proizvodnje pjenušavih vina. Početak je bio kad je Alojz Klenošek proizveo prve primjerke, zatim je nadvojvoda Ivan Habsburško-Lorenski proširio proizvodnju vina na području Radgone, a poslije su podrumi bili u vlasništvu švicarsko-francuske obitelji Bouvier…

                Tehnički podaci i karakteristike aktualnog izdanja Untouched by Light brut:  berba: 2017.;  méthode classique; ukupna kiselost: 7,8 g/l; malolaktična fermentacija: ne; alkohol: 12,5 vol %; ostatak neprovrelog sladora: brut 8,5 g/l; vrijeme dozrijevanja/odležavanja na kvascu: 36 mjeseci; degoržiranje: početkom 2021.

                Terroir:  Parcela na osunčanom južnome položaju s koje se bere grožđe za ovaj pjenušac odabrana je na temelju proučavanja profila tla, praćenja rasta vinove loze, dozrijevanja grožđa i kemijskih parametara mošta i vina; Tlo: euterično smeđe s primjesom vapnenca i šljunka; Nasad: stariji, vlastita selekcija, sadnja je bila 1989. godine; Sustav uzgoja: dvostruki guyot; Prinos: 2 kg po trsu.

Glavna enologinja Radgonskih gorica Klavdija Topolovec s osvojenom Decanterovom diplomom, i vidno razdragani veteran No1 Janez Istenič s još jednim svojim ponosom – sinom Mihom, koji pomalo operativno preuzima kormilo šampanjerije. Mr. Janez Istenič i njegov sin Miha osobito su zadovoljni berbom 2021. osobito za pjenušce.

Novo postignuće u paleti Janeza Isteniča – Sumporni dioksid SO2 u enologiji djeluje antimikrobno i suzbija štetnu mikrofloru, sprječava oksidaciju, čuva arome i boju. Glavni je i nužni dodatak u proizvodnji i čuvanju kakvoće plemenite kapljice.  Sumpor kao dodatak u prehrambebnim proizvodima kod nekih osoba lako uzrokuje alergije i probleme vezane uz astmu, glavobolju.

Uporaba sumpora u vinarstvu odavna se prati i temeljito je dokumentrana. Nekad se paljenjem sumpora konzerviralo vino i raskuživane su posude u kojoj je ono trebalo biti čuvano. Prve analize o sumporu u vinima datiraju iz 1472. Godine, veli prof. Berović. Prije više od deset godina uvedena je obveza da se na stražnjoj etiketi navede da vino u toj boci sarži sumpor. Gornja granica u vinu dopuštenog ukupnog sumpora na razini Europske Unije je 160 ppm za cr(ve)no vino, a 210 ppm za bijelo i ružičasto vino. Vina s manje od 10 mg/l slobodnog sumpora oslobođena su obveze navoda. Ukoliko je koncentracija SO2 u vinu niska, sumpor je u vinu vrlo teško prepoznati mirisanjem, međutim bude li  sadržaj slobodnog sumpora 50 mg i više sumpor se lako razaznaje i u mirisuu i u okusu. U posljednjem desetljeću osjetno su smanjene količine SO2 u vinu i dobar dio vina na tržištu danas je već čak i s upola manjom količinom sumpora od zakonski dopuštenog maksimuma.

Janez Istenič, legenda slovenske proizvodnje pjenušaca, iskusni i kreativni tehnolog s karijerom od nekih 40 godina, na slovensku je scenu pjenušavih vina uveo mnogo tehnoloških postupaka kao novina,. Janez i njegov sin Miha upravo su službeno predstavili novo tehnološko dostignuće kuće Istenič – pjenušac bez dodanog sumpora! Postupak je razvijen u Champagnei gdje su mnogi proizvođači razinu ukupnog SO2 spustili ispod 50 mg/l, želje i težnja su sada da se što skorije u budućnosti gornja granica spusti na 30 mg/l! Zahvaljujući provedbi novih postupaka i znatnom sniženju količine sumpora prvenstveno mali proizvođači posebno su zadovoljni jer im se to čini kao dobar put za stvaranje novoga identiteta s poboljšanjem svojih izgleda na tržištu. Osnova cijele priče o pjenušcu bez dodavanoga SO2 su besprijekrno zdravo i tehnološki posve zrelo grožđe, za postizanje čega  su bitne posebno dobre pozicije vinograda i provjereno kvalitetne sorte te za što se osobito u nekim zahtjevnim godištima treba dodatno osobito potruditi I u trsju i u podrumu, kao sortno ishodište zasad se ponajviše preporučuje Chardonnay.

Isteničevi imaju vinograd Chardonnaya na Drenovcu kod Bizeljskoga, i u 2020. Berba im je dala čudesnu osnovu za produkciju upravo ovakvog pjenušca bez iole dodavanog sumpora. Chardonnayu je dodano malčice Pinota crnoga. pH u berbi iznosio je 2,8, i to je Isteniče ohrabrilo da se okušaju u ovom novom postupku u produkciji pjenušca. U cijelome procesu proizvodnje, dakle ni na početku, od berbe do preše, nije kao zaštita korištena niti zerica SO2. Na fermentaciju je išao isključivo samotok. Na početku fermentacije korišteno je tek nešto askorbinske kisleine i vitamina dobivenih preradom grožđanih koštica. Poastupak zahtijeva što manji broj pretakanja i izbjegavanje filtracije. U ekspedicijskom dodatku nema udjela odležavanog vina. Mladi pjenušci nakon fermentacije u butelji odležavaju na kvascima najmanje dvije godine prije nego što izađu na tržište. Preživi li taj novi pjenušac u dobroj kondiciji prvih 12 mjeseci, u sljedećih 12 mjeseci dobiva i punu stabilnost. Za prvu seriju, za ovaj izlazak u javost sada, Isteniči su predvidjeli 1000 boca, a 7000 butelja ostavili su još na odležavanju, da pjenušac razvije dodatne arome i dobije visoko cijenjeni tercijarni bouquet.

Janez i Miha Istenič novi pjenušac Cuvée Natura promovirali su svečano, uz sjajan ručak chefa i istaknutog slovenskog sommeliera Jure Tomiča u gostilni Debeluh u Brežicama

Cuvée Nature, neopterećen sumporom, pokazuje se sada kao vrlo zanimljivi savršeno čisti mladi pjenušac što ga odlikuje bouquet mladosti s  lijepim mirisom na jabuku, te elegantna svježina. U okusu besprijekorno je skladan, s finim voćnim nitima svježih i zrelih jabuka. Perlanje odlično, okus solidno traje, tek pookus (naknadni)  je zasad nešto kraći.

Prof. Marin Berović, već godinama ocjenjivač upravo na međunarodnim vrednovanjima pjenušaca i već duže vrijeme i predsjednik ocjenjivačkih komisija, posebice na degustaciji The Best Glass of Bubbly u Velikoj Britaniji

Inače, druga značajna novost u kući Istenič uporaba je jettinga u klasičnom načinu produkcije pjenušaca. Jetting, donosi prednost u tome što se zahvaljujući njemu u pjenušcu u finalnoj fazi produkcije smanjuje ostatak pri finalizaciji dodavanog SO2 i istodobno se onemogućava pristup kisika u pjenušac pri degoržiranju i pri dodavanju ekspedicijskog likera prije čepljenja. Postupak se temelji na ubrizganju mikro-curka pjenušca u bocu, što izazove dizanje mjehurića ugljičnog dioksida, koji napuni grlić boce i odande istisne zrak s kisikom te svojom težinom kao zaštita bude u grliću boce. Taj sloj stvara inertnu atmosferu, što omogućava daljnju zaštitu prije moguće oksidacije a s time i kvalitetnije dozrijevanje pjenušca u boci. Maksimalna koncentracija kisika u pjenušcu na taj se način smanji s 10 na 1 mg/l a to poprilično smanjuje daljnju mikrobnu aktivnost pa se time i smanjuje potreba za SO2 u ekspedicijskom likeru za dobrih 30 posto. Inače postupak jetting obvezan je u proizvodnji pjenušaca bez SO2.

Ponavljam: oba opisana i objašnjena postupka Isteniči su uveli u svoju produkciju u suradnji sa stručnjacima IOC-a, a to je Institut Oenologique de Champagne u Épernayu. Eto, novi tehnološki pristupi donose novu kakvoću u razvoju tehnologije dozrijevanja Isteničevih pjenušavih vina i otvaraju novi put tehnologije proizvodnje pjenušaca bez dodavanog sumpora… ♣

Go, OenoGastro! Dijamanti našeg najvećeg poluotoka

 SIR ŠPIN DRUGI NA SVIJETU! ISTRA PONOVNO NAJBOLJA NA SVIJETU S MASLINOVIM ULJEM! A OSVAJA i S VINOM…

Lijepe novosti stigle su s našeg najvećeg poluotoka: istarski sir Špin drugi je na svijetu, a Istra kao regija ponovno je najbolja u svijetu s maslinovim uljem!

Porečka  Agrolaguna sa svojim punomasnim ovčjim sirom Špin osvojila je drugo mjesto na svjetskom ocjenjivanju sireva World Cheese Awards 2021. Ali, uz taj ovčji sir briljirali su i kravlji sir Špin i Istarski miješani sir Špin, koji su u svojim kategorijama osvojili brončane medalje!  Inače, u kategoriji kozjeg sira prvak je bio uradak andaluzijske sirane Quesos y Besos (u prijevodu: Sir i poljupci!, rime kao u originalu nema!) koji je proglašen ukupnim šampionom natjecanja.

Ukupni šampion ocjenjivanja World Cheese Awards za 2021 godinu je kozji sir andaluzijske sirane Quesos y Besos

Punomasni tvrdi ovčji sir istarske mljekare Špin – drugi na svijetu na ocjenjivanja World Cheese Awards za 2021 godinu. Ukupni šampion natjecanja je kozji sir andaluzijske sirane Quesos y Besos

Ove godine 33. ocjenjivanje sira održano je u Oviedu u Španjolskoj, a za vrednovanje u kojemu je sudjelovalo 230 degustatora-stručnjaka za sir iz 38 država prijaviljeno je bilo rekordnih 4.000 sireva iz 40 zemalja svijeta. U svakoj kategoriji proglašena su službeno po tri najbolja sira na svijetu. Djelatnici sirane Špin izuzetno su ponosni na osvojene medalje, a izvrsno je to što su sirevi Špina dostupni u prodajnoj mreži diljem Hrvatske. Od zadovoljstva i sreće posebno je, logično, sjao Krunoslav Salaj, majstor-sirar u Špinu, on rado ističe kako sirana Špin sir proizvodi od domaćeg mlijeka, s time da se mlijeko za spomenuti visokonagrađeni ovčji sir proizvodi na vlastitoj farmi s 800 ovaca, a farma se nalazi u neposrednoj blizini sirane!

Sirevi Spin, u sastavu porečke Agrolagune, nagrađeni na ovogodišnjem svjetskom vrednovanju sira World Cheese Awards Desno: Ponosni majstor sirar Spina Krunoi Salaj

Dio ovaca iz stada uz siranu Špin

Agrolaguna se inače osobito trsi u stalnom unaprjeđivanju kakvoće proizvoda svih triju svojih maraka, a uz Špin to su maslinovo ulje Ol Istria i Vino Laguna.

            ULIKA/OLJKA i ulje – Što se pak maslinova ulja tiče, lošu vijest o značajnom smanjenju prinosa masline u 2021. (navodno i za 50 posto u odnosu na uobiajeni prosjek!) i o osjetnom povećanju cijena koštanja za litru (najmanje za 30 do 40 posto!) u ovogodišnjoj berbi debelo je zasjenila vijest o u svjetskim razmjerima superiornoj kakvoći istarskog ulja (i) ove godine. Potkraj svake godine u Rimu izlazi najvjerojatnije najrelevantniji vodič (ekstra-djevičanskim) maslinovim uljima svijeta, s nazivom Flos Olei. U tom najnovijem vodiču. objavljena su, okićena blistavim reakcijama stručnog žirija, čak 66 uzorka od 79 koliko su ih poslali na ocjenu istarski uljari! Ekstra-djevičansko maslinovo ulje Franka Červara iz Novigrada proglašeno je najboljim na svijetu u klasi monosortnog ulja srednje voćnosti. Prvi put jedno istarsko ekstra djevičansko ulje dobilo ocjenu 99, bilo je to Mate od Aleksandre Vekić. Treći puta zaredom, čak dva maslinara – a to su Klaudio Ipša, te Duvilio i Bosiljka Belić Olea BB, dostigla su ocjenu 98, time su za četiri boda prešli granicu s kojom počinje (94/100) ekstra klasa kakvoće.

Istru će tako i kroz cijelu 2022. godinu ponovo – a to je sedmi put zaredom! – krasiti titula najkvalitetnije svjetske regije za ekstra djevičansko maslinovo ulje. O tome koliko je značenje te titule dovoljno govori i to  da su u vodiču Flos Olei ulja iz cijelog svijeta, preciznije iz 55 maslinarskih država s pet kontinenata. Tako su se istarski maslinari našli u društvu 500 najboljih s ukupnim udjelom od čak 13 posto. U novo izdanje tzv. biblije za ekstra maslinovo ulje, uvršteno je ukupno 67 ulja iz Hrvatske, uz spomenuta 66 iz Istre jedno je iz Dalmacije. Konstantno izvrsni rezultati istarskih maslinara s uljem rezultat su intenzivnog truda, edukacije, primjene najnovijih znanstveno-tehnoloških dostignuća u maslinarstvu, a i novčanih ulaganja u podizanje kvalitete.

_______________________________

GOURMET TURIZAM – Pred kraj studenoga u Samoboru je održana promocija projekta GOURMET TURIZAM, nastalog udruživanjem triju Turističkih zajednica –  iz Svetog Ivana Zeline, Samobora i Jastrebarskog. Projekt se provodi uz podršku Turističke zajednice Zagrebačke županije, a udruživanje je odobrilo Ministarstvo turizma i sporta. Predstavljeni su zajednički slogan projekta GoWine, web stranicu, tiskanu kartu s tri vinske ceste te  WebVR aplikaciju interaktivne virtualne šetnje kroz vinske ceste. Interaktivna karta posjetiteljima i turistima olakšava odabir destinacija, pruže sve potrebne podatke o pojedinoj vinariji i popratne navigacijske alate.

Rene Bakalović i Saša Špiranec s Mirjanom Jarec Kure iz zelinske obitelji koja je prezentirala kraljevinu i chardonnay, te Samoborac Toni Filipec, majstor za bermet, koji je uz tradicijski crni, od frankovke i portugisca, sada kao novitet predstavio i bijeli bermet nastao od – gotovo 20 godina odležavane graševine…

Naš znani Gastronomad Rene Bakalović uzvanike je proveo kroz tradicijska jela tog dijela Zagrebačke županije s time da je kruna uživanja za stolom bio Zimski kraljevski ručak, a Saša špiranec izabrao je za kušanje vina toga kraja. ⦁

______________________________

Denis Ivošević

Osobito je tim sjajnim rezultatima sa sirom i uljem ali i s medaljama zlatnoga sjaja koje su osvojila vina Agrolagune na raznim međunarodnim ocjenjivanjima ushićen i Denis Ivošević, direktor Turističke zajednice Istarske županije. Turističkim djelatnicima istarske županije treba svakako odati priznanje na tome što su već odavna shvatili ono što tek sada pomalo shvaćaju njihovi kolege u drugim regijama Lijepe naše, a to je da je eno-gastronomija s naglaskom na ono svoje, izvorno, snažan magnet i od iznimne je važnosti za turizam – kroz koji  je moguće sjajno valorizirati ne tek poneki proizvod, nego i CIJELI teritorij. ♣

_______________________­­­­­­­­­­­­­­­______

Na Trešnjevačkoj tržnici u Zagrebu

AGROLAGUNINA MODERNA KONOBA TRI KANTUNA (sir, ulje, vino…)

Agrolagunin boutique Tri kantuna na trešnjevačkoj tržnici u Zagrebu. Šarmantna zaposlenica Dora ističe adute: zlatne Festigije Castello i LV  u magnumu i dvostrukom magnumu, pa Ol Istria kao zrelo i kao novo mlado, lijep izbor sireva Laguna Špina

__________________________

Dragulj posebnog sjaja

TERAN SANTA ELISABETTA 2017,

Ljubitelji karakternih vina, eto, prije koji tjedan su dočekali: u primjerenom ambijentu riječkog elitnog hotela Hilton Costabella i na najvišem nivou održana je svečana premijera Terana Santa Elisabetta 2017 (suho, 14,5 vol%), dragulja s pozicije Santa Elisabetta kojega, kao kvalitativnu nadgradnju redovitog, odličng terana Anno Domini, kreira istarska vinogradarsko-vinarska obitelj Benvenuti iz Kaldira kod Motovuna a kojega publika, već od prvog njegovog izdanja, 2015., na tržištu svake godine iščekuje s nevjerojatnom nestrpljivosti. Prve dvije berbe, 2015. i 2016., rasprodane su, unatoč za naše uvjete a i navike moglo bi se reći po ne baš nježnim ali s obzirom na uložene trud, brigu, znanje i financijska sredstva tvoraca opravdanim cijenama, začas po izlasku iz podruma, i već odavna se mogu naći još samo u kolekcijama strastvenih zaljubljenika u vino.

Složna braća i dobri prijatelji – Nikola i Albert Benvenuti, u sredini, te Sandi Chiavalon, sasvim lijevo, i Tedi Chavalon, sasma desno. Iako su glavni protagonisti manifestacije bili k’o ugljen črni teran i krasno zeleno novo maslinovo ulje, zdravica je u – žućkastome tonu i puna razigranih mjehurića, dakle pjenušcem, kako je i običaj kod različitih proslava (Vinart)

Tata braće Benvenuti – Nikole, inače aktualnog predsjednika udruge Vinistra, i Alberta, Livio Benvenuti, kojega pamtim kao čovjeka nježna stasa ali i kao istinsku i svojoj grudi posvećenu ljudinu, zacijelo sada likuje …na plavom nebu iznad Kaldira…, ponosan time što mu dva sina uspješno dosljedno nastavljaju njegovim stopama u vinogradarstvu i vinarstvu, konkretno naglašenoj njezi domaćih, istarskih sorata – Malvazije istarske, Terana i Muškata momjanskoga, dakle vjerni primarno proizvodnji autentičnih lokalnih vina od ta tri nesumnjivo, kad su prezentirana u iskrenom izdanju, velika aduta našeg najvećeg poluotoka te dijela iznimno vrijedne kulturne baštine ne samo Istre nego i cjele Lijepe naše, i te kako važna za turizam i gospodarstvo.

Događanje u Hiltonu Costabella uveličala su braća Sandi i Tedi Chiavalon, koji su također prezentirali jedan istarski dijamant, ali bitno drukčijih boje, mirisa i okusa, a to je njihovo ekstra djevičansko maslinovo ulje, ove godine kakvoćom još i bolje nego inače ali, na žalost, dobiveno u manjoj količini nego inače. Ovaj proizvod i te kako pridonosi tome da Istra bude i po sedmi put proglašena regijom najboljeg maslinovoga ulja na svijetu!

Među prvim komentarima koji su se mogli čuti o vinu Teran Santa Elisabetta 2017 bio je taj da ovo novo izdanje Santa Elisabette u čaši nudi besprijekornu ravnotežu između koncentracije, snage i elegancije.

                Santa Elisabetta 2017 dobivena je od Terana, za koji su autori vina, braća Albert i Nikola Benvenuti, uvjereni da je sorta budućnosti, jer u sebi utjelovljuje neizmjerni potencijal kad je u pitanju kvaliteta, savršeno je prilagođen klimatskim promjenama, a istovremeno posjeduje jedinstveni okus, karakterističan samo za centralnu Istru, preciznije Motovunštinu.

Pogled na vinograd Santa Elisabetta

  Santa Elisabetta je rezultat upravo ideje da se publici ponudi autentično istarsko, ali iz kategorije najfinijih vina svijeta, rado govore braća Benvenuti.

                – Santa Elisabetta je plod naše težnje da dosegnemo savršenu verziju terana. U teran vjerujemo iz sveg srca i toj potrazi smo potpuno posvećeni. Vjerujemo u njegov čvrsti i živi karakter, u njegovu finesu i dugovječnost, u potencijal da u pravim uvjetima dade vino najviše klase. Uvjereni smo da je Santa Elisabetta, položaj na nadmorskoj visini od 330 metara, s optimalnom izloženošću suncu i strujanju zraka, s bijelim istarskim tlom koji teran obožava, upravo taj vinograd koji mu omogućava da pokaže najbolje od sebe – rekao je u Rijeci na promociji Albert Benvenuti.

            – U podrumu je sve podređeno očuvanju autentičnosti i prepoznatljivosti sorte jer, nakon žestokih redukcija u vinogradu u vidu zelene berbe i selekcije najkvalitetnijih grozdova, želimo da okus tog koncentracijom i zdravljem savršenog i idealno dozrelog grožđa bude prenesen u bocu na što vjerniji način. Nakon fermentacije vino njegujemo u drvenim bačvama različite starosti i različitih veličina čime mu dajemo priliku da se razvije na različite načine. Tako stvaramo dobar materijal za finalnu kupažu. Pazimo da su bačve što neutralnije i da njihov ključan doprinos bude samo u tome da vino prevede iz mlade u zrelu dob, da se na tom putu razvije i izgradi otpornost i vlastiti potencijal za dugo čuvanje u boci – kazao je pak Nikola Benvenuti.

Ništa bez WoW-ica: sommelijerka i ugledna ugostiteljka Danijela Kramarić i novinarka Sanja Muzaferija, peedsjednica udruge Žene u vinu WoW, svojom nazočnošću začinile su promociju Terana Santa Elisabetta 2017!

Treba istaknuti i ovo, a što baš i nije uobičajeno u (našem) vinskome svijetu: nakon što Santa Elisabetta završi proces dozrijevanja u bačvama, braća Benvenuti vino iz svake bačv(ic)e daju na prosudbu komisiji sastavljenu od iskusnih poznavatelja vina i tržišnih trendova pozvaniu kod njih u podrum u Kaldir, na taj način dobiju dragocjenu pomoć u kreiranju finalne, dobitne kupaže. Komisija za odabir vina za 2017. godište bila je u sastavu Rene Bakalović, Davor Butković, Danijela Kramarić, Sandi Paris, Emil Perdec, Tihomir Purišić, Sanja Simić i Saša Špiranec. Kušanjem šifriranih uzoraka naslijepo odabran je najbolji omjer vina iz različitih bačava. Boce napunjene finalnom kreacijom  ostavljene na dodatnom odležavanju od šest mjeseci.

I na kraju tehnički podaci: Teran Santa Elisabetta 2017 napunjen je u 3900 butelja od 0.75 lit zapremnine te u 100 magnuma. Butelje se prodaju, ovisno o vinoteci, po cijeni od 250 do oko 280 kuna. Magnumi barem zasad još nisu na prodaji, još vremena u magnumu svakako im može samo dobro doći, braća Benvenuti još trebaju odlučiti na koji će način one naći put do kupca odnosno kada i pod kojim uvjetima će do magnuma moći doći zainteresirani ljubitelji plemenite kapljice… ♣

______________________

ROVINJOLA, Rovinj

__________________

Premijerno kušanje vrhunskih vina Iločkih podruma

SUHO ZLATO PRINCIPOVCA, SVE do 2011.

Bila je to, u otmjenom ambijentu prostrane dvorane zagrebačkog hotela Academia, ne, kako bi lako ovaj naslov te ova prva fotka sugerirali, svečanost primarno ljepote, lepršavosti, mode, plemenitog metala, dragog kamenja i visokog društva, nego akademija (prilika za stjecanje i širenje znanja) vezana uz neko drugo suho zlato – Zlato Principovca. A Principovac je jedna od najboljih vinogradarskih pozicija Hrvatske, nalazi se u Iloku, u vinogorju Srijem na samoj državnoj granici sa Srbijom. Suho zlato o kojemu govorim u skladu je sa sugeriranom  bojom, međutim zapravo je  tekuće, u ovome slučaju suho – inače riječ što spojena u ulozi pridjeva s imenicom zlato daje izraz posebnog značenjea – a što korištena u kontekstu okusa vina, upućuje na s minimalnim ostatkom neprovrela sladora.

Ekipa s vrha Iločkih podruma, pored jedinstvenog buketa etiketa na kolicima: uz vlasnika Jurja Mihaljevića, koji stoji sasvim desno na slici, su, redom s lijeva nadesno: Renato Krčmar – savjetnik Uprave; Ines Štivić – članica Uprave za logistiku, enologinja Ivana Raguž – voditeljica vinarske proizvodnje, Karmela Tancabel – zadužena za marketing i plasman vani, Antonijo Kraljević – predsjednik Uprave, i Darija Rotim – članica Uprave za tuzemnu prodaju. Dolje: vina ponuđena na kušanje (Marko Čolić)

Tvrtka Iločki podrumi, ne samo najveći i najjači proizvođač vina u hrvatskome Srijemu nego i u čitavoj državi, priredila je premijerno kušanje svojih vrhunskih SUHIH vina iz punjenja i godišta što tek izlaze pred širu publiku, međutim na raspolaganju je tog popodneva ipak bilo i nekih hvale vrijednih godinama odležanih etiketa, da se pokaže što u segmentu starijih vina iločki teritorij i eno-uradci odgovorne ekipe Iločkih podruma mogu pružiti ljubiteljima i poznavateljima plemenite kapljice. Priredbu je dinamično te pružajući mnoštvo korisnih informacija o vinima, vodila Karmela Tancabel, članica Uprave Iločkih podruma i voditeljica odjela za marketing i za izvoz.

Kušani su: Graševina vrhunska 2020, Graševina Grand Collection 2018 magnum, Graševina Velika Berba 2011, Chardonnay vrhunski 2020, Chardonnay Grand Collection 2018 magnum, Traminac vrhunski 2020, Traminac Grand Collection 2019 magnum.

Kako bi se ipak i ovdje pokazalo da zlata Iločkih podruma nisu samo suha, za kraj je sačuvan poluslatki Traminac Principovac 2019., i izazvao je oduševljenje uzvanika. To vino dobilo je prestižna priznanja prije samo nekoliko dana na natjecanju Sélections Mondiales des Vins Canada, tamo je, u konkurenciji više od 1900 prijavljenih uzoraka iz 32 zemlje svijeta, osvojilo i zlatnu medalju i titulu Best in show.

Prezentacija vina prošla je interaktivno, većina se uzvanika uključila kako bi podijelili svoje dojmove o vinu i davali konkretne sugestije za određena vina Iločkih podruma.

Zvijezda večeri bila je Graševina s Principovca. Prva u redosljedu i u hijerarhiji, ona iz 2020. (13,0 vol%) predstavila se, u ovome slučaju bazna, u osobito lijepom svjetlu, kao ozbiljna, mineralna te živa i slana, s dosta ali vrlo profinjeno iskazane arome i prilično čvrsta tijela, informacija za one nešto strpljivije potrošače – ima šansu i za odležavanje još neko vrijeme. Uzlazno dalje:  Graševina iz berbe 2018 (13,5 vol %), ovaj put u ruhu premijerno predstavljene Grand kolekcije iz magnuma. Puna mirisa, lijepa i nesumnjivo još ne posve dovršena bouqueta, kompleksna, s početnim naznakama zrelosti, slana, blago kremasta, topla, s vrlo dobrom strukturom i solidnom trajnosti u ustima, nije nužno žuriti se s potrošnjom. Da je Graševina Grand Collection 2018 veliko vino potvrđuju domaća i svjetska priznanja vinskih stručnjaka, spomenuti valja  zlatnu medalju s International Wine Challengea u Londonu 2020. godine, brončana medalja s Decantera WWA 2020, kao i šampionsku titula u kategoriji bijelih suhih i polusuhih vina na Sabatini 2020.  Graševina 2011 Velika berba – zlaćane boje, s mirisom zrelog voća, s donekle slasnim okusom, mekano, nešto tanjeg tijela, za desetgodišnjaka izvrsno održano.

Chardonnay Principovac 2020 (13,0 vol), svjež, mladenački vibrantan, s vrlo ugodnim mirisom te aromama tek na početku formiranju bouqueta, čvrsta tijela, s dobrom kiselosti, slan, traži još vremena. Chardonnay 2018 Principovac Grand Collection magnum (13,5 vol%) vrlo precizan, pun i čvrst, s aromama na tragu bijelog koštićavog voća, bilo je primjedbi da pokazuje i finu herbalnu nit a meni se učinilo da odaje nijansu orašastog voća npr. badema, puno, blago kremasto,  traži još vremena i dojam je da ima šansu za lijep razvoj. Idealno pristaje uz odabrane zrele sireve, jela od bijelog mesa i plemenite ribe.

Traminac Principovac 2020 (14,0 vol%) djelovao mi je ovom prigodom kao malo raštiman, arome tipične za sortu i alkohol (osobno mi ne smeta visoki sadržaj) kao da se se u ovome trenutku još malo razdvajaju, kao da idu svaki svojom stranom… Rado bih ga kušao za par godina. Traminac 2019 Principovac Grand Collection magnum (13,5 vol%) precizan, s aromama tipičnim za sortu (naglasak na ružu),  djeluje kao ugodno svježe, puno, bogato, čvrsto, s vrlo dobrim tijelom, skladno ali još je beba, svakako mu treba još dosta vremena za razvoj aroma i okusa te pokaz pune kompleksnosti. Idealno bi pristao uz foie gras, fine deserte i odabrano društvo.

odabrano društvo. Za stolom u dvorani – Juraj Mihaljević (sasvim desno), vlasnik Iločkih podruma, i ugostitelj Nikola Stojanović iz uglednog restorana Potkova na zagrebačkoj Kajzerici (Marko Čolić)

Kao i Kutjevo d.d., s kojime smo se družili nedavno na prezentaciji u restoranu Kaiser u Zagrebu, tako i Iločke podrume – koji su se dugo vrijeme zadovoljavali s produkcijom relativno jenostavnih suhih vina smatrajući, čini se, da se nešto ozbiljno na tržištu može napraviti samo s (visokim) predikatima s jačim ostatkom neprovrela sladora – treba pohvaliti za odluku da i bijelo vino u suhoj varijanti prikladnim pristupom u vinogradu i potom u podrumu dignu na vrlo visoku razinu kompleksnosti. Nadam se da ova priča u Iloku započeta s Principovcem i oznakom Grand Collection nije tek izlet odnosno da neće ostati zapisana kao izlet. Bilo bi jako dobro da se Iločki podrumi u smislu postizanja maksimalne moguće kakvoće i dodane vrijednosti jače potrude i oko crnog suhog vina, ekološki uvjeti na iločkom području zasigurno kao preduvjet i te kako odgovaraju dobivanju ozbiljnih snažnih crnjaka koji mogu dugo trajati, napredovati u razvoju i – dobivati na cijeni.

Po onome koliko vidim i čujem krećući se po terenu, u nas svakako ima i te kako zainteresiranih za takva ozbiljna suha, dobro i dovoljno dugo njegovana vina. Osloniti se svakako treba i na izvoz, s time da se intenzivira promidžba (među otaloime i radom na Internetu!) na raznim boljim i željenim tržištima. Pa – zar nismo dio Europske Unije?! Treba to iskoristiti!

Inače vezano uz njegu vina iz kategorije ozbiljnih i zahtjevnih, osobno bih se složio, na temelju spoznaja stečenih kroz brojna moja putovanja i posjete prvorazrednim vinskim kućama po Europi, s preporukama  da je radi bolje stabilnosti i boljeg izdržavaja vina kroz vrijeme u preradi i kod bijelih sorata dobrodošla kraća maceracija u preši a za dozrijevanje (svakako na finom talogu) drvena bačva provjerenog proizvođača – ne nužno barrique, možda radije ona do 1000 ili 2000 litara velika, te bez paljenja ili evenatualno nekim minimalnim paljenjem…

Prezentacija je bila interaktivna, a na slici je, dok komentira vina, sommelijerka i ugostiteljka Jelena Šimić Valentić, vlasnica zagrebačkog wine-bara Pupitres i voditeljica vinskih edukacija i radionica u njemu (Marko Čolić

Svim vlasnicima i voditeljima velikih podruma koji raspolažu – što u vlasništvu što i preko vinogradara-pouzdanih partnera – s popriličnom ukupnm površinom vinograda, poželjno lociranih na različitim pozicijama, jednostavno mora prodrijeti duboko u glavu to da su oni, ako pravilno razmišljaju i opredijele se za osobito kompleksna i ozbiljna vina, u znatno većoj prednosti od malih vinara od kojih su neki svojim zamislima i predanošću napravili čuda glede kakvoće finalnog proizvoda, naime da krenem od sirovine, bez koje – ništa (sine quae non!): što su raspoložive veće površine pod trsjem dakako visokokvalitetnih sorata i što su pozicije na razmim mjestima (tlo, ekspozicija, nadmorska visina, nagib…) gotovo svake godine a možda i svake godine ukazuje se prilika ubrati odgovarajuće količine roda posve prikladnog za različite tipove vina, od baze do špice kakvoće i najskuplje kategorije, dočim tako nešto mali vinogradar/vinar, osim možda ako sve vinograde ima na najboljim položajima u vinogorju, teško da svake godine može postići. Ako se prikladno postavi prema proizvodnji i plasmanu, s pojačanim trudom u kreaciji i proizvodnji skupih do i vrlo (ekskluzivno) skupih vina ne bi se trebala pojaviti opasnost od financijske štete jer produkcija tih vrlo skupih vina mala je i prikazana je u samoj špici piramide kakvoće i vrijednosti, a tu količinu, koja inače, kao nešto elitno i što izaziva pozor, predstavlja vrlo važnu podlogu za odličnu reklamu tvrtke i čitave produkcije – u europskom prostoru ne bi trebalo biti nemoguće plasirati. Postoje i druga interesantna tržišta, npr. SAD, istok Azije…

S obzirom da ovdje govorimo o Iloku, to je turistički sjajno i perspektivno područje i, kako je to slučaj s brojnim drugim vinorodnim područjima u svijetu, upravo s takvim elitnim etiketama može platežno sposobnog i platiti voljnog vanjskog kupca dobiti ina kućni prag kao tržište. A to po logici otvara mogućnost za dobivanje konkretne potpora i drušvene zajednice predviđene za dobro ustrojene poslovne subjekte što izlaze pred domaću i međunarodnu javnost s vrlo uvjerljivim adutima magnetske sposobnosti tijesno vezanima uz baš određeni teritorij, ti aduti u modernom su vremenu upravo i lokalno tipična za kraj prepoznatljiva vina…  ♣

U gostima u Zagrebu: Vrijeme je za…Hercegovinu

GRK u LJUBUŠKOM IMA i TE KAKO ŠTO ZA REĆI, a i OTVARA PITANJA…

Sorta Grk i u hercegovačkom kršu u Ljubuškome i te kako ima što za reći, a i – otvara neka pitanja… Uvjerio sam se u to na doista reprezentativnoj prezentaciji deset etiketa plemenite kapljice iz produkcije vinskog posjeda Josipa Nuića iz Crnopoda kod Ljubuškog, trenutno, uz Radovana Vukoju iz Trebinja, a i uz odvjetnika Zdenka Milasa, zacijelo najboljeg proizvođača Bakhova nektara u Hercegovini i svakako jednog od najboljih i najznačajnijih s obzirom i na količine u izvrsnoj performansi u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Evo 10 uzoraka ponudjenih na kušanje na nedavnoj reviji vina Nuić u Zagrebu: Grk 2020 – novitet, iznimno ugodno iznenađenje, Pošip 2020 – novitet, iznimno ugodno iznenađenje, Žilavka vrhunska 2020 – očekivano vrlo dobro, Žilavka selekcija 2020 – kompleksnije i kompletnije od prethodne žilavke, Trnjak rosé 2020 – ugodno pitko, skladno, nekomplicirano, Blatina vrhunska 2016 – očekivano vrlo dobro, Blatina barrique 2017 – kompleksnije i kompletnije, Merlot 2015 – Syrah 2016 – Trnjak 2016 – IZVANREDNI!

Vjekoslav Madunić, organizator prezentacije Nuićevih vina u Zagrebu, te sommelier Tomo Jakopović koji je komentirao uzorke (Marko Čolić)

Josip Nuić, uspješni biznismen iz domene prodaje automobila i autoservisa, inače veliki ljubitelj plemenite kapljice, do mjere da se eto – ne tek hobistički i kao da je riječ o sentimentalnom nastavku neke obiteljske tradicije nego na poslovno najozbiljniji način – odlučio uključiti u vinogradarstvo i vinarstvo. Okupio je oko sebe sposobne i vrijedne osobe iz vinska struke, te pedantno spremno krenuo u novu pustolovinu. Prisjećam se trenutaka s početka 2015. godine kad sam s grupom uglednih hrvatskih enologa pod vodstvom Nenada Masleka bio na mini-turneji Hercegovinom i kad smo obišli i Nuićevo imanje, s vinarijom smještenom na Orlovcu u Crnopodu. Objekt je to suvremena dizajna, djelo bečkog arhitektonskog studija Spitzbart&Partners. Taj, prvi put kad smo ga obišli Nuićeva je glavna enologinja bila Josipa Andrijanić, cipelica-lutalica s bogatim eno-iskustvom stečenim radom u znanim podrumima osobito u Novome svijetu. U podrumu kapetana Nuića s vremenom izraslom u jednog od ponajboljih ne samo u susjednoj nam državi nego i na prostoru cijele nekadašnje države, danas je voditelj proizvodnje vina i posebno zadužen za podrum Ivan Marinović a zadužen za vinogad je Marko Marjanović.

Josip Nuić sa sinom Vlatkom, te, u ruci, s buteljom svojeg čuvenog trnjka

Josip Nuić u razgovoru-dogovaranju oko nastupa s Ivanom Dropuljićem, direktorom festivala Zagreb Vino.com, za koji se poslije, maltene u posljednji trenutak prije najavljenog početka, ispostavilo da je – odgođen!

Tik uz vinograde velika je ali do danas još ne i posve dovršena zgrada, donjim dijelom prostro se, dakako, oveći vinski podrum, koji je tada kad smo naišli već bio u punoj funkciji, a prostori iznad i na katovima, predviđeni za prihvat gostiju, tada su još tek čekali završetak radova. Sva i tada kušana vina besprijekorna, a ona iz gornje kategorije, tu prvenstveno mislim na Merlot (2012!) , Syrah i Trnjak – izvanredna.! Potvrdio je to u međuvremenu i svijet, naročito u slučaju Trnjka, sorte s kojom se Hercegovci hvale kao svojom autohtonom ali koja, odmah će se javiti Imoćani (u Imotskoj krajini odličan crnjak-trnjak proizvodi obitelj Grabovac), možda ipak izvorno dolazi s područja i naše Imotske krajine, smještene na samoj državnoj granici s BiH, Imoćani tvrde da su brojni hercegovački uzgajivači Blatine u neko davno doba bili ponajprije posegnuli za Trnjkom prvenstveno kao oprašivačem za Blatinu. Sa svojim trnjkom, koji je slao na razna najjača svjetska ocjenjivanja vina, Josip Nuić pobrao je brojne medalje visokog sjaja (treba mu doista zahvaliti na tome što je skrenuo značajno pažnju svjetske javnosti na trnjak kao iznimno vino od iznimne sorte s ovih prostora.

Josip Nuić bitno je, s vremenom, poslovno napredovao u vinskom segmentu: danas raspolaže s 35 hektara vinograda, sedam ih je uz vinariju na poziciji Orlovac u Crnopodu, a 28 nešto podalje od podruma. Tu s trsjem kod Nuića stvar i ne staje: nedavno je Josip Nuić kupio novu parcelu od devet hektara, koja u sadnju ide iduće godine, pa će od 2022. ukupna površina Nuićevih vinograda iznositi nešto manje od 45 hektara. On i još pet hercegovačkih vinogradara/vinara – Milas, Buntić, Begić, Majić, Keža – zakupili su, kako mi kaže Nuićev sin Vlatko, oveću vinogradsku površinu (oko 40 ha ukupno) od nekadašnjeg kombinata iz Ljubuškoga, većina spomenutih vinara odlučila se, kako čujem, na svojim parcelama saditi Žilavku, Nuić razmišlja i o drugim kultivarima.

Pogled na vinogradi Nuićevih u razdoblju pune vegetacije te, dolje, zimski prizor iz Nuićeva vinograda – tlo govori dovoljno! (suhiucasi)

Vinski podrum Nuićevih, s najboljom je mogućom vinarskom opremom. Uz prostor za primarnu preradu grožđa obuhvaća, dakako, i veliku dvoranu za drvene bačve za dozrijevanje vina. Prema kraju ide  uređenje vinske arhive te na katovima najveće buduće vinoteka u Hercegovini i šire, degustacijske sale i smještajnih, gostinjskih  kapaciteta u vinskim apartmanima.

Nuić je u želji da svoju ukupnu ponudu što je obuhvaćala već spomenute crnjake od tradicijskih domaćih kultivara i one od internacionalnih sorata, te bijelu žilavku, obogatiti s još kojom bijelom sortom prikladnom da u njegovim agroekološkim uvjetima dade snažno i karakterno, veliko bijelo vino, u 2010. godini pokusno zasadio Pošip, a s obzirom da mu se on pokazao jako dobrime nagovorio je, kako mi je rečeno, svog partnera čiji je vinograd površine 20 hektara smješten tik uz Nuićev, da, u 2013., i on, po uputama Nuića i njegovih savjetnika, zasadi Pošipa u većoj količini pa da Nuiću predaje grožđe, a istodobno sâm se opredijelio za pokus s Grkom, za početak sa 4000 cijepova. Uvjerljivi rezultat Grka iz berbe 2020. – koji nam je eto bilo moguće kušati nedavno na zagrebačkoj susretu s Nuićevim vinima u organizaciji Vjeke Madunića – upućuje na zaključak da Nuić neće i ostati na spomenutih 4000 loza Grka.

Josip Nuić – barricaija (suhiucasi)

S obzirom na vrlo ozbiljan i investicijama popraćen Nuićev pristup vinu u kontekstu kakvoće i osebujnosti – npr. prije nekog vremena obitelj se, ne radi širenja svoje proizvodnje u Austriji nego radi vinskog školovanja mlađeg naraštaja, preselila u austrijski Krems, inače jednu od tri (ostale dvije, u susjedstvu, su Kamptal i Wachau) svjetski glasovite vinorodne zone Austrije za (bijelo) vino te grad s vrlo cijenjenim institucijama za školovanje za vinogradara/vinara – Nuićev sin upravo je završio tamošnju srednju školu za vinogradarstvo i podrumarstvo i sad se priprema za majstorski, specijalizacijski ispit, zatim s obzirom na to da Nuić već dobro plasira vina ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Hrvatskoj i Srbiji ali i (zacijelo uvelike zahvaljujući brojnim zlatnim medaljama osvojenima na Decanteru, Mundus Viniju, Concours Mondialu, Austrian Wine Challengeu) na tržištu Zapadne Europe, zatim s obzirom na potencijalno uskoro i veću količinu Nuićevih butelja s odličnim grkom, a, opet, i s obzirom na male količine (treba reći: izvanrednoga kakvoćom!) grka iz podruma korčulanskih/lumbarajskih vinara – pitanje pitanja je koliki su izgledi da svijet Grk/grk doživi i zapamti kao hercegovački, a koliki kao izvorno korčulanski fenomen?… ♣

_____________________

Vrijeme je za…Hercegovinu: NUIĆ, GRGO VASILJ, VINARIJA ČITLUK, MILAS, KEDŽO… – Upečatljivi duboki glas Vjekoslava Madunića kao dugogodišnjeg spikera na Hrvatskom radiju i posebice u Vijestima u posljednje se vrijeme rjeđe čuje preko radio-valova, ali sve više na – vinskoj sceni. Odlaskom u mirovinu, Madunić nije prestao s poslovnom aktivnošću, kao veliki ljubitelj plemenite kapljice marljivo je krenuo, pod parolom Vrijeme je za…, u organizaciju prezentacija raznih vinara i njihovih ponajboljih proizvoda, pozornica mu se ustalila u ovećoj prostoriji u HKD Napredak u središtu Zagreba i sad ga se kao moderatora tamo može čuti na gostovanjima proizvođača Bakhova nektara ne samo iz Hrvatske nego i iz susjednih zemalja, a vjerni pomagač u strukovnom smislu, tj. u komentiranju vina mu je zagrebački sommelier Tomo Jakopović.

Najnovija eno-događanja Vrijeme je za… , obično ponedjeljkom u predvečerje, u Madunićevoj režiji u prvi su plan stavila vinske kuće Grgo Vasilj_Carska vina  iz Međugorja i Josip Nuić iz Crnopoda kod Ljubuškog iz Bosne i Hercegovine, potom je na redu je bila Vinarija Čitluk, iz Hercegovine, u ovom BiH-turnusu još su uključene vinarija mostarskog odvjetnika Milasa (jako dobra vina!) te vinarija Kedžo iz Ljubuškoga, Madunić je u ovom svom novembarsko-prosinačkom zaletu s juga Hrvatske  doveo i odličnu vinarij Škaulj, vlasnika  Šime Škaulja  iz Nadina.

Uz domaćine Vjekoslava Madunića (sasvim desno na slici) i pomoćnika mu Tome Jakopovića (sasvim lijevo) su gost iz Hercegovine Andrija Vasilj, te kao uzvanik prof. Ivan Dropuljić, direktor festivala Zagreb Vino.com, o tom trenutku još se nije znalo da će Zagreb Vino.com u 2021. biti otkazan

___________________________

 CARSKA VINA VASILJ

Andrija Vasilj

Prezime Vasilj spada u legendu Međugorja i vinske Bosne i Hercegovine. Dugo je (od) tamo svojom žilavkom dominirao Stanko Vasilj Stankela, u posljednje vrijeme – sasvim logično jer ipak mu je danas 85. jesen na ramenima – posustala zvijezda. Iz dinastije Vasilj i Međugorja, prema prvome planu u kontekstu vina plivale su i u prvi plan i isplivale nove snage, primjerice prvi Stankelin rođak Grgo Vasilj, kojega eto sada pomalo zamjenjuje njegov sin Andrija, suočen sa dva velika izazova – obiteljskim hotelom u Međugorju i vinogradarsko-vinskim posjedom Carska vina Grgo Vasilj. Izraz Carska vina u nazivu marke spomen su, objašnjava Andrija Vasilj, na davna vremena kad se žilavka točila kao službeno vino na Bečkom carskom dvoru i kad su se i na raznim drugim dvorovima po Europi dosta trošila hercegovačka vina. Ostavština je značajna i, dakako, treba jako paziti da prezime Vasilj, s tradicijom u vinu dužom od stoljeća, kako doliči sjaji i dalje.

– Danas vinski posjed Carska vina Grgo Vasilj obuhvaća 22 vlastita hektara vinograda, i godišnje proizvede oko 80.000 butelja vina. Dvije su grupe vina s obzirom na to kako idu na tržište: Carska vina namijenjena su lancu HoReCa, a vina s nazivom Fine Edition za vinoteke, maloprodaju, najviše se zasad oslanjamo na sarajevsko tržište. Inače, Bosna i Hercegovina prema službenim podacima raspolaže s nekih 3600 hektara vinograda i danas proizvodi oko 18 milijuna litara vina, a godišnja potrošnja po stanovniku kreće se oko osam litara. Uz hercegovačke uzdanice Žilavku i Blatinu, moja obitelj uzgaja i neke međunarodne sorte poput Pinota sivoga i Cabernet sauvignona. Uz vino proizvodimo i šest različitih rakija lozovača na bazi svježe prešavine grožđa – kazao je Andrija Vasilj na predstavljaju u Zagrebu.

Vinarija Grgo Vasilj prezentirala je sedam svojih Carskih vina, bile su to sljedeće etikete: Žilavka Premium Edition 2020, Gregorius žilavka 2020 Limited Edition, Sophia Special Edition 2020 od 50% žilavke i 50% sivog pinota, pa Nika Rosé Special Edition 2020 od Cabernet sauvignona, Blatina Premium Edition 2018, David Special Edition 2018 od blatine (50%) i cabernet sauvignona (50%), te Jeanne Cabernet sauvignon Special Edition 2017. Najviše su se dojmile Žilavka Gregorius pa Žilavka Premium edition od bijelih, te Jeanne Cabernet sauvignon od crnih. ♣

 VINARIJA ČITLUK

Na prezentaciju u Zagreb vinarija Čitluk d.d. iz Čitluka stigla je sa statusom  najvećeg vinskog posjeda u Bosni i Hercegovini. Riječima i vinima prezentirali su je Maja Nakić iz Marketinga tvrtke, zatim sommelier Tomo Jakopović te organizator prezentacije i moderator Vjekoslav Madunić. Moglo se čuti kako vinarija Čitluk d.d., danas u većinskom vlasništvu dviju obitelji – Nakić i Čule – zajedno sa svojim strateškim partnerom Hercegovina vinom iz Mostara ima oko 400 hektara nasada (250 Čitluk i 150 partneri), iz kojih se u prosječnoj godini proizvede oko 3,5 milijuna litara vina. Tvrtka i otkupljuje tržišne viškove malih vinogradara sa svoga područja. Svo grožđe prerađuje se u vinariji u Čitluku.  Najznačajniji vinogradarski položaji su Kameni vinograd, Dubrava, Trtla, Kručevići, Žitomislići te Konjusi gdje je i restoran Romanca u vlasništvu vinarije.

Tomo Jakopović i Maja Nakić uz butelje vinarije Čitluk (Marko Čolić)

Vina izlaze na tržište pod čak 35 etiketa među kojima je najznačajnija marka Teuta, nazvana po imenu legendarne kraljice Ilira sa devet etiketa namijenjenih grupaciji HORECA dok grupa HERCEGO nudi pet različitih imena. Na kušanje su ponuđena vina Teuta – žilavka 2020, Žilavka selekcija 2020, Vranac 2015 i Trnjak 2018. te crna linija u kojoj prevladavaju blatine i vranac. Od žilavki najviše se svidjela Teuta žilavka selekcija 2020, od kasnije branog grožđa iz Kamenih vinograda.

Potom su stigli crnjaci. Sommelier Tomo Jakopović kaže o trnjaku vinarije Čitluk sljedeće: Tanini su brojni, uglađeni a nalazim mirise niskog raslinja smilje, šmrika. Vino prepuno slasti, dobro bi mu došlo još malo kiseline ali i malo manje drva ali je  svakako veliko vino. Na pitanje zašto Trnjaka nema i više u vinogradima Čitluka Maja Nakić odgovara  kako mu popularnost brzo raste i kako će  vrlo vjerojatno ubrzo u ukupnoj zastupljenosti crnih sorata dostići i 50 posto i tako se izravnati sa zasad vodećom crnom sortom Blatinom.

Kušana je dakako i blatina, ona s nazivom  De Broto (De Broto označava hercegovačko područje kod Čitluka koje se u povijesti prvi put spominje još 1306., po posljednjim istraživanjima naziv potječe od biljke broć kojom se bojalo sukno u srednjem vijeku) a iz 2019, za nju je zaključeno da je sada u najboljoj formi (izražena mineralnost, dobro iskazane arome) i da je teško da s vremenom može još rasti. Posljednje vino u testiranju sa područja Dubrava-Međugorje bilo je  Blatina Grand Cru (??!!) 2015. Do sada su u toj ediciji izašla dva godišta 2011. i 2015. Količine su ograničene na po oko 5000 butelja. Cijena ovoga vina je oko 30 eura! Jakopović Vino je besprijekorno, elegantno, istaknuo je Jakopović, s izraženim okusom na šljivu, pekmez od nje. Malo slatkasto. Kroz sva vina od kamenog do ovoga posljednjega je vidljiv stil enologa Tihomira Prusine, prvog doktora vinarstva u BiH i predavača na Agronomskom fakultetu u Mostaru.

Vinarija Čitluk inače izvozi nešto više od 50 posto svoje produkcije vina,  a uz susjedne zemlje Hrvatsku, Srbiju i Sloveniju najveći uvoznik je Njemačka.

Inače, o gostovanju vinara Milasa iz Ljubuškoga te o gostovanju Šime Škaulja iz Nadina kod Zadra, a koji su se predstavili sa sjajnom kapljicom, u idućem izdanju Kronike Svijeta u Čaši, za prosinac 2021. ♣

Novi izazovi za Lijepu našu

DESTILATI, S NAGLASKOM NA ŠLJIVU i LOZU!

S vinom smo pokazali što u proizvodnom možemo, mada, nažalost, zasad još nismo i ostvarili komercijalni efekt kakav smo i bismo trebali u odnosu na potencijale što ih posjedujemo. Bez obzira na takvu situaciju na tržištu, nije naodmet dalje krenuti  s većim entuzijazmom i u pokušaje da širu internacionalnu pažnju značajnije usmjerimo i na naše destilate, poglavito na, kad govorimo o voću općenito na (staru) šljivovicu, te, onda, dakako i na lozovaču.

Ima proizvođača koji se tima dvjema rakijama posvećuju u najozbiljnijem i najiskrenijem smislu, međutim problem je što su količine koje oni zasad proizvode na tržištu su premalo dostupne. Pojedince koji su potpuno posvećeni produkciji vrhusnkih destilata potrebno je podržati, stimulirati,  tako da se upuste u proizvodnju ekstra-uradaka koji bi bili u, ono što se kaže: barem u dovoljnoj kritičnoj mjeri prisutni na tržištu. Bitni faktori tu su svakako edukacija, edukacija, edukacija, privrženost višim ciljevima, marljivost i inventivnost u nečemu bez čega se danas ne može – promidžbena aktivnost. Nadam se da u našem napadu na svijet u kontekstu destilata kao određeni korektiv i poželjno usmjerenje mogu pomoći i stručna ocjenjivanja uradaka na razini zemlje odnosno regije u smislu da je uz Hrvatsku obuhvaćeno i neposredno susjedstvo, a jedno takvo upravo se odigralo u Zagrebu. Najprije evo nešto o tome, a potom je i nešto o istraživanju portala JA trgovac na temu jakih alkoholnih pića na hrvatskom tržištu.

U prvom dijelu priručnika opisuju se sirovine za proizvodnju voćnih rakija. Potom je detaljno objašnjena ispravna priprema sirovina za alkoholnu fermentaciju te priprema selekcioniranih kvasaca. U sljedećem poglavlju opisan je tehnološki postupak destilacije pomoću destilacijskih kotlova. Zadnja faza proizvodnje je faza dozrijevanja i finalizacije proizvoda koja je također opisana na primjeren način za čitatelja. Na kraju, autor upoznaje čitatelja s najčešćim manama destilata te kako ih izbjeći, opisuje osnovne korake proizvodnje te recepte za proizvodnju likera i travarica, daje osnovne naputke o kušanju i serviranju rakija i likera te naputke o kontroli kvalitete sirovina i potrebne izračune

U organizaciji zagrebačkog časopisa Gospodarski list koji se za suradnju obratio Agronomskom fakultetu i Prehambeno-biotehnloškom fakultetu u Zagrebu u Metropoli je održano 3. Međunarodno ocjenjivanje jakih pića, najviše rakija i likera.

Svoje radove na ocjenjivanje je prijavilo više od 70 proizvođača iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, na kušanje je stiglo 120 uzoraka koji se uglavnom svi mogu i naći na tržištu, neki u prodavaonicama a doduše neki samo na kućnom pragu autora-ponuđača.

Doc. dr. sc. Marin Mihaljević Žulj, predsjednik ocjenjivačke komisije

Stručni ocjenjivački žiri radio je u sastavu prof. dr. Ninoslav Nikičević (Poljoprivredni fakultet Beograd), Vlasta Rubeša Vili, dipl. ing. agr. (Savjetodavna skužba; u mirovini), Nataša Puhelek Puština, dipl. ing. agr., (Savjetodavna služba), prof. dr. sc. Jasna Mrvčić, (Prehrambeno – biotehnološki fakultet Zagreb) i Ozren Hrsto, dipl. ing. preh. teh. (Savjetodavna služba), predsjednik Komisije bio je doc. dr. sc. Marin Mihaljević Žulj (Agronomski fakultet Zagreb). Vrednovalo se po bodovnoj skali do 20 bodova. U svakoj kategoriji  poglašen je  najbolji uzorak.

Sve je iznenadila kvaliteta ovih sada kušanih uzoraka. Više od 60 kandidata za medalju dobilo je  ocjene 18 i više, a koje donose zlato odnosno veliko zlato. Vrijedno je istaknuti kako je apsolutni šampion natjecanja dobio maksimalno mogućih ocjenu 20 bodova, i to je po prvi put otkako se priređuje međunarodno ocjenjivanje rakija i likera u Zagrebu. To lijepo govori o sve kvalitetnijim uradcima u kategorijiama rakije, likera, ali i gina na ovim prostorima. Inače, od svih degustiranih uoraka ovaj put odbačena su samo dva. Predsjednik ocjenjivačke komisije doc. dr. sc. Marin Mihaljević Žulj bio je vidno zadovoljan ovom revijom kakvoće, ali je i naglasio kako ima još puno prostora za napredak i kako se proizvođači moraju nastaviti educirati.

Puno toga o proizvodnji voćnih rakija, likera i travarica uskoro će (se) moći naučiti i preko njegove knjige Voćne rakije, likeri i travarice  koja se već može naručiti i putem Gospodarskog lista.

Prof. dr. Ninoslav Nikičević s Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu

            Prof. dr. Ninoslav Nikičević s Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, član komisije ocjenjivača, rekao je kako je sada kušana šampionska šljivova prepečenica jedna od najboljih koje je osobno probao. Kazao je i kako su šljivove prepečenice na posebnoj cijeni te da pripadaju samom vrhu svjetskih pića, uz francuski konjak i škotski viski. Smatra kako se za vrhunski proizvod prvo potrebno dobro educirati, a zatim najozbiljnije krenuti u proizvodnju.

Apsolutni šampion natjecanja i šampion u kategoriji rakija je Stara šljivova prepečenica iz 2001. proizvođača Luke Perića (Stari Vitez d.o.o, Srbija). Ona je osvojila maksimalnih 20 bodova.

Šampionsku titulu u kategoriji likera osvojio je liker Teranino iz 2021. destilerije Patrik  Patrika Sračića, s 18,8 bodova.

Ovogodišnji pobjednik u kategoriji gina je Raven’s London dry gin iz 2021. destilerije Gavran Ivana Gavrana, s 18,5 bodova.

Likeri i rakija najpopularniji  

                U nastavku, evo i nešto osobito važno a izravno s tržišta: najpopularnija vrsta jakih alkoholnih pića su likeri koje najčešće pije 35,2% hrvatskih građana, dok je na čvrstom drugom mjestu rakija s 23,3% udjela. Slijedi džin s 14,8%, dok su viski (10,8%) i votka (10,1%) skoro izjednačeni

Jaka alkoholna pića čine život ljepšim i veselijim. Dakako, uz odgovornu konzumaciju. U vremenu u kojem živimo sada već gotovo dvije godine možda nam je pokoja žestica pomogla da u ovim teškim danima lakše podnesemo brojne vijesti i informacije kojima smo svakodnevno bombardirani.

Upravo žestici pribjegava više od polovice hrvatskih građana. Naime, ukupno 55,6% ispitanika iz našeg nacionalno reprezentativnog uzorka ističe da konzumiraju jaka alkoholna pića. Preostalih 44,4% ispitanika navodi pak da ne konzumiraju dastilate.

Kad je riječ o učestalosti konzumacije,  rezultati su pokazali da najviše ima onih koji jaka alkoholna pića konzumiraju nekoliko puta mjesečno (29,6%) i nekoliko puta godišnje (28,5%), dok je vrlo blizu i broj onih koji žesticu piju na tjednoj bazi (23,9%). Nešto je manje onih koji konzumiraju kategoriju nekoliko puta tjedno (15,9%), a najmanje je svakodnevnih korisnika (2,1%).

Najbolje ocijenjeni na nedavnom vrednovanju jakih pića u organizaciji Gospodarskog lista: Stara šljivova prepečenica iz 2001. proizvođača Luke Perića (Stari Vitez DOO, Srbija), Teranino liker 2021 – destilerija Patrik, te Raven’s London dry gin 2021-destilerija Gavran

Najpopularnija vrsta jakih alkoholnih pića su likeri koje najčešće pije 35,2% hrvatskih građana, dok je na čvrstom drugom mjestu rakija s 23,3% udjela. Slijedi džin s 14,8%, a viski (10,8%) i votka (10,1%) gotovoo su izjednačeni. Vrijedne premda male udjele zabilježili su i rum (2%) i tekila (1%). Preostalim vrstama jakih alkoholnih pića pripalo je 2,8% udjela.

Na pitanje piju li češće jaka alkoholna pića samostalno ili ih radije miješaju sa sokom ili drugim pićima, dosta uvjerljivu prednost ostvarila je samostalna varijanta sa 62,6% udjela, dok 37,4% domaćih konzumenata preferira mikseve.

Ako govorimo o mjestu konzumacije najveći broj hrvatskih građana žesticu pije kod kuće (53,1%), dok izvan kuće (kafić, restoran) najčešće pije 29,1% njih. Da jaka alkoholna pića podjednako konzumiraju i kod kuće i izvan nje navodi pak 17,8% sudionika anketnog istraživanja.

Istraživanje su tijekom listopada 2021. godine proveli Ja TRGOVAC magazin i agencija Hendal na nacionalno reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske starijih od 16 godina.

U sklopu istraživanja provedena je stratifikacija po šest regija i četiri veličine naselja uz slučajan odabir kućanstva i ispitanika unutar pojedinog kućanstva pri čemu je uzorak stanovništva uravnotežen prema spolu, dobi i obrazovnom statusu ispitanika.

Kompletni rezultati s ocjenjivanjima su na kraju ovog priloga, u Potrošačkom putokazu! ♣

Sommelieri u utrci za titulom 2021

PRVAK  EUROPE JE TALIJAN; SINIŠA LASAN – 11. u UKUPNOM PORETKU

Na Cipru je upravo završilo prvenstvo sommeliera Europe i Afrike za 2021. godinu. Pobjednik je Talijan Salvatore Castano, drugoplasirana je Nina Jensen iz Danske, a treće je mjesto osvojio Suad Zlatić, zastupajući boje Austrije. Osvajač šampionske titule Castano automatski se kvalificirao za nastup na Svjetskom prvenstvu sommeliera koje će se održati 2023. u Parizu.

Radosno je za nas odjeknulo kad su na svečanosti proglašenja rezultata čitani rezultati plasmana prvih petnaest natjecatelja. Naš predstavnik Siniša Lasan po osvojenim bodovima plasirao se na 11. mjesto!  U nadi da će i budući hrvatski predstavnici na međunarodnim natjecateljima postizati slične, pa i značajnije rezultate upućujemo čestitke Lasanu na odličnom rezultatu, dosad najboljem od nekog hrvatskogg predstavnika na nekom od najvećih dosadašnjih međunarodnih natjecanja sommeliera.

Ovo su bili ciparski polufinaliasti: Suvad Zlatić Austrija, Jacub Pribyl Češka, Roman Sosnovskij Rusija, Ketri Leis Estonija, Maximillian Wilm Njemačka, Salvatore Castano Italija, Nina Jensen Danska, Eric Zwiebel Ujedinjena kraljevina, Jo Wessel Južna Afrika, i Réza Nahaboo Švicarska

24. prvenstvo sommeliera Hrvatske

Početak prosinca 2021. obilježio je i završetak 24. Prvenstva sommeliera Hrvatske, u organizaciji Hrvatskog sommelier kluba. U opatijskom hotelu Palace Bellevue, pod pokroviteljstvom HTZ-a, proglašen je najbolji sommelier Lijepe naše  za 2020/21. godinu.

Siniša Lasan, 11. na Prvenstvu sommeliera Europe i Afrike, a peti na 24. Sommelijerskom prvsnstvu Hrvatske, za 2020/2021 godinu

Podsjećam: 24. prvenstvo sommeliera Hrvatske počelo je izlučnim natjecanjima u Poreču i Zagrebu, u studenom protekle godine. Kako je zbog epidemioloških razloga Prvenstvo moralo biti prekinuto odlučeno je da se njegova završnica (polufinale i finale) održi potkraj ove godine. Opatijski hotel Palace Bellevue bio je domaćin dvanaestorici (od 26 prijavljenih) najbolje plasiranih hrvatskih smmeliera na izlučnim natjecanjima, oni su 1. prosinca nastavili svoja polufinalna nadmetanja. Obveza im je bila ispuniti test na engleskom jeziku, prepoznavanje četiri različitih stilova piva, prepoznavanje i posluživanj različitih stilova pjenušca te usklađivanje jela i vina na konkretnim primjerima jela. U finalu, tri najbolja kandidata pokazala su svoje umijeće u opisu dva domaća i jednog stranog vina kušanih na slijepo, prepoznavanju šest različitih svjetskih destilata, posluživanju i dekantiranju crvenog vina, ispravljanju vinske karte, usklađivanju vina sa zadanim jelovnikom, poznavanju općenito svijeta vina, ophođenju s gostima i disciplinom iznenađenja.

Popis polufinalista (abecednim redom): Toni Arbunić, Noel Zagreb, Miljenko Čehuljić, Mano2 Zagreb, Ivan Dušić, Zoran Gregorović, Spinnaker Valamar Poreč, Ivan Jug, Noel Zagreb, Siniša Lasan Rixos Premium Dubrovnik, Lucija Matijević Nebo restaurant Hilton Rijeka, Tomislav Mikinac, Nebo restoran Hilton Rijeka, Mate Negulić, hotel Ikador Opatija, Monika Neral, Josip Orišković, Dvorac Belaj, Marko Škarica, Agli amici, Maistra, Rovinj.

Novi hrvatski prvak u sommelijerstvu Ivan jug (drugi slijeva), uz finaliste Moniku Neral (trećeplasirana) i Josipa Oriškovića (drugoplasirani), te voditelja svečanosti dodjele priznanja Sandija Parisa

Naslov najboljeg sommeliera Hrvatske 2019. osvojio je Siniša Lasan, a NOVI šampion, za 2020/2021, je  Ivan Jug, suvlasnik znanog zagrebačkog restorana Noel.  Uz Ivana Juga, u finale ovog, 24. Državnog prvenstva sommeliera plasirali su se Josip Orišković, Dvorac Belaj, te Monika Neral. Orišković je natjecanje završio na drugom, a Monika Neral na trećem mjestu. Prvak Jug  skupio je najviše bodova u praktičnim disciplinama finala: opisu triju vina različite stilistike I kušanih na slijepo, prepoznavanju šest različitih svjetskih destilata, posluživanju i dekantiranju crvenog vina, ispravljanju vinske karte, kreiranju menua na temelju zadanih vina, poznavanju svijeta vina i ophođenju s gostima. Kao i prethodne godine, finalno natjecanje odvijalo se na engleskom jeziku. Finalistima, a posebno šampionu: Čestitamo! ♣

Dostojan tradicijski ispraćaj studenoga

KOLINJE 2021!

Dostojan tradicijski ispraćaj studenoga – od dvaju nekad u jedno stopljenih praznika u jedno slavlje ostala je, zacijelo za vječnost, jedna svečanost sine quae non u posljednjim danima 11. mjeseca u godini:  KOLINJE!  Oku, nosu i nepcu ugodniji prizor – topljenje kockica špeka u čvarke i usitnjavanje izabranih komada mesa za kobasice – pečenice, one za kuhanje (češnjofke!), i one koje će se jesti kao suhe. A kad je, k tome, u kolinje uključen i sommelier…  stvar dobiva, logično je pretpostaviti, dimenziju više. U ovome slučaju kobasičari i čvarkeri su Tomo Jakopović i Miro Barec, suvlasnici zagrebačkog Vinskog kluba u zagrebačkoj Paromlinskoj, pozornice brojnih vinskih događanja…

Čarobno gnijezdo – ukusnih riđovki!…

Uglavnom, bez GEMIŠTA, naravno – NEMA NIŠTA! ♣

_______________________________

…..piti razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly….POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

vodič za pametnu kupnju  – 11. 2021 – hints to the smart purchase

HRVATSKA  CROATIA

Istra & Kvarner / Istria & Quarnaro

(XXL) GRAN TERAN 2017 –  CORONICA ■ Hrvatska zapadna Istra,  ZOI, Teran,  suho,  13,5 vol %; 0,75 lit

Dalmacija / Dalmatia

(XXXL) CARL GUSTAF CUVÉE 2016 –  ŠKAULJ ■ Srednja i Južna Dalmacija, Nadin, Merlot & Cabernet sauvignon 50:50%, kasnija berba, maceracija 20 dana, dozrijevanje dvije godine u barriqueu, suho, 39 g/lit ekstrakta,   15,5 vol %; 0,75 lit, za prodaju raspoloživo samo 3000 butelja

(XXL) PLAVAC MALI 2018 –  GRGIĆ-vina ■ Srednja i Južna Dalmacija  ZOI, Pelješac, Plavac mali,  suho, 16,0 vol %; 0,75 lit

(XL)  MERLOT barrique 2017 –  ŠKAULJ ■ Srednja i Južna Dalmacija, Nadin, Merlot,  maceracija: 10 dana,  dozrijevanje: dvije godine u barriqueu,  suho  15,5 vol %; 0,75 lit

  (XL) CABERNET SAUVIGNON barrique 2017 –  ŠKAULJ ■ Srednja i Južna Dalmacija, Nadin, Cabernet sauvignon,  dozrijevano u barriqueu, suho  15,0 vol %; 0,75 lit, na raspolaganju za tržište: 10.000 butelja

(L)  PLAVAC TIHE BRAĆE 2017 –  SENJANOVIĆ ■ Srednja i Južna Dalmacija, Vis, Tihobraće polje, Plavac mali,  ZOI,  suho,  16,0 vol %; 0,75 lit

(L)  SYRAH 2018 –  ŠKAULJ ■ Srednja i Južna Dalmacija, Nadin, Syrah,  dozrijevano u barriqueu, suho,  14,0 vol %; 0,75 lit

Slavonija – Hrvatsko podunavlje / Slavonia – Croatian Danube region

(XXL) GRAŠEVNA 2018 Grand Collection –  ILOČKI PODRUMI ■ Srijem, Ilok, Principovac ■ Graševina,  suho, 13,5 vol %; 1,5 lit

(M) NEUBURGER 2019 –  KRAUTHAKER ■  Kutjevo ZOI  ■ Neuburger, suho,  12,5 vol %; 0,75 lit

(M) ŽERJAVINA 2019 –  KRAUTHAKER ■ Kutjevo, ZOI ■ Graševina,  suho, 13,5 vol %; 0,75 lit

(ML) MUŠKAT RUŽA 2019 –  KRAUTHAKER ■ Kutjevo, ZOI ■ Muškat ruža,  suho, 13,5 vol %; 0,75 lit

(M)  FRANKOVKA 2019 –  KRAUTHAKER ■ Kutjevo, ZOI ■ Frankovka, suho, 13,0 vol %; 0,75 lit

_____________________________

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA. MEĐU TIM SORTAMA JE i SYRAH, KOJI VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

___________________________________________

ooooo  Posebna degustacija mjehurića vezana na praznični prosinaC  ooooo

oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

The FLÛTE STARS CROATIA – 2021. – NAJBOLJI HRVATSKI PJENUŠCI

Charmat                                                          ⦁ Bijeli/ White

BISER ŽLAHTINE, 12 ,0 vol % – KATUNAR

 

Klasična metoda – Classique               ⦁ Bijeli / White  –  brut nature

BLANC de BLANCS 2016 brut nature, 12,5 vol %  – KORAK

 

BLANC de BLANCS non dosage, 12,5 vol %  –  JAGUNIĆ

GRIFFIN ZERO brut nature (Chardonnay), 12,0 vol % – GRIFFIN ◾ MONTECLASSICO brut nature (Malvazija istarska), 12,5 vol % – MONTEROSSO ◾ CENTURION GOLD BLANC de BLANCS, 12,5 vol% – BOLFAN ◾ FERNÉ BLANC de BLANC brut nature (Chardonnay), 12,0  vol % –  DEGRASSI ◾ BLANC de BLANCS brut nature, 12,7 vol %  – STRUČIĆ ◾

⦁ Extra Brut

PRESTIGE CUVÉE extra brut (Chardonnay 80%,Pinot crni),12,8 vol %  – KURTALJ 

 

BARUN ELEGANCE extra brut  (Manzoni),  12,0 vol %  –  BARUN(DIĆ) VINA  

KOTA 267 extra brut (Chardonnay) 12,5 vol %  magnum – KOTA ◾ KOTA 235 extra brut (Chardonnay, Pinot bijeli) 12,5 vol %  magnum – KOTA ◾ VUGLEC extra brut (Chardonnay + beline, Kraljevina, Graševina, Rizling, Silvanac zeleni), 12,0 vol % – VUGLEC-BREG ◾ MISAL PRESTIGE extra brut (Chardonnay, Pinot crni, Malvazija istarska), 12,0 vol % – MISAL PERŠURIĆ ◾ VALOMET brut natur (Žlahtina), 12,0 vol %  ◾ “R” (Graševina, Traminac), 11,5 vol%  – ROGIĆ

⦁ Brut

 THREE STARS brut (Chardonnay, Rizling & stare sorte), 12,5 vol %  – JAGUNIĆ

 BLANC de MOI 2016 (Malvazija istarska, Pinot bijeli), 12,0 vol % – LAGUNA

DININ SAN (Trbljan, Debit, Pošip i Maraština), 12,0 vol % – SLAMIĆ ◾ MAXIMO brut (Graševina), 12,5 vol %  – KUTJEVO d.d. ◾ JAZZ (Graševina 65%, Rizling rajnski) 12,5 vol % –  JOSIPOVIĆ ◾ GRIFFIN brut (Muller-Thurgau), 12,0 vol% – IVANČIĆ GRIFFIN ◾ RADOSH WHITE brut (Chardonnay), 12,0 vol% – PAPAK  ◾ VIAZ (Gegić, Chardonnay, Ugni blanc), 11,5 vol % – BOŠKINAC ◾ BARONIAL brut (Pinot crni, Chardonnay), 13,0 vol % –VUGLEC, ◾ POLARIS brut (Pušipel) 12,0 vol % – CMREČNJAK ◾ CENTURION SILVER (mješavina sorata), 12,0 vol %  – BOLFAN ◾

Ružičasti / Rose

⦁ Brut nature – extra brut 

VUGLEC ROSALIA extra brut (Pinot crni, Frankovka), 13,0 vol %  – VUGLEC-BREG ◾ LA VIE EN ROSE brut nature (Refošk, Teran ), 12,0 vol %  – DEGRASSI ◾ ROSÉ brut nature dosage zéro (Montepulciano), 12,0 vol %  – MONTEROSSO

 

⦁ Brut

PRINCEPS brut (Frankovka), 13,0 vol %  – ILOČKI PODRUMI ◾ ROSÉ brut (Pinot crni), 12,5 vol % – ŠEMBER ◾ COLLETTI ROSÉ brut (Pinot crni), 12,5 vol %  – KOLARIĆ ◾

 

⦁  Extra dry/extra sec

ROSÉ extra dry (Teran, Merlot, Malvazija crna), tankovska metoda, 12,5 vol % – TOMAZ

 

oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

BOSNA  HERCEGOVINA

(mpc/pp: M-L)  GRK 2020 – NUIĆ ■ Mostar, Ljubuški, Crnopod, Grk,  selekcija grožđa  iz vinograda zasađenog 2015. godine, suho, 14,0 vol  %

 (mpc/pp: XL)  ŽILAVKA 2016 – MILAS ■ Mostar, Ljubuški Humac, Žilavka (uz mali dodatak Bene i Krkošije), vrlo nizak prinos, 24 sata maceracije i potom alkoholno vrenje na 15 stupnjeva Celzija, suho, 13,5 vol %

mpc/pp: XL)  ŽILAVKA 2018 – MILAS ■ Mostar, Ljubuški Humac, Žilavka (uz mali dodatak Bene i Krkošije), vrlo nizak prinos, 24 sata maceracije i potom alkoholno vrenje na 15 stupnjeva Celzija, suho, 13,5 vol %

(mpc/pp: M-L)  GREGORIUS ŽILAVKA 2020 limited edition – CARSKA VINA GRGO VASILJ ■ Međugorje, Žilavka, selekcija grožđa iz vinograda Medjugorje i Vionica, 12,8 vol  %,

(mpc/pp: XXXL)  MERLOT 2011 reserve – MILAS ■ Mostar, Ljubuški Humac, Merlot (uz dodatak 10 % Cabernet sauvignona), izbor najboljeg grožđa, vrlo nizak prinos, njegovano u barrique-bačvicama, suho, suhi ekstrakt: 37 g/lit, alkohol:  14,5 vol %

(mpc/pp: XL-XXL)  TRNJAK 2016 – NUIĆ■ vinogorje Mostar, Ljubuški, Crnopod, Trnjak, dozrijevalo u drvenom posuđu, suho, 15,0 vol %

 (mpc/pp: XXXL)  MERLOT 2013 barrique – MILAS ■ Mostar, Ljubuški Humac, Merlot (uz mali dodatak Cabernet sauvignona), izbor grožđa, vrlo nizak prinos, njegovano u barrique-bačvicama, suho, suhi ekstrakt: 37 g/lit, alkohol:  14,5 vol %

 (mpc/pp: XXL)  BLATINA 2012 reserve – MILAS ■ Mostar, Ljubuški Humac, Blatina (uz mali dodatak Trnjka i Alicante Bouscheta), izbor grožđa, vrlo nizak prinos, njegovano u barrique-bačvicama, suho, alkohol: 14,5 vol %

 (mpc/pp: XL-XXL)  SYRAH 2016 – NUIĆ ■ vinogorje Mostar, Ljubuški, Crnopod, Syrah, 12 mjeseci barriquea, suho, 14,0 vol %

(mpc/pp: XXXL)  JEANNE CABERNET SAUVIGNON SPECIAL EDITION 2017 – CARSKA VINA GRGO VASILJ ■ Međugorje, Cabernet sauvignon, 15 dana maceracije, 13,5 vol %  

 (mpc/pp: XL)  BLATINA  2015 – MILAS ■ Mostar, Ljubuški Humac, Blatina, suho, alkohol: 13,5 vol %

(mpc/pp: XXL_XXXL)  BLATINA grand cru 2015 – Vinarija ČITLUK ■ Mostar, Čitluk, Blatina, suho, alkohol: 13,5 vol %

Vina Milas

SLOVENIJA  SLOVENIA

(mpc/pp: XXL)  CAPO d’ISTRIA REFOŠK 2013 – VINAKOPER ■ Slovenska Istra, Koparština, Refošk, vrhunsko s kzp, suho, 14,5 vol %

(mpc/pp: XXL)  CAPRIS REFOŠK 2016 –VINAKOPER ■ Slovenska Istra, Koparština, Refošk, vrhunsko s kzp, suho, 14,5 vol %

ŠPANJOLSKA  ESPAÑA

(mpc/pp: XXL-XXXL) VINA PEDROSA 2016 Reserva – BODEGAS Hns PEREZ PASCUAS ■ Ribera del Duero (Burgos), Tempranillo, selekcija grožđa, 24 mjeseca barrique, suho, 14,0 vol % ■

(mpc/pp: XXL-XXXL)  VINA PEDROSA LA NAVILLA 2017 Reserva – BODEGAS Hns PEREZ PASCUAS ■ Ribera del Duero (Burgos), Tempranillo, selekcija grožđa, 20 mjeseca barrique, suho, 14,5 vol %

(mpc/pp: XXL) VINA PEDROSA GAVILÁN 2018 crianza – BODEGAS Hns PEREZ PASCUAS ■ Ribera del Duero (Burgos), Tempranillo (Gavilán je sinonim za Tempranillo!), selekcija grožđa, 20 mjeseca barrique, suho, 14,0 vol %

__________________________

Legenda

–  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visoko-karakterno. Zrelo, živo puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s dobrim potencijalom odležavanja / Brilliant! Unique! Multilayered, precise and with high character, mature, very alive, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with a long ageing potential

– Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, zrelo, živo elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje, s potencijalom za odležavanje / Excellent,  with much character, mature, very alive, fullbodied, classic elegant great wine, in the mouth long-lasting, with the ageng potential.

– Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, zrelo, živo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, mature and alive, very refined, with high style and quite a big personality.

   – Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, kapljca za, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for the exigent consumer

– 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez jače izraženog identiteta i bez neke veće uzbudljivosti / Correct, may be varietal well recognizable and in a certain determinated style, but lacking a bit of identity & character, and not exciting

.           – 71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for an everyday use

ispod/under 71 ( 1,1 / 1,9) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

CIJENE mpc / PRICES retail 0,75 l:  S(mall) = do 35 kn (till 5 €) • M(edium) = 36 – 75  kn (5 – 10 €) • L(arge) = 76 – 110 kn (10 – 15 €) • XL (extralarge) = 111 – 150 kn (15 – 20 €) • XXL = 151 – 220 kn (20 – 30 €) • XXXL = iznad/over  220 kn (30 €) •

⇑ – trošiti/drink  • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold •   ⇒ – čuvati/hold •  – trošiti uz hranu/drink with food

____________________________

JAKA PIĆA

Evo, kako je najavljeno, kao informacija i pomoć za dobar odabir zainteresirnima za čašicu kvalitetne žestice, ovo u tablicama su rezulati recentnog ocjenjivanja rakija, likera i gina što ga je uz pomoć Agronomskog fakulteta i Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu organizirao časopis Gospodarski list:

Najrađene rakije

Nagrađeni likeri

Nagrađeni ginovi

_______________________

Malo smaohvale – lijep osjećaj, posebice tik pred ulaskom u jubilarnu 30. godišnjicu

ZELJKO, YOUR STATS ARE BOOMING!

Malo samohvale, nemoguće je ne podičiti se!

Ovih dana, a nakon što je već neko vrijeme u okviru mojega stalnog bloga objavljena redovita mjesečna Kronika SVIJETa u ČAŠI za listopad 2021., te tik pred ulaskom u jubilarnu 30. godinu od izlaska prvog broja prve hrvatske revije za vino, gastronomiju i turizam SVIJET u ČAŠI  (da podsjetim: prvi broj pojavio se na svjetlu dana, prigodno, na Martinje 1992.), ponovno stigne obavijest tvrtke WordPress preko koje se moj blog pojavljuje na Internetu: na ekranu mobitela zablinkalo je ZELJKO, YOUR STATS ARE BOOMING!…, kao obavijest da je prilog pobudio priličnu pažnju kod čitatelja.

Kušanje, kod Pinteriča, šipona iz 1992, godine kad je rođena revija Svijet u casi, i crnjaka koji zrije nekoliko godina u bačvici Svijeta u Čaši i čeka na punjenje u butelju

Bio je to dobar povod za skok do vinogradara/vinara Simona Pinteriča na Bizeljsko kod Klanjca, da se radosna vijest proslavi i da se podsjetimo na neka davna vremena početka časopisa i akcija što ih je incirao Svijet u Čaši, među njima je i ona Dobro mi došel, prijatelj!…, s kojom smo htjeli, kroz organizaciju druženja na objema obalama Sutle naizmjence a na podlozi eno-gastronomije, sporta i glazbe, u trenucima kad je rijeka Sutla najednom postala državnom granicom, dati naš doprinos sprječavanju, kao slijedu novih političkih i administrativnih okolnosti, mogućeg zabrinjavajućeg odalečivanja stanovnika jedne obale od onih s druge obale rijeke. Gospodarstvo gotoljubivog Simona Pinteriča bilo je meta našeg recentnog posjeta i stoga što je u Pinteričevu podrumu svojedobno uređen prostor Svijeta u Čaši a za čuvanje nekih butelja proizvođača s obiju strana Sutle, a od tih butelja imali smo mogućnost za osobito prikladnu probnu zdravicu u iščekivanju ispunjenja 30. jubilarne godišnjice Svijeta u Čaši otvoriti  jednu bocu od 0,75 lit obraslu u gustu crnu vunu zvanu Raccodium Cellare, u boci je bio sjajno očuvani žućkasto-još lijepo zelenkasti šipon Pinteričevih rođen istodobno kad i SVIJET u ČAŠI – s berbom 1992!  Trebalo je, inače, i provjeriti u kakvom je stanju crnjak u bačvici Svijet u Čaši, vino je inače iz berbe 2013… i pokazalo se jako dobrime, sad čeka na punjenje u butelju…

Berkovic Bojan, Oljevina

Naravno da nismo zaboravili naše stare i vjerne prijatelje na Bizeljskome – Gostilnu Šekoranja, nezaboravnoga i prerano otišloga Sineka Šekoranje, prostor unutra i uokolo na otvorenome gdje smo organizirali brojne eno-gastro susrete Dobro mi došel prijatelj i brojna natjecanja u tenisu s natjecateljima s obje obale Sutle, dakako neizorstavan posjet na Bizeljskome je uvijek i gospodarstvo Bojana Berkoviča, koji je nakon što se svojedobno proslavio visokim predikatima odlučio posvetiti se ozbiljnim suhim na finom talogu u bačvi(ci) njegovanim bijelim (chardonnay, sauvignon) i crnim (cabernet sauvignon, merlot) vinima što ih nudi pod markom Oljevina…  ♣

Name(required)

Email(required)

Website

Message

Submit

Δ

_______________

SVIJET u CASI – 10.2021 – WORLD IN a GLASS

kroz / through

ŽELJKO SUHADOLNIK

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you______

Eto nas već kod Martinja 2021. To je ne samo vinski praznik, nego i lijep jubilej, iako do punog sjaja (tri desetljeća!) nedostaje godina dana. Ova prigodna fotografija našla se na naslovnoj stranici prvog broja revije Svijet u Čaši, izdanog na Martinje 1992! Vinski biškup Simpy i miništrant Riba u akciji blagoslivljanja, po narodnim običajima. I dok su ovdje u prvom planu sa Simpyjem i Ribom vidljivi dobra hrana i domaći specijaliteti te demižonka s vino, u pozadini je nevidljiva, jezgra, u sastavu, Mladen Horić, Željko Suhadolnik i Marko Čolić

_________________________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

⦁ 6. Goût de France – 2021 – Okusi Francuske: SVJETSKA MANIFESTACIJA OKRENUTA EKO-ORIJENTIRANOJ GASTRONOMIJI SUTRAŠNJICE! ⦁ Restaurant Croatica: 26. DODJELA PLAKETA NAJBOLJIMA MEĐU 100 VODEĆIH HRVATSKIH UGOSTITELJSKIH OBJEKATA ⦁ Domaći restorani novijeg doba: MATRIX u MODERNOM STILU ⦁ Simbioza iće&piće za primjer: JADRANKA GRIC & GUC MIVA ⦁ Mamma mia:  PIZZA KOJA JE NADIŠLA SEBE ⦁ Bakho ispod mora: LJULJUŠKANJEM DO BRŽEG NAPRETKA u ORGANOLEPTICI ⦁ Zagrebačka Kajzerica,: KORIA & KAISER ⦁ Kulturna baština uz vinske ceste Zagrebačke županije: VIA KINO – NO TIME TO DIE! ⦁ Vinske legende Grgić,Lebar, Enjingi, Crvik, Istenič, Kollwentz, Gaja: SENIORI NADOMAK STOTKE ⦁ Sajmovi, festivali i ocjenjivanja 2021, i oni u pripremi za 2022: PROSECCO DAYS u ZAGREBU / DALMATINSKE VINSKE IKONE u SPLITU / EMOZIONI DAL MONDO u BERGAMU / VINITALY SPECIAL SELECTION – JANTARNA VINA u VERONI / ZAGREB VINO.COM RADIONICE (uzbudljivo!) / DECANTER WORLD WINE AWARD 2022, ključni datumi ⦁

⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 10.2021 – BUYING GUIDE ⦁

_________________________________.

6. Goût de France – 2021 – Okusi Francuske

SVJETSKA MANIFESTACIJA OKRENUTA EKO-ORIJENTIRANOJ GASTRONOMIJI SUTRAŠNJICE!

            Nakon godine stanke zbog corone/covida19, s tjednom od 14. do 22. listopada 2021. vratila se eno-gastronomska manifestacija na globalnoj razini Okusi Francuske/Goût de France, za koju organizatori ističu da je, po najnovijemu, čvrsto okrenuta eko-osviještenoj gastronomiji sutrašnjice! U priču je, kao kum i pokrovitelj, umiješan famozni chef Alain Ducasse!

            Izdanje 2021., inače ukupno šesto po redu, bilo je, dakle, u znaku odgovorne gastronomije koja prednost daje lokalnim i sezonskim proizvodima, koja promiče povezivanje s lokalnim proizvođačima te druženja i razmjene, etičko ugostiteljstvo, koja promiče kuhanje bez stvaranja otpada i plasman bez stvaranja otpada, učenje o okusima… Bilo je pitanje trenutka kad će se na svjetskoj razini gastronomija, koja se ponajviše vezuje uz hedonizam, istaknuti i u društveno visoko angažiranome smislu, naime već je s ekološkog stanovišta postalo zabrinjavajuće neodgovorno upravljanje resursima posebice u segmentu hrane a kroz hiperprodukciju i kroz jeftino podilazeće komercijalne (čitaj: nezdrave) kreacije te istodobno i bacanje – inače sve skupljeg! – jela. Podatak iz Hrvatske, ovih dana izrečen na radio-valovima: u 2021. do kraja listopada, s tržišta je iz domene hrane u nas povučeno 87 proizvoda jer nije odgovaralo propisu, zatim: puno hrane završi u kantama za smeće, a, eto, istodobno u nas se 26 posto od kućnog proračuna izdvaja za hranu a to je dva puta više nego u većini drugih zemalja Europske Unije…

Francuski veleposlanik NJ. E. g. Gaël Veyssière dok govori o manifestaciji Okusi Francusku/Goût de France (Marko Čolić)

            O tom opredjeljenju prema odgovornoj gastronomiji na pressici u najavi manifestacije u zagrebačkom Francuskom institutu gvorio je aktuani veleposlanik Republike Francuske u Hrvatskoj  Gaël Veyssière:

            – Manifestacija ima za cilj isticati važnost odgovorne kuhinje kako u pogledu zdravlja ljudi i okoliša, tako i na području gospodarstva, energije, kulture, obrazovanja… Svijet ugostiteljstva mora više nego ikad prije biti dio održivog, ekološkog pristupa. Mnogo je pravaca na kojima se može raditi: nabavka sirovina, stavljanje naglaska na lokalne i sezonske namirnice, primjereno formiranje jelovnika, educiranje potrošača o okusima i najboljim svojstvima namirnice koja se uzgaja na licu mjesta i rabi se svježa te bez konzervansa inače nužnih pri dužim transportima. Važno je kuhati u količinski razumnim količinama u smislu da se od iskoristivih namirnica kroz moguće viškove ne stvara otpad, zatim tu su recikliranje, pažljivija potrošnja vode i energije, primjerena ambalaža. U Hrvatskoj, kao i u Francuskoj, postoje mnoge regije usmjerene na razvoj poljoprivrede što  brine o okolišu, i koje su odavno shvatile kako je kvaliteta okusa ne samo plod znanja i umijeća chefa, nego je i u cijelome procesu skladnog odnosa čovjeka s prirodom. Pozitivnih primjera u Hrvatskoj imamo i na kopnu, od Međimurja do Slavonije, ali i diljem obale, od Istre do Dalmacije uključujući dakako i otoke, treba se samo trsiti da ti pozitivni sve jače potiskuju one negativne. Kulinarske i gastronomske tradicije Hrvatske i Francuske, između kopna i mora, podudaraju se s obzirom da se koriste vrlo slične namirnice, a opet se svaka tradicija ističe sebi svojstvenim identitetom. Osim odgovorne kuhinje i stavljanja u središte pozornosti regije Centre-Val-de-Loire, željeli bismo u svijetu pa eto i u Hrvatskoj staviti poseban naglasak i na važnost francuskog jezika u eno-gastronomiji,  dakle u ugostiteljstvu i hotelijerstvu, taj sektor, tijesno vezan uz turizam, i te kako je gospodarski važan jer zapošljava veliki broj osoba u našim dvjema zemljama. Francusko veleposlanstvo u Zagrebu usko surađuje s brojnim svojim partnerima u cilju promicanja učenja francuskog jezika kao jezika struke. Mreža Francuskih alijansi u Hrvatskoj osmislila je niz tečajeva francuskog jezika posebno namijenjenih turističkim djelatnicima i različitim zanimanjima, bilo da se radi o kuharima te konobarima i barmenima, bilo djelatnicima na recepciji i osoblju koje dočekuje goste u hotelima, odnosno vozačima i vodičima organiziranih grupa, ili pak prodavačima i malim trgovcima. Znanje francuskog jezika važno je radi zapošljavanja te radi mogućnosti što se nude zaposlenima u ovoj sektoru!

Uvod u Okuse Francuske u Hrvatskoj bio je festival Taste the Mediterranean pod vodstvom Ingrid Badurine u Splitu na početku listopada (Marko Čolić)

Francuska zbog specifičnosti i kakvoće svojih prehrambenih proizvoda i zahvaljujući nadarenosti i naporima svojih chefova odavna slovi kao svjetski eno-gastronomski div i logično je da se rodilo ovakvo događanje poput Goût de France koje će simultano na globanoj razini tricolore slaviti specijalno baš za stolom! Manfestacija Goût de France/Okusi Francuske 2015. godine uvrštena je, kao Francuski  gastronomski obrok, na popis nematerijalne baštine UNESCO-a! U 150 zemalja svijeta, među kojima je i Hrvatska, u priredbu se uključuje više od 5000 talentiranih šefova kuhinja i Goût de France stasao je do najvećeg gastronomskog događanja na planetu.

Svojevrsni uvod u događanje Okusi Francuske u Hrvatskoj bio je festival Taste the Mediterranean, u Splitu od 6. do 9. listopada, a u režiji novinarke a i direktorice za Hrvatsku vodiča Gault & Millau Ingrid Badurina. Chefovi, slastičari i čokolatieri s juga Francuske sudjelovali su na tom festivalu u Splitu.

Slastice-kreacije ponuđene na pressici u sklopu događanja Okusi Francusku u Esplanadi (suhiucasi)

Evo hrvatskih restorana uključenih u manifestaciju Okusi Francusku/Gout de France 2021 od 14. do 22. listopada: ZAGREB – Zinfandel’s (Esplanade), Stara škola, Market Street food & drinks; Bistro Fotić; MAČKOVEC  kod Čakovca: Mala hiža Branka Tomašića; SPLIT: Noštromo i Zora bila; OSIJEK: Waldinger

Claude Krajner u društvu s hrvatskim slastičarima za koje je u Esplanadi održao radioicu na temu čokolade (suhiucasi)

______________________________________

CLAUDE KRAJNER i ZA TVRTKU SWAROWSKY – Claude Krajner jedan je od 50 najboljih čokolatijera u Francuskoj. To priznanje, kao i titulu Maître Artisan Chocolatier dobio je 2015. godine. Iste je godine postao i član prestižne kulinarske akademije Académie Nationale de Cuisine. Zanat je pekao u najboljim pariškim restoranima, ali i na Kanarskim otocima gdje je radio kao slastičar u restoranu Les Moulins de Paris na Lanzaroteu. Stalni je predavač na renomiranoj kulinarskoj školi Villa des Chefs u Aix-en-Provenceu, gdje poznati chefovi i slastičari održavaju tečajeve i masterclassove za polaznike. Claude Krajner također je autor personaliziranih čokoladnih proizvoda za velike tvrtke kao što su Kartell, Swarovsky i Palais des Thés ⦁

_____________________________________

Francuski Slavonac chef Claude Krajner, te ove godine nagrađena Michelinovom tzv. zelenom zvjezdicom (povezivanje gastronomije i ekologije!) chefica u Esplanadi i Zinfandel’su Ana Grgić, osmislili su menu za centralnu večeru Okusi Francuske u Esplanadi. Chefica Ana Grgić Tomić, s buteljom vina Zinfandel, u društvu kutjevačkog vinogradara/vinara Vlade Krauthakera koji brine o mini-vinogradu Crljenka na Esplanadinoj terasi Oleander te o proizvodnji i punjenju zinfandela u bocu za potrebe restorana Zinfandel’s (suhiucasi) .

Esplanadin restoran Zinfandel’s na središnjoj svečanoj večeri Goût de France bio je, unatoč tome što je ulaznica koštala 680 kuna po osobi, što se veli, pun k’o šipak, dosta interesenata ostalo je vani zbog nedostatka mjesta. Predmnijevajući da bi tako moglo biti, na pressici sam bio pitao je li predviđeno da se ponudi u prikladnim paketićima na prodaju za van nešto od ponude (npr. čokolada i kolači od čokolade à la française) odgovoreno mi je da o tome nije bilo govora! Menu su za večeru osmislili chefica Ana Grgić i chef maître-chocolatier Claude Krajner, jedan od 50 najboljih francuskih majstora za čokoladu koji je u popodnevnim satima u hotelu a za profesionalne kuhare održao radionicu na temu čokolade, i koji je u predvečerje dan prije u Francuskom institutu u središtu Metropole vodio kušanje čokolade.

Zgodno je spomenuti da je Krajner porijeklom iz Slavonije, a kad su već u pitanju čokolada, restoran Zinfandel’s, vino zinfandel koje se odlično slaže s čokoladom… palo mi je na pamet da je tih gastro-dana vrijedilo – pa sam i to predlagao – na neki način spojiti Krajnera i kutjevačkog vinara Vladu Krauthakera, naime Vlado je već bio kroz neke svojedobne pokušaje suradnje s gastronomadom Reneom Bakalovićem iskazao interes za kvalitetno sljubljivanje čokolade i čokoladnih proizvoda s njegovom kapljicom. Krauthaker u svom vinogradu ima i nasad Crljenka/Zinfandela, k tome i brine o mini-vinogradu Zinfandela na terasi Oleander uz Esplanadin restoran Zinfandel’s te o proizvodnji i punjenju crljenka u bocu za potrebe restorana Zinfandel’s. I još nešto: ovo događanje Okusi Francuske ima, kako je već navedeno, eko-predznak a Krauthaker također u svojima vinogradu i podrumu nastoji biti prirodi prijateljski, znači na eko-kolosijeku… dakle povezanst tijesna da tješnja ne može biti… ♣

Restaurant Croatica

26. DODJELA PLAKETA NAJBOLJIMA MEĐU 100 VODEĆIH HRVATSKIH UGOSTITELJSKIH OBJEKATA

Evo i o gastronomiji u Lijepoj našoj: na svečanosti na botelu Marina u Rijeci održana je promocija knjige 100 vodećih hrvatskih restorana i njihovi recepti 2021/22 – tiskovno i on-line hrvatsko i englesko izdanje. Zaslužni za to su prof. Karin Mimica i njena ekipa Abisal biblioteke Gastronaut iz Opatije. Voditeljici projekta i urednici izdanja prof. Karin Mimici najjaču su pomoć u stvaranju ovog vodiča pružili dipl. oec. hot. Marina Selak kao glavna stručna suradnica, te Vlatko Ignatoski kao grafički urednik izdanja. Dodjela plaketa Restaurant Croatica, realizirana je, inače, uz podršku Primorsko-goranske županije, TZ Kvarner, TZ grada Rijeke, Udruge hrvatskih restoratera.                                                 100 vodećih hrvatskih restorana – Restaurant Croatica projekt je poticanja kvalitete u ugostiteljstvu kroz godišnje izbore najboljih domaćih ugostiteljskih objekata i izdavanje prateće publikacije. S projektom se počelo 1995. godine, a osnovna ideja bila je napraviti istraživanje tržišta o tome koji restorani najbolje zadovoljavaju potrebe i očekivanja gostiju te istaknuti vodeće ne bi li se na taj način motiviralo i ostale na poboljšanje kvalitete ponude i usluge. U 1995. godini istraživanjem je bilo obuhvaćeno oko 700 restorana, dok se 2020. godine ta brojka popela na više od 2400 restorana. Dio glasovanja proveden je preko portala www.gastronaut.hr , a glasači su mogli istaknuti kvalitetu ponude, usluge i ambijenta. Konačnu riječ nakon pregleda svih dobivenih mišljenja dao je Časni odbor projekta koji svaki put i proglašava novu listu 100 vodećih, prezentiranih u knjizi-vodiču. Tijekom 26 godina projekta u grupu Restaurant Croatica je uvršteno ukupno 497 restorana, a titulu je svih 26 godina obranilo šest restorana.

Dobitnici priznanja Zlatko Puntijar, vlasnik zagrebačkog restorana Stari Puntijar, pa Branko Greblički Ventek, Vila Zelenjak Kumrovec, Lidija Žganjer, restoran Žganjer iz Jaškova, uz njih su Karin Mimica, voditeljica projekta, Tonči Glavina, državni tajnik u Ministarstvu turizma RH te, sasvim lijevo, Nikica Karamarko, član Časnog suda (Marko Čolić)

Stotina vodećih hrvatskih restorana 2021/22 dobila je naljepnice Restaurant Croatica s QR kodom koji vodi na on-line izdanje knjige na hrvatskom i engleskom jeziku.

Restorani su u knjizi 100 vodećih hrvatskih restorana i njihovi recepti 2021/22 prezentirani tekstom, slikom i specijalitetima kuće te informacijama što u njihovoj okolici vrijedi vidjeti i doživjeti. Uz restorane koji su izabrani među 100 vodećih u knjizi se prezentiraju i kvalitetni i vrhunski proizvodi koji se mogu naći na stolu te destinacije sa svojim gastronomskim i enološkim adutima.

Prisutnima su se, uz Karin Mimicu kao voditeljicu projekta i urednicu izdanja, osobno obratili i Petar Škarpa, direktor TZ grada Rijeke; Irena Peršić Živadinov, direktorica TZ Kvarnera; Marina Medarić, zamjenica župana  Primorsko-goranske županije; Tonči Glavina, državni tajnik Ministarstva turizma i sporta RH; Abi Shalabi ispred Udruge hrvatskih restoratera; Nikola Serdar, savjetnik projekta; Nikica Karamarko, član Časnog odbora;

Ispred nagrađenih ugostitelja se zahvalo Zlatko Puntijar.

Nakon dodjele plaketa i promocije knjige, uslijedio je domijenak tijekom kojeg su ponuđeni na kušanje i prozivodi partnera projekta:

          Aperitivi:  DARNA – pelinkovac, teranino i liker od kave ⦁ Vinari:  BLATO1902, DEKLIĆ, ERDUTSKI-VINOGRADI, MATIĆ,  PZ-GOSPOJA, PZ-SVIRČE, PZ-VRBNIK,  SIRK,  PAVLOMIR ⦁  Proizvođači i distributeri hrane: BACCALLA DELLA MAMA Milena – četiri vrste namaza od bakalara ⦁  DOPO DROPO – ulje iz sjemenki bijelog i crnog grožđa ⦁ DUKAT – sirevi ⦁ KARLIĆ tartufi – tartufi, sirevi i salamini s tartufima ⦁ KOTANYI – začini ⦁ METRO – veleprodaja za ugostitelje ⦁ QIMIQ – sedam vrsta vrhnja za kuhanje ⦁ PG OREHOVEC – salame od jelena i vepra, pašteta od patke, sušena pačja prsa ⦁ ROVINJOLA – ekstra djevičanska maslinova ulja ⦁ VENDRIJA – vrganji, šitake, šampinjoni, bukovače, panjevka, lisičarke. ♣

Hrvatski restorani novijeg doba

MATRIX u MODERNOM STILU

Moderno vrijeme donosi novu ponudu. Mjesto pod suncem prije nešto više od mjesec dana tražiti je počeo restoran Matrix, u Matrix Office Parku, u jednoj od čeličnih/staklenih poslovnih zgrada pomalo futurističkog a moglo bi se reći i industrijskog izgleda u Slavonskoj aveniji u Metropoli (Zagrepčani su tu aveniju prije nego li je proradila obilaznica nazivali autoputom), sasvim blizu križanja s Heinzelovom. Futurističko izvana sa sobom donosi i futurističko unutra – interijer, prostran i jednostavan, prozračan, te jela s kojima teško da bi se s obzirom na količinu u tanjuru na prvi pogled i prije nego što nađu strpljenja da pričekaju da se predviđeni sljedovi izredaju do kraja, složili klasični naši Zagorci i Slavonci…

Zgrade Matrix, te, dolje, na slici Marka Čolića, interijer restorana Matrix  u jednoj od njih

Matrix, se u ponudi opredijelio za više zanimljivih različitih sljedova u manjoj količini svakoga, nastojeći zadovoljiti gosta koji dođe tek na gablec (jedan ili dva slijeda) te omogućiti gostu koji želi ručak da prođe kroz cijeli menu i uživa u bogatstvu aroma i okusa, pa da na kraju kad se digne od stola ne odlazi pretrpana i teška želuca. Za izbor kvalitetnih namirnica, uglavnom od specijaliziranih domaćih OPG-ova, i za kreacije na tanjuru zadužena je mlada ekipa kojoj je na čelu (26-godišnji!) chef Marko Jantolek, on je u Matrix stigao s lijepim pedigreom – prije je radio u zagrebačkom restoranu Noel koji se zakitio Michelinovom zvjezdicom, a potom i u bistròu Pod Zidom kod zagrebačke tržnice Dolac.

Menu: carbonara u tekućem stanju, tartar ramstek, rižoto s grana padanom,cherry rajčicama i ploškama jezika, goveđa obrazina dugo pirjana i lički krumpir kao pire (Marko Čolić)

– U Matrixu prije svega nudimo doživljaj. U kuhinji ćete naći isključivo dnevno svježe namirnice iz probranih hrvatskih OPG-ova i vrhunsku ekipu kuhara koji jela pripremaju na moderan, nesvakidašnji način – istaknuo je mladi chef te dodao kako mu je veliki poticaj u ooslu to što mu se gosti i osobno zahvaljuju i to što se redovno vraćaju.

Chef Marko Jantolek u akciji u kuhnji, i sommelijerka Manuela Maras u akciji uz gosta (suhiucasi)

Da bi se u okviru i visokog emotivnog doživljaja pospješilo klizanje zalogaja prema želucu brine Manuela Maras, sommelijerka inače već duže vrijeme znana i s pozornice trgovine vinom, tako da je Matrixova vinska karta vrlo pažljivo složena. Vinska karta broji više od sto etiketa ponajboljih hrvatskih, ali i desetak vrhunskih svjetskih vinara, u kojima gosti imaju priliku uživati. Zahvaljujući uvelike Manueli kao Istranki, na stolovima restorana Matrix nađe se i prvorazredno maslinovo ulje s našeg najvećeg poluotoka, koji unatrag već šest godina u svjetskim razmjerima slovi kao ponuđač najboljeg ekstra djevičanskog zelenog tekućeg zlata na svijetu.

– Uvijek je izazov pokrenuti nešto novo i drukčije, ali gosti prepoznaju kvalitetu i to znači da smo krenuli u dobrom smjeru. Tim je mlad, energičan, ambiciozan i stručan te uvijek spreman dati pravu kulinarsku i sommelijersku preporuku da doživljaj u lokalu bude potpun –  rekla je Manuela. ♣

Simbioza iće&piće za primjer

JADRANKA GRIC & GUC MIVA

Idealan spoj:  zalogaj i gutljaj, po zagrebački gric & guc, bistrò uz vinoteku, gostima na raspolaganju su interijer i terasa, čašica-dvije su za popiti na licu mjesta uz gablec, butelja za ponijeti doma…

MIVA JADRANKA Gutljaj i zalogaj, po zagrebački gric & guc

Isplati se, i te kako, zaustaviti se: bistro Jadranka i vinoteka MIVA vrata do vrata, zagrebačka Vukovarska ulica.  Jadranka i chefica Olivera svakodnevno za GRIC na menùu, koji se tjedno mijenja, nude, uz juhu, još po 11 finih jela, bilo na bazi tjestenine, bilo mesa, petkom je obvezno na rasporedu riba. Mljac!  Sve fino, ipak valja navesti kako kod gostiju od jela s tjesteninom nekako najbolje prolaze ravioli s raznim umacima te rezanci (tagliatelle) s gamberima, a od jela s mesom  pašticada te gulaš s njokima.  Za GUC na raspolaganju je 60 različitih visokokvalitetnih domaćih i uvoznih vina točenih na čašu. Za ponijeti kući: u vinoteci MIVA na raspolaganju je nekih 700 etiketa domaćih i inozemnih mirnih i pjenušavih, te desertnih vina u bocama različitog opsega – od butelje do magnuma i više… GRIC & GUC!!! ♣

Mamma mia!

PIZZA, KOJA JE NADIŠLA SEBE

Nekad davno siromaško jelo talijanskog juga, a unatrag više desetljeća možda i najpopularnije jelo na svijetu! Nesumnjivo je da su glavnu ulogu u stvaranju svjetskog branda od pizze odigrali brojni talijanski iseljenici i oni Talijani koji su, kako mi ovdje kažemo i za našijence, pošli u tuđinu trbuhom za kruhom na privremeni rad, te u drugim zemljama otvorili ugostiteljske objekte sa snažno izraženim identitetom svoje domovine. Pizza kao jelo i crno vino chianti te poneka kancona s džuboksa bili su idealni za start, jer pri otvaranju lokala za plasman nisu zahtijevali previsoku investiciju, važno je bilo krenuti pa onda eventualno pomalo napredovati. Bitnime za popularnost pizze smatram i to da su se, za razliku od nas – govorim to iz iskustva jer imao sam još dok sam radio u tjedniku Vikend koji je izlazio i s izdanjem za naše ljude vani, putovati zapadnom Europom, posebice Njemačkom i Austrijom, baš radi obilaska naših vani i objave priloga o njima, pa sam vidio kako se hrvatski ugostitelji uvelike drže njemačkih naziva za lokale a i jela  –  naši susjedi Talijani u inozemstvu i pri davanju naziva svojim ugostiteljskim objektima (npr. Bell’Italia, Bella Napoli, Paradiso…) čvrsto držali domovine, jelima koja su nudili kao nešto što (re)prezentira Italiju ostavili su originalne nazive te njima a i sa svojom glazbom se probijali do duše (i džepa) domaćih stanovnika.

Velika prednost pizze u smislu plasmana pokazala se i u tome što je kao jednostavno i po cijeni svakome pristupačno jelo bila i praktična jer prikladna i uz hodanje po ulici, te kao takva i podesna za prodaju i na kioscima, a kako je išlo vrijeme pokazala se da je kad se s njome izađe i u nekom bogatijem izdanju i kao pogodna za ponudu i u ljepšem, profinjenije uređenom ugostiteljskom ambijentu. Kako maštovitosti nikad kraja, pizza je malo pomalo, do sada, zahvaljujući i unaprjeđenju kakvoće tijesta kao baze i nekim vrlo skupocjenim sastojcima (pršut, biftek, skupocjene gljive…) koji se stavljaju na to tijesto dosegnula bogme i luksuzno izdanje, a s time su i neke pizzerije uređenjem svojih interijera napredovale do lokala ambijentalno na vrlo visokoj estetskoj razini.

Mislim da se kao primjer toga može navesti zagrebačka, negdje prije godinu dana na Vrbanima i u susjedstvu znanog trgovačkog centra Point otvorena pizzerija Come to Mama. Upravo ovih jesenskih dana vlasnici i voditelji te pizzerije, koja je, inače, kad je već riječ o specijalitetu Italije, baš i mogla s nazivom – primjerice Mamma mia!… – ostati I u nas u talijanskome duhu, ali koja je, kad je već mama u pitanju, baš mogla iskoristiti i simpatičnu hrvatsku tvorbu već iskušanu u ovdašnjem ugostiteljstvu – K dobroj mamici, odlučili su organizirati prezentaciju svog, kako računaju, novog sezonskog hita na tanjuru – pizze s istarskim tartufom! Uz taj novitet poslužene su i druge vrste pizze, od one siromaške Margherite preko Vezuva i onih s inčunima, tunom do one s odležanim biftekom i tartufom.

Bila je to lijepa prilika doista uživati u pizzama, ali s vremenom je naprosto moralo iskrsnuti pitanje – zašto i mi Hrvati, koji s Talijanima dijelimo Jadransko more i koji u naše krajeve nastojimo privući što više turista, nismo više, odnosno koliko treba i sustavno, radili na popularizaciji nekih naših tradicijskih i nekad siromaških jela bilo u izvornom bilo u mogućem obogaćenom obliku…

Različite pizze, iz široke ponude pizzerije Come to Mama. Uz pizze naručiti je moguće i dvadesetak različitih dodataka u porciji zasebno, zatim platu na bazi pršuta, paškog sira, maslina, pa različite salate,nazivi su burrata (burrata, riga, cherry rajčice, bosiljak, grisini), caprese te od tune,, a nude se i kolači…

MAMA BURRATA TUNA SALATA:  50 g  rukola; 150 g  tuna,  40 g  masline, 50 g  mozzarella, 50 g  cherry rajčice, 200 g burrata, 40 g  grana padano, 150 gr pogače  ⦁ MAMA BEEF : 150 g  pelat,  150 g  mozzarella,  150 g  biftek (odležani),  100 g  krema od sira i tartufa,  10 g  cherry rajčica, 10 g  matovilac, 10 g  masline, 0,025 dl maslinovo ulje ⦁ MAMA TARTUF & PRŠUT
70 g  stracciatella di burrata, 70 g  pršut, 10 g  cherry rajčice, 0,025  dl ulje tartuf, 15 g  ribani svježi tartuf , 0,025 dl  maslinovo ulje, 2 g  bosiljak, 50 g  masline kalamata.

                Cijene:   Margherita –  49 kn, Vesuvio – 52, Capricciosa i Vege – po 54 kn, Panzetta, Quattro Formaggi,  Di Mare, Prosciutto, Bianca, Dalmacija, Slavonija i Inčuni – po 64 kune. Nudi se i Le Kolač: pita od jabuka, yuzu cheesecake, klješnjak i bajadera, po 28 kuna.  ♣

Bakho ispod mora

LJULJUŠKANJEM do (BRŽEG) NAPRETKA U ORGANOLEPTICI

Uzorci koji su se među te večeri kušanim kandidatima za spuštanje pod more na višemjesečni boravak pokazali najboljima

Prije dosta godina, još u prethodnom stoljeću, Francuski proizvođač Bakhova nektara Guy Saget s područja Loire odlučio je dio svoje produkcije na dozrijevanje umjesto u klasičnom vinskom podrumu staviti u sasvim novi ambijent za taj zadatak – na dno korita rijeke Loire. Radoznalost vezano uz to može li u konačnici dobiti ne samo drukčiji nego i bolji, zanimljiviji proizvd u odnosu na onaj klasičan bila je jača od straha od štete zbog mogućeg gubitka u kakvoći potopljene plemenite kapjice. Sagetov postupak izazvao je dosta zanimanja u javnosti, i to je vinaru donijelo jako dobru reklamu.

Nakon određenog perioda što su provele u kavezima ljuljuškajući se u rijeci, Saget, koji je u ono vrijeme dosta svojih vina plasirao i preko tzv. free shopova na aerodromima (butelje sam vidio i u zagrebačkoj zrakoplovnoj luci ali to nisu bile one  doslovno iz rijeke Loire),  mogao je ne samo odahnuti, jer butelje nisu bile oštećene i čepovi nisu u bocu propustili vodu, vino nije pokzivalo degradaciju, ali jeste određene promjene u mirisu i okusu. Međutim, koliko je bilo opravdano i isplativo stavljati ih i držati pod vodom tek je trebalo ustanoviti, no – dobar publicitet bio je na djelu.

Malo pomalo i u drugim krajevima svijeta bilo je pojedinaca koji su krenuli u Sagetovu pustolovinu, u nekim slučajevima razlika je bila u tome da su umjesto u slatkovodne tokove ponegdje vina stavljana u more, koje je pružalo veće mogućnosti glede dubine, temperature čuvanja i glede svojega gibanja putem strujanja.  Prvi površni dojmovi onih manje strpljivih vlasnika pokazali su da more u odnosu na slatku vodu rijeke pruža, ako ništa drugo, ono dobivanje ambijentalnim raslinjem ljepše ukrašene butelje za koju je publika bila spremna platiti (i dosta) više od maloprodajne cijene iste butelje s istim vinom ali čuvanima u klasičnom vinskom podrumu. Iz naših krajeva primjer boljeg količinskog plasmana butelje i po višoj cijene imamo na Krku gdje je vinarija poljoprivredne zadruge svojedobno neko vrijeme bila u žiži s buteljama svojega pjenušca držanima određeno vrijeme u podmorju.

Kako se malo-pomalo s vremenom stjecalo iskustvo s vinom čuvanim pod morskom površinom uvidjelo su da njegovanje vina određeno vrijeme – ovisno o tipu i svojstvima originalne kapljice – pod morem pruža lijep poslovni izazov i s obzirom na novi vanjski izgled izgled boce i s obzirom na promjene u organoleptici kapljice. Steklo se naime dojam da vino kojega je određeno vrijeme ljuljuškala morska struja malko brže sazrijeva i dospijeva za kušanje. Bitno je doci do zaključka za koje vino su optimalne neka dubina i dužina boravka pod morem. Za proizvođača vina bitno je da mu vino djeluje spremno za tržište hitrije tako da prodajom može brže do povrata u produkciju uloženog novca, i  do zarade.

Marko Dušević sa sommelijerom Krešimirom Šesnićem, voditeljem zagrebačkog restorana Trilogija Fino & Vino gdje je priređeno kušanje vina-kandidata za stavljanje na njegu u podmorje (suhiucasi)

U svijetu danas navodno postoji i više od 20 pojedinaca odnosno tvrtki koje se između ostaloga i vrlo ozbiljno bave i čuvanjem butelja vina u podmorskim uvjetima, njima se prije određeni broj godina pridružio i Zadranin Marko Dušević, koji s ocem u jednoj od lijepih uvala otoka Paga već vrlo dugo vodi uzgajalište školjaka, riba i račića i pogon za njihovu preradu i pakiranje i plasman kao jadranskih morskih specijaiteta. Dušević se zdušno prihvatio posla, krenuo je najprije s pokusnim stavljanjem pod more butelja hrvatskih vinara, pa je suradnju proširio i na slovenske vinare, probio se, među osalime nastupajući i na raznim sajmovima, i na tržište Europske Unije, i sad se, kao nečime najnovijime, može pohvaliti da ga sve više traže da im vino njeguje pod morem vinari iz drugih europskih zemalja, posebice Italije. Upravo ovih dana Marko se  vratio se js jednog putovanja po Pijemontu, Toscani, srednjoj i južnoj Italiji i donio je sa sobom mnogo butelja tamošnjih proizvođača zaineresiranih za njegove podmorske usluge.  Često nakon  što se s većom količinom butelja vrati s nekog putovanja Marko okupi grupu vinskih znalaca s kojima kuša određene uzorke i prodiskutira o tome koji bi trebali, da dođu do svojega organoleptičkog maksimuma, pod morem stajati duže i eventualno dublje, a koji kraće vrijeme i na manjoj dubini. Najnovija takva degustacija četrdesetak vina bila je kod sommeliera i ugostitelja Krešimira Šesnića u zagrebačkom restoranu Trilogija Fino & Vino, uz zagrebačke sommeliere prisutni su bili i neki vinski trgovci, među njima i Tea DosSantos, uvoznica vina u Nizozemsku. Ona u Hrvatskoj najviše radi s Enjingijem, Kozlovićem i Coronicom, kaže da jako dobro prodaje Kozlovićeve i Coronikine malvazije te Enjingijevo Venje, a da u najnovije vrijeme sve bolje idu i vina Testament.

zagrebačkog restorana Dubravkin put Domagoj Skuliber, i Tea DosSantos, uvoznica vina u Nizozemsku (suhiucasi)

Na kušanju je bilo najprije pet bijelih vina talijanskog juga i od tamošnjih sorata Grillo, Inzolia, Pecorino, Trebbiano, crnjaci, poslije, bili su uglavnom od sorata Nero d’avola,  Negroamaro i Montepulciano d’Abruzzo s juga, Sangiovese (i u verziji famoznog Brunella) iz Toscane, Corvina, Rondinella i Molinara iz Veneta (Valpolicella superiore i Ripasso te Amarone) iz okolice Verone, zatim Barbera i Nebbiolo (i u verzijama Barbaresco i Barolo).  Što Dušević kaže – na što prvenstveno, uz to da, naravno, kapljica bude čista i uredna jer od uzoraka s manom ne može se postići to da mana nestane, treba gledati kod vina koja bi se stavljala pod more? To da su vina dobro strukturirana i s lijepima kiselosti i taninom kao određenim jamstvom da mogu duže trajati i uspješno se razvijati, dakle određenu prednost u odnosu na klasična mirna bijela tu imaju crnjaci i ona od duže maceriranih bijeih kultivara tj. jantarna. Za neka vina poput npr. Brunella od Sangiovesea imaju snažne tanine te ona posebice od Barbatesca i Barola od Nebbiola a koja imaju i snažne tanine i izraženu kiselost postoje konzorcijski pravilnici o najranije mogućem dozvoljenom iszasku na tržište, s time se postiže to da ta vina pred kupca izađu s koliko-toliko pripitomljenim taninom i kiselinama, ali i nakon što ona izađu na tržište treba proći još vremena da lijepo omekane i postanu i posve elegantnima, stoga pojedini proizvođači žele proces omekšavanja malo ubrzati i kao jedan od načina za to vide i u odležavanju butelja neko vrijeme pod morem.

– Iz mojega iskustva vino ne treba držati pod morem duže od godine dana, a kao prednost za vino koje se stavlja pod more u odnosu na klasični pluteni čep ima zatvarač DIAM, posebice modeli 5, 10 i više, naime kod klasičnog pluta događalo mi se da čep propusti more u vino,  dok spomenuti DIAM odlično prijanja – rekao je još Marko Dušević.  ♣

Zagrebačka Kajzerica

KORIA & KAISER!

Protagonisti večeri: Graševina kao bazna, kao de Gotho te kao macerirana i s pozicije Koria, i Koria Cuvée Cabernet sauvignon & crni pinot (Marko Čolić)

Mjesto Kutjevo još odavna naglašeno vinski blista u srcu Zlatne doline, od boga Bakha blagoslovljene Vallis auree i još od starih Rimljana sa slavom na širokom geografskom prostoru. Vinogradi u tome dijelu nalaze se na padinama Krndije na tlu od gline i ilovače te tinčavog škriljevca i silikata, na visinama do 400 metara i na jačim nagibima prema jugu, te Papuka, najstarije planine u tome dijelu Slavonije, na tlu vulkanskog porijekla i na blažim nagibima, a do nadmorske visine i 440 metara. U Kutjevačkom vinogorju najboljim vinogradarskim pozicijama smatraju se Vinkomir, Hrnjevac i Vetovo, međutim, nažalost, do sada nije pokazano dovoljno truda da ti položaji steknu i službenu zaštićenu oznaku u smislu francuske i svjetski cijenjene gradacije cruova. Po mnogima, kad se govori o kakvoći položaja u obzir valja ozbiljno uzeti poziciju Koria, ona tek treba dostići i potpunu afirmaciju. Neki najugledniji kutjevački vinogradari/vinari pokazali su svojim eno-uradcima pod etiketom s nazivom Koria njenu visoku vrijednost, a sad je eto i podrum Kutjevo d.d. kao količinski i kvalitativno jedan od najjačih i kao, kroz svoju povijest, i pravi rasadnik vrsnih majstora vinogradarstva i podrumarstva, danas inače statusno visoko etabliranih privatnih proizvođača plemenite kapljice, odlučio, po, kako čujem, već dugo tinjajućoj želji većinskog vlasnika Envera Moralića, dati svoj puni doprinos u korist uvrštenja i Korie u vinogradarski vrh i nekako uz rame Vinkomiru, Hrnjevcu, Vetovu. U tome smislu ovih je dana Kutjevo d.d. i oficijelno izašlo s novom linijom vina označenom nazivom Koria. Premijerna prezentacija bila je u listopadu u organizaciji agilnog vinskog novinara Ive Kozarčanina i pojekta njega i novinarke Ane Rogač iVino, u restoranu Kaiser na zagrebačkoj Kajzerici, nastalom od ugostiteljskog objekta Kajzerica i u posljednjih nekoliko godina pod vodstvom našeg istaknutog sommelijera i ugostiteljskog djelatnika Marija Meštrovića (kojemu se, kao najnovije, pridružio sommelijer Ivan Maljevac) u svojevrsni mali hram eno-gastro kulture te istinskog hedonizma što treba počivati ne samo na temeljima instinkta nego i na podlozi spoznaja i saznanja o onome što se poslužuje na tanjuru i u čaši.

Kroz vrlo ugodnu, informativno-poučnu večer, u režiji novinara Ive Kozarčanina u sklopu projekta iVino, vodili su glavni enolog Kutjeva d.d. Ivan Marinclin, glava restorana Kaiser Mario Meštrović, chef Mateo Pus, te organizator Kozarčanin (Marko Čolić)

Vinogradarska pozicija Koria nalazi se istočno od spomenutog Vinkomira, a ukupona površina joj je oko 30 hektara. Vinariji Kutjevo d.d. od tih tridesetak hektara pripada oko šest ha, sađenih vinovom lozom 2009. i 2010. godine. Na tri table što pokrivaju oko 3,5 hektara raste Graševina, na četvrtoj tabli i na dijelu pete table što skupa čine površinu od 1,8 ha, nalazi se Cabernet sauvignon, a ostatak te pete table zauzimaju Pinot crni (0,66 ha) i Graševina (0,19 ha).

Prezenteri u Kaiseru bili su, uz organizatora Ivu Kozarčanina, dakako glavni enolog Kutjeva d.d. a to je unatrag više godina Ivan Marinclin, te Mario Meštrović kao domaćin i vrhovni kapetan Kaisera, i mladi chef Mateo Pus.

Evo i priče o vinima – počelo je s pjenušcem Maximo i s baznom graševinom Kutjeva d.d., nastavilo se s Graševinom de Gotho da bi se potom prešlo na kapljicu s pozicije Koria, konkretno maceriranu graševinu i na u nas sasvim novi a inače vrlo rijetko viđeni spoj bordoške i burgundijske sorte Cabernet sauvignon i Pinot crni,  finale bilo je dakako u znaku visokog predikata, naravno, od graševine. Veliko priznanje Kutjevu d.d za sva tri ova navedena vina. Na susretu u restoranu Kaiser na kušanje su, dakle, uvodno ponuđena tri vina od najraširenije vinske sorte u Hrvatskoj i aduta upravo Slavonije u Zlatne doline – Graševine,  vina su to koja već poznajemo iz programa ovog podruma. Riječ je o pjenušcu Maximo bijeli brut, specifičnost kojega je ta da se u njegovo finalizaciji u bocu dodaje ekspedicijski liker predikatne berbe, u ovome slučaju radi se o graševini ledene berbe, taj pjenušac izabran je za ovu prigodu i stoga da se prigodno najavi kako će s idućom berbom uslijediti neke promjene u tehnologiji (s metode drugog vrenja u butelji prešlo bi se na produkciju metodom charmat korištenom za prosecco, a za klasičnu šampanjsku metodu rabila bi se manja količina chardonnaya), zatim je na red došla Graševina 2020 vrhunska, nagrađena zlatom i obilježjem Best ih show na ovogodišnjem ocjenjivanju Mundus Vini u njemačkom Palatinatu i šampionu ocjenjivanja u Kutjevu i u Vinkovcima, a treće vino u ovoj grupi bila je Graševina de Gotho 2019 u koju se polažu velike nade, ona je nasljednik afirmirane Graševine de Gotho iz 2018 koja je lani bila platinasta na Decanterovu World Wide Awardu 2020.

MAXIMO BRUT – KUTJEVO d.d, brut,  12,5vol %

Pjenušac od čiste graševine, ekspedicijski liker od ledene graševine. Drugu fermentaciju u boci pokreću inkapsulirani kvasci, a poslije nje vino je na finom talogu do godine dana. Na taj se način izbjegava dominacija kvaščanih, odnosno krušnatih nota, a u pjenušcu zadržava voćnost. Posebnost je i ekspedicijski liker kojim se prije puštanja pjenušca na tržište reguliraju arome i slatkoća. On je često tajna proizvođača, a u Kutjevu ga ne skrivaju. Boce su pri čepljenju šampanjskim čepom dopunili ledenom berbom graševine.

Pjenušac nosi oznaku brut, što znači da po propisu može imati do 12 grama neprovrela šećera po litri, a u ovom je to oko 10 grama. Okusom krijepi, gasi žeđ, a dobro prati i hranu poput kutjevačkih kanapea od suhomesnatih proizvoda te jela od plodova mora, slatkovodne i slanovodne ribe te bijelog mesa.

GRAŠEVINA 2020. Vrhunska – KUTJEVO d.d, suho, 13,0 vol %

Zlato i titula Best in show na ovogodišnjem ocjenjivanju Mundus Vini u Neustadtu an der Weinstrasse, šampion ocjenjivanja u Kutjevu te u Vinkovcima.

Grožđe je s položaja Vinkomir, Hrnjevac i Vetovo, a vino reprezentativan primjerak svježe ali i ozbiljnije slavonske graševine. Sad je u punoj formi, s izmiješanim voćnim i cvjetnim aromama, punog skladnog okusa i izražene svježine pa je i jako dobra prijateljica laganim predjelima, tjesteninama te jelima od bijelog mesa i bijele ribe.

Graševina, najraširenija vinska sorta u Hrvatskoj, najvjerojatnije potječe s područja Panonske nizine, ima je u gotovo svim zemljama bivše monarhije, a najbolja vina daje u kontinentalnoj Hrvatskoj te naslanjajućem dijelu Vojvodine, ponajprije Srijemu. Nudi nevjerojatnu raznolikost stilova, od pjenušavih do predikatnih bijelih vina.

GRAŠEVINA DE GOTHO 2019 – KUTJEVO d.d. suho,  13,5 vol %

Grožđe je s Vetova, iz vinograda sađenog 1988. Kasna berba, prezrelo grožđe s 20 posto sušica, sve isto kao i slavna 2018. platinasta, samo o vremenu ovisi koliko može biti na trsu. Berba 2019. morala je krenuti ranije, bilo je 100-200 grama grožđa po trsu više, pa je malo drukčija. Na tržištu vino je oko mjesec dana.

Naziv je vino dobilo prema opatiji koju je 1232. u Kutjevu osnovalo 12 cistercita iz Zirca na obali Balatona i nazvalo Vallis honesta de Gotho. Gotho je jedan od starih naziva za Kutjevo, jedna od teorija je da su naziv dali bugarski osvajaći u 10. stoljeću koji su južne padine brda zvali kuč.

Cisterciti su radili vino do 1536. i dolaska Turaka pred kojima je baš Kutjevo najdulje odolijevalo u Požeškoj dolini. Srušili su opatiju, koja je obnovljena oko 1660. S obzirom da su Turci za svoje vladavine naplaćivali porez i na vino, nisu zabranili njegovu proizvodnju. Otjerani su s tih prostora 1691. i vlast je preuzela Carska komora iz Beča. Car je dodijelio imanje zagrebačkom kanoniku i skradinskom biskupu Ivanu Josipu Babiću koji ga je 1698. darovao isusovačkom redu. Isusovci su obnovili dobro, i na ruševinama opatije sagradili dvorac. Papa je njihov red raspustio 1773. pa su ugarske vlasti preuzele imanje u korist Hrvatsko-slavonske naukovne zadruge. Obitelj Turković kupuje imanje na dražbi 1882. i vlasnik je do 1945. Tad im ga vlast oduzima, od 2004. kombinat preuzima tvrtka Božjakovina d.d. Envera Moralića

MACERIRANA GRAŠEVINA KORIA 2017 –  KUTJEVO d.d., suho, 13,5 vol%, proizvedeno 1500 boca zapremnine 0,75 lit, te po 50 magnuma (1,5 lit) i dvostrukih magnuma (3,0 lit)

Grožđe, u fazi prezrelosti, bere se ručno i odmah se probiru najzdravije bobice. Ostavlja se i manja količina prosušenih bobica, ali dobro se pazi da bobe budu bez botritisa, koji bi vodio u truljenje. Fermentaciju pokreću prirodni kvasci, oni koji na grožđu dođu iz vinograda u podrum. Maceracija se odvijala u inoksu i ukupno je trajala šest mjeseci. Alkoholno vrenje na pokožici, po riječima enologa Ivana Marinclina, trajalo je dva mjeseca. Slijedilo je dozrijevanje od oko dvije godine u drvu. Priča o maceriranoj graševini u Kutjevu d.d. počela je 2017. kad su u vinariju stigle nove bačve. Osjete se u vinu, ali njihove arome nisu napadne nego diskretne. Berba 2018. njegovana je već u jednom rabljenim bačvicama pa vino ide boljim putem. Luda i mlada je berba 2019., a  mlađa 2020. još luđa, no to ne znači da se s vremenom neće mijenjati. Tko je pratio razvoj tako dugo maceriranih bijelih vina, zna da se mijenjaju iz mjeseca u mjesec i puno im vremena treba da dosegnu punu ravnotežu i vrhunac. No, zato taj vrhunac i poprilično dugo traje. Vino je vrlo kompleksno, snažne strukture, skladno i elegantno, lijepe pune zlaćane boje, unatoć dugoj maceraciji nije jantarno!), u ustima traje.

KORIA CUVEE CABERNET SAUVIGNON & PINOT CRNI 2017 – KUTJEVO d.d.. suho, 14,5 vol %,  3628 butelja (0,75 lit),  237 magnuma i 156 dvostrukih magnuma,

Cabernet sauvignon daje najmanje 80 posto sirovine, ali crni pinot i u takvoj manjini sasvim se dobro hrva s njim, ma koliko inače bio nježniji bojom, aromom i okusom. Tajna je u načinu berbe. Grozdovi Pinota crnoga odrezani su od trsa kad su sasvim zreli, ali su ostavljeni na stabljikama na lozi u vinogradu da se prosušuju na zraku kako bi im se sadržaj dovoljno koncentrirao dok sasvim ne dozrije Cabernet sauvignon. Nakon berbe grozdovi oba kultivara skupa se prešaju i prepuštaju maceraciji i fermentaciji zajedno, u drvenim bačvama. Bobice iz berbi 2017. i 2018. macerirane su tri tjedna u velikoj bačvi (1500 i 2000 lit), a one iz 2019. i 2020. dva tjedna, dio je bio u velikoj bačvi a dio u barriqueu ali mirisi i okusi ne pokazuju da drvo iskače. Cabernet sauvignon dominira vinima iz 2017. i 2020., no u berbi 2018. se kroz arome (pre)zrele višnje i čokolade osjeti – tipično za crni pinot – i crveno voće poput tek sazrele trešnje, a ima i nježnog cvijeća te zemlje.  Lijepo vino, dobro će mu doći  još nešto vremena u butelji

Neke od majstorija chefa Matea Pusa i njegove ekipe u Kaiserovoj kuhinji

GRAŠEVINA  2018 ledena berba – KUTJEVO d.d., slatko,  13,0 vol %, 0,375 lit

Berba često i nije u godini koja piše na etiketi, nego je početkom sljedeće godine, sve ovisi o tome kad temperatura padne na minus sedam stupnjeva. Uz to, u grožđu mora biti 127 stupnjeva sladora po Oechsleovom moštomjeru, a grami neprovrela šećera po litri mjere se u stotinama.

Zašto? Zato što je i onaj mali ostatak vode u bobicama zamrznut pa praktički ne ulazi u mošt. Mošt iz preše curi polagano (kap po kap) kao med. Vrenje se pobuđuje specijalnim vinskim kvascima otpornim na niže temperature. Vino ledene berbe jantarno je žute boje, s malo je alkohola i s puno neprovrela šećera, raskošnog je bukea s vrlo izraženim aromama orašastih plodova i meda. Okus je pun, sladak i, na kraju, istovremeno i ugodno gorkast. Ovakvo visokopredikatno vino savršeno je za popiti ga čašicu u trenucima meditacije a dakako i vrlo je prikladno za spoj sa zrelim sirevima posebice onima s plemenitim plijesnima, zatim s paštetom od gusje jetre i s posebno pripremljenim desertima, uvelike na bazi orašastih plodova. Često se zna reći kako je ovdje riječ o vinu koje jako vole muškarci, posebno kad ga piju žene…  ♣

Kulturna baština uz vinske ceste Zagrebačke županije

VIA KINO: NO TIME TO DIE!

Imali smo, preko ljeta, pjenušave doručke u vinogradu, piknike među trsjem, koncerte uz vinovu lozu, a evo, sad, kad se s obzirom na promjenu godišnjeg doba, skraćenje dana i sniženja tempereature zraka selimo u zatvorene prostore stigle su, u posljednji trenutak, i kino-predstave na vinskim imanjma na otvorenome. Turistička zajednica Zagrebačke županije u sklopu, kako je navedeno u pozivnici, projekta In Cultura Veritas kojemu je cilj povezivanje, razvijanje i promoviranje kulturne baštine uz vinska ceste, u kategoriji Via Kino (lijep hrvatski izraz!) pozvala je na imanje znane plešivičke vinogradarsko-vinarske obitelji Roberta Brajea u Lokošin-dol kod Mladine na projekciju jednog od najočekivanijeh filmova krajem ove godine a to je James Bond: No time to die/Nema vremena za umiranje (promoviranje kulturne baštine).

Burger James Bond!

Direktorica TZ Zagrebačke županije Ivana Alilović i Sanda Braje kao domaćica

Robert Braje i supruga mu Sanda Braje

Okupljanje uzvanika kod Brajeovih bilo je predviđeno za dana, od 15 sati, uz prve prigodne ovosezonske kestene i mladi novi portugizac te ove godine u nas veliki hit pjenušac Pét Nat, da bi potom buknula ponuda jela koja voli slavni James Bond a koja je priredila Sanda Braje, supruga spomeutog Roberta. Kao u jednoj od glavnih uloga na tanjuru bio je najavljen Burger James Bond!

Sandin copanjak te druge domaće delicije iz njene kuhinje. Kad Sanda kuha, nema vremena za umiranje…

Prisutni su se lijepo zabavili, zamijećeno je – logično s obzirom da, inače, znam kako se jede i pije kod Brajeovih – kako se gosti zadovoljno glade po trbusima, rekao bih da je poruka s ovoga skupa sljedeća: KAD SANDA BRAJE KUHA, DOISTA NEMA VREMENA ZA UMIRANJE…♣

Novo mlado aktualno

PORTUGIZAC SELECTION KAO PRVE KAPI iz 2021. NA TRŽIŠTU

Novi mladi Portugizac Plešivica Selection 2021 (Marko Čolić)

Prije nešto godina Zagrebačka županija odlučila je pomoći novom mladom portugiscu kao specifičnosti vinorodnog područja Plešivice između Zagreba i Karlovca ne samo da opstane na tržištu nego i da se razvija pod oznakom županijske robne marke. Županija je inicirala osnutak udruge Portugizac  Plešivica i pomagala projektu određenim materijalnim sredstvima i kroz marketing. Smisao je bio da se sorta koja je nekad bila dosta raširena u vinogradima oko Jastrebarskoga očuva na tom prostoru i da se lokalnim vinarima olakša u namjeri da brzo nakon berbe izađu na tržište s prihvatjivim proizvodom što u kućnu blagajnu donosi barem nešto novih sredstava nužnih za financiranje daljnje djelatnosti u nasadu i podrumu.

Promocija novog mladog portugisca iskorištena je i da se podsjeti na uspješno djelovanje malih proizvođača sira Zagrebačke županije, okupljenih u udrugu Sirek

U nekom trenutku činilo se da su stvari krenule putem koji bi omogućio da se i mi u Hrvatskoj u nekoj barem na početklu sasvim maloj mjeri u odnosu na već svjetski razvikane Francuze iz vinogorja Beaujolais, možemo dičiti s mladim novim vinom kao što to rade spomenuti Burgundijci, koji su također s pričom bili krenuli kako bi što prije po berbi vratili kućama barem dio sredstava investiranih u vinograde u tijeku te sezone. Prvih godina nakon što se Zagrebačka županija uključila u novi mladi portugizac i nakon što se ceremonijalno čak i u hotelima svjetskih marki poput Intercontinentala (Zagreb) promotivno svečano otvarala prva butelja novog mladog portugisca, činilo se da će projekt polučiti željeni uspjeh, te da će se područje Plešivice i u potpunosti iskazati po brojnim različitim i uvjerljivim i profiliranim tipovima vina kao nijedno drugo naše (dakle: novo mlado crveno, mirna jednostavnija bijela, mirna bijela vrlo kompleksna, mirno crno vino, pjenušac šampanjske metode i šampanjskoga kvalitativnog dosega, jantarna-dugo macerirana kapljica…)…

Pored Portugisca Plešivica Selection 2021 kao kolektivnog uratka kušati se moglo i nove mlade portugisce još nekolicine individualnih privatnih proizvođača s Plešivice, primjerice Željka Gregorića, obitelji Majcenović, Golubić, Josipa Brajea, Dragutina Cibana… Na slici su Tomislav Haramija i Željko Gregorić, predsjednik i tajnik udruge Portugizac Plešivica, uz predstavljene uzorke (Marko Čolić)

Županija se, rekao bih, nije postavila na dovoljno jasan i čvrst način da lokalni proizvođači budu svjesni društvene pomoći i određene svoje obveze prema društvenoj zajednici kao primatelji pomoći, i udruga je počela stagnirati. Dojam je, potom, da je i Županija na neki način od projekta u nekom trenutku počela dizati ruke, i najnovije vijesti su da se sortu Portugizac u plešivičkim vinogradima počelo u sve većem broju napuštati, da bi se prešlo na glasovite bjelosvjetske kultivare. Spoznaja o nužnosti da u moru ponude budu maksimalno originalni na svim mogućim područjima kao i to da se od portugisca ne mora raditi samo mlado novo vino nego da je od njega moguće proizvesti i ozbiljniju kapljicu, očito nije dovoljno prodrla u mozak dobrog dijela proizvođača navedenog područja. Iako neke iznimke pokazuju da je Portugizac vrijedan uzgoja i da se od te sorte može i te kako proizvesti lijepo vino, pogotovu sada u novije vrijeme kad se klima promijenila na način da je i u ova sjevernija područjima donijela više temperature, općenito očito nije se došlo do toga da portugizac vrijedi zadržati u vinogradima. Tek manji dio proizvođača ostaje mu vjerno. Neki od tih plasiraju ga pod vlastitom etiketom, a neki grožđe predaju u zadrugu, konkretno PZ Plešivica, koja od sakupljenoga roda proizvede novo mlado vino Portugizac Selection.

Pročelnik za poljoprivredu Zagrebačke županije mr. Josip Kraljičković, predsjednica udruge malih sirara Zagrebačke županije Anđelka Pejaković te Petra Masnec, direktorica TZ Jastrebarskoga I Zagrepčanka Željka Balja kao organizatorica ove promocije novog mladog portugisca u društvu plešivičkih proizvođača vina, ovdje konkretno portugisca (Marko Čolić)

Treće subote u listopadu (Francuzi iz Beaujolaisa već odavna su za cijeli svijet  tempirali izlazak svog novog mladog beaujolaisa za treći četvrtak u studenome!) u Zagrebu je u prostorima Matis Absolut Loungea, u organizaciji udruge Portugizac Plešivica i Autentike te uz potporu Zagrebačke županije, Grada Jastrebarsko i Turističke zajednice grada Jastrebarsko, održana promocija Portugisca Selection – mladog vina iz berbe 2021. Tada je službeno objavjeno da se sada u cijeloj podregiji Plešivica sorta Portugizac uzgaja na površini od oko 40 hektara, od toga nešto sitno više od polovice (25 ha) otpada na parcele u vlasništvu 17 plešivičkih vinogradara/vinara okupljenih u udrugu Portugizac. Plešivica. PZ Plešivica od skupljenog grožđa Portugisca proizvede, ovisno o godini, između 1500 i 2000 butelja Portugisca Selection, vino se na tržištu nalazi po cijeni od 35 kuna za butelju. Vidjet ćemo kako će se stvari s Portugiscem na Plešivici razvijati idućih godina. Bilo bi svakako dobro da se plešivički vinari na kvalitetniji način bave i marketinškom aktivnosti, malo čudi npr. to da do sada – a očekivalo sam da će se to napokon dogoditi upravo na ovoj svečanosti 2021. u Matizu – uopće se u promidžeben svrhe vezano uz portugizac nisu koristili određenim znanstvenim spoznajama vezano uz koristi za zdravlje koju pružaju fenoli upravo u mladom cr(ve)nom vinu, naime neka znanstvena istraživanja o tome provođena su upravo na portugiscu, a o tome koliko treba zna mag. Ivana Alpeza koja je nekad radila u Zavodu za vinogradarstvo i vinartstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, a sad je zaposlena u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (HAPIH)…

Violinist Dragan marinković gostima Ivanu Dropuljiću i Časlavu Matijeviću te organizatorici dogadjaja Željki Balji svirao i na uho (Marko Colic)

Harfistica Doris Karamatić (Marko Čolić)

Ništa bez glazbe! Za muzički dio u program zaduženi su bili harfistica Doris Karamatić i violinist Dragan Marinković, posao su, sudeći po izrazima lica gostiju, odradili i više nego dobro. Željke Balje, prof. Ivana Dropuljića sa (skorašnjeg) Zagreb Vino.coma i gosta iz Opatije gastronoma Časlava Matijevića, odradili i više nego dobro (Marko Čolić)

Nakon pozdravnih riječi pročelnika za poljoprivredu Zagrebačke županije mr. Josipa Kraljičkovića  i predsjednika udruge Portugizac Plešivica Tome Haramije uz čašu novog mladog portugisca ponuđenog kroz etiketu Portugizac Selection i kroz privatne etikete nekolicine plešivičkih vinara, primjerice Željka Gregurića, obitelji Josipa Brajea, zatim od obitelji Golubić…, ponuđeni su sirevi članova udruge malih sirara Zagrebačke županije Sirek, dok se grickalo i pijuckalo Petra Masnec ispred Turističke zajednice grada Jastrebarskoga predstavila je prirodna bogatstva, atraktivne biciklističke te vinske ceste Plešivice (dobili smo informaciju da se znani jaskanski dvorac unutar lijepog parka uređuje iznutra i da bi uskoro i interijerom mogao biti otvoren za javnost, ali i to da se pristupa uređenju starog vinskog podruma grofa Erdödyja i susjedne mu zgrade u Mladini u kojoj je nekad bio i restoran, ali i da postoje projekti za kompletno uređenjem Mladine kao izletišta,  ♣

Vinski klub  Zagreb

ŠKRLET NA STAZI IZAZOVA

S rasnih crnjaka – sjajne serije ocjenjivačkih degustacija crljenka/zinfandela, dobričića, plavca maloga, trnjka, vranca ovoga ljeta, u prvim danima listopada u zagrebačkom Vinskom klubu  prijelaz na moslavački škrlet!

Poziv Tome Jakopovića, suvlasnika Vinskog kluba i sommeliera koji se dosta trsi na popularizaciji upravo škrleta, na sudjelovanje na ovom susretu zaintrigirao je, jer riječ je o vinu i sorti na stazi izazova.

S kušanja škrleta u Vinskom klubu: gore, sasvim lijevo, u prvom planu: Tomo Jakopović, sommelier i suvlasnik Vinskog kluba, dolje, za stolom – dr. Zvjezdana Marković sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, sasvim lijevo na slici je Miro Barec, drugi suvlasnik Vinskog kluba (suhiucasi)

Htjelo bi se, naime, da škrlet bude slavan i perjanica Moslavine, ali, istodobno, premalo ga uopće ima na tržištu (već godinama riječ je, po podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, o nekih jedva ukupno 60 hektara!), zatim pojavljuje se u raznim stilovima, konkretno rađen konvencionalnom tehnologijom uobičajenom za naše krajeve ali i tehnologijom svojstvenom nekim drugim geografskim područjima npr. dugačkim maceracijama primjenjivanima za dobivanje popularno zvanih narančastih/orange vina (pravilno bi bilo jantarnih/amber). K tome, škrleti se u stilistici mirnog vina redovne berbe znaju i dosta razlikovati u sadržaju neprovrelog sladora, prilično nezgodno je, baš pri tome – ali to vrijedi i općenito kod vina jer podatka o suhoći odnosno stupnju slatkoće već na većini vinskh etiketa više nema. Nedostatak te oznake veliki je to problem za ljubitelje plemenite kapljice koji ne vole ostatak neprovrela sladora i kod nekih vina ne očekuju slatkoću, a pogotovu za osobe koje imaju problema s dijabetesom.

Na ovoj analitičkoj degustaciji sada – održanoj, inače, bez nazočnosti proizvođača i šire publike – htio sam vidjeti do kuda su sa škrletom, o karakteristikama kojega sam od ponajboljih poznavatelja i iz fakultetskog vinogradarskog i enološkog miljea čuo puno pohvala, u enološko-gastro-hedonističkom ali i u poslovnom smislu kroz sve te godine napokon stigli moslavački vinari. Na kušanje, kojemu je prisustvovala i dr. Zvjezdana Marković, profesorica na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, bilo je ponuđeno 14 škrleta najpoznatijih proizvođača iz, uglavnom, berbi 2020. i 2019., jedan uzorak bio je iz 2017. Zastupljene autore pod čijim (prez)imenima butelje izlaze na tržište navodim abecednim redom: Florijanović, Glavica, Ilovčak Lagena, Ivanić, Jančar, Kezele, Košutić, Katić-Romić, Mikša, Trdenić, Voštinić-Klasnić. Najveći proizvođači škrleta su, kako mi je rečeno, Marko Miklaužić s nekih 50.000 litara godišnje (njegovo vino nije ovaj put ponuđeno jer, objašnjeno je, da je prodao svu lanjsku količinu), zatim obitelj Trdenić s nekih 40.000, te obitelj Mikša s oko 30.000 litara. Kao cjenovni rang vina za bocu od 0,75 lit bilo je navedeno oko 35 kuna mpc uglavnom za mlada vina konvencionalne produkcije, dok je tek za neka vina – njih par zamišljenih da budu elaboriranija, kao mpc. navedeno 50 do 70 kuna.

________________________________

Sorte

ŠKRLET KAO ROBNA MARKA i VINSKA LEGITIMACIJA MOSLAVINE – Škrlet je sorta kojom se osobito ponose u Moslavini, krenulo se bilo s tim kultivarom i u stvaranje marke vina Sisačko-moslavačke županije. Sinonimi su mu Škrlet tusti, Ovnek žuti, Ovinek slatki, Vinek žuti, Medenaci, Divljak, Šklec, Škrtec, Osukač, Kanigl Grüner… Naziv Škrlet dolazi najvjerojatnije od toga što su bobice grozda škrletne, odnosno grimizne. Na strani grozda koju jače miluje sunce pojave se ljubičasto crvene pjegice. Škrlet je hrvatska riječ za njemački izraz Scharlach, a to je opasna kožna bolest koja se manifestira upravo u osutosti kože crvenim, grimiznim flekicama.

Grozd Škrleta

 Porijeklo: Prvi zapisi o sorti Škrlet objavljeni su 1856. u Gospodarskom listu u Zagrebu. Znanstvenim istraživanjima ustanovljeno je da sorta potječe s područja Pokuplja i Moslavine, uže gledano iz okolice Petrinje, nekad vrlo razvijenog vinogradarskog kraja. Mnogo se uzgaja oko Popovače, Volodera i Kutine, a za to je jako zaslužan doajen hrvatske vinogradarske i vinarske struke inž. Ljudevit Lujo Miklaužić, koji je sortu izvukao iz zaborava.

Rod: Najbolje rezultate daje na južnim terenima i na lakšim pjeskovitim tlima. Dosta je rodan. Dozrijeva u trećem razdoblju.

Svojstva: Različita su mišljenja o vrijednosti Škrleta. Niz poznatih vinogradara smatra da Škrlet može i mora stajati u rangu Pinota. Škrlet je suho kiselkasto vino nježne svijetle žuto-zelenkaste boje, s koncentracijom alkohola obično od 9,5 do 11 maligana, te s ukupnom kiselosti 6 do 8 g/l. Ambicioznije rađeni škrleti od grožđa s boljih pozicija i s reduciranim prinosom dosižu i 13,5 i više maligana.

Jelo i servis: poslužite ga iz manje čaše na 10 do 12 stupnjeva uz sir i vrhnje, bijelu ribu, piletinu, slane pite od sira. ■

_________________________________________

Uzorci na ovoj degustaciji bili su čisti i uredni, pjenušac, rađen tradicionalnom metodom, čuli smo 24 mjeseca na kvascu u butelji i bez dodavanog ekspedicijskog likera, vrlo ugodan, pun, međutim malo siromašan mjehurićima, dobro bi mu došlo još malo ukupne kiselosti. Mirna inox vina većma iz berbi 2020. i 2019. s finom naznakom arome ali i uglavnom ipak dosta jednoslojna, te s tanjim tijelom, rekao bih namijenjena većma za hitru i ležernu potrošnju. Neka su bila suha, neka polusuha čak i do sasvim blizu granice s poluslatkime. Nekoliko je bilo vina rađenih očito s većom ambicijom.        Vrlo zanimljivom predstavilla se mješavina od 60 posto škrleta i 40 posto graševine, a iz berbe 2019, to je vino, inače s 13,5 vol %, dozrijevalo u novoj, srednje paljenoj bačvi, dobro bi mu došlo ostaviti ga na još barem malo vremena na odležavanju u butelji, da stekne višu notu razvoja i elegancije. Još jedno vino – ovo je bilo iz berbe 2017. – nastalo po konvencionanoj tehnologiji ali nakon ipak 24-satne maceracije međutim na niskoj temperaturi da ne dođe do alkoholnog vrenja, te potom dozrijevano pola godine na kvascu (slast, slanost i dobra kiselost), odisalo je lijepom zrelosti i solidnom kompleksnosti te pokazalo vrlo dobru strukturu i trajnost u ustima, samo ga je, da bi otkrilo vrline u punom smislu, trebalo, nakon što je utočeno u čašu, neko vrijeme pričekati da se ozrači i da mu se malko podigne temperatura.

Ostala vina nastala su uz maceracije od više tjedana pa i  do 190 dana a praćene alkoholnim vrenjem, po receptu za tzv. jantarnu kategoriju. Kod jednog vina, iz 2019., maceracija je trajala tri tjedna a slijedilo je dozrijevanje od četiri mjeseca u srednje paljenom rabljenom barriqueu. Jedno pak vino iz 2019., inače s 13,0 vol %, na maceraciji je provelo 190 dana, u ovome trenutku bilo je još donekle grubo, svakako bi na dozrijevanju trebalo provesti još vremena.

Ovi škrleti izdvojili su se dojmljivošću… (suhiucasi)

Najbolji dojam ostavile su mi ove butelje na slici: Škrlet 2017 (eko-produkcija) – Glavica, pa Škrlet 190 2019 od Romića a i izvedbi mladog enologa Nikice Katića (napomena da mu treba dati još vremena!) i Škrlet Dragonada 2019 (nefiltrirano), također podruma Romić (vlasnici su Drago i Nada, otud naziv vinu) i u izvedbi nećaka Romićevih Nikice Katića (i kod njega se još treba malo strpiti s konzumacijom).

Poruka: Nužno bi bilo da se lokalni vinogradari/vinari potrude da se što prije poveća ukupna površina na kojoj se uzgaja sorta Škrlet, te da se dogovore oko ujednačenog organoleptičkog profila unutar kojega će vino kao rezultat promišljenog pristupa u trsju i u podrumu kao nešto vrlo prepoznatljivo za svoje područje s obzirom na potencijal sorte i s obzirom na lokalne ekološke uvjete (ekspozicije, tlo, mikroklima…) ponuditi javnosti u barem minimalnoj tržišno kritičnoj masi. Može se, dakako, ići na nekoliko kategorija, npr. na bazno vino predviđeno za ležerniju konzumaciju kao mlado i svježe, zatim na stupanj više na koji se pale sladokusci (dubljeg džepa!)  – dobro dozrelu i odležanu ozbiljnu punu  kompleksnu mirnu kapljicu (rezerva ili select) te na bazni ali i na elaborirani pjenušac. ♣

______________________________________

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA. MEĐU TIM SORTAMA JE i SYRAH, KOJI VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

_______________________________________

Vinske legende

SENIORI NA PUTOVANJU – BLIZU STOTKI! 

Vrijeme leti i godine se začas nakupe na plećima. Nekoliko je vinskih legendi iz Hrvatske i okolnih zemalja koje su se na putu do svoje prve stotKe dobrano približili cilju. Neke unatoč dobi manje-više dobro se osjećaju ali su poslove na vinskom posjedu ipak prepustili mlađima, a neke su od njih pak, makar što na plećima nose 80 i 80+, još i te kako i aktivne u vinogradu, podrumu, u nastupima prema tržištu. Evo nešto o tim 80+ velikanima u nas i u susjednim nam zemljama, BILO BI ZGODNO OKUPITI IH NA DRUŽENJU NA JEDNOME MJESTU…

Miljenko Mike Grgić, još uvijek prilično živahan, a 98 mu je, dvije godine do prve stotKe! Sretno

Miljenko Grgić, Grgich Eills Estate, Kalifornija, SAD, 98 godina proslavio u travnju 2021. Naravno da u vinogradu i podrumu više nije direktno aktivan, vođenje imanja prepustio je kćerki Violet, a bitne odluke vezane uz vino donose njegov dugogodišnji enolog Ivo Jaramaz za kapljicu koja izlazi iz kalifornijskog podruma, a  Krešo Vučković Bagio za vina što izlaze uz njegova podruma na Pelješcu. Pozna dob nije međutim nimalo smanjila njegovo zanimanje za stanje u vinodradima i podrumima pa i na tržištima na obje strane, s obzirom na kakvoću proizvoda Grgić Hills Estate i Grgić-vina, legendarni Mike sada, na samom pragu do svoje prve stotKe, može samo biti zadovoljan!

Legenda iz Međimurja Franjo Lebar, prešao 96! Duboki naklon!

                Franjo Lebar, Železna Gora, Štrigova, Međimurje, prošao 96 godina.  Zasluženi odmor!  Franjo Lebar  začetnik je modernog vinogradarstva i vinarstva u Međimurju. Prvi je počeo buteljirati vina, prvi je dobio pravo na oznaku geografskog porijekla, prvi sadio najbolje sorte grožđa… Zaljubljenik u Sauvignon, taj je kultivar zaštitni znak njegove produkcije! Svoje znanje nesebično je prenosio drugima. Danas više ne može raditi ni u vinogradu, ni u podrumu, ali savjetima i dalje rado pomaže.

Ivan Enjingi, Kutjevo, Slavonija. Osam desetljeća i nešto sitno. Malo je vinskih legendi i veličina poput njega. Prvi je privatni vinar koji je punio vina u butelje u bivšoj državi još 1972. Prvi je ekološki proizvođač na ovim prostorima, od 1985., međutim treba istaknuti da je poštovao je prirodu u vinogradu i podrumu i u godinama u kojima nije imao eko-markicu na etiketi. Prvi je kupio stado goveda, danas ih je oko 300, kako bi imao dovoljno prirodnoga gnojiva za prihranu vinograda. Danas brine o više od 50 hektara vinograda na Venju, Hrnjevcu i Mitrovcu, ponajboljim položajima u Kutjevačkom vinogorju

Ivan Enjingi, prošao 81. Nevjerojatne snaga i izdržljivost, te posvećenost. Sve unikatne osobe posebna su kova. Enjingi je i dalje aktivan u poljoprivredi, ne samo u vinogradu i podrumu nego i oko – stada goveda o kojemju brine da bi dobio prirodno, stajsko gnojivo za trsje. Vrlo fletan i u društvenom životu! (Marko Čolić)

Uza sve to, prvi je privatnik čija su vina prije 30-ak godina uvrštena na vinsku kartu legendarnog zagrebačkog hotela Esplanade, prvi je naš vinar o čijim vinima su skladali pjesme, čak i simfoniju (Vinska simfonija Enjingi za tamburaše, autor Davor Bobić iz Varaždina), te je prvi hrvatski osvajač velikog svjetskog vinskog priznanja. Osvajač je i titule Vinar godine u izboru koji je na razini Hrvatske organizirala revija za eno-gastronomiju i turizam SVIJET u ČAŠI. Njegovo Venje (Enjingi je jedan od prvih u Hrvatskoj, ako ne i prvi, koji je svoje vino umjesto po navodu sorte ili sorata nazvao po nazivu vinogradskog položaja, kako mu je poticaj dala upravo revija Svijet u čaši!), vino iz berbe 1998., proglašeno je 2004. najboljim bijelim vinom u kategoriji do 10 funta na prvom ocjenjivanju britanskog časopisa Decanter koje je danas najveće na svijetu. Zbog te mješavine graševine, rajnskog rizlinga, sivog pinota, sauvignona i traminca s položaja čije ime vino nosi, te vina Graševina 2002., koje je na istom ocjenjivanju dobilo 95 bodova, Decanter je objavio tekst pod naslovom Hvala Bogu na hrvatskim bijelim vinima.

Unatoč godinama Enjingi je i dalje je vrlo aktivan u poslu i u vinogradu i u podrumu, uz stoku, ali i, uz tamburašku glazbu i pajdaše i pajdašice. I red je da ima takva sjajna vina kakva ima.

Andro Crvik. Malvasija Tezoro! (suhiucasi)

Andro Crvik, Komaji, Konavle, s punih 81 na ramenima. U posljednje vrijeme posustao u radu u vinogradu i u podrumu jer, veli, ponestaje mu daha. Proizvodni dio prepustio je prije nekog vremena sinu Petru, koji se svakom godinom na toj svojoj, sada glavnoj poziciji iskazuje u sve boljem svjetlu. Tata Andro veseo je i spreman na šalu, pjesmu, pomalo sklada i piše stihove, jedan mu je uradak, s nazivom Sveti Vinko, nedavno, pohvalio se, izašao na YouTubeu. Andro je aktivan u konavoskom vinskom društvu Kokan koje njeguje lokalne narodne običaje, prvenstveno one vezane uz Bakhov nektar. Veli da se osjeća posve spremnime za veselje u povodu Dana sv. Martina, službena čaša novog mladog vina Martinu u čast popit će se kod gospara Mata, kod kojega će se službeno u siječnju popiti i čaša vina u čast sv. Vinka, supruga gospara Mata će ispeći prikle, a to su fritule.  Očekuje se veselje veće nego prijašnjih godina, naime lokalni vinogradari i vinari iznimno su zadovoljni kakvoćom berbe 2021!

Janez Istenič: odmor nakon završene berbe 2021, s kojom je kvalitativno vrlo zadovoljan (suhiucasi)

Janez Istenič, Penine Istenič, Bizeljsko, Slovenija, 81. rođendan stiže mu ovog prosinca tik pred Božić. Janez je u odličnoj kondiciji i još i te kako u snazi, zacijelo zahvaljujući svom sportskom duhu i predanju, naime dugo vremena aktivan je bio u nogometu, nastupao je kao golman, npr. u ljubljanskom NK Olimpija, u isto vrijeme kad su aktivni bili Jusufi, Vladica Jovanović, Vasovitć, braća Čebinac, Zvonko Bego, kao omladinac bio je i član olimpijske nogometne reprezentacije Jugoslavije. Životni put ponio ga je stazama vina, posebice pjenušca koji je počeo proizvoditi na obiteljskom imanju u Staroj Vasi na Bizeljskome, i s vremenom je narastao do jednog od vodećih slovenskih pjenušara i kakvoćom jednog od ponajboljih proizvođača pjenušavoga vina na području cijele danas bivše Jugoslavije. Zahvaljujući Janezu, kuća Istenič danas u podrumu na dozrijevanjju čuva oko 450.000 butelja pjenušca, a na tržištu se nalazi s desetak različitih etiketa pjenušavog vina, najbolja je s nazivom Prestige unutar koje su pjenušci odležani nakon druge alkoholne fermentacije u butelji na kvascu, veli Istenič, oko pet godina, odmah do su etikete No 1 i Rosé Gourmet sa po najmanje tri godine ležanja na kvascu u boci.

Janez Istenič i sin mu Miha, na njihovu posjedu u Staroj Vasi Bizeljsko. Po pjenušavim vinima kuća je naširoko znana, međutim Isteniči se (uspješno) bave i proizvodnjom vinjaka i balzamskog octa! (Marko Čolić)

Isteniču, koji pomalo kormilo posjeda prepušta mladima, konkretno svojoj djeci sinu Mihi i kćerki Barbari te enolozima koje je dobrim dijelom i sam stvorio ili dodatno odgajao na svom posjedu, vrag, što bi rekli njegovi vršnjaci, nije dao mira, i krenuo je u novu avanturu, a to je proizvodnja pjenušca Blanc des  Blancs od 100 posto chardonnaya i bez dodavanog SO2, tu mu je pomoć i potporu pružio renomirani enolog iz Champagne Pierre-Yves Bournerias, inače uposlen Institutu za enologiju međuprofesionalnog ureda za vino Champagne (CIVC). Prva i za tržište probna količina tog pjenušca kojemu se nakon degoržiranja a prije čepljenja plutom NE dodaje sumpor, trebala bi izaći pred kupce prigodno, uz Božić ove godine. Janez Istenič, osobito zadovoljan kakvoćom roda 2021. pobranog za pjenušac, za početak prosinca na svom posjedu u Staroj Vasi najavljuje nastavak internacionanog festivala pjenušavih vina kojeg je inače, taman nakon što se bio lijepo zahuktao, lani prekinula pandemija.

Anton Kollwentz, Weingut Kollwentz Römerhof, Grösshoflein, Burgenland, Austrija. Nedavno je velikm feštom obilježio punih osam desetljeća. Marljivim dugogodišnjim radom dostigao je svjetsku slavu. Iako se, kako kaže, i sada dobro osjeća, ipak smatra da kormilo treba i posve prepustiti mlađima, mladi svojima agilnošću i svježom energijom mogu posve udovoljiti sadašnjem tempu i sadašnjem zahtjevima života,  a on je tu, veli, da dade poneki koristan savjet  vinogradara i vinara s dugačkim plodnim iskustvom.

Vinska legenda iz Burgenlanda, nasmijani Anton Kollwentz u društvu s, nama u Hrvatskoj i u okolnim državama dobro znaiom novinarom Darrelom Josefom, nedavno na proslavi 80. rođendana

Bitno je bilo, naglašava, postaviti prikladnu filozofiju u pristupu proizvodnji i tržištu i postupno je prenositi je na mlađe snage, ponajprije na svojega sina Andija u kojemu je, pokazalo se, našao vrijednog sljedbenika i pouzdanog suradnika. Anton Kollwentz sagradio je svoje carstvo od 25 hektara vinograda na ponajboljim vinogradarskim pozicijama kod mjesta Grosshöflein uz rijeku Leitha, smještenima na jugo-istoku okrenutim nagibima na ilovasto-vapnenastom, laporastom tlu i na nadmorsim visinama većma od oko 180 do 200 metara, dio vinograda je i na položajima na visinama između 280 do 380 m. Nazivi najpoznatijih pozicija su Gloria, Tatschler, Dürr, Eichkogel, Steinzeiler. Tri četvrtine od ukupnog sortimenta uglavnom čine za Gradišće karakteristični Frankovka i Zweigelt te francuski Chardonnay, što se tiče ostatka bitno je spomenuti Sauvignon bijeli. Vina iz vinograda Steinzeiler i Eichkgel zamišljena su kao cuvéei, dok su jednosortna s pozicija Tatschler i Gloria (Chardonnay) te Steinmühle (Sauvignon)…

Angelo Gaja

Angelo Gaja, Barbaresco, Pijemont, Italija, lani je prebacio osamdeseticu. Gaja je talijanski proizvođač vina iz regije Pijemont, užeg područja Langhe i još uže geografski gledano mjesta Barbaresco. Sadašnji vlasnik posjeda Gaja, Angelo Gaja, nije i osnivač tvrtke, nego je unuk osnivača, Giovannija Gaje. Rođen je 1940. Karijeru je na obiteljskom imanju počeo 1961., dakle u dobi od 21 godine. Studirao je na Institutu za enologiju u pijemontskim gradu Alba te na Sveučilištu u Montpellieru u Francuskoj. Diplomu iz ekonomije stekao je na Sveučilištu u Torinu. U vrijeme njegove mladosti u Pijemontu jedva da je bilo stotinjak proizvođača vina s nazivom barolo i barbaresco. Vinogradi su davani na prodaju po relativno dobrim cijenama, i dalekovidna obitelj Gaja, videći očito veliki ekonomski potencijal u njima ali i u mladom i ambicioznom Angelu, ubrzo je postala jedan od najvećih vinogradarskih posjednika u općini Barbaresco.

Nakon niza putovanja po Francuskoj i nakon čestih prepirki s ocem oko rada u trsju, berbe i proizvodnje vina, Angelo je u sustav rada introducirao niz zahvata viđenh na tim putovanjima a koji su u ono vrijeme za Pijemont i vinifikaciju Nebbiola bili revolucionarni. U šezdesetima prošlog stoljeća uveo je u vinograde politiku smanjenja prinosa i zelenu berbu radi dobivanja konačnog ploda za berbu osjetno više kakvoće. Opredijelio se i za praksu izdvajanja najboljeg grožđa iz vinograda s najboljih pozicija za vina-adute s etiketom s nazivom tih vinograda. Proizvodnju tzv. single-vineyard kapljice pokrenuo je 1967. s izabranim grožđem s položaja Sorì San Lorenzo, pa Sorì Tildin 1970, Costa Russi 1978. Godine 1970. Angelo Gaja zaposlio je eminentnog enologa Guida Rivellu, a ubrzo potom uveo je u Pijemont i malolaktičnu fermentaciju, od 1975. počeo je za dozrijevanje vina uz tradicijske velike bačve primijenjivati i francuski barrique. Posadio je i neke francuske sorte, primjerice Cabernet sauvignon. Uporaba barriquea i sadnja Caberneta toliko su razbjesnile njegova oca da je u jednom momentu bijesno opsovao Darmagi!, što bi na lokalnom dijalektu bilo nešto kao dovraga!, dođavola. Lucidni Angelo Gaja poslije je tu riječ Darmagi  iskoristio za naziv svojega vina upravo od Cabernet sauvignona!

– Cabernet povezujem s Johnom Wayneom, kao što Nebbiolo povezujem s Marcellom Mastroiannijem. Cabernet ima snažnu osobnost, otvoren je i dominantan, relativno lako razumljiv. Kad bi Cabernet bio čovjek, muškarac, on bi svake noći odlično obavio posao u spavaćoj sobi, ali uvijek bi to bilo praktički na posve jednak, isti način. S druge strane, Nebbiolo bi bio poput nekakvog zamišljenog, mirnog čovjeka u kutu, mnogo težeg da ga se pročita razumije, ali neusporedivo kompleksnije osobe – znao bi reći Angelo Gaja vezano uz lokalni kultivar Nebbiolo i uvozni, bordoški Cabernet

Angelo Gaja i Alberto Graci, u obilasku vinograda uz Etnu

Poduzetni i svijetu naglašeno okrenuti Angelo Gaja godine 1977. proširio je poslovnu aktivnost kuće Gaja s proizvodnje vina i na zasebnu trgovačku djelatnost Gaja Distribuzione, za uvoz/izvoz i distribuciju vina i raznih potrepština za posluživanje Bakhova nektara,  prvenstveno je tu riječ o raznim tipovima čaša te dekanterima najpoznatijih svjetskih staklara u tom segmentu, konkretno npr. ponajviše od Riedela.

Kad je bio u punoj snazi u poslu – sad prepušta vodjenje tvrtke kćerki Gaii i sinu – njegov plan bio je i uspostaviti joint-venture s nekim od glasovitih kalifornijskih vinskih podruma, ali je onda ipak odustao od širenja u inozemstvo. A kad je već bila rasplamsana želja za ekspanzijom, radije se Angelo odlučio za neka glasovita područja u Italiji, primjerice za Toscanu gdje je kupio imanje Pieve Santa Restituta u Montalcinu i gdje proizvodi svjetski famozni Brunello, kao i za područle Bolgherija, znanoga upravo po francuskim crnim sportama, tu je kupio teren za vinograde i sagradio podrum pa posjed nazvao Ca’Marcanda.

Opet da upotrijebim onu staru: vrag mu nije ni pod starije dane dao mira, pa je prije relativno kratkog vremena uslijedilo novo širenje – krenuo je, Angelo Gaja,  na sam jug Apeninske čizme, na Siciliju, i to u predio gdje je vulkan Etna. Tamo je involviran u projekt Idda.

Idda je joint-venture između Angela Gaje iz Piemonte i Alberta Gracija koji od sirovine iz vinograda kod Etne proizvodi plemenitu kapljicu. Graci je svojim eno uradcima uvjerio Gaju da je razmišljanjem o vinu i rezultatima kao plodovima tog razmišljanja na dovoljno visokoj razini za suradnju sa zahtjevnim pijemontskim velikanom. Vino iz projekta Idda rađa se od grožđa iz trsja što raste na vulkanskom tlu na južnim padinama vulkana Etna ali onima na većoj nadmorskoj visini na kojoj je ljeti danju vruće ali noću temperatura osjetno padne tako da je velika, idealna razlika između one dnevne i te, noćne, a to je jedan od važnih preduvjeta za dobivanje, pogotovu u južnim predjelima, jako dobro strukturirane kompleksne i vrlo elegantne kapljice s dosta svježine, sposobne i za duže odležavanje. Gaja se odlučio za vino s povišenih pozicija na južnoj strani brda Etna razmišljajući i o klimatskim promjenama s globalnim povećanjem temperatura kojemu svjedočimo u posljednje vrijeme i koje bi se mogle još i dugo nastaviti s još dosta jačim povišenjem prosječne dnevne temperature u nižim i ravničarskim ambijentima.

U sklopu Idda projekta Gaje i Gracija su (zasad) dva vina, jedno je Etna bianco 2020 DOC, od domaće sorte  Carricante 100 posto. Vino je vrlo precizno, dinamično i elegantno, na nosu s finim cvijetnim aromama, u ustima vrlo ukusno, živo, iskazuje slanost/mineralnost, vrlina mu je i prilična dužina trajanja na nepcu i jeziku. Drugo, crno, je Etna Rosso 2019 DOC, od sorata Nerello Mascalese većma te od malog postotka Nerella Capuccio. Kompleksno, delikatno, elegantno, svježe, toplo, na nosu s dosta voća – upućuje na trešnju, šipak i sitno tamno-plavo bobičasto voće, osjeti se i zanimljiva mirodijska nijansa, u ustima puno, s uglađenim taninom, vrlo okusno, s dugačkim završetkom.  ♣

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja 2021, održani i u pripremi, i za 2022.

DIJAMANTI u ČAŠI – PROSECCO DAYS u ZAGREBU

U jeku stanovitih prijepora između Italije i Hrvatske oko naziva prošek-prosecco sredinom listopada u zagrebačkom hotelu Dubrovnik održan je prvi poslovni vinski sajam Prosecco Days. Dvadeset talijanskih proizvođača Prosecca DOC prezentiralo je ukupno više od 60 vinskih etiketa, među kojima i velik broj Prosecca DOC Rosé – ružičastog charmat-pjenušca koji je novitet i na talijanskom tržištu, pušten je tek 2020. godine. Na popisu izlagača našla su se neka Hrvatima vrlo poznata proizvođačka imena, poput Ville Sandi, Bottege i  Astorie. Većina izlagača je po prvi puta prezentirala svoje pjenušce na hrvatskom tržištu. Organizatori ovog događanja bili su udruga Vinoljupci i Talijansko hrvatska gospodarska komora, potporu su pružili Veleposlanstva Republike Italije i Konzorcij za zaštitu marke Prosecco DOC iz Trevisa.

                Irena Lučić, voditeljica projekta Vinoljupci i Andrea Perkov, direktorica Talijansko hrvatske gospodarske komore, organizatorice sajma, pozdravile su sve prisutne, vidno zadovoljne odazivom talijanskih vinara i hrvatske vinske struke. Veleposlanik Republike Italije u Zagrebu, NJ.E. Pierfrancesco Sacco ukazao je na važnost suradnje Italije i Hrvatske te naglasio kako ovakve manifestacije služe povezivanju i jačanju ne samo poslovne nego i međudržavne suradnje. Vicedirektor Konzorcija za zaštitu Prosecca DOC Andrea Batistela istaknuo je kako se nada da je ovo tek prvi ovakav sajam u nizu, te kako vjeruje u uspješnu buduću suradnju talijanskih vinara i hrvatskih vinskih profesionalaca. Naposlijetku, izaslanica gradonačelnika Zagreba gđa Tanja Operta, voditeljica Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, zahvalila je prisutnima na inicijativi jačanja talijansko-hrvatskih poslovnih odnosa i naglasila kako će takvi projekti uvijek naići na podršku Grada Zagreba.

Ines Matić Matešković kao ambasador kuće Bottega u Hrvatskoj (suhiucasi)

Revija butelja kuće Astoria, koju ovdje zastupa Roto

Na dvodnevnom sajamskom programu, uz promenadno kušanje pjenušaca, našlo se i predavanje Andreje Perkov pod nazivom Prosecco DOC – prošlost, sadašnjost, budućnost,  tom prigodom moglo se čuti da prvo spominjanje prosecca datira još iz 13. stoljeća, zatim da to vino svoj boom doživljava u renesansi kad se naglašavalo kako ono daje dugovječnost i ljepotu, istaknuto je da je danas  pjenušac prosecco jedan od najvažnijih izvoznih proizvoda Italije: svaka četvrta boca vina proizvedena u Italiji je prosecco, a čak 80 posto proizvedenog Prosecca DOC popije se izvan Italije!

Između dvadesetak izlagača koji ovdje tek traže kupce na festivalu su bile kuće Bottega i Astoria, koje su već neko vrijeme prisutne na hrvatskom tržištu

Zgodno je ovdje spomenuti i gala večeru Prosecco&Dijamanti na kojoj su osim sa ukusnim sljedovima hrane, pjenušci sljubljeni sa – dijamantima! Partneri gala-večere – Zlatarnice Rodić, za prisutne su pripremili kratko, ali vrlo edukativno predavanje o dijamantima, a prisutne predstavnice ljepšeg spola imale su priliku fotografirati se s dragocjenim nakitom. Dijamanti nisu slučajno izabrani kao tema večere – najdragocjeniji i najsjajniji kamen najbolje dočarava vrijednost koju prosecco ima za Talijane: uspoređuju ga s draguljem i nazivaju dijamantima u čaši…

Veleposlanika Republike Italije u Zagrebu, NJ.E. Pierfrancesca Sacca i vicedirektora Konzorcija za zaštitu Prosecca DOC Andreu Batistelu te izaslanicu gradonačelnika Zagreba gđu Tanju Operta, voditeljicu Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, pozdravile su na festivalu i provele njime Andrea Perkov, direktorica Talijansko hrvatske gospodarske komore, i Irena Lučić, voditeljica projekta Vinoljupci

Pitanje, kao neka vrsta poruke: može li veliki međunarodni uspjeh prosecca motivirati hrvatske vinare na udruženo tržišno djelovanje i potaknuti ih da, po uzoru na uspješne talijanske susjede, ozbiljno prionu na zaštitu i brendiranje domaćih mirnih i pjenušavih i desertnih vina…. ♣

Godišnje kušanje najboljih vina hrvatskog juga

DALMATINSKE VINSKE IKONE

            Dalmatinske vinske ikone naziv je manifestacije u listopadu u Splitu zamišljene kao prestižno dogaĐanje na kojemu bi vinari Dalmacije predstavili isključivo svoja najbolja vina!

Riječ je o prigodnim vinskim radionicama i o jednodnevnom promenadnom kušanju na koje bi vinari iz svih dijelova Dalmacije donijeli samo po jednu ili maksimalno dvije svoje etikete, ali onu/one s kojom/kojima se najviše ponose! Predstavljanjem samo posebnih vina, takozvanih perjanica podruma, vinari bi skrenuli pažnju javnosti i medija na iznimnu koncentraciju kvalitete koja je posljednjih godina u Dalmaciji više nego evidentna, ali i na sortnu i stilsku raznolikost, te autentičnost vina, kaže organizator, a to udruga Dalmatinski vinar.

Naime, poručuju iz udruge Dalmatinski vinar,  u Hrvatskoj niti jedna regija ne posjeduje sortno i stilsko bogatstvo kao Dalmacija, broj autohtonih sorti u Dalmaciji nadmašuje ukupan broj autohtonih sorti svih ostalih regija zajedno, a potvrda najviše kvalitete dalmatinskih vina stiže s renomiranih internacionalnih natjecanja poput britanskog Decantera gdje Dalmacija osvaja više najsjajnijih odličja od bilo koje druge regije iz ovog dijela Europe, ističe organizator. Stoga se manifestacija Dalmatinske vinske ikone postavlja kao uzbudljiva priredba ekskluzivnog karaktera na kojoj se posjetiteljima pruža prilika na jednom mjestu kušati najvažnija vina Dalmacije i o njima pričati s autorima osobno.