KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU/THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON THE PLATE-12.2015
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Gastronauti
PUNTIJAROV MUZEJ KUHARSTVA – Grupa Gastronauta na čelu s Karin Mimicom (na slici s prof. Ivanom Dropuljićem, direktorom festivala Zagreb Vino.com, i Jadrankom Rilović, glavnom urednicom Drugog programa Hrvatskog radija) izabrala je za svoje prosinačko eno-gastro-kulturološko lutanje Hrvatskom Zagreb i okolicu. Glavno mjesto zbivanja u glavnom hrvatskome gradu bilo je u hotelsko-ugostiteljskom kompleksu Stari Puntijar pod Sljemenom. Bilo je puno ne samo prakse nego i teorije, i to jako dobro povezanih, usklađenih. Naime Zlatko Puntijar, vlasnik objekta Stari Puntijar ima što pokazati u oba segmenta: prostor u kojemu je nekad bio restoran obitelji Puntijar pretvorio je u Muzej kulinarike i okupljalište posebnih gostiju u posebnim prigodama (viteška dvorana i vinski podrum s bankom vina s boksovima koji se mogu zakupiti da bi se u njima čuvale butelje), a svoju kuhinju usmjerio je na jela po starim receptima.
Puntijar u svom muzeju površine nešto veće od 120 četvornih metara posjeduje, kako kaže, ukupno oko 10.000 eksponata, od čega je čak 2500 kuharica, uključujući i jednu ne čak ni mini nego mikro, s dimenzijama 2 x 2 centimetra (navodno je tih samo četiri u svijetu!), riječ je o bečkoj kuharici Wiener Kochbuch sa stotinjak recepata. Najstarija originalna kuharica koju može pokazati je iz 1731., a riječ je o Leksikonu kuhinje i podruma. Jelovnika je kod njega oko 2000 i od njih ih je nekih 300 obješeno po zidovima muzeja. Puntijar je na zid čak stavio – postavu stola za ručak odnosno večeru!
Kuriozitet su plesne knjižice! Dakle, uz čekovne i bankovne, umirovljeničke, partijske i stranačke i ostale članske postoje i te, plesne. A radi se o knjižicama koje su nekad djevojke a i zrele žene nosile sa sobom na plesnjake i u njih bi po nekom svom zacijelo preferencijalnom redosljedu zapisale imena muškaraca kojima su za tu večer obećale ples… Mlada Zagrepčanka Helena lijepo se zabavila proučavajući te knjižice! ■
SUNCOKRET RURALNOG TURIZMA HRVATSKE – Nakon priznanja Bijeli grozd zagrebačke udruge G.E.T., dodijeljenih u sklopu festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2015 vinskim kućama koje se najviše ističu i u turističkoj djelatnosti, podijeljene su i nagrade Suncokret ruralnog turizma Hrvatske, također za turističku djelatnost u ruralnome prostoru. Inicijator i organizator ovoga projekta je Klub članova Selo, predsjednica kojega Dijana Katica kaže:
– Akcijom Suncokret ruralnog turizma promoviraju se tradicijski sadržaji, povezuju se najznačajniji projekti, proizvođači, događaji i zanimljivosti iz ruralnog prostora, te se, uz očuvanje izvornosti, stvaraju novi proizvodi ruralnog turizma. Proizvodi i usluge u segmentu ruralnog turizma predstavljaju turističku ponudu koja zasigurno obogaćuje hrvatsko turističko tržište te pridonosi razvoju regijske turističke destinacije. U projekt su uključeni poduzetnici, obrtnici, OPG-i, zadruge, udruge iz cijele Hrvatske kao i jedinice područne i lokalne samouprave.
Na ovogodišnji natječaj za odličje Suncokret ruralnog turizma Hrvatske stiglo je ukupno 120 prijava. Osam prijava za ruralni turizam došlo je na Natječaj Hrvatske gospodarske komore Turistički cvijet – Kvaliteta za Hrvatsku u kategorijama Obiteljski smještaj i Okusi Hrvatsku. Budući da se radi o ruralnom turizmu, Klub članova Selo preuzeo je navedene prijave te ih obradio i ocijenio kao i sve ostale. Strukovni žiri u sastavu Stjepan Cukor, Dubravka Davidović, Duško Gregurek, Dijana Katica, Lidija Mišćin i Spomenka Saraga te s predsjednikom Eduardom Kušenom odlučivao je o dodjeli zlatnih, srebrnih, i brončanih plaketa te posebnih priznanja.
Evo i tko su dobitnici zlatnih i srebrnih plaketa po kategorijama
Turistička seljačka obiteljska gospodarstva: 1. mjesto, zlatna povelja: SEOSKI TURIZAM RAKIĆ / Katica i Boško Rakić / Čabraji, Grad Križevci, Koprivničko-križevačka županija; 2. mjesto, srebrna povelja: IVICA I MARICA – OPG NADA PILJIĆ / Nada i Marko Piljić / Karanac, Općina Kneževi vinogradi, Osječko-baranjska županija
Poduzetnici u ruralnom turizmu: 1. mjesto, zlatna povelja: ETNO SELO ZAGORA / Andrija Polić / Stella Mediteranea d.o.o., Općina Klis, Splitsko-dalmatinska županija; 2.mjesto, srebrna povelja: IZLETIŠTE KORABLJA TIŠINIĆ / Božo Tišinić / AIA obrt, Grad Petrinja, Sisačko-moslavačka županija
Ruralno-turističke manifestacije: 1. mjesto, zlatna povelja: PICOKIJADA / Mario Fuček / TZ grada Đurđevca, Grad Đurđevac, Koprivničko-križevačka županija; 2. mjesto, srebrna povelja: KAJ SU JELI NAŠI STARI / Ana Bakar / TZ grada Vrbovca, Grad Vrbovec, Zagrebačka županija
Ruralno-turistički projekti: 1. mjesto, zlatna povelja: CESTA ZLATNE NITI / Mirko Bačić / TZ grada Županje, Grad Županja, Vukovarsko-srijemska županija; 2. mjesto, srebrna povelja: GORNJE MEĐIMURJE / Rudi Grula / TZ Međimurske županije, Grad Čakovec, Međimurska županija. ■
MIRNI i NEMIRNI, i MACERIRANI JUBILARNI TOMCI – S vinom se bave dugo, dugo, dugo, vinogradarstvo i proizvodnja Bakhova nektara obiteljska je tradicija. Moderni pristup nastupa krajem osamdesetih godina, konkretno 1988. kad po prvi put buteljiraju vino, bio je to crveni veltlinac, kojega više ne izdvajaju, a napunjeno je 12 boca. Nije dugo trebalo za drugi skok s dodanom vrijednosti: 1991. Tomci s Plešivice startaju s pjenušcima. A 2007. kreću, kao jedni od prvih u Hrvatskoj, s amforom i s dugim maceracijama bijelih sorata. Zatim, možda i kao prvi u svijetu, 2010. upuštaju se i u proizvodnju pjenušca od baznoga vina dobivenog polugodišnjom maceracijom u amfori! Lani kad su posjetili glasovite francuske šampanjere, među njima i famoznu kuću Jacques Selosse, pjenušcem Amfora zarazili su ih i dali im inspiraciju za nešto novo, priča se da kuće Vouette et Sorbée i Larmandier Bérnier već imaju, pokusno, po jednu amforu!…
I sad, gle kako se posložilo: ove, 2015. godine Tomcima je okruglo pet godina otkako su debitirali s pjenušcem Amfora brut nature, sljedeće 2016. slavit će jubilej od 25 godina bavljenja mjehurićima! Godinu poslije, dakle 2017. imat će jubilarnu 10. godišnjicu rada s amforom, a onda, 2018. – tri desetljeća od prvog flaširanja! Jubilej u svakoj od četiri godine zaredom!…
Unatrag koju godinu kuća Tomac, proizvođačku kičmu koje čine Zvonimir i njegov sin Tomislav, razvija se intenzivno prvenstveno u pravcu pjenušavoga vina koje na tržištu odlično prolazi – sada godišnje na šampanjizaciju napuni se oko 40.000 butelja. Iz berbe 2014. koja nije bila osobita za mirno vino svo su grožđe osim Rizlinga rajnskog usmjerili prema pjenušcu. S obzirom da im je u rod došlo dosta više Pinota crnoga, njihov rosé iz 2014. sastavljen je od 90 posto crnog pinota i 10 posto chardonnaya. Pokazuje se već vrlo dobro no i traži još vremena… Osim po pjenušcima, Tomci su i visoko prepoznatljivi i cijenjeni po kapljici iz amfore, kategoriji koja što se s obzirom na (hrvatsko) tržište i aktualni hrvatski standard prodaje znatno sporije ali ipak ide, kako i poslovica veli: pomalo ali sigurno. Potražnja je međutim za Amforama od Tomčevih, koji su se nekoliko puta predstavili na međunarodnim festivalima narančastih vina u Izoli i u Beču, u inozemstvu – Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj.
Što se tiče samoga vina, zabrinutosti zbog stanovite usporenosti plasmana Amfore ne bi trebalo biti jer riječ je o kapljici koja kroz vrijeme može dugo izdržati u dobroj kondiciji i pritom se i razvijati. Pokazalo se to nedavno kad su Tomci kod sebe u kušaonici priredili vrlo zanimljivu vertikalu svojih vina proizvedenih uz polugodišnju maceraciju u amfori i potom duže – za mirna gotovo trogodišnje dozrijevanje u velikim hrastovim bačvama: Amfora 2010 brut nature, Amfora rajnski rizling 2011, Amfora rajnski rizling 2009, Amfora chardonnay & tradicijske sorte s Plešivice 2008 i Amfora Chardonnay & tradicijske sorte 2007. Inače, macerirano vino 2012. godine – riječ je samo o rajnskom rizlingu – Tomci će u butelju puniti na proljeće 2016.
Od 2012. godine Tomci su i s crnim pinotom u amfori, međutim maceracija s vrenjem kod crnjaka ne traje tako dugo kao kod bijelih – nekih 3,5 do četiri tjedna, naime ostavi li se crno grožđe duže na maceraciji s vrenjem i na malolaktičnoj fermentaciji, tada vino malo izgubi na boji. ■
JAKOB-BOMBA! – Poslije kiše dolazi sunce, kaže stara poslovica. Zdravko Ilija Jakobović, Slavonac sa 6,5 hektara vinograda na oko 300 metara nadmorske visine u području Brodskog Stupnika a s butiknim podrumom na brijegu u Šestinama u Zagrebu, nakon razočaranja s 2014. iz koje nije svojeg crnog Jakoba pustio na tržište pod klasičnom tamno-crvenom etiketom nego, da upozori na razliku, pod plavom etiketom, sada nakon berbe 2015. sretno trlja rukama: zaista mnogo obećavaju njegovi merlot, cabernet franc i cabernet sauvignon, zasad još u posudama svaki za sebe a predviđeni da u neko dogledno vrijeme, kad budu spremni, završe kao ménage à trois u curvéeu Jakob. Oduševio je i syrah, koji ostaje samostalan kao vino. Novost kod Jakobovića je od ove godine bijelo vino: od prijatelja Mladena Sibera, zubara u mirovini koji se bavi uzgojem grožđa na desetak hektara pored Dunava, u Erdutu, kupio je grožđe Sauvignona bijeloga i od njega će moći ponuditi vino u dvije varijante – jedno vrlo ozbiljno, rađeno uz maceraciju preko noći, a drugo lepršavije ali ne i jednostavno i nipošto banalno, rađeno bez maceracije a namijenjeno konzumaciji za osvježenje prvenstveno u ljeto. Planovi Jakobovića, čiji Jakob 2012 s vremenom postaje još bolji – uostalom osvojio je zlatnu medalju na prvom ocjenjivanju Vina Croatia krajem studenoga 2015., a na rang listi od 203 vina dana na ocjenu na 13. je mjestu – veliki su: bijeli pjenušac šampanjskom metodom, te destilati, konkretno stari vinjak!
Zdravko Jakobović ima podlogu za takve ambicije: uz to što posjeduje kvalitetnu sirovinu osigurao je sebi i vrsnu kućnu enologinju Ivonu Đipalo – koja sa svojim suprugom, također enologom Slavenom Jeličićem stanuje u njegovoj obiteljskoj kući gdje je i podrum, dakle – njeno radno mjesto! Ivona, iz zagrebačke eno-konzultantske kuće Vinolab, drži na brizi dva čeda – nedavno rođenog sinčića Tonija i Jakobovićevog Jakoba. Dvije – kud ćeš veće ljubavi!
U predblagdanskoj atmosferi Jakobović je primio grupicu zagrebačkh prijatelja – ugostitelja i sommeliera, na kušanje novih mladih vina: Sinišu Lasana, prvaka u sommelijerstvu za kontinentaklnu Hrvatsku i drugoplasiranoga na nedavnom nacionalnom prvenstvu sommeliera Hrvatske, kojemu u čast toči svoj Jakob iz 2009, zatim Borisa Orašanina Zubu i Krešimira Šesnića iz restorana Trilogija, Momu Kovačevića, te vinoljupca Vatroslava Nabršniga. ■
TERROIRIZAM i TURIZAM – U okolnostima kad, s krajem godine, očekujemo rekordni priljev novaca od turizma te kad u Zagrebu kao najpoželjniem turističkom odredištu u vrijeme Adventa očekujemo i goste koji vjerojatno i nisu bili ukalkulirani u prethodna predviđanja o turističkom prometu u 2015., te u pretprazničnoj atmosferi ali i zabrinuti lošim vibracijama zbog pojačane terorističke aktivnosti u Europi, u Novinarskome domu održan je skup na temu Terorizam i turizam te turističko novinarstvo. Nakon izlaganja Vlatka Cvrtile te Sande Čorak s Instituta za turizam Hrvatske podijeljene su godišnje nagrade Marko Polo za najbolje turističke reportaže u 2015, a dobitnici su Matej Perkov za knjigu Planinarenje je način izražavanja, Darko Halapija za reportaže o Velebitu objavljene na HTV-u, i Marina Kelava za reportažu Kroz Zagoru, Hercegovinu i uz obalu Jadrana.
Finale je događanja: božićna zakuska sa specifičnim hrvatskim specijalitetima i vinima (u žiži su bili članovi udruge Tradicija Hrvatskog zagorja – restoran Sermage chefa Ivana Đurkina Benkotića iz Začretja, Zebrano mlinci Matije Gulija, Tri užitka s domaćim slasticama Štefice Gulija iz okolice Bedekovčine, te Vina Belje), dakle nešto što se uklapa u razmišljanja da bi bilo dobro, možda pred Uskrs kad je po običaju također svečano ozračje, organizirati i skup i na temu – TerRoIrizam i turizam.
Terroir kao pojam što obuhvaća poljoprivredni položaj, tlo, klimu i mikroklimu, (lokalne) sorte, odnosno pasmine, te (pedantnog) čovjeka koji u realizaciji proizvoda, usluge i ponude maksimalno moguće vodi računa o eko-pristupu i lokalnoj tradiciji u eno-gastronomiji, vrlo je važan jer daje proizvod s dodanom vrijednosti, originalan i ponešto drukčiji od drugih u istorodnoj kategoriji, te samim time pruža šansu za bolji plasman i samoga sebe i, kroz turizam, i teritorija na kojem se proizvod rađa. ■
KUTJEVO: HVALA BOGU! – Hvala Bogu, konačno je sređeno: Kutjevo je nakon godina i godina stvarno zasjalo: pogledajte legendarni dvorac koji se od žabe pretvorio u princa!
Pored dvorca su krasna crkvica, podrum Kutjeva d.d., u blizini Trg Graševine, proizvođači vina u mjestu i u bližoj okolici, kakvoća vina porasla je. Vrijeme je za OZBILJNO razmišljanje i KONKRETNE akcije vezano uz razvoj turizma (sadržaji – veći broj dobro organiziranih i tržišno usmjerenih manifestacija kroz godinu, smještaj, unaprjeđenje gastronomske ponude do rafiniranijeg stupnja, bez čega nema dolazaka imućnijih posjetitelja…) ■
NOVI MOGUĆI SNAŽNI ADUT: ADVENT u ZAGREBU! – Ono što sam nedavno objavio na svom blogu www.suhiucasi.wordpress.com i, prije toga, na Facebooku dobilo je i međunarodnu pohvalu: Zagreb je, primio sam obavijest od Turističke zajednice Grada Zagreba i čuo preko Hrvatskog Radija, na Radio Sljemenu, postao najpoželjniji europski grad za posjet u predbožićno vrijeme! Bravo!
Svi u beli Zagreb-grad! Pa, da, evo: u drugoj polovici prosinca u Zagreb je stigao i – milijunti gost!
Zagreb je tu titulu najpoželjnijega izborio vrlo uvjerljivo u konkurenciji 20 gradova Europe, npr, Bruxellesa, Beča, Londona, Salzburga, Berlina… U glasanje, koje s ciljem promidžbe kulture i turizma u Europi priređuje europska organizacija Best European Destination sa sjedištem u Bruxellesu, uključile su se 101.703 osobe iz 167 zemalja, a glavni grad Lijepe naše ulovio je 29.901 glasova, dakle trećinu!! Na drugo mjesto top-liste plasirao se Strassbourg, a na treće Aachen. Rang lista 10 najpoželjnijih gradova dostupna je na http://www.europeanbestdestinations.com/christmas-markets/ , kaže Darja Juzbašić iz TZGZ.
Na temelju ovoga priznanja logično očekivao se osjetno značajniji priljev turista u Hrvatsku – i to na lokaciju koja nije na moru te u vrijeme koje nije za sunčanje i kupanje! To bi trebalo dovoljno govoriti o turističkim kretanjima danas.
Središte Metropole uistinu je bilo, prigodno, lijepo uređeno. Zasigurno je trošak za to uređenje veći od onoga u prijašnjim godinama. Ali, kaže stara narodna: Ako ne siješ, nećeš ni žeti. Možda bi vrijedilo i malo proširiti: Ne siješ li dovoljno, i dovoljno kvalitetno, nema šanse za bogatiju žetvu.
Vidjet ćemo još što će se i u kojoj mjeri ostvariti od prognoza na temelju ove titule, no oklijevanje bez razmišljanja za dalje bolje, i bez promptnog poduzimanja drugih koraka nije uputno. Nogometnim žargonom rečeno: Ne čekati loptu, nego ići na loptu! Advent je samo jednom u godini, u prosincu, a mi, i ne samo u Zagrebu, imamo i kroz svih 12 mjeseci razne zanimljive odnosno potencijalno šire zanimljive zabavne sadržaje što mogu biti snažan magnet za turiste, primjerice to su sportska natjecanja, posebice nogomet, košarka, pa koncerti… Djelatnicima u sportu i glazbenicima odnosno organizatorima muzičkih priredbi kao i onima u turizmu ali i onima u gradskim strukturama (nužno je interprofesionalno djelovanje, a riječ je ne samo o Zagrebu nego svakako i o Rijeci, Splitu, Osijeku…) valja dobro razmisliti što i kako, pa onda donijeti plan s vizijom i na trasparentnoj osnovi. Domaći sportaši se imaju pobrinuti za bolje igre u svojim klubovima kako bi osigurali dolazak ovamo boljih do i glasovitih vanjskih klubova s globalnim zvijezdama, koncertni menedžeri trebaju dovući ovamo što više prvih glazbenih imena, i onda kroz reklamu i vani, u susjednim zemljama, privući posjetitelje ne samo iz domaće okolice nego i iz inozemstva. Gradske strukture i turistički sektor svakako treba dati svoj odgovarajući doprinos
Za velike face iz sporta osobno, pogotovu za one iza kulisa, bit će u prvom naletu svakako nešto manje para nego što je bilo do sada, međutim riječ je i dalje popriličnim svotama, k tome i na mogućem dugoročnom izvoru. Bitno je ne da profitiraju pojedinci nego da u znatnoj mjeri profitira društvena zajednica, dakle svi mi. ■
Reakcije: Na ovaj tekst u kraćoj verziji objavljen na Facebooku stigla je sljedeća reakcija: Dragi prijatelju žao mi je kad vidim da si se ti kao ipak čovjek od iskustva uhvatio u ovu klopku portalskih izglasavanja. Samo detalji: 167 zemalja, a 100.000 glasova za sve sudionike, nije li to malo smiješno?! Koji je profil ljudi koji glasuju? Jesi li uopće ikad prije čuo za taj portal? Jesli li vidio da je neki svjetski elektronički medij, osim HRT-a, uopće to spomenuo kao vijest. Pa, ne mogu vjerovati da ne znaš da se i na Facebooku glasovi like mogu kupiti marketinški i potpuno legalno. Budimo ozbiljni! I ja volim ovaj naš grad, ali ovo je naprosto nešto što su određeni ljudi iskoristili za svoj PR, a sve kako bi prikrili svoju opću nesposobnost. I još, na kraj: povezanost sporta i turizma je socijalistička floskula. Sport je danas više ili manje uspješan biznis, ima svoje sponzore koji u njemu vide ovakav ili onakav interes. Kod nas se se on još veže uz turizam samo zato kako bi pojedinci na praktičan način iskamčivali novac za svoj džep… ■
VINOGRADARSKI POLIPTIH – Nova knjiga prof. dr. Nikole Miroševića, svojedobno čelnika Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta i stručnjaka za vinogradarstvo: Vinogradarski poliptih. Riječ je o zbiru uvodnika iz monografija iz ciklusa Najbolja hrvatskla vina te prikazima iz kataloga izložbi, kao i članci iz rubrike Riječ urednika objavljeni u nekadašnjem strukovnom časopisu Vinski krug. Knjiga s tvrdim koricama i s lijepim ilustracijama broji nešto više od 170 stranica. Autor slika je samobrski umjetnik fotografije Mario Hlača. ■
Vinska kraljica Zagrebačke županije
NJENO VELIČANSTVO LUCIJA ŠEMBER! – Kad nismo imali vladu, dobili smo kraljicu! To je Lucija Šember iz Donjih Pavlovčana kod Jastrebarskoga. Istina, kraljica je vinska, i samo Zagrebačke županije! A mogla je to postati i brže – i taj je izbor trajao, i trajao…. a mogla bi to možda ona biti i šire, na nacionalnoj razini. Ako se Hrvati slože, a to je teško do, valjda, i neizvedivo…
Nova kraljica Zagrebačke županije Lucija Šember iz vinogradarsko-vinarske je obitelji koja se u posljednje vrijeme sve jače ističe pjenušcem i narančastiom vinom. Bitno je spomenuti da je studentica druge godine Ekonomskog fakulteta. Lucijina prva pratilja je Valentina Trcak iz Svetog Ivana Zeline, studentica Agronomskog fakulteta, dok je druga pratilja, također Lucija, ali Fabek i iz Samobora, studentica također Ekonomskog fakulteta.
Je li znakovito to što je nova vinska kraljica Lucija (na slici s mamom Ivankom i tatom Zdenkom u obiteljskom podrumu) i što je proglašena i ustoličena nekoliko dana prije svojega imendana, praznika svete Lucije – zaštitnice slijepih? Uz one koji imaju problema s očima postoje i brojni drugi koji trebaju pomoć i zaštitu – oni koji i unatoč zdravim očima ne vide…
Inače, Kraljica Majka Ivanka i tata Zdenko raskošno su proslavili krunidbu kćeri sa sjajnim proizvodima domaćeg kolinja i sa specijalnom selekcijom vina u pratnji svakog slijeda: nakon aperitiva Šember Rosé brut slijedili su Rajnski rizling 2011 maceriran 25 dana I dugo dozrjevan u bačvi, zatim Chardonnay 2009 koji je kratko maceriran, pa Chardonnay 2004 sur lie (sjajan!), Bijeli pinto (pinot) 2002 sur lie, pa pola godine macerirani i potom tri godine u bačvi dozrijevani i godinu dana u boci odležani Qvevri 2011, potom Crni pinot 2007 i na kraju, uz izvrsnu savijaču od jabuke – pjenušavi Šember 2005 bijeli brut (Chardonnay, Graševina, Plavec žuti) degoržiran pred nama i poslužen, ispravno, kao brut nature, znači bez ekspedicijskog likera… ■
ZAGORCI, ŠAMPIONSKI: BRUT & WHITE! – Zagorski šampioni: Jasminka Šaško i Vuglec-breg brut, kuće Vuglec-breg ponad Krapinskih Toplica. Prvakinja s pjenušcem na nedavnom prvom nacionalnom ocjenjivanju Vina Croatia: Vuglec-breg brut, i BMW white!… Kaže JaŠminka: Šampion za šampionku! ■
COCA i ĆEVAP – Coca i ćevap po slovenski, Marko i Franci Šekoranja iz Gostilne Šekoranja na Bizeljskome kod našeg Klanjca.
Za one koji vole lokalno i vrlo okusno preporučujem na Bizeljskom kušati odličan, kako ga nazivaju, kolač od heljde (po slovenski: hajdine) i svježeg sira. Mada je izrezan na kocke, dakle netipično za orahnjaču, malo podsjeća na nju, i to onu bogatiju, s puno smeđega a s manje žutoga, međutim ne samo da nije riječ o orahnjači nego nije ni o slatkome. Kolač s heljdom je slan i izvrsno prija uz čašicu dobroga vina. Obožavate li orahnjaču, uvijek ostaje vremena za zasladu – nakon slanoga i tekućega!… ■
I SIR PIJE – SVE DO PRED BOŽIĆ… – Imbriagon, riječ iz talijanskog dijalekta, znači pijanac. U ovome slučaju riječ je o sir,. koji po dva mjeseca, od berbe i čim se grožđe ispreša, neprekidno pije, i izvana postaje sve crveniji kao i lice osobe koja voli dudu, ali za razliku od te osobe koja voli dudu on – nema problema s jetrom!… Taj sir koji dozrijeva uronjen u trop inače jako je praktičan za vrlo nestrpljive pilce koji ipak vode barem malo računa o tome da je prije pića dobro nešto pojesti: već dok ga se jede ponešto i od vina uđe kroz usta… ■
NESTRPLJENJE u AGROLAGUNI – U porečkoj Agrolaguni, koja gospodari s 585 hektara vlastitih vinograda, doista su nestrpljivi: već krajem studenoga/početkom prosinca izašli su s malvazijom iz 2015., i osjetili su potrebu i da je i posebno prezentiraju i u Zagrebu, u uglednom restoranu. Pitam čemu žurba, nije li to silovanje vina, odgovor je bio da su stara vina prodana i da se nije smjelo tržište ostaviti bez bazne malvazije. Eto, lijepo je čuti da je plasman dobar!
Miroslav Latal, direktor proizvodnje, oduševljen je berbom 2015 i kvalitativno i količinski. Napominje da je cvatnja prošla odlično, da suše nije bilo, oborine u 2015. jako dobro raspoređene, grožđe je dozrijevalo vrlo ujednačeno, danju je bilo vrlo toplo a noću svježe, što je dobro. Sladora u grožđu nakupilo se u pravoj mjeri, kiseline su ostale dobre, s ne puno jabučne.
Latal će se rado pohvaliti da su crne sorte pa i one što kasnije dozrjevaju ušle u podrum u izvrsnome stanju i da se od njih iz 2015. mogu očekivati špice. Latal posebno hvali Cabernet franc, koji ne uspijeva svuda i u svakoj godini tako dobro kao drugi obojeni kultivari.
Agrolaguna je,čujem, imala i jako dobru berbu maslina. ■
DREAM TEAM: FERAVINO NOVIM PUTEVIMA – Građevinar Ivan Ergović, čelnik NEXE grupacije i, od 1996. kad je preuzeo feričanačko Feravino, uključen i u vinski sektor, odlučio je na vinskoj pozornici krenuti novim putevima. Kaže da želi uložiti i još veći napor u razvoj Feravina i u postizanje još bolje kakvoće kapljice. Odlučio je da svom višegodišnjem eno-konzultantu Miodragu Hruškaru iz zagrebačke eno-savjetničke kuće Eno-expert pridoda kao pomoć slovenskog proizvođača vina Matjaža Lemuta, koji u Vipavskom vinogorju ima posjed Tilia. Na velikoj gotovo cjelonoćnoj predbožićnoj, mogli bismo upotrijebiti riječ svadbenoj večeri u zagrebačkom restoranu Jarunski dvori Ergović je brojnim svojim uzvanicima objasnio nove vjetrove…
Lemut, koji kaže da dobro poznaje hrvatsku vinsku scenu i da već oko 20 godina za slovenske sommelijere drži edukacijske tečajeve na temu hrvatskoga vina, te koji je eno-konzultant i na tlu hrvatske Istre, konkretno npr. kod maslinara i uljara Klaudija Ipše (navodno ima oko tri hektara pod trsjem!), nastupio je u Feravinu u berbi 2015. i dirigirao proizvodnju mladog vina od Frankovke. Valja reći da je Feravino s tim mladim punim vinom lijepe tamne rubinske boje i s dosta voćnosti i svježine u kategoriji nouveau primeur dobilo uistinu konja za utrku! Lemutova su razmišljanja da bi Feravino, koje posjeduje 160 hektara vinograda od čega je 60 posto zasađeno Graševinom a među crnim kultivarima vrlo veliki je postotak Frankovke, trebalo glavni naglasak staviti na proizvodnju upravo Graševine i Frankovke, i to ne samo zato jer njih ima količinski najviše nego i zato što su one pečat Slavonije i, naročito Frankovka, feričanačkoga kraja.
Lemut, koji je Ergovću prezentirao svoje viđenje o tome kako doći do vina ekstra kvalitete, ukratko mi je kazao da smatra da bi, kao osnovno i za početak, trebalo u vinogradu za špice još malo smanjiti prinose po trsu, te da bi u podrumu trebalo imati ne velike posude kao sada, nego mnogo manjih tako da se parcele mogu vinificirati svaka posebno pa da se i vina drže posebno, što daje bolju mogućnosti da se poslije, pri kupažiranju, dobije zaista najbolje od najboljega… Matjaž se nada da će investicije u opremu pratiti njegova razmišljanja o proizvodnji…
Tu međutim stvar ne staje! Evo, kao najnovije: Feravinu je upravo pristupio Marijan Knežević, donedavna glavni enolog Vina Belje… Neki kažu: u Feravinu Dream team! Ostaje da se vidi kako će naprijed tri tenora i koliko je ovdje moguća – tripartitna vlada… ■
KRALJEVINA i PJENUŠCI – Mlada zelinska enologinja i proizvođačica vina Ivana Puhelek Purek, inače uposlena u Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, istrajava u poslanju što ga je sebi zadala: afirmirati Kraljevinu i zelinskome vinskome kraju podebljati sjaj vrlo ozbiljnim visokokvalitetnim pjenušcima rađenim klasičnom metodom.
Baš radi toga da vidi nove stvari i nešto nauči vezano uz pjenušce posjetila je nedavno Champagneu gdje je imala prilike o mnogo čemu konzultirati se s enologom tamošnjeg Enološkog instituta Champagne Pierreom-Yvesom Bourneriasom. U Champagnei je bio značajan sajam opreme za šampanjerije, a organizirana je i degustacija pjenušaca iz cijeloga svijeta na kojoj su sa svojim uradcima uz nju i Zelinčanina Željka Kosa sudjelovali i hrvatski vinari-pjenušari Tomac, Šember, od Slovenaca bio je Janez Istenič.
Ivana, koja od Kraljevine već neko vrijeme uspješno proizvodi pjenušac Kraljica i koja je upravo izašla s berbom 2013., razmišlja o tome da za koju godinu predstavi još jednu svoju pjenušavu etiketu – dobivenu od baznoga vina što bi bilo mješavina kraljevine i neke internacionalne sorte, u prvome redu u obzir, veli, dolazi Pinot crni, kojega će, čini se, saditi sljedećeg proljeća, kako bi ga mogli koristiti, vinificiranoga na bijelo odnosno ružičasto, ne samo za pjenušac nego manjim dijelom i za mirno vino. Taj cuvée Pureki bi puno duže držali na kvascu od ovog svog sada postojećeg pjenušca Kraljica od Kraljevine… ■
Prvenstvo sommeliera Hrvatske
TRIO NAJBOLJIH – Evo, uz slavljeničke pjenušce, šampiona s nedavno održanog državnog prvenstva u sommelierstvu: prvak je Filip Savić (u sredini) iz Istre, koji je kako čujem nakon osvojenog naslova odmah u kompeksu Maistra dobio – valjda i adekvatno konkretno popraćeno! – promaknuće u glavnog sommeliera kuće, tu su drugoplasirani Zagrepčanin Siniša Lasan (na slici je desno) na privremenom proljetno-ljetno-jesenskom radu u Dubrovniku, i trećeplasirani Ivan Jug iz zagrebačkog Bistroa Apetit. Što se iščitava iz proglašenja ove najbolje trojke? Istra nije više suvereno nadmoćna u sommelijerstvu, Zagreb steže obruč… ■
BADNJAK PRIJE BADNJAKA – Kakve li navalne petorke, s francuskim centarforom! Lijepo je kad postoji odličan uvod u ono nešto fino što će biti ili u ono što se očekuje da bude za praznike krajem godine na koje se misli s osobitim veseljem. A taj uvod zbio se nedavno u zagrebačkom hotelu Esplanade gdje je jedan od, kažu, najcjenjenijih chefova iz Francuske – Xavier Mathieu iz Provence, direktor cijenjenog restorana-hotela Relais & Châteaux Le Phébus & SPA Carita, dobitnika prestižne nagrade francuske gastronomije, nositelj Michelinove zvjezdice, stvorio za stolom atmosferu Badnjaka – prije Badnjaka! Na radionici održanoj i za grupu hrvatskih kuhara – bili su tu Marijo Čepek, Ante Udovičić, Mario Mihelj, Ivan Tomašević i drugi – naš bakalar svakobadnjački Mathieu je prezentirao u sasvim drugome svjetlu od onoga na koje smo navikli… Valja svakako reći da mu je u radu pomagala Esplanadina chefica Ana Grgić.
Bilo je tu neodoljivih okusa poput avokada s mesom rakovice, agrumima te kremom i prahom od cvjetače, brandade od bakalara sa školjkama sv. Jakova, verbenom i šafranom, potom slasne janjeće plećke u kori od kumina s topljenim krumpirom na maslinovom ulju te primamljivog hrskavog kolača od čokolade s malinama i slatkom paprikom.
Za prikladnu tekuću pratnju jelima chefa Xaviera Mathieua pobrinula se vinska kuća MIVA, sa šampanjcima Veuve Clicquot i Ruinart.
Nije bilo šanse da doma izvedem ni približno ovo što je priuštio chef Xavier. Ne samo zato što je on veliki chef. nego i stoga što se dobar dio namirnica uporijebljenih na Xavierovoj radionici nudi ne po socijalnim nego po totalno asocijalnim svotama. Već samo bakalar koji je koristio daleko je – kakvoćom, ali svakako i cijenom – od onoga na koji potkraj godine nailazimo u našim prodavaonicama… O šampanjcima da i ne govorim…
Inače, u sklopu svog boravka u Zagrebu, a uz potporu Francuskog instituta u Hrvatskoj, etablirani francuski chef održao je i edukativnu kulinarsku radionicu za srednjoškolce u Ugostiteljsko-turističkom učilištu u Novom Zagrebu. ■
ESPLANADINIH PRVIH 90: DOŽIVJETI BAREM STOTKU – Zagrebački hotel Esplanade, svojedobno obvezno odmorište putnika čuvenog vlaka Orient-Express što je vozio od Pariza preko Venecije i Zagreba do Istambula, ove 2015. godine obilježavao je 90. obljetnicu postojanja i uspješnog rada. Očekivao sam, istina, da će to obilježavanje biti jače, uočljivije, jer doživljena starost to je zavrijedila.
Mislio sam da će se organizirati događanja npr. u stilu da Esplanadini sommelieri goste dočekuju u uniformi recimo konduktera Orient-Expressa i da ih iz hotelskog predvorja (kao da je to željeznička stanica) odvode u prigodno dekorirane hotelske salone Paris, Venecija, Istambul, u kojima bi se služili hrana (chefica Ana Grgić u više je navrata, pa i ovih predblagdanskih dana / mousse od gusje jetre, školjke sv. Jakoba sa škampima, kremom od citrusa i hrskavim kadaifom, dugo pirjani juneći obraz s kremom od celera i s prženim gljivama shitake, pečene jabuke s orasima/ pokazala da je dorasla biti na čelu kuharske ekipe za takav projekt) i pića tipični za Francusku, Italiju, Tursku, no – možda je tako nešto ostavljeno za pravu veliku okruglu godišnjicu, kad hotel doživi stotku. ■
VANZEMALJCI u ESPLANADI? – Moglo ih se nedavno vidjeti u restoranu Zinfandel u hotelu Esplanade: ako i jesu vanzemaljci – dama lijevo valjda je čuvena velika dama (La Grande Dame) udovica (veuve) Cliquot iz Champagne – bili su odlično društvo! ■
MENEGHETTI CLASSIC ZA CHATEAU & RELAIS – Istarska odvjetničko-vinska kuća Meneghetti izašla je s novom berbom svojega pjenušca Classic brut (chardonnay, bijeli pinot i oko 30% crni pinot, šampanjska metoda, u prodaji je 6000 butelja i 200 magnuma), iz 2013. i ništa čudno što je promocija bila upravo pred Božić. Meneghetti je najpoznatiji po svom jako dobrome poprilično skupome crnjaku na bazi bordoških sorata nazvanome Red, s crnom etiketom, ali i po Meneghetti bijelome (White), međutim ta kuća ima i vrlo solidnu kapljicu po nižim cijenama od onih za Meneghetti liniju, konkretno od Chardonnaya, Malvazije i Merlota. Ukupna količina vina s kojom danas izlazi je oko 100.000 butelja, pjenušca obično bude do osam tisuća butelja, Meneghetti crnoga između 20.000 i 25.000 boca ovisno o godištu.
Prava vijest je, međutim, da Stancija Meneghetti iz Bala kod Rovinja, koja obuhvaća 12 hektara vinograda te mali hotel sa četiri sobe i ekskluzivni restoran sa 25 mjesta, kreće u bitno proširenje ugostiteljsko-turističkoga dijela!
Jedan od partnera – Goran Hanžek (drugi je odvjetnik Miroslav Plišo) najavio je gradnju hotela sa 25 soba i proširenje restorana na 60 do 70 mjesta, obnovu bazena kao i otvaranje welness- fitness & spa centra! Dozvole su dobivene, investicije osigurane, gradnja treba krenuti odmah iza Nove godine, a početak rada novih objekata očekuje se u lipnju ili srpnju 2016. Želja nam je postati lider na području vinskog turizma u regiji, kazao je Hanžek, te istaknuo da je kompleks Meneghetti član lanca ekskluzivnih hotela i restorana Relais & Chateaux, i to od 2013. godine. ■
ZDRAVKO ČOLIĆ i AJVAR – Priznanje za prvo mjesto na ocjenjivanju domaćeg ajvara osvojeno nakon degustacije strukovnog žirija na čelu s poznatim chefom Stevom Karapadžom na svečanosti Martinja 2015 u organizaciji Samoborske udruge vinogradara i vinara napokon je stiglo u ruke dobitnika, a to je – popularni pjevač Zdravko Čolić… ■
SLADOLED SA ZRAKOM, i GELATO NATURA BEZ ZRAKA – Sladoled je nešto sjajno, hranjivo i okusno, zdravo, ali mora biti, dakako, od visokokvalitetnih namirnica s eko-pedigreom i neopterećen sastojcima koji se za njegovu pripremu danas rabe u masovnoj industrijskoj proizvodnji. Iz Krka na otoku Krku došao je u Zagreb na uvjerljiv način pokazati što je to zapravo sladoled vlasnik tvrtke Frigus Vecla Dalibor Jurina. On proizvodi sladoled bez glutena i bez aditiva, s dosta manje šećera nego što su drugi sladoledi, tzv. konvencionalnih proizvođača. Nutricionistkinja Dijana Gluhak uvjerava da Jurina koristi samo namirnice koje su certificirane kao prirodne, tj. ekološki uzgojene. Jurina i Dijana Gluhak kažu da je ovdje riječ zapravo manje o sladoledu, a više o gelatu. Gelato je inače ne samo izraz koji Talijani rabe za pojam sladoleda, nego i nešto više: on označava kvalitativnu kategoriju iznad!
U sladoledu rado uživamo, posebice ljeti, ali – što je to, zapravo, sladoled, i otkuda dolazi?
Sladoled je djelomično ili potpuno zamrznuta slastica koja se sastoji od mlijeka ili mliječnih proizvoda (mlijeko u prahu, ugušćeno mlijeko, vrhnje ili maslac), te nemliječnih sastojaka koji se dodaju u smjesu u svrhu podešavanja boje, mirisa, arome, okusa, konzistencije (šećeri i zaslađivači, stabilizatori i emulgatori, voće, voćne arome, jaja, čokolada…). Sladoled sadrži vodu i – uklopljeni zrak. Uklopljeni zrak služi povećanju volumena sladoleda, k tome on smanjuje osjećaj hladnoće u ustima tijekom konzumiranja sladoleda.
Sladoled se stavlja u promet u zamrznutom stanju, pri najviše -15 °C, i kao takav može se čuvati i do godinu dana. Sladoledi se na tržištu nalaze u brojnim oblicima, okusima i pakiranjima. Vrsta sladoleda mora biti navedena u deklaraciji. Razlikuju se mliječni sladoled, krem sladoled, zamrznuti aromatizirani, te voćni deserti. Mliječni i krem-sladoledi sadrže mlijeko i ne smiju imati biljne proteine ni biljnu mast.
Tehnološki postupak proizvodnje sladoleda može se podjeliti u dvije cjeline. Prva je proizvodnja sladoledne smjese što obuhvaća sastavljanje i miješanje smjese, predgrijavanje, homogenizaciju, pasterizaciju; hlađenje sladoledne smjese na 5°C te zrenje pri toj temperaturi od dva do 24 sata.
Drugi dio čine operacije zamrzavanja, nakon čega sladoledna smjesa postaje sladoled. Operacije zamrzavanja uključuju dodatak aroma i boja, djelomično zamrzavanje (pri oko -5 °C) uz upuhivanje zraka, oblikovanje sladoleda (sladoled na štapiću, u čaši, u kornetu, obiteljsko pakiranje…), duboko zamrzavanje u tunelu (pri oko -20 °C) i pakiranje. Djelomično zamrzavanje sladoleda, i kasnije potpuno zamrzavanje, treba provesti što je moguće brže kako bi kristali leda, koji nastaju tijekom zamrzavanja, bili što manji.
Hranjiva vrijednost sladoleda ovisi o vrijednosti sastojaka od kojih je proizveden, pojedini dodaci (šećer, voće, čokolada, vanilija, jaja …) povećavaju je.
Ne zna se točno kako je nastao sladoled, ali priča o njemu seže, navodno, još u Kinu, u vrijeme 3000 godina prije Krista. Navodno je iz Azije sladoled stigao u Europu zahvaljujući našem Marku Polu. Postoje zapisi kako je, još u vrijeme Perzijskog rata, vojskovođa Aleksandar Veliki svoje trupe osvježavao ohlađenom smjesom leda i šećera. Slatki smrznuti desert radio se u ono drevno vrijeme sa snijegom a i ledom donesenim s vrhova visokih planina i čuvanime u podzemnim tunelima. Egipćani u doba faraona za pripremu sladoleda koristili su uglavnom devino mlijeko, masa se nakon dodavanja kandiranog voća i orašastih plodova smrzavala i zaleđena posluživala kao posebna delicija.
Gelato je talijanska riječ za sladoled a izraz proizlazi iz latinskoga word gelatus, što znači smrznuto. Gelato je sladoled na talijanski način, a to je, objašnjava nutricionistica Dijana Gluhak, nešto drugo od uobičajenog pojma sladoled ili ice cream. Gelato je od mlijeka, vrhnja, šećera, s aromama voća, odnosno orašastog voća. Gelato sadrži relativno malu količinu zraka. Po pravilniku, gelato u Italiji mora sadržavati najmanje 3,5 posto masnoće. Gelato ima više aroma nego ostali smrznuti deserti i bogatiji je i gušći od drugih zamrznutih slastica.
Povijest gelata seže do starog Egipta. Neki tvrde da su europski začeci onoga što danas poznajemo kao gelato na Siciliji. Sicilijanski ribar Francesco Procopio dei Coltelli 1686. je usavršio prvi uređaj za proizvodnju sladoleda. Popularnost sladoleda među širokim masama počela je između 1920. i 1930. godine na sjeveru Italije posebice u gradu Vareseu, gdje je nastala i prva karta sladoleda. Italija je jedina zemlja gdje na tržištu zanatska proizvodnja, sa 55 posto, nadmašuje industrijsku.
Magistrica nutricionizma Diana Gluhak rekla je:
– Gelato je super-sladoled. Ne treba ga zamrzavati na vrlo niskim temperaturama. Kremaste je strukture i znatno veće prehrambene vrijednosti od bilo kakvog drugog sladoleda. Krčki Gelati d’Oro NATURA testirano su bezglutenski proizvodi, a onaj s okusom jagode prikladan je i za vegane. Gelato je jak izvor kalcija i proteina, a ovi Jurinini krčki Gelati d’Oro sadrže i cikoriju, koja je vrlo vrijedan izvor prehrambenih vlakana što povoljno djeluju na probavu. U sladoledu branda Gelati d’Oro Natura nema umjetnih boja, stabilizatora, aroma a niti emulgatora. Ti sladoledi imaju manji udio šećera od uobičajenog sladoleda.
Uz nekoliko vrsta tih krčkih gelata chef Belizar Miloš iz zagrebačkog restorana Agava pripremio je posebne preljeve, a riječ je o redukcijama vina, za neke je rabio još i maslinovo ulje s Korčule i naranču. Evo od kojih sastojaka su spravljeni ti preljevi: Maximo Nero, šećer, crni papar, vanilija u mahuni; Crni Pinot de Gotho, smeđi šećer, cimet, klinčić; Graševina Turković, šećer, zvjezdani anis, crni papar, klinčić; bijeli balzamski ocat i jagode; maslinovo ulje Torkul i naranča; specijalno vino marsala i smokve…
Uz te sladolede sjajno je prijao pjenušac Maximo od Kutjeva d.d. od Graševine, njegova je posebnost to što se za ekspedicijski liker za nj rabi visokopredikatno vino, konkretno kategorija ledena berba, što pjenušcu daje specifičan, posve drukčiji miris i okus.
Krčki Gelato d’Oro Natura može se, navodi sladoledar Jurina, kupiti u prodavaonicama zdrave hrane, a čašica od 120 ml u maloprodaji je oko 15 kuna. ■
JAMES BOND VOLI ŠAMPANJAC i BORDOŠKI CRNJAK – Tajni agent 007 James Bond veliki je gurman, kako na žene tako i na jelo i piće. Uz ljepotice obožava šampanjac Bollinger, a i mirno crno vino glasovite bordoške kuće Château Angélus s područja Saint-Emuiliona. U najnovijoj njegovoj pustolovini Spectre koja pali i žari svijetom Bonda, kojega interpretira Daniel Craig, ponovno se vidi s etiketom čuvenog Angélusa! ■
KAD KRAUTHAKER RAKETIRA S – CRNIM PINOTOM! – Raketiraj me nježno, polako… Evo postolja – lansirne rampe – za raketiranje Krauthakerovim crnim pinotom… ■
SuČ-12.2015.
Zagreb Vino.com 2015/ ZA SLJEDEĆE DESETLJEĆE – NOVI IZAZOVI
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
PO MNOGIMA, OVOGODIŠNJA MANIFESTACIJA u ZAGREBAČKOJ ESPLANADI BILA JE NAJBOLJA: NAJVIŠE IZLAGAČA, RAZNOVRSNA i DOBRA PONUDA, ATRAKTIVNE RADIONICE, NAJVIŠE POSJETITELJA. JE LI, S OBZIROM NA PROSTORNU OGRANIČENOST HOTELA, JUBILARNA 10. PRIREDBA OVIME i DOSEGNULA SAM VRH i – KAKO ĆE NASTAVITI DALJE?
Kraj studenoga u nas je u neko prijašnje, i ne tako davno vrijeme bio izrazito u znaku Dana Republike, ne samo zbog praznika nego i, s obzirom na zimsko razdoblje i na dva neradna dana, i u znaku selskog kolinja. Unatrag nekoliko godina otkako Dan Republike obilježavamo u drugome terminu i otkako zima u te dane više ne stišće onako kao prije nekoliko desetljeća pa su u kolinja pomaknuta, kraj studenoga ovdje je u znaku međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com.
Ovaj najnoviji, 10. po redu, kako i priliči jubileju, ostao je – barem kako sam ga ja doživio ali i po reakcijama više izlagača te posjetitelja s kojima sam popričao – zapamćen kao – s obzirom na broj izlagača, broj publike ali i raznovrsnost i kvalitetu ponude, atraktivnost radionica, jedan od najboljih do sada. Službenih podataka nakon priredbe o broju izlagača i o posjetu nije bilo, ali dojam je da je izlagača bilo nešto više nego prijašnjih godina, kada ih je već bilo prepuno, a i da je posjetitelja bilo dosta više, naime dok se u prijašnjim izdanjima manifestacije u prvome dijelu poslijepodneva u dvoranama još i moglo disati, ove godine već od otvorenja i početka radnog vremena svjedočili smo velikoj gužvi.
_______________________________
Radionice
NEŠTO DRUKČIJE – Vrlo interesantna i silno – s pravom! – posjećena radionica bila je Nešto novo, u režiji Vlade i Martine Krauthaker, uz moderiranje Saše Špiranca. Na žalost, zbog kašnjenja prethodnih radionica što se odrazilo i na kasnji početak ove, i zbog ograničenoga vremena, završena je i prije nego što se moglo čuti odgovore na brojna postavljena zanimljiva pitanja nazočnih.
Krauthakeri su prezentirali vina koja nastaju u njihovoj pokusnoj proizvodnji, zasad do količine od oko 1000 litara, i ne nalaze se u prometu na redovnom širem tržištu, ali se neka mogu kupiti kod Krauthakerovih u podrumu.
Krauthaker, sklon istraživanju, u svom pokusnom nasadu ima čak 39 različitih sorata, među njima npr. i pijemontski Nebbiolo za koji se zna da izvan Pijemonta, osim u talijanskoj Valtellini kod Coma i uz granicu sa Švicarskom, teško daje dobar rezultat, a na ovoj prezentaciji podastro je vina linije Kuvlakhe od bijelih sorata Manzoni 2013 i Zelenac 2012 iz potpuno eko-obrađivanog vinograda i rađena uz maceraciju od 27 (Manzoni) do 60 dana (Zelenac) u inoksu te uz dozrijevanje godinu dana u inoksu (Manzoni) i tri mjeseca u barriqueu (Zelenac), zatim Merlot 2011 s maceracijom u dužini od 60 dana praćenom alkoholnim vrenjem u rotirajućim bačvicama od 500 litara i potom sa zrenjem u bačvicama opet od 500 litara u dužni od 1,5 godine, slijedili su kasna berba 2009 Cabernet sauvignona (50 posto) i Muškata ruže (50 %), pa polushi i s 15,5 vol % alkohola kao i sa slatkastim notama već u pravcu amaronea Merlot 2012 izborna berba (trganje krajem listopada) I, onda, dva slatka predikata – Graševina 2007 izborna berba i Zelenac 2011 izborna berba prosušenih bobica (14,5 vol % alkohola, 120 gr/l neprovrelog sladora, 6,5 g/l ukupne kiselosti). Uz te predikate vrijedi spomenuti Krauthakerovu opservaciju: kuća Krauthaker tih vina u Hrvatskoj plasira tek 10 posto, a u Francuskoj čak – 70 posto!
Finale – nešto manje znano za Krauthakera: sjajan stari vinjak od vina od zelene berbe Zelenca, trganoga s potencijalom za alkohol od 8 vol %, destilacija je bila do 65 vol % alkohola, potom je vinjak proveo tri mjeseca u inoksu a onda je stavljen na 10 godina u nove hrastove bačvice zapremnine 360 litara.
Uz svu ovu tekuću ponudu posluženi su mali zalogaji u kreaciji Esplanadine chefice Ane Grgić.
Što sam zapazio? Macerirani Kuvlakhei Manzoni i Zelenac mnogim nazočnima su se dopali, ali čini mi se da ih je radi toga da dostignu eleganciju trebalo znatno duže dozrijevati u bačvi. Vlado Krauthaker uz ova dva vina kazao je da je htio proizvesti kapljicu koja će svojim fenolima kao antioksidantima sama sebe štititi i bez dodavanoga SO2. Iz izlaganja je nekako u prvi plan došlo upravo pitanje dodavanja odnosno nedodavanja SO2 u vinu. No ostali smo bez odgovora je li doista u zdravstenome smislu za pilca neka mala, razumna količina radi efikasnije zaštite dodanoga SO2 tolika pošast za vino koje prije početka potrošnje treba dugo dozrijevati, ili, zapravo, s obzirom na uzance u produkciji današnjih konvencionalnih vina kao nešto neželjeno treba promatrati uporabu niza sredstava u trsju i niza drugih aditiva i razne intervencije što se rade u podrumu da se vino, uglavnom čim prije, dotjera za tržište.
Merlot 2011 bio je moj favorit u grupi ponuđenih Krauthakerovih vina, Cabernet sauvignon također vrlo dobar ali meni osobno u osobnosti manje dojmljiv nego merlot, Merlot 2012 izborna berba jako dobar ali i malo zbunjujuć, jer takav tip vina (ne takvo vino nego otprilike takav tip vina), svojstven u okolici Verone, ovdje nije uobičajen pa je opravdano pitanje koliko on znači danas, osim pokusa kao pokusa i slatkoće za one koji vole slađe note, doista nešto u marketinškome i tržišnome smislu za Kutjevačko vinogorje, odnosno – je li možda to put kojime Kutjevo treba ići u produkciji crnih vina… ■
_____________________________
Sad se nameće logično pitanje je li 10. jubilarno festivalsko izdanje ovime dosegnulo i svoj vrhunac. Bolje reći: je li u ovim prostornim okolnostima i ovoj koncepciji doživjelo vrhunac…
Podsjećam da je hotel Esplanade, u kojemu se festival održava gotovo od svojega početka, ograničen prostorom mogućim za izlaganje – a, eto, interes za izlaganjem i za posjetom je sve veći! Gužva je postala gotovo nesnosna, teško se probiti do stola, a u takvoj situaciji teško je i ozbiljnije degustirati i barem malo, i povezano, razgovarati s izlagačem. Glede pak izlagača, primijetio sam da je na pojedinim pozicijama bilo tako gusto da je izlagač imao čak jedva mjesta kolika je širina klasičnog banera, naime, baneri su se, jednostavno, preklapali… Inače, à propos banera, iz krugova organizatora čujem da nije ni dogovoreno da izlagači iza sebe postave svoj baner, međutim on je na ovakvim manifestacijama, posebice u gužvama, i te kako koristan ne tek kao reklama izlagaču nego i kao orijentir posjetitelju, jer svojom visinom na daljinu pokazuje gdje je koji ponuđač. Traži li se neki izlagač ciljano, katalog, ma koliko sadrži sve potrebne podatke o mjestu gdje je smješten, nije baš paktičan u mnoštvu koje zakriva stol izlagača…
Daljnje uguravanje novih izlagača, dakle povećavanje njihova broja, na ovaj sadašnji prostor bilo bi svakako na duži rok za festival kontraproduktivno, jer već sada je minimalni komfor narušen, a ako tako potraje to može dovesti do toga da izlagači, ili barem oni tzv. veći igrači, bez kojih je ovakva manifestacija nezamisliva, počnu odustajati od dolaska, ali i da publika, baš i zbog eventualnog izostanka tih vinskih zvijezda, počne zaobilaziti priredbu. U prilog stavu da su, kao uostalom i na svim drugim područjima, zvijezde eno-gastronomije magnet za posjetitelje govori i pogled na zagrebačku Arenu u vrijeme Hrvatskog festivala hrane i vina, inače, vrlo neukusno, od njegova izvornog termina u siječnju prebačenoga u studeni i to nekih tek desetak dana prije Zagreb Vino.coma: ma koliko je točno da je festivalom u Areni bilo ugodno prošetati baš zato što nije bilo velike gužve, toliko je indikativno i to da očito interes posjetitelja za događanje u Areni, za koje je ulaznicu trebalo platiti 40 kuna, nije bio toliki kao što je već godinama za dolazak na eno-gastro Zagreb Vino.com, gdje je ulaznica 100 kuna!
_________________________________
Radionice
BIJELI GROZD 2015 – Vinski podrumi postaju snažan sastavni dio turističke ponude, prodaja proizvoda na kućnom pragu sve je zanimljivija za naše vinare. Zadatak projekta Bijeli grozd koji je osmislila zagrebačka udruga G.E.T. (gastronomija, enologija, turizam) je istaknuti one vinske kuće koje se najviše trude i u turističkome smislu, javno pohvaliti njihov rad i uspjeh, dati im stimulans za nastavak, a svima ostalima dati poticaj za dodatni trud i razvoj kvalitete njihove ponude. Cilj projekta je unaprjeđenje usluge u eno-gastro segmentu turizma.
G.E.T. već četvrtu godinu prati stanje na terenu i nagrađuje najbolje ponuđače. Novost ove godine je da je poziv za glasanje poslan direktno eno-gastro znalcima i putnicima. Odazvalo se njih više od 500. Bodovi su zbrojeni, i izdvojeno je najboljih 25 vinarija iz svake od regija: Dalmacija, Istra i Kvarner, Središnja Hrvatska te Slavonija i Podunavlje.
Uz priznanja tim najboljima za 2015. za vrijeme Zagreb Vino.coma podijeljeno je, već po običaju, i nekoliko posebnih priznanja, jedno od tih je Dobar start a namijenjeno je vinarijama koje su se tek nedavno uključile u turističku ponudu, pa krenule dobro, s puno ambicija i entuzijazma. Tomislav Stiplošek i Silvija Munda kao okosnica G.E.T.-a smatraju da je debitantima bitno pokazati da je njihov rad primijećen, i time im dati poticaj da ustraju. Ostala posebna priznanja bila su za doprinos razvoju vinske kulture i za promicanje vinskog turizma. Stiplošek je naišao na podatak da u Austriji 14 posto od ukupnog prihoda od turizma općenito otpada na eno-gastro segment, a kod nas je to, rekao je, tek tri posto, dakle postotak bismo svakako trebali osjetno povećati jer potencijal postoji.
Dobitnici Bijelog grozda za 2015. su sljedeće vinske kuće, po regijama:
SREDIŠNJA HRVATSKA – 1. Vinski vrh Bolfan; 2. Vuglec-breg; 3. Šember
DALMACIJA – 1. Bibich; 2. Korta Katarina; 3. Saints Hills
ISTRA i KVARNER – 1. Kozlović; 2. Trapan; 3. Matošević
SLAVONIJA – 1. Belje; 2. Krautkaher; 3. Iločki podrumi
Ukupno u Hrvatskoj najboljih pet su: 1. Kozlović; 2. Bolfan; 3. Bibich; 4. Belje; 5. Trapan
Priznanje Dobar start dodijeljeno je istarskom podrumu Medea.
Posebna priznanja za doprinos razvoju vinske kulture primili su Karin Mimica, Boris Ivančić i Vito Andrić.
GET-ovci su najavili tiskanje vodiča s detaljnim pregledom i prikazom vinskih podruma što djeluju i u turističkom segmentu, što će i te kako turistima omogućiti lakše snalaženje. Zasad je predstavljena online verzija izdanja za sezonu 2015/2016. ■
_________________________________
Koje su opcije za dalje? Jedno desetogodišnje razdoblje uspješno je proteklo, ulazak u drugo od organizatora zahtijeva određene intervencije. Na temelju iskustva što sam ga stekao posjećujući glasoviti međunarodni festival vina i gastronomije u Meranu, na čijoj je koncepciji nastao i ovaj naš zagrebački festival hrane i vina, predlažem sljedeće:
da se festivalski press-biro, koji to zapravo i nije nego je tek mjesto gdje akreditirani novinari podižu ulaznicu, s prvog kata premjesti, na jedan stol (sasvim dovoljno), u predvorje hotela, te da se oslobođeni lijepi prostor na katu iskoristi za radionice. Ovako kako je s radionicama sada nije adekvatno. Neke su se, mogli bismo reći, masovnije, odvijale u podrumskom prostoru gdje je nekad bio Casinò, a neke su bile u vrlo malenoj prostoriji na prvome katu, odmah do ove gdje se do sada nalazio tzv. press-ured. Otvaranjem novog prostora za radionice otvorila bi se mogućnost i za veći broj kvalitetnih radionica, a vjerojatno bi se napokon izbjeglo vrlo neugodno čekanje na početak neke od mnogih radionica, kako se događa sada, zato što neki voditelji prekardaše mjeru pa produže svoju radionicu čak i za, kako je baš bilo sada s jednim work shopom s kojim se i počelo, za više od pola sata, pa to onda pomiče sve početke. Nezgodno je to što se radionice u tim manjim prostorima naplaćuju, pa i skupo (opravdano, jer nude ekskluzivan sadržaj), i netko tko je platio ulaznicu za festival i još i potrošio za radionicu svakako ne može biti zadovoljan što, umjesto da švrlja festivalom, gubi vrijeme i živce nepredviđeno čekajući na svoj program.
K tome netko tko u vremenu nakon službeno objavljenog termina njegove radionice ima druge planove, možda i nešto neodgodivo pa mora i otići još i prije početka (to se dogodilo baš meni!), može se, logično, i jako i s pravom ljutiti. Organizator svakako trebao osigurati nekoliko redara koji bi brinuli o tome da se poštuje vozni red.
________________________________
Radionice: Ekskluzivna viina
CLOS MONT-OLIVET CHATEAUNEUF-du-PAPE, VERTIKALA – Clos Mont-Olivet, Châteauneuf-du-Pape, Francuska. Clos Mont-Olivet na području vinogorja Châteauneuf-du-Pape ustanovio je Séraphin Sabon 1932. Danas kuću vode Céline, David i Thierry Sabon. Brinu o 11.5 hektara u području Rhône. Najpoznatije vino im je La Cuvée du Papete, na osnovi sorte Grenache (70–95%), sa dodacima Mourvèdrea (5-20%) i Syraha (5-10%). U radionici enolog Clos Mont-Oliveta Thierry Sabon te prof. Marin Berović kao moderator predstavili su vertikalu izuzetnih vina Le Cuvée du Papete od 1990. do 2012. ■
_______________________________
KAKO DO JOŠ PROSTORA?
Što se tiče redara općenito, oni su svakako u ovakvim prigodama nužni jer njihova uloga morala bi biti i u tome da pojedince koji pretjeraju s konzumacijom otprate do izlaza, ali i u još nečem važnijem – mogućem sprječavanju veće nesreće. To sam također zapazio u Meranu: središnja dvorana ville u kojoj se održava glavnina festivalskog sadržaja, dakle prostor gdje su smještene ponajveće zvijezde talijanske vinske scene, u nekim razdobljima dana, posebno popodne, zna također zavrvjeti, a redari na ulazu u dvoranu u tome periodu paze da unutra ne bude i previše ljudi, da se u slučaju npr. požara smanji opasnost od (većeg broja) žrtava. Redari u prepunu dvoranu propuštaju u tim nekim trenucima velike gužve samo toliko posjetitelja koliko ih upravo izađe…
Što se pak tiče zadovoljenja dosad stalno povećavanog interesa za nastupom na Zagreb Vino.comu, vrijedilo bi da organizator razmisli o tome da se ponovno u izlagački prostor pretvori cijeli Esplanadin restoran Zindfandel, kako je to bilo prije nekoliko godina kad su tu u režiji Hrvatske gospodarske komore predstavljene razne delikatese i vina. Međutim, ima i još nešto: postaviti uz Esplanadu još jedan šator. S obzirom da je na istočnoj strani, do Terase Oleander, park, na tu lokaciju ne bi trebalo računati, ali mogla bi se u obzir uzeti zapadna strana hotelske zgrade, hotelsko parkiralište uz Esplanadin Bistro. Tu bi se dobila lijepa površina. Za dva dana to, čini mi se, ne bi trebalo bitno narušiti ostavljanje automobila gostiju hotela, jer uz Esplanadu velika je garaža u kojoj se za ta dva dana valjda može, makar i uz određenu naknadu, rezervirati nešto parkirnih mjesta i osigurati za hotelske goste mjesta privremeno izgubljena na spomenutom gornjem otvorenom parkiralištu.
_____________________________
JANEZ ISTENIČ No 1, u OČEKIVANJU MOURINHA! – Gospodarstvo Istenič s Bizeljskoga, u vinogorju Bizeljsko-Sremič u vinorodnoj regiji Štajerska Slovenija, s 10 je hektara vlastitih vinograda a grožđe rabi još i od otkupa s pet hektara. Proizvodnja baznog vina za pjenušce kroz godinu kreće se kod njih do mjere da godišnje mogu staviti na šampanjizaciju oko 150.000 boca. Janez Istenič svojedobno je uvelike savjetima pomagao hrvatskom pjenušaru Ivanu Turku, koji ostaje zabilježen kao prvi suvremeni proizvođač pjenušaca klasičnom šampanjskom metodom u Hrvatskoj.
Godine 2018. obitelj Istenič obilježava 50 godina bavljenja pjenušcima. Isteniči su, uz podrum Radgonske Gorice u Gornjoj Radgoni, najstarija kuća pjenušaca u Sloveniji. Ujedno u Sloveniji ostaju zapisani i kao prvi vinski podrum u rukama individualnog privatnika koji je krenuo u pjenušce i specijalizirao se na tome području. Isteniči su i jedna od najnagrađivanijih pjenušavih podruma u susjednoj državi. Danas, inače, u Sloveniji ima 163 registrirana proizvođača pjenušavih vina.
Da bi prikladno obilježili i proslavili pola stoljeća bavljenja pjenušcima, Isteniči su na proljeće 2015. stavili u bunar na svom posjedu na dubinu od 15 metara nekih 50 boca pjenušca No 1 cuvée spéciale iz 2013. da na kvascu bude do 2018. i razvija se. Na proslavi jubileja planiraju i otvoriti 50 tih svečarskih butelja. Ukupno tog specijalnog cuvéea imaju oko 15.000 boca. Ostatak će još odležavati u boci na talogu, i degoržirat će se i plasirati ovisno o zahtjevima tržišta.
Isteniču je No 1 posebno drag jer podsjeća na njegovu nogometnu karijeru – bio je vratar ljubljanske Olimpije, a 1958. branio je i za omladinsku reprezentaciju Jugoslavije – generacija Zvonko Bego, Vasović, Jusufi… – u meču protiv Engleske (kod Engleza Bobby Moore) na glasovitom Stanford Bridgeu, gdje caruje Chelsea s trenerom Joséom Mourinhom. Pa je došao na zamisao da upravo Mourinha pozove kao kum pjenušcu No 1 cuvée spéciale i kao počasnog gosta na proslavi.
Inače, Janez Istenič, osnivač danas, eto, vrlo afirmirane pjenušave kuće na Bizeljskome, nekad davno namjeravao je biti profesor enologije, i zamalo da se to ostvarilo. Međutim ukazala mu se iznenada prilika da radi dosta na terenu uz dobru nadoknadu, pa je stekao materijalnu podlogu da sagradi i razvija moderni podrum te da se upusti baš u pjenušce, naime svojedobno kad je bio na praksi u Francuskoj kao stipendist francuske vlade oduševio se šampanjcima, a, k tome, primijetio je i da je bazno vino u Champagnei dosta slično onome s Bizeljskoga – dakle niži alkoholi, lijepa kiselost, fine arome. Tako se opredijelio za samostalni business. Prvih 100 boca napunio je 1968 godine; danas u svojoj arhivi ima još tri butelje iz razdoblja svojih pjenušavih početaka.
Od kraja šezdesetih pa dalje postupno se širio ne samo s podrumom nego i s proizvodima: uz pjenušavu glavninu danas ima male količine mirnoga vina, zatim stari vinjak i grappu, koje dugo dozrijeva u bačvici, u ponudi je 2003., a istaknuo se i u proizvodnji još nečega što spada u grupu ekskluzivnih proizvoda – balzamskog octa.
Pjenušci su kušani ovim redosljedom: No 1 brut, Prestige 2011 extra brut, Prestige 2008 extra brut, Prestige 2003 brut natur, Gourmet rose 2006 brut., Barbara extra sec, Rumeni muškat sec.
Da podsjetim: pas dosé odnosno brut natur je kategorija kod koje se tolerira do 3 g/lit neprovrelog šećera, extra brut je do 6 g/lit, brut može biti čak i do 12 g/lit, extra dry ili extra sec je oko 12 do 17 g/lit, dry/sec od 17 do 35 g/lit, demi sec: 34 – 50 g/lit, doux – iznad 50 g/lit. ■
_______________________________
Nadalje – nužno bi bilo još jače poraditi na dobivanju pokroviteljstava bitnih hrvatskih institucija kao ministarstava (poljoprivrede, turizma, gospodarstva, malog poduzetništva…), Hrvatske turističke zajednice, Županije, Grada, te jače poraditi na osiguranju većeg broja sponzora (ne nužno samo tvrtki iz Hrvatske!). Sve spomenute ustanove jednostavno bi morale uvažiti činjenicu da Zagreb Vino.com za Hrvatsku može biti gospodarski vrlo važna manifestacija, te bi se trebale se aktivno i angažirano uključiti. Uza sve to, organizator bi se napokon trebao odlučiti i na nešto što mu već neko vrijeme predlažu mnogi istinski ljubitelji plemenite kapljice: povisiti cijenu ulaznice za festival, npr. za 50 posto.
Svakako valja promisliti i o nekim organizacijskim pitanjima vezano uz sadržaj festivala. Pri tome mislim na koncept izlaganja. Festival je idealna manifestacija za internacionalnu proimidžbu hrvatskog vina ali i općenito hrvatske gastronomije. Kao što je to u Meranu, mislim da bi vrijedilo izlagački prostor smisleno podijeliti na zaokružene tematski logične segmente, primjerice, nabacujem nasumce mogućnosti – na Top 50 hrvatskih proizvođača vina, u segmentu hrane npr. na prostor istaknutih hrvatskih specijaliteta poput pršuta, šunke, sira, kulena, slanine, salame, tartufa, mariniranih odnosno usoljenih ribica i plodova mora, maslinovog i bučinog ulja, vinskog i balzamskog octa, zatim na prostor za pjenušce, prostor za slatka desertna vina, prostor gdje će biti proizvođači sve popularnijih narančastih, odnosno maceriranih vina, prostor za eko-proizvođače, biodinamičare, prostor za proizvođače i vina i sira koji imaju vinograde odnosno uzgajaju blago na specifičnim područjima, npr. koji trsje imaju na većim visinama na brdu odnosno koji krave i ovce pasu u brdu ili pak ovce – kako je npr. na Pagu – uz more, prostor za proizvođače delikatesa od svinje držane na otvorenome i od pasmina koje su ovdje domaće odnosno bliske kao npr. crna slavonska svinja, turopoljska svinja, mangulica.
Dio izlagačke površine pod radnim nazivom Udruge mogao bi biti predviđen za udruge vinara (Vinistra, Graševina Croatica, Hortus Croatiae…) odnosno udruge proizvođača delikatesa (Istarski pršut, Drniški pršut, Baranjski kulen…), odnosno OPG-e uključene u turističku ponudu, tu bi bila pozornica za skupni nastup kroz koji bi se omogućilo i onim sasvim malim ali tržišno prisutnim proizviđačima da se pokažu. Možda bi se poseban prostor mogao odrediti za nastup mladih novih vinara, koji su uspješno preuzeli kormilo tvrtke od svojih roditelja…
Što se tiče prijedloga za okupljanje na zajedničkome prostoru npr. Top 30 ili Top 50 hrvatskih vinara, eto baš od ove godine postoji za to i te kakva podloga – rezultati nacionalnog ocjenjivanja Vina Croatia, s kojim se, zahvaljujući uvelike i animaciji i inzistiranju upravo prof.
Ivana Dropuljića, krenulo upravo ove godine i glavne medalje s kojega su i podijeljene na otvorenju Zagreb Vino.coma 2015. Bitno je reći da su kao ocjenjivači angažirani iskusni kušači i iz inozemstva, dakle to je, uz dovođenje inozemnih vinskih i turističkih novinara s čime se prakticiralo prijašnjih godina, ali i s dovođenjem na festival i stranih vinskih trgovaca, lijepi korak da se u svijetu iz pravih ustiju čuju lijepe riječi o hrvatskim proizvodima… Ali, ne samo to: na festivalu Zagreb Vino.com već eto drugu godinu dodjeljuju se i odličja najboljima s cjelogodišnjeg ocjenjivanja vina s hrvatskoga tržišta u organizaciji Kluba Vinske zvijezde okosnicu kojega čine znani vinski novinari večernjakovac Vitomir Andrić, koji ima i blog VitoVino, Ivo Kozarčanin iz 24sata i s blogom Bakohv sin, te Željko Suhadolnik iz Svijeta u čaši i s blogom Suhiucasi…
To su dakle moja promišljanja. Ne moram biti u svemu ovome u pravu, ali mislim da u dobrome dijelu u pravu jesam!… ♣
_______________________________
Radionice
TOKAJI ASZÚ VERTIKALA 2011 – 2006, KUĆA HOLDVÖLGY – Tokaji aszú, jedinstveno i kultno vino najsjevernijeg mađarskog vinogorja – u preporodu je. To botritizirano desertno slatko vino polagano se vraća na svjetsku scenu s vrhunskom kakvoćom iz sve više podruma. Na ovoj degustaciji koju je vodila Natalija Demko iz vlasničke obitelji posjeda Holdvögly prezentirana su vina iz godišta od 2011. do 2006. a s maksimalnih šest putnji odnosno šest puttonyos, odnosno šest púta. To znači da se mošt ili vino od grožđa za sadnju dozvoljenih sorata Furmint (Moslavac, Šipon), Lipovina, Muškat s malom bobicom (Muscat à petit grains), Köversolo, pa Kabar, a to je križanac između Lipovine i Bouviera, i Zeta, a to je pak križanac između Furminta i Bouviera, po svakoj tradicijskoj Gönci bačvici od 138 litara miješa sa po šest púta posebno branih aszú odnosno botritiziranih prosušenih bobica tih sorata s time da, kako kaže Natalija Demko, svaka puta prima po 25 kg, dakle na količinu od 138 litara mošta ili mladoga vina u ovome slučaju ide po 150 kg aszú bobica. Nakon alkoholne fermentacije vino dozrijeva u drvu po nekoliko godina, a Natalija Demko preporučuje da ga se počne trošiti nekih šest godina nakon berbe… Tokaji aszú se inače tradicijski puni u boce zapremnine pola litre, a maloprodajna cijena takvoj boci kreće se oko 50 eura. ■
_______________________________
_________________________________
ATELJE OKUSA SVIJETA u ČAŠI – Po dugoj tradiciji, revija Svijet u čaši održala je u Esplanadi svoj znani godišnji Atelje okusa. Unatrag nekoliko godina on se odvija u sklopu festivala Zagreb vino.com. Ove godine Atelje okusa imao je posebnu dimenziju: promociju knjige Atelje okusa – Blaževa kuhinja, s Damirom Blažem Folnegovićem u glavnoj ulozi, te najavu izlaska ovoga, 150. izdanja časopisa posvećenog eno-gastronomiji i turizmu, tu su protagonisti, uz golemu i vrlo okusnu tortu samoborske slastičarnice U Prolazu, te uz delicije brojnih hrvatskih ugostiteljskih objekata i pogona za proizvodnju delikatesa, kao Stari Puntijar, Kamanjo, Zigante tartufi, Deno, Villa Kapetanović, Agava, Hotel Srakovčić, Igomat, mesnice Borošak, ribice Čiho…, bili Mladen Horić, Marko Čolić i Željko Suhadolnik, koji su izmislili, realizirali i uglavnom sâmi pune 23 godine stvarali časopis. ■
Evo i prizora s ovogodišnje ateljejske svečanosti:
SuČ – 12/2015
Hrvatski festival hrane i vina 2015/ KUŠAJTE LJUBAV NA STOLU!
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
U ZAGREBAČKOJ ARENI NA, KAKO JE ORGANIZATOR REKAO, NAJVEĆEM ENO-GASTRO OKUPLJANJU U REGIJI NASTUPILO JE 320 DOMAĆIH i STRANIH IZLAGAČA, 16 NAŠIH ŽUPANIJA PREDSTAVILO JE SVOJE ENO-GASTRO DESTINACIJE
Zagrebačka sportska dvorana Arena bila je poprište, kažu neki, najvećeg eno-gastro okupljanja u regiji. Tamo se odvijao treći i trodnevni međunarodni Hrvatski festival hrane i vina 2015. Pod mottom: KUŠAJTE LJUBAV NA STOLU! Sudjelovalo je 320 domaćih i stranih izlagača, 16 hrvatskih županija predstavilo je 34 svoje vinske i kulinarske destinacije, održano je 11 atraktivnih vinskih radionica.
– Upravo je i cilj ovog festivala da kroz vrhunska domaća autohtona i tradicijska jela te vina pomaže u definiranju Hrvatske kao uzbudljivog eno-gastro odredišta – rekla je direktorica festivala ĐurđaProtić.
Vukovarsko-srijemska županija prvog je dana festivala donijela atraktivan program Okusi Srijema i Slavonije, a moglo se kušati niz domaćih delicija poput podljevanog sira, satrice, taški, rezanaca s makom, svatovskih kolačića… I zaliti ih kapljicom vinara P.Z. Trs, Dolić-Kraljević, Ivana Čobankovića, Buhača, Vitisa i Iločkih podruma.
Drugog dana festivala u eno-gastro smislu predstavila se Osječko-baranjska županija, koja se u suradnji sa zakladom Mladi kuhar pobrinula za demonstraciju tradicijske pripreme šarana na rašljama. Porcija šarana prodavala se po cijeni od 10 kuna a prikupljeni novac usmjeren je u zakladu Mladi kuhar koja pruža podršku u edukaciji učenika i promicanju zvanja kuhara i konobara.
Hrvatska zajednica županija i Hrvatska gospodarska komora na grupnom izlagačkom prostoru podastrli su uz pomoć različitih udruga iz segmenta poljoprivrede i prehrane niz zaštićenih domaćih proizvoda poput pršuta, kulena, domaćeg zelja, krumpira, maslinova ulja.
Slovenac Aleš Winkler iz Ljubljane je došao u Istru i u sirani Kumparička proizvoditi sir, a grupa Slavonaca otišla je u Sloveniju i u Celjske mesnine odnijela recept z! proizvodnju kulina, i još su se time ti Slavonci na štandu i hvalili! Taj slavonsko-slovenski (igra slova, sitna ali bitna!) kulen Celjske mesnine plasiraju pod markom Z‘dežele, i u Hrvatskoj, kako su rekli, preko nekoliko većih robnih kuća, maloprodajna cijena navodno je oko 120 kuna za kilogram. Toliko o teranu…, pardon, o kulinu.
Pažnju su plijenili razni kuhari koji su uživo pred publikom demonstrirali prigotavljanje svojih omiljenih slanih i slatkih jela. Cooking showovi odvijali su se na dvjema velikim pozornicama.
Jedna je radionica bila posvećena starom međimurskom desertu na način mamice. Tradicijski međimurski desert nije, čuli smo, gibanica, kao što to većina danas smatra. Najuobičajeniji su deserti bili kruh s masti i sa šećerom, ribane jabuke sa šećerom, močjak (koji ima i slanu varijantu), riža na mlijeku, zlevanjka… Palačinke su do nas stigle kasnije.
Vrhunski kuhar Jure Tomič preporučio je hit-specijalitet svojega lokala Osterija Debeluh u Brežicama – torticu od goveđeg tartara, gusja jetra i prepeličje jaje.
Damir Modrušan iz restorana Zigante u Livadama predstavio je dakako specijalitete s tartufima, jedan od njih je New Ham & Eggs” s crnim tartufom.
Kuhari restorana Badi iz Umaga odlučili su se za jela s tunom, konkretno za tartar od tune i mrkve te carpaccio od tune.
Prehrana bez glutena sve je jači trend u svijetu, ali i u Hrvatskoj. Da hrana bez glutena može biti i te kako okusna dokazivao je chef Branko Ognjenović na radionici Bezglutenska prehrana za bolji imunitet.
Chef Braco Sanjin iz splitskog restorana Kadena kombinirao je lomljeno zrno pšenice s dimljenim plodovima mora i azijskom hrustom.
Na Hrvatskom festivalu hrane i vina nastupili su i ove godine MAM-VIN i revija Svijet u čaši, koji su naglasak stavili na svoj najnoviji projekt – knjigu Atelje okusa – Blaževa kuhinja, nastalu kao slijed naših godišnjih tradicijskih Ateljea okusa i kao rezultat suradnje s Damirom Folnegovićem Blažom s kojim smo na TV-Mreži realizirali seriju emisija Blaževa kuhinja. Atelje okusa Svijeta u čaši bio je i literaran i vrlo okusan– ponudili smo na kušanje delicije iz radionica Deno, Kamanjo, Zlatne gorice, Polovanec, Borošak, Igomat. ♣ SuČ – 11/2015
KROZ SVIJET U ČAŠI i NA TANJURU/THROUGH THE WORLD IN A GLASS AND ON a PLATE – 11.2015
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Vrijeme darivanja
ERA, A’GIUPKA i MY WAY – Makedonski Vranec u tri izdanja Bovina: bogme tri zaista snažna punokrvna vranca boje tinte – Era, A’giupka i My Way. Već i s jednom od te tri konjske snage od 15 do 16,5 vol % možete u nebo! Silni su to vranci, bogme. Oni pasu u brdu, na ponajboljim i idealno osunčanim pozicijama. Gazda međutim dobro pazi da ne divljaju… drži ih stalno na uzdi. Urod po trsu je tek 150 grama! Manji urod, veća snaga i gustoća. Punokrvna im je i cijena, ali kad nešto vrijedi ne može biti i jeftino, k tome Božić i Nova godina samo su jednom u godini: A’giupka se odaziva 50 eura za butelju od 0,75 l, My Way pak na triput toliko, a Era na 200 eura. Enolog Boris Nećev, na slici s kuharom i gastro edukatorom Robertom Riplijem iz zagrebačkog Gastronomada (koji je uz ova vina prigotovio odličan gulaš s vrancem – da li i od vranca?!) kaže da dok su prije kratkoga vremena padali komentari ah, pa tko će dati za butelju toliki novac, sada se sve češće čuje pitanje: a gdje se ta vina mogu kupiti?… ■
Vrijeme darivanja
AMFORA PO PELJEŠKI – Amfora ne mora biti uvijek sinonim za narančasto vino i za nešto što vinoljupci ne prihvaćaju, naprotiv! Postoji vino iz amfore koje će u organoleptičkom smislu lako, kao dar, prihvatiti najšira publika. Edi Bajurin i Ivo Šegović iz tvrtke Edivo iz Janjine na Pelješcu amforu, iz koje se kasnije vadi vino, primjenjuju na posve drukčiji način od Gruzijca i ovdje nam bližih Gravnera, Tomca, Kabole, Šembera…
Gotovim vinom što se nalazi u butelji napune amfore oblika koji se vidi na slici, potom te amfore dobro zatvore i slože ih u kaveze koje onda potapljaju u more na nekoliko mjesta uz obalu Pelješca. Na dnu u carstvu morske flore i faune amfore budu od 18 do 24 mjeseca. Što se događa? Na vanjske stijenke amfore nakupljaju se flora i školjke, i kad se nakon godine i pola odnosno nakon dvije godine amfora izvadi iz mora ona je svojevrsno likovno remek-djelo prirode. Koje na tržištu, naravno, ima svoju cijenu. Dok boca plavca Edivo koja nije bila u moru u maloprodaji stoji oko 90 kuna plus pdv, dotle jednaka samo morski ukrašena boca s istim vinom a koja je provela 1,5 godine pod morem stoji 390 kuna plus pdv, komplet boce s istim vinom stavljene u amfore i amfore ostavljene dvije godine da leži na morskome dnu skače na 1650 kuna plus pdv… ■
Vrijeme darivanja
NEKI DRUGI VELIKI MERLOT, i MALI GROSS – Kod zagrebačkog Bornsteina i neki drugi merlot – Altromerlot! O čemu je riječ zna ova dama iza velike boce… koja istodobno može dati i objašnjenja o velikom (Gross) vinu – koje odlični vinogradar/vinar Alois Gross iz austrjske Južne Štajerske puni u – male butelje… ■
Vrijeme darivanja
MEAT the KING! – Meat je na engleskome meso, a meet je glagol koji znači sresti. Izgovor je vrlo sličan, tako da se obje rječi mogu uspješno upotrijebiti: Meat the King – Meet the King (Meso je kralj, i Sresti Kralja, dakako riječ je o Kralju Meso!). U ovim predblagdanskim danima želim vam da – sretnete Kralja, ili još bolje, da taj Meat the King sretne vas! Stiže vrijeme darivanja, traže se prikladni darovi, danas j vrlo popularno poklanjati nešto iz segmenta eno-gastronomije – kakvu bocu vina odnosno neki specijalitet, delikatesu, sve u lijepoj, elegantnoj ambalaži. Tihomir Smoljanec, stručnjak za meso, i njegova supruga Snježana, iz Zagreba, dobro su se pripremili: nedavno, baš u pravo vrijeme da iskoriste i pretprazničnu šoping-groznicu, otvorili su boutique Meat the King, u zagrebačkom Boćarskome domu.
I tu, u lijepim pakiranjima različite veličine, nude razne mesne prerađevine vlastite produkcije a od crne slavonske svinje – mast, čvarke, kobasice, salame… te (sjajne!) steakove od mlade junetine iz tzv. suhog zrenja, odležane od 20 do 45 dana. Lokacija boutiquea sjajna: odmah do vinoteke Svijet vina, tako da se ekskluzivno meso može dopuniti onime što mu najbolje odgovara: vinom… Proizvodi fini, cijene nešto više, ali, ponavljam onu staru – Božić je jednom u godini!… ■
SMJELI u METROPOLI – Smjeli je Splita osmjelio se i samouvjereno (s pravom!) stigao u Zagreb: majstor za pršute s pogonom za preradu u Dugopolju upravo je otvorio prodavaonicu u Zagrebu, u punom središtu grada, u prostoru uz ulaz, logično, u Hrvatsku obrtničku komoru. Uz pršut Vlade Prančić Smjeli nudi, pancetu, kobasice nudi i razne druge dalmatinske delikatese, ne samo od mesa, primjerice i maslinovo ulje… Dobro je znati!
Vrijeme darivanja
RAVNOTEŽA DARA – Darivanje je u ovome razdoblju godine, pred njen kraj, posebno aktualno, ali ovdje je riječ ne tek o sezonski prigodnome poklonu nego o univerzalnom poklonu. Grad Sveti Ivan Zelina pripremio je uistinu vrlo reprezentativan dar za svoje posebne goste, dar koji će općim izgledom i tipičnim proizvodom podsjećati na cijeli zelinski kraj: vrlo elegantnu drvenu kutiju tamne mahagonijske boje za bocu vina, na čijem su poklopcu s unutrašnje strane pričvršćeni otvarač, čep, lijevak i prsten što se stavi na vrat boce da spriječi da se vino nakon točenja cijedi po flaši.
U kutiju, s decentno stavljenim navodom grada te grbom Svetog Ivana Zelina u bijeloj boji, metnuta je butelja kraljevine, koju Zelinčani forsiraju kao svoju, vino zaštićeno i kao robna marka Zagrebačke županije. Kutija i nastojanje da se uzdiže i propagira svoje – sve pet i za svaku pohvalu, ali… narušena je ravnoteža! Za puni pogodak potrebno je, logično, da vino, boca i oprema butelje budu jednake težine (naravno, ne mislim na gramaturu!) kao i kutija… ■
ROCKIN’ GOOSE – Kakvog li koncerta!
Kao pripadnik rock generacije uvijek sam smatrao gitaru svojim najdražim glazbenim instrumentom. A onda, prije koji dan, nađem se u restoranu Attile Gerea u Villanyju, vidim taj bas i – odmah se zaljubim u njega. Baš taj bas je inače osobito u studenome I prosincu vrlo u skladu s eno-gastronomskom ponudom Villanyja, baziranom na mesu guske i punokrvnome Villany Francu. I bez glazbenog obrazovanja uspio sam dobro odsvirati (i odljuljati!…) na tome basu legendarni hit grupe Johnny & The Hurricanes Rockin’ Goose, koji bi, po meni, trebao postati svojevrsnom himnom predjela na jugu Mađarske vrlo blizu grance s Hrvatskom a gdje uspješno uzgajaju Cabernet franc i guske… ■
STVARNO PAMETNI TELEFON! – Bogme, stvarno pametan i svestran telefon! Multipraktik! Renata Dani ima što raditi kad ne telefonira… Jednostavno, nema vremena da se dosađuje.
Martin nas veže i spaja…
KAD VINSKI BIŠKUP OCJENJUJE AJVAR! – Došel je, došel, sveti Martin, on ga bu krstil, ja ga bum pil… Martinjska atmosfera raširila se na cijeli tjedan, četvrtinu studenoga, a kako i ne bi kad je Martinje palo u srijedu, dakle baš na sredinu sedmice. Među prvima startalo je Kutjevo, Samoborci su se veselili u ponedjeljak, glavnina fešti predviđena je bila dakako na sam dan sv. Martina… Zgodno u Samoboru, u organizaciji neformalne udruge Samoborski šmekeri, iz koje su se toga popodneva kao najangažiraniji pokazali znani lokalni ugostitelji Marijan Žganjer i Stjepan Grgos: u sklopu martinjske svečanosti organiziran je izbor najboljeg – ajvara, a sudjelovati je mogao svatko tko je donio teglicu na kušanje.
U žiriju: chef Stevo Karapandža, koji se inače ovoga ljeta zauvijek vratio iz Švicarske gdje je dugo radio te koji se nastanio u Lovranu i sada kao gastro-savjetnik pomaže u tamošnjem hotelu Millenium, zatim Damir Folnegović Blaž, koautor ovih dana izdane knjige Atelje okusa – Blaževa kuhinja, Radovan Marčić Masterchef, Branko Lovrić i Željko Suhadolnik. Na kušanje je podastrto 25 uzoraka, a pobjedu je odnio ajvar prijavljen pod imenom i prezimenom – Zdravko Čolić! Navodno je riječ o pravome Zdravku Čoliću. Malo je nedostajalo da šampionsko priznanje preuzme isto tako legendarni – ali fotograf i fotoreporter – Marko Čolić… Ideja o ocjenjivanju ajvara vrlo je dobra, priča je oplemenila veselicu. Bilo bi dobro da se za idući put naprave bolje pripreme, a i to da se tema proširi i na druge tipične proizvode, takvo događanje ne samo da sadržajno obogaćuje ustaljeni program nego može poslužiti i kao svojevrsni poligon za otkrivanje budućih masterchefova a i kao dobra reklama za tipične proizvode i za mjesto gdje se priredba događa.
Ceremonijal krštenja mošta na vino vodio je, uskočivši iz uloge đaka Večernje škole i kuhara u Blaževoj kuhinji u odjeću vinskog biškupa, Blaž Folnegović, pratnja su bili odlični zagorski mužikaši Črleni lajbeki iz Oroslavja. Očekivalo se da će pater Blažek nakon što je pokrstio mošt kumovima što su držali kumče te gostu-vinaru iz Bizeljskoga Marijanu Kelharu pred svima darovati po knjigu Atelje okusa–Blaževa kuhinja, ali to se nije dogodilo, očito kad je Blaženko u biškupskoj odori osjećaj za marketing mu se zatomi…
OD KOPITANCA DO PLEMENITANCA – Pijme brati vince, voda naj stoji, naj je pije žaba koja v njoj živi! Cijeli tjedan mi ga jesmo pili pili…. Ali tek od srijede pilo se ono pravo, jer krstom je napokon toga dana moštek prestal biti kopitanec, naime čarobnim činom vinskog biškupa pretvoren je u mlado vino s, navodno, plemenitim svojstvima. Toliko plemenitim da je s tim novim dobivenim statusom samo klizilo niz grlo – na radost prometnih patrola…
Martinjske krstitke posvuda, vinskih biskupa puno, čudi što se u cijeloj priči jače ne eksponiraju i čašne sestre, red koji već neko vrijeme s uspjehom djeluje u Zagrebu a po potrebi i u široj okolici.
U Svetom Ivanu Zelina kao vinski biškup ceremonijal je vodio gradonačelnikov otac Ivan Košćec Icman, uz pomoć HPD Zelina i glumaca kazališta ZAmKA. Počelo je s izborom fiškuša i oberfiškuša, osoba koje su svaka za svojim stolom morale brinuti da svi nazočni uzvanici, zaduženi za pražnjenje, imaju uvijek pune kupice. Pri polaganju zakletve za fiškuša trebalo je na ex popiti čašu mladoga vina. Najbrži kandidati promovirani su u oberfiškuše, a među tim oberfiškušima bila je gopođa Štefica zvana Kolinda, koja je svoje vino mahnula za 4,9 sekundi, cijelu sekundu hitrije od npr. znanog novinara Tomislava Radića… U posljednji trenutak posao fiškuša zgrabio je Kralj Tomislav, dragan od aktualne vinske kraljice Zagrebačke županije Zelinčanke Helene Čegec na kraju mandata, pored koje sjedi dogradinačelnica Zeline Ivana Puhelek.
FINIŠ u ZAGREBU, ALI JOŠ NIJE i GOTOVO! – Finale je bilo na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, gdje su se u okviru manifestacije Martin je u Zagrebu kroz cijeli tjedan nudili vino i mesne prerađevine, te druge delicije. Pretežito su ponuđači bili proizvođači portugisca s Plešivice. Točno u podne na Jelačić-placu pojavilo se nekih desetak vinskih biškupa sa svojim miništrantima, i pod vodstvom vinskog biškupa prepuštovečkoga Ivana Lipara održana je koncelebrirana misa.
Koncelebracije su inače postale popularne: istoga dana na Hrvatskom festivalu hrane i vina u zagrebačkoj Arena – sommelijerska koncelebracija! Jelena Valentić Šimić okupila je – stidljivo uz mineralnu vodu! – na svojoj radionici Sandija Parisa i Karin Rupena Perdec iz Istre, te Sinišu Lasana, aktualnog prvaka kontinentalne Hrvatske u sommelijerstvu, i Zagrepčanina Ivana Juga. Bilo bi dobro da se dvije koncelebracije spoje, pa da budemo sigurni da ćemo piti kršteno, blagoslovljeno i zahvaljujući dodatnom stručnom izboru i osobito kvalitetno…
U martinjskom tjednu drmalo se da i bačva nije izdržala u uspravnom položaju… Hej bačvice što s’ se nakrivila/ Jesi l’ možda ti u Pisi bila?/ Il’ si možda za Martinje pila/ Il’ te moja škvadra ispraznila…/ Lijevo, desno, nigdje moga stana/ oj bačvice, alaj si pijana…
Ali tu nije bio još i kraj: nakon vrlo kratkog predaha novo iskušenje: po tradiciji, trećeg četvrtka u studenome, mladom portugiscu se pridružio beaujolais nouveau!… ■
DRAGECOVO 2015! – Dragutin, Drago, Dragec, Dragica, Karlo, Karla… početkom studenoga, uvod u Martinje. Zašto da budu samo Anton, Ivan, Josip, Stjepan?… Pa, svaki imendan odlična je prigoda za druženje, feštanje, iskazivanje dobrih želja. Važno je da susreti budu sadržajni, i da se na njima i s njih šire dobre vibracije i prijateljstvo.
Na svome dvorištu, oko okruglog stola mudro postavljenog tik uz kamin s ražnjem i roštiljem, domaćin i Drago Kurtalj i njegova supruga Dubravka okupili su danas, uz odličan copanjak, sjajan domaći bakin kuružnjak, kobase sa zeljem, racice s ražnja z mlincima, jako dobar pjenušac DRI i sve bolja suha vina pa i predikate, podosta vitezova iz svijeta eno-gastronomije…
Kod Drage na Plešivici skupovi na Dragecovo postaju pomalo tradicijom. Ove godine Kurtalj imao je čak trodnevno, moglo bi se reći i četverodnevno imendansko događanje: nakon ovog današnjeg, UOČI, kod njega doma na Plešivici, pa baš na sam na imendan, u ispostavi obiteljskog gospodarstva u simpatično i po domaće uređenoj kušaonici plešivičkih vina u zagrebačkoj Novoj Vesi, i onda ponovno u srijedu kad Drago i inače tamo – i osobno nazočan – nudi besplatni domaći ručak kao dar kuće… I na kraju – Atelje okusa!
Drageci, Dragice, Karleki, Karle, prijedlog dugoročne akcije: dođite kao slavljenici Kurtalju, donesite kao dar dobro raspoloženje, možda padne kakav dogovor da ubuduće svake godine 4. studenoga Kurtaljeva kušaonica u Zagrebu bude mjesto susreta Drageca i Dragica i s organiziranim programom… Život je kratak, i jednokratna je pojava, iskoristimo ga za nešto lijepo…■
________________________________________________
ATELJE OKUSA BLAŽEVA KUHINJA – Revija Svijet u čaši, koja na je na Martinje 2015. napunila 23 godine neprekidnog djelovanja i redovitog izlaženja, jedna je među prvima, ako ne i prva, koja je u Hrvatsku donijela prezentacije ponajbolje kapljice naših vrsnih vinara sljubljene sa sjajnim kreacijama na tanjuru naših vrsnih chefova. Iz najboljih pak ugostiteljskih objekata, u nastojanju da se vijesti o ponudi prošire i da se uđe u što širi krug obožavatelja fine papice i fine kapljice, startali smo potom i s pokretnim Ateljeom okusa, u specijalno pripremljenom kombiju.
Sad je eto nastupila i treća faza – nastavak čuvenih Ateljea okusa revije Svijet u Čaši – u knjizi! U izdanju MAM-VIN-a d.o.o. Za to je, uz mam-ovca Mladena Horića, uvelike zaslužan Damir Folnegović, znan kao Blaž iz tv-Večernje škole i kao voditelj Blaževe kuhinje u seriji s istim imenom na malome ekranu na programu Mreže TV.
Knjiga Atelje okusa–Blaževa kuhinja promovirana je i predstavljena javnosti u simpatičnoj Vinskoj kleti plešivičkog vinogradara/vinara Drage Kurtalja u Novoj vesi u Zagrebu (dosta toga se, eto, u posljednje vrijeme događa kod Drageca!), među uzvanicima npr. Zdenka Mesić iz Ministarstva poduzetništva, sudac Općinskog suda u Zagrebu Mirko Klinžić, glavna urednica Drugog programa Hrvatskog radija Jadranka Rilović, pa Zoran Kovačić direktor Mreže TV, profesor iz ugostiteljstva Aco Asanović, znani zagorski mesar Željko Borošak iz Klanjca, Saša Zec i Robert Kujundžić iz marketinga Jamnice, radio i voditeljske zvijezde Davor Dretar Drele i Ljudevit Grgurić Grga, brojni novinari…
Ovo najnovije izdanje MAM-VIN-a svakako je zabavno i edukativno! Lijep način kako da se priđe vinu i da se s njime uz dobru hranu doista uživa. Knjiga je sa 168 stranica, bogato ilustrirana, a podastire recepte šezdesetak vrhunskih restorana diljem Hrvatske. Uz svako jelo sljubljena je prikladna kapljica, iz proizvodnje nekog od prvoligaških vinara Lijepe naše.
Knjigu je moguće kupiti u restoranima koji su u njoj, te preko Tiska. Cijena: 150 kuna. ■
SEZONA GLJIVA – Čini se da, što ljepše izgleda, to je – otrovnija! Jelo ili – ukras… Sve su gljive gledljive, i to stalno, sve su gljive i jestive, no neke – samo jedanput!
Koje su gljive samo gledljive a koje (i) jestive, i to više puta, dobro znaju chefovi Časlav Matijević i Međimurka Sandra Nedeljko, koji su nedavno u restoranu-pansionu Mamica u Puščinama priredili izložbu (umjetnički aspekt) gljiva s oznakama o tome koje su otrovne (edukacijski kutak) i degustaciju finih jela (gastro-segment) od višekratno jestivih gljiva… ■
Advent u Zagrebu 2015.
BLAGDANSKA POTROŠNJA – 11,5 MILIJARDI KUNA! – Zagreb je zasjao! Raskošnije nego ikad. Počelo je vrijeme adventa. Navodno je Zagreb s obzirom na ukrašenost i atmosferu proglašen jednom od nekoliko najpoželjnijih adventskih odredišta u Europi!
Ukrasi, lampice, šarenilo, jelke, štandovi, hrana i piće, golemo klizalište rock-koncerti, uistinu poseban dekor u središtu grada, na Trgu bana Jelačića, Europskom trgu, u Bogovićevoj, na Zrinjevcu, Trgu Kralja Tomislava. Brojni stanovnici metropole u obilasku. Period potrošnje startao je. Ponuđači zadovoljno trljaju ruke.
U Hrvatskoj gospodarskoj komori procjenjuju da će građani u nas uz blagdane 2015. potrošiti oko 11,5 milijardi kuna! To bi bio prvi rast nakon četiri godine, Izjavila je pomoćnica direktora Sektora za trgovinu HGK Tomislava Ravlić. Dodala je kako razlog takve procjene leži u rastu prometa u trgovini na malo u posljednjih 14 mjeseci te povećanju netto plaća uslijed izmjena Zakona o porezu na dohodak, što je pozitivno utjecalo na osobnu potrošnju.
Iz HGK pozivaju građane da pri kupnji daju prednost hrvatskim, domaćim proizvodima. Samo pet posto veća potrošnja domaćih proizvoda imala bi ljekovit učinak na hrvatsko gospodarstvo, istaknula je Tomislava Ravlić… ■ SuČ – 11/2015
Buying Guide/ VINSKE ZVIJEZDE 2015
VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
ŠAMPION OVOGODIŠNJEG OCJENJIVANJA: ZAGORSKI MAJSTOR ZA PREDIKATE BORIS DRENŠKI BODREN
Ove godine Klub Vinske zvijezde, kičma kojega su novinari Vitomir Andrić, Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik, održao je osam degustacija u tijeku kojih je, uz sudjelovanje ukupno 26 ocjenjivača (spomenutom trojcu na kušanjima su se pridružili enolozi, sommelieri, vinski trgovci… ukupno je uvijek komisija brojila po sedam članova), vrednovano 240 uzoraka vina.
Jedno je vino u 2015. osvojilo Veliku zvijezdu, što znači da je prešlo 98 bodova, 11 je vina dobilo priznanje s pet zvjezdica što znači da je prešlo 95 bodova, 36 vina zakitilo se s četiri zvjezdice a to znači da su na kušanju uzeli između 90 i 94,99 bodova, dok je 80 uzoraka završilo sa po tri zvjezdice, za što im je bilo potrebno dosegnuti razinu od 85 do 89,99 bodova.
Šampion 2015 je Boris Drenški Bodren.
I ove godine dodijelili smo Smješka, za vina koja su osvojila visoki broj bodova a diče se odličnim odnosom između kvalitete i maloprodajne cijene.
Srdačno čestitamo dobitnicima.
Vito Andrić, Ivo Kozarčanin i ja zahvaljujemo ocjenjivačima na sudjelovanju i na velikome trudu, zatim svima koji su omogućili da o njih uzmemo vina za ocjenjivanje, kao i domaćinima naših degustacija u tijeku 2015, a to su bili zagrebački restorani Katedralis, Sheraton, Konoba Dida, Apetit City, Bistro Apetit, Bistro Jadranka, Zelendvor i Bistro hotela Esplanade.
Veliko hvala i organizatoru festivala Zagreb Vino.com koji nam je omogućio podjelu odličja na toj svojoj manifestaciji u hotelu Esplanade.
Hvala dakako i Vrutku i PIK-u Belje kao sponzorima dodjele priznanja.
DOBITNICI
CUVÉE 2007 ledeno vino – Bodren (750 kuna)
BLANC de BLANC CUVÉE DOM PICARD grand cru brut – Collard Picard (440 kn)
PURPLE ANGEL 2011 – Montes (349,38 kn)
CABERNET SAUVIGNON 2009 – Vina Belje (75 kn)
TRAMINAC PRINCIPOVAC 2011 izborna berba bobica – Iločki podrumi (168 kn)
CAPO STELLAE TAURUS cuvée 2009 – Capo (165 kn)
VILIN PLES 2011 – Crvik (175 kn)
BOŠKINAC 2011 – Boškinac (220 kn)
CUVÈE SELECTION brut – Collard-Picard (315 kn)
QVEVRI RAJNSKI RIZLING 2011 – Šember (425,50 kn)
The DEAD ARM SHIRAZ 2011 – D’Arenberg (440 kn)
ICEWINE 2012 – Bodren (281 kn)
GRAŠEVINA 2004 izborna berba – Enjingi (58,43 kn)
CORONA GRANDE 2013 – Benvenuti (111,50)
GRAN TERAN 2011 – ATC Coronica (156,50 kn).
LOUIS ROEDERER Brut Premier – Roederer (435 kn)
MARSALA SUPERIORE GARIBALDI (slatko likersko) – Pellegrino (69,90 kn)
GRACE & GLORY SHIRAZ 2013 McLaren Vale – Tomich Vineyards (75 kn)
ZELENAC 2009 izborna berba prosušenih bobica – Krauthaker (150 kn)
DINGAČ 2010 – Kiridžija (160 kn)
ZINFANDEL/CRLJENAK 2011 – Kairos (200 kn)
MARSALA RUBINO FINE (slatko likersko vino) – Pellegrino
PLEMENITA ROSE brut – Dvanajščak-Kozol (94 kune)
KORLAT MERLOT 2011 – Badel 1862 (99,90 kuna)
CUVÈE ROUGE TERRE BIANCHE 2009 – Degrassi (105 kn)
MISAL extra brut – Peršurić (110 kn)
WACHENHEIMER RIESLING 2013 – Dr. Bürklin-Wolf (120 kn)
CUVÈE No1 2012 – Vinarija Zvonko Bogdan (119,50 kuna)
GRK BIRE 2013 – Frano Milina Bire (129 kn)
ZLATAN PLAVAC 2010 grand cru – Zlatan otok/Plenković (199,70 kn)
POUILLY FUME 2014 – Pascal Jolivet (240 kn)
ÜRZIGER WÜRZENGARTEN RIESLING 2012 Alte Reben GG – Dr. Loosen (360 kn)
INZOLIA 2013 Feudo Arancio – Mezzacorona (34,60 kn)
PLAVAC 2013 Premium – Skaramuča (56 kn)
8 TAMBURAŠA 2014 – Zvonko Bogdan (64,50 kn)
CORDILLERA CARIGNAN RESERVA ESPECIAL 2010 – Torres (185 kn)
DINGAČ 2011 50 stupnjeva – Badel 1862 (110 kn)
RAJNSKI RIZLING 2011 – Korak (75 kn)
PETULA 2014 Luberon – Marrenon (81 kn)
POSTUP DONJA BANDA 2012 – PZ POSTUP (95 kn)
PLOVAC PLOŠKI 2009 – Vino Hvar Carić (118 kn)
GRAŠEVINA 2013 Goldberg – Vina Belje (140 kn)
DIPLOMAT extra brut – Tomac (150 kn)
ALPHA MONTES Syrah 2011 – Montes (90 kn)
CAPO STELLAE ARIES cabernet franc 2011 – Capo (165 kn)
La ROCA 2012 – Pieropan (200 kn)
SANCERRE 2014. Sauvignon blanc Les CailLottes – Pascal Jolivet (200 kn)
FRANKOVKA GOLDBERG 2012 izborna berba – Vina Belje (240 kn)
_________________________________________________
MADEIRA FULL RICH (slatko likersko vino) – Henriques&Henriques (64,90 kn)
SAUVIGNON 2013 – Babich (69,60 kn)
SAUVIGNON 2014 Santa Digna – Miguel Torres, (81 kn)
CHARDONNAY 2013 Goldberg – Vina Belje (140 kn)
CHARDONNAY 2013. Estate Reserve – De Bortoli (30 kn)
BILA-HAUT 2013 Côtes du Roussillon rouge – Chapoutier (59,90 kn)
SILVANAC ZELENI 2013 – PP Orahovica (60 kn)
CASTELLO 2012 – Vina Laguna (70 kn)
DRI brut – Kurtalj (99 kn)
Merlot 2012 – Krauthaker (95,26 kn)
PRESTIGE 2008 extra brut – Istenič (110 kn)
MERLOT KORLAT 2011 boutique – Badel 1862 (110 kn)
MUŠKAT ŽUTI 2013 desertno – Vinarija Pavlomir (40 kn)
WOODBRIDGE ZINFANDEL 2013. – Robert Mondavi (49,60 kn)
WOODBRIDGE CABERNET SAUVIGNON 2012 – Robert Mondavi (50 kuna)
MAVRODAPHNE (likersko) – Tsantali (54,90 kn)
GRAŠEVINA 2013 vrhunsko – Iločki podrumi (55 kn)
BILA-HAUT 2013 blanc Côtes du Roussillon, 2013 – Chapoutier (59,90 kn)
CUVÉE dolce – Masottina (60 kuna)
PROSECCO Extra dry – Ruffino (64,90 kn)
TRAMINAC2012 Premium – Iločki podrumi (70 kn)
SAUVIGNON 2013 Bolfan – Bolfan Vinski Vrh (76,70)
SAUVIGNON 2013 Villa Chambre d’Amour (slatko) – Lionel Osmin (77 kn)
MUŠKAT 2014 poluslatko – Kozlović (89,50 kn).
MERCS 2012 – Krauthaker (100 kn)
PRINCEPS ROSÉ brut – Iločki podrumi (110 kn)
DINGAČ 2011 – Radović (113 kn)
PINOT CRNI 2011 Primus – Bolfan Vinski Vrh (144 kn)
DINGAČ 2011 – Kiridžija (160 kn)
POŠIP 2011 – Krajančić (160 kn)
RAJNSKI RIZLING MMXI – Šember (170 kn)
DINGAČ 2012 President – Radović (305,58 kn)
Le CUPOLE 201 – Tenuta di Trinoro (360 kn)
TRAMINAC 2011 ledena berba – Kutjevo d.d. (500 kn)
CHARDONNAY 2012 Rosenberg – Krauthaker (75 kn) ♣
SuČ – 11/2015
Buying Guide/ PRVO NACIONALNO OCJENJIVANJE VINA CROATIA – ZAGREB 2015
DVOSTRUKI ŠAMPION – ILOČKI PODRUMI
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK ⦁ Snimio MARKO ČOLIĆ
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
NEPOSREDNO PRED 10. JUBILARNI FESTIVAL VINA i KULINARIKE ZAGREB VINO.COM u ZAGREBAČKOM HOTELU ESPLANADE, u ORGANIZACIJI UDRUŽENJA VINARSTVA PRI HRVATSKOJ GOSPODARSKOJ KOMORI ODRŽANO JE VREDNOVANJE VINA LIJEPE NAŠE UZ SUDJELOVANJE, KAO KUŠAČA, VEĆINOM DEGUSTATORA IZ INOZEMSTVA. ODLIČJA ŠAMPIONIMA PO GRUPAMA PODIJELJENA SU PRIGODOM OTVORENJA SPOMENUTOG FESTIVALA
Uvertira dostojna 10-godišnjeg jubileja međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2015 u zagrebačkom hotelu Esplanade 27. i 28. studenoga: bogatom međunarodnom izlogu Bakhova nektara i delicija za široku javnost prethodilo je prvo nacionalno ocjenjivanje hrvatskoga vina, u organizaciji Udruge vinarstva Hrvatske gospodarske komore. Iako su ocjenjivana isključivo vina Lijepe naše, vrednovanje je imalo međunarodni karakter jer većina degustatora bila je iz inozemstva. Degustatori su izabrani kako po svojim referencama u sektoru vina te upravo i u ocjenjivanju vina, tako i po zemljama odakle su a koje u Udruzi vinarstva i u HGK smatraju osobito zanimljivima kao tržišta za našu kapljicu. Među ocjenjivačima bio je i jedan/jedna s titulom a Master of Wine a riječ je o Angeli Muir iz Velike Britanije, ostali su bili vinski novinar Zoltan Györffy iz mađarskog Pečuha, enolog Peter Sarkany iz Budimpešte, vinski trgovac i edukator o vinu Paul Robert Blom iz Nizozemske, pa enolog i proizvođač vina Iztok Klenar (dopredsjednik Međunarodne unije enologa!) i prof. Marin Berovič sa sveučilišta u Ljubljani (predsjednik komisije br 3) iz Slovenije, potom novinar Thomas Vateralus iz Švicarske, enolog Tihomir Prusina iz BiH, novinar Igor Luković iz Srbije, novinar Darrel Joseph iz Austrije. Iz Hrvatske sudjelovali su prof. dr. Edi Maletić (predsjednik komisije br 1), zatim enolog Zdenko Ivanković (predsjednik komisije br.2), sommelier Mario Meštrović, te novinari Ivo Kozarčanin, Vito Andrić i Željko Suhadolnik. Glavni predsjednik i zadužen u strukovnome smislu za organizaciju ocjenjivanja: enolog i aktualni dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba mr. Franjo Francem, kojemu je desna ruka bila enologinja i proizvođačica vina Ivana Puhelek, inače uposlena u Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta.
Za ocjenu su prijavljena 203 uzorka. Po propozicijama, na ocjenjivanje su mogli ući svi uzorci registriranih hrvatskih proizvođača koji su dobili odobrenje naše nadležne komisije za stavljanje vina u promet. Bilo je primjedbi sa strane kako to da ih nije bilo i više, a moguće objašnjenje leži u kvalitativno ali i kvantitativno slaboj prošlogodišnjoj berbi, naime oni proizvođači koji su ambiciozno ušli u kreiranje vina iz berbe 2014 te koji su i uspjeli postići vrlo solidne rezultate s vinom morali su se odreći dosta grožđa jer nije bilo na razini željene kakvoće a, k tome, potrošači su očito nagradili taj trud boljom kupnjom, pa je dosta vinara studeni ove godine dočekalo gotovo i bez vina. A oni pak vinari koji nisu bili osobito strogi u selekciji grožđa iz berbe 2014. nisu se usudili poslati uzorke na ovu strukovnu provjeru značajnu, s jedne strane, za poboljšanje vlastitog položaja na tržištu ali i potencijalno opasnu za gubitak pozicija… S obzirom da se iz krugova hrvatskih vinara većma čuje kako bi iz 2015. trebalo biti odličnoga vina, te s obzirom da sada za kvalitetnu pripremu novog nacionalnog ocjenjivanja u studenome 2016. ima dovoljno vremena, može se pretpostaviti da će za godinu dana biti prijavljeno osjetno više uzoraka i da će biti i više velikih zlata te još znatno više zlata nego što ih je bilo sada.
Bodovni pragovi: srebro = 83 – 85,99/100; zlato: 86 – 91,99; veliko zlato: 92 – 100. Dodijeljene su dvije velike zlatne medalje, podijeljeno je 49 zlata i 23 srebra. Među najbolje vrednovanim uzorcima u svakoj kategoriji – uzorcima koje su dijelile tek nijanse u skupljenim bodovima – na kraju su se birali prvaci po grupama. U doigravanju na način da su u tom superfinalu svi kušači degustirali sva vina izabrani su šampioni po kategorijama kako slijedi:
Bijela suha vina od nearomatičnih sorata: Graševina 2014 vrhunska – Iločki podrumi
(kandidati za prvaka bili su tu još i Bijelo 9 iz 2014 od Galića, Grk 2013 od Cebala, Chardonnay 2010 od Kalazića i Pinot sivi 2014 od Krauthakera)
Bijela vina od aromatičnih sorata: Traminac 2014 – Iločki podrumi
(kandidati još i: Sauvignon 2014 – Puhelek Purek, Sauvignon 2014 od Šafrana, Sauvignon 2014 od Cmrečnjaka i Sauvignon 2014 od Kalazića, pa Traminac 2013 od Jagunića, Traminac 2013 od Erduta).
Slatka, desertna, predikatna: Traminac 2012 ledeno vino – Stjepan Đurinski, te Traminac 2011 ledeno vino – Kutjevo d.d.
(kandidati još i Graševina 2009 ledeno vino – Kutjevo d.d., Zelenac 2009 izborna berba prosušenih bobica od Krauthakera, Traminac izborna berba bobica 2011 od Iločkih poduma, kao i Traminac 2013 izborna berba od Stjepana Đurinskoga).
Crno vino: Pomet 2011 – Andro Crvik
(kandidati još i: Plavac Ivan Dolac 2009 – Badel 1862, Frankovka 2012 Goldberg – Vina Belje, Cuvée 2012 – Vina Jakob, Modro jezero 2011 grand cru grande reserve – Grabovac, Cabernet sauvignon 2012 Miraz – Fera-Vino, Plavac 2010 Grand cru – Zlatan otok/Plenković, i Stina Plavac mali 2011 Majstor – Jako- vino.
Pjenušci: Extra brut 2013 – Vuglec-breg.
Inače, prvih 15 uzoraka po broju skupljenih bodova prije doigravanja su, ovim redosljedom: 1. Traminac 2009 ledena berba od Kutjeva d.d.; 2. Zelenac 2009 izborna berba prosušenih bobica – Krauthaker; 3. Traminac 2011 ledeno vino od Đurinskoga; 4. Graševina 2009 ledeno vino od Kutjeva d.d.; 5. Stina Plavac mali 2011 Majstor – Jako-vina; 6. Traminac 2013 izborna berba – Đurinski; 7. Traminac 2011 izborna berba bobica – Iločki podrumi; 8. Cabernet sauvignon 2012 Miraz – Feravino; 9. Frankovka 2012 Goldberg – Vina Belje; 10. Modro jezero 2011 grand cru grande reserve – Grabovac; 11. Graševina 2012 ledeno vino – Cmrečnjak; 12. Bijelo 9 – Galić-vina; 13. Jakob cuvée 2012 – Vina Jakob; 14. Ivan Dolac 2009 – Badel 1862; 15. Pomet plavac mali 2011 – Crvik.
Čestitke!
SVRHA
Inače, kad se krenulo s idejom o ovom ocjenjivanju vina, mišljenja su bila podijeljena: neki su zastupali i žustro zagovarali tezu da u Zagrebu, gdje je nekad – u sklopu sajma Vinovita – i bilo međunarodno ocjenjivanje plemenite kapljice ali se onda ono ugasilo skupa s tim sajmom, treba obnoviti tradiciju međunarodnog vrednovanja Bakhova nektara, naime, govorili su, ne bismo se trebali zatvarati u svoje državne granice.
Ali neki, koji su rekli da bi pristup stranim vinima na ovo ocjenjivanje od događaja učinio samo još jedno međunarodno ocjenjivanje vina u nizu, bili su skloniji mišljenju da ocjenjivanje treba ograničiti samo na uzorke iz Hrvatske, a međunarodni aspekt, čak i s većim mogućim marketinškim značenjem za nas, da se postigne pozivom uglednim inozemnim degustatorima, i to ne samo enolozima nego i vinskim trgovcima i specijaliziranim vinskim novinarima, da sudjeluju kao ocjenjivači, potencijalno i kao prenositelji dobroga glasa. Termin ocjenjivanja krajem studenoga i vezan na međunarodni festival vina i kulinarike Zagreb Vino.com, koji je u cijelom jednom desetljeću svojega postojanja postao vrlo respektabilna manifestacija ne samo za Zagreb i Hrvatsku nego i šire u regiji, bio je, čini se, svima sasma logičan.
S obzirom na način na koji je zamišljen, taj projekt u organizaciji Udruženja vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i HGK, uz to što će vinoljupcima poslužiti kao dobar pokazatelj aktualnog trenutka hrvatske plemenite kapljice, može biti vrlo učinkovit u smislu bržeg boljeg brendiranja kapljice Lijepe naše na internacionalnoj pozornici.
Hrvatska kao tradicijski vinogradarska, vinarska, vinska te turistička zemlja svoju veliku gospodarsku šansu vidi (i) u enogastronomiji, upravo i u tijesnoj sprezi vina i turizma, kombinaciji za koju se, otkako je vino u modernome društvu postalo kultno i pravi turistički magnet, može reći da je idealna. U turizmu smo se dosta dobro brendirali na internacionalnoj sceni, ali s vinom – iako je posljednjih godina ono kakvoćom bitno napredovalo – zasad još nismo i u dovoljnoj mjeri to učinili. U akcijama na širenju dobrog glasa hrvatske plemenite kapljice mogla bi odlično pridonijeti eto baš i ova nova – strukovno vrednovanje Vina Croatia s internacionalnom dimenzijom, tj. uključenjem većinom (dvije trećine) inozemnih eksperata degustatora.
Ovakva internacionalizacija s višestrukom je prednošću: njome se od stranaca dobiva vrijedna informacija o tome kako svijet diše na hrvatsko vino, zatim relevantni vanjski krugovi, kad su tu kod nas i koncentrirani samo na vino odavde, upoznaju se bolje s našim proizvodima na njihovu izvoru, što je bitno jer su dojmovi jači, a onda su velike šanse da se iz tih strukovnih krugova vani prema tržištima širi kompleksna i – jer riječ je o neutralnim osobama – osobito uvjerljiva priča o našoj kapljici i eno-gastronomiji. Zato se pri izboru inozemnih ocjenjivača dosta pazilo da se pozovu prvensteno oni iz zemalja za koje se ovdje smatra da su za nas najzanimljivje kao vinska ali i turistička tržišta. Vezano uz strance izbjegavaju se u startu mogući prigovori o sukobu interesa kod degustatora. Stranci, naime, barem zasad još, nisu – osim nekoliko iznimaka, na koje se, naravno, nije računalo s ovim pozivom – involvirani u suradnju s hrvatskim vinarima u segmentu enologije, marketinga, trgovine.
Naravno, i pri odabiru hrvatskih kušača vodilo se računa da ne budu u poslovnoj vezi s vinarima.
Bitan dio projekta je i nešto što slijedi samima ocjenjivanju te službenoj podjeli odličja: izdavanje knjige praktičnog formata i uveza koja će na jednom mjestu objedinjavati relevatne podatke o vinskoj Hrvatskoj – svojevrsnu osobnu kartu Vina Croatia, te prezentaciju proizvođačkih kuća prijavljenih za ovo ocjenjivanje, dakako i s navodom osvojene medalje te s objavom kompletne ponude, potom podatke o boljim prodavaonicama vina i tipičnih naših delikatesa, boljim restoranima, selskim turizmima, mogućnostima smještaja u vinorodnim područjma Lijepe naše. Knjiga bi se nudila turistima, a pratila bi nastupe RH na sajmovima vina, turizma… ♣ SuČ – 11/2015