Zagreb Vino.com 2015/ ZA SLJEDEĆE DESETLJEĆE – NOVI IZAZOVI

Zagreb Vino.com logo2015.

Pjenušavo zadovoljan

Pjenušavo zadovoljan jubilarnim 10. Zagreb Vino.comom: osnivač i direktor prof. Ivan Dropuljić (lijevo), u društvu s Markom Mohorovićem, predstavnikom hotela Esplanade i zaduženim za događanja u hotelu

 Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK 

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

PO MNOGIMA, OVOGODIŠNJA MANIFESTACIJA u ZAGREBAČKOJ ESPLANADI BILA JE NAJBOLJA: NAJVIŠE IZLAGAČA, RAZNOVRSNA i DOBRA PONUDA, ATRAKTIVNE RADIONICE, NAJVIŠE POSJETITELJA. JE LI, S OBZIROM NA PROSTORNU OGRANIČENOST HOTELA, JUBILARNA 10. PRIREDBA OVIME i DOSEGNULA SAM VRH i – KAKO ĆE NASTAVITI DALJE?

Kraj studenoga u nas je u neko prijašnje, i ne tako davno vrijeme bio izrazito u znaku Dana Republike, ne samo zbog praznika nego i, s obzirom na zimsko razdoblje i na dva neradna dana, i u znaku selskog kolinja. Unatrag nekoliko godina otkako Dan Republike obilježavamo u drugome terminu i otkako zima u te dane više ne stišće onako kao prije nekoliko desetljeća pa su u kolinja pomaknuta, kraj studenoga ovdje je u znaku međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com.

Po

Otvorenje Zagreb Vino.coma 2015 obilježila je dodjela priznanja prvog nacionalnog ocjenjivanja Vina Croatia. Mr. Franjo Francem kao predsjednik ocjenjivanja dodjeljuje dva šampionska trofeja Veri Zimi, glavnoj enologinji Iločkih podruma

Ovaj najnoviji, 10. po redu, kako i priliči jubileju, ostao je – barem kako sam ga ja doživio ali i po reakcijama više izlagača te posjetitelja s kojima sam popričao – zapamćen kao – s obzirom na broj izlagača, broj publike ali i raznovrsnost i kvalitetu ponude, atraktivnost radionica, jedan od najboljih do sada. Službenih podataka nakon priredbe o broju izlagača i o posjetu nije bilo, ali dojam je da je izlagača bilo nešto više nego prijašnjih godina, kada ih je već bilo prepuno, a i da je posjetitelja bilo dosta više, naime dok se u prijašnjim izdanjima manifestacije u prvome dijelu poslijepodneva u dvoranama još i moglo disati, ove godine već od otvorenja i početka radnog vremena svjedočili smo velikoj gužvi.

_______________________________

Radionice

NEŠTO DRUKČIJE – Vrlo interesantna i silno – s pravom! – posjećena radionica bila je Nešto novo, u režiji Vlade i Martine Krauthaker, uz moderiranje Saše Špiranca. Na žalost, zbog kašnjenja prethodnih radionica što se odrazilo i na kasnji početak ove, i zbog ograničenoga vremena, završena je i prije nego što se moglo čuti odgovore na brojna postavljena zanimljiva pitanja nazočnih.

Krauthakeri su prezentirali vina koja nastaju u njihovoj pokusnoj proizvodnji, zasad do količine od oko 1000 litara, i ne nalaze se u prometu na redovnom širem tržištu, ali se neka mogu kupiti kod Krauthakerovih u podrumu.

Krauthaker, sklon istraživanju, u svom pokusnom nasadu ima čak 39 različitih sorata, među njima npr. i pijemontski Nebbiolo za koji se zna da izvan Pijemonta, osim u talijanskoj Valtellini kod Coma i uz granicu sa Švicarskom, teško daje dobar rezultat, a na ovoj prezentaciji podastro je vina linije Kuvlakhe od bijelih sorata Manzoni 2013 i Zelenac 2012 iz potpuno eko-obrađivanog vinograda i rađena uz maceraciju od 27 (Manzoni) do 60 dana (Zelenac) u inoksu te uz dozrijevanje godinu dana u inoksu (Manzoni) i tri mjeseca u barriqueu (Zelenac), zatim Merlot 2011 s maceracijom u dužini od 60 dana praćenom alkoholnim vrenjem u rotirajućim bačvicama od 500 litara i potom sa zrenjem u bačvicama opet od 500 litara u dužni od 1,5 godine, slijedili su kasna berba 2009 Cabernet sauvignona (50 posto) i Muškata ruže (50 %), pa polushi i s 15,5 vol % alkohola kao i sa slatkastim notama već u pravcu amaronea Merlot 2012 izborna berba (trganje krajem listopada) I, onda, dva slatka predikata – Graševina 2007 izborna berba i Zelenac 2011 izborna berba prosušenih bobica (14,5 vol % alkohola, 120 gr/l neprovrelog sladora, 6,5 g/l ukupne kiselosti). Uz te predikate vrijedi spomenuti Krauthakerovu opservaciju: kuća Krauthaker tih vina u Hrvatskoj plasira tek 10 posto, a u Francuskoj čak – 70 posto!

Na

Na radionici Vlade Krauthakera i Martine Krauthaker-Grgić: prostorija ispunjena do posljednjeg daha, pitanja naviru, vremena za odgovore premalo

Finale – nešto manje znano za Krauthakera: sjajan stari vinjak od vina od zelene berbe Zelenca, trganoga s potencijalom za alkohol od 8 vol %, destilacija je bila do 65 vol % alkohola, potom je vinjak proveo tri mjeseca u inoksu a onda je stavljen na 10 godina u nove hrastove bačvice zapremnine 360 litara.

Uz svu ovu tekuću ponudu posluženi su mali zalogaji u kreaciji Esplanadine chefice Ane Grgić.

Što sam zapazio? Macerirani Kuvlakhei Manzoni i Zelenac mnogim nazočnima su se dopali, ali čini mi se da ih je radi toga da dostignu eleganciju trebalo znatno duže dozrijevati u bačvi. Vlado Krauthaker uz ova dva vina kazao je da je htio proizvesti kapljicu koja će svojim fenolima kao antioksidantima sama sebe štititi i bez dodavanoga SO2. Iz izlaganja je nekako u prvi plan došlo upravo pitanje dodavanja odnosno nedodavanja SO2 u vinu. No ostali smo bez odgovora je li doista u zdravstenome smislu za pilca neka mala, razumna količina radi efikasnije zaštite dodanoga SO2 tolika pošast za vino koje prije početka potrošnje treba dugo dozrijevati, ili, zapravo, s obzirom na uzance u produkciji današnjih konvencionalnih vina kao nešto neželjeno treba promatrati uporabu niza sredstava u trsju i niza drugih aditiva i razne intervencije što se rade u podrumu da se vino, uglavnom čim prije, dotjera za tržište.

Merlot 2011 bio je moj favorit u grupi ponuđenih Krauthakerovih vina, Cabernet sauvignon također vrlo dobar ali meni osobno u osobnosti manje dojmljiv nego merlot, Merlot 2012 izborna berba jako dobar ali i malo zbunjujuć, jer takav tip vina (ne takvo vino nego otprilike takav tip vina), svojstven u okolici Verone, ovdje nije uobičajen pa je opravdano pitanje koliko on znači danas, osim pokusa kao pokusa i slatkoće za one koji vole slađe note, doista nešto u marketinškome i tržišnome smislu za Kutjevačko vinogorje, odnosno – je li možda to put kojime Kutjevo treba ići u produkciji crnih vina… ■

_____________________________

Sad se nameće logično pitanje je li 10. jubilarno festivalsko izdanje ovime dosegnulo i svoj vrhunac. Bolje reći: je li u ovim prostornim okolnostima i ovoj koncepciji doživjelo vrhunac…

Uz

Uz kapljicu makedonskog Chateau Kamnika, posebice u vrancu, uživaju enologinja Josipa Andrijanić koja je nakon uspjeha s vinima u hercegovačkom podrumu Nuić nedavno prešla skopskom Kamniku, zatim ugostitelj Dražen Boban te (za svaki slučaj!) i liječnik – prof. dr. Boris Kružić, šef urologije u zagrebačkoj bolnici Sestre milosrdnice

Podsjećam da je hotel Esplanade, u kojemu se festival održava gotovo od svojega početka, ograničen prostorom mogućim za izlaganje – a, eto, interes za izlaganjem i za posjetom je sve veći! Gužva je postala gotovo nesnosna, teško se probiti do stola, a u takvoj situaciji teško je i ozbiljnije degustirati i barem malo, i povezano, razgovarati s izlagačem. Glede pak izlagača, primijetio sam da je na pojedinim pozicijama bilo tako gusto da je izlagač imao čak jedva mjesta kolika je širina klasičnog banera, naime, baneri su se, jednostavno, preklapali… Inače, à propos banera, iz krugova organizatora čujem da nije ni dogovoreno da izlagači iza sebe postave svoj baner, međutim on je na ovakvim manifestacijama, posebice u gužvama, i te kako koristan ne tek kao reklama izlagaču nego i kao orijentir posjetitelju, jer svojom visinom na daljinu pokazuje gdje je koji ponuđač. Traži li se neki izlagač ciljano, katalog, ma koliko sadrži sve potrebne podatke o mjestu gdje je smješten, nije baš paktičan u mnoštvu koje zakriva stol izlagača…

Kuhari

Kuhari Rudi Štefan Pelegrin i Željko Neven Bremec nisu odoljeli kušanju istarske malvazije Koquelicot na – burgundijski način a u produkciji liječnika Oliviera Ertzbischoffa i Jacqueoline Marovac

Daljnje uguravanje novih izlagača, dakle povećavanje njihova broja, na ovaj sadašnji prostor bilo bi svakako na duži rok za festival kontraproduktivno, jer već sada je minimalni komfor narušen, a ako tako potraje to može dovesti do toga da izlagači, ili barem oni tzv. veći igrači, bez kojih je ovakva manifestacija nezamisliva, počnu odustajati od dolaska, ali i da publika, baš i zbog eventualnog izostanka tih vinskih zvijezda, počne zaobilaziti priredbu. U prilog stavu da su, kao uostalom i na svim drugim područjima, zvijezde eno-gastronomije magnet za posjetitelje govori i pogled na zagrebačku Arenu u vrijeme Hrvatskog festivala hrane i vina, inače, vrlo neukusno, od njegova izvornog termina u siječnju prebačenoga u studeni i to nekih tek desetak dana prije Zagreb Vino.coma: ma koliko je točno da je festivalom u Areni bilo ugodno prošetati baš zato što nije bilo velike gužve, toliko je indikativno i to da očito interes posjetitelja za događanje u Areni, za koje je ulaznicu trebalo platiti 40 kuna, nije bio toliki kao što je već godinama za dolazak na eno-gastro Zagreb Vino.com, gdje je ulaznica 100 kuna!

_________________________________

Radionice

BIJELI GROZD 2015 – Vinski podrumi postaju snažan sastavni dio turističke ponude, prodaja proizvoda na kućnom pragu sve je zanimljivija za naše vinare. Zadatak projekta Bijeli grozd koji je osmislila zagrebačka udruga G.E.T. (gastronomija, enologija, turizam) je istaknuti one vinske kuće koje se najviše trude i u turističkome smislu, javno pohvaliti njihov rad i uspjeh, dati im stimulans za nastavak, a svima ostalima dati poticaj za dodatni trud i razvoj kvalitete njihove ponude. Cilj projekta je unaprjeđenje usluge u eno-gastro segmentu turizma.

Bi

Bijeli grozd 2015 – svi dobitnici

G.E.T. već četvrtu godinu prati stanje na terenu i nagrađuje najbolje ponuđače. Novost ove godine je da je poziv za glasanje poslan direktno eno-gastro znalcima i putnicima. Odazvalo se njih više od 500. Bodovi su zbrojeni, i izdvojeno je najboljih 25 vinarija iz svake od regija: Dalmacija, Istra i Kvarner, Središnja Hrvatska te Slavonija i Podunavlje.

Uz priznanja tim najboljima za 2015. za vrijeme Zagreb Vino.coma podijeljeno je, već po običaju, i nekoliko posebnih priznanja, jedno od tih je Dobar start a namijenjeno je vinarijama koje su se tek nedavno uključile u turističku ponudu, pa krenule dobro, s puno ambicija i entuzijazma. Tomislav Stiplošek i Silvija Munda kao okosnica G.E.T.-a smatraju da je debitantima bitno pokazati da je njihov rad primijećen, i time im dati poticaj da ustraju. Ostala posebna priznanja bila su za doprinos razvoju vinske kulture i za promicanje vinskog turizma. Stiplošek je naišao na podatak da u Austriji 14 posto od ukupnog prihoda od turizma općenito otpada na eno-gastro segment, a kod nas je to, rekao je, tek tri posto, dakle postotak bismo svakako trebali osjetno povećati jer potencijal postoji.

Dobitnici Bijelog grozda za 2015. su sljedeće vinske kuće, po regijama:

SREDIŠNJA HRVATSKA – 1. Vinski vrh Bolfan; 2. Vuglec-breg; 3. Šember

DALMACIJA – 1. Bibich; 2. Korta Katarina; 3. Saints Hills

ISTRA i KVARNER – 1. Kozlović; 2. Trapan; 3. Matošević

SLAVONIJA – 1. Belje; 2. Krautkaher; 3. Iločki podrumi

Ukupno u Hrvatskoj najboljih pet su: 1. Kozlović; 2. Bolfan; 3. Bibich; 4. Belje; 5. Trapan

Priznanje Dobar start dodijeljeno je istarskom podrumu Medea.

Posebna priznanja za doprinos razvoju vinske kulture primili su Karin Mimica, Boris Ivančić i Vito Andrić.

GET-ovci su najavili tiskanje vodiča s detaljnim pregledom i prikazom vinskih podruma što djeluju i u turističkom segmentu, što će i te kako turistima omogućiti lakše snalaženje. Zasad je predstavljena online verzija izdanja za sezonu 2015/2016. ■

_________________________________

Na

Na dodjelu priznanja za najbolja vina izabrana na degustacijama Kluba Vinske zvijezde u tijeku 2015. došao je i župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar, želeći time pružiti potporu zagorskim vinogradarima/vinarima. Na slici je sa šampionom ovogodišnje serije ocjenjivanja Borisom Drenškim Bodrenom

Koje su opcije za dalje? Jedno desetogodišnje razdoblje uspješno je proteklo, ulazak u drugo od organizatora zahtijeva određene intervencije. Na temelju iskustva što sam ga stekao posjećujući glasoviti međunarodni festival vina i gastronomije u Meranu, na čijoj je koncepciji nastao i ovaj naš zagrebački festival hrane i vina, predlažem sljedeće:

Nika Silić

Nika Silić, enologinja pelješkog posjeda Korta Katarina, s jubilarnim vinom Korta Katarine plavcem malim iz 2009. nazvanime Decent, prezentiranime na festivalu u povodu prvih deset godina tog podruma

da se festivalski press-biro, koji to zapravo i nije nego je tek mjesto gdje akreditirani novinari podižu ulaznicu, s prvog kata premjesti, na jedan stol (sasvim dovoljno), u predvorje hotela, te da se oslobođeni lijepi prostor na katu iskoristi za radionice. Ovako kako je s radionicama sada nije adekvatno. Neke su se, mogli bismo reći, masovnije, odvijale u podrumskom prostoru gdje je nekad bio Casinò, a neke su bile u vrlo malenoj prostoriji na prvome katu, odmah do ove gdje se do sada nalazio tzv. press-ured. Otvaranjem novog prostora za radionice otvorila bi se mogućnost i za veći broj kvalitetnih radionica, a vjerojatno bi se napokon izbjeglo vrlo neugodno čekanje na početak neke od mnogih radionica, kako se događa sada, zato što neki voditelji prekardaše mjeru pa produže svoju radionicu čak i za, kako je baš bilo sada s jednim work shopom s kojim se i počelo, za više od pola sata, pa to onda pomiče sve početke. Nezgodno je to što se radionice u tim manjim prostorima naplaćuju, pa i skupo (opravdano, jer nude ekskluzivan sadržaj), i netko tko je platio ulaznicu za festival i još i potrošio za radionicu svakako ne može biti zadovoljan što, umjesto da švrlja festivalom, gubi vrijeme i živce nepredviđeno čekajući na svoj program.

K tome netko tko u vremenu nakon službeno objavljenog termina njegove radionice ima druge planove, možda i nešto neodgodivo pa mora i otići još i prije početka (to se dogodilo baš meni!), može se, logično, i jako i s pravom ljutiti.  Organizator svakako trebao osigurati nekoliko redara koji bi brinuli o tome da se poštuje vozni red.

Radio

Tribidrag  – udruga za promicanje autohtonih hrvatskih sorata: prezentacija projekta o Tribidragu (Crljenku), s prof. dr. Edijem Maletićem i prof. dr. Ivanom Pejićem te sommelijerom Sinišom Lasanom. Aktualni prvak kontinentalnoga dijela Hrvatske u sommelijerstvu Lasan bio je na Zagreb Vino.comu 2015 vrlo aktivan u programima radionica, kao voditelj i kao posjetitelj-diskutant. Nakon Zagreb Vino.coma pošao je u Umag na prvenstvo sommelijera Hrvatske te osvojio drugo mjesto, iza Filipa Savića iz Istre a ispred Zagrepčanina Ivana Juga

Ksenija Matic Sinisa Lasan 4

 ________________________________

Radionice: Ekskluzivna viina

CLOS MONT-OLIVET CHATEAUNEUF-du-PAPE, VERTIKALA – Clos Mont-Olivet, Châteauneuf-du-Pape, Francuska. Clos Mont-Olivet na području vinogorja Châteauneuf-du-Pape ustanovio je Séraphin Sabon 1932. Danas kuću vode Céline, David i Thierry Sabon. Brinu o 11.5 hektara u području Rhône. Najpoznatije vino im je La Cuvée du Papete, na osnovi sorte Grenache (70–95%), sa dodacima Mourvèdrea (5-20%) i Syraha (5-10%). U radionici enolog Clos Mont-Oliveta Thierry Sabon te prof. Marin Berović kao moderator predstavili su vertikalu izuzetnih vina Le Cuvée du Papete od 1990. do 2012. ■

Ol

Thierry Sabon (desno) iz kuće Clos Mont-Olivet, s prof. Marinom Berovičem, u publici su prof. dr. Edi Maletić i Angela Muir MW

_______________________________

KAKO DO JOŠ PROSTORA?

Što se tiče redara općenito, oni su svakako u ovakvim prigodama nužni jer njihova uloga morala bi biti i u tome da pojedince koji pretjeraju s konzumacijom otprate do izlaza, ali i u još nečem važnijem – mogućem sprječavanju veće nesreće. To sam također zapazio u Meranu: središnja dvorana ville u kojoj se održava glavnina festivalskog sadržaja, dakle prostor gdje su smještene ponajveće zvijezde talijanske vinske scene, u nekim razdobljima dana, posebno popodne, zna također zavrvjeti, a redari na ulazu u dvoranu u tome periodu paze da unutra ne bude i previše ljudi, da se u slučaju npr. požara smanji opasnost od (većeg broja) žrtava. Redari u prepunu dvoranu propuštaju u tim nekim trenucima velike gužve samo toliko posjetitelja koliko ih upravo izađe…

Prigoda

Prigoda za kušanje sibirske jesitre Ribela uzgajališta Goričar iz slovenskog Podbočja, zatim vrsnog bučinog ulja od obitelji Grbić iz Vallis auree, i odličnog istarskog maslinovog ulja Oleum viride obitelji Belić

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Što se pak tiče zadovoljenja dosad stalno povećavanog interesa za nastupom na Zagreb Vino.comu, vrijedilo bi da organizator razmisli o tome da se ponovno u izlagački prostor pretvori cijeli Esplanadin restoran Zindfandel, kako je to bilo prije nekoliko godina kad su tu u režiji Hrvatske gospodarske komore predstavljene razne delikatese i vina. Međutim, ima i još nešto: postaviti uz Esplanadu još jedan šator. S obzirom da je na istočnoj strani, do Terase Oleander, park, na tu lokaciju ne bi trebalo računati, ali mogla bi se u obzir uzeti zapadna strana hotelske zgrade, hotelsko parkiralište uz Esplanadin Bistro. Tu bi se dobila lijepa površina. Za dva dana to, čini mi se, ne bi trebalo bitno narušiti ostavljanje automobila gostiju hotela, jer uz Esplanadu velika je garaža u kojoj se za ta dva dana valjda može, makar i uz određenu naknadu, rezervirati nešto parkirnih mjesta i osigurati za hotelske goste mjesta privremeno izgubljena na spomenutom gornjem otvorenom parkiralištu.

Kakve li navalne petorke! Aleksij Erzetič, Ante Pižić, Stojan Šcurek, Alen Bibić i Miran Sirk Bjana

Kakve li navalne petorke! Aleksij Erzetič, Ante Pižić, Stojan Šcurek, Alen Bibić i Miran Sirk Bjana

_____________________________

JANEZ ISTENIČ No 1, u OČEKIVANJU MOURINHA! – Gospodarstvo Istenič s Bizeljskoga, u vinogorju Bizeljsko-Sremič u vinorodnoj regiji Štajerska Slovenija, s 10 je hektara vlastitih vinograda a grožđe rabi još i od otkupa s pet hektara. Proizvodnja baznog vina za pjenušce kroz godinu kreće se kod njih do mjere da godišnje mogu staviti na šampanjizaciju oko 150.000 boca. Janez Istenič svojedobno je uvelike savjetima pomagao hrvatskom pjenušaru Ivanu Turku, koji ostaje zabilježen kao prvi suvremeni proizvođač pjenušaca klasičnom šampanjskom metodom u Hrvatskoj.

Godine 2018. obitelj Istenič obilježava 50 godina bavljenja pjenušcima. Isteniči su, uz podrum Radgonske Gorice u Gornjoj Radgoni, najstarija kuća pjenušaca u Sloveniji. Ujedno u Sloveniji ostaju zapisani i kao prvi vinski podrum u rukama individualnog privatnika koji je krenuo u pjenušce i specijalizirao se na tome području. Isteniči su i jedna od najnagrađivanijih pjenušavih podruma u susjednoj državi. Danas, inače, u Sloveniji ima 163 registrirana proizvođača pjenušavih vina.

Da bi prikladno obilježili i proslavili pola stoljeća bavljenja pjenušcima, Isteniči su na proljeće 2015. stavili u bunar na svom posjedu na dubinu od 15 metara nekih 50 boca pjenušca No 1 cuvée spéciale iz 2013. da na kvascu bude do 2018. i razvija se. Na proslavi jubileja planiraju i otvoriti 50 tih svečarskih butelja. Ukupno tog specijalnog cuvéea imaju oko 15.000 boca. Ostatak će još odležavati u boci na talogu, i degoržirat će se i plasirati ovisno o zahtjevima tržišta.

Isteniču je No 1 posebno drag jer podsjeća na njegovu nogometnu karijeru – bio je vratar ljubljanske Olimpije, a 1958. branio je i za omladinsku reprezentaciju Jugoslavije – generacija Zvonko Bego, Vasović, Jusufi… – u meču protiv Engleske (kod Engleza Bobby Moore) na glasovitom Stanford Bridgeu, gdje caruje Chelsea s trenerom Joséom Mourinhom. Pa je došao na zamisao da upravo Mourinha pozove kao kum pjenušcu No 1 cuvée spéciale i kao počasnog gosta na proslavi.

Inače, Janez Istenič, osnivač danas, eto, vrlo afirmirane pjenušave kuće na Bizeljskome, nekad davno namjeravao je biti profesor enologije, i zamalo da se to ostvarilo. Međutim ukazala mu se iznenada prilika da radi dosta na terenu uz dobru nadoknadu, pa je stekao materijalnu podlogu da sagradi i razvija moderni podrum te da se upusti baš u pjenušce, naime svojedobno kad je bio na praksi u Francuskoj kao stipendist francuske vlade oduševio se šampanjcima, a, k tome, primijetio je i da je bazno vino u Champagnei dosta slično onome s Bizeljskoga – dakle niži alkoholi, lijepa kiselost, fine arome. Tako se opredijelio za samostalni business. Prvih 100 boca napunio je 1968 godine; danas u svojoj arhivi ima još tri butelje iz razdoblja svojih pjenušavih početaka.

Pjenušac Janez Istenič

Pjenušac Janez Istenič nakon svoje radionice, s moderatorom na prezentaciji i sa svojim zagrebačkim obožavateljima

Od kraja šezdesetih pa dalje postupno se širio ne samo s podrumom nego i s proizvodima: uz pjenušavu glavninu danas ima male količine mirnoga vina, zatim stari vinjak i grappu, koje dugo dozrijeva u bačvici, u ponudi je 2003., a istaknuo se i u proizvodnji još nečega što spada  u grupu ekskluzivnih proizvoda – balzamskog octa.

Pjenušci su kušani ovim redosljedom: No 1 brut, Prestige 2011 extra brut, Prestige 2008 extra brut, Prestige 2003 brut natur, Gourmet rose 2006 brut., Barbara extra sec, Rumeni muškat sec.

Da podsjetim:  pas dosé odnosno brut natur je kategorija kod koje se tolerira do 3 g/lit neprovrelog šećera, extra brut je do 6 g/lit, brut može biti čak i do 12 g/lit, extra dry ili extra sec je oko 12 do 17 g/lit, dry/sec od 17 do 35 g/lit, demi sec: 34 – 50 g/lit, doux – iznad 50 g/lit. ■

_______________________________

ra

Radionice: kavijar, pjenušci i šampanjci. Četiri vrste kavlijara, uključujući i belugu! Voditelji Anastazija Knežević i Krešimir Šesnić na kušanje su ponudili krimski pjenušac 2009, zatim pjenušce Meneghetti 2001 classic magnum, Šember brut 2005 i Šember rose 2008, Diplomat 2009 Tomac, ali i šampanjce Veuve Cliquot rose i Cuvee Louise 1998 Pommery…

Nadalje – nužno bi bilo još jače poraditi na dobivanju pokroviteljstava bitnih hrvatskih institucija kao ministarstava (poljoprivrede, turizma, gospodarstva, malog poduzetništva…), Hrvatske turističke zajednice, Županije, Grada, te jače poraditi na osiguranju većeg broja sponzora (ne nužno samo tvrtki iz Hrvatske!). Sve spomenute ustanove jednostavno bi morale uvažiti činjenicu da Zagreb Vino.com za Hrvatsku može biti gospodarski vrlo važna manifestacija, te bi se trebale se aktivno i angažirano uključiti. Uza sve to, organizator bi se napokon trebao odlučiti i na nešto što mu već neko vrijeme predlažu mnogi istinski ljubitelji plemenite kapljice: povisiti cijenu ulaznice za festival, npr. za 50 posto.

Svestrani Zigante

Svestrani Zigante: tartufi, prerađevine od tartufa, maslinovo ulje, sir, mirna vina i pjenušac…

  Svakako valja promisliti i o nekim organizacijskim pitanjima vezano uz sadržaj festivala. Pri tome mislim na koncept izlaganja. Festival je idealna manifestacija za internacionalnu proimidžbu hrvatskog vina ali i općenito hrvatske gastronomije. Kao što je to u Meranu, mislim da bi vrijedilo izlagački prostor smisleno podijeliti na zaokružene tematski logične segmente, primjerice, nabacujem nasumce mogućnosti – na Top 50 hrvatskih proizvođača vina, u segmentu hrane npr. na prostor istaknutih hrvatskih specijaliteta poput pršuta, šunke, sira, kulena, slanine, salame, tartufa, mariniranih odnosno usoljenih ribica i plodova mora, maslinovog i bučinog ulja, vinskog i balzamskog octa, zatim na prostor za pjenušce, prostor za slatka desertna vina, prostor gdje će biti proizvođači sve popularnijih narančastih, odnosno maceriranih vina, prostor za eko-proizvođače, biodinamičare, prostor za proizvođače i vina i sira koji imaju vinograde odnosno uzgajaju blago na specifičnim područjima, npr. koji trsje imaju na većim visinama na brdu odnosno koji krave i ovce pasu u brdu ili pak ovce – kako je npr. na Pagu – uz more, prostor za proizvođače delikatesa od svinje držane na otvorenome i od pasmina koje su ovdje domaće odnosno bliske kao npr. crna slavonska svinja, turopoljska svinja, mangulica.

Sommelier Mario

Sommelier Mario Meštrović i enolog Zlatana Plenkovića Davor Šestanović: vertikala Zlatan plavca grand cru od 2009. do 2001.

Dio izlagačke površine pod radnim nazivom Udruge mogao bi biti predviđen za udruge vinara (Vinistra, Graševina Croatica, Hortus Croatiae…) odnosno udruge proizvođača delikatesa (Istarski pršut, Drniški pršut, Baranjski kulen…), odnosno OPG-e uključene u turističku ponudu, tu bi bila pozornica za skupni nastup kroz koji bi se omogućilo i onim sasvim malim ali tržišno prisutnim proizviđačima da se pokažu. Možda bi se poseban prostor mogao odrediti za nastup mladih novih vinara, koji su uspješno preuzeli kormilo tvrtke od svojih roditelja…

Što se tiče prijedloga za okupljanje na zajedničkome prostoru npr. Top 30 ili Top 50 hrvatskih vinara, eto baš od ove godine postoji za to i te kakva podloga – rezultati nacionalnog ocjenjivanja Vina Croatia, s kojim se, zahvaljujući uvelike i animaciji i inzistiranju upravo prof.

Sjet na

Sjet na neka prijašnja vremena: Tito’s vodka! Handmade, iz – Texasa!

Ivana Dropuljića, krenulo upravo ove godine i glavne medalje s kojega su i podijeljene na otvorenju Zagreb Vino.coma 2015. Bitno je reći da su kao ocjenjivači angažirani iskusni kušači i iz inozemstva, dakle to je, uz dovođenje inozemnih vinskih i turističkih novinara s čime se prakticiralo prijašnjih godina, ali i s dovođenjem na festival i stranih vinskih trgovaca, lijepi korak da se u svijetu iz pravih ustiju čuju lijepe riječi o hrvatskim proizvodima… Ali, ne samo to: na festivalu Zagreb Vino.com već eto drugu godinu dodjeljuju se i odličja najboljima s cjelogodišnjeg ocjenjivanja vina s hrvatskoga tržišta u organizaciji Kluba Vinske zvijezde okosnicu kojega čine znani vinski novinari večernjakovac Vitomir Andrić, koji ima i blog VitoVino, Ivo Kozarčanin iz 24sata i s blogom Bakohv sin, te Željko Suhadolnik iz Svijeta u čaši i s blogom Suhiucasi

To su dakle moja promišljanja. Ne moram biti u svemu ovome u pravu, ali mislim da u dobrome dijelu u pravu jesam!… ♣

_______________________________

Radionice

Radi

Natalija Demko i naša Željka Balja prezentiraju slatke tokajce

TOKAJI ASZÚ VERTIKALA 2011 – 2006, KUĆA HOLDVÖLGY – Tokaji aszú, jedinstveno i kultno vino najsjevernijeg mađarskog vinogorja – u preporodu je. To botritizirano desertno slatko vino polagano se vraća na svjetsku scenu s vrhunskom kakvoćom iz sve više podruma. Na ovoj degustaciji koju je vodila Natalija Demko iz vlasničke obitelji posjeda Holdvögly prezentirana su vina iz godišta od 2011. do 2006. a s maksimalnih šest putnji odnosno šest puttonyos, odnosno šest púta. To znači da se mošt ili vino od grožđa za sadnju dozvoljenih sorata Furmint (Moslavac, Šipon), Lipovina, Muškat s malom bobicom (Muscat à petit grains), Köversolo, pa Kabar, a to je križanac između Lipovine i Bouviera, i Zeta, a to je pak križanac između Furminta i Bouviera, po svakoj tradicijskoj Gönci bačvici od 138 litara miješa sa po šest púta posebno branih aszú odnosno botritiziranih prosušenih bobica tih sorata s time da, kako kaže Natalija Demko, svaka puta prima po 25 kg, dakle na količinu od 138 litara mošta ili mladoga vina u ovome slučaju ide po 150 kg aszú bobica. Nakon alkoholne fermentacije vino dozrijeva u drvu po nekoliko godina, a Natalija Demko preporučuje da ga se počne trošiti nekih šest godina nakon berbe… Tokaji aszú se inače tradicijski puni u boce zapremnine pola litre, a maloprodajna cijena takvoj boci kreće se oko 50 eura. ■

_______________________________

Vinski vitezovi

Hrvatski konzulat Europskih vinskih vitezova pojačan s Matom Klikovićem iz Gradišća sastao se na Zagreb Vino.comu da bi se kušale hrvatske frankovke odnosno kupaže s njom, te izabralo viteško vino za 2016 godinu. Od 12 degustiranih uzoraka najbolji je dojam ostavio cuvee Kapistran crni (frankovka i cabernet sauvignon) 2013 od Iločkih podruma

_________________________________

ATELJE OKUSA SVIJETA u ČAŠI – Po dugoj tradiciji, revija Svijet u čaši održala je u Esplanadi svoj znani godišnji Atelje okusa. Unatrag nekoliko godina on se odvija u sklopu festivala Zagreb vino.com. Ove godine Atelje okusa imao je posebnu dimenziju: promociju knjige Atelje okusa – Blaževa kuhinja, s Damirom Blažem Folnegovićem u glavnoj ulozi, te najavu izlaska ovoga, 150. izdanja časopisa posvećenog eno-gastronomiji i turizmu, tu su protagonisti, uz golemu i vrlo okusnu tortu samoborske slastičarnice U Prolazu, te uz delicije brojnih hrvatskih ugostiteljskih objekata i pogona za proizvodnju delikatesa, kao Stari Puntijar, Kamanjo, Zigante tartufi, Deno, Villa Kapetanović, Agava, Hotel Srakovčić, Igomat, mesnice Borošak, ribice Čiho…, bili Mladen Horić, Marko Čolić i Željko Suhadolnik, koji su izmislili, realizirali i uglavnom sâmi pune 23 godine stvarali časopis. ■

Evo i prizora s ovogodišnje ateljejske svečanosti:

U lijepome društvu, uz svečarsku tortu i pjenušac - Mladen Horić, Marko Čolić i Željko Suhadolnik

U lijepome društvu, uz svečarsku tortu i pjenušac – Mladen Horić, Marko Čolić i Željko Suhadolnik

Mladen Horić uz priznate kuharske majstore, chefove Roberta Šlogara, Stevu Karapandžu, Željka Nevena Bremeca i Nenada Posavca

Mladen Horić uz priznate hrvatske kuharske majstore – chefove Roberta Šlogara, Stevu Karapandžu, Željka Nevena Bremeca i Nenada Posavca

SuČ – 12/2015

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: