EN PRIMEUR 2015/vino iz 2014: VRAG NIJE TAKO CRN…
En primeur 2015, Esplanade, Zagreb: Sandi Paris govori o malvazijama iz 2014.
…KAKO SE STRAHOVALO DA ĆE BITI!
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
MLADA NOVA KAPLJICA DONESENA OD STRANE 75 PROIZVOĐAČA IZ TRIJU NAŠIH REGIJA NA FEBRUARSKO KUŠANJE u ZAGREBAČKU ESPLANADU POKAZALA JE PROŠLOGODIŠNJU BERBU U BOLJEM SVJETLU OD OČEKIVANOGA. SIGURNO JE DA JE ZBOG EKSTREMNIH LANJSKIH METEOROLOŠKIH PRILIKA S OBILJEM KIŠE i VLAGE BILO PUNO ŠKART-GROŽĐA ŠTO BI TREBALO REZULTIRATI KOLIČINSKIM PADOM U PROIZVODNJI, A ONO ŠTO SE USPJELO IZVUĆI POKAZUJE PREDNOST BIJELIH VINA NAD CRNIMA, VITKIJA TIJELA, IZRAŽENIJU SVJEŽINU, PRIKLADNOST KAPLJICE ZA PRODUKCIJU PJENUŠACA
Mlada vina i Esplanade se ljube! Pretpremijerna kušanja mladih novih vina (onih iz posljednje berbe) već u veljači u zagrebačkom hotelu Esplanade pomalo postaju tradicijom. Ove godine En Primeur graševine, malvazije i pošipa, u organizaciji Udruženja vinarstva Hrvatske, te udruga Vinistra, Graševina Croatica i Vino Dalmacije, održan je četvrti put. Počela je bila, 2012., Vinistra, dakako, samo s malvazijom i s osunčanom i toplom 2011, nastavilo se godinu poslije još i sa slavonskom graševinom, te također s vrlo osunčanom i toplom, vrućom čak, berbom 2012., lani su se manifestaciji pridružili i Dalmatinci službeno s pošipom, na kušanje je podastrta berba 2013. koja je bila topla ali i s dosta kiše pa je i rezultat u boci bio drukčiji nego iz berbi 2012. i 2011., a ove godine hrvatski vinski trolist, kojemu još uvijek nedostaje sjeverozapadni dio pa da se i ovdje kompletira oficijelni vinski četverolist Lijepe naše, izašao je s vinom iz 2014, ekstremnog godišta s jako puno – debelo iznadprosječno puno! – kiše tako da se pribojavalo da će s vinom, osobito zbog truleži, biti maltene potpuni fijasko. Vinistra je u Zagrebu pred oko 600 posjetitelja nastupila sa 46 proizvođača, Graševina Croatica sa 17, a Vino Dalmacije s 12.
Udruga Graševina Croatica, bez zapadno-slavonskog predstavnika Vinarije Daruvar (???!!!), proizvođači od središnje Slavonije (ali i bez Kutjeva d.d. iz Zlatne doline, koje nije član udruge???!!!), pa do Podunavlja
Kušanje je i ovaj put bilo podijeljeno u dva vremenska okvira: od 13 do 16 sati za profesionalce (ugostitelje, sommeliere, vlasnike vinoteka, novinare…), a od 16 do 19 sati za širu javnost. Inače, En primeur degustacijama, tj. predstavljanjem mladih vina želi se profesionalcima u eno-gastronomiji prikazati potencijal berbe te im olakšati odluku o kupovini ili rezervaciji mladih vina, a zajedničkim nastupom vinara iz hrvatskih najznačajnijih vinskih regija nastoji se dodatno potaknuti kultura konzumiranja vina, navode u udruzi Vinistra.
Po onome što se iz 2014. moglo kušati sada u Esplanadi ne može se govoriti o fijasku, prezentirana vina (logično da je svatko donio ono najbolje što je imao!) bila su čistoćom vrlo pristojna, uredna, što znači da su naši proizvođači naučili kako se nositi i s lošijim godištima, pa da narod bude zadovoljan i da ne ostane žedan.
Krešo Vučković Bagio iz trsteničke vinarije Grgić, prepolovljen u odnosu na kako ga znam, te Antonija Mrgudić. Kod Kreše lijepi Pošip 2013, koji izlazi pred Uskrs, lijep i Plavac 2009, a kod Antonije zanimljivost – Prošek 2012 Moskar, od Plavca malog s Postupa. Sušenje grožđa na suncu 20 dana, alkoholno vrenje u inoksu i u trajanju od 1,5 mjeseca, dozrijevanje četiri mjeseca u do vrha zapunjenom barriqueu, s 15 vol % alkohola, te sa još čak 100 g/lit neprovrelog sladora, veli Antonija Mrgudić
Nika Silić (sasma desno), enologinja kod Korte Katarine, nudi s vinom kolegicu Ivonu Đipalo iz Vinolaba, te Natašu Dević. Korta Katarina iz 2014. neće imati mirnog vina pošip, nešto upotrebljivoga grožđa od Pošipa međutim uspjela je nabaviti i usmjerila ga je u proizvodnju baznog vina za pjenušac. Kod Nike također kao zanimljivost prošek, tehnologijom čini mi se blizak izvornome prošeku. Drukčiji je postupak nego kod obitelji Mrgudić, dakle dalmatinski proizvođači bi se trebali dogovoriti o pravilima u tehnologiji da bi unutar naziva PROŠEK dobili stilski ujednačeni proizvod. Korta Katarina uspjela je za prošek doći i do nešto grožđa ubranog sa sladorom od 21 baboa. Nakon berbe, prosušivanje se nastavilo do 40 baboa. Slijedili su prešanje, alkoholno vrenje u bačvici, te je onda vino stavljeno na dozrijevanje u drvo, u ne do vrha zapunjenu bačvicu, gdje će biti do rujna 2015.
Dakako da je bolje prošlo grožđe s trsova zasađenih na padinama (kosinama) i na propusnim terenima od onoga s trsova u ravnici i na težim tlima, tako da se baš za 2014. može reći da je, izrazito, godište boljih vinogradarskih pozicija, uvijek rado i spominjanih kao najprikladnijih za vinovu lozu. Dodatnu prednost baš u nezapamćeno kišnoj 2014. imali su vinogradi na kamenitim tlima, naime barem se tu, unatoč padalinama, nije stvaralo blato koje bi vlagu širilo i iz tla i koje bi i priječilo ulazak, posebice s traktorom, među trsje, pa se zaštita loze mogla po potrebi obavljati.
Nezgoda s 2014. bila je u tome što je vlaga u zraku i u zemlji pogodovala razvoju truleži, a trulež je stvorila puno škarta, pa dosta roda nije bilo upotrebljivo. S Korčule su krajem kolovoza i u rujnu došle vijesti da je pošip – posađen uglavnom u ravnici Čarskog i Smokvičkog polja – uvelike nastradao, neki poznatiji korčulanski proizvođači i najavili su da zbog preraširene gnjiloće iz berbe 2014 oni neće uopće imati svog uobičajenog pošipa, sada u Esplanadi to su i potvrdili npr. Krešo Vučković Bagio iz podruma Grgić-vina, i enologinja Nika Silić Maroević iz Korta Katarine. Među 12 dalmatinskih proizvođača-izlagača u Esplanadi u ponudi sam naišao praktički tek na dva pošipa iz 2014, onaj (sa zelenom eko-markicom) od Zlatana Plenkovića, s kamenitog tla na brežuljku u području Jadrtovca kod Šibenika (već napunjen u butelju, spreman i lijepo pitak već sada, na tržištu bi trebao biti najkasnije do Uskrsa ove godine; šteta da Plenković nije donio i malo pošipa 2014. iz svog strmog vingrada kod Makarske !), i onaj od bolske vinske kuće Stina, prvi njihov od grožđa s Brača (traži još vremena!), a iz njihovog nakošenog vinograda na nekoliko sotina metara nadmorske visine i također na kamenitom tlu… Iako je pošip naveden kao službeni nositelj u prezentaciji vina Dalmacije, njega u Esplanadi baš i nije bilo u nekoj dominantnoj ulozi, zapamtio sam još samo jedan, vrlo lijep ali ne iz 2014. nego iz 2013, a od podruma Grgić-vina.
Zlatan Plenković, blažen među sommelijerima! S njime na slici su Krešimir Šesnić iz zagrebačkog restorana Trilogija, i Marin Galinac, voditelj zagrebačkog prodajnog salona vina i delikatesa Žuto stablo/Yellow Tree. Plenković je iz svojega vinograda na Jadrtovcu kod Šibenika donio eko-ceretificirana vina Pošip i Babić iz 2014.
Debitant na ovakvim festivalima iz Dalmacije je Šibenčanin Rade Rak sa sinom Androm. Godina 2014. Raku je treća berba. Na kušanju u Zagrebu Rakovi su ponudili maraštinu, opolo od Babića i crno vino od Babića. Zasad brinu od 15.000 loza, a cilj im je dosegnuti oko 20.000 trsova
S obzirom da je i kod malvazija i kod graševina bilo sličnih/istih problema u trsju, vidjet ćemo kasnije na tržištu koliko su ponuđači svladali još nešto bitno: odlučno se pomiriti ovaj put s manje kilograma grožđa koje se uspjelo izvući kao pristojnu sirovinu za vino, dakle pomirba i s manjom ponudom vina iz 2014 – ili ipak popustiti iskušenju podložnosti kalkuliranju pa radi količinskog povećanja vina u ponudi iskoristiti, makar i u manjoj mjeri, i ono ne baš prikladno grožđe…
Inače, s obzirom da se u posljednje vrijeme sve više govori o zdravlju i s obzirom na sve šire opredjeljenje za eko-pristup u proizvodnji namirnica i pića, kao i s obzirom na uistinu puno kiše kroz cijelu 2014., bilo bi dobro da nadležne inspekcijske službe malo oštrije bace oko na vina onih koji se deklariraju kao eko-proizvođači i na vina proizvođača koji su certificirani eko i već neko vrijeme imaju dopuštenje na etiketu staviti zelenu oznaku o kontroliranoj i priznatoj ekološkoj produkciji (koja bi, inače, trebala obvezno obuhvatiti ne samo vinograd, nego i podrum!), isplatilo bi se ipak saznati kako u vinima iz 2014., grožđe za koje je trebalo puno tretmana da ga se spasi do berbe a u podrumu valjda i dosta tehniciranja, stojimo sa sadržajem rezidua korištenih sintetskih sredstava…
S Radoslavom Bobanovićem (sasvim desno) iz Polače – ekipa eno-konzultantske ekipe Eno-expert iz Zagreba – enolozi Miodrag Hruškar (sasma lijevo) i Krešimir Hren, te s nova kolegica Jelena Puh Miloš
Nevolja s 2014. je i u tome što su općenito vina tanja nego inače, što neće biti nekih rasnih, velikih vina, općenito zakazali su crnjaci ali i visoki predikati.
VIŠE ROSÉA i MJEHURIĆA…
Međutim, opet, nije loše to što ćemo, s obzirom na niže alkohole, uglavnom niži pH i izraženiju kiselost imati više svježih pitkih tzv. ljetnih vina i više roséa, pa valjda i više – doduše vjerojatno i ne baš i osobito kompleksnih, ali nije to tragično, ljeto ponajviše traži osvježenje! – pjenušaca. Od više vinara čuo sam da su s rodom iz 2014. krenuli u pjenušce, budu li nam se, a to je lako moguće, ove godine vratile one vrućine, problema s plasmanom i nezadovoljstva vinara nipošto ne bi smjelo biti.
Nove mlade istarske malvazije službeno je pred prisutnima u Esplanadi predstavio je Sandi Paris iz Hrvatskog sommelier kluba, koji je za berbu 2014. rekao da je bila klimatski zahtjevna te vinogradarski teža zbog iznadprosječnih padalina. Općenito malvazije iz 2014., dodao je, najavljuju izbalansirane miris i okus, ugodnu do izraženu svježinu. Vina u prosjeku imaju jedan volumni postotak alkohola manje nego ona iz prethodne berbe, djeluju kao pitkija te kao vrlo pogodnima za proizvodnju pjenušca.
Od, svojedobno, pa do nedavno iz svojih firmi otpisani slavonski enolozi, slijeva nadesno Ivica Perak i Vlado Krauthaker, obadva iz Kutjeva i obadva djeca velikog Kutjevačkog podruma, danas Kutjeva d.d., te Mladen Papak iz Iloka. Krauthaker, koji je najranije krenuo privatno, danas je s visokom reputacijom individualnog proizvođača, Perak, koji je tek nedavno prešao u svoje, privatne eno-tokove, na najboljem je putu da to dostigne, a Mladen Papak, koji je također nedavno ali kao zadnji od te trojice također nedavno napustio Iločki podrum, na samom početku je svog privatnog enološkog tržišnog puta. U Zagrebu je predstavio prvu svoju privatnu berbu, ovu iz 2014. Papak, kojemu su na pomoć kćerka Martina i sin Karlo, obrađuje 13 hektara vlastitih vinograda, najviše s graševinom, ima još i Traminca, Chardonnaya i Rizlinga rajnskog, od crnoga Cabernet sauvignona i Cabernet franca. Papak uz svoje vinograde sada gradi podrum i 2015. računa imati prvu berbu u njemu
Zdravica jubilaraca: Željko Adžić iz kutjevačkog obiteljskog gospodarstva Antun Adžić upravo slavi 20 godina rada, a Marino Markežić Kabola s 10-godišnjim je jubilejem u vinskom segmentu
O graševinama iz 2014. govorio je znani kutjevački vinogradar/vinar Vlado Krauthaker:
– Godina 2014. i u Slavoniji i u Podunavlju je bila jako kišna. Najveći doprinos kvaliteti vina dao je sam podrumar. U vinogradu su proizvođači teško mogli bilo što učiniti, pogotovo oni koji se bave ekološkom proizvodnjom. Graševina srećom ipak trpi ovako neugodne godine, zato i jest najzastupljenija sorta u Slavoniji, ona je nedaće podnijela nekako najbolje od svih sorata, i ona će vjerojatno dati i najbolje rezultate na tržištu. Padalina je kroz godinu bilo i do 350 litara na četvorni metar više od prosjeka, sunčanih sati bilo je oko 400 manje od prosjeka, prosječna godišnja temperature dva pa i do tri stupnja niža od prosječne u vegetaciji, i to je rezultiralo usporavanjem dozrijevanja grožđa, češćom potrebom za zaštitnim tretmanima, i, na kraju, s laganijim vinima, s manje alkohola, jačih kiselina i dosta izraženog pH koji je pogodan za duže odležavanje pojedinih vina.
Evo i izjave Ivice Kovačevića, predsjednika udruge Vino Dalmacije:
– Sigurno najteža berba u posljednjih pedesetak godina. U Dalmaciji su oborine bile višestruko obilnije od prosječnih. U vinogradima južnih, strmih padina uz dobar vinogradarski rad se dobila dobra kvaliteta grožđa ali s nekarakteristično izraženijim kiselinama. Posebno je bilo važno da urod nije bio prevelik, što je osiguralo grožđu da postigne dobru zrelost bez obzira na jako puno oblačnih i kišnih dana. Uz ocjedito tlo i uz izniman trud uspjelo se proizvesti grožđe dobre kvalitete. Vina iz vinograda takvih položaja rese lijepo izražene arome i svježina, ona su nešto laganija, i pitkija su, a to tržište trenutno i traži.
Korisno je, dakle, bilo posjetiti En primeur 2015 u Esplanadi: i oni koji se inače ne udubljuju na kompleksniji način u vino mogli su bez muke uočiti razlike između berbe 2014. i vina istih sorata i proizvođača iz prijašnjih godišta, posebice npr. 2012. i 2011. Dobro je biti svjestan tih razlika s obzirom na berbu, jer na taj način također gradi se pravilniji pristup plemenitoj kapljici, njenoj konzumaciji, i osobna kultura vina.
Braća Nikola i Albert Benvenuti: Nikola (lijevo) novi je predsjednik Vinistre. Pitam ga ima li kakvih novosti vezanih uz označavanje terana iz hrvatske Istre. Zasad – ništa… Baš je zapravo i dobro što je Nikola Benvenuti sada predsjednik Vinistre: obitelj Benvenuti ima odličan teran, ali kako s njime ne izlazi pred kupce odmah nego nakon koju godinu po berbi, zasad još nije imala problema s nazivom teran jer nije stigla do berbe 2013., koja je s obzirom na ulazak Hrvatske u EU kritična. Međutim vrijeme ide… Ako se uskoro ne postigne neki dogovor sa Slovencima, Benvenuti će da bi i sam mogao na tržište morati inicirati pronalazak nekog drugog za sve važećeg adekvatnog naziva za vino od istarske sorte Teran
Organizatoru međutim prigovor što je ipak u relativno kratkom vremenu jednog popodneva ponudio malo previše uzoraka – svaki od 75 vinara iz tri regije donio je sa sobom ne samo malvaziju, graševinu i pošip iz berbe 2014, nego i druga vina iz berbe 2014. ali i više vina iz prehodnih berbi, pa to onda izlazi iz okvira službenog En primeura graševine, malvazije i pošipa, i priredbu pretvara u još jedan festival ili sajam vina. Već lani imao sam primjedbu da je ponuda prevelika i preširoka i tada mi se učinilo prikladnim predložiti da se En primeur, s obzirom da je istarskih vinara brojem gotovo jednako kao i slavonskih i dalmatinskih zajedno, podijeli na dva događanja – jedno En primeur malvazije i drugo En primeur graševine i pošipa. Ali sad mi se čini da je bolje rješenje sljedeće: En primeur neka ostane jedna manifestacija za sve tri regije (sutra i za sjeverozapadni dio, nadam mu se!), s time da se uzorci strogo ograniče samo na najnoviju berbu, te s obzirom da pošip nije tako raširen cijelom Dalmacijom kao malvazija u Istri i graševina u Slavoniji, da se za Dalmaciju kao službena vina uz pošip navedu grk, vugava, maraština, a sutra kad stignu vinari sjeverozapadnog područja da se kao službena bijela vina, tipična za taj dio, navedu chardonnay, rajnski rizling, sauvignom, te škrlet.
Enolog porečke Agrogalune Milan Budinski i marketingašica Suzana Diklić: malvazija u prvome planu. Iz berbe 2014. vina srednje linije bit će sasvim prihvatljiva, veli enolog Milan Budinski, a jedino malvazija ima šansu da bude i u gornjoj kvalitativnoj kategoriji Festigia, dodaje Budinski
Poseban En primeur mogao bi biti s crnim mladim novim vinom npr. za Istru s teranom/refoškom, za Slavoniju s frankovkom, zweigeltom, za Dalmaciju s plavcem i s babićem, a za sjeverozapadni dio s crnim pinotom, moguće su svuda i mješavine tih za pojedini teritorij karakterističnih sorata.
Za vina – bijela i crna, također po sortama tipičnima za pojedini kraj – iz berbi prije posljednje a koja nisu još izašla na tržište može se iz promidžbenih razloga i posebno prirediti neka vrsta En primeura… Vrijedilo bi potruditi se da se na buduće manifestacije i ovakvog tipa pozovu – kao što to čini festival Zagreb Vino & Culinaria.com, neki inozemni novinari iz zemalja znanih kao dobra tržišta za vino a znanih i kao jača, posebno prema Hrvatskoj, emitivna turistička tržišta, ali i vinski trgovci od tamo, koji bi, kad kušaju sirovinu, mogli imati interes ne samo da rezerviraju i kupe jednosortno vino kad bude gotovo nego i da u dogovoru s hrvatskim proizvođačem dok je za to još vrijeme kreiraju neke kupaže, cuvéee što bi im mogli biti zanimljivi za plasman u njihovim zemljama… ♣
_____________________________________
ZAGREB WINE & GOURMET.COM 2015 – Alea iacta est! Odbrojavanje je počelo! Profesor Ivan Dropuljić, osnivač i direktor popularnog međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Wine & Gourmet.com, i Marko Mohorović ispred elitnog zagrebačkog hotela Esplanade, potpisali su ugovor o održavanju 10. jubilane priredbe, posljednjeg petka i subote u studenome 2015., konkretno 27. i 28.11.2015. Sve je zaliveno pjenušcem od Tomca, za koji se pobrinuo vječni Esplanadin majstor Josip Friščić.
Dosad je devet festivala bilo u Esplanadi, a jedan, i to prvi, početni, u Maloj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinkoga, također, dakle, u elitnome prostoru.
Od starta na oko 300 četvornih metara i sa 70 izlagača, Zagreb Wine & Gourmet.com festival došao je kroz godine na današnjih oko 2500 četvornih metara površine i na više od 300 izlagača. Moguće je da je Svijet u čaši upravo jučer za ovogodišnji sajam registrirao novog izlagača – kuću Marrenon iz doline Rhône, i vinogorja Ventoux i Luberon… ■
SuČ – 02/2015
Suhi u čaši 