KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU 146 /09.2014

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

OLYMPUS DIGITAL CAMERACUVÉE & TAILLE, COLLARD & PICARDOlivier Collard + Caroline Picard = Collard Picard. A to je šampanjska kuća bračnog para Olivier i Caroline, koju dobri poznavatelji Champagne i šampanjaca svrstavaju visoko, u kvalitativnu grupu od tri od mogućih pet zvjezdica. Šampanjci Collard Picard od nedavno se nalaze, preko zagrebačke vinoteke Bornstein kao uvoznika, i na hrvatskom tržištu. Bračni par Collard Picard i osobno je boravio u Zagrebu da bi promovirao svoje mjehuriće, nekoliko etiketa, od baznog šampusa Cuvée Sélection, po 350 kuna mpc za butelju, pa do 0,75 boca, za 700 kuna, špica Collard Picard rosé Cuvée des Merveilles demi-sec 1er cru, te Essentiel 2006.

Olivier i Caroline, koji dolaze iz vinogradarsko-vinarskih obitelji, startali su zajedničku produkciju 1996., navodno odmah dan nakon što su se vjenčali. Danas gospodare s oko 16 hektara vinograda na odličnim pozicijama Mesnil-sur-Oger i Oger na Côtes des Blanc (Chardonnay; biološki uzgoj) te na desnoj obali rijeke Marne (Pinot Meunier i Pinot noir; pomalo se i tu prelazi na bio, bio…). Za šampanjce rabe isključivo vlastito grožđe, koriste samo cuvée, a ne i taille, ne provode malolaktiku, većinu baznih vina fermentiraju i dozrijevaju u drvu, u velikim bačvama Seguin Moreau znanima kao foudre, šampanjac nakon fermentacije a prije degoržiranja na kvascu u butelji drže najmanje 3,5 do četiri godine no često to bude i dosta duže, degoržiranje obave najduže nekoliko mjeseci prije nego što im šampanjac treba izaći na tržište.

Ovo je prigoda saznati poneki detalj iz šampanjske produkcije: proizvođač u Champagnei ne može raditi kako ga je volja, nego prema već dugo ustanovljenome pravilniku. Svake godine određuje se maksimalni dopušteni urod, grožđe se bere kad to odredi strukovna komisija inače vrlo jakog CIVC (Comité Interprofessionel du Vin de Champagne), a prerađuje se u registriranoj stanici za preradu gdje su propisane tradicijske preše u koje stane po 4000 kg grožđa. Od te četiri tone, za šampanjac se smije rabiti samo 2550 litara mošta, a taj mošt dijeli se u dvije grupe – prvih 2050 litara naziva se cuvée, s time da je ono što se sâmo iscijedi tête de cuvée, a ostalih 500 dopuštenih litara naziva se taille. Nakon što se odvoiji dopuštenih 2550 litara mošta, može se i nastaviti s prešanjem, ali ta prešavina ne smije u šampanjac nego u destilaciju. Za ružičasti šampanjac groždani sok drži se u dodiru s kožicom od jednoga do dva i pola dana… Šampanjci su godinom berbe (millesime) označeni jedino kad je godište jako dobro pa se samo ono rabi, dok se u godinama koje nisu iznimne kakvoće radi standardizacije kvalitete i okusa šampanjca uz mošt dobiven iz najnovije berbe u određenom postotku koristi i vino reserve (vin de réserve), a to je bazna kapljica što se svake godine ostavlja da odležava u podrumu, da se nađe kad zatreba…

OLYMPUS DIGITAL CAMERANAJŠPRICAR/GEMIŠT – Mi mješavinu bijeloga vina i vode s mjehurićima nazivamo gemišt ako se rabi mineralna voda, a špricer ako se rabi soda-voda, Slovenci mješavini vina i mineralne vode kažu špricar odnosno brizganec, Austrijanci kad miješaju vino i vodu s mjehurićima vele Spritzer, Talijani spriz, Nijemci Weinschorle. Nema ništa bez gemišta, to je činjenica, posebice u vrućim ljetnim danima (zaboravimo na ‘’vruće’’ ljeto 2014!) kad vapimo za osvježenjem. Zna se dobro koja su vina primjerena za gemišt/špricar: alkoholno laganija, suha i svježa, s izraženijom kiselošću. Gemišt je, kaže priča, i nastao tako što su vina sjevernih područja imala jaku i grubu kiselost, koja se, dodavanjem u vino mineralne vode odnosno soda-vode s, inače, lužnatim svojstvom, ublažavala, i činila vino ugodnijime.

U novije vrijeme u smislu osvježenja velika je potražnja za pjenušcima, ali kako šampanjci pa i ozbiljni pjenušavi uradci izvan Champagne nisu cjenovno baš lako dostupni uskočio je talijanski Prosecco kojemu metoda proizvodnje (charmat, tj. sekundarna fermentacija ne u boci nego u velikim inoks-tankovima, te puno kraće odležavanje na kvascu) dopušta i dosta nižu maloprodajnu cijenu. Gemišt ili špricer moglo bi se eventualno općenito nazvati pjenušcem za siromahe, što uopće ne znači da vino mora biti loše, naprotiv. Maloprodajna cijena može biti dosta niža od prosecca već i po tome što se vino za gemišt uglavnom puni u litrene zamjenske boce, a i mineralna voda takodjer je u zamjenskim bocama, dakle ambalaža se plati samo jednom. K tome, puno je vinogradara/vinara hobista koji za obiteljske potrebe proizvedu nešto vina, pa im za gemišt valja kupiti tek mineralnu vodu. Bitno je kod gemišta da vino bude prikladno za taj tip pića.

Kutjevo gemistIz razloga pojačanog šireg interesa za vinsko osvježenje gemištom ali i iz razloga da se to piće ne profanira i srozava kojekakvom kapljicom, pa i delancima, dakle da bude reda na tržištu, kao i iz razloga da se mnoge koji to ne znaju pouči koji tip vina izabrati za gem, u nekim sredinama prišlo se organizaciji ocjenjivanja gemišta/špricera. U susjednoj Sloveniji postoje dva takva ocjenjivanja, jedno je u Ptujskoj kleti u Ptuju, gdje kao baza i zajednički nazivnik služi vino Halužan i gdje se bira najbolji gemišt od toga vina u kombinaciji s nekih dvadedetak na domaćem tržištu dostupnih mineralnih voda iz Slovenije, Hrvatske BiH, Srbije, Austrije, Njemačke, Italije, a drugo ocjenjivanje je, u režiji Javne razvojne agencije općine Ormož i Društva vinogradara i vinara Ljutomersko-ormoških gorica, u Ormožu.

Ove godine degustacija u Ormožu bit će 24. listopada. Tamo kao osnova nije tek jedno vino, nego je više vina, a vrednovanje ima i međunarodni karakter naime pozvani da sudjeluju sa svojom kapljicom su proizvođači i iz Hrvatske, a dolaze konkretno oni iz Međimurja (Hortus Croatiae) koji s Ljutomersko-ormoškim goricama dijele za gemišt podesnu sortu Moslavac/Pušipel/Šipon/Furmint, k tome i ja sam pozvan kao degustator-ocjenjivač…. Ormožani su na ovo ocjenjivanje baš mogli pozvati i Kutjevo d.d, koje je ove godine specijalno promoviralo gemišt od njihove graševine, a za pomoć u promidžbi pozvalo je nekadašnju nogometnu zvijezdu Roberta Prosinečkoga

OLYMPUS DIGITAL CAMERACHÂTEAU KAMNIK NAPOKON i U HRVATSKOJ! – Château jeste, ima sjajna a neka i odlična i vrlo vrlo skupa vina, ali – nije Francuz! Nego su to Ilki Malinkovski i njegov eno-zanesenjak-čarobnjak Goran Milanov, tajna je u njihovu mottu Wine Creation – Passion for Perfection (vinske kreacije – strašću do perfekcije)! Château Kamnik iz Skopja je najbolja, internacionalno najnagrađivanija vinska kuća Makedonije (a možda i na području cijele bivše Jugoslavije!), odnedavno je preko uvoznika Retecoma iz Zagreba prisutna i u Lijepoj našoj. Čujem da gotovo 50 posto produkcije izvozi, te da jako dobro prodaje vino ne samo u našem okruženju – u Crnoj Gori (makedonski Vranec u dvorištu čuvenog crmničkog Vranca!), Srbiji, Bosni i Hercegovini (kako li će kod nas?!), nego, mada Makedonija u svijetu nije neko zvučno vinsko ime, i u Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj, Kanadi, Kini, Hong-Kongu… I to po cijenama koje, tvrdi glavna promotorica Kamnika i prodavačica Natalija Kuzmanovska, na slici s Romanom-Katarinom Čičko iz poduzeća Retekon, nisu ništa niže nego što su za makedonsko tržište!

Château Kamnik, koji ove godine obilježava desetljeće postojanja, brine o 13,5 hektara vinograda u vinogorju Skopje u regiji Dolina rijeke Vardara, i proizvede godišnje nekih 120.000 litara vina. Sve skladna i savršeno dotjerana vina, koja međutim ne djeluju i kao tehnička, crna su izvanredna, puna gusta topla, snažna a elegantna, špica su svakako Terroir Vranec Grand Reserve (17,2 vol %; u Dobrim vinima: 460 kuna), Ten Barrels Cabernet sauvignon, Merlot Single Vineyard Reserve, zatim i Ten Barrels Syrah (14,1 vol %; 180 kuna)… Prezentacija pred prepunim lokalom bila je u wine-baru Dobra vina, a nova će biti na festivalu Zagreb & Culinaria Vino. Com 2014 u zagrebačkoj Esplanadi.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERASOKOL z KLANJCA! – Da, Sokol z Klanjca, i Sokol – jedino u Klanjcu! Bolje reći na obroncima Cesargradske gore ponad Klanjca. I, ima jato tih Sokolova… Ali, oni koji žive u obiteljskim kućama u okolici i uzgajaju perad ne brinu, nego se vesele ovome Sokolu. Sokol je stara sorta grožđa pronađena i znanstveno identificirana upravo u povijesnim vinogradima na Cesargradskoj gori. Strukovnu pomoć u pronalasku, identifikaciji pa i umnožavaju plemki za prve sadnice pružila je ekipa sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, uz potporu Krapinsko-zagorske županije. I sad klanječki vinogradari i vinari gledaju da od Sokola naprave – robnu marku vina svojega kraja. Govori tako vinogradar i vinar Zvonko Sever, inače aktualni dogradonačelnik Klanjca. Klanjčani imaju i podlogu za priču, nužnu za dobru promidžbu: Sokol postoji jedino na području Klanjca, razmnožen je do sada i posađen u oko 1500 komada, a jedan roditelj mu je Krapinska belina velika odnosno Heunisch Weiss ili Gouais blanc, koji je pak i roditelj slavnome Chardonnayu! Znači, Zagorec ima polubrata u Burgundiji!

Kod Zvonka Severa moguće je kušati Sokola, ima ga (još) u sasma maloj količini, a pomiješane su dvije berbe – 2009. i 2010. Sever je krenuo predikatnim smjerom, vino je s vrlo izraženim i lijepim aromama koje podsjećaju malo na muškat a malo i na traminac, dosta je gusto, lijepo zaobljeno, blago sladi, s je 14 vol% alkohola. Sever, na slici, pokazuje i oblik boce za takvog sokola kakav je ovaj njegov. Neki drugi klanječki proizvođači vina, kao npr. mesar Željko Borošak, proizvode od Sokola lagano, osvježavajuće kiselkastio vino koje jako dobro može poslužiti za osvježenje u vrućim ljetnim danima.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERABAREM 1986 MJEHURIĆA! – Mjehurići, mjehurići… Pogled u čašu: rekli bismo – na tisuće. Najmanje njih 1986! Upravo 1986. krenula je, kako će se ubrzo nakon starta pokazati, ozbiljna proizvodnja pjenušaca tik uz granicu između Slovenije i Hrvatske, na Bizeljskome, u susjedstvu naših Klanjca i Kraljevca na Sutli.

Janez Istenič te je godine napunio prve svoje boce s baznim vinom na sekundarnu fermentaciju u butelji, radi dobivanja šampusa. Ostat će zapisan kao prvi individualni proizvođač vina ne samo na Bizeljskome nego i u Sloveniji i u cijeloj ondašnjoj Jugoslaviji, koji se najozbiljnije usmjerio na pjenušce. Taj Ljubljančanin, inače, nekad vrstan golman, nakon sportske karijere duboko profesionalno vezan uz Bakhov nektar, imao je sreću da se priženio na Bizeljsko, gdje je odmah uvidio kako taj kraj ima sjajan potencijal upravo za produkciju pjenušavih vina najviše kakvoće (za pjenušac se traži bazno vino s nižim stupnjem alkohola, s izraženijom kiselošću, u novije vrijeme vrućih ljeta pa i jeseni i sorta/sorte koje ni u takvim uvjetima neće iznevjeriti kiselinom, a jedan od takvih kultivara je upravo na Bizeljskome rašireni Plavec žuti!). Od pola hektara vinograda dobivenoga od tasta Istenič se postupno proširio na današnjih 10 vlastitih hektara pod trsjem i sagradio podrum u kojemu, još na kvascu, odležava 350.000 pjenušavih boca, te, restauracijom jedne stare selske kuće na ulazu u svoj posjed, uredio profinjeno i sa stilom objekt s kušaonicom za prihvat gostiju, u kojoj se, po dogovoru, poslužuju i vrlo rafinirana jela. Sagradio je i uredio i objekt sa smještajnim kapacitetima za goste. Kompletnost ponude za zahtjevnoga gosta – Istenič proizvodi i mirna vina, te balzamski ocat i vinjak, te kakvoća pjenušaca i ostalih produkata i usluga kao i ambijent daju mu puno pravo na naziv ranga Château!

Na svečanosti u povodu punih 45 godina od punjenja prvih boca za pjenušac kod Isteničevih na Bizeljskome okupilo se mnogo uzvanika, ne samo iz Slovenije nego i iz Hrvatske, a prigodno slovo održala je prof. Slavica Šikovec, ikona koja je dugo godina bila u vrhu slovenske vinogradarsko-vinarske struke. I ona je bila slavljenica: sutradan je imala 85. rođendan! Predsjednik Vinogdararskog društva Bizeljsko Blaž Zagmajster predao je Isteniču zahvalnicu za sve što je učinio za taj kraj. Istenič je uzvanicima ponudio tri pjenušca koji obilježavaju njegovu karijeru: Barbaru – to je bila prva njegova etiketa (po kćeri Barbari), No 1 koji mu je s vremenom postao standard a podsjeća, barem brojkom 1, na njegove golmanske dane, te Prestige, iz najnovije generacije, njegovu dosad najbolju peninu.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERABERBA 2014 – Krenulo se rano! Nije se, kažu mnogi, imalo više što čekati. Grožđe je zbog silnih kiša i vlage obolijevalo i trunulo. Ove godine zabilježeno je ekstremno loše vrijeme, puno kiše, gotovo svakodnevno, pa su stigli peronospora, pepelnica, trulež.

Je li itko od vinogradara imao dovoljno hrabrosti da riskira i odgodi berbu, u nadi da će se vrijeme popraviti i da će se sunce u dovoljnoj mjeri ukazivati kroz listopad? S više strana čuo sam: šećeri vrlo niski, kiseline visoke, te nezrele. Tretmana u trsju – puno. Je li malo sunca u listopadu moglo izvući berbu barem koliko toliko?…

Čini se ipak da jedino proizvođači pjenušca u ovakvom godištu kakvo je dosad bilo ovo mogu doći koliko-toliko na svoje – za pjenušac se i traži bazno vino s niskim alkoholom i s visokom kiselošću. Možda nije loše da se i dogodila ovakva sezona, da se ljudi trgnu i da vide što iz beznadja mogu najbolje učiniti, na muci se poznaju junaci…

Oko Martinja i poslije, kad se počinje intenzivnije razmišljati o plasmanu, svi će vinogradari/vinari reći kako je godina bila teška, zahtjevna, ali da su – zadovoljni!

Fotka s Plešivice: Tomislav Tomac gazi grožđe u preši! Nekad su to radile lijepe cure u otvorenoj širokoj kaci!…

 

Zagorje Vuglec Bodren+OLYMPUS DIGITAL CAMERABAJKA NA DLANU: DONEDAVNA KISELIŠ, SAD PJENUŠCI i PREDIKATI! – Hrvatsko zagorje – donedavna doživljavano kao područje vinskoga kiseliša… A sada su tu sve više vinske nadgradnje – pjenušci i predikati! Upravo ova šašava godina može biti dobra za pjenušce. Svako zlo ipak i za neko dobro. Zagorci, samo naprijed!

Dvojac koji svjetla vinski obraz – Bodren i Vuglec. Na prezentaciji Zagorje vu srcu – Bajka na dlanu u Zagrebu ovome dvojcu nedostaje – ne znam zašto! – još jedan – Bolfan, Vinski vrh.

Bajka na dlanu u metropoli! Stotinjak zagorskih proizvođača i ponuđača predstavilo se na štandovima na Trgu bana Jelačića. Nastup je bio izložbeno-prodajnog tipa, i građani su kupovali! Pogotovu nešto starije osobe, koje su zacijelo u ponuđenim prehrambenim proizvodima htjele osjetiti dah domaćega iz njihove mladosti… Sudeći po viđenome, dobar promet imao je (ovo nije izvještaj za poreznike, nego kompliment ponuđaču!) klanječki mesar Željko Borošak, što svakako znači da ima dobre proizvode i da ne divlja s cijenama. Gužva i na štandu na kojemu su bili vinari Vuglec-breg i predikatni Bodren. Vuglecov pjenušac odlično je parirao vrućini – zamislite: u petak preko dana sunce, toplo, nije pala ni kap kiše! A Bodrenovi odlični predikati krenuli su pravim ritmom popodne, kao desert nakon ručka…  I još nešto: barem u periodu mojega jednosatnog zadržavanja na Jelačićevom placu cijelo vrijeme su s pozornice odzvanjale zagorske pjesme…

Vjerojatno ne griješim ako kažem da bi jednom u godini na ovaj način i svaka naša županija imala računa na ovakav način predstaviti se u metropoli. Ponuđači ponešto izravno prodaju, a dolazak ovamo veliki je promidžbeni dobitak…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAPETRAČ OTVORIO NOVU SEZONU MIVA-PREZENTACIJA – Moćna uvoznička i distribucijska kuća za vino Mohor Trgovina/Miva iz Zagreba, koja već unatrag koju godinu redovitim ritmom organizira u svom prodajnom salonu Galerija Miva i wine-baru Jadranka, tik uz njega, prezentacije vinara i vina, startala je u novoj sezoni, nakon ljetnog predaha, s tim svojim događanjima, a otvorenje je pripalo vinskom podrumu Petrač sa zagorskih brega iznad Krapinskih toplica. Nastup Vina Petrač bio je stanoviti uvod u dvodnevno gostovanje Bajke na dlanu Hrvatskog zagorja na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Kuću Petrač i vina Petrač prezentirali su direktorica podruma Alica Petrač i enolog Igor Horvat. Petračevi imaju oko 10 hektara vinograda s 40.000 loza, a sasvim netipično za sjeverni dio Hrvatske i pogotovu za Hrvatsko zagorje je da je kod njih čak 75 posto crnih sorata (Merlot, Cabernet sauvignon), a tek 25 posto bijelih (Graševina, Chardonnay).

Graševina 2013 – nepretenciozno, svježe, pitko, Chardonnay 2012 – puniji, zaobljeniji, mekan, ali već malo gubi dah, rosé 2013 svjež, pitak, rosé 2010 (donesen za usporedbu) – uredan, lijepo zaobljen, malo ravan, i vrijeme je učinilo svoje. Crna vina nadmašuju bijela: Karizma 2011 (bordoška kombinacija: cabernet sauvignon 70 merlot 30 posto, dvije godine barriquea) – lijepa tamna boja, puno, govori dosta o mogućnostima crnih sorata, zasađenih na dobrim pozicijama, u Hrvatskom zagorju u današnje vrijeme globalnog zatopljenja, a Cabernet sauvignon 2009 (jako dobra godina za crno!, 24 mjeseca bačvice francuske proizvodnje i 12 mjeseci sljubljivanja u velikoj hrastovoj balčvi) – dominantan, sortno lijepo izražen, dosta i elegantan, živ, za vlasnika koji bi htio i pričuvati koju butelji: vino ima još vremena pred sobom…

Alica Petrač možda nastupi s crnim vinima kao pratnjom crnoj čokoladi na idućem sajmu čokolade Choco-fest, koji se održava u Zagrebu uz Valentinovo, a evo je u razgovoru s organizatoricom te slatke manifestacije Sanjom Bančević Medenica.

Petračevi, koji proizvode i pjenušac klasičnom metodom (nisu ga donijeli sada u Zagreb) i koji imaju i krdo od 10 angusa, spremaju se s vinom u izvoz, i to u – daleku Kinu. S jednom austrijskom marketinškom agencijom idu na sajam ProWein, koji Düsseldorfski sajam organizira u studenome u Kini…

U nedavnom prilogu s jednog eno-gastro događanja u čudu sam naveo izostanak članica udruge WoW kao gostiju (makar, poslije su se, čujem, ipak neke pojavile), ovdje na prezentaciji Petrač-vina situacija je bila suprotna, zacijelo stoga što je Alica Petrač takošer članica WoW-a: došao je gotovo cijeli centralni komitet WoW-ica, nedostajala je međutim predsjednica…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAZATVARANJE, i OTVARANJE – Puno toga u novije se vrijeme kod nas zatvara: lokali, poduzeća, obrti, političari…, ali eto ponešto se i otvara! Veliki dan, i to dvaput!, za mesara Zadravka Runtasa i njegovu obitelj je 18. Rujna. Prvi put bio je prije 19 godina kad je Zdravko s mesnicom na jedva 50 kvadrata prostora počeo u zagrebačkim Dugavama, a drugi put 2014. kad je u Otruševcu između Samobora i Bregane, s partnerom Hrvojem Šikićem, uz postojeći suvremeni pogon za obradu i preradu mesa te centar za distribuciju proizvoda Igo-Mat što postoji od 2000., otvorio novi, supermoderni pogon u skladu sa svim zahtjevima EU a kojime je proširen proizvodni kapacitet za tri puta i sada je znanu Samoborsku salamu (robna marka Zagrebačke županije) tu moguće proizvesti u količini od 200.000 komada godišnje!

Rezači vrpce otvorenja: Hrvoje Šikić i Zdravko Runtas, uz župana Zagrebačke županije Stjepana Kožića i samoborskog gradonačelnika Krešu Beljaka i pomoćnicu ministra poljoprivrede Mirjanu Mataušić Pišl.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

S planom unaprjeđenja krenulo se 2009, a 2011. je za proširbeni objekt izrađena projektna dokumentacija, u veljači 2012. slijedi prijava za natječaj Ipard (investicijska studija sadržavala je 1500 stranica koje su skupa sa slovima težile više od 23 kilograma!) od kojega je dobiveno 13 milijuna kuna, a njima je do kraja radova pridodano još nešto više od šest milijuna vlastitih sredstava, naime na kraju je ukupni trošak iznosio malo manje od 20 milijuna kuna. Prema investicijskoj studiji obveza Igo-Mata bila je da nakon otvorenja novog pogona zaposli do desetak novih djelatnika, da promet poveća za oko 30 posto, međutim već je i prije otvorenja uposlene su 23 osobe, a promet je povećan 100 posto! Da čovjek ne povjeruje, u ovom našem već duže vrijeme aktualnom trenutku! Danas se Runtasi i Šikić mogu pohvaliti da posluju u osam vlastitih mesnica i u modernom proizvodnom pogonu zahvaljujući kojemu mogu izvoziti u sve zemlje EU i u treće zemlje. Tu međutim stvar i ne staje: plan je da se u skoroj budućnosti sagradi Muzej Samoborske salame koji bi Igo-Matu služio za prezentacije svih proizvodaOLYMPUS DIGITAL CAMERA.

Samoborski suvenir Igo-Mata: Samoborska salama, kobasice, namazi, špek… Dama ostaje kao prodavačica u butiku Igo-Mata u Otruševcu

A to su, uz svježe meso, prerađevine na čelu sa Samoborskom salamom, češnjovke, šunke, paštete, ali i nešto posebno: salame, kobasice i sušeni komadi mesa od crne slavonske svinje (crna paleta), i salame i suhe kobasice od konjskoga mesa (riđa paleta). Istaknuto je da iz Igo-Mata izlaze proizvodi isključivio od domaćih sirovina!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA           OLYMPUS DIGITAL CAMERASLADOLED PLAVI SIR, i CIKLA! – Svega u Sanoboru! Novootvorena slastičarnica Slatka tvornica Medenko na glavnome trgu nudi paletu sladoleda domaće izrade, a među uobičajenim kuglicama (vanilija, čokolada, lješnjak, limun…) i one s aromama plavog sira, cikle, raženog kruha, zatim mlaćenicu, choco-bermet, earl gray… Najprije pojedete nešto voćno – limun, jagodui/ ili malinu, zatim za glavno jelo raženi kruh, plavi sir i ciklu, i s time earl gray, potom za desert naručite čokoladu, vaniliju, lješnjak i karamelu, a na kraju kao dižestiv choco-bermet…

KOJA REKLAMA! – Koje li reklame: Stjepan Grgos, vlasnik i voditelj jednog od najboljih hrvatskih restorana – Kod Spilje u Otruševcu kod Bregane, na šanku na samom ulazu u restoran drži ovu bocu…  Mali div!

Zamislite priču kad supruga nakon duže sjedeljke u restoranu u poznim satima nagovara supruga, koji je već bio malo zaljuljan, da napokon krenu kući. A on, u najboljem raspoloženju odgovara: Dobro, dobro, draga, aalllli molim te još saaamo jeeedno piće… Supruga se smiluje i, u nadi, veli: Hajde, dobro, ali SAMO JEDNO! A suprug će: Konobar, bocu molim

Merkas Kristian 1KRISTIJAN NA KRALJICI – Zagrebački sommelier Kristijan Merkaš (Christian Merkash) dobro je napredovao: s Antunovića se popeo i na kraljicu Elizabetu! Evo ga ponosnoga na slici u radnom zanosu na čuvenom putničkome brodu Queen Elisabeth! U društu sa – Sassicaijom!

ARGENTINA-RUSSIA-KIRCHNER-PUTINMILIJUN BUTELJA ZA PUTINA! – Po pisanju nekih vanjskih info-medija, administracija ruskog predsjednika Vladimira Putina kupila je u Europi i uvezla od početka ove godine do sada više od milijun butelja vina! Navodno je Putin sada potiče kupovinu vina vani bojeći se da Europska Unija u sklopu sankcija vezanih uz slučaj s Ukrajinom ne zabrani izvoz plemenite kapljice u Rusiju.

Milijun butelja svakako premašuje potrebe ruske vlade da počasti svoje goste na prijemima. Po nekom izračunu koji se bazira na tome da uzvanik po prijemu popije po pola butelje s tolikom količinom vina ruska bi vlada mogla pogostiti više od 5000 osoba svakoga dana u godini. Glasongovornik Predsjednikova ureda Viktor Krekov kazao je da će se uvezeno vino koje premašuje potrebe ruske vlade prepustiti raznim ruskim distributerima da ga oni prodaju. Istodobno javili su se proizvođači vina s netom Rusiji pripojenoga Krima koji traže od Putina da zabrani uvoz vina iz EU kako bi se njima olakšao plasman plemenite kapljice. Podaci vele da četvrtina konzumiranoga vina u Rusiji otpada na uvoznu kapljicu.

ODLAZAK PRIMADONNE – Otišla je, u 80. godini, primadona bordoškoga vina barunica Philippine Mathilde Camille de Rothschild, suvlasnica (većinski paket dionica) te predsjednica Nadzornog odbora legendarnog Châteaua Mouton Rothschild, te vlasnica, s njenih troje djece, vinskih kuća Château d’Armailhac i Château Clerc Milon. Philippine je bila kćer jedinica glasovitog Philippea de Rothschilda. Prije nego što je preuzela vodstvo nad vinskim posjedom njena oca, koji je umro 1988., gotovo tri desetljeća nastupala je kao glumica, pod prezimenom Pascal.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Za vrijeme njena mandata na kormilu Mouton Rothschilda podrum je moderniziran a ostvareno je i partnerstvo s vinskim kućama u Kaliforniji i Čileu. Philippine de Rothschild bila je odgovorna i za suradnju s glasovitim svjetskim likovnim umjetnicima a vezano uz etiketu vina Mouton Rothschild. Među autorima predloška za etiketu bili su i glasoviti Pablo Picasso i Francis Bacon.

Kad je Philippinei bilo tek 10 godina njenu majku Elisabeth Pelletier de Chambure uhitio je Gestapo, i ona je umrla u nacističkom koncentracijskom logoru Ravensbruck.

Philippine de Rothschild udala se prvi put za glumca Jacquesa Sereysa, s kojim je dobila dvoje djece, a drugi put za akademika i pisca Jean-Pierrea de Beaumarchaisa, s kojim je dobila sina.

Imao sam čast i zadovoljstvo upoznati je osobno, a trenutke s njom ovjekovječio je moj kolega po peru Vitomir Andrić.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERABARUN i MARA-DONNA – Tko li je sad to? Ne, nismo negdje vani, u kakvoj bogataškoj palači plemenitaša ili pak na stadionu, nego tu, doma, ponad biskupskog Krašića, u vinogradu i kod kleti Josipa Barundića (Barun) i njegove šarmantne žene Mare (Mara-Donna!). Ali, zapravo i jesmo vani, barem malo: Barundić je rođen u Nici, zato je na početku za dobrodošlicu, prije racica s ražnja (patkice bez makova, bolje im i pristaju mlinci!) i ponuđena Pizza Nica (na klasično tijesto za pizzu stavi se prije pečenja puno na kolutove narezanog luka pomiješanog sa slanim inćunima i sve ukrašeno crnom maslinom), a Mara pak dolazi iz Bosne! Joža se iz Nice vratio u svoj Krašić, baki i djedi koji su se bavili vinogradarstvom i vinarstvom, a Mara nakon što je stigla u Krašić začas se snašla među trsjem. Barundić, koji inače jako voli kuhati, uposlen u MUP-u na poslovima osiguranja visokih dužnosnika, sad brine o nešto više od 2,5 hektara vinograda s 12.000 trsova, i pročuo se svojima graševinom, manzonijem i žutim muškatom u robnoj marki Barun. Uz obitelj Šimanović iz susjednog Pribića, u općini Krašić zasad je jedini tržišno relevantni proizvođač kvalitetne plemenite kapljice. Veli da mu plasman ide jako dobro, prodaje uglavnom na svom području (Krašić je vrlo pogodan jer kroz godinu okupi mnogo hodočasnika!), a dio i po restoranima u Zagrebu. Ambicije vezano uz vino velike su mu: s vremenom bi se i širio, sadio bi i Pinot crni, a već od ove berbe (2014.) namjerava krenuti i u pjenušce, za početak metodom charmat, i to s dva tipa, jedan, suhi, od sorte Manzoni, a drugi, malo slađi, od Muškata žutoga.

Ol Dalmatia_kuca ulja ZvijezdaBIJELA KUĆ(IC)A ZA OL DALMATIA – Potrošnja maslinova ulja u mediteranskim zemljama navodno se kreće između 10 i 20 litara godišnje, a u mediteranskoj zemlji Hrvatskoj konzumira ga se kroz 12 mjeseci tek oko dvije litre! Sad kad imamo zaista sjajnih ulja – zašto je tome tako? Je li u pitanju maloprodajna cijena, koja doista nije nježna, posebice za istarska ekstra djevičanska maslinova ulja ponajboljih i najpoznatijih proizvođača (200 i više kuna za litru), ili je možda riječ o nekoj našoj tradicijskoj opredijeljenosti prema običnom biljnome ulju odnosno masti (sjeverni dio zemlje, osobito Slavonija), ili se pak radi o, kod brojnih potrošača, nesklonosti do odbojnosti prema maslinovu ulju što moguće datiraju iz vremena kad smo ovdje mogli kupiti samo domaća užegla ulja (na žalost, ima ih i još, osobito na selskim gospodarstvima, i moguće je i to da su se neki kupci i friško opekli), lako zamjerljiva za cijeli život.

Vrlo dobra, posebice ona istarska, a po relativno dobroj cijeni, ulja su pod markama Ol Istria i Ol Dalmatia. U pokušaju da se pojača potrošnja maslinovoga ulja kod nas krenulo se upravo u zgodan, novi oblik promidžbe – postavljanjem po prodavaonicama diljem Hrvatske, kao izloga za ulje, bijelih kućica izrađenih od čuvenog bijelog bračkoga kamena, inače korištenog pri gradnji Dioklecijanove palače u Splitu, zatim za predvorje zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku, te mnogih crkvi i palača, a priča, doduše nepotvrđena službeno, veli da je i Bijela kuća u Washingtonu od toga kamena… Dosjetka s Bijelim kućicama za maslinovo ulje – zgodna, taj proizvod zavrjeđuje takvu izložbenu stalažu i kad se nešto nudi s poštovanjem s takve, lijepe i elegantne police to jače privlači pažnju pa je za očekivati da plasman ulja Ol Dalmatia doista i bude bolji…

Nakon moje objave sličice Bijele kućice Ol Dalmatia na Facebooku promptno je uslijedila reakcija iz Njemačke: Poštovanje Željko, imas pravo to sa maslinovim uljem. Kako bi bilo da se na taj način pokuša malo i kod nas u Njemackoj? Mi potrošimo mjesečno kod kuće više od litre. A u WINE GARAGE bi se sigurno moglo prodati, pored ulja od buče, i maslinovo ulje. Podatke u fb ili www.wine-artsociety.comPozdrav za Hrvatsku – Franz Horvat

Robin Williams 4PAROLE PAROLE, REPRIZE REPRIZE – Nekako istodobno s nedavnom iznenadnom smrću glumca Robina Williamsa poklopilo se prikazivanje, na HRT-u, američkog filma Slučajno predsjednik, u kojemu je Williams igrao glavnu ulogu (slika) i preko koje je u liku predsjednika SAD sjedio u Ovalnom uredu u Bijeloj kući. Pitko dok se gleda, a retronazalno – gorčina. Hoće li naša televizija prije izbora još jednom prikazati ovaj film? Repriza na malim ekranima ionako je puno, od ove bi barem moglo biti neke koristi…

KONFERENCIJA: VINSKI TURIZAM – Udruga GET Report organizirala je u Međimurju konferenciju o vinskom turizmu. Medju predavačima: Dijana Katica iz Hrvatskog farmera, Saša Špiranec, Zoltan Gyorffy iz Mađarske, Robert Grula iz Turističke zajednice Međimurske županije… U HGK je bila prezentacija mogućnosti ruralnog turizma Srijema, govorili Martin Božanovic, direktor TZ Nijemci, Ivica Miličević, iz TZ Iloka… Rekli su da je opća percepcija toga podunavskoga dijela Slavonije NND ili neotkriveni, nerazvijeni, daleki. A tko bi trebao brinuti da se ta percepcija promijeni?

Navodno na vinskoj cesti Iloka ima 17 vinara koji mogu i žele primiti turista. U Iloku – krasan dvorac Odescalchi…

I vukovarski vinari bude se, rečeno je. Tamo je npr. obnovljeni dvorac Eltz.

OLYMPUS DIGITAL CAMERASlavonci imaju još nešto – Slavonsku košaricu, o promidžbi i plasmanu brine udruga Slavonska košarica.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Bilo bi, napokon, lijepo čuti i o dovoljnom posjetu gostiju. Treba malo više ići van, u područja gdje je ruralni turizam razvijen, i prenijeti ovamo neka dobra tamošnja iskustva, vidjeti kakve atraktivne programe ponuditi i kako se bolje organizirati u promidžbi, tako da se i gost iz udaljenijega kraja osjeti ponukame doci, prenoćiti, i nešto i potrošiti….

Felluga LivioDOŽIVJETI STOTU – Prvi rujna 2014. – poseban dan za povijesnu osobu za furlansko ali i talijansko vinogradarstvo i vinarstvo: Livio Felluga,vlasnik vrlo značajnog vinskog posjeda, proslavio je – stoti rođendan! Čestitamo!

Povijest njegove vinarija počinje prije pet generacija, u Izoli, gdje je tada obitelj Felluga proizvodila malvaziju i refoišk, a nastravila se na brežuljcima u Furlaniji. Prije pedesetak godina Livio Felluga kupio je terene za vinograd između Collija i vinogorja Colli orientali del Friuli…

Almo Catlak i Branko Ognjenović_mortadelaHUMANITARNA MORTADELA – U sklopu 34. kulinarsko-turističke manifestacije Kaj su jeli naši stari? u Vrbovcu, zahvaljujući inicijativi PIK Vrbovca prikupljeno je više od humanitarnih 10.000 kuna za udrugu LERI iz Sesveta – projekt namijenjen roditeljima male djece koja imaju teškoće u razvoju ili kod kojih postoji rizik njihovog pojavljivanja.

U organizaciji PIK Vrbovca pripremale su se delicije od 200 kg teške PIK Mortadele, proizvedene posebno za ovu prigodu, uz kreativno i kulinarsko vodstvo čak dva majstora kuhara – Branka Ognjenovića i Alma Čatlaka. Mortadela je bila glavna namirnica recepata Vrbovečke salate i Salate naših baka. Svi su se željeli fotografirati uz talijansku ljepoticu s potpisom vrbovečke kvalitete…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAEGZOTE KOD BENVENUTIJA – Dobrodošli – Benvenuti! Pa, lijepo je imati takvo prezime, Benvenuti. Svi su vam dobrodošli. Ima zanimljivosti kod Livija, Alberta i Nikole: ne samo vinskih. Uz njihovu kuću u Kaldiru pravi je egzotični ambijent, s palmama, limunima, mandarinama – bananama. Tata Livio brižno njeguje svoj specijalni park egzotike. Dođite, pogledajte, a onda uživajte u domaćem istarskome pršutu, siru, malvaziji svježoj pa odležanoj anno Domini, Teranu, muškatu.

ALPE-JADRAN u VIVAT FINIM VINIMA – Je li to budućnost, da li dopuna postojećim vinskim sajmovima i festivalima, ili, možda, uskoro – zamjena? Vinoteka (uvoznik, distributer) Vivat Fina Vina u svojoj je elegantnoj zagrebačkoj vinoteci u intimnijoj atmosferi organizirala Popodne Alpe – Jadran, uz sudjelovanje Stine Jako-vina s Brača, zatim vinara članova skupine Premium Wine Estates of Austria (važno je osobno prisustvo vinara!) koju čine Sattler iz Štajerske, Loimer iz Donje Austrije, Schellman iz Thermenregiona, Wieninger iz Beča i Heinrich iz Burgenlanda, pa vinara Ducala iz Slovenije, zatim proizvođača vinskog octa Göllesa iz Štajerske, te uljara Sandija Chiavalona iz Istre. Plavac, veltlinac, rajnski, chardonnay, mješavine, crni pinot, zweigelt, frankovka… U sjećanju mi osobito ostali Chiavalonovo ulje 2014 (sjajno, unatoč teškom godištu), Göllesov vinski ocat, Loimerov Riesling 2013 reserve Steinmassl 1 Gewachs, Wieningerovi Gemischtersatz 2013 i Pinot noir 2012 Select, Sattlerovi Weissburgunder 2013 te još više Sauvignon 2012 Kranachberg, Heinrichovi Zweigelt 2012 i kultna Gabarinza 2012 (me, zw,fr), ali i Stina plavac mali 2011.Chiavalon i Loreena Kovacevic i Gracin

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: