KROZ SVIJET U ČAŠI, I NA TANJURU
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
VIDIM NARANČASTO, VIDIM i ŽUTO – Pozadina dvorišta na glavnom samoborskom trgu gdje je popularna slastičarnica U prolazu krije pravi biser: tamo Marijan Žganjer, kojega nazivaju kraljem kremšnita, ima kušaonicu po mjeri za manje i intimnije grupe – prvenstveno ljubitelja plemenite kapljice. Svako toliko kušanja su na neku dogovorenu temu, a sada, uoči festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com (29. i 30. 11, Esplanade, Zagreb) i odmah u nastavku njega i festivala Label Grand Karakterre (1.12, Westin, Zagreb) koji pokriva vino iz organske, te biodinamske proizvodnje, degustirana su narančasta vina iz Hrvatske, Slovenije i Italije, te žuta vina (vin jaune) iz francuske oblasti Jura.
Narančasta vina su ona dobivena s dugačkim maceracijama bijelih sorata (neki proizvođači rade šestomjesečnu maceraciju i u amforama, ukopanima u zemlju!) praćenima alkoholnom fermentacijom, te su potom dozrijevana više godina u velikim hrastovim bačvama ili u amfori, ponekad i u kombinaciji bačve i amfore.
A žuta vina, žućkaste boje i specifične i vrlo zanimljive organoleptike uvelike u oksidativnome tonu i s aromama oraha, ona su što se kao posebnost proizvode u oblasti Jura od tamošnje bijele sorte Savagnin na način da se vino, koje je s obzirom na sadržaj sladora posve suho, ostavi šest godina na dozrijevanju u rabljenoj hrastovoj bačvici pièce (228 litara) burgundijskoga porijekla koja se ne dolijeva da stalno bude puna pa se prostor, kako se volumen vina s vremenom postupno smanjuje, ispunjava zrakom i to dovodi do oksidacije. Na površini vina stvori se tzv. vinski cvijet, koji ipak vino štiti od prekomjernog utjecaja kisika. Kako se količina vina zbog isparavanja pomalo smanjuje, tako dolazi do koncentracije sastojaka. Vino se puni u boce zvane clavelin, zapremnine 0,62 litre. Najpoznatiji proizvođač žutoga vina je Château Chalon, a, inače, postoji i zasebno vinogorje Château Chalon.
Kod Žganjera, koji je inače i proizvođač vina, na kušanju je bilo dvadesetak raznih vina (samo jedno crno) rađenih maceracijama i uz korištenje i amfore, primjerice od Tomca, Šembera, Kabole, Ivančića, Roxanicha, Radovana, Claija, Krauthakera, Blažića, Erzetiča, Terpina, Vodopivca, Svetlika, te četiri vina iz Jura, dva Vin Jaunea vinogorja Château Chalon (2005. i 2002.) od Philippea Butina i jedno koje nije vin jaune ali je na tragu, riječ je o Côtes du Jura Tradition 2005 (chardonnay, savagnin, dvije godine dozrijevanja u bačvici od 228 litara) od Berthet Bondeta. Evo i vina koja su na ovoj degustaciji isplivala kao najbolja po sudu jedanaestorice prisutnih kušača:
Vina od maceriranih bijelih sorata ali NE u amfori: 1. Milva chardonnay 2008 – Roxanich; 2. Rebula 2006 selekcija – Borut Blažič; 3. Rebula Grace 2009 – Svetlik. Bodovno vrlo blizu njima plasirali su se Pinto 2002 (bijeli pinot) te Crveni veltlinac 2005 od Šembera.
Vina rađena uz maceraciju u amfori: 1. Amfora Rajnski rizling 2009 – Tomac; 2. Amfora 2008 (chardonnay i razne na Plešivici tradicijski uzgajane sorte) – Tomac; 3. Amfora Rajnski rizling 2011 – Šember. Bodovno u stopu prati Amfora cabernet sauvignon 2009 od Aleksija Erzetiča.
KARAMARKO NOVI KUHARSKI PRVAK – Nije riječ o političaru i čelniku HDZ-a nego o kuharu, njegovom prezimenjaku: Tomislav Karamarko iz hotela Borik Falkensteiner u Zadru pobijedio je na 10. državnom prvenstvu kuhara u sklopu Dana hrvatskog kulinarstva. Drugo mjesto pripalo je Nikolini Lončar iz hotela Zlatan u Koprivnici, a treći je Zlatko Novak koji je trenutno na privremenom radu u Njemačkoj. Ishod za titulu bio je tijesan jer je riječ o vrhunskim kuharima. Nikolina je bila prvakinja države u 2009. godini, dok je Zlatko titulu najboljeg ponio 2012.
Prvenstvo je uključivalo natjecanja u 13 kategorija, od kojih mnoge imaju i nekoliko potkategorija te je bilo zaista velik broj jela koje je potrebno pripremiti. Natjecalo se 50 kuhara, od kojih je šestero prihvatilo izazov takmičenja u trima kategorijama obaveznim za konkurenciju osvajanja titule prvaka države. U kategoriji A pripremali su četiri vrste malih zalogaja, odnosno finger-fooda, i to osam porcija od svake vrste, te tri različita hladna predjela. Kategorija B zahtijevala je od natjecatelja da pripreme jedno glavno jelo od ribe te jedno glavno jelo od mesa, dok su u kategoriji C kuhali menu od četiri slijeda – juhu, toplo predjelo, glavno jelo te desert. Posljednja kategorija iziskivala je mnogo domišljatosti i znanja jer su natjecatelji s namirnicama bili upoznati tek na samom početku natjecanja te su imali na raspolaganju samo dva sata da osmisle recepte za sva četiri jela na meniju.
U sklopu Dana kulinarstva održano je i peto državno prvenstvo slastičara u kojemu je titulu najbolje zaslužila Ivana Vidaković iz Riviera Adria hotela u Poreču, te osmi Kamelija kup, natjecanje učenika. Pobijedila je ekipa učenika kuhara iz Srednje strukovne škole Vinkovci, a u kategoriji slastičara najbolji je bio predstavnik kninske Srednje strukovne škole kralja Zvonimira, Tomislav Marušić.
GRAŠEVINE U BUDIMPEŠTI i PEČUHU – Na inicijativu udruge Winelovers i vinskog portala Boraszportal.hu listopad je u Mađarskoj proglašen Mjesecom Graševine, odnosno Olaszrizlinga. Prije pet godina je počelo sa Furmintom (Moslavcem), koji je dobio veljaču za svoj mjesec (Furmint Február), a ove godine organizatori su nastavili sa Olaszrizling Októberom, javlja mi kolega novinar Zoltan Gyorffy, glavni urednik vinskog časopisa Pecsi Borozo iz Pečuha.
Središnji dio cijele serije raznih vinskih i gastronomskih manifestacija vezanih za Olaszrizling bila je velika degustacija graševina/olaszrizlinga u Budimpešti, i to u dvoranama Gerbeauda, najpoznatije slastičarnice u glavnom gradu Mađarske. Pored 62 mađarskih vinarija, van granice Mađarske je pozvana jedino udruga Graševina Croatica, koja je sa graševinama Vlade Krauthakera, Vina Belje, te Vinarije Ilok predstavljala glavnu hrvatsku sortu.
Degustaciju u Gerbeaudu posjetilo je više od 400 prijatelja olaszrizlinga, koji su gotovo svi do jednog kušali i hrvatska vina. Publika je odabrala TOP-10 graševina/olaszrizlinga, a među najbolje je ušla Graševina 2012 Goldberg od Vina Belje, vinarije koja je od kolovoza nazočna i na mađarskom vinskom tržištu.
Pored poslijepodnevnog kušanja više od 120 raznih graševina, manifestacija je obuhvatila i predavanja i vođene degustacije koje su održali Josef Schuller MW, Kristian Kielmayer AIWS, Gabriella Mészáros AIWS, te István Jásdi, vinar koji radi najviše na promociji ove sorte.
Nekoliko dana prije ove priredbe Marijan Knežević, glavni enolog u Vina Belje je bio gost na Vinskom Seminaru na Sveučilištu u Pečuhu. Vinski seminar se održava svaki mjesec, s aktualnim vinskim temama i degustacijama, ovog semestra su predavači bili još Zoltán Szabó, predsjednik Ceha vinara Pečuha s vinima iz vinogorja Pečuh, zatim Ferenc Takler, vinar iz Szekszárda sa frankovkama iz Vinogorja Szekszárd, te Csaba Malatinszky, vinar iz Villánya sa cabernet francom iz svog vinogorja.
Marijan Knežević je pred oko 80 studenata, profesora, te zainteresiranih gostiju prestavio Baranju, kao vinogorje i enogastronomsku destinaciju, te sortu Graševina i njenu poziciju u Hrvatskoj. Upoznavanje sa hrvatskim graševinama su pomogla i vina iz baranjskih vinarija, s vinima su nazočne bile vinarije Kolar, Pinkert, Sabo, Josić, Vina Belje, te kao gost Baranjaca vinarija Antunović iz Erduta.
– Graševine su i u Pečuhu i u Budimpešti izazvale pažnju publike, koja je prepoznala vrline hrvatskih vina. Važno je početi sa aktivnijom prezentacijom hrvatske vinske scene u susjednim državama jer i pored toga, što dosta znamo jedni o drugima, ni u Mađarskoj, a ni u Hrvatskoj se ne zna dovoljno o vinima susjedne države – kazao je Zoltan Gyorffy.
VINO OUTLET – Outleti su vrlo popularni, ali do sada ponajviše s ponudom krpica. Nedavno je u Ljubljani outlet proradio i na vinu. Nositelj poslovanja vinoteke VINO Outlet je društvo Združenje Vinarjev Vinska Reprezentanca Slovenije sekcija Vino outlet. Outlet le nova dimenzija trženja vina. Ovaj oblik trgovine otvoren je da se bolje prodaju i vina starijih godišta, da se prodaju proizvodi realizrani u maloj količini koji teško mogu naći mjesto u ponudi u klasičnoj prodavaonici, te da se istaknu posebna punjenja. Trenutno se u vinoteci Outlet u Ljubljani nalaze butelje sedam proizvođača – Mikuža, Štekara, Valdhubera, Ščureka, Steyera, Isteniča, Santomasa. Uz vina, prodavaonica nudi i cvijet soli Piranske solane, maslinovo ulje obitelji Žiber, a tu su u posebnoj ponudi i čaše Spiegelau. Cijene su s popustom od 30 i više posto.
OTKRIVANJE AUSTRIJSKOG VINA – Turisti otkrivaju austrjsko vino – od vinograda gdje loza sazrijeva milovana suncem, do podruma. Austrija u ukupnom svom turističkom sektoru, koji bilježi godišnje oko 131 milijun noćenja, u segmentu eno-gastro gostiju može se pohvaliti s više od dva milijuna noćenja godišnje, s time da je zanimanje za dolascima u porastu, čujem od Susanne Staggl i Christiana Dworana iz organizacije Austrian Wine Marketing Board (AWMB, austrijski vinski marketing).
Dva milijuna vinskih noćenja u izravnoj usporedbi s 131 milijun ukupno ne izgleda mnogo, ali samo od te niše ostvareni promet vrti se oko pola milijarde eura, kaže Willy Klinger, glavni direktor AWMB-a.
Da bi se potaknulo turiste da u još većem broju obilaze austrijske vinorodne krajeve Austrian Wine Marketing Board krenuo je od kolovoza 2013. u vrlo opsežnu promocijsku kampanju za vinska područja. Prijedlozi za posjete Štajerskoj, Donjoj Austriji, Gradišću i Beču vabe s web-stranica www.austrianwine.com pod naslovom Wine & Travel (Vino i putovanja). Prilozi su na njemačkom i engeskom jeziku, koji je postao univerzalnime, tako da su dostupni zaista svima. Wine & Travel povezuje ponajbolje austrijske vinske posjede s ponudom Turističkog saveza Austrije, ali i s najznačajnijim turističkim i gastronomskim vodičima. Detaljno prezentira područje, eno-gastro ponudu, lokalne atrakcije, mogućnosti noćenja, cijene.
Willy Klinger (desno), direktor Austrian Wine marketing Boarda, i Christian Dworan, iz AWMB-a, u društvu s Petrom Stolba, direktoricom Austrijske turističke zajednice
Spomenuta web-stranica gostima omogućuje da s nje skinu fotografije koje ih zanimaju za uspomenu, ali omogućuje i primanje komentara gostiju, međutim stvar ne ostaje na pasivnome načinu nego ide u aktivu: ako se primijeti da gosti sami signaliziraju neku atrakciju koja možda nije navedena na stranicama Wine & Travel od strane nositelja web-stranice, uvijek postoji mogućnost da se kreiraju novi prilozi, dakle stranice su podložne konstantnom širokom ažuriranju…
MELALU – Što li je to? Pa, jednostavno za onoga tko barem malo zna pozadinu: Meštrovic, Lasan, Lugarić… A moglo bi se navesti i pojam MELALUJU, s time da ova posljednja dva slova pripadaju četvrto plasiranome Ivanu Jugu…
Hrvatski sommelier klub organizirao je u zagrebačkome Green Goldu prvenstvo za sommeliere iz unutrašnjosti zemlje, a od u Zagrebu sedam prijavljenih članova najviše uspjeha imali su Mario Meštrović (Mon Ami, Velika Gorica), pa Siniša Lasan (Trilogija, Zagreb), te Darko Lugarić (Agava, Zagreb), četvrtoplasirani je Ivan Jug iz Apetita. Upravo to je službeni redosljed nakon natjecanja. Čestitka šampionu, svako dobro i prvim pratiteljima. Nije bilo jednostavno: gosti koje su posluživali finalisti bili su Vinska kraljica Zagrebačke županije Iva Braje i skladatelj Alfi Kabiljo, čije note su se čule i uz priču o Jalti Jalti… Strukovni žiri: Franko Lukež, predsjednik Hrvatskog sommelier kluba, Franjo Francem, dopredsjednik, te Krešimir Šesnić, Zvonimir Koprivnjak, Folnegović Hulec… Na slici su finalisti za vrijeme dok, za vrijeme ispita, rastaču magnume Tomčeva pjenušca na način da podjednako napune sve postavljene čaše i da u boci ne ostane pjenušca… To je bila posljednja točka službenoga nastupa. Žiri se domogao čaše osvježenja dakako tek nakon što je predao ocjenjivačke listiće…
Donekle iznenađuje dosta mali broj nazočnih u gledalištu finala prvenstva sommeliera iz unutrašnjosti Lijepe naše. Za
razliku od lani, kad smo na istom događanju organiziranome u zagrebačkom hotelu International susreli popriličan broj proizvođača vina koji su poslije natjecanja nudili na kušanje svoju kapljicu, ovaj put, u Green Goldu – iako sommelieri jesu odnosno trebali bi biti važna spojnica između ponuđača i potrošača – moglo ih se vidjeti tek dva: Vina Bolfan iz Hrvatskog zagorja i Vina Grabovac iz imoćanskoga kraja. Kćerka Ante Grabovca a prezentirala je novost: kujundžušu iz novog vinograda Grabovčevih na brdu i njegovanu na finom talogu (sur lie). Kujundžuša u novom izdanju, odmak od one dosadašnje…
VIVAT FINA VINOTEKA – Vivat Fina Vina u novoj Vivat Finoj Vinoteci! Na sasma drugome kraju Zagreba u odnosu na onaj u kojemu je Vivat prije 20 godina počeo kao Vivat pa nastavio kao Vivat & Partneri i, potom, kao Vivat Fina Vina.
U vrlo lijepom novom lokalu, otvorenome na ulasku u treće desetljeće postojanja vinoteke vlasnik Boris Ivančić nudi oko 800 etiketa, što domaćih što iz vana. Neka vanjska vina ovdje su jeftinija nego vani, tvrdi. Ivančić veli da nikad nije išao za time da bude najveći, nego je htio da ima dobar izbor. Coronica, Kozlović, Tomac, Ledić, bračka Stina Jako-Vina, Korak, Tomić Bastijana, Roxanich, Franc Arman, Piquentum, Vukas… Paleta je uvoznih butelja, uz klasike evo sada i noviteta, primjerice iz španjolskog Montsanta i Priorata arhitekt-vinar Alfredo Arribas, iz južnog Tirola Unterortl Castel Juval, iz Valpollicelle MonteZovo, iz Australije Penfolds Grange 2008 – čak 100/100 bodova po Parkeru!
Na otvorenju su i bili osobno nazočni Tomac, Benvenuti, Gracin, Korak, Martina Krauthaker, Piquentum, Bastijana, ali i jedan od najcjenjenijih austrijskih proizvođača Willy Sattler, iz južnoštajerskog Sattlerhofa, koji je ne samo vinski posjed nego i luksuzni restoran što ga vodi Willyjev brat Hannes. Vivat Fina Vina su ne samo vina nego i delikatese, primjerice maslinovo ulje, eto Istranin Sandi Chiavalon donio je na otvorenje prve kapi berbe 2013., obitelj Sattler odmah se interesirala za kupnju. Tu su i razni octovi, od klasičnih balzamskih do onih proizvedenih od andaluzijskog sherryja. Uskoro stižu i specijalna vina – madera i marsala.
Sad kad je proradila vinoteka Vivat Fina Vina, sprema se i obnova rada Kluba Vivat Fina Vina. U planu su ne samo degustacije i povoljnije cijene za članove, nego i, najavljuje Ivančić, i organizirani posjeti domaćim i inozemnim podrumima s kojima Vivat Fina Vina jako dobro rade.
BORNSTEINOV NOVI POČETAK – Otvorena je, ako ne kao prva, a ono kao jedna od dvije prve vinoteke u Hrvatskoj s doista relevantnom ponudom. Vlado i Slavica Borošić, s nazivom Bornstein koji je ubrzo poslije postao robnom markom, počeli su u maloj podrumskoj prostoriji zgrade na početku elitnog zagrebačkog Pantovčaka. Na svojim policama okupili su sve relevantne hrvatske proizvođače vina, ali i one iz špice iz drugih sredina, ponajviše Slovenije. Uz vina nudile su se i delikatese koje se drugdje tada i nisu mogle naći. Borošići se nisu zadržali tek na prodavaonici i klasičnoj prodaji nego su organizirali razna vrlo atraktivna događanja vezana uz eno-gastronomiju, nešto čega prije njih nije u nas bilo a što je i te kako nedostajalo. Jedan od partyja za pamćenje je svakako večernje-noćni piknik na tadašnjoj livadi pored restorana Stari Puntijar u Gračanima, točno na mjestu gdje se sada nalazi lijepi veliki hotel Puntijar.
Kako su ubrzo svojim djelovanjem prerasli prostor na Pantovčaku, krenuli su u potragu za novim, većim atraktivnijim, odgovarajućim za njihov specifičan način prodaje s prezentacijama, te za razna događanja. I našli ga među znamenitim građevinama i institucijama na Kaptolu, te ga sjajno uredili i opremili. Neko vrijeme bili su svojevrsna eno-gastro-turistička ambasada Istre u metropoli. Kod njih, u potrazi za dobrom kapljicom, nerijetko se viđalo veleposlanike raznih zemalja u Hrvatskoj… I tako je trajalo sve do nedavno, dok se ekonomska kriza nije produbila i dok je zdravlje još dobro služilo.
Borošići su se službeno povukli sa scene, ali legenda Bornstein je o(p)stao, i ovih dana obilježio je novi početak, s novim vlasnicima Ivanom i Doris Srpek, koje poznajemo po uvozničkoj i distribucijskoj tvrtki Bin 19, a koji kad su preuzimali podrum na Kaptolu, pravilno, nisu htjeli mijenjati naziv. Srpeki su se potrudili održati visoku razinu uređenja ambijenta i visoku razinu ponude, a kao što su nekad radili Borošići, planiraju u tome uistinu prikladnom i reprezentativnome prostoru i razne akcije na promociji vina i raznih delicija ali i općenito eno-gastronomije kao discipline bitne u svakoj suvremenoj kulturi i značajne kao dio turističke ponude… Na slici su, prigodom službenog otvorenja novog Bornsteina, novi i stari vlasnici, bračni par Srpek i bračni par Borošić…
REZAČI PRŠUTA/ŠUNKI – S početkom jeseni zagrebačka Galerija vina MIVA startala je s novim ciklusom prezentacija vinara. A vinari se u toj galeriji sve više predstavljaju i kao kompletni gourmeti, donoseći sa sobom uz kapljicu i razne delikatese. Neki se pokazuju i kao vrlo vješti u posluživanju tih delicija. Tu svakako valja spomenuti Kutjevčanina Željka Adžića, nekad prve lopte Zlatne doline (Vallis aurea), nogometaša koji je profesionalno igrao u nekoliko domaćih ali i inozemnih klubova da bi se potom priključio ocu Antunu, nekad također sportašu, u vinskome biznisu (graševina, sivi pinot, rajnski rizling, zweigelt).
Adžić mlađi u Galeriju Miva donio je sjajnu dvogodišnju slavonsku šunku obiteljske produkcije (mnogi dalmatinski pršuti nisu joj ravni!) i demonstrirao je, kao pravu atrakciju za uzvanike, kako se vrlo uspješno snalazi u rezanju, pa bi eto sada i u toj sportsko-gurmanskoj disciplini mogao postato zvijezdom. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com, inače sa suprugom Ivankom vlasnik vinoteke/pršutoreznice na zagrebačkom Borongaju, već dugo razmišlja o tome da organizira natjecanje u rezanju pršuta, zasad ima barem jednog sigurnog natjecatelja, to je upravo njegova supruga, koja se specijalizirala u rezanju (nedavno je uspjela izrezati tanku krišku dugačklu oko dva metra!) i koja sada eto u Željku Adžiću dobiva ozbiljnu konkurenciju…
ĐULOVAC, KORLAT, IVAN DOLAC, i – MILEĆENTO – Nije u Badelu 1862 najmoćniji, ali je – najveći! Samim time prema publici djeluje i kao najuvjerljiviji. Mama baba Blaženka u Dalmaciji ga obožava. Vole ga i oni kojima kao osoba u Badelu 1862 zadužena za plasman nudi daruvarske graševinu i, pogotovu, sauvignon, te hvarski Ivan Dolac i
benkovački trio s Korlata – Syrah, Merlot i Cabernet sauvignon, naime vina su jako dobra a s povoljnom su, bolje reći razumnom cijenom. I aktualni kralj trgovine vinom u nas, Gordan Mohor MIVA, koji ima golemi portfolio etiketa i nudi sve ono najbolje iz Hrvatske i svijeta, nije odolio: uvod u jesenska druženja uz mirnu plemenitu kapljicu u Galeriji MIVA u Zagrebu bio je upravo sa spomenutim vinima Badela 1862. Dobro je da nešto od tih dobrih stvari ostaje ovdje – da baš sve ne ide za Kinu nakon što su badelovci prije nekog vremena sklopili sporazum o izvozu u tu mnogoljudnu zemlju! Mile Nikolić, s moćnim nadimkom – Milecento, ali i uvijek s dobroćudnim smiješkom na licu, uvjerio je skladatelja Alfija Kabilja što treba piti: sve redom, najprije chardonnay, zatim sauvignon s daruvarskog Đulovca, pa cabernet sauvignon s benkovačkog Korlata, i potom hvarski Plavac mali Ivan Dolac iz barriquea, na kraju, uz desert i uz meditaciju, desertnu Korlat-selekciju. Dok to sve pijuckate uz dobru hranu, svakako držite, preporučuje Milecento, zatvorenima radio i TV-prijemnik, jer – rubrika Vijesti s groznim vijestima je i prečesto na programu… A pravu vijest čuješ – na ulici: Znaš li da su danas pustili Sanadera iz bukse? Ne! Kako je to moguće Pa – da ne utječe na svjedoke…
G.E.T. CYCLO – Gastronomija, Enologija, Turizam, i biciklizam! Upravo to: pa, ne može se samo jesti i piti, treba se i sportom rekreirati. Mali nogomet, kuglanje, sve je to OK, ali obično se igra opet za neku večeru i piće, plaća, zna se, onaj tko izgubi, dobro je to za ugostitelja koji se pobrinuo organizirati mogućnost sportske rekreacije u svojem okružju, ali to je ipak stvar statike, naime uvijek ste na jednome mjestu. Za um i tijelo i turizam je i te kako dobro gibanje na način da se mijenja ambijent, da se vidi više, da se uživa u krajoliku, da se neki specijalitet i čaša dobroga lokalnoga vina odnosno drugoga pića kušaju na više mjesta. I da se čovjek rekreira, fizičkom aktivnosti. Šetnja kao fizička aktivnost također sugerira mijenjanje ambijenta, ali biciklizam je idealan jer se s manje napora i vremenski brže može obići, vidjeti pa i kušati mnogo toga, znatno više nego samo hodajući. Rekreacijski biciklizam vrlo je popularan kao dio turističke ponude, a kod nas se u taj dio s dosta ambicija upravo uključila zagrebačka udruga za kulturu stola G.E.T. Report, koja je organizirala već nekoliko uspješnih eno-gastro-biciklističkih druženja, primjerice u Međimurju, i u Klanjcu u Hrvatskome zagorju. Tomislav Stiplošek i Silvija Munda kao organizatori događanja ali istodobno i kao snimatelji i reporteri s lica mjesta prve pohvale i potporu dobili su od Međimurske županije, a posebno su zadovoljni i nakon drugog ciklo-toura u Klanjcu jer kao sudionike, uz osobe iz toga kraja, imali su i ljubitelje biciklizma te fine papice i kapljice iz drugih predjela, dakle – doveli su u taj dio Hrvatskoiga zagorja turiste! U Klanjcu je pokret bio s Trga Antuna Mihanovića, a obišlo se, kao kontrolne točke: seoski turizam Stara vodenica, proizvođača kupinovog vina Kupilek, izletište Villu Zelenjak – Ventek, muzej Staro selo Kumrovec, te vinariju Sever, na svakome punktu degustirane su domaće delicije.
Počele su pripreme za niz utrka Ciklo G.E.T. Tour 2014., planira ih se minimalno 12, a održavat će se, kažu Silvija i Tomislav, u raznim dijelovima Lijepe naše, primjerice na području Pelješca, konkretno oko Orebića, zatim u Slavoniji, oko Zagreba pa ponovno u Međimurju. Opširnije na webu Ciklo G.E.T. Toura www.get4u.hr/ciklo
FORT APACHE u STRMCU SAMOBORSKOME – Ponovno je proradio Fort Apache u – samoborskome Strmcu. Ambijent Divljeg zapada, zvukovi country glazbe, atmosfera iz kaubojskih filmova. Za ljubitelje hrane – nude se sočni steakovi različite gramaže i načina pripreme te zanimljivih kaubojskih naziva kao što su, primjerice, Indian Arrows, Cowboy’s choice, Apache Chief, Jack’s Steaks, Ribeye Steaks, Sirlions, Deer Warrior Steak ili pak popularni T-Bones. Tu su i saloonske zabavljačice…
ARISTOS – 10 GODINA! – Torta poput starinske keramičke peći za grijanje, ali niti je peć, a niti prava torta, međutim simbol je slavlja, ovdje i te kako opravdanoga: zagrebački hotel Aristos, smješten na strateški jako dobroj 
poziciji – u Buzinu, na pola puta od zrakoplovne luke i središta metropole te uz niz poslovnih zgrada tako da mu ne nedostaje poslovnih ljudi kao gostiju, obilježio je prvo desetljeće postojanja i rada. Čestitke! Čini se da vlasnik Jadranko Modrić (na slici) nije ni u kakvoj našoj partiji i stranci (bravo!) i da ne pati od sujete (bravo!) kad je u protokol uvrstio samo vrlo kratki pozdravni govor s napomenom da je ovo čisto rođendansko slavlje uz finu papicu, kapljicu i živu glazbu.
NARANČASTA UDOVICA – Došla je i ukazala se pred stotinjak vidjelica i vidioca okupljenih u dvorištu Hrvatskog muzeja arhitekture odnsno palače uz zagrebački Rokov perivoj i spomenik Vladimiru Nazoru koja bez problema izgledom može stati uz bok francuskim châteauima, te uvjerila i one koji su bili neodlučeni – ako je takvih bilo, a narančastom bojom s elegantnom kaki-nijansom što je prati kao zaštitini znak odlično se uklopila u prizor raslinja prvih metropolinih jesenjih dana. Glasovita Veuve Clicquot odnosno udovica Cliquot u suradnji s nekad nogometnom zvijezdom a sada zvijezdom uvoza te distribucije vina i jakih pića Gordanom Mohorom i njegovom ekipom MIVA, u sjajnom ambijentu s puno i narančastih balona realizirali su party kakve
ponekad vidimo u filmovima o imućnima. U ovoj našoj kriznoj i tužnoj svakodnevici, uz potoke šampanjca Veuve Clicquot, Jakobove kapice, gusju jetru i druge delicije barem u tih dva sata i oni koji imaju manje mogli su se osjećati kao da imaju više…
La Grande Dame međutim nije se baš pokazala i konkretno, barem ne svima, ona se baš i ne pojavljuje istodobno pred stotinjak ljudi, preferira intimnije društvo koje je i u mogućnosti udovoljiti njenim željama…
DANI MLADOG MASLINOVOG ULJA U VODNJANU – Deveti Dani mladog maslinovog ulja u Vodnjanu bili su bogati programom. Strukovna predavanja, degustacije, inovativna istarska kuhinja, posjete kulturnim znamenitostima i uljarama vlakićem, te još mnogo drugih mogućnosti. Učenje o kvalitetama maslinovog ulja u Oil-baru a zatim uživanje u više od 200 uzoraka mladih ekstra-djevičanskih maslinovih ulja koje Vodnjanština nudi, sve je to poseban i jedinstven doživljaj. Veliki šator okupio je više od 80 izlagača, posjet odličan!
ČAROBNI TAVAN – Nekome je tavan spremište za određene predmete koje ne rabi svaki dan, ali grupi mladih moglo bi se reći prehrambeno osviještenih i hedonistički nastrojenih ljudi iz Zagreba tavan služi za nešto sasvim drugo – za Eno-gastro laboratorij i za Mali plac, a to su specifični tulumi s puno ritma i cijeloga tijela u pokretu međutim ne toliko uz uobičajenu stimulaciju pop-glazbe koliko uz stimulaciju miomirisa iz tave, zdjele i čaše, te novih kontakata i veselog druženja što otklanja stres. To su i vrlo korisni susreti između ponuđača hrane i pića s obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koje na Malom placu na Čarobnom Tavanu postaju kumice, te potrošača željnih izvornih mirisa i okusa, dakle publike koja voli domaću kuhinju svojih mama, baka. Cijelu stvar osmislile su dvije Jelene – Jelena Nikolić, vlasnica Tavana i blogerica (Sjedi, pa jedi), i njena prijateljica Jelena Mikin, a zdušno im pomaže eno-gastro bloger Ivan Vrban. Ideja odlična, čut će se, siguran sam, i još jače za njih i njihovu inicijativu…
Na slikama su Jelena Mikin i Jelena Nikolić, te mesarska braća Čučković iz Rijeke koja su oduševila svojim mesnim proizvodima i svojim kuhanjem, kao i vinari Marko Sladić iz Šibensko–kninske županije i Buhač iz Iloka čija su vina popratila odlične specijalitete
FRANCIACORTA – TALIJANSKA ŠAMPANJA – Iako proizvedeni klasičnom šampanjskom metodom, mnogi pjenušci iz raznih krajeva svijeta razlikuju se čak i poprilično od šampanjaca. Ne govorim to u smislu kakvoće proizvoda, nego u smislu organoleptike koja sugerira drukčiju stilistiku.
Ostanimo u Europi: primjerice, španjolski pjenušac cava, rađen metodom dvostrukoga vrenja (sekundarno vrenje u butelji) sasma je drukčiji od šampanjca, dijelom zbog drugih sorata (Champagne = Chardonnay, Pinot noir, Pinot meunier; Cava = Xarello, Macabeo, Parellada…), zbog tla, zbog (mikro)klime, zbog upotrijebljenog baznog vina, zbog načina uporabe ekspedicijskog likera, dužine odležavanja na kvascima… U Champagnei tlo je izrazito vapnenasto, za šampanjce se kao baza rabi odležano starije vino, koje zna i fermentirati u (rabljenom) barriqueu, osnovna vina su uglavnom mješavine kapljica različitih godišta, ekspedicijski liker uvelike služi da pripitomi kiselost, šampanjci dovoljno dugo odležavaju nakon drugoga vrenja u boci na kvascu. Nakon nekoliko posjeta talijanskoj vinorodnoj oblasti Franciacorta, između Brescije i Bergama, i ponajboljim tamošnjim proizvođačima – Ca’ del Bosco, Bellavista, Berlucchi, Cavalleri, te Monte Rossa (možda i najbolji šampusi)… – i te kako sam se uvjerio da je Franciacorta doista, kako kažu, talijanska Champagnea. Eto me, upravo, na slici s glavnim enologom Bellaviste Mattijom Vezzolom.
Posjeti pak obitelji Tomac na Plešivici, konkretno najnoviji njihovi vrlo kompleksni i zanimljivi šampusi Diplomat, Classic, kod kojih se ne rabi ekspedicijaski liker, pa cjenovno dosta povoljniji Millenium, a i pjenušac Amofra od baznog vina vinicifiranog u amfori i dozrijevanoga u velikoj hrastovoj bačvi pokazuju da bi vinorodnu Plešivicu trebalo doista shvatiti potencijalno kao hrvatsku Champagneu i u tome je pravcu tržišno pozicionirati. Međutim, na neki način službeno to će se dogoditi tek kad i drugi plešivički proizvođači počnu masovnije proizvoditi pjenušac i kad dostignu kakvoću Tomca. Poželimo im u tome smislu uspjeh. Ima doduše na Plešivici vinara koji su krenuli i u šampanjizaciju, ali… Oni, od njih, koji imaju korektne pjenušce vjerojatno se zasad zadovoljavaju njihovim jednostavnijim izričajem. Ove godine u šampanjsku produkciju na Plešivici uključio se i, uz Tomca, najpoznatiji plešivički vinar Velimir Korak, vidjet ćemo za koju godinu njegov uradak…
Suhi u čaši 