KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE / 03.2016
U ovome izdanju: Veliki četvrtak za veliko vino i KORACI s vinskom omotnicom / Zaklada Miljenko Grgich / Cipelice – lutalice / Challenge international u Bordeauxu / Roza za dame / Mundus Belje: Medalja za pozniju dob / Zlatan Grand Cru / Mimara, i Krauthaker na kvadrat / Vino i maslinovo ulje… i obratno / Damir i Natalina – VUP / Coronikini zaokreti / Ništa bez advokata (Joška!) / Lijepa naša priča / Noviteti Zagreb Vino.com-a / Macerirana kujundžuša / Vinska kraljica Sisačko-moslavačke županije / Od špeka i rakije do sikavice / Giro d’Italia s crnim pijetlom / Od pionira do veterana domovinskog sommelijerstva / Kak’ su punili naši stari / Ljepota u ljepoti i Plešivica curica / Indonezija i Brussels Air / Spremne za plažu! / Na visokoj poziciji
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
VELIKI ČETVRTAK ZA VELIKO VINO – Već se u nas uobičajilo: vinari koji su se upustili u proizvodnju vina rađenih uz duge maceracije, bilo u amfori bilo u drvenoj bačvi, maceracije uz koje se odvijala i alkoholna fermentacija, na Veliki četvrtak odvajaju tekući dio od krutoga. Na Plešivici se to ove godine na Veliki četvrtak dogodilo kod dva renomirana proizvođača – Velimira Koraka, koji je višemjesečnu maceraciju vodio u nekoliko barrique bačvica, te Zdenka Šembera koji je pak kao posudu rabio amforu. Tomci se pak spremaju amforu prazniti nakon praznika. Prijašnjih godina objavio sam fotke vađenja vina iz amfore kod obitelji Tomac i kod obitelji Šember, evo sada i kako je to izgledalo kod Korakovih: bačvica je viljuškarom dovezena do preše i dignuta na potrebnu visinu, s vrha se plastičnim crijevom slobodnim padom najprije ispraznio tekući dio a onda su se s prednjice bačvice izvadila vratašca da se u prešu premjesti trop.
U nekoliko bačvica Korakovi su na maceraciju stavili, odvojeno, grožđe Rizlinga rajnskoga, Sauvignona, Chardonnaya i Pinota sivoga. Da u vrenju tekućina ne bi curila van iz bačve, posude nisu zapunjene do kraja, a dolijevanja kad se vrenje smirilo uopće nije bilo. Pri kušanju kod pražnjenja bačvica nije mi se nimalo činilo da se osjeti oksidacijski štih odnosno, ne daj bože, oksidiranost. Vina su bila s lijepim izričajem voćnosti kombinirane sa specifičnim no sasma blagim osjetom maceriranosti, u ustima su pokazivala svježinu i jako dobru strukturu. Potencijal kojemu samo treba još vremena. Korakovi su vino iz bačvica i prvu frakciju prešavine spojili u jednu veliku posudu i tu će mješavina provesti nekoliko dana da se prirodnim putem, na prirodno nižoj podrumskoj temperaturi istalože grublje čestice, a onda cuvée ide ponovno u one iste bačvice gdje se odvijala fermentacija, naravno, prije tog novog punjenja dobro oprane, i tu će vina na finom talogu provesti barem jednu godinu. Potom putuju u butelju, gdje će prije izlaska na tržište provesti još neko vrijeme.
S VINSKOM OMOTNICOM u PROŠIRENJE DJELATNOSTI – U jednom od prijašnjih napisa o hrvatskoj eno-gastronomiji i domaćim specijalitetima na jelovniku i na vinskoj karti izravno na kućnom pragu seoskog ponuđača Svijet u čaši osvrnuo se na jedan svijetao primjer iz Plešivičkog vinogorja. Uz protagonista u članku, kao jedan od ponuđača vrijedan hedonističkog eno-gastro posjeta spominje se i posjed obitelji Velimira Koraka u zaseoku Plešivica ponad Jastrebarskoga, na nekih 400 metara nadmorske visine.
Koraci, renomirani hrvatski proizvođači vina, primaju već duže vrijeme goste i na domaće specijalitete na tanjuru, i na glasu su po jako dobroj hrani, ali tek sada, nakon što im se otvorila Vinska omotnica sa sredstvima predviđenim za unaprjeđenje promidžbe i plasmana vina taj svoj ugostiteljsko-turistički dio podignut će na onu pravu razinu. Kreću u preuređenje postojeće kušaonice kapaciteta 40 sjedećih mjesta i proširenje prihvatnog prostora za goste klasičnom dogradnjom i natkrivanjem te ostakljenjem (pomične staklene stijenke tako da se ljeti dobije otvorena terasa) dijela dvorišta pored vinskog podruma. Na ovaj način moći će zimi u zatvorenome ambijentu komotno za stol i na sjedalicu primiti nešto više od 50 osoba, a ljeti, kad se staklene stijenke pomaknu, uz spomenuti broj na tako sezonski otvorenome dijelu bit će u stanju komforno ugostiti i još 50 osoba na mjestu pokraj njihove kuće gdje su i do sada o lijepom i toplom vremenu primali po toliko gostiju.
Između restoranskoga dijela i vinskog podruma planiran je prostor za prodaju vina i destilata s kojima se Korak također uspješno bavi. Dakako, predviđeno je preuređenje i proširenje kuhinje. A na katu u obiteljskoj kući, gdje su Koraci prije predviđali gostinjske sobe za noćenje, pak, uredit će se dvije dvorane za razne skupove i događanja, od toga jedna veća namijenjena će biti prvenstveno za razne konferencije.
Na Plešivici s jaskanske strane- copanjak, na samoborskoj strani greblica. Lijevo: domaći narezak kod Koraka
Kako uvijek uspjehu nekog projekta bitno pridonose ljudi koji tu rade. Koraci i u segmentu personala idu na odgovarajući način naprijed: Josip, mlađi sin enologa i čelnika vinske produkcije Velimira Koraka te njegove supruge Mirjane koja je kao i njena mama odlična kuharica, završio je enologiju na zagrebačkom Agronomskom fakultetu te odradio i praksu u Južnoj Africi, a drugi sin Bernard otisnuo se u kuharske vode i upravo je na praksi u zagrebačkom restoranu Dubravkin put kod ugledne chefice Priske Thuring!
Inače, uz klasična i sjajna jednosortna vina od Rizlinga rajnskoga (u svježoj varijanti ali i u blago maceriranoj te uz dozrijevanje na finom talogu u drvenoj bačvi), zatim Sauvignona, pa Chardonnaya sur lie, crnjake od Syraha i Pinota crnoga, Koraci sada imaju i ružičasti sivi pinot iz 2011 rađen uz trotjednu maceraciju s alkoholnom fermentacijom u barriqueu i s jednogodišnjim dozrijevanjem na finom talogu u drvu, a s berbom 2011 krenuli su i u pjenušce, bjeli od Chardonnaya i Pinota crnoga vinificiranog na bijelo, te ružičasti od Pinota crnoga i Syraha. Uskoro s njima izlaze na tržište. Što se tiče destilata, od njih kao sjajan pamtim onaj u ovom našem okružju malo neobičan i ne baš čest – calvados! ■
ZAKLADA MILJENKO GRGIĆ – Prvi april, ali je sve istina!
Miljenko Grgić, naš vinar porijeklom iz Dalmacije a koji već dugo živi i radi u SAD, i vodi vinski posjed Grgich Hills Estate, 1. travnja navršava 93 godine! SRETNO!
Miljenko Grgić ostat će zapamćen po tome što se još kao student enologije proslavio na svjetskoj razini 1976. godine na historijskom kušanju znanome kao The Paris Tasting a riječ je bila o degustaciji naslijepo i vrednovanju kalifornijskih i burgundijskih chardonnaya, te cabernet sauvignona. Tada je sa Chardonnayem 1973, koji je kreirao za podrum Chateau Montelena, potukao razvikane burgundijce i otvorio novu, svijetlu stranicu u povijesti američkog vinarstva.
Miljenko Grgić, koji je 1995. diplomirao na zagrebačkom Agronomskom fakultetu u dobi od 72 godine, ostaje zabilježen kao valjda najstariji diplomant na svijetu!
Miljenko Grgić odigrao je važnu ulogu u otkriću da je zavičaj Zinfandela u Hrvatskoj.
Miljenko Grgić 2004. godine primio je u Hrvatskoj Zlatnu kunu za životno djelo.
Miljenko Grgich među prvima je, 2008., primljen u Kuću slavnih vinara utemeljenu u vinorodnoj dolini Napa.
Lijepa starost, bogat i sadržajan život.
Grgich, koji nikad nije zaboravio zavičaj, ali ni svoj studij na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, i koji već godinama ima i vinariju na Pelješcu (pošip i plavac mali), utemeljitelj je zaklade pod svojim imenom a kojoj je cilj stipendiranjem višemjesečnog radnog i edukativnog boravka u ponajboljim kalifornijskim vinskim podrumima pomoći najvrijednijim studentima zagrebačkog Agronomskog fakulteta što su već na samome kraju studija da se dodatno obrazuju i steknu nova praktična iskustva na enološkom području, sve na korist općeg razvoja i unaprjeđenja hrvatskog vinogradarstva i vinarstva. Unatrag par godina po nekoliko najboljih studenata enologije s Agronomskog fakulteta u Zagrebu dobiva od Zaklade Miljenko Grgich stipendiju za četveromjesečni boravak s učenjem u nekoj od uglednih vinarija, zasad onih u Kaliforniji. Grgich je još u nečemu išao na ruku svom Agronomskom fakultetu u Zagrebu: 10.000 kuna od nagrade dobivene za životno djelo darovao je Fakultetu za podizanje banke gena vinove loze!
Prošle godine stipendisti Zaklade Miljenko Grgić bili su Marija Miošić, Matija Lešković te Iva Šikuten. Marija i Matija proveli su na edukaciji u obiteljskoj vinariji Cakebread Callars što u svjetski glasovitoj vinorodnoj dolini Napa – koju, inače, godišnje posjeti oko 4,5 milijuna turista! – ima 240 hektara vinograda, a Iva Šikuten pak provela je svoj staž u kući Ferrari Carano, sa 610 hektara pod trsjem i s 12.000 barriquea samo u podrumima za bijelo vino, u drugoj znanoj kalifornijskoj vinorodnoj dolini, Sonomi, koja od vinske produkcije i vinskog turizma godišnje navodno ostvari više od osam milijuna dolara! Marija je u Cakebread Cellarsu radila i učila u odjelu za bijela vina, a Matija u odjelu za crnjake.
Po povratku Hrvatsku, Marija, Matija i Iva na Agronomskom fakultetu održali su, dakako u nazočnosti dekana fakulteta Zorana Grgića te prodekanice prof. dr. Jasminke Karoglan Kontić, predstojnika Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo prof. dr. Edija Maletića i čelnika Zavoda za genetiku prof. dr. Ivana Pejića, za svoje kolege ali i za medije javnog informiranja predavanje o svojim iskustvima. Prvo na što su ih Amerikanci upozoravali bila je nužnost besprijekornih čistoće i higijene u podrumu, a dojmilo ih se i nešto i te kako primjenjivo u Hrvatskoj posebice na jugu, gdje zna ljeti i u ranu jesen biti jako vruće pa i sušno, mada ne i tako kao u Kaliforniji: berba noću i pred jutro, dok su temperature takve da omogućavaju očuvanje aroma i svježine u grožđu. Impresionirali su ih i moderni uređaji za optičko sortiranje zdravih i posve zrelih bobica za premium vina. Vidjeli su i još nešto posebno, a što se koristi u vrućoj Kaliforniji gdje se u grožđu lako nakupi vrlo velika količina sladora koja daje osobito visoki alkohol u vinu, lako iznad 15 pa i 16 vol %, što s jedne strane može remetiti sklad vina a s druge strane u SAD podliježe drukčijem režimu poreznog opterećenja, dakako, za takvo prejako vino treba platiti veći porez, a da se to izbjegne rabi se uređaj koji služi za razrjeđivanje vina vodom do mjere da vino ne prelazi porezno kritičnu vrijednost u maliganima.
Upitao sam svo troje – Mariju, Ivu i Matiju jesu li oni možda iz vinogradarsko-vinarskih obitelji pa da zaposlenje nađu na svom obiteljskom posjedu, a odgovor je bio da nisu. Marija i Matija vjeruju da će naći posao kao enolozi u nekom od podruma, dobra referenca i za dobivanje posla u inozemstvu svakako im je iskustvo stečeno u Americi, a Iva Šikuten kaže mi da preferira raditi u okviru akademske zajednice. ■
CIPELICE-LUTALICE – Josipa Andrijanić jedna je od onih koje ne drži mjesto. Proputovala je raznim vinogorjima na našemu planetu, bila na praksi i radila u raznim renomiranim vinskim podrumima gdje se moglo upiti znanje i steći iskustvo.
Sjećam se kad je počinjala svoju eno-karijeru, i kad sam je susreo zaposlenu kod Ivana Enjingija u Kutjevu. Nije se tamo dugo zadržala, krenula je u svijet, obišla sve što je trebalo obići, učila, i došla natrag te počela surađivati s vinskim podrumima u ovim krajevima. Na posjedu Josipa Nuića u BiH zaslužna, među ostalime, za sjajan Trnjak! Koji sam prvi put kušao prije godinu ili dvije na ocjenjivanju Mundus Vini u Njemačkoj, upravo taj Trnjak našao se na degustaciji u mojemu žiriju. Sad je Josipa angažirana u odličnom makedonskom podrumu Chateau Kamnik. Još nađe vremena za skitanje eno-područjima po raznim meridijanima i paralelama…
I tako mi padne napamet sjajan prijevod engleskoga pojma (pa ne moramo baš u svemu rabiti engleski!) FLYING WINEMAKER. A taj prijevod glasi: CIPELICE LUTALICE! To je naziv Josipinog bloga! ■
CHALLENGE INTERNATIONAL du VIN BOURG en GIRONDE – U živopisnom gradiću Bourg en Gironde kod Bordeauxa, osnovanome krajem 16. stoljeća, bit će na prijelazu ožujka u travanj festival vina nagrađenih na međunarodnom ocjenjivanju Challenge International du Vin 2016 što ove godine obilježava 40 godina postojanja. Kažu da je ovo ocjenjivanje najveće međunarodno ocjenjivanje plemenite kapljice u Francuskoj. Uz vinare, kao izlagači pojavit će se i autori raznih knjiga o vinu. Počasni predsjednik 40. Challenge International du Vin kanadski sommelier i vinski pisac Jacques Orhon promovirat će ovdje svoju novu knjigu Le Vin Snob. Manifestacija je prodajnog karaktera. Kao poseban gost u povodu ove okrugle godišnjice bit će – Lijepa naša. Za Francuze predviđena je i prezentacija aktualne Vinske Hrvatske. ■
ROZA ZA DAME – Ružičasto u Red Red Wine Baru, u Zagrebu. Robert Naprta, znan kao novinar ali i pisac scenarija za tv-sapunice, a koji se sada bavi proizvodnjom vina u Međimurju, uz Dan žena prezentirao je svoj slatkasti Rosé 2015, kaže: dizajniran tako da se dopadne ženama. Naprta, koji ima vinariju nazvanu Solum i koji – za svaki slučaj na latinskome: Vina bona solum bibite – preporučuje konzumaciju samo dobrih vina, Bakhovu se nektaru okrenuo prije sedam godina a s prvim je vinom izašao 2009. Proizvodi godišnje oko 10.000 butelja, i ako bi se i širio veli da bi to bilo neznatno. U Vugrišincu u Međimurju brine o vlastitih pola hektara pod trsjem te o 0,7 ha u zakupu, a po potrebi i otkupljuje grožđe. Od međimurske sirovine proizvodi samo bijelo vino, i to chardonnay sur lie, a ružičasto i crno su od Cabernet sauvignona što ga kupi u Slavoniji u brodskom Stupniku. Da ne bi od vina napravio sapunicu, angažirao je enologa, a to je Varaždinac Nikola Vrbanić. Od iduće berbe Naprta planira ući u suradnju s Agromeđimurjem i eventualno startati i s kapljicom od Sauvignona bijeloga. ■
MEDALJA ZA POZNIJU DOB! – Kad sam s ocjenjivanja Chardonnay du Monde 2016 – svojevrsnog svjetskog prvenstva vina od sorte Chardonnay – održanoga ovih dana u Burgundiji dobio izvještaj o ishodu hrvatskoga nastupa tamo, najprije nisam mogao vjerovati čitam li ja to dobro: pisalo je da je u konkurenciji 782 chardonnaya iz 39 zemalja svijeta Chardonnay 2006 Goldberg vrhunsko vino kuće Belje osvojio srebrnu medalju! Uspjeh hrvatskog chardonnaya u domovini Chardonnaya dojmio me se, a nije me začudilo odličje koliko godina berbe: u vrijeme kad sve više proizvođača želi izaći pred javnost sa što mlađim vinom do mjere da to već zabrinjavajuće miriše na enopedofiliju, Baranjci su se odvažili poslati na vrednovanje svojega veterana! Bravo!
Kušači, od kojih je u odnosu na domaćine Francuze više od 50 posto bilo iz inozemstva, i koji su dodijelili ukupno 63 zlata i 196 srebra, u poplavi adolescencije umjeli su i te kako prepoznati i vrijednost – dedeka!
Nakon čestitke Belju razgovaram sa glavnom enologinjom Suzanom Zovko, na slici s direktorom Belja Goranom Miličevićem: kako je pala odluka poslati na to ocjenjivanje 10 godina staro vino?
– Ovo vino iz 2006 bilo je prvo koje je uključeno u našu liniju Goldberg. Prije nekog vremena pojavila se zamisao da bismo mogli malo pogledati u našu arhivu i vidjeti što se tamo događa u bocama. Rezultat testa dopao nam se i odlučili smo poslati taj chardonnay da vidimo i reakciju stručnjaka iz svijeta. Drago nam je da se i njima dopalo. Znači, idemo pravim putem. Moram reći da su se nas u Belju, uz taj chardonnay iz serije Goldberg, vrlo ugodno dojmili i Chardonnay 2006 iz grupe vrhunskih vina, te Graševina vrhunska i Graševina vrhunska Goldberg. S tim vinima ovih dana krećemo na tržište, ponudit ćemo ih u kategoriji arhivske kapljice i vjerujemo da će domaći šmekeri biti i te kako zadovoljni ■
_______________________
Počivao u miru!
In Memoriam
ZLATAN GRAND CRUH! – Otišao je iznenada, izravno s plavog mora, preko svojega grand crua (čitaj: grand kru) Svete Nedjelje prema nebu, kroz oblake… Bio je Zlatan od početka. Bio je grand (velik) kao kuća. Bio je dobar kao kruh. Bio je, osobno, grand cru. Naš dragi ZLATAN GRAND CRU(H)… ■
_______________
MUZEJ MIMARA: IZLOŽBA – TRIJU KRAUTHAKERA! – Nije dovoljan samo jedan, nego su ih tu na kupu – tri! Bogme, posla je s njima toliko da i sâm Vlado mora priskočiti upomoć slikaru i fotografu Anti Krešiću, koji je, kako se vidi na slici, napravio dva njegova klona! Dok se Krešić i Vlado Krauthaker gombaju s rezultatima Krešićeva umjetničkog rada, fotić Svijeta u čaši 
Marko Čolić revno snima, međutim tu nije i finale, ovo su samo pripreme za veliko finale. Već godinama kutjevački vinogradar i vinar Vlado Krauthaker okuplja oko sebe umjetnike na likovnoj koloniji gdje se crta tehnikom vinorela (dakako uz uporabu vina!), a gdje se oslikavaju bačvice koje više nisu u enološkoj funkciji ali ih je bilo šteta baciti pa se Vlado dosjetio da od njih napravi ukrase s umjetničkom dimenzijom. I sad eto ti ukrasi s potpisima istaknutih naših likovnjaka kao autora izlaze i pred širu javnost, na nekoliko izložbi koje će u travnju i svibnju biti u Zagrebu. Prva izložba Krauthakerovih oslikanih barriquea otvara se 15. travnja u zagrebačkom Muzeju Mimara, dakako uz prigodni domijenak (hallo, ljubitelji: vino će se, međutim, točiti ne iz barriquea nego iz butelja!), a trajat će deset dana. Nakon toga izložba seli na 10 dana u susjedni hotel Westin, a potom će biti 10 dana i u hotelu Esplanade… ■
VINO i MASLINOVO ULJE, i OBRATNO… – Lutajući već oko 20 godina veljačom i po više od tjedan dana talijanskom Toscanom u okviru promocija vina nazvanih Anteprima di Toscana / Tuscany Taste vidio sam da se većina tamošnjih proizvođača plemenite kapljice vrlo ozbiljno posvećuje i maslinovu ulju, i od ploda sa stabala iz vlastitih maslinika proizvodi sjajno ekstra-djevičansko ulje od ulike. U našoj Istri slično, ali – obrnuto: maslinari se okreću i vinu! Jedan od primjera je Danijel Kraljević Cuj iz okolice Umaga, na slikama u uljari i u podrumu uz bačvu s teranom, a drugi je Klaudio Ipša iz Livada kod Motovuna, na slici s urednikom i voditeljem na Hrvatskome Radiju Ljudevitom Grgurićem Grgom i sommelierom 
Klaudijom Jurčićem.
Danijel Kraljević, koji, inače, u svojoj modernoj mini-uljari kapaciteta prerade 700 kg na sat, uz vlastite masline (sorte: Buža, Crnica, Istarska bjelica te strane Leccino i Casaliva) za svoje ulje, prerađuje i masline i za neke od najboljih istarskih/hrvatskih ponuđača ulja, gospodari s oko osam hektara vinograda na pozicijama Baština i Vela Boška te Santa Lucia, na crvenici, na bijeloj i sivoj zemlji. Na poziciji Baština je Cujev vinograd zasađen na terenu na kojemu prije toga 60 godina ništa nije bilo sađeno, tako da se tlo i te kako odmorilo. Cuj proizvodi oko 4500 boca godišnje, od sorata Malvazija istarska, vino koje je zamislio dijelom posebno u svježoj varijanti a dijelom posebno i kao kapljicu dozrijevanu na finom talogu godinu dana, pa Chardonnay i Teran, Muškat momjanski te Merlot. Nije se zadržao samo na mirnome vinu nego je s malvazijom krenuo i u pjenušac, klasičnom metodom. Vrlo lijepi malvazija iz 2015 (mlada varijanta već napunjena u bocu; kušana iz butelje) i teran (koji, dakako, još počiva u drvu; kušan iz velike bačve).
Spomenuta vina iz 2015 svakako pokazuju kvalitativni napredak u Cujevoj kapljici, a on to, osim s godištem visoke kakvoće, objašnjava, kao posebno bitnime, i primjenom novog načina rezidbe i pažljivije defolijacije a što je naučio na tečaju kod osobito cijenjenog i od prije koju godinu i u bordoškome kraju jako traženog talijanskog stručnjaka za rad u vinogradu Marca Simonita s područja Gorizije. Bit ovih zahvata koje preporučuje Simonit je da kao rezultat daje kvalitetnije dozrijevanje općenito te ujednačeno dozrijevanje svih grozdova, a igra s lisnom masom osim boljem fenolnom sazrijevanju pomaže, ovisno o postupcima vezano uz planirani proizvod, bolje nakupljanje sladora za dobivanje mirnoga vina, ali i nešto slabije nakupljanje sladora te očuvanje nužnih kiselina kad se želi dobiti pjenušac. ■
DAMIR i NATALINA: VUP – Da: ne VIP, nego VUP, bolje reći VUPT, odnosno vino, ulje, povrće, kombinirano s turizmom. Rovinj je baza, a Rovinj je ljepota za sebe. Vrijedi tamo ostati koji dan, i uživati u staroj jezgri, ako ne drugo a ono barem uz pogled na crkvu svete Fume ili Eufemije, zaštitnice grada. Jesu li slučajno – ili su mogli utjecati na to da to bude namjerno – baš tamo gdje se nalaze sa svojm kućom i centralom, ne znam, ali očito je da je lokacija (za užitak) odlična.
Damir i Natalina Dobravac u zelenilu na uzvisini s koje se pruža lijepi pogled na toranj crkve svete Fume i na more, imaju krasnu Villu Dobravac, kompleks s hotelom, terasom, vinskim podrumom, kušaonicom vina. Osnovna im je djelatnost produkcija povrća i pružanje usluge smještaja za turiste – raspolažu s 13 dvokrevetnih soba i tri apartmana, ukupno 40 kreveta. Vino i ulje na neki način nadgradnja su. Damir Dobravac veli da posluju odlično: sa svojim, dakle domaćim, povrćem opskrbljuju 40 posto ugostiteljskih objekata Rovinja. A Natalina domeće kako svake godine kroz njihov hotelčić prođu predstavnici do tridesetak raznih nacija svijeta. Najbolji potrošači su, dodaje, Austrijanci, potom Nijemci, koji preferiraju crno vino, pa Skandinavci i Amerikanci, koji vole moćna crna vina iz barriquea, zatim gosti iz Hong Konga i Singapura, te Talijani, koji pak obožavaju svježu mladu bijelu kapljicu.
Dobravci, kojima u promidžbi pomaže istarska sommelierka Karin Rupena Perdec (slika) gospodare s pet hektara vinograda – s vinom su startali 2007., danas mogu ponuditi oko 18.000 buteja u šest etiketa, zatim s pet hektara maslinika sa 110 stabala masline, i s pet hektara terena za uzgoj voća i povrća. Vinske sorte koje uzgajaju su Malvazija istarska, Chardonnay, Teran, Merlot, Cabernet sauvignon i Cabernet franc. Većina vina su mješavine sorata, a nose nazive iz glazbenoga svijeta jer Natalina se bavi i glazbom (pjeva) – Suita, Sonata, te Fuga od terana (60 % od čega je oko 3 % sušenoga pod trijemom sedam dana), cabernet sauvignona, cabernet franca i ancilotte, dozrijevana dvije godine u barriqueu, zatim tu su i macerirani Simfonia orange, te desertni, slatki Allegro od Muškata žutoga s time da je jedan dio grožđa prosušivan (passito), kao najnoviji je, od 2010., pjenušac, s kojime sada izlaze van. ■
CORONIKINI ZAOKRETI – Moreno Coronica, doživljavam ga kao jednog od najboljih vinogradara/vinara u Istri, ali i u Lijepoj našoj, i jednog od najiskrenijih vinogradara i vinara Istre, ali svakako i Hrvatske. Sada s 21 hektarom pod vinovom lozom, želja mu je dosegnuti 25 ha, sorte su Malvazija istarska, Teran, Merlot, Cabernet sauvignon…. Ruke žuljave i karakteristično tamne od rada u trsju i u podrumu, mozak s vizijom, oči žive, one i uši željni da upiju svako iskustvo bitno za realizaciju 
vrhunskog proizvoda. Filozofija: što manje intervencija (čitaj: tretmana) u trsju i u podrumu, strpljivost na način da se sredstvima, dakle umjetno i nimalo umjetnički!, ne požuruje priroda, cilj: dobiti maksimalno moguće ekološki čisti i što je više moguće za teritorij i sortu tipičan te karakteran – umjetnički! – proizvod, dovoljno elaboriran i zreo ovisno o kategoriji vina (mlado, odležano). Već tri godine Coronica se druži s Markom Simonitom iz Furlanije, stručnjakom za vinogradarstvo koji mu je, veli, otkrio nove puteve u radu u vinogradu, npr. važnost da se trs što više ukopava u zemlju kako ne bi ovisio o suši i kako bi u plod iz tla doveo što više sastojaka specifičnih za teritorij, pa poseban sustav rezidbe i održavanje lisne mase na drukčiji način od onoga konvencionalnoga, a što omogućuje dobivanje boljega grožđa. Gran Malvazija – izvrsna, Grabar vrlo dobar, GranTeran svakako jedno od najboljih hrvatskih vina već godinama.
Nedavni posjet Morenu ukazuje na bitne novije promjene kod njega: još do prije nekog vremena poznavao sam ga kao nervčika, nekad jače izraženoga, nekad prikrivenog. Sad zacijelo znam i zašto je bio takav! Nakon operacije kralježnice i oslobođenja pritiska na živac koji je uzrokovao bolove, priznao je – i do ludila, on je drugi čovjek: miran, staložen, nova osoba. Održao je izvanrednu, profesionalnu prezentaciju svojega posjeda, ovako kako je to on sada učinio u nas se susreće rijetko. S novim žarom pristupa ne samo trsu i kapljici u nastajanju – mirnome vinu prirodao je i pjenušac klasičnom metodom, inače namijenjen za plasman prvenstveno na kućnome pragu i eventualno tek u kojoj najboljoj vinoteci odnosno kojem ponajboljem restoranu u Hrvatskoj – nego i dovršenju uređenja novog velikog modernog podruma, građevine s posebnim dijelom i za prihvat gostiju, koji će, kad bude posve gotov, omogućiti optimalne uvjete za kreaciju Bakhova nektara i za rafiniranu ugostiteljsku ponudu/uslugu.
– Drukčiji mi je pristup u vinogradu, znatno bolji od onog prijašnjega. U grožđu dobijem više svježine i bolju strukturu. Posebno je to važno za Gran Malvaziju. Prije sam išao ne samo na nizak prinos nego i na kasniju berbu, na duže držanje vina u barriqueu, međutim danas zahvaljujući drukčijem radu u vinogradu ne berem tako kasno, a šećer i kiseline bolji su mi. Da vino ne opteretim drvom i da u njemu bude više voćnosti smanjio sam boravak kapljice u drvu a barriqueima sam pridodao i velike hrastove bačve… – kaže Moreno Coronica. ■
NIŠTA BEZ ADVOKATA – Pakt je sklopljen. Uz Tomčev pjenušac, Chateau Chalon vin jaune iz francuske pokrajine Jura, Eru i My Way makedonskog Bovina, Six Grapes porto reserve portugalskog Graham’sa i Tokay 6 Culture mađarskog Holdvoglyja. Odluka je pala: nikamo više bez odvjetnika! Dražen Boban iz zagrebačkog Vinodola, Ivan Dropuljić, direktor festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com i Željko Suhadolnik odlučili su pružiti priliku zagrebačkom odvjetniku Jošku Palihniću da konačno i on jače u medijskome smislu izađe u javnost, pa – ne možemo više u medijima javnog informiranja stalno gledati samo četiri uvijek ista advokata… ■
LIJEPA NAŠA PRIČA – Dobro kaže Dražen Boban, inače brat svog prezimenjaka Zvonimira a u slobodno vrijeme vlasnik i voditelj zagrebačkog restorana Vinodol: Nije problem kriza, koliko treba predanije i smišljenije raditi. i koliko treba smanjiti očekivanja. Boban u svakome slučaju, očito, dobro radi, trsi se, a je li odnosno koliko je smanjio očekivanja ne zna se, zna se međutim da mu je restoran odlično posjećen, o ručku i večeri gotovo pun ili posve pun. A riječ je o golemome prostoru: uz onaj izvorni klasični zatvoreni lokal, Vinodol sada obuhvaća i cijelo jedno veliko, naravno nadsvođeno i prikladno preuređeno dvorište u stambenoj zgradi u središtu Zagreba. Treba to znati napuniti! Boban stalno nešto smišlja, a od nedavno svojim jelima goste pokušava povesti na putovanje Lijepom našom. Najnovije je predjelo nazvano Naša priča (a moglo je biti Lijepa naša priča!): na pladnju se nude mesne i mliječne prerađevine te povrće i začini svojstveni svakoj hrvatskoj regiji, primjerice istarski pršut i istarska kobasica od boškarina s malvazijom, dalmatinski pršut, slavonski kulen, međimursko meso it tiblice,
Lijepa naša priča
kobasice i pršut od divljači, podravska prgica, domaći svježi kozji sir, paški sir… Bogata je i plata s desertom, ovdje bi međutim za hrvatski restoran u Hrvatskoj bilo poželjno zvučne strane nazive promijeniti s domaćima te tako i domaćima dati priliku da postanu zvučni. Svakako bi lijepo bilo na pladnju vidjeti i rafiole i imotsku (Bobani su iz Imotskoga!) tortu, ali i makarsku tortu (makarana), pa i rapsku tortu, klasične orahnjaču i makovnjaču… Dražen kaže da imotsku tortu zasad treba posebno naručiti jer originalna izrada je komplicirana, ali ipak – njena je prednost ta što može i odstajati… Možda za početak, kao i kod svega, malo se jače potruditi oko promidžbe… Ako smo svi (mi potrošači) toliki patrioti kakvima se prikazujemo, spomenute torte ne bi trebale imati problema s plasmanom. Bitno je međutim da su one ODLIČNE! Stoga i s te strane ne bi trebalo biti problema s plasmanom… ■
NOVITETI ZAGREB VINO.COM-a – Prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com najavljuje značajne promjene vezane uz taj popularni festival. Nakon punog jednog festivalskog desetljeća to je zapravo i logično. Ali, kao što i naš novi premijer oko nekih stvari dugo skriva izravne odgovore na pitanja, tako i Dropuljić zasad još ne želi odati o čemu razmišlja. Tek kroz maglicu izlazi da bi htio, među ostalime, izlagačima i posjetiteljima osigurati veći komfor. Nije vrijedilo nagovarati ga da ispriča konkretno i detaljno što mu je u glavi. Za svaki slučaj tu je, pored njega, odvjetnik, a to je, opet, Joško Palihnić. ■
MACERIRANA KUJUNDŽUŠA – Dugo macerirano, a ne nužno i narančasto, kaže Milan Grabovac s vinskog posjeda što ga je utemeljio njegov otac Ante, nekad zastupnik u Hrvatskome saboru. Nedavno je obitelj Grabovac iz Imotskoga prezentirala je Kujundžušu 2015 rađenu uz 40 dana maceracije u bačvama zapremnine 500 litara. I meni se već neko vrijeme vrzmala po glavi ideja o maceraciji s alkoholnom fermentacijom nekih sorata tipičnih za neke naše krajeve ali u vinu tržišno u širem smislu nedovoljno prepoznatih, primjerice mislio sam na zelinsku Kraljevinu i baš i na imotsku Kujundžušu. Maceracija bi zasigurno pomogla boljoj strukuturi, a tehnologija koja pretpostavlja na eko i zdrav način uzgojeno te birano posve zrelo grožđe pridonijela bi većoj kakvoći, novi stil valjda i promidžbi. Grabovci međutim nisu skloni ekstremima, pa po Milanovim riječima tu maceriranu kujundžušu namjeravaju spojiti s vinom od iste sirovine ali koje nije macerirano, no dozrijeva i dozrijevat će još neko kraće vrijeme na finom talogu. Nakon sljubljivanja i malo vremena ostavljenoga da se vina bolje prožmu, sljube se, vino bi, kako je najavljeno, na tržište krenulo krajem lipnja. Milan Grabovac, na slici s vinarom Ilijom Jakobovićem (Vina Jakob) i vinotekarom Ivanom Srpekom (Bornstei) veli da su takvim načinom već radili kujundžušu iz berbe 2014. i da se rezultat pokazao kao jako dobar. ■
Vinska kraljica, desno, sa svojom prvom pratiljom
VINSKA KRALJICA SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE – I Sisačko-moslavačka županija ima svoju kraljicu. S krunom na glavi u Esplanadi na En Primeuru pojavljuje se Donatella Panković iz Novske. Ona nije iz vinske obitelji, što se u nekim izborima vinske kraljice uzma kao jedan od kriterija, ali veli da vino voli i da je puno učila o njemu i dobro se pripremila za prezentacije županijske kapljice. ■
- Sajam proizvoda hrvatskog sela
OD ŠPEKA, SLANINE i KOBASICA, VINA i RAKIJE DO – SIKAVICE – Sikavica, ma kako čudno zvučao taj naziv, trenutno je u modi! Ovih 40 dana posta od završetka karnevala pa do Uskrsa predviđeno je bilo i za čišćenje organizma, ali ne samo da nisam siguran da nije bilo nestašluka nego sam siguran da ih je i te kako bilo. A sad
Sjeme sikavice
Uskrs, pa nakon njega gurmanski poroci iz – privremene ilegale ponovno u legalu! Kako onda očistiti organizam? Tu je, kažu, kao spas upravo sikavica, ona kao preparat ne dolazi nužno iz farmaceutskih krugova nego stiže i s OPG-a, ne prati je – barem do sada nisam čuo – govorom onaj grozni, brzinom na mlazni pogon i iritantno na TV i na radiju izblebetani apel Za sva pitanja u vezi s načinom uzimanja te s djelovanjem i mogućim kontraindikacijama konzultirajte se sa svojim liječnikom ili ljekarnikom… ali to upozorenje prati je na prospektu.
Manda Bačlija
Sikavica je vrsta žitarice od koje se rade granulat i ulje, i koja se miješa i s medom, pa se u takvim oblicima preporučuje npr. za čišćenje jetre. Na 15. Sajmu proizvoda hrvatskog sela moglo se vidjeti sikavicu u izvornome stanju (sjemenkama) i proizvode od nje. Popriličan prostor za stolom zauzela je tvrtka Matičnjak Ive i Mande Bačlije. Matičnjak ima veliku lepezu artikala, proizvodi ulja od sjemenki konoplje, crnog kima, podlanka, sikavice, grožđa, nara, amaranta, uljane repice, oraha, marelice, lješnjaka, zatim granulat od sikavice te mješavine s medom… Za ulje od sikavice (Sylbium Marianum) Manda Bačlija će reći da je izvor linolne kisleine, vitamina E i silimarina. Ulje ne izaziva alergije, koristi se u prehrani za salatu, kao dodatak prehrani, a i u kozmetici. Ulje sikavice navodno sadrži 65 posto polinezasićenih masnih kiselina (oko 2 % omega-3 i 62 % omega-6), zatim 22 posto oleinske kisleine i vrlo malo zasićenih maslnih kiselina. Nema kolesterola, vitamina E ima 50 mg na 100 grama, a
Sirevi obitelji Šestak s Plešivice
sylmarin-kompeksa 3,58 mg na kilogram…
Po 15. put u Zagrebu je, u šatoru kod Boćarskoga doma, održan Sajam proizvoda hrvatskog sela. Prilika za kušanje izvornih domaćih proizvoda, ali i za kupnju tih proizvoda izravno od proizvođača. Nakon postaje sa sikavicom zastao sam kod nečeg sasma drukčijega, suprotnoga s gurmanskog aspekta – domaćeg špeka – snježno bijele slanine prošarane krasnom živom crvenom bojom mesa a od crne slavonske svinje (njam njam!), te kod kulenove seke ali i domaćih
Radomir Marić s istarskim sirom Cardinal i Stanko Šarčević iz Bošnjaka sa svojom slaninom
rakija iz proizvodnje OPG Stanka Šarčevića iz Bošnjaka, kao i, u neposrednom mu susjedstvu, kod raznih sireva tvrtke Cardinal iz Kanfanara, koju je prezentirao direktor Radomir Marić… I tu čuo, zamislite, sljedeće, na razini svetogrđa: taj sjajan ali donekle još živi špek te kuleni iz lanjske proizvodnje poslužit će se u Bošnjacima za Uskrs – kuhani!… Pa, zašto takve specijalitete namijenjene da se režu i jedu sirovi – sad kuhati? Stanko Šarčević objašnjava: i slanina i kuleni još nisu završili svoj proces dozrijevanja, sad su još, upravo kako sam maločas naveo, još živi, a gotovi za jelo bez termičke obrade bit će tek za koji mjesec, vjerojatno s početkom ljeta… To je eto ta naša neshvatljiva žurba, eto i s hranom, a i s vinom: još malo pa će se u silnom nestrpljenju vino početi konzumirati neposredno po berbi! Ovakve slučajeve nazivam eno-gastro pedofilijom i bagateliziranjem iznimnog specijaliteta te (potencijalno) iznimne plemenite kapljice…
Prof. dr. Damir Kovačić i prof. Tomislav Budin
I, na kraju, susret, uz gemišt, s prof. dr. Damirom Kovačićem sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, i s prof. Tomislavom Budinom. Prof. dr. Kovačić je imao razloga za slavlje: od njega je, prije desetljeća i pola, i krenuo ovaj sajam proizvoda hrvatskoga sela zamišljen da proizvođačima sa sela prezentacijama u velegradu olakša plasman domaćih, lokalnih produkata i specijaliteta. Prof. dr. Kovačić i prof. Budin u – odličnom izdanju i odličnoj formi, nisu mi spominjali sikavicu. Bit će da je kod njih riječ ne o grijehu pa pokajanju i nastojanju ispravljanja (sikavicom…) posljedica od učinjenih prekoračenja za stolom, nego o (jednostavno za reći i za gledati sa strane, a mnogima teško za primijeniti!) – umjerenosti… ■
GIRO D’ITALIA 2016 u GOSTIMA KOD CRNOG PIJETLA – Ljubitelji biciklizma: famozni Giro d’Italia ove godine traje od 6. do 29. svibnja. U nedjelju 15. svibnja dolazi u goste Crnome pijetlu (Gallo Nero) – dotaknut će dakle i famoznu vinorodnu Toscanu i apelaciju Chianti Classico. Najavljeno je da se dionica vozi od mjesta Radda in Chianti do Grevea u Chiantiju. Hoće li toga dana bočice s tekućom okrepom pričvršćene na biciklima biti napunjene vodom, ili famoznim – chianti classicom?!…. Hoće li večera biti na bazi pijetla – galloinvino / coq au vin, naravno u tome slučaju ne bi se dirali oni izvorno crni pjetlovi (Gallo Nero) nego oni svih drugih boja, a koji na tanjuru jednostavno moraju završiti kao crni ako se već tako dugo pod muss kupaju u vrućem chianti classicu! ■
Joža i Šneki: nekad i sad
OD PIONIRA DO VETERANA DOMOVINSKOG SOMMELIJERSTVA: Nekad i sad: Ivan Šneler i Josip Friščić, hotel Esplanade * * * * * Zagreb. ■
NA VISOKOJ POZICIJI – Na visokoj poziciji i, dakako, pogled s visoka. Ivica Kovačević, desna ruka u bračkog hotelijera i poduzetnika Jake Andabaka u vođenju tvrtke, inače i predsjednik Udruge dalmatinskih vinogradara/vinara
LJEPOTA u LJEPOTI (gore) i PLEŠIVICA CURICA – Oštrim okom i uvijek spremnom kamerom legende Marka Čolića.
KAK’ SU PUNILI NAŠI STARI… – Da, evo na slici nekadašnje, drvene sprave za čepljenje napunjenih boca.
Turizam
BRUSSELS AIR i INDONEZIJA – Sajam turizma Place2Go u zagrebačkom Boćarskom domu. Indonezija je sebi dala dosta truda u prezentaciji. Atraktivni lokalni kostimi na našim ljepoticama, okusni indonezijski slani i slatki specijaliteti u kombinaciji s hrvatskim vinima, prijevoz do istočnoga raja u kombinaciji s Qatar Airwaysom, nagradna igra za posjetitelje sajma, da se osvoji let do odredišta…
Nisu baš neka vremena za putovanja i aerodrome, ali svejedno, lijepo je već to kad nešto dobiješ na dar, maker i voznu kartu za putovanje na koje iz opreza zbog svih ovih aktualnih zemaljskih turbulencija možda i ne misliš poći… Brussels Air također iznimno aktivan u animaciji. Energično i vrlo hrabro – da li i malo cinično?! – poziva, dakako, svojim letovima, i vozne karte također daje kao nagrade u igrama i preko naših popularnih radiostanica, na turistički posjet, u belgijsku metropolu i glavni grad EU, i to upravo u jeku hvatanja terorista po Belgiji…. Pa dobro, vidimo da se može do Bruxellesa i preko Amsterdama…
SPREMNE (i) ZA PLAŽU… – Dame su spremne za plažu. Turistička sezona počinje.Uvjeravaju nas da smo sigurna zemlja… ■
OZ CLARKE u AGROLAGUNI – U posjetu Agrolaguni bio je Britanac Oz Clarke, koji je s glavnim enologom te kuće Milanom Budinskim za istarske sommeliere održao radionicu vezanu uz malvaziju. Clarke se izrazio osobito povoljno o malvazijama. Goran Kramarić, direktor Agrolagune podsjetio je da je od 2004. godine, od ulaska Agrolagune u koncern Agrokor do danas uloženo više od 30 milijuna eura u nove nasade i u najmoderniju tehnologiju proizvodnje vina, ali i kadrove. Inače, vinogradi Agrolagune protežu se na 610 hektara površine. ■ SuČ – 03/2016
SuČ – 03/2016
KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 01.2016 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON THE PLATE
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Sadržaj / Contents:
AGRO FRUCTUS NOVOM MINISTRU POLJOPRIVREDE / ZELINA: DIZAJNIRAJ RAZGLEDNICU GRADA / CONCOURS MONDIAL DE BRUXELLES u BUGARSKOJ! / REFUSCUS MUNDI / SAMOBOR u EKSTRA ŽIŽI / RASPLESANI RIO USRED ZAGREBA! / VINART GRAND TASTING 2016 / ŽIVOT BOGA VINA / CHEF ŠPIČEK – ZVIJEZDA BLOGA SUHI u ČAŠI NA WORDPRESS-u / PEČE ČIČA RAKIJU… / KAMO GOD SE OKRENEŠ – SVIJET u ČAŠI! / UMIJEĆE VLADANJA / GENAGRICOLA OJAČAVA PONUDU CRNJAKA! / TALIJANSKI VINSKI IZVOZ U 2015. – 5,4 MILIJARDI EURA! / AERODROMI – IDEALNI ZA PLASMAN VINA! / NOVA PRIJE NOVE! / SLIKE IZ DAVNINE: JOŠ MLADI i LIJEPI!… / VINCELOVO – VINCEŠKA 2016
________________________________________
AGRO FRUCTUS NOVOM MINISTRU POLJOPRIVREDE – Unatoč potencijalima, Hrvatska i dalje uvozi više od 40 posto hrane, poručuju iz AgroFructus grupe iz Donjeg Miholjca, dodajući kako rast uvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda od devet posto u prvih devet mjeseci 2015. u odnosu na godinu ranije, jednako kao i struktura uvoza, upozoravaju na nužan zaokret u poljoprivrednoj politici.
Iako se bilježe pozitivni trendovi, Agrofructus apelira prema novoj Vladi da se jače fokusira na sektor poljoprivrede. Hrvatska agrikultura neće nikada hraniti pola Europe, ali može i mora uspješnije zadovoljiti potrebe našeg tržišta, poručuje predsjednik Uprave AgroFructus Grupe Denis Matijević. Država ne treba i ne može biti spasitelj poduzetnika, ali treba osigurati uvjete za razvoj poslovanja i ne ograničavati one koji proizvode i zapošljavaju. Ponavljaju se kao mantra hrvatski potencijali, od pitke vode do plodne zemlje pa ostaje pitanje zašto se ti resursi uspješnije ne iskorištavaju.
Kroz Strategiju razvoja poljoprivrede u RH potrebno je opisati regionalizaciju, komasacije i navodnjavanje kao podlogu za uspješno provođenje te strategije što mora biti podržana zakonskom regulativom, a s ciljem stvaranja konkurentnog proizvoda s profitom onome tko ga proizvodi i jamstvom egzistencije svakom pojedincu u lancu od proizvodnje do tržišta – ističe Matijević.
Hrvatskoj je potrebna vizija koja će znati staviti poljoprivredu u funkciju. Kao preporuku budućoj poljoprivrednoj politici, AgroFructus grupa, kao vodeća tvrtka u svojoj djelatnosti, predlaže šest strateških točaka kao konstruktivan prijedlog za razvoj poljoprivrede:
- Dogradnja Strategije razvoja hrvatske poljoprivrede: postojeća je strategija napisana 1996. godine bez jasnog cilja i vizije gdje hrvatska poljoprivreda treba biti i kako će do toga doći, odnosno prvenstveno u koje grane s potencijalom za stvaranje konkurentnog proizvoda treba ulagati.
- Regionalizacija poljoprivrede – koja će, uzimajući u obzir sve čimbenike, odrediti područja pogodna za pojedine poljoprivredne proizvodnje i pridonijeti koncentraciji volumena na manjem prostoru, volumena što se proizvode po jedinstvenim tehnologijama s optimalnom primjenom mehanizacije i automatizacije u produkciji
- Navodnjavanje je nužno za sve vrste poljoprivrednih proizvodnji, no kada bi u izradama strategija bila angažirana struka, gotovo svaki ekspert bi rekao da prije navodnjavanja treba riješiti problem odvodnje, jer jedno bez drugoga u praksi ne ide…
- Prilagodba zakona i podzakonskih akata regulativi EU: poljoprivredna proizvodnja, kao i proizvođači, usitnjeni su i treba ići na okrupnjavanje, kroz proizvođačke grupe ili organizacije, jer ih izdašno potiču EU fondovi, dakako da to onda ide kroz naše fondove za ruralni razvoj. Zbog neusklađenosti domaćih zakona, akata i pravilnika s istima u EU, hrvatski poljoprivrednici zakinuti su za mogućnost korištenja tih sredstava
- Komasacija poljoprivrednog zemljišta – svrha komasacije je okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta s ciljem stvaranja mogućnosti za konkurentnu proizvodnju, jer često primjena mehanizacije u proizvodnji, koja je nužna, diktira minimalne površine za proizvodnju pojedinih poljoprivrednih kultura
- Porezni sustav – PDV na hranu je u nas visok i to značajno pridonosi nekonkurentnosti, odnosno smanjenoj potrošnji domaćih proizvoda… Uz to što domaći proizvod ima konkurenciju uvoznih proizvoda, ima konkurenciju i u zemljama okruženja gdje je PDV na hranu značajno niži, i gdje su te razlike u cijeni onda puno izraženije. ♠
MANEKENI! – S talijanskim maslinovim uljem Bertolli: Davor Dretar Drele, pjevač Massimo Savić, i kuhar Tomislav Špiček. ♠
CHEF ŠPIČEK – ZVIJEZDA BLOGA SUHI u ČAŠI NA WORDPRESS-u – Najnoviji godišnji izvještaj WordPressa na kojemu Željko Suhadolnik ima blog Suhiucasi (www.suhiucasi.wordpress.com) kaže da je zvijezda među nekih dosad objavljenih 225 blogova bio znani chef Tomislav Špiček, sada zaposlen kao glavni kuhar u zagrebačkoj Kaptolskoj kleti nasuprot Katedrale.
Objave u tijeku 2015. godine pogledane su 52.000 puta. Kako navodi WordPress, glasoviti hram glazbe Opera u Sydneyu prima 2700 posjetitelja, dakle, veli WordPress, tih 52.000 je ekvivalent 19 kompletno rasprodanih predstava u sidnijskoj Operi! Najintenzivnije se blog Suhiucasi otvarao 24. ožujka 2015, a najpopularniji prilog bio je Zvijezde u kuhinji/ TOMISLAV ŠPIČEK.
Evo i rang-liste pet najčitanijih priloga na blogu Suhiucasi:
1 Zvijezde u kuhinji/ TOMISLAV ŠPIČEK
3 VINSKIM PUTIMA, i PONEKOM KRIVINOM DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE
4 Savršeni čep za vino/ SUPERKRITIČNIM CO2 POBIJEĐEN TCA!
5 Berba 2015 na pragu/ KVASCI ZA FERMENTACIJU: DILEME i TE KAKO POSTOJE…
Posjetitelji su bili iz čak 89 zemalja, najviše iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te – SAD! ♠
POY NA VAGI!
PEČE ČIČA RAKIJU… – Hrvati peku sve više rakije! Nakon ulaska Hrvatske u Europsku Uniju u registar je upisano 20.000 novih malih proizvođača jakih alkoholnih pića. Ukupno je registrirano 43.253 proizvođača, od čega čak trećina na području Slavonije, njih više od 17.000.
Intenziviranje proizvodnje i poticanje izvoza voćnih rakija rezultiralo je u prvih devet mjeseci 2015. godine ostvarenjem deviznog priljeva od čak 4.680.199 američkih dolara, što je povećanje za 2.059.495 dolara, podatak je iz Hrvatske gospodarske komore.
Proizvodnju voćnih rakija malih proizvođača jakih alkoholnih pića unatrag desetak i više godina karakterizirali su nestandardiziranost i neujednačena kvaliteta ali i velika siva ekonomija u toj gospodarskoj djelatnosti. Donošenjem Zakona o trošarinama i određenih pravilnika uz kontinuiranu edukaciju proizvođača kroz komorski sustav, mali proizvođači jakih alkoholnih pića podigli su kvalitetu i razinu proizvodnje te postali izvoznici na zahtjevnom EU tržištu, rekla je pomoćnica direktorice Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Žaklina Jurišić (na slici), te dodala kako je uspješnom plasmanu uvelike pomogla i zaštita zemljopisnog podrijetla proizvoda. Postojeće oznake zaštićene na razini EU su Hrvatska loza, Hrvatska stara šljivovica, Slavonska šljivovica, Hrvatski pelinkovac, Zadarski maraschino i Hrvatska travarica.
Inače, trošarina na rakiju se obračunava, veli Žaklina Jurišić, ovisno o obujmu prijavljenog kotla kao godišnji paušal od 100 kn, odnosno 200 kn za kotao veći od 100 litara. U iznos godišnjeg paušala uključena je i neoporeziva količina jakih alkoholnih pića od 20 litara čistog alkohola po kućanstvu što podrazumijeva 50 litara rakije sa 40 vol % alkohola. Ukoliko se ispeče veća količina, dodatno se obračunava i plaća puni iznos trošarine od 53 kn po litri čistog alkohola. Na ime paušala i trošarine u 2014. godini uplaćeno je više od 5,05 milijuna kuna u proračun Republike Hrvatske. ♠
DIZAJNIRAJ RAZGLEDNICU GRADA – Zelinčani su u želji da dobiju kvalitetnu razglednicu koja će se moći koristiti u promociji grada i turističkih vrijednosti teritorija organizirali natječaj Dizajniraj razglednicu grada. Na natječaj je stiglo mnoštvo radova što sjajno predstavljaju grad Sveti Ivan Zelinu i okolicu. Pobjednik je Dean Novački (na slici je njegov rad), koji je kao nagradu osvojio tablet. Drugo i trećeplasirane su Marina Pecak i Nikolina Valjak, dobitnice nagrade Hrvatske pošte. Nagrade su uručili gradonačelnik Zeline Hrvoje Košćec i direktorica Turističke zajedenice grada Marinka Zubčić.
Prvak Novački za izradu svoje razglednice Zeline koristio se epostcardom, mobilnom aplikacijom Hrvatske pošte za izradu personaliziranih razglednica. Epostcard je nova usluga Hrvatske pošte za izradu i slanje personaliziranih razglednica napravljena za pametne telefone s Android i iOS operativnim sustavima. Epostcard omogućuje izradu personalizirane razglednice iz tek snimljene fotografije, fotografije/slike koja je već pohranjena na uređaju ili jednostavno od crteža rađenog putem editora epostcard aplikacije.♠
CONCOURS MONDIAL DE BRUXELLES U BUGARSKOJ! – Nakon Slovačke (Bratislava) prije koju godinu, jedno od najvećih i najpoznatijih svjetskih ocjenjivanja vina Concours Mondial de Bruxelles nastavlja se otvarati prema zemljama istočne Europe: ove godine ide u Bugarsku, i održat će se od 29. travnja do 1. svibnja u Plovdivu, koji bi 2019. trebao biti proglašen Europskim gradom kulture. Očekuje se da će za ocjenu biti prijavljeno više od 8000 uzoraka iz svih krajeva svijeta, a da bi ih se kvalitetno vrednovalo u stručni ocjenjivački sud pozvano je više od 320 pomno odabranih degustatora iz 50 zemalja. Gotovo 60 posto ocjenjivača su specijalizirani novinari, što, ističe vlasnik i direktor ocjenjivanja Baudoin Havaux, (na slici – sjedi – s direktorom CMB-a Thomasom Costenobleom) jamči globalni odjek vezano uz vina s osvojenim medaljama i uz njihove proizvođače. Zbog velike internacionalizacije, Concours Mondial de Bruxelles (CMB) kreće s novim nazivom – United Nations of Fine Wines.
Prijava uzoraka traje do 4. ožujka 2016, na www.concoursmondial.com Po uzorku se za ocjenjivanje plaća 150 eura, a organizatoru je potrebno poslati po četiri boce po etiketi.
CMB inače unatrag nekoliko godina organizira i vrednovanje Concours Mondial de Sauvignon, posvećeno dakako Sauvignonu bijelome. Ove godine degustacija će biti 4. i 5. ožujka u španjolskoj Ruedi. Uzorci se mogu prijaviti do 10. veljače na www.cmsauvignon.com
Na obadva ocjenjivanja nazočni su i kušači iz Hrvatske – mr. Franjo Francem, enolog i dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, te novinari Vito Andrić, Saša Špiranec i ja, kao i Lino Cotić. Prošle godine Concours Mondial bio je u Jesolu kod Venecije, a Concours du Sauvignon u Buttriju kod Udina u Furlaniji.
Prije je u sklopu CMB-a bilo i ocjenjivanje jakih pića, ali zbog velikog interesa proizvođača ono je prije koju godinu odvojeno i postalo je samostalno, kao Spirits Selection by Concours Mondial de Bruxelles. Ove godine organizira se od 24. do 26. kolovoza u Tequili u Meksiku. Godine 2014. jaka pića ocjenjivana su u Brazilu, a lani u Kini. Prijave uzoraka primaju se do 17. lipnja 2016. na www.spiritsselection.com ♠
REFUSCUS MUNDI – Refuscus, od Rex Fuscus. Refuscus Mundi – Svijet Refoška.
U Izoli se u petak 5. veljače popodne odvija treći po redu festival Refuscus Mundi, odnosno Svijet Refoška 2016. S vinima će se uz domaćine Slovence i ponajviše iz Koparštine prezentirati proizvođači iz Hrvatske i Italije, ukupno 40 vinskih kuća. Svečano otvorenje predviđeno je u Palači Bessenghi, nakon čega se odlazi u palaču Manzioli gdje degustacija traje od 14,30 do 21 sat.
Refošk je stara sorta vinove loze, vrlo slična Teranu. Nekad se i mislilo da je riječ o dvjema varijantama jedne sorte, međutim znanstvenici su ustanovili da je riječ o dvjema sortama (vidi www.suhiucasi.wordpress.com pod pojmovima Teran i Refošk) Kao specifičnost Istre kako na slovenskoj tako i na hrvatskoj strani te u talijanskoj pokrajini Furlaniji, društvo Vinadria iz Izole htjelo je Refošk posebno istaknuti i krenulo je u organizaciju festivala posvećenoga njemu.
Do još ne pred tako dugo refošk, kao i teran, u puku se smatralo jednostavnim vinima za relativno brzu i ležernu potrošnju, međutim s vremenom se, nakon što su im neki proizvođači pristupili ambicioznije, pokazalo da i jedno i drugo vino mogu uspješno dati različite tipove vina i da uz prikladan oblik proizvodnje mogu dobro podnijeti godine i kroz vrijeme razvijati se u pozitivnome smjeru. U posljednjih dvadesetak godina od Refoška se proizvode i pjenušci, a u kategoriji mirnih vina roséi, mlada nova vina, ozbiljna duže i u drvu dozrijevana te odležana vina, vina i od prosušivanog grožđa i s ostatkom sladora. Refošk je inače najraširenija crna sorta u Sloveniji a vino refošk slovi kao najprodavanije sortno vino u povijesti Dežele.
Na slici su Nevio Pucer, čelni čovjek Vinakopera, Boštjan Zidar, glavni enolog Vinakopera, Filippo Felluga, proizvođač iz Furlanije (Azienda Livio Felluga), te Bruno Zaro Vinadria ♠
Novi kratki režimi
SAMOBOR u EKSTRA ŽIŽI – Samobor: krajem siječnja i početkom veljače 2016. u ekstra žiži: to područje po 190. jubilarni put preuzela je nova vlast, mirno i bez prevrata, s time da je na svom teritoriju čak i zadržala i prostor za jedno ministarstvo aktualne šire nove vlasti smješteno u drvenoj kućici! Nije loše, eto, biti dobar sa susjedima.
Visoko izaslanstvo Slobodne Fašničke Republike Sanobor u sastavu Princ Fašnik, Princeza Sraka i Sudec, kojima su se pridružili zamjenik gradonačelnika Samobora Željko Stanec i koordinator u stvaranju Slobodne fašničke Republike Sanobor Marijan Dumić, uoči preuzimanja vlasti krenulo je u snažnu diplomatsku ofenzivu, a sve da se pokaže kako npr. i eno-gastronomija i tipični lokalni proizvodi mogu biti snažan magnet za turiste: posjetilo je hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović u njezinu uredu a potom i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Diplomatska inicijativa sastojala se u uručenju predsjednici i zagrebačkom gradonačelniku košarice s tradicijskim samoborskim proizvodima, među njima i krafnama kao svojevrsnim fašničkim vjerodajnicama.
Čestitam na izdržljivosti i predanosti u očuvanju Slobodne fašničke Republike Sanobor. Mnoštvo će naših građana otputovati u vašu Republiku vođeni smijehom, veseljem, optimizmom i originalnim maskama, rekla je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i preporučila domaćinima da budu dobri domaćini.
Princ Fašnik, Princeza Sraka i Sudec u veselom su tonu pozvali predsjednicu u Slobodnu fašničku Republiku Sanobor, uz informaciju da u toj Republici fašnička vlast ukida sve poreze i uvodi svoja pravila s ciljem da svima bude lijepo, barem dok novi režim i Republika Sanobor traju.
A to trajanje – dobro predviđaju politički analitičari – protegnut će se na desetak dana, konkretno do 9. veljače 2016, kad se kraj te nove vladajuće garniture očekuje u vatri, s princom Fašnikom u plamenu. Kao nastavak: novo stezanje remena i najmanje 40 dana posta…
Princ Fašnik ovako je pozdravio brojne nazočne na inauguraciji nove vlasti:
– Prošlo je vreme črne kmice, sveopče besparice i krizne nesanice. Smrknulo je zelenašima i profiterima, a svanulo nama fašničkim proleterima. Opet jašim na čelu kolone i predvodim marš u gostione. Delim vruće krafne, i saftne kobase, ne dam da muziku do jutra gase, potičem široke fašničke mase da se nakite i ukrase, pa da ko lepe maske noriju do daske. Ukidam poreze, prireze, članarine, školarine, karnete, vinjete i svemoguće namete… Primite se posla i zmišljajte bedastoće, a kome se ne da nek samo gleda. Nek vam je u glavi samo jen slogan: Bedaki noriju saki dan, a pametni samo na Fašnik! ♠
Napredni Samoborci
NOVA PRIJE NOVE! – Stara, s čestitkom za Staru, i odjednom Nova, prije Nove, barem one po zagrebačkom vremenu!
Iz Dubrovnika, 31. prosinca ujutro oko 10 po dubrovačkome vremenu dobivam, u skladu s drevnim običajima gosparskoga juga, čestitku Nazdravlje Stara godina, a onda, već za dva sata, u Samoboru, u vrevi na glavnome i središnjemu trgu – ulazim u Novu!
Neno Belan & Fiumens
Uz glazbu i pjesmu Splićanina Nene Belana i Fiumensa te pjenušac TiN – Teček i Neno 2015 dvopartitne samoborsko-plešivičke koalicije Žganjer i Maslek Majstor Lalle. Ljubitelji glazbe, (besplatnih) samoborskih češnjovki te kuhanoga vina vani na zimi, vinoljubna koalicija i stisnuta do posljednjeg daha i do posljednje kapi u uzavreloj atmosferi u kafiću TiN, veličinom predviđenime tek za trećinu od gostiju što su se našli u njemu sada. Jede se, pije i pojeva cheek to cheek…
Marijan Zganjer i Nenad Maslek majstor Lalle
Čestitke i za STARU godinu, u Samoboru ulazak u Novu punih 12 sati prije dolaska Nove u Zagreb koji je na jedva 20 km udaljenosti i k tome na istoku od Samobora. Kakve li zemlje, u kojoj je u dvama susjednim gradovima dolazak Nove godine s 12 sati razlike!
Splitski majstori vedrih nota žestoko i uspješno protiv temperaturnog minusa praše gotovo na slovenskoj granici ali ipak i na dovoljnoj sigurnosnoj udaljenosti od žiletne žice, pjenušac u godini berbe baznoga vina (od Cabernet sauvignona)… Klopa besplatna. Ma kakvi Francuzi i njihov beaujolais nouveau, primeur! Mi na već kraju tekuće godine i na ulasku u Novu imamo nešto što je znatan korak više – peninu primeur!… Premijer, profesionalno, iz farmaceutske branše! Pa, možemo li biti išta drugo do li zdravi, siti, veseli i naravno – najbolji?! ♠
UMIJEĆE PARKIRANJA – Samobor!
RASPLESANI RIO USRED ZAGREBA! – Ples u ritmu sambe i karnevala usred Zagreba! U petak i subotu 5. i 6. veljače. Snage možete imati sasvim dovoljno, jer sve to razgibavanje prati ponuda od više od deset vrsta na žaru pečenoga mesa posluženog na rodizio način, a to je da vam konobar svako malo za stol nabodeno na sablju donosi – na churrasco žaru prigotovljene – veće komade mesa i reže vam kriške na tanjur sve dok ne kažete Stop, sad mi je već dosta! Ta tradicija potječe još od gaúcha koji su meso marinirano u jednostavnim umacima pekli nabodeno na štapiće i jeli ga u krugu obitelji. 
Početak veljače u cijelom je Brazilu doba slavlja, naime 40 dana uoči Uskrsa sve je u znaku karnevala, tradicije koja datira još iz 18. U vrijeme karnevala u Brazilu je još ljeto i svi prije povratka u škole i na posao nastoje maksimalno uživati u opuštenosti, objašnjava glavni chef restorana Marcelo Antonio Donazzolo.
Najveći i najpoznatiji karneval na svijetu je u Rio de Janeiru, a karakterističan je po nastupu velikog broja školi sambe. Svi sudionici raskošno su kostimirani a ljepotice i raskošno obnažene. Na ulici izvode koreografije uvježbavane tijekom cijele godine. Salvador je pak poznat po velikim trio-elétrico kamionima s pozornicom s ozvučenjem. Tu nastupaju bendovi izvodeći lokalne glazbene žanrove, ali i suvremeni pop. U Brazilu svaki, čak i najmanji grad, ima svoj karneval. Zagrebački restoran Rodizio maleni je kutak Brazila u Zagrebu, ali i dovoljno velik da dočara dio atmosfere što vlada brazilskim ulicama tijekom tih najluđih tjedan dana u godini. ♠
VINART GRAND TASTING 2016 – Novo značajno vinsko događanje u Zagrebu: Vinartova vinska veljača, posljednjeg vikenda u veljači! Saša Špiranec (na slici s glavnom enologinjom Belja Suzanom Zovko i sa mnom) sa svojom ekipom iz Vinarta za organizaciju priredbi i za promociju, u metropoli priređuje Grand Tasting, popraćen edukativnim radionicama na više lokacija. Grand Tasting u, kako Saša najavljuje, nazočnosti stotinjak proizvođača – probranih vinskih kuća iz Lijepe naše ali i iz inozemstva s time da su im vina dostupna na hrvatskom tržištu – odvijat će se u prostoru Lauba, u subotu 27. i nedjelju 28. veljače, kako saznajem kao izlagači će se pojaviti najjača imena iz Istre kao Kozlović, Matošević, Benvenuti…, zatim bi trebali doći i Bire i Cebalo s Korčule, Mrgudići s Pelješca, iz Slavonije Krauthaker, Belje, s Plešivice Korak…
Jednosatne radionice na razne teme za po do 40 osoba predviđene su u dane prije Grand Tastinga u večernjim satima u restoranima u hotelima Sheraton (19. i 20. veljače) i Antunović (25. i 26. veljače), te u Laubi (27. veljače prije podne). Josipa Andrijanić će predstavljati vrance, Nina Levičnik konfrontirat će po tri pjenušca istoga tipa iz Slovenije i Hrvatske, Udruga Tribidrag uz pomoć Edija Maletića i Ivana Pejića trebala bi, po uzoru iz Bordeauxa, potaknuti kreiranje dalmatinskog blenda i branda crnoga vina od sorata Dobričić, Crljenak (roditelji) i Plavac mali (njihov potomak), Ivana Valić i Martina Bek pripremaju priču o Barolu i Nebbiolu, Ivo Kozarčanin prezentirat će neka iznenađenja Bregovitog sjeverozapada Hrvatske, Mario Tomeković i Tihomir Purišić debatirat će pod naslovom Vinska postmoderna o biodinamičkim vinima, a Jelena Šimić-Valentić izabrala je kao temu Burgundiju… ♠
ŽIVOT BOGA VINA – U svijetu je mnogo skupljača raznih predmeta, od umjetnina do kojekakvih figurica. Vinoljupci, u skladu sa svojim opredjeljenjem prema plemenitoj kapljici, skloni su svom bogu Bakhu. Kod jednog kolekcionara naišao sam na vrlo mnogo figurica Bakha, i to ne u jednome, vječnome izdanju, kako očekujemo od božanstva, nego u više različitih životnih faza, od prpošnog dečkića koji tek zapravo ulazi u svijet vina, pa do vremešnog drinkera na kojemu je vino i te kako ostavilo traga. Može li se po ovim slikama zaključiti kako Bakho, čije ime nas prati odvajkada, na svijet dolazi povremeno, proživi neki svoj vijek poput čovjeka (valjda zato što i cuga k’o čovjek, a ne kao Bog!) i onda ugasne pa palicu preuzima novak? ♠
Pitanje za mojega kolegu Iweka, koji u javnosti nastupa kao – Bakhov sin. Da nije možda on, zapravo, u ovome trenutku – incognito naš hrvatski Baccus? ♠
MAĐARSKE PALME i KAKTUSI! – Vinogradarsko mjesto Villany jeste na krajnjem jugu Mađarske, ali ipak je – na sjeveru. Barem u odnosu na nas i na blizinu Jadrana. Ipak, klima je tamo takva da se i tamo naiđe na mediteranski štih. Rastu palme, a kad već prirodno nema kaktusa, vlasnica vinogradarsko-vinarskog posjeda Vylyan Monika Debreczeny našla je načina da i to riješi – prikladnom uporabom rabljenih barriquea. Bogme, barrique bačvice su multifunkcionalne… ♠
Izložbe
KAMO GOD SE OKRENEŠ – SVIJET u ČAŠI! – Kamo god da se čovjek okrene – svijet u čaši! I – svijet sa čašom!
Lijepo je kolega novinar Vitomir Andrić rekao kao uvod na nedavnom otvorenju izložbe zagrebačkog maestra fotografije Julija Frangena održane pod naslovom Pogled kroz čašu u café-wine baru Sherry’s u metropoli:
Svakodnevno se družimo s njima, gotovo da ih ni ne primjećujemo, postale su nam uobičajeni inventar. Pa ipak, čaše su puno više od običnog uporabnog predmeta. Sofisticiran je to ljudski izum koji čovjeka prati u mnogim važnim trenucima u životu, svečanim i veselim, ali i tužnim… O tome zorno svjedoče majstorske fotografije Julija Frangena, odmah vas pozivajući da otvorite butelju… Nenadmašni majstor objektiva Frangen znalački je zabilježio sve trenutke u životu jedne čaše… Oživio je tajnu onoga što doživljavamo u trenutku najintimnije kontemplacije, kad smo posve sami, samo mi i – čaša!…
Ta večer uz čašu na slici i čašu u ruci u dupke ispunjenome Sherry’su protekla je, dakako, vedro, pojedinci su bili sami sa samom čašom taman toliko koliko je to trebalo – pružajući je praznu sommelierima Boži i drugima da je napune… Vrhunske čaše austrijskog majstora-staklara Riedela zaiskrile su pjenušcima Anita Kos iz Zeline, Petrač (od graševine i iz berbe 2002!) sa zagorskih bregov (ponad Krapinskih Toplica) i s pjenušcima Bisol, jedne od najboljih (obiteljskih!) kuća mjehurića u predjelu Valdobiaddenea, inače carstva planetarno popularnog prosecca…
Autor Julio Frangen na fotkama je s Anitom Kos i s pjenušcem Anita ispred dviju svojih, kako je rekao, najdražih fotografija na izložbi, te na pozornici s Vitom Andrićem i s Marijom Vukelić (sjedi u prvome planu, desno na slici), članicom udruge WoW (Žene u vinu) i suorganizatoricom izložbe. ♠
ČAŠA KAO MOST – U interesu, naravno, Hrvatske sjeli su za isti stol! Vjeko i, gle, Tomislav. Most nije bio most nego je most bila – čaša! ♠
UMIJEĆE VLADANJA – Da li odahnuti, ili… Najavljena nam je (strukovna) Vlada! Glavni cirkus – ili tek njegov prvi čin? – gotov je. Godinama hodočastim u Toscanu na pretpremiere (Anteprime) tamošnjih vina iz berbi kojima po pravilnicima pojedinih pokrajinskih udruga (Konzorcija za vino) dolazi vrijeme za izlazak iz podruma na tržište. Glavni tekući protagonist u Toscani je, uz maslinovo ulje, vino Chianti Classico, zaštita geografskog porijekla kojega je začeta davno, 
negdje u vrijeme kad je u glavnome toskanskome gradu Firenci odnosno gradskoj okolici živio i djelovao glasoviti Nicolò Macchiavelli.
Pa je Macchiavelli kao svjetski znana povijesna ličnost u ovo naše moderno vrijeme završio i na razglednicama što ih izdao i pustio u promet Konzorcij za vino Chianti Classico.
A ja sam za boravka u Toscani i čitajući vrlo zanimljivu knjigu Il Principe majstora politike ponešto saznao o njemu i njegovom gledanju na politiku. Na ovoj razglednici korištena je jedna Macchiavellijeva znakovita izreka (s dvosmislenom dimenzijom): GOVERNARE È FAR CREDERE! Gouverner, c’est faire croire! Govern is making believe…. VLADATI JE USPJETI UČINITI DA VAM SE VJERUJE. A iz knjige Il Principe zapamtio sam i ovo: È meglio peccare e poi pentirsi, che pentirsi di non aver peccato! Il est mieux pecher et apres se pentir, que se pentir de n’avoir pas peché… BOLJE JE GRIJEŠITI PA SE POKAJATI, NEGO KAJATI SE ZBOG NEGRIJEŠENJA… ♠
GENAGRICOLA OJAČAVA PONUDU CRNJAKA! – Zacijelo ste čuli za talijansku osiguravajuću grupaciju Generali, no znate li da je ona i veliki proizvođač vina? Ma što veliki – Genagricola je najveći u sektoru vina i hrane u Italiji. Genagricola je sa svojim vinima nazočna i u Hrvatskoj, preko zagrebačkog Bornsteina kao uvoznika.
Genagricola posjeduje 2400 hektara zemljišta, od čega je 760 ha vinograda. Glavni enolog joj je jedan od najpoznatijih iz branše u Italiji – Riccardo Cotarella, a direktor je Alessandro Marchionne (na slici). Trsje je na raznim stranama, a najnovija akvizicija je 35 hektara terena – od čega je 18 ha zasađeno vinovom lozom – u Valpollicelli u okolici Verone, gdje se proizvodi čuveni amarone. Ideja je bila ojačati ponudu vrhunskih crnih vina upravo znamenitom markom. Inače, hektar vinograda u Valpollicelli vrijedi 400.000 eura! ♠
TALIJANSKI VINSKI IZVOZ U 2015. – 5,4 MILIJARDI EURA! – Bogme, Talijani imaju razloga za slavlje, sada na ulasku u novu godinu: 2015. završavaju s 5,4 milijarde eura ostvarenih od izvoza svojega vina! To je 0,3 milijarde eura više nego što se postiglo izvozom u 2014. Odličnom novčanom rezultatu kumovao je jednim dijelom i tečaj eura prema dolaru i engleskoj funti.
Talijani su u 2015. izvezli količinski manje vina ali kako su bili uspjeli postići to da se podigne image njihovih vina u svijetu kapljicu u najnovije vrijeme uspijevaju plasirati po višoj cijeni nego prije, i to je također pridonijelo sjajnim financijskim pokazateljima. Među zlatnim kokama je prosecco, koji i dalje ide kao alva. Najboljim tržišima za talijansko vino općenito pokazuju se Kanada i SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Švicarska i Skandinavija, konkretno Švedska i Norveška. Kina je također zadovoljavajuća, te u porastu, ona je glede vrijednosti kao tržište na četvrtom mjestu, nakon SAD, GB iNjemačke, u odnosu na 2014 to je skok za dva mjesta gore. Trenutno, kažu Talijani, najslabije je tržište Rusija. ♠
AERODROMI – IDEALNI ZA PLASMAN VINA! – Talijanski proizvođači vina sve veću šansu za plasman butelja, k tome i onih po višim cijenama, vide u zrakoplovnim lukama. Na aerodromima dnevno bude ogroman broj ljudi koji za vrijeme svojega putovanja, posebice i dok imaju nekoliko sati vremena do sljedećeg leta, žele užitke za stolom, ali traže i prikladne darove za najmilije. Iskustvo kuće Marchesi de’ Frescobaldi koja je ima tome već mnogo godina otvorila krasnu vinoteku s ponudom svojih ponajboljih proizvoda na rimskom Fiumicinu pokazuje da se i te kako isplati investirati u takve prodajne punktove. Nedavno su tako na milanskom aerodromu Malpensa i na rimskome Fiumicino proradile prodavaonice istaknutog talijanskog proizvođača pjenušca Ferrari, a u nekim drugim zrakoplovnim lukama ljubitelje delikatesa i vina primaju kuće Zonin i Feudi di San Gregorio… ♠
Slike iz davnine
JOŠ MLADI i LIJEPI!… – Bobo Čimbur, vlasnik zagrebačkog restorana Baltazar, u društvu s karikaturistom Davorom Štambukom i dubrovačkim ugostiteljem i hotelijerom Franom Stjepovićem, u vremenu – kojega se valjda više ni sami ne sjećaju
Prisno s velikanima: zreli Bobo Čimbur kao gost Angela Gaje na njegovu posjedu Ca’ Marcanda u Toscani
Kod Gaje u Barbarescu, u Pijemontu: Vlado Krauthaker, Ivica Enjingi i Mario Mendek, na povratku s proslave u čast sv. Vinku u Burgundiji, naravno – ne ove godine
Vinkovo 2016
VINCEŠKA, RADIONICE i BIODINAMIKA – U Baranji kažu Vinceška. Vjerojatno s najviše prisutnih blagdan svetog Vinka, zaštitnika vinove loze i vinogradara, proslavljen je tamo na platou u sklopu modernog, najsuvremenije opremljenog vinskog podruma u Hrvatskome podunavlju – onoga kuće Vina Belje na Banovu brdu, posjeda, inače, s oko 650 hektara pod trsjem, sada, nakon obnove vinograda, starime oko 11 godina.
Uz novu mladu graševinu, dakako, iz 2015., koja je u litrenoj ambalaži upravo otišla na tržište ili pak kreće na tržište upravo ovih dana, raspoloženje posebno veselo, jer po iskazima mnogih (oduševljenih što se nije ponovila loša 2014.), 2015. je bila sjajna berba (doduše osjetno više za bijele i ranije sorte nego za one crne, naročito one kasne), i od sv. Vinka očekuje se da pomogne da u najmanju ruku 2016. bude, ako ne bolja, a ono barem kao 2015.
Domaćini iz Vina Belje ove su godine u čast sv. Vinka htjeli klasičnoj veselici na otvorenome pridodati novi sadržaj – vođenu degustaciju lokalnih specijaliteta sljubljenih s beljskim vinima. Odvijalo se to u krasnoj Villi nedaleko od podruma, za jela je bio zadužen znani baranjski restoran Kormoran, a kroz vina vodila je glavna enologinja Vina Belje Suzana Zovko. Juha od kopuna, smuđ u ovitku dimljene slanine na posteljici od poriluka, odojak s krumpirovim polama, pisanica mladog jelena u merlotu a na posteljici od brusnica… Dojam odličan.
I rastanak sa željom novog skorašnjeg susreta, puno prije od idućeg blagdana sv. Vinka. Prijedlog dopune ovakvom ekstra događanju u ekskluzivnoj Villi a koji bi s vremenom mogao prerasti u turističku atrakciju: da se svakako eno-gastro radionice održe barem jedanput godišnje i na način da se, u prvoj rundi, do 2020., svake godine na tim susretima dodatno otvore i kušaju vina od Graševine 2012 vrhunske i Graševine 2011 Goldberg, zatim Frankovke 2012 Goldberg, kao domaćih uzdanica, i Merlota 2012 Goldberg kao internacionalnog gosta. Da se vidi kako se razvijaju! Bitno je da se pohrane vina koja su već napunjena, a ne ona koja su možda još u cisterni i čekaju na punjenje!
Baranja je već lijepo turistički zaživjela, i još se diže, ovakav bi program mogao jako dobro sjesti imućnijim gostima odnosno potaknuti ih da i u većem broju, kontinuirano i iz udaljenijih krajeva dolaze u Baranju…
Postoji i još: Belje, koje je u sastavu koncerna Agrokor, ima svoje farme domaćih životinja za jelo, ima i polja, dakle u mogućnosti je da funkcionira kao zatvorena farmerska sredina, što je bitno za prijelaz na ekološku i biodinamsku proizvodnju grožđa i vina kao, po potencijalu vezano za image i bolji plasman vina, krupnu stepenicu više od ove sadašnje, konvencionalne razine. Na pitanje razmišljaju li konkretno u Belju o, barem u jednome dijelu, eko-produkciji i biodinamici zasad – možda i stoga što sam ih tim pitanjem zatekao – nisam (još) dobio pozitivan odgovor…
Na slici nakon degustacije – domaćini i dio uzvanika iz redova novinara: oko Ljerke Puljić (sjedi u sredini), predsjednice Nadzornog odbora, i direktora podruma Gorana Miličevića, su, slijeva nadesno Saša Špiranec, Anja Linić, Martin Vuković, Suzana Zovko, Rene Bakalović, Ljiljana Vajda Mlinaček i Miroslav Kuskunović.
Iz Slavonije i Podunavlja još nekoliko fotografija s Vincelova – priprema za pokladno jahanje u Iloku, te u Feričancima u vinogradu bivšeg Fera-vina (naziv Fera-vino promijenjen je u Osilovac!!!) – vlasnik Ivan Ergović s prijateljem Stjepanom Mesićem… Bog im dao zdravčlje s ovakvim kobasama i s novim nazivom vinaske kuće… ♠
Razmišljaj globalno, jedi i pij lokalno!/ROBERT & SANDA BRAJE = STO POSTO DOMAĆE = ZOI!
Plešivička vinska cesta
Objekt obiteljskog poljoprivrednog-turističkog gospodarstva Roberta i Sande Braje u Lokošin-Dolu
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
DOŽIVLJAJNO i TRADICIJSKI ORIGINALNO ALI i S DODIROM MODERNOGA, TRENUTNO VJEROJATNO NAJBOLJI AMBIJENTALNO-GOURMET PUNKT u ZAGREBAČKOJ OKOLICI! VRIJEDI ZNATI UOČI DOLASKA PROLJEĆA…
Na Plešivičkoj vinskoj cesti su, u zaseoku Lokošin Dol, nedaleko od glasovitog Erdödyjevog vinskog podruma šire znanoga po nazivu Mladina. Niti pola sata vožnje autom od Zagreba. Pored obiteljske stambene zgrade, na nekadašnjoj ledini ispod njihova trsja – tradicijska drvena kuća za prihvat gostiju, ljubitelja dobre domaće papice i kapljice i obožavatelja toplog domaćeg okružja i prisne domaće atmosfere. Objekt, doživljajno višestruko vrijedan posjeta, sastavljen je od četiriju tradicijskih drvenih seoskih kuća s područja Zagrebačke županije starih između 90 i 110 godina.
Riječ je o familiji Braje i obiteljskom poljoprivrednom i turističkom gospodarstvu – glavninom usmjerenom na proizvodnju vina ali i s vlastitim uzgojem povrća te domaćih životinja za hranu (krava / imaju je jedini u selu i široj okolici, zatim svinje, perad) i s pogonom za preradu mlijeka i mesa – što ga sada, uz roditeljsku pomoć, vode Robert i Sanda Braje.
Interijer – opeke, bolte, rukotvorine kao dekoracija na svakom prozoru, masivan namještaj
Ne treba posebno govoriti da na obiteljskom gospodarstvu kad zatreba svi zasuču rukave u svim segmentima, ali dobro je reći da se Robert specijalizirao za vino, koje je u obiteljskoj produkciji prisutno nešto manje od stoljeća i pol, prvi gruntovni izvadak o vinogradu obitelji Braje – tada široj nego što je sada naime 1924. došlo je do podjele imanja a 1945. i razdvajanja mjesta stanovanja između predaka današnjih vlasnika i voditelja Roberta, te Josipa Brajea – seže u 1871. godinu. Robertovi tata i mama uvelike brinu o blagu i proizvodnji prerađevina, a mama i snaha Sanda, Robertova supruga, na veselje gostima, naprosto caruju u kuhinji.
Sanda Braje u kuhinji
Ambijent sjajan – kuća plijeni pažnju i dominira eksterijerom, koji bi, po meni, da bi i u punome smislu funkcionirao kao (vikend) izletište, bilo dobro pred proljeće i sezonu lijepog vremena oplemeniti sadržajima za klince, da i oni na svoj način potpuno uživaju dok odrasli mljackaju i pijuckaju, ali i obogatiti mogućnostima lagane rekreacije na licu mjesta (npr. s nekoliko kuglana s kuglom što s vješala visi na konopu a koja svaka zauzima vrlo malo mjesta pa ih se može postaviti i nekoliko, dobro bi došli i pikado, stolni nogomet… ) za odrasle što vole jesti i pijuckati i duže se zadržati ali ipak bi rado nakon nekog vremena sjedeljke – da se sve i ne pretvori samo u sjedeljku – i malo ustali od stola da se progibaju (kako bi poslije eventualno – i nastavili s mezom i pijuckanjem!…)
Interijer, kako se rado kaže, domaći, masivni stolovi za blagovanje (kapacitet je nekih 70 mjesta)
uređeni vrlo profinjeno, tako da je prizor sasvim uz bok onome iz ponajboljih velegradskih ugostiteljskih objekata. Rafinman zaista na visokom nivou.
Robert Braje na šanku natače pjenušac dobrodošlice i aperitiv
A kad chefica Sanda izađe s punim pladnjevima, ugođaj je i dekorativno i olfaktivno do kraja ispunjen. Prava ikebana, i miomirisi zavičaja! Povratak u maminu i bakinu kuhinju ali i, s obzirom da Sanda voli i eksperimentirati s kuhačom i uz pećnicu a ima i smisla za to, s rafiniranim dodirom modernoga! Tajming dogotavljanja i serviranja jela koje je stizalo u nekoliko sljedova doživio sam kao besprijekoran.
Doček s pjenušcem, nastavak s crvenim veltlincem (bijelo vino!!!), pa s rajnskim rizlingom, crnim pinotom…
Pogled na stol: ovo je na tom seoskom obiteljskom gospodarstvu koje se bavi i turizmom – klasičan narezak: dvogodišnja šunka, špek, kobasice, sir i vrhnje i k tome još četiri vrste sira vlastite produkcije, pločice od žganaca s preprženim špekom, pečene rajčice, kuhani češnjak, te copanjak… Domaći raženi kruh sa sjemenkama lana, suncokreta, buče, sezama, kimla…
Raskošni domaći narezak Braje: Sanda i Robert u očekivanju gostiju
Sve to, a glavno jelo – još nije stiglo!
Dvogodišnja šunka
Robert Braje s Milkom, dok se izdojava
Vinogradarska kuća–izletište Braje može u kuharskom i ugostiteljskom segmentu a pogotovu izričajem u domeni izvornosti poslužiti kao uzor ne samo obiteljskom seoskim poljoprivrednim gospodarstvima što se bave turizmom, nego i mnogim boljim restoranima u gradovima. Imao sam prilike kušati na mnogo mjesta u nas ono što se i kako se nudi gostima na tim gospodarstvima, Brajeovi sasvim sigurno što se tiče hrane i tradicijskih domaćih specijaliteta nastalih na bazi doma odnosno izvorno proizvedenih sastojaka, ali i s elegancijom u posluženju (stoljnjak, servis za jelo, čaše…) spadaju u naš vrh općenito. Na to treba gledati ne kao na senzaciju, nego i na kao nešto što bi u današnje vrijeme trebalo biti normalno. Inače, na Plešivici konkretno u vrh spadaju također i turistički okrenuta vinska gospodarstva obitelji Korak i Šember.
Glavno jelo u tri alternative: raca z mlincima i s umakom od reduciranog portugisca u kojemu se kuhala kruška, zatim lungić pacan u portugiscu i omotan špekom te pečen, heljdina kaša i valjušci s koprivom, pa pečena teletina poslužena s kroketima i pečenim krumpirom
Kreacije od izvornih namirnica najvećom većinom s pedigreom Kuće, a ono što nije iz uzgoja Brajeovih stiže iz okolnih OPG-ova. Obitelj Roberta Brajea uz kravu Milku koja svakodnevno daje barem po 25 litara mlijeka što se pretvara u razne sireve, uzgaja i po najmanje osam svinja godišnje samo za šunke (nakon dimljenja one idu na nekolikomjesečno sušenje na morski zrak na Pag!) i druge delikatesne mesne prerađevine (kobasice, špek…), a drži i patke, vrt je pak izvor povrća, polje žitarica i
Sandin desert iznenađenja
drugih kultura – za krušno brašno a i za hranu za blago. Brajeovi su primjer farme koja zaokružuje proizvodnju maltene do mjere samodostatnosti, dakle gotovo da i ne mora na imanje unositi nešto sa strane, i tako ulazi u krug seoskih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja odgovaraju definiciji biodinamike Rudolfa Steinera. Robert mi veli da je htio poći putevima biodinamike u vinogradarstvu, ali on nema vinograda koji bi bio na neki način izoliran, na osami, na Plešivici je, objašnjava, veliki problem velika rasparceliranost terena tako da s njegovim trsjem graniči više susjedskih tabli, a ti susjedi ne libe se prskanja sredstvima što nisu kompatibilna s eko-produkcijom…
– Na Plešivici smo, ako ne jedini a onda jedni od vrlo rijetkih proizvođača koji posebno pune i nude vino od Veltlinca crvenoga. Ta je sorta prisutna u Plešivičkom vinogorju već nekoliko stoljeća. Grof Erdödy dao je na svom imanju uz podrum Mladina u našem susjedstvu posaditi veće količine baš toga kultivara, pa smo mu ostali vjerni, i, makar on nije razvikan, nismo se pokajali ni glede organoleptike a ni glede plasmana, naime publika koja nam dolazi vino crveni veltlinac vrlo lijepo prihvaća – govori Robert Braje, dodajući kako njegov sortiment čine još Rizling rajnski, Pinot sivi, Pinot crni, Portugizac i Cabernet sauvignon. – Uz Rizling rajnski, Chardonnay i od nedavno Pinot crni kao sorte Plešivica se osim za mirnu kapljicu, u nešto novije vrijeme u kontekstu vrste vina pokazala odličnom i za pjenušac i za duže macerirana tzv. narančasta vina. I mene su zaintrigirala ta orange vina, pa sam se htio okušati u tim famoznim maceracijama. Kupio sam bio amforu s namjerom da krenem s berbom 2014, ali predlanjsko godište na žalost nije bilo dovoljno kvalitetno za takav pothvat, pa sam računao na 2015, koja jeste bila dobra, međutim grožđe Rizlinga rajnskoga što sam ga predvidio nešto kasnije brati za amforu većinom su mi uništite ose, tako da mi ga je bilo premalo za veličinu amfore i dobivenu sam mini-kvantitetu stavio u inoks, vidjet ćemo što će na kraju ispasti. Možda mi ove godine sv.Vinko, s kojim smo se družili ovih dana, pomogne da 2016. budem bolje sreće s amforom…
Poremećenje planova s amforom 2015. Braje nije prejako uzeo k srcu, jer 2015. je, navodi, obitelji pružila mnogo zadovoljstva općenito u poslu. Robert Braje veli da im je turistički dio, bitan za plasman, jako dobro funkcionirao, i naglašava da su u 2015. radili – odlično!
Robert & Sanda Braje ZOI! Doista zavrjeđuju Zaštićenu Oznaku Izvornosti! ♣ SuČ – 01/2016VJEROVATI u LOKALNU HRANU!
LOKALNO i TRADICIJSKO S ETNOGRAFSKOM JE, i VAŽNOM MARKETINŠKOM DIMENZIJOM!
NJEGA TERROIREA i KONTROLIRANO PORIJEKLO
Dingač, južna strana Pelješca, slično kao i Ivan Dolac na Hvaru: kad ćemo imati i institucionalizirano ono što tamo objektivno i pripada – grand cru?
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
APELACIJA, KOJA SE RAZVIJA SPONTANO, SVIJESNO i SAVJESNO, TE INSTITUCIONALNA ZAŠTITA OZNAKE IZVORNOSTI KAO VRLO VAŽNO ORUĐE ZA GOSPODARSKI RAZVOJ RURALNOG PROSTORA
Domàće je domàće…, često se kaže kad se želi istaknuti da je ono što se nudi u eno-gastronomskoj ponudi rađeno na tradicijski, makar i – da bude bliže današnjem vremenu – donekle modernizirani način, uglavnom tako da odiše finim i osebujnim aromama i okusima prepoznatljivima za određeni teritorij, bolje rečeno terroir, naime taj izraz obuhvaća i više od pukog geografskog prostora, a to znači da s tim prostorom, koji bitno karakteriziraju tlo, orografija, (mikro)klima…, sjedinjuje i čovjeka i njegov oblik (privatnog i društvenog) života i djelovanja a i navike u segmentu prehrane, što je sve i proizašlo upravo iz i zbog tog specifičnog okoliša. Kad je to domàće i barem 80 do 90 posto domàće, tj. lokalno i tradicijsko, tada se može govoriti da je to domàće i sa značajnom etnografskom i s važnom marketinškom dimenzijom. Apelacija, koja se razvija spontano, svijesno i savjesno, te institucionlna zaštita izvornosti vrlo su važno oruđe za gospodarski razvoj ruralnog prostora.
Vino se stvara već tisućljećima, a nastojanja da se, uvođenjem ovoga što danas poznajemo kao apelaciju i kao institut zemljopisnog i kontroliranog porijekla, istakne ne samo vlastiti proizvod nego i teritorij odakle je on pa da ijedno i drugo dođe do bolje pozicije na tržištu zabilježena su već odavno. ipak, apelacija iinstitut nadziranog geografskog porijekla, i to ne samo vina nego i drugih tipičnih proizvoda, punu važnost i puno značenje imaju, zapravo, tek u današnje je vrijeme. Moglo bi se reći da su baš sada potrebniji nego što je bio ikad. Iz više razloga.
Zašto?
Zato što je mnogo toga u svoje ruke preuzela industrija, koja konceptom svojega djelovanja poljoprivredni i prehrambeni proizvod udaljuje od matice zemlje te ga, najčešće, na određeni način i uškopljuje. Zatim, zato što je proizvodnja silna, zato što je tržište postalo globalno, zato što je konkurencija silovita pa ponuđač treba naći pravi način sa svojim asortimanom učinkovito izdvojiti se iz mora ponude.
Zato što čovjek kao ponuđač lako upadne u napast i zato što se u ovo današnje izrazito potrošačko vrijeme često prije nego li se uopće i stvori proizvod i/ili ponuda razmišlja o novcu i zaradi, pa su i česte prečice a dolazi i do falsificiranja i podvala, a ne zaboravimo da je vino nešto što se unosi u organizam, pa je tu u pitanju osobito visoki ulog – zdravlje…
Zato što informacijom i edukacijom treba djelovati na konzumente među kojima je popriličan broj onih što bi i htjeli baš i uživati u jelu i pilu međutim bez takvih kontinuiranih informativno-obrazovnih poticaja s ciljem da ih se probudi i učini ih zahtjevnijima, po pitanju prehrane teško da će od običnih jedača i pilaca postati i pravi uživatelji.
Zato što je u ovo naše doba turizam vrlo jak, po snazi, kažu, druga ili treća industrija na svijetu, a jedino izvorni i tipičan, dakle dovoljno uvjerljiv i različit, ambijentalno prepoznatljiv proizvod ima magičnu moć privlačenja u svoju sredinu ljudi iz drugih sredina.
Zato što je takvim izvornim, specifičnim proizvodima moguće danas i na globalnoj razini I te kako valorizirati ne samo jednu robnu marku i/ili branšu nego cijeli (svoj) kraj, te dignuti ga gospodarski.
Zato što veći stupanj ekonomskog razvoja i viši standard ne potiču migracije nego zadržavaju stanovništvo na nekom, svom, prostoru, u ovome slučaju na selu, a to je sve bitno s aspekta (ravnomjerne) naseljenosti (demografski i socijalni moment), kultiviranosti terena i prevencije šteta što mogu nastati prirodnim nedaćama poput požara, poplava (ambijentalni moment).
Danas izvorni proizvod, da ne potone i da se ne utopi u moru artikala, moraju pratiti i reputacija apelacije i određeno službeno jamstvo o porijeklu i autentičnosti produkta, dakle za zaštitni certifikat izražen na etiketi kratkom ali jasnom oznakom teritorija i toga da su uspostavljena pravila igre u proizvodnji te da je sljedljivost od začetka pa do stola, oznakom koja ne samo da daje informaciju nego i koja kod potrošača ulijeva povjerenje.
Bojim se da se, zbog nedovoljne upućenosti, nemara, nehaja, a možda u nekim trenucima čak u pojedinim momentima i namjerno, u mnogim našim sredinama, na žalost, ne gleda ovako slojevito na obuhvatnost i na važnost apelacije i instituta zaštite i kontrole geografskog porijekla, te da taj institut, uz koji također zasigurno postoje i neprimjereni kompromisi, u nekim slučajevima više postoji zato da postoji, nego u smislu da se uistinu maksimalno i za društveno dobro i iskoriste sve prednosti koje društvena zajednica na bazi njega može izvući.
ŽIVOTNI STANDARD
Životni standard u mnogim sredinama zahvaljujući općem gospodarskome rastu posljednjih desetljeća znatno se povećao, a jačanje kupovne moći omogućilo je više trošenja i na tzv. životnu nadgradnju, među ostalime i na skuplje užitke i za stolom i na turistička putovanja. U proizvodnji sadržaja, te u izboru sadržaja za koje će se odvojiti novac postupno se, općenito, povisivao i prag zahtjevnosti, kod pojedinaca, nekih zato što znaju a nekih zato što se žele pokazati kao da znaju ali i da mogu (sebi štošta priuštiti), on je dosegnuo i znatno više nivoe od tog opće povećanoga šireg prosjeka. Uglavnom, običnan proizvod manje je interesantan, kad već troši voli se potrošiti na nešto posebno, drukčije, a koji je nivo onoga što će nekoga ispuniti ovisi o stupnju informiranosti i obrazovanosti općenito i u eno-gastronomiji posebno.
Naš snažni adut: maslinovo ulje
Zahvaljujući razvoju komunikacija i prometa, ali i turizma putem kojega se u drugim sredinama može upoznati mnogo toga interesantnog i bitno drukčijega u odnosu na ono na što se naviklo u vlastitom okružju, tržište se proširilo, u ponudi je postalo kompleksnije, a s lokalne odnosno regijske razine povećalo se na globalnu razinu. Kakvoća i, osobito, dotjeranost proizvoda općenito su, zahvaljujući napretku znanosti, tehnologije i opreme, bitno poboljšani. Vino, koje je oduvijek u društvenoj zajednici slovilo kao mitski napitak, upravo u najnovije je vrijeme u društvu steklo i obilježje pravoga kulta što poput jakog magneta uspješno dovodi goste – i, što je bitno, one dobro situirane, pa i uvelike i ekološki osviještene! – u pojedine ruralne krajeve prije nimalo orijentirane i na primanje tzv. suvremenih nomada a sad eto najednom postale iznimno turistički privlačnima. Kao slijed toga, vino se pokazuje s društveno korisnim aspektom i u smislu boljeg iskorištenja terena u poljoprivrednom smislu, čuvanja prirode i njegovanja okoliša i s estetskog gledišta, kao i, ponavljam, zadržavanja žitelja u ruralnom prostoru, pa i na onome škrtome i s težim uvjetima za život, i time i smanjenja pritiska na urbane sredine i radna mjesta na (pre)napučenom gradskom asfaltu.
Vino je u suvremenom društvu dobilo obilježje pravog statusnog simbola, dragocjenosti, do mjere da je, poput umjetnina, postalo s jedne strane predmet sofisticiranog krivotvorenja a s druge strane i snažan protagonist na licitacijama a za koji su pojedinci u mogućnosti i spremni izdvojiti i nevjerojatne, do astronomske sume.
Iako službene statistike posljednjih godina nisu baš govorile o nekom bitnom povećanju ukupne površine pod trsjem u svijetu (OIV govori o 7537 milijuna hektara, što je za 10 milijuna hektara više u odnosu na prethodnu godinu), te i unatoč određenim ograničenjima vezanima uz količinsku proizvodnju a uvedenih iz gospodarskih razloga, radi postizanja ravnoteže između produkcije i konzumacije, tj. da se ublaži višak i skrešu koliko je više moguće troškovi oko njegova zbrinjavanja (obično destilacijama, a one nisu i jeftine), ukupna godišnja proizvodnja vina u svijetu i dalje u dobroj mjeri nadilazi konzumiranu količinu u tijeku godine (proizvodnja: 270 milijuna hl; potrošnja: 240 milijuna hl ).
To što je vino postalo, naprosto, nezaobilazno posebice u visokoj gastronomiji, što je kult i statusni simbol, (visoka) moda, kao i uvjerenje u mogućnost vrlo dobre zarade na njemu, svakako su poticaj za proizvodnju. U dosta slučajeva – komotniju i sigurniju. Vinogradi s onih izvornih i tradicijskih položaja, strmih i težih za obradu i bez alternative za druge poljoprivredne kulture ali zato sa snagom da pruže originalan i osebujan proizvod zvan vino, u većoj mjeri preselili su u ravnicu gdje je lakše raditi već i zbog mogućnosti korištenja mehanizacije te gdje su i prinosi mogli biti osjetno veći, međutim i gdje se osebujnost i originalnost vezane uz teritorij – ozbiljno razvodnjavaju. Iz toplog mediteranskoga pojasa u svjetlu globalnog zatopljenjea i pomaka zone viših temperatura prema sjeveru, vinogradi su se počeli seliti u sjevernije i prije za vinovu lozu ne baš, ili uopće, idealne krajeve, pa, zacijelo, dobrim dijelom, i tamo, i na pozicijama ne uvijek i najboljim mogućima za trsje.
Razvoj enologije, konkretno stjecanje mnogo novih spoznaja o procesima kao i saznanja o tome kako to najbolje iskoristiti, zatim u industrijskim pogonima kreiranje niza pomagala za podrumarstvo koja će služiti i kao premosnice, najmodernija podrumarska oprema, pa industrijski pristup i tržišna ekonomija i do ekstrema a koja uz što manje troškove nastoji ostvariti što veću zaradu, uporaba, nerijetko, moralno i zdravstveno upitnih makar i legalnih prečica, k tome i opće okolnosti u društvu gdje je marketing zasjeo na kraljevsko prijestolje i gdje su blještavilo i privid istisnuli suštinu, proizvodnju vina uputili su novim smjerovima. I vino, u stvarnosti, ali i niz drugih izvornih delikatesa, uvelike odmaknuli od onoga kakvime mu se, moram istaknuti, na dosta licemjeran način, u javnosti stvara image: kvalifikacijama da je osebujno piće kakvo osim vinove loze ne može dati niti jedna druga poljoprivredna kultura, da je vjerno ogledalo teritorija, i zdrav napitak…
SILOVITA KONKURENCIJA
Na tržištu je danas mnogo tipova vina, ogroman broj etiketa, konkurencija je snažna, a svatko tko se upustio u produkciju vina ili trgovinu vinom, naravno, želi proizvode i plasirati, po mogućnosti što više i što bolje. U moru vina, to je, dakako, već i iznimno teško pogotovu stoga što je u ponudi ogromna masa kapljice, bez obzira odakle dolazi, unutar svojih tipologija vrlo slična do i preslična. Riječ je, doduše, o vinima koja i pucaju na široke mase.
Svjesni eno-gastro nepismenosti ili nedovoljne informiranosti i pismenosti ali i ravnodušnosti golemog sloja potrošača, igrajući proračunato na kartu sklonosti ljudi prema jednostavnome i prema koketnome te prema pomodarstvu kao savezniku, oslanjajući se na moć vlastitoga marketinga a i na cjenovni rang (u pravilu na nižu cijenu, ali ne, doduše, i uvijek nužno nisku cijenu, u slučaju da se na raspolaganju ima uvjerljiv marketing ona može biti i viša a da se opet proizvod pokaže vrlo kompetitivnime!) kao element što kod brojnog kupca lako donese prevagu u izboru proizvoda, tvorci takvih vina i, nominalno, delicija nastoje se potrošaču nametnuti npr. ranim (sve ranijim) izlaskom na police, osvojiti ga (svjetski) razvikanom sortom na etiketi, izraženijom svježinom i šarmirajućom voćnosti, donekle i stanovitom slašću koja nepogrešivo upali, te gotovo i do savršenstva postignutom uglađenošću, uglancanošću, ušminkanoću. No s obzirom da priroda ima svoje zakonitosti i svoj ritam, koji su iznad komercijalnih želja i nastojanja nerijetko i gramzljivoga pojedinca (ponuđača), i ritam koji se ne da ubrzati, da bi se dobilo takvo, i tako naglo dotjerano vino, jednostavno je nužno tehniciranjem u podrumu korigirati to što nije moguće postići prirodnim putem.
Iako brojne prečice zakon u proizvodnji vina tolerira, smatra legalnima, ipak to ne znači i da nije riječ o stanovitoj prevari. Onda kad je po receptu konstruirano, vino više nije to kakvime ga se reklamira, ponavljam: kao osebujno piće, kao vjeran odraz terroirea i kao zdrav napitak.
Sama upotrijebljena sorta, bez obzira što je i vrlo tipična za neki kraj, u ovome slučaju nije i dovoljna da vinu pruži obilježje toga kraja, pa se ne može govoriti o proizvodu kao zrcalu teritorija nego o proizvodu kao zrcalu prvenstveno profitnog i potrošačkog mentaliteta te tehnike, proizvodu kakav može nastati svuda. S obzirom da su brojni aditivi koji se i legalno rabe u današnjoj enologiji ali i prehrambenoj industriji ako ništa drugo a ono alergeni, pa ih je, radi potrošača, po zakonu nužno navesti na etiketi, vino iz takvog izvora a i niz drugih artikala iz segmenta hrane eto nisu (dakle to je naredbom o deklariranju aditiva na etiketi odnosno ambalaži posredno službeno priznato!) zdravi za organizam.
Vlade Prančić Smjeli: dalmatinski pršut, Klaster hrvatskog pršuta
Ako se vinu odnosno delikatesi otme duša i preko aditiva dodaju alergeni, čemu onda, zapravo, služe takvi proizvodi vino, a i institut zaštite geografskog porijekla? Apelacija kao apelacija time ne dobiva na prestižu i na cijeni.
U ovome slučaju, institut zaštite i kontrole zemljopisnog porijekla najveću važnost ima za državu, kojoj elaborat o zaštiti daje uvid u postojanje vinograda, zasađene sorte i količinu proizvedenih hektolitara na temelju čega je moguće provoditi inventuru vinograda i sortimenta kao i raditi godišnje bilanse vezane uz proizvodnju vina te regulirati odnos između proizvodnje i potrošnje nužan da se zadrži prikladna harmonija ponude i potražnje na tržištu, ali, dakako, i da država može ubrati porez i druga davanja preko raznih taksa do za tržište gotovoga propisno pakiranog artikla. Potrošač, kojega navod o zaštićenom i kontroliranom porijeklu što se nalazi na etiketi npr. boce može umiriti u smislu da je vino od grožđa i s registriranog vinogradarskog posjeda i da je podložno službenoj analitičkoj kontroli ispravnosti i organoleptici u nadležnoj instituciji što odobrava puštanje u promet, teško da kod takvog vina od te oznake u smislu jamstva neke osobite hedonističke kakvoće ima korist.
Na osnovi elaborata o zaštiti, nadležni inspektori mogu, kad žele, lako utvrditi falsificira li se odnosno umnožava vino odnosno neki drugi proizvod, vara li se država ili ne… A, koliko to u nas inspektori i rade?
Udruga Solinjana: delikatese iz Dalmacije na priredbi Kaj su jeli naši stari? u Vrbovcu
U zemljama Novog svijeta gdje su propisi u proizvodnji liberalniji nego u Europi i odakle u većem broju i stižu takva znalački komercijalno i, ponavljam, tehnički praktički bez zamjerke konstruirana vina, uostalom, ni ne inzistiraju baš kod takvih vina na oznakama o kontroliranom porijeklu kakve su svojstvene u Europljana; nastojanja da se proizvod plasira uspješno usmjerena su više prema dopadljivosti vina, navodu razvikane sorte, marketingu i odgovarajućoj, u pravilu vrlo prihvatljivoj cijeni.
Svakako veliku pomoć u tržišnome smislu tu pruža i razina imagea zemlje općenito, i u vinskome smislu. Europa se tu, treba i to spomenuti, predstavlja s dozom hipokrizije, naime kritizira, ponajviše iz konkurentnih razloga, taj liberalizam zemalja Novoga svijeta a istodobno sâma faktički ne pruža dovoljno jamstva i sigurnosti da se i na Starome kontinentu ne događa, skrivečki, ponešto od onoga što u enologiji ona službeno ne odobrava kod novosvjetskih vinskih kuća a što se, naravno, čini jer može lakše i brže donijeti profit.
Ovakva upravo opisana, tehnički i besprijekorno izvedena vina bez nekog karaktera, kod kojih se nastoji prvenstveno postići dopadljivost na prvu loptu i istaknuti u nekom trenutku globalno popularna sorta, dakle nešto što je prenosivo za razliku od neprenosive specifične vinogradske pozicije s određenim tlom i mikroklimatom, s lokalnim folklorom, predviđena je da bude na dnu piramide kvalitete u najnovijoj klasifikaciji razrađivanoj u Europskoj uniji. Kod ovakvih vina bez nekog karaktera mogli bismo se i upitati – kakva je razlika, osim u tome što ona sadrže alkohol, između njih i npr. voćnih napitaka, također u velikom broju etiketa u ponudi na policama samoposluživanja?
Prerađevine od crne slavonske svinje
PROIZVODI S KARAKTEROM
Srećom, iako u debeloj manjini, no ipak i dovoljno snažnoj manjini, postoje i vina I delikatese što su i više od pukoga ića ipića, s karakterom su i kao takvi mogu biti višestruko korisni: u eno-gastronomiji na visokom su pragu hedonizma, osobito su prikladni kao originalni suvenir i dar, generator su turizma, lokomotiva su za razvoj i drugih gospodarskih djelatnosti na nekom geografskom području. Oni se rađaju na ponešto drukčiji način, nastaju kao slijed nečeg drugoga što osoba kao njihov kreator ima u svojoj glavi, suprotno od razmišljanja tipa prvo naplati pa proizvedi i ponudi. Budući da su s identitetom, oni dobro do sjajno reprezentiraju i proizvođačku kuću, i vinogorje / teritorij, i širu regiju, pa i cijelu državu odakle dolaze. Upravo je iz razloga nužnog širenja takve kvalitetne proizvodnje i stabilnosti takve proizvodnje nužno da baš takva vina i delicije tijesno, pomno i strogo prati institut zaštite i kontrole porijekla, s odgovarajućim službenim oznakama kao putovnicom! Taj institut kao komplementarni segment sine quae non dolazi, naravno ako je dobro ustrojen i ako se dovoljno pazi na provedbu, do izražaja upravo uz takve originalne proizvode, i to višeslojno, naime pomažući boljem pozicioniranju proizvoda na tržištu favorizira uključivanje i novih proizvođača u rang najviše kakvoće, potrošaču pruža jamstvo za jedinstveni užitak, a to je baza s koje se uspješno ide do kompletnog gospodarskog vrednovanja cijeloga područja, u ekonomski napredak cjelokupnog stanovništva, dakle ne samo onih koji se bave izravno produkcijom tek tog jednog proizvoda, nego i zaposlenih u drugim segmentima u proizvodnim i uslužnim djelatnostima.
Samoborski suvenir
Da bi apelacija donijela punu korist, sâm propis o zaštiti i kontroli geografskog porijekla vina mora pratiti odgovarajuće snažno lokalno tijelo koje će stvar i iznijeti, konkretno koje će apelaciju ažuriranjem i dograđivanjem unaprjeđivati, koje će nadzirati provedbu i koje će je kvalitetno komunicirati.
Nastanak takvih vina i delikatesa s identitetom pojedinačno ali i stvaranje takvih vina I delikatesa s identitetom u dovoljnoj količini da se ostvari njihova potrebna tzv. minimalna kritična masa za moguću spomenutu kompleksnu opću gospodarsku valorizaciju podliježu, dakako, određenim pravilima. Naravno da su prve pretpostavke vezane uz vinograd, odnosno, lokalitet i mjesto uzgoja prehrambenih biljaka i domaćih životinja za jelo, početno, uz definiranje općeg prostornoga plana te unutar njega definiranje zemljišta namijenjenog poljoprivredi I potom specijalno pojedinim kulturama, a što je zadatak uvelike i u domeni države. Unutar određenog poljoprivrednog zemljišta nužno je odrediti i tipične terene za neku proizvodnju, pa unutar tih površina učiniti i oficijelnu klasifikaciju terena/parcela po kvaliteti roda što je mogu pružiti.
U to su u kontekstu vina najranije krenuli i do sada su u tome i najdalje došli Francuzi, a u kontekstu i vina i specifičnih poslastica posebno su se aktivnima pokazali i Talijani.
Iznad sorte odnosno generičnog pojma neke delikatese stavlja se obvezno geografski pojam, jer teritorij kao dio terroira daje potrebnu specifičnost.
ORGANIZIRANOST BRANŠE, ORGANIZMI i PRAVILA
I, tu na scenu stupa tijelo koje treba pružiti suport apelaciji, naime nužno je, pribjegavajući mjerama što se moraju dogovoriti među proizvođačima, postići organoleptiku s tipičnim i prepoznatljivim profilom, kako bi se osebujan proizvod nekoga kraja doista i izdvojilo iz mora ponude odasvud i učinilo ga zanimljivijim potražnji. Tek tada marketing ima asa u rukavu…
Da bi stvar vezana uz oznake zaštite i kontrole porijekla vina funkcionirala kao valja, nužna je dobra organizacija branše koja treba iznjedriti tijelo što će brinuti o unaprjeđenju apelacije i dobroj komunikaciji nje prema javnosti, potrošačima. Logično je da se proizvođači dobro samoorganiziraju jer u pitanju je, što se kaže, prvenstveno njihova koža. Logično je i potrebito da se proizvođači samoorganiziraju prvenstveno po svojim vinogorjima. Na žalost, ponekad i ponegdje, posebice gdje obrazovanost šepa, do jačeg izražaja dolaze uski horizonti proizvođača, a jal pojedinca nadjačava (poslovni) razum, pa to odmaže udruživanju i organiziranosti. Postoji i sklonost stanovitoj stihiji, naime snalažljiviji smatraju da im je pojedinačno te loveći, pomalo ili i jače, i u mutnome moguće materijalno proći bolje. Ponekad se i sâma država ne trsi dovoljno da uvede do kraja red, te da stvari postavi na svoje mjesto, i to favorizira lov u mutnome. Takve okolnosti ne pospješuju razvoj branše općenito te ne idu, posebice ne na dugi rok, u korist države i društvene zajednice a ni pojedinca. Kao i kad je riječ o prethodno spominjanoj ne baš karakternoj kapljici, oznake geografskog porijekla i u ovakvim uvjetima neorganiziranosti, nesinergijskog razjedinjenog djelovanja teško da mogu biti jače djelotvorne i da mogu poslužiti u ostvarenju i široko korisnog cilja, što im je u suštini i smisao.
Tamo gdje proizvođači nisu dovoljno i u kvalitetnoj mjeri samoorganizirani, sudbinu njihovih vina i delikatesa, i njihsamih, pa onda i dobrim dijelom i njihova kraja zapravo u svojim uredima kroje činovnici iz administrativnog središta možda i stotinama kilometara udaljenog od vinogorja u pitanju, teoretski možda nikad ili vrlo premalo nazočni na terenu osuđenom da se ravna po njihovim odlukama. Nitko sa strane bolje od domorodaca ne poznaje realnost vlastitoga kraja i neobično je, i nelogično, da izostaju kvalitetne inicijative za aktivnim uključenjem domaćih ljudi u krojidbu njihove vlastite sudbine.
Razni istarski sirevi kao oblici mlijeka: Luana Kušće Vodopija
Kako stoji stvar glede instituta kontroliranog porijekla vina u Hrvatskoj? Hrvatska je izrazito vinogradarsko-vinarska zemlja, s tradicijom u tome dužom od 2000 godina, te, isto tako, i izrazito turistička zemlja – ali uglavnom u svom jadranskom priobalnom pojasu a još uvijek manje u untrašnjosti posebice u ruralnim dijelovima unutrašnjosti. Ovdje je niz vrlo zanimljivih delikatesa, da spomenem tek neke poput istarskog i dalmatinskog pršuta, slavonske šunke, slavonskog kulina, slavonske (bijele tvrde) slanine, paškog sira, makarske torte, imotske torte, itd. itd. Za Hrvatsku će se kod kuće rado reći kako je to mala zemlja velikih mogućnosti, i to doista i vrijedi baš i za vino, delikatese i za turizam.
Kao država, Hrvatska s obzirom na svoje dimenzije ne može igrati na kartu količine u proizvodnji, ali zbog svojega geografskog smještaja i svojih raznolikosti u orografiji, pedološkom aspektu, (mikro) klimi, te s prilično velikim izborom i autohtonih sorata – a što sve omogućuje dobivanje niza različitih karakternih vina I drugih proizvoda za mnoge ukuse i za mnoge prigode u konzumaciji – i te kako može zaigrati na kartu kakvoće i osebujnosti. Ipak, u Hrvatskoj, mada su se, koliko znam, eminentni stručnjaci za vinogradarstvo za to zalagali, zasad službene klasifikacije vinogradarskih položaja po kvaliteti, onako kako to rade Francuzi, nema. Hvalimo se istarskim i dalmatinskim pršutom a oni se uvelike rade od svinja koje ne žive ni u Istri ni u Dalmaciji, nerijetko butovi stižu iz Mađarske pa i drugih zemalja EU. Zbog toga su, sasvim sigurno, na izvjestan način hendikepirani plasman samog proizvoda (po višoj cijeni!) i plasman teritorija kroz moguću prodaju nekretnina te kroz turizam, konkretno onaj tzv. viši, s gostima veće platežne moći i sklonima trošiti za užitak za stolom.
Zaštićeni baranjski kulen
Siromašniji domaći umovi skloni jeftilenu očito nisu došli do toga da se karakterni proizvod može bolje, u svakom slučaju adekvatno uloženome trudu i novcu, naplatiti. Pridavanjem veće važnosti nekog predjela povećavala bi mu se vrijednost u očima javnosti, stvarao bi se i povećavao i ponos da se pripada tome kraju, osjećala bi se i veća obveza brige za taj predio…
Treba voditi brigu o tome da ono što je najbolje, i što je i precizno označeno da sugerira nešto posebno, bez obzira na to što su ponuđene količine ograničene i male, donosi reklamu koja pobošljava plasman i osnovnog i drugih proizvoda, pa i slabijih, i koja u neki po vinu osobito renomirani kraj dovodi (vrlo često i vrlo imućnog) gosta-turista. Treba znati da se i preko etikete može učiti zemljopis, dakako ako su dobro istaknuti toponimi pozicija gdje se nalaze reprezentativni vinogradi! U Hrvatskoj interes za izdvajanjem i isticanjem, na etiketi vina, osobite kakvoće i osebujnosti kapljice postoji među vinarima, vidljivo je to primjerice na vinima peljeških proizvođača koji će ponosno na etiketi napisati naziv vina Dingač, po prestižnom lokaciji Dingač, naravno ako tamo imaju vinograd. Ali pojam Dingač ima se shvatiti kao zajednički nazivnik proizvoda, naziv koji će upućivati na ekstra-proizvod unutar jednog ujednačenoga stila, a koji organoleptički profil treba imati takav poseban i osebujan produkt o tome se moraju dogovoriti lokalni proizvođači/ponuđači u sprezi sa strukom! Oni bi morali biti u većini i u degustacijskim komisijama koja lokalnom proizvodu na temelju toga što je zadovoljio propisane parametre daje zeleno svjetlo za izlazak na tržište pod navedenim nazivom stavljenime na etiketu.
Logično je da u Slavoniji i Hrvatskom podunavlju, uz Graševinu u domeni bijeloga vina, fokus u segmentu crnoga bude na Frankovki
Na ustanovi kao što je Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo na nacionalnome nivou i nije da se bavi nečime što spada u marketing nekoga vinogorja, takva se ustanova kao servisna ispostava Ministarstva poljoprivrede zapravo koncentrira na to da prvenstveno pripazi da na tržište propusti tehnički ispravan proizvod.
UČINKOVITO INTERPROFESIONALNO
Proizvođači vina u Hrvatskoj nisu zasad našli za potrebno da se dobro i na adekvatnom profesionalnom nivou organiziraju pa se nisu ni dovoljno potrudili u tome, ni po vinogorjima ni u smislu krovnoga nacionalnog tijela (bilo je, istina pokušaja…), da bi imali i prikladne organe da se podupru postojeće apelacije. Iznimka su donekle oni u Istri, možda nešto napokon bude od udruge Graševina Croatica sa sjedištem u Slavoniji.
Hrvatski proizvođači, vjerojatno zato što još uvijek uspijevaju svaki pojedinačno plasirati svoje proizvode ma kakvi oni bili i zato što su možda zadovoljni postignutom cijenom te i ne misle da bi se moglo i bolje, općenito ne pokazuju još dovoljno volje i poduzetničke inicijative za zajedništvom u poslovnom istupu i za akcije iz kojih na dovoljnom broju (kvalitetnih) etiketa i u dovoljnoj količini proizvoda mogu i trebaju izrasti ekonomski unosne visokoprepoznatljive robne marke. I ne uspijeva se maksimalno učinkovito u gospodarskoj valorizaciji teritorija. Iako se svako malo službeno i otvaraju vinske turističke ceste, one su, čast iznimkama, uglavnom bez pokrića naprosto zato što u vinu i lokalnim delikatesama kao mogućem magnetu za gosta nemaju u stvarnosti (ostavimo po strani lokalnu samohvalu!) dovoljno jakog aduta te zato što općenito na tim vinskim turističkim cestama nedostaje dobro osmišljene, elaborirane i dovoljno atraktivne šire ponude.
Tartufi – blago Istre, ali u principu i cijele Lijepe naše
Odličan primjer toga kako je bitno da apelaciju prati po vinorodnim područjima dobro organizirana branša i komplementarno interprofesionalno tijelo, te odličan primjer uspješnosti upravo toga da sâmi proizvođači maksimalno upravljaju svojom sudbinom su, primjerice, francuski međuprofestionalni organizmi kao, primjerice za vino, Comité interprofessionel du vin de Bordeaux, Comité interprofessionel du vin de Champagne, Bureau interprofessionel du vin de la Bourgogne, itd., koji inače po pitanju apelacija tijesno surađuju s Nacionalnim institutom za zaštitu i kontrolu porijekla (Institut national des appellations d’origine), zatim u Italiji razni konzorciji za vina i delikatese po regijama i vinogorjima, primjerice, nasumce spominjem, Consorzio tutela vini Collio, Consorzio tutela vini Bolgheri, Consorzio tutela vini Chianti classico Gallo nero, Consorzio tutela vini Chianti Rufina, Consorzio tutela Vino nobile di Montepulciano, Consorzio vini Brunello di Montalcino, Consorzio vini Sagrantino di Montelalco, Consorzio vini Barolo, Barbaresco, Alba Langhe i Roero (u svim nazivima je i geografski pojam!), Consorzio Parmigiano reggiano, Consorzio Grana padano, Consorzio Prosciutto San Daniele… u Njemačkoj pak vrlo snažna udruga Verein des Prädikatsweingüter…
Ne samo bučino ulje, nego i torta s bučinim košticama
Francuski međuprofesionalni Comitéi odnosno Bureaui pa i neki talijanski konzorciji pravi su imperiji koji brinu o suradnji sa znanosti da proizvodnja napreduje kakvoćom, koji osiguravaju svojim članovima tehničku pomoć potrebnu u produkciji, koji se bave kroz razne načine promidžbom određenog tipičnog lokalnog proizvoda i cijeloga kraja, koji se bave i formiranjem strukovno dobro osposobljenih sommeliera te (vinskih) trgovaca kao važnih posrednika između proizvodnje i kupca kao i edukacijom i krajnjeg potrošača (vino i delikatese ne prodaju se na način na koji se prodaju npr. čavli!), oni su ti koji osiguravaju i pravnu zaštitu i na međunarodnom planu ako se ispostavi da je na bilo koji način, ponajprije zloporabom naziva ili sugestijom nazuiva robne proslavljene marke, došlo do povrede njihovih interesa.
Njemačka udruga VDP, koja okuplja oko 200 najboljih vinskih kuća diljem zemlje i koja je i inicirala uvođenje klasifikacije vinograda po francuskome uzoru, žustro – pa i preko inicijative da se oznake o
Sjajna imotska torta. Postoje i torta makarana, rapska torta… Pored kriške imotske torte je još jedan odličan slatki specijalitet našega juga: rafiol
tim njemačkim grand cruovima nađu ne samo riječima na etiketi nego i kao reljefni znak na boci i kao logotip na kapici – brine oko promidžbe vina svojih članova i oko promidžbe njemačkih vinogorja. Podrška apelacijama u Austriji je Austrian Wein Marketing Board, tijelo što ga je austrijska vlada utemeljila ubrzo nakon oštrog sređivanja stanja poslije velikog vinskog skandala sredinom osamdesetih godina, a s ciljem da pridonese reafirmaciji austrijskoga vina. I Mađari su krenuli s oznakom Districtus Hungaricus Controllatus, nama zemljopisno blizi Villany izabrao je za svog konja za trku vino od sorte Cabernet franc, a kapljica je odmah i prekrštena da dobije lokalno obilježje u – Villany Franc! (vidi prilog Villany Franc 2015 na www.suhiucasi.wordpress.com )
Svi dobro znamo gdje u svjetskoj hijerarhiji kakvoće i reputacije po vinu, ali i raznim delicijama u turizmu stoje spomenute Francuska, i Italija, pa i Njemačka a i Austrija… Sve eto zahvaljujući i prikladnom pristupu izradi i realizaciji apelacijskog sustava (ne samo oko vina!) na bazi važnoga strateškog osnovnog proizvoda, dobroj samoorganizaciji, nadzoru, te odličnom marketingu dograđenom na čvrst i uvjerljiv proizvodni temelj. SuČ – 01/2016
OKUSI HRVATSKE
Vjerujmo u lokalnu hranu!
Iz našeg susjedstva – Mađarska/ VILLANY FRANC DHC
NOVA ZVIJEZDA SREDNJE EUROPE i EU!
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
CRNE BORDOŠKE SORTE CABERNETI i MERLOT INTRODUCIRANE U NAMA SJEVERNOJ ZEMLJI PRIJE VIŠE OD STOLJEĆA i POL ODLIČNO USPIJEVAJU u TAMOŠNJEM VINOGRADARSKOM PODRUČJU PANNON TIK UZ HRVATSKU GRANICU, i – KAO DA SU u TOME KRAJU NAŠLE NOVU DOMOVINU. U ŽELJI DA TO CJELOVITO i ADEKVATNO ISKORISTE ZA PLASMAN OSNOVNOG PROIZVODA i ZA RAZVOJ TURIZMA, MAĐARI SU KRENULI ENERGIČNO u MARKETINŠKE AKCIJE, A JEDNA OD NJIH BILA JE NEDAVNA KONFERENCIJA FRANC & FRANC s PREDAVANJIMA, DEGUSTACIJAMA, KONFRONTACIJAMA, PREZENTACIJAMA, i ZA ŠIRU PUBLIKU, DOMAĆIH VINA OD RODITELJA CABERNET SAUVIGNONA i MERLOTA S VINIMA ISTE SORTE IZ FRANCUSKE DOLINE LOIRE ŠTO SE RADO PRIKAZUJE KAO NJENA DOMOVINA
Ne mogu ne započeti citatom stručnjaka za vinogradarstvo sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta prof. dr. Edija Maletića koji nadahnuto, sjajno kaže za nj:
Kao što postoje samozatajni i nenametljivi ljudi, koji unatoč vrlinama nikad nisu u prvome planu, tako postoje i takve vinske sorte. Nema ih mnogo, rijetko se spominju, ali bez njih bi svijet vina bio bitno drukčiji. Jedna od njih svakako je i Cabernet Franc koji se ubraja u stare klasične kultivare vinove loze. Raširen je po cijelome svijetu i sastavni je dio mnogih velikih vina, ali, nekako je, barem naizgled, uvijek u sporednoj ulozi!
Da, stari, klasični kultivar vinove loze raširen po cijelome svijetu, i sastavnica mnogih velikih vina svijeta, naročito onih iz bordoškoga kraja, ali poseban i po tome što, za razliku od velikoga broja drugih sorata vinove loze, tek na manje mjesta pokazuje one domete što ih dosiže negdje gdje uspijeva sazrijeti u mjeri da protagonist u velikome stilu može biti ne tek kao (samozatajna) potpora, nego i sâm, kao kralj!
Grožđe Cabernet Franca
Glavni sinonimi su mu – stoji u prije relativno kratkog vremena objelodanjenom velikom atlasu vinskih sorata svijeta Wine Grapes – a Complete Guide to 1368 Vine Varieties, including their origin and flavours, autora Jancis Robinson, Joséa Vouillamoza i Julije Harding – sljedeći:
Achéria (Baskija), Ardounet (Béarn), Bidure (Graves), Bordeaux (Švicarska), Bordo (Rumunjska), Boubet (dio Pirineja bliži Atlantiku), Bouchet Franc odnosno Gros Bouchet (Saint-Emilion i Pomerol), Bouchy (Madiran), Breton (dolina Loire), Cabernet Gris i Cabrunet (Pomerol), Capbreton rouge (Landes), Carmenet (Médoc), Couahort (Béarn), Plant Breton i Plant de l’Abbé Breton (Chinon, Loire), Sable Rouge (Tursan), Tsapournako (Grčka), Verdejilla Tinto (Aragon u Španjolskoj), Veron (Nièvre i Deux-Sevres), Vidure, Vuidure i Grosse Vidure (Graves).
Krivi izrazi koji se ponegdje rabe za Cabernet Franc:
Ardonnet, Arrouya, Bequignol Noir, Cabernet Sauvignon, Gros Cabernet i Carmenère, Hondarribi Beltza.
Priča o porijeklu Cabernet Franca nije jednostavna: iako se njime u segmentu crnoga vina jako diče u zapadnome dijelu Loire i tamo ga i svojataju kao vlastiti kultivar, te iako je to jedna od najstarjih, i bitnih sorata bordoškoga područja pa kad se ona spomene zacijelo je većina ljubitelja i poznavatelja plemenite kapljice u svijetu automatski odmah vezuje s Bordeauxom, najnovija istraživanja ukazuju da mu je domovina – španjolski Pais Vasco, odnosno Baskija. Koja, zemljopisno, i jeste tijesno vezana uz Francusku, naime Zemlja Baska postoji i u Francuskoj. U njenome je jugozapadnome području zvanome Sud-Ouest, ispod Bordeauxa, inače s glasovitim je ljetovalištem i u svijetu zasigurno najpoznatijim svojim gradom Biarritzom, koji međutim nije i njen glavni grad. Na baskijsko porijeklo upućuju DNA-analize koje govore da Cabernet Franc ima tijesnu rodbinsku vezu s dvama vrlo starim kultivarima Baskije – Morenoa i Hondarribi Beltza.
Pogled u povijest vodi do župne crkve Roncesvalles, po francuski Roncevaux, baskijski Orreaga, utemeljene u 12. stoljeću u Baskiji, tik uz granicu s Francuskom. Roncesvalles je kao odmorište bio važna stanica za hodočasnike prema svetištu Santiago de Compostela. Redovnici spomenutog predjela odmah nakon što su tamo stigli podignuli su vinograd od francuskog grada Iruoléguya do španjolskog baskijskog grada Hondarribije (po francuski: Fontarrabie), koristeći lokalne kultivare poput Achérije (sinonim za Cabernet Franc; izraz inače znači: lisica), koja je primitivni i valjda najstariji klon Cabernet Franca.
Baskija, na sjeveru Španjolske, i na jugozapadu Francuske: zavičaj Cabernet Franca
Međutim, u povijesnoj dokumentaciji vezanoj uz Baskiju od nekad davno ne postoji spomen naziva Cabernet Franc. Kao jedan od najstarijih pisanih spomena, vezano uz tu sortu, izraz je Breton. Navodi ga glasoviti François Rabelais u svome djelu Gargantua, objavljenome 1434. godine, referirajući se na kultivar uzgajan blizu Chinona u dolini Loire i hvaleći vino od njega.
Vinograd u francuskome dijelu Baskije, u Iruoleguyu
Prisutnost baskijsko-bordoškoga kultivara u dolini Loire u to davno doba objašnjava se time da je još 1050. godine grof od Anjoua Geoffroi Martel tražio od opatije Ronceray u Angersu da mu dade parcelu blizu spoja rijeka Loire i Maine da bi tamo posadio vinograd s bordoškom sortom. Postoji i druga teorija: naziv Breton trebao bi, po nekim mišljenjima, sugerirati da je Cabernet Franc stigao u zapadni dio doline Loire preko Bretanje, gdje su, inače, vinogradi bili sađeni još u srednjem vijeku. Kaže se i da u prilog tvrdnji da je Cabernet franc dospio u predio Loire preko Bretanje govori to što je u Bretanji nađen stari kultivar Magdeleine Noir des Charentes, koji je, skupa s Cabernet Francom (prirodno križanje) roditelj Merlota! Treća teza, također bliska Bretanji, veli da je naziv Breton možda nastao po mornarima iz Bretanje koji su iz Bordeauxa vodenim putevima prevozili vino na sjever. Međutim, grof Alexandre-Pierre Odart 1845. daje četvrto objašnjenje za uporabu naziva Breton u dolini Loire: on navodi kako je famozni kardinal Richelieu poslao tisuće najboljih sadnica iz Bordeauxa svome gvardijanu na području Loire Abbéu Bretonu, koji ih je posadio u Chinonu (Centre France, Tourraine, dpt. Indre-et-Loire) i Bourgueilu. Kasnije je sorta nazvana Plant de l’Abbé Breton, što je onda skraćeno na Breton.
Napokon, za naziv Cabernet Franc za sortu koja se dotle spominjala pod prethodno navedenim nazivima, saznaje se tek nakon 1823.
Etimologija Caberneta počiva na više pretpostavki, a najuvjerljivijom djeluje ona da je baza bila latinska riječ carbon u značenju crn, naime izraz se počeo intenzivno rabiti s obzirom na tamnu boju bobica Cabernet Franca. Pa je od Carbona nastao Carbonet a onda je od Carboneta proizašao Carbenet a od toga Cabernet. Međutim, kako je bilo više sorata s jako tamnom kožicom bobice grozda, tako su se na bazi carbona razvili i nazivi Carmenet sauvignon i Petit Cabernet, za današnji Cabernet sauvignon, te Carmènere. Sve do kraja 19. stoljeća često bi se događalo da se navedene sorte brkaju. Stvar se posve izbistrila kad se analizom DNA ustanovilo da je Cabernet Franc jedan od roditelja Cabernet sauvignonu (drugi roditelj je Sauvignon blanc, križanje je bilo spontano), Carmenèreu (drugi roditelj: Gros Cabernet, koji se više i ne uzgaja) i Merlotu (drugi roditelj: Raisin de la Madeleine ili Magdeleine Noir). Što se tiče roditelja samog Cabernet Franca, čini se da su oni iščezli i taj kultivar eto ostavili – siročetom.
Cabernet Franc dobar rezultat postiže na brežuljkastim pozicijama s propusnim tlima, odgovara mu ilovasto-vapnenasto tlo, a fino uspijeva i na pjeskovitome tlu ako je pošteđen stresa usljed nedostatka vode u tlu. Pupa i dozrijeva i do desetak dana ranije od Cabernet Sauvignona, konkretno za berbu dospijeva u drugom razdoblju, dakle nije ni rana a ni kasna sorta. Rodnost je redovita, srednja u smislu količine. Izgledom grozda, pa i lista sličan je Cabernet Sauvignonu. Bobice su mu malene. Vina od Cabernet Franca su, općenito, blago svjetlije boje nego ona od njegova potomka Cabernet sauvignona, nešto su i laganijeg tijela i s malo više su kiselosti. Ovisno o dozrelosti, arome mu idu od svježeg vegetalnoga do agresivno herbalnoga, okus je blago travnat. Kod njega je u trsju bitno sniziti opterećenje, naime pri većem prinosu i na slabijim pozicijama ima problema s dozrijevanjem, a nedovoljna zrelost rezultira visokom razinom zeleno-mirišećeg methoxypirazina. Vino koje dolazi s dobrih vinogradarskih pozicija i od grožđa s nižim prinosom te branoga u prikladnoj fenolnoj zrelosti a i koje je i u podrumu prerađeno ambiciozno, pažljivo i pedantno, ima lijepi potencijal za duže dozrijevanje.
Claude Bourguignon (desno) o Cabernet Francu i o njegovu terroireu, Anne Charlotte Genet o cabernet francu u francuskoj dolini Loire, te Jan van Lissum o svom (vilanjskom) cabernet francu marke Mondivin, o kvalitetnome stvaranju robne marke teritorija koje traje i do 25 godina, te o komercijalnom aspektu
S gotovo 37.000 hektara u Francuskoj je na listi sorata po zastupljenosti – po podacima od prije koju godinu – zauzimao šesto mjesto, odmah iza Carignana s 51.000 ha. U dolini Loire, gdje se prostire na gotovo 6000 ha (najviše unutar apelacija Chinon i Bourgueil) i gdje, ne samo zbog sniženog prinosa i boljih položaja nego i zbog osjetno poboljšanih tehnika rada u vinogradu, jako dobro sazrijeva, na tržište često izlazi kao jednosortno vino, a kad je u tamošnjim kupažama on bitno dominira količinom.
U regiji Bordeaux nekad ga se dosta sadilo jer nije kasna sorta i jer je tamo uglavnom uvijek vrlo solidno dozrijevao pa je, u kupažama osjetno popravljajući u lošijim godištima vina od Cabernet sauvignona li i Merlota, pružao jamstvo za ujednačenost kakvoće crne bordoške kapljice. Danas je vrlo je raširen u vinogradima uz desnu obalu rijeke Gironde, naime tamo baš posebice dobro sazrijeva pa je postao zvijezdom. U ponajboljim vinima Saint-Emiliona u priličnoj se količini miješa s merlotom. Cabernet Franca ima i dosta u jugozapadnome dijelu (Sud-Ouest) Francuske, u Bérgeracu, ali i Madiranu, gdje ga znaju miješati s vrlo taničnim vinima posebice od sorte Tannat. Dok Cabernet Sauvignon nije u osobitoj mjeri prodro na jug Francuske, Cabernet Francu uspjelo je ući u Midi, konkretno u departman Aude uz Sredozemno more.
Nazočan je u mnogim zemljama Europe, te u Sjevernoj i Južnoj Americi, i uglavnom ga se ponajviše koristi kao dodatak u crnim kupažama.
Inače, preporučena je sorta za više vinogorja u Hrvatskoj. Na nekoliko vrlo dobrih uradaka od Cabernet Franca samostalno naišao sam u Podunavlju, npr. kod Damira Josića u Baranji, i kod PZ Trs u Iloku. Kad bi se netko ovdje zaista ozbiljno pozabavio njime, možda bi se baš na krajnjem istoku kontinentalnoga dijela Lijepe naše, uz moćni Dunav, on iskazao kao, kako tamo vole reći – Princ Hrvatskog podunavlja…
Vrlo značajnime Cabernet Franc pokazao se u južnoj mađarskoj regiji Pannon, gdje su crne bordoške sorte introducirane prije više od stoljeća i pol. Cabernet Franc stigao je 1896. Kao jedan od velikih terroirea za Cabernet Franc pokazuje se Villany, uz državnu granicu s Hrvatskom i u susjedstvu našega dijela Baranje. Bilo samostalno bilo u mješavini s drugim bordoškim kultivarima i te kako pridonosi sjajnoj vinskoj slici Villanyja. U Villanyju je postao toliko popularan da su ga tamošnji proizvođači odlučili predstavljati kao svojega paradnog konja. Išlo se dotle da mu je korigiran naziv: od Cabernet Franca postao je Villany Franc!
Velika prijelomnica u proizvodnji (crnoga) vina u Villanyju dogodila se, čujem, u prvoj dekadi ovoga stoljeća, uglavnom do 2010. godine, a evo i o čemu se radi: veći broj proizvođača shvatio je da je jeftinijih i na prvu loptu lako dopadljivih vina posvuda i previše i da je bolje ući u proizvodnju s većom ambicijom te nastojati dobiti kompleksno i karakterno vino s istaknutim obilježjima kraja, vino koje će se s obzirom na te svoje posebnosti izdvajati i koje bi se moglo na temelju svoje originalnosti plasirati po boljoj cijeni. Mlađi vinogradi sazreli su i počeli davati rod s bitno manje zelenoga i vegetalnoga, a proizvođači su odustajali od ostavljanja u vinu neprovrelog sladora, k tome manje su vino opterećivali drvom i vaniijom, prestali su ga nabildavati, što je neko vrijeme bilo u modi, i vina su se počela predstavljati s više voćnosti iobilježja sorte i podneblja te kao znatno elegantnija.
Efektan jesenski motiv vilanjskih vinograda
KONFERENCIJA – KONFRONTACIJA
Nedavno je u vinogorju Villany-Siklos, točnije u dvorcu Šikloš a potom i u podrumima najpoznatijih vinara Villanyja, u organizaciji Udruge vinogradara i vinara vinogorja Villany Siklos, Udruge Vinske općine i Udruge Vinske ceste Villany-Siklos, te pečuškog vinskog časopisa Pecsi Borozo, održana manifestacija kojom se na međunarodnom planu htjelo jače skrenuti pažnju na vilanjski Cabernet Franc, odnosno na – Villany Franc. Riječ je o dvodnevnoj konferenciji Franc & Franc na kojoj je domaćin u goste i na vinsku konfrontaciju pozvao proizvođače cabernet franca iz francuske doline Loire. Koliko je značenje pridano ovome događaju pokazuje i to da je konferenciju otvorio Peter Gal, zamjenik državnog tajnika u Odjelu za zaštitu oznaka izvornosti.
Dvorana u dvorcu Siklos u Šiklošu gdje su za uzvanike iz struke – oko 80 nazočnih! – održane prezentacije i degustacije vilanjskih i loarskih cabernet francova
Prvog dana u dvorcu Siklos bila su predavanja i vođene degustacije mađarskih i francuskih cabernet francova, s time da su govornici-predavači bili vrlo cijenjeni francuski stručnjak za sorte, pedologiju i vinogradarstvo Claude Bourguignon, koji je pričao na temu Cabernet Franc i za nj odgovarajući terroir, Andras Horkay koji je prezentirao Cabernet Franc/cabernet franc u Mađarskoj, te enologinja i proizvođačica Anne Charlotte Genet inače iz vinske kuće Charles Joguet koja je predstavila Cabernet Franc/cabernet franc u Francuskoj, s naglaskom na dolinu Loire odakle je i došla. Nizozemski ekspert za vino ali i za marketing i prodaju vina Jan van Lissum koji s holandskim kompanjonom i s lokalnim vinarom Edeom Tiffanom u Villanyju ima proizvodnju crnjaka pod robnom markom Mondivin, bavio se tržišnim aspektom. Taj prvi dan namijenjen je bio samo posjetiteljima iz vinskog sektora.
U restoranu Mandula Attile Gerea ponajbolji vilanjski proizvođači vina, s glavnim urednikom časopisa Pecsi Borozo Zoltanom Gyorffijem, slijeva: Valer (Jozsef) Bock, Csaba Malatinszky (Kuria Malatinszky), Susann Hanauer Wassmann, Monika Debreczeny Vylyan, Horst Hummel, Ede Tiffan i Attila Gere
Idućeg dana u Villanyju je – otvoreno i za širu publiku, bogme pristiglo je iz raznih krajeva dosta buseva s vinoljupcima koji su već prije rezervirali i kupili ulaznicu – organiziran susret s najznačajnijim tamošnjim proizvođačima, posjetilo se, raspoređeno po pažljivo pripremljenoj satnici da se na punktovima ne stvaraju gužve, pet podruma – onaj od Attile Gerea, onaj od Edea Tiffana, onaj od Joszefa Bocka, onaj od Tamasa Günzera, te podrum Sauska. Kod Gerea, Tiffana, Bocka, Günzera i Sauske okupili su se ostali važniji vilanjski vinari – Csaba Malatinsky Kuria, Tamas Gere, Csany, Heumann, Hummel, Polgar, Riczu-Stier, Vinatus, Vylyan Monike Debreczeny i Wassmann, a u svakom od tih podruma gostovao je i po jedan podrum iz doline Loire – Charles Joguet, Yannick Amirault, Domaine de la Butte, Domaine de la Chevalière i Couly-Dutheil, tako da se mogla steći zaista detaljna slika o cabernet francu iz Villanya pa i o onome iz doline Loire. Vrlo uspjela inicijativa, barem u ovome prvome koraku.
Na konferenciji Franc & Franc iz Hrvatske smo bili prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com, sommelier Kristijan Merkaš, zaposlen u Malom Lošinju, i ja ispred Svijeta u čaši. Na slici su Dropuljić i Merkaš s Attilom Gereom i njegovom kćerkom Andreom, u veseloj atmosferi na večeri priređenoj u čast Villany Franca u Gereovu restoranu i wine-baru Mandula u sklopu hotela Crocus u Villanyu. Hotel ima 43 sobe, wellness, elegantan restoran, a godišnje je u prosjeku popunjen sa 60 posto. Uz rafinirana jela pilo se Vylyan Villany Franc 2011, Bock Cabernet franc 2009, Sauska Cabernet franc 2011, Gere & Weninger Villany Franc 2011 (Gere već godinama ima i poslovnu suradnju s Austrijancem Franzom Weningerom iz Burgenlanda i u Villanyju rade sjajan cabernet franc), i Malatinski Kuria Cabernet Franc 2007
_______________________________
FEKETE JARDOVANY te ANTIOKSIDATIVNI ULJE i PRAH OD KOŠTICA GROŽĐA – Zanimljivost na posjedu Attile Gerea, koji gospodari sa 47 hektara vinograda, je i crno vino od stare i već zaboravljene sorte Fekete Jardovany (Crni Jardovany), koju je desetkovala filoksera. Gere, sklon istraživanjima I lokalnoj tradiciji, prije desetak godina od Instituta za vino u Pečuhu, koji ima bogatu kolekciju kultivara, tražio je da 
mu preporuče neku staru sortu koja bi mogla potjecati iz južne Mađarske, poglavito možda i iz Villanya, i tamo su mu predložili sedam takvih sorata koje je dao razmnožiti i posadio ih pokusno u svojemu vinogradu. Najbolje se primio i pokazao kultivar Fekete Jardovany, kojega sada Gere ima 3500 loza. Sorta je međutim porijeklom ne iz Villanya nego negdje iz Transilvanije. Gere proizvodi ekskluzivno male količine koje se, osim kod njega u podrumu, mogu kupiti i u dva restorana u Budimpešti.
Attila Gere radi i ulje od koštica grožđa. Od 100 kg koštica dobije, kaže, oko osam litara ulja! Attila naglašava kako je to ulje snažan antioksidant, dakle posebno je zdravo. Od koštica grožđa Gere radi i prah, koji upravo iz antioksidacijskih razloga preporučuje uzimati po jednu malu žličicu svako jutro! ■
__________________________________
Legenda Ede Tiffan sa svojom enologinjom Ester Levai
I ovdje se pokazalo kako bez zajedništva i udruživanja – nema ništa!
Propitao sam se za neke detalje vezano uz vilanjske vinske i turističke institucije, a pomoć da dođem do odgovora pružio mi je kolega novinar, glavni urednik časopisa za vino i gastronomiju Pecsi Borozo iz Pečuha Zoltan Gyorffy.
Još 1994. godine utemeljena je Udruga Vinske Ceste Villány-Siklós, koja se pobrinula za uređenje i otvorenje prve vinske ceste u Mađarskoj. Na čelu joj je posljednjih 20 godina, sve do prije nekoliko dana kad je, na žalost, izgubila bitku s rakom, bila Leonóra Becker, osobno osnivačica Vinske ceste Villany-Siklos, organizatorica maltene svih prigodnih manifestacija na njoj. Članovi Udruge Vinske ceste Villany-Siklos su svi važniji vinari, restorateri i hotelijeri unutar vinogorja. Udruga broji više od 100 članova. Oni zajedno nude 3500 punktova za vinske degustacije, 900 hotelskih kreveta, i 1100 stolica u restoranima. Stručni dio posla obavlja Udruga vinogradarskih općina, s profesionalnim osobljem. Specijalno za vinski turizam brine Udruga vinske ceste, koja ima troje zaposlenih, a za profesionalni marketing koristi se pomoć u savjetima od osoba što rade marketing za vinarije.
Zimska guska u Villanyju: sami bataci s pribatcima
Koliku ukupnu površinu obuhvaća vinogorje Villany Siklos? Riječ je o 2600 hektara vinograda. Szársomlyó u sredini vinogorja čini se kao vulkansko brdo, zapravo je to vapnenac, i to jedan od najčistijih u Mađarskoj, koji služi kao vrijedno tlo za vinograd. Glavni sastojci tla u Villanyu su dolomit, lapor, vapnenac i glina, ali i prapor. Tlo je, kažu mi, vrlo bogato magnezijem. U većini vinograda donji je sloj tla od vapnenca. Iznad su slojevi lapora ili ilovače, prapora. Gornji sloj na visoravni i padinama na sjeveru čine rendzina i črnozem.
Klima je kontinentalna sa submediteranskim utjecajem, topla i dovoljno suha za dugi vremenski vegetativni period. Prosječna godišnja temperatura je između 10 i 11 stupnjeva Celzijevih, dok je prosjek sunčanih sati u godini između 2100 i 2150 sati.
Glede količine topline i svjetlosti ovo je najbogatija vinska regija u Mađarskoj. Vinogradi su zaštićeni od hladnoće sa sjevera brdom, a s juga i iz mediteranskog područja dolazi topli zrak. Iako je ovo topla vinska regija, ipak nije i pretopla za bordoške sorte, i ovdje je moguće dobiti puna i jaka vina ali i s lijepo očuvanim aromama.
U vinogorju je 20 posto bijelih i 80 posto crnih sorata. Oko naselja Villány i Palkony većinom se uzgajaju crne sorte, a bijelih ima zapadno od mjesta Kisharsány, tu je za bijele sorte tlo prikladnije.
Od bijelih kultivara u jačoj mjeri zastupljeni su Graševina, na 200 ha, Chardonnay na 90 ha, te Veltlinac Zeleni, Rizling Rajnski i Hárslevelű odnosno Lipovina na oko 30 ha. Od crnih kultivara tu su, kao tipični za teritorij, Cabernet Sauvignon na 440 ha, Portugieser na 390 ha, Cabernet franc na 350 ha, Merlot na 280 ha, i Frankovka na 240 ha. Inače, Cebernet Franc je u stalnome rastu, dok Cabernet Sauvignon postupno pada.
Godišnja proizvodnja vina, po za 2013. obrađenim podacima: crno mirno vino – 43856 hl, ružičasto mirno – 10555, bijelo mirno – 5698 hl, pjenušci – 729 hl.
Karakterističan na proljeće za južne obronke vilanjskog brda – Colchicum hungaricum, djeluje kao šafran, izabran da bude likovni dio zaštićene oznake izvornosti Districtus Hungaricus Controllatus
Za područje Villanyja prije nekog vremena uvedena je apelacija DHC (Districtus Hungaricus Controllatus) a kao zaštitni znak izabran je cvijet nalik šafranu, karakterističan za južne padine brda kod Villanyja. Koja vina imaju pravo nositi znak DHC s crtežom šafrana? K tome, u Villanyju, eto, umjesto originalnog naziva sorte Cabernet Franc sve se više čuje naziv Villany Franc. Pitanje domaćinu bilo je i kakva je razlika između Cabernet Franca i Villany Franca, naime, dakako, neke razlike s obzirom da je izmijenjen naziv, moralo bi biti.
Podrum Zoltana Polgara: gospođa Polgar uz pjenušce kuće. Polgarovi su organizirani i u turističkom smislu – imaju pansion sa 30 soba te wellnes centar
Zaštićena oznaka podrijetla i izvornosti DHC uvedena je da se istaknu tipična vina za vinogorje Villany-Siklos i da se na toj tipičnosti gradi ozbiljan plasman primarnog proizvoda te i da se na njoj kao kvalitetnoj podlozi razvija turizam. Vina nastaju po pravilniku Districtus Hungaricus Controllatus koji propisuje vinogradske pozicije, sorte karakteristične za predio, rad u vinogradu i maksimalne prinose, rad u podrumu. Unutar zaštite DHC ostoje dvije kategorije – Classicus i Premium. Za kategoriju Classicus dopušta se nešto veći prinos po hektaru i nema obveze dozrijevanja vina u
Polgarovi su jaki u crnome vinu: ove godine na tradicijskom ocjenjivanju mađarskih mješavina od bordoških sorata za svoj Cuvee 2011 barrique osvojili su prvo mjesto i šampionsko priznanje
drvu, dok za kategoriju Premium prinos ne smije biti veći od 8,5 tona po hektaru odnosno ne veći od oko 56 hl/ha, a vino obvezno ima dozrijevati najmanje godinu dana u drvenoj bačvi. U Villanyju većina proizvođača maceraciju i alkoholno vrenje obavi u periodu do oko 25 dana u inoksu, a onda vino dozrjeva 1,5 do dvije godine u barriqueu od mađarske hrastovine sa Zemplena. Prije stavljanja uzoraka što apliciraju za DHC Crocus u promet, vina podliježu laboratorijskoj analizi i organoleptičkoj provjeri. Kuša ih i vrednuje lokalna desetočlana strukovna komisija. Za cabernet franc, s kojim se u posljednje vrijeme kao posebnom robnom markom teritorija gradi image Villanyja, postoji i treća kategorija – super premium. Vina od isključivo Cabernet Franca koja ne samo s obzirom na tehničku ispravnost nego i s obzirom na visoku organoleptičku tipičnost osvoje bodove za premium ili super premium kategoriju smiju nositi naziv Villany Franc i biti obilježena s DHC Crocusom. Marka Villany Franc definirana je odlukom Ministarstva poljoprivrede, dakle dio je službene apelacije…
U Villanyju ima još jedan Gere – uspješan baš i s cabernet francom. To je kuća Tamas & Zsolt Gere. Na slici je Tamasov sin Zsolt sa suprugom Evom, i sad oni vode posjed
Boravak u Villanyju bio je prigoda i za poneku informaciju o Frankovki. Kakva je politika prema njoj kao tradicijski domaćem kultivaru? Je li to s isključivo Cabernet Francom kao vinskom zvijezdom Villanyja definitivno, ili se ipak razmilja da se adut napravi i s Frankovkom ili možda s cuvéeom od Frankovke i Cabernet Franca tako da se, kad se već govori o terroireu i teritorijalnoj pripadnosti, i bolje, potpunije zadovolji taj pojam terroirea.
Zaštićene oznake – posebice one vezane uz izvornost (ZOI) – i definirane robne marke raznih proizvoda korisne su ne samo za plasman tog proizvoda nego i za plasman cijelog teritorija gdje taj proizvod nastaje. One mogu biti sjajna baza za razvoj turizma. Vino i turizam u Villanyju? Uz degustacije vina i hrane, što to Villany nudi od sadržaja? Koliko Villany, gradić s oko 3000 stanovnika, otprilike godišnje privuče turista, koja je struktura gostiju po zemljama, koliko gostiju dođe iz Hrvatske?…
Izvana i iznutra vrlo lijepi podrum Tamasa Gunzera
Tamas Gunzer
Zaštićene oznake – posebice one vezane uz izvornost (ZOI) – i definirane robne marke raznih proizvoda korisne su ne samo za plasman tog proizvoda nego i za plasman cijelog teritorija gdje taj proizvod nastaje. One mogu biti sjajna baza za razvoj turizma. Vino i turizam u Villanyju? Uz degustacije vina i hrane, što to Villany nudi od sadržaja? Koliko Villany, gradić s oko 3000 stanovnika, otprilike godišnje privuče turista, koja je struktura gostiju po zemljama, koliko gostiju dođe iz Hrvatske?…
Riczu-Stier
Villány godišnje privuče vrlo mnogo turista i ostvari oko 30.000 noćenja. Gostiju je sve više. Oko 85 posto zasad je domaćih, veliki broj naiđe ih na jedan dan iz obližnjih Pečuha, Harkánya, Siklósa, a dobar dio dođe ciljano samo na dan ili dva i iz Budimpešte. Od stranaca najviše ih stiže iz Njemačke i Austrije, pa onda iz Češke, Poljske, Hrvatske, kaže mi Zoltan Györffy… Sadržaji? Gotovo svakog
Sauska
mjeseca je neki festival, većinom vezan uz vino kao glavnog protagonista. Ima i raznih događanja gdje su službeno u glavnoj ulozi npr. folkloraši odnosno glazbenici koji održavaju koncerte džeza, Villany je i jedan od punktova gdje se zaustavljaju trkači sudionici Nacionaonog mađarskog vinskog marathon…, međutim – opet ništa bez vina, Bakhov nektar je kao protagonist djeluje iz pozadine! Preko ljeta, logično, događanja je najviše, na trgu gdje se održavaju programi tada bude u jednome danu od tri do 5000 ljudi. Postoje i veći festivali, u trajanju od dva do i tri dana, npr. Festival Roséa, on privuče i više od 10.000 osoba. Najpopularniji je Festival Crvenog Vina, prvog vikenda u listopadu, tada u Villány u jednome danu dođe više od 25.000 gostiju… ♣ SuČ – 01/2016
U Villanyju ima više obitelji porijeklom iz Njemačke te iz Švicarske koje se uspješno bave vinom. Švicarac je Erhardt Heumann, na slici gore, a Nijemac Horst Hummel
Hotel Hermitage Joszefa Bocka u Villanyju
Jedna od ikona vilanjskog i mađarskog vinogradarstva i vinarstva – Joszef Bock, sa sinom Valerom u njihovom velebnom podrumu s tunelima i s krasno uređenom prostorijom za razne svečanosti i prezentacije
Villany – ljetna vreva u glavnoj ulici s puno pilnica
POTROŠAČKI PUTOKAZ – 12.2015. – BUYING GUIDE
pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly
VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU
Od/since 1994.
PROSINAC/DECEMBER – 2015/2016 – SIJEČANJ/JANUARY
Portugal, Douro, Quinta do Crasto
U OVOME BROJU: HRVATSKA – CROATIA • ČILE – CHILE • FRANCUSKA – FRANCE • ITALIJA – ITALIA • MAĐARSKA – MAGYARORSZAG • MAKEDONIJA • PORTUGAL • ŠPANJOLSKA – ESPAÑA
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
VINA SU S TRŽIŠTA / WINES ARE FROM THE MARKET
⋆ ♣ ♣ ♣ ♣ ♣ – Šampion/Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo! Jedinstveno!/Brilliant! Impressive! Unique!
♣ ♣ ♣ ♣ ♣ – Velika zlatna medalja/Great gold medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, karakterno, elegantno, klasično veliko vino /Excellent, with character, elegant, classic great wine.
♣ ♣ ♣ ♣ – Zlatna medalja/ Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, višeslojno, dojmljivo vino, s visoko izraženima osobnošću i stilom / outstanding, multilayered, with high style and a big personality.
♣ ♣ ♣ – Srebrna medalja /Silver medal – 85 – 89 (17,5 – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, uvjerljivo, moguće i s izgledima da se i još razvije, za zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, convincing, with chances to develop even more, for the exigent consumer
♣ ♣ 80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Sortno prepoznatljivo i stilom definirano, solidno, ali, bez uzbudljivosti / varietal recognizable, in a certain determinated style, solid, not exciting.
♣ 71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično, prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, još prihvatljivo za ležernu uporabu / average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, still acceptable for everyday use
Ispod/bellow 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.
⇑ – trošiti • ⇗ – trošiti ili još čuvati • ⇒ – čuvati
Uzorci se uzimaju iz izvora provjerenih da posjeduju odgovarajuće skladište za vino i da imaju strukovno osposobljeno osoblje, tako da bi trebalo biti isključeno da se vinu nakon isporuke od strane proizvođača nešto dogodilo zbog neprikladnog čuvanja. • Ustanovi li se klasičan miris i okus po čepu (TCA), uzorak se ponovno kuša iz druge boce i tek tada se objavljuje recenzija • Uzorak se odmah odbacuje ako barem dvije trećine strukovnog žirija (npr. 5 od 7 članova) tako odluči. • Za isticanje odnosa kakvoća-cijena vino mora osvojiti najmanje 85 bodova po skali do 100 bodova, odnosno 17,5 bodova po skali od 20 bodova, odnosno 3,0 bodova po skali do 5,0 bodova.
______________________________________
HRVATSKA 
CROATIA
Bregoviti sjeverozapad / North Western Uplands
_______________________________________
♣ ♣ ♣ ♣ (M) KERNER 2009 – ŽELJKO KOS
PRIGORJE-BILOGORA, ZELINA ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Kerner ■ OZNAKA na etiketi: kvalitetno s k.z.p. • suho • 13,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: visoka vitka • osnovni model, tip: bordeaux ■ OPREMA, DESIGN: uredno ■ ODNOS SADRŽAJ – CIJENA: vrlo dobar
VINO je zrelo, složeno, svježe, čisto, skladno, aromatično – dobro ukazuje na sortu. Ono što je i te kako važno: lijepo je pitko. Netko će zacijelo nakon ovog mirisa s dosta arome očekivati slast u ustima, međutim okus je suh (bravo!), slankast i s kvalitetno je pratećom kiselosti. Vino je solidno dugačkog završetka. Ostavilo je dojam je da može još trajati u dobroj kondiciji. ■ ⇑ • srednje velika čaša • 12° C
♣ ♣ ♣ ♣ (♣) (XXL) SYRAH 2011 Križevac – KORAK
PLEŠIVICA-OKIĆ ■ VINOGRAD: Križevac • kosina • sorta: Syrah ■ OZNAKA na etiketi: suho • 14,8 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca model, tip: bordeaux ■ OPREMA, DESIGN: uredno
VINO je kompleksno, toplo, potentno, sa začinsko-mirodijskim notama (papar) i lijepom voćnosti, te s tragovima od dozrijevanja u bačvici i s alkoholom, iako zamjetnima, jako dobro integriranima. U ustima dugačko. Vino podesno i za čuvanje. ■ ⇗ • velika čaša (bordoška) • 18° C
_________________________________________
Klub
Vina za ovo ocjenjivanje u organizaciji Kluba Vinske zvijezde dobivena su od zagrebačkih trgovačkih kuća:
ACROBAT/SVIJET VINA, BORNSTEIN, DOBRA VINA, FINES WINES, GRO-PROM, MIVA, ROTO DINAMIC, SUPERKONZUM, PUN SEPET, PZ DROPI, VINOTRADE, VRUTAK
Ovim putem srdačno zahvaljujemo zagrebačkom restoranu
TRILOGIJA
na gostoprimstvu
a vinotekarima na uzorcima!
________________________________________
Dalmacija / Dalmatia
_________________
♣ ♣ ♣ ♣ (M) CHARDONNAY 2013 – PROVIĆ
SREDNJA i JUŽNA DALMACIJA, NERETVA ■ VINOGRAD, sorta: Chardonnay ■ OZNAKA na etiketi: kvalitetno s k.z.p. • suho • 13,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna • model, tip: bordeaux ■ OPREMA, DESIGN, etiketa: slabo čitljivo (sitna slova) ■ ODNOS SADRŽAJ – CIJENA: vrlo dobar
VINO je kompleksno i s dosta osobnosti, harmonično, toplo, lijepoga mirisa, puna su ga usta, gorkastog je završetka. Dobro bi mu došlo još malo kiselosti. Sada je u špici! ■ ⇑ (uz ribu, perad s bijelim mesom) • srednje velika čaša • 12° C
♣ ♣ ♣ (XL) GRK 2014 Bartul – ŽURE
KORČULA, LUMBARDA ■ VINOGRAD, tlo: pješčano • sorta: Grk ■ OZNAKA na etiketi: vrhunsko s k.z.p. • suho • 14,5 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: visoka • model, tip: bordeaux ■ OPREMA, DESIGN: decentno – uredno • etiketa: rad Stipe Nobila
VINO je prilično bogato, puno, snažno, jako toplo, robusno i rustikalno, dobro bi mu došlo malo elegancije. Svježe je, mineralno, dugačko, ugodno gorkastoga kraja, ima potencijal za starenje ■ ⇗ (uz jela ispod peke, npr. hobotnicu, teletinu…) • srednje velika čaša • 13-14° C
♣ ♣ ♣ (XL) SYRTIS PLAVAC MALI 2012 gold edition – VOLAREVIĆ
KOMARNA ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Plavac mali • pristup u trsju: prirodi prijateljski – ekološki ■ OZNAKA na etiketi: vrhunsko • suho • eko-markica • 14,8 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna – odgovara vinu • model, tip: bordeaux • ČEP: pluteni ■ OPREMA, DESIGN: decentno.
VINO je složeno, sortno prepoznatljivo. Tamne žive rubinske boje s nježnom granatnom nijansom, mirisa na jače zrelo (tamno), ali i suho voće, začine. U ustima živahno, stvara osjećaj slasti, slankasto, sa iskazanim je taninom kojemu treba još vremena da malo popusti. Snažnoga tijela i dugačkog blago oporog i malo sušećeg, toplog završetka, ■ ⇗ (uz divljač, pašticadu, masni tvrdi odležani sir) • velika čaša (bordoška) • 18° C
slatko desertno / sweet dessert
♣ ♣ ♣ (XL-XXL) PLAVAC MALI 2012 Celestin – VINA ROTA
PELJEŠAC ■ VINOGRAD, sorta: Plavac mali ■ SLATKO DESERTNO ■ OZNAKA na etiketi: vrhunsko s k.z.p. • slatko • 16,9 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,375 ℓ ■ OPREMA, DESIGN: elegantno • etiketa: slabo čitljivo
VINO je slatko, trpkasto, s jače izraženim alkoholom, koji malo i peče. S obilježjima je desertne kapljice, ali nije komplicirano. Uz dobro pogođenu hranu fino se pije. ■ ⇗ (uz masni tvrdi odležani sir, orahnjaču…) • manja čaša za desertno vino • 18° C
________________________________
Vodič
ČETIRI i PET ZVJEZDICA KLUBA ZA SVEČANE DANE – Klub Vinske zvijezde održao je prije Božića i posebnu, prigodnu degustaciju/ocjenjivanje da bi iz ponude na hrvatskome tržištu mogao preporučiti i ekstra kapljicu za svečane blagdanske trenutke. Kušanje je održano u zagrebačkom restoranu TRILOGIJA kod Kamenitih vrata. Uz ustaljeni trio Vito Andrić, Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik, kušači su bili enolozi, proizvođači, eno-savjetnici Martina Krauthaker, Velimir Korak i Miodrag Hruškar Enoekspert te aktualni prvak kontinentalne Hrvatske u sommelijerstvu odnosno drugoplasirani na državnom prvenstvu sommeliera 2015. Siniša Lasan. S nama na slici su i naši domaćini Boris Orašanin Zubo, vlasnik Trilogije, i sommelier Krešimir Šesnić, koji je točio vina. ■
__________________________________
Slavonija & Podunavlje / Slavonia & Danube area
♣ ♣ ♣ GRAŠEVINA 2011 velika berba – ILOČKI PODRUMI
SRIJEM, ILOK ■ VINOGRAD, sorta: Graševina ■ OZNAKA na etiketi: vrhunsko s k.z.p. – potpis enloginje Vere Zima • suho • 13,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: lijepo modificirana – odgovara vinu ■ OPREMA, DESIGN: elegantno
VINO je kompleksno, svježe, dinamično, s karakterom / autorski, zrelo, dotjerano, skladno, elegantno. U suglasju je sa: terroireom – tipologijom – sortom – godištem berbe – dobi, lijepo i lako se pije • u špici. Izgledom živahno, žućkasto-zelenkasto. Na nosu lijepo iskazano, razvijeno, upućuje na mineralno, voćnost, izraženu dobro (plodovi: bijeli – žuti – koštićavi – domaći), floralno (cvijeće: svijetlo), med – dodir, osjećaju se i brioš, maslac, plemenita plijesan u tragu. U ustima sugerira slast, slankasto, sa dobro pratećom kiselosti. Tijelom & strukturom vitko, dobro, slatkastog svježeg srednje dugog završetka ■ ⇑ • srednje velika čaša (rajnska) • 10-12° C
♣ ♣ ♣ (XL) CABERNET SAUVIGNON 2012 – KRAUTHAKER
KUTJEVO ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Cabernet sauvignon • pristup u trsju: prirodi prijateljski ■ PODRUM: selekcija grožđa • dozrijevanje: bačva • slavonska hrastovina ■ OZNAKA na etiketi: vrhunsko s k.z.p. • suho • 14,5 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna – po tradiciji odgovara vinu • model, tip: bordeaux • ČEP: pluteni – uredan – za ovakvo vino ipak malo kratak ■ OPREMA, DESIGN: uredno • etiketa: u dva dijela – neobično, dojam je nepogođeno – prednja etiketa u grimiznoj boji. Čitljivo: prednja etiketa teško, zbog slabog kontrasta između slova i podloge, stražnja etiketa dobro
VINO je višeslojno, sadržajno, bogato, dinamično – s puno živosti, ozbiljno, toplo. U suglasju sa: terroireom, tipologijom, sortom. Premlado, još koja godina u boci mogla bi mu jako dobro doći, da stekne eleganciju. Izgledom rubinsko, tamno – neprobojno, uljasto. Na nosu dobro iskazano, upućuje na vegetalno/herbalno (malo paprika, list rajčice, nijansa eukaliptusa), diskretno, voćnost – izraženu dobro (plodovi: tamni/crveni, plavi – koštićavi – bobičasti – domaći), mineralno, začine/mirodije, u tragu – vrlo dobro uklopljeno. Tu su i osjeti fino paljenoga (drva), čokolade. U ustima – iako s dozom kremoznosti, malo (još) tvrdo. Sa živim taninom, slankasto, sa kvalitetno pratećom kiselosti, ugodno gorkasto. Tijelom & strukturom vrlo dobro do snažno, svježeg malo oporog, gorkastog, dugačkog, grijućeg završetka ■ ⇗ (masnija jela, pečenja, divljač…) ⇒ • velika čaša (bordoška) • 18° C
♣ ♣ ♣ (XL) MERCS 2012 – KRAUTHAKER
KUTJEVO ■ VINOGRAD, sorta: Merlot, Cabernet sauvignon • pristup u trsju: prirodi prijateljski ■ PODRUM: posebna selekcija grožđa • dozrijevanje: slavonska hrastovina ■ OZNAKA na etiketi: vrhunsko s k.z.p. • suho • 14,5 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna – po tradiciji odgovara vinu: da • model, tip: bordeaux • ČEP: pluteni – uredan – za ovakvo vino kratak ■ OPREMA, DESIGN: uredno • etiketa: u dva dijela – neobično, dojam je nepogođeno – prednja etiketa u grimiznoj boji. Čitljivo: prednja etiketa teško, zbog slabog kontrasta između slova i podloge, stražnja etiketa dobro
VINO je višeslojno, sadržajno, bogato – široko, dinamično – s dosta živosti, ozbiljno, vrlo toplo, u suglasju sa: terroireom, tipologijom, sortama. Premlado, treba mu još koja godina u boci. Rubinsko, tamno, neprobojno, uljasto. Na nosu diskretno, upućuje na vegetalno/herbalno, začine/mirodije, prikazano s mjerom i dobro uklopljeno. Osjet fino paljenoga (drva), poljubac čokolade. S notama mineralnoga i voćnosti. U ustima s dozom kremastoga, malo i oporo, sa živim taninom. Slankasto i sa kvalitetno pratećom kiselosti. Tijelom & strukturom vrlo dobro do snažno, svježeg, gorkastog, malo stežućeg, dugačkog, grijućeg završetka ■ ⇗ ⇒ • velika čaša (bordoška) • 18° C
♣ ♣ ♣ (XL) MERLOT 2012 – KRAUTHAKER
KUTJEVO ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Merlot • pristup u trsju: prirodi prijateljski ■ PODRUM, dozrijevanje: slavonska hrastovina ■ OZNAKA na etiketi: vrhunsko s k.z.p. • suho • 14,5 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna – po tradiciji odgovara vinu: da • model, tip: bordeaux • ČEP: pluteni – uredan – za ovakvo vino kratak ■ OPREMA, DESIGN: uredno • etiketa: u dva dijela – neobično, dojam je nepogođeno – prednja etiketa u grimiznoj boji. Čitljivo: prednja etiketa teško, zbog slabog kontrasta između slova i podloge, stražnja etiketa dobro
VINO je kompleksno, bogato, široko, robusno, dinamično, s puno živosti, ozbiljno, vrlo toplo, u suglasju sa: terroireom, tipologijom. Malo tvrdo, U usponu. Dojam je da je još debelo premlado. Izgledom rubinsko, tamno – neprobojno, uljasto. Na nosu upućuje na herbalno, začine/mirodije, osjet fino paljenoga drva, dima, dodir čokolade, ima voćnosti. U ustima sa vrlo živim taninom, slankasto, sa kvalitetno pratećom kiselosti, gorkasto. Tijelom & strukturom vrlo dobro do snažno, svježeg, gorkastog donekle oporog, dugačkog grijućeg završetka ■ ⇒ dobro uskladištiti i na konzumaciju čekati još koju godinu! • za posluženje – svakako uz jelo (zamašćena topla hrana) • velika čaša (bordoška) • 18° C
♣ ♣ ♣ (L-XL) PINOT CRNI 2013 – KRAUTHAKER
KUTJEVO ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Pinot crni • pristup u trsju: prirodi prijateljski – ekološki ■ PODRUM, dozrijevanje: slavonska hrastovina ■ OZNAKA na etiketi: vrhunsko s k.z.p. • suho • 13,5 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna – po tradiciji odgovara vinu: da • model, tip: bourgogne • ČEP: pluteni – uredan – kratak
VINO je kompleksno, s dosta živosti, dotjerano, skladno, toplo, u suglasju sa: terroireom, tipologijom, sortom, godištem berbe, dobi. Lijepo se pije, uz hranu. U špici je koja može trajati. Izgledom živahno, tamno, rubinsko. Mirisom diskretno, upućuje na mineralno, voćnost, izraženu dobro, floralno, začine / mirodije. U ustima zaobljeno, sa živim ali uglađenim taninom. Slankasto, sa kvalitetno pratećom kiselosti, tijelom & strukturom vrlo dobro, gorkastog, blago oporog, grijućeg završetka. ⇗ • velika čaša (burgundijska tzv. balonka) • 18° C
♣ ♣ (♣) (L) SYRAH 2012 – KRAUTHAKER
KUTJEVO ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Syrah ■ OZNAKA na etiketi: vrhunsko s k.z.p. • suho • 13,5 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca model, tip: bordeaux • ČEP: pluteni
VINO je robusno i donekle rustikalno, dinamično i s dosta živosti, vrlo toplo, u špici. Živahno u izgledu, rubinsko, vrlo tamno. Na nosu isprva dosta reduktivno, kad se malo otvori upućuje na mineralno, voćnost (plodovi: tamni – koštićavi – bobičasti – domaći), herbalno, mirodije (papar) s mjerom. Dodir paljenoga (drva), te osjet dima, u tragu. U ustima sa živim, još malo grubim taninom. Slankasto, sa kvalitetno pratećom kiselosti, gorkasto, Tijelom & strukturom vrlo dobro, svježeg, gorkastog, blago sušećeg, malo oporog završetka ■ ⇗ • veća čaša (bordoška) • 18° C
ČILE 
CHILE
♣ ♣ ♣ ♣ (L) CABERNET SAUVIGNON 2013 gran reserva – VINA TARAPACA
MAIPO VALLEY ■ VINOGRAD, sorta: Cabernet sauvignon ■ PODRUM, dozrijevanje: 12 mjeseci • barrique (225 ℓ) • američka hrastovina ■ OZNAKA na etiketi: suho • 14,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: po tradiciji ne odgovara vinu: • model, tip: bourgogne ■ OPREMA, DESIGN: decentno
VINO je dotjerano, puno i dosta gusto, toplo, skladno, tamne gotovo nepropusne boje, s dosta (plavog) voća, dobro zaobljeno, sa živim ali uglađenim taninom, slankasto i slasno, snažne strukture i dugačkog toplog završetka. ■ ⇗ • velika čaša (bordoška) • 18° C
♣ ♣ ♣ (XL-XXL) SIDERAL 2009 – ALTAIR
RAPEL VALLEY ■ VINOGRAD, sorta: Cabernet sauvignon, Carmenere, Syrah, Petit syrah, Petit verdot ■ PODRUM, dozrijevanje: francuska hrastovina ■ OZNAKA na etiketi: suho • 14,5 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca, model, tip: bordeaux ■ OPREMA, DESIGN: decentno – uredno
VINO je slojevito, dotjerano, skladno, toplo. Na nosu s dosta voćnosti prožete začinskim notama (vanilija) od boravka u bačvi(ci). U ustima lijepo zaobljeno i dosta mekano, s uglađenim taninom. Slasti kao kontrapunkt parira kvalitetno prateća kiselost. Tijelo snažno, završetak dugačak. ■ ⇗ (uz divljač i mesa s kiselkasto-slatkastim umacima) • velika čaša (bordoška) • 18° C
___________________________________________
UPOZORENJE: Pretjerivanje u potrošnji alkoholnoga pića može naškoditi zdravlju i rezultirati nesrećama, stoga konzumirajte razumno i TRIJEZNO! NEpretjerivanje čini življenje kvalitetnijim.
Budite razumni: ne pušite! / Be reasonable: do not smoke!
Zdravlje ode – dok pamet dođe! The health may be gone at the moment the reason arrives!
WARNING: Exagerating in consumption of alcoholic drinks may result with injuries and health problems, so consume wisely and SOBERLY! NOT exagerating makes higher quality living
___________________________________________
FRANCUSKA 
FRANCE
Champagne
šampanjci – champagne
♣ ♣ ♣ ♣ ♣ (XXXL) SPECIAL CUVÉE brut – BOLLINGER
CHAMPAGNE ■ VINOGRAD, sorta: Pinot noir 60 % ■ PJENUŠAC, metoda: klasična (champenoise, tj. vrenje u boci) ■ OZNAKA na etiketi: aoc Champagne • vrhunsko s k.z.p. • 12,0 vol% • ostatak sladora: 8 g/ℓ ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca, model, tip: champagne ■ OPREMA, DESIGN: klasično, elegantno
VINO je kompleksno, skladno, profinjeno, živo, s odličnim perlanjem, nos s dozom brioša, nota patine, usta su ga puna, mekano, s kvalitetno je pratećom kiselosti, jako dobra tijela, traje. Pjenušac za posebne prilike ■ ⇑ • veća čaša (šampanjska) • 10° C
♣ ♣ ♣ ♣ (XXXL) R de RUINART brut – RUINART
CHAMPAGNE ■ PJENUŠAC, metoda: klasična (champenoise, tj. vrenje u boci) ■ OZNAKA na etiketi: aoc Champagne • kvalitetno s k.z.p. • 12,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca, model, tip: champagne – niža – zdepasta ■ OPREMA, DESIGN: decentno
VINO je kompleksno i elegantno, sadržajno, odličnog, dugotrajnog perlanja finim sitnim mjehurićima, na nosu s notama kruha i brioša, u ustima kremasto, živahno, s odličnom kiselosti, slankasto, vrlo dobre strukture, traje. Za posebne prilike. ■ ⇑ • veća čaša (šampanjska) • 10° C
Languedoc Roussillon
♣ ♣ ♣ (M) BILA-HAUT 2014 – CHAPOUTIER
CÔTES du ROUSSILLON ■ VINOGRAD, sorta: Grenache blanc, Grenache gris, Macabeu ■ OZNAKA na etiketi: aoc Côtes du Roussillom • suho • 13,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna – odgovara vinu: da • model, tip: bourgogne ■ OPREMA, DESIGN: decentno – uredno
VINO je nepretenciozno ali ipak i donekle složeno, skladno, čisto, živo, svježe, svijetle slamnato-žućkaste boje, na nosu diskretno, ukazuje na zeleno i bijelo koštićavo voće, s oksidativnom je niti koja pridonosi zanimljivosti a koja, opet, pojedince sklone jednostavnoj voćnosti može malo zasmetati. U ustima je s dosta nerva, slankasto i s kvalitetno pratećom kiselosti, srednjeg tijela ■ ⇑ (prikladno uz predjela s plodovima mora te uz manje pretenciozna jela od ribe, glede mesnih jela u uz bečki odrezak) • srednje velika čaša (burgundijska) • 12° C
Rhône
♣ ♣ ♣ (XXL) CROZES HERMITAGE 2013 Les Launes – DELAS
CÔTES du RHÔNE ■ VINOGRAD: kosina ■ OZNAKA na etiketi: vrhunsko s k.z.p. – a.o.c. • suho • 13,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna ■ OPREMA, DESIGN: decentno
VINO je donekle složeno, lijepo dotjerano, mekano, skladno, finog mirisa na crno bobičasto voće popraćeno nijansom čokolade. U ustima slankasto, s dobrom kiselosti, završetak ugodno gorkast, srednje trajnosti. ■ ⇑ • srednje velika čaša (burgundijska) • 16° C
ITALIJA 
ITALIA
Puglia / Apulia
♣ ♣ ♣ ♣ (XL) TORCICODA 2012 Primitivo di Salento – TORMARESCA
SALENTO ■ VINOGRAD, sorta: Primitivo (Zinfandel, Crljenak) ■ PODRUM dozrijevanje: 12 mjeseci • barrique (225 ℓ) • mađarska – francuska hrastovina ■ OZNAKA na etiketi: Salento i.g.t. • suho • 14,5 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna – odgovara vinu: da • model, tip: bordeaux • ČEP: pluteni ■ OPREMA, DESIGN: elegantno – decentno
VINO je višeslojno, sadržajno, bogato, široko, s dosta živosti, ozbiljno, zrelo, dotjerano, skladno, elegantno. U suglasju je sa: terroireom – tipologijom, sortom, godištem berbe, dobi. Fino se pije, uz hranu, a podesno je i za trenutke meditacije. U usponu. Izgledom živahno, rubinsko, tamno, na nosu lijepo iskazano i razvijeno. Upućuje na voćnost, izraženu dobro (plodovi: tamni/crveni, plavi – koštićavi – bobičasti – domaći/šljiva, kupina), začine / mirodije (papar, dodir), prikazano u tragu i vrlo dobro uklopljeno, a osjete se blago čokolada i kava. U ustima zaobljeno, sa živim ali uglađenim taninom, slankasto i sa kvalitetno pratećom kiselosti. Tijelom & strukturom vrlo dobro, dugačkog, grijućeg završetka ■ ⇗ • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina • velika čaša (bordoška) • 18° C
♣ ♣ ♣ (♣) (L) TORCICODA 2009 Primitivo di Salento – TORMARESCA
SALENTO ■ VINOGRAD, sorta: Primitivo (Zinfandel, Crljenak) ■ PODRUM, dozrijevanje: 12 mjeseci • bačva • mađarska – francuska hrastovina ■ OZNAKA na etiketi:. Salento i.g.t. • suho • 14,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna – odgovara vinu: da • model, tip: bordeaux • ČEP: pluteni ■ OPREMA, DESIGN: decentno
VINO je kompleksno, sadržajno, bogato, s dosta živosti, zrelo, dotjerano i skladno, vrlo toplo, u suglasju sa: terroireom, tipologijom, sortomi. S finim je tercijarnim bouquetom, lijepo se pije, uz hranu, a podesno je i za trenutke meditacije. U špici je. Rubinsko-granatno, tamno, na nosu razvijeno, upućuje na začine / mirodije, prikazano s mjerom, vrlo dobro uklopljeno. Zaobljeno, sa uglađenim taninom, sugerira slast, slankasto, tijelom & strukturom vrlo dobro, dosta dugačkog grijućeg završetka ■ ⇑ odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina – poželjno dekantirati • velika čaša (bordoška) • 18° C
♣ ♣ ♣ (L) TRENTANGELI 2012 Castel del Monte – TORMARESCA
CASTEL DEL MONTE BARLETA ANDRIA TRANI ■ VINOGRAD: Trentangeli • sorta: Aglianico 70 %, Cabernet sauvignon 20 %, Syrah 10 % • pristup u trsju: ekološki/organski ■ PODRUM dozrijevanje: 10 mjeseci • barrique • u boci, prije izlaska: 9 mjeseci ■ OZNAKA na etiketi: d.o.c. Castel del Monte • 14,5 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna ■ OPREMA, DESIGN: decentno
VINO je široko, s dosta živosti, zrelo, dotjerano, skladno, vrlo toplo, u suglasju sa terroireom. Lijepo se pije, uz hranu. U špici. Izgledom rubinsko, tamno. Na nosu dosta intenzivno, razvijeno. Upućuje na voćnost, izraženu dobro (tamno bobičasto voće), herbalno, diskretno, borove iglice, papar dodir, vrlo dobro uklopljeno. U ustima zaobljeno, sa živim, uglađenim taninom, tijelom & strukturom vrlo dobro, prilično dugačkog , grijućeg završetka ■ ⇑ • velika čaša (bordoška) • 16-18° C
Piemonte /Pijemont
barbera
♣ ♣ ♣ ♣ (XXL) BARBERA d’ASTI 2009 Costamiòle – PRUNOTTO
ASTI ■ VINOGRAD: Costamiòle • kosina • sorta: Barbera ■ PODRUM dozrijevanje: 12 mjeseci • barrique (225 ℓ) ■ OZNAKA na etiketi: Barbera d’Asti d.o.c. • suho • 14,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna – odgovara vinu: da • model, tip: bordeaux • ČEP: pluteni ■ OPREMA, DESIGN: elegantno – decentno.
VINO je kompleksno, sadržajno, zrelo, dotjerano, skladno, elegantno, toplo, u suglasju sa: terroireom – tipologijom, sortom. S finim je tercijarnim bouquetom. Lijepo se pije, uz hranu. U špici je koja može i trajati. Rubinsko-granatno, tamno. Na nosu razvijeno, upućuje na voćnost, mirodije – prikazano u tragu i vrlo dobro uklopljene, osjet fino paljenoga (drva). U ustima zaobljeno, sa uglađenim taninom, slankasto, sa kvalitetno pratećom kiselosti. Tijelom & strukturom vrlo dobro, dugog grijućeg završetka ■ ⇗ • odčepiti bocu nekoliko sati prije posluženja vina – poželjno dekantirati • velika čaša (bordoška) • 16-18° C
Sicilija
slatko i desertno – dolce, da dessert
♣ ♣ ♣ (XL) HEKATE passito – FEUDO ARANCIO MEZZACORONA
SLATKO LIKERSKO ■ OZNAKA na etiketi: slatko • 12,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,50 ℓ
VINO je dotjerano, dopadljivo. Zlatne boje prema jantarnoj, nos u znaku prosušivanoga grožđa, kandiranog voća, karamela, usta sirupasta, medasta, slatka, struktura dobra ■ ⇗ (uz desert – bilo slatki s orašastim voćem, npr. gibanicu s orasima, bilo uz sir s plemenitom plijesni ili pak pikantni zreli i odležani masni tvrdi sir) • manja čaša • 13-14° C
MAĐARSKA 
MAGYARORSZÁG
Pannon
♣ ♣ ♣ (L-XL) FEKETE JARDOVANY 2013 – ATTILA GERE
VILLANY ■ VINOGRAD: kosina • sorta: Fekete jardovany (Jardovany crni) ■ OZNAKA na etiketi: Magyar Termek • suho • 14,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna • model, tip: loire • ČEP: pluteni – ozbiljan ■ OPREMA, DESIGN: elegantno
VINO je kompleksno, živo, zrelo, dotjerano, skladno, toplo, u suglasju sa godištem berbe i dobi, u špici koja može i trajati još neko vrijeme. Izgledom živahno, bistro, rubinsko-granatno, tamno ali ne i pretamno. Na nosu dosta diskretno, upućuje na mineralno, voćnost, vegetalno/herbalno, te začine / mirodije iskazano s mjerom, dobro uklopljeno, dodir dima, duhan. U ustima zaobljeno, s uglađenim taninom, slankasto, sa dobro pratećom kiselosti. Tijelom & strukturom dobro do vrlo dobro, gorkastog srednje dugog završetka ■ ⇑ • veća čaša (bordoška) • 16-18° C
MAKEDONIJA 
MACEDONIA
♣ ♣ ♣ ♣ ♣ (XXXL) ERA 2012 – BOVIN
TIKVEŠ ■ VINOGRAD, sorta: Vranec ■ PODRUM: posebna selekcija grožđa ■ OZNAKA na etiketi: suho • 16,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • model, tip: bordeaux ■ OPREMA, DESIGN: uredno
VINO je kompleksno, opulentno, koncentrirano i s mnogo mesa, sjajno dotjerano i elegantno, toplo, s notom mineralnoga. Crnjak s osobnošću. Vino za uz hranu ali i za meditaciju. Tamne je neprobojne rubinske boje, na nosu s vrlo izraženom voćnosti (tamno bobičasto i koštićavo voće), pomiješanom sa sladićem (slatki korijen, liquorice) i začinima, u ustima perfektno zaobljeno, sa živim ali mekanim taninom, nudi slast. Kiselost i slankastost kvalitetno prate tu slast. Snažno tijelo, dugačak mekani završetak. • ⇗ (uz tamna mesa s rafiniranim umakom, divljač, peku…, desert na bazi čokolade odnosno) ⇒ • velika čaša (bordoška) • 18° C
♣ ♣ ♣ ♣ (XXXL) MY WAY 2011 – BOVIN
TIKVEŠ ■ VINOGRAD, sorta: Vranec ■ OZNAKA na etiketi: polusuho • 16,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca, model, tip: bordeaux ■ OPREMA, DESIGN: uredno
VINO je gusto, koncentrirano, bogato, toplo, živo, složeno i dopadljivo, s vrlo izraženom voćnosti (na prezrelo grožđe), slatkasto (za mnoge: šećer tu upotpunjuje dojam), sa živim ali uglađenim taninom, snažna tijela, dugačkog završetka. • ⇗ (uz jače pikantno jelo egzotične kuhinje te uz desert u kojemu je kombinacija tamnog voća/višnje, i čokolade) ⇒ • velika čaša (bordoška) • 18° C
♣ ♣ ♣ (XXXL) AGIUPKA 2012 – BOVIN
TIKVEŠ, NEGOTINO ■ VINOGRAD, sorta: Vranec ■ PODRUM: posebna selekcija grožđa ■ OZNAKA na etiketi: suho • 15,5 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca, model, tip: bordeaux oprema: malo ekstravagantna etiketa s puno boja i s egzotičnim motivom ciganke
VINO je potentno, vrlo toplo, dopadljivo a istovremeno i kompleksno, tek treba, dojam je bio na kušanju, nadoći. Živo i s vrlo izraženom voćnosti (višnja, tamni bobičasti plodovi), u ustima bogato, djeluje gusto i zaobljeno, s puno mesa, s mekanim taninom, pruža dosta slasti kojoj vrlo dobro parira kiselost. Dugačkog završetka. ■ ⇗ • velika čaša (bordoška) • 18° C
PORTUGAL 
PORTUGAL
Douro
♣ ♣ ♣ ♣ ♣ (XXL) QUINTA DO CRASTO 2012 vinhas velhas reserva – QUINTA DO CRASTO
DOURO ■ VINOGRAD: Socalcos – terase poduprte suho-zidom • kosina – 
strmina • ekspozicija: jug – istok • tlo: škriljevac • sorta: 30 različitih lokalnih sorata • loze stare: više od 70 godina ■ PODRUM: posebna selekcija grožđa • dozrijevanje: 16 mjeseci • bačva • francuska (85 %) – američka hrastovina (15 %) ■ OZNAKA na etiketi: d.o.c. • suho • 14,5 vol% • ostatak sladora: 1,9 g/ℓ ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna – odgovara vinu: da • model, tip: bordeaux • ČEP: pluteni – ozbiljan ■ OPREMA, DESIGN: elegantno
VINO je moderno, ozbiljno i kompleksno, puno, bogato i sadržajno, dotjerano, skladno, elegantno, toplo, može dobro podnijeti starenje kroz godine. Žive tamne rubinske boje, na nosu lijepo iskazano, upućuje na mineralno, voćnost (plodovi: tamni/crveni, plavi – koštićavi – bobičasti), začine koji su vrlo dobro uklopljeni, osjet fino paljenoga (drva) koje je dobro integrirano, u ustima zaobljeno, sa živim ali uglađenim taninom, tijelom i strukturom vrlo dobro, dugačkog grijućeg završetka • ⇗ (uz tamno meso – biftek, ramstek, divljač, tvrdi sir, a može i uz kakav slatki desert s tamnom čokoladom) • poželjno dekantirati • velika čaša (bordoška) • 18° C
ŠPANJOLSKA 
ESPAÑA
♣ ♣ ♣ ♣ (L) TORREMILANOS 2011 crianza – FINCA TORREMILANOS
RIBERA DEL DUERO, ARANDA ■ VINOGRAD sorta: Tempranillo 95 %, Cabernet sauvignon • pristup u trsju: prirodi prijateljski – ekološki ■ PODRUM: dozrijevanje: 18 mjeseci • barrique (225 ℓ) ■ OZNAKA na etiketi: d.o. Ribera del Duero • suho • 15,0 vol% ■ NAPUNJENO u: 0,75 ℓ • boca: normalna – odgovara vinu: da • model, tip: bordeaux • ČEP: pluteni – ozbiljan ■ OPREMA, DESIGN: elegantno – decentno
VINO je višeslojno, široko, s puno živosti, ozbiljno, dotjerano, skladno, vrlo toplo, u suglasju sa: terroireom, tipologijom, sortom, dobi. Lijepo se pije, uz hranu a podesno je i za trenutke meditacije. U špici je koja može trajati. Izgledom živahno, rubinsko-granatno, tamno – neprobojno- Na nosu lijepo iskazano, razvijeno, upućuje na začine / mirodije, prikazane s mjerom, voćnost te na osjet fino paljenoga (drva), vanilije, čokolade. U ustima zaobljeno, sa uglađenim taninom, slankasto, sa kvalitetno pratećom kiselosti. Tijelom i strukturom vrlo dobro, gorkastog, dugačkog grijućeg završetka ■ ⇗ • poželjno dekantirati • velika čaša (bordoška) • 18° C / SuC-12.2015.
_______________________________
Neustadt an der Weinstrasse: 21-24.02.2016.
_____________________________
KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU/THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON THE PLATE-12.2015
Veseo Božić i sretna nova 2016. godina!
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Gastronauti
Karin Mimica, Ivan Dropuljić, Jadranka Rilović
PUNTIJAROV MUZEJ KUHARSTVA – Grupa Gastronauta na čelu s Karin Mimicom (na slici s prof. Ivanom Dropuljićem, direktorom festivala Zagreb Vino.com, i Jadrankom Rilović, glavnom urednicom Drugog programa Hrvatskog radija) izabrala je za svoje prosinačko eno-gastro-kulturološko lutanje Hrvatskom Zagreb i okolicu. Glavno mjesto zbivanja u glavnom hrvatskome gradu bilo je u hotelsko-ugostiteljskom kompleksu Stari Puntijar pod Sljemenom. Bilo je puno ne samo prakse nego i teorije, i to jako dobro povezanih, usklađenih. Naime Zlatko Puntijar, vlasnik objekta Stari Puntijar ima što pokazati u oba segmenta: prostor u kojemu je nekad bio restoran obitelji Puntijar pretvorio je u Muzej kulinarike i okupljalište posebnih gostiju u posebnim prigodama (viteška dvorana i vinski podrum s bankom vina s boksovima koji se mogu zakupiti da bi se u njima čuvale butelje), a svoju kuhinju usmjerio je na jela po starim receptima.
Zlatko Puntijar uz izložene jelovnike
Puntijar u svom muzeju površine nešto veće od 120 četvornih metara posjeduje, kako kaže, ukupno oko 10.000 eksponata, od čega je čak 2500 kuharica, uključujući i jednu ne čak ni mini nego mikro, s dimenzijama 2 x 2 centimetra (navodno je tih samo četiri u svijetu!), riječ je o bečkoj kuharici Wiener Kochbuch sa stotinjak recepata. Najstarija originalna kuharica koju može pokazati je iz 1731., a riječ je o Leksikonu kuhinje i podruma. Jelovnika je kod njega oko 2000 i od njih ih je nekih 300 obješeno po zidovima muzeja. Puntijar je na zid čak stavio – postavu stola za ručak odnosno večeru!
Postava stola – na zidu!
Mlada Helena uz plesne knjižice
Kuriozitet su plesne knjižice! Dakle, uz čekovne i bankovne, umirovljeničke, partijske i stranačke i ostale članske postoje i te, plesne. A radi se o knjižicama koje su nekad djevojke a i zrele žene nosile sa sobom na plesnjake i u njih bi po nekom svom zacijelo preferencijalnom redosljedu zapisale imena muškaraca kojima su za tu večer obećale ples… Mlada Zagrepčanka Helena lijepo se zabavila proučavajući te knjižice! ■
SUNCOKRET RURALNOG TURIZMA HRVATSKE – Nakon priznanja Bijeli grozd zagrebačke udruge G.E.T., dodijeljenih u sklopu festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2015 vinskim kućama koje se najviše ističu i u turističkoj djelatnosti, podijeljene su i nagrade Suncokret ruralnog turizma Hrvatske, također za turističku djelatnost u ruralnome prostoru. Inicijator i organizator ovoga projekta je Klub članova Selo, predsjednica kojega Dijana Katica kaže:
– Akcijom Suncokret ruralnog turizma promoviraju se tradicijski sadržaji, povezuju se najznačajniji projekti, proizvođači, događaji i zanimljivosti iz ruralnog prostora, te se, uz očuvanje izvornosti, stvaraju novi proizvodi ruralnog turizma. Proizvodi i usluge u segmentu ruralnog turizma predstavljaju turističku ponudu koja zasigurno obogaćuje hrvatsko turističko tržište te pridonosi razvoju regijske turističke destinacije. U projekt su uključeni poduzetnici, obrtnici, OPG-i, zadruge, udruge iz cijele Hrvatske kao i jedinice područne i lokalne samouprave.
Suncokret hrvatskog turizma – dobitnici
Na ovogodišnji natječaj za odličje Suncokret ruralnog turizma Hrvatske stiglo je ukupno 120 prijava. Osam prijava za ruralni turizam došlo je na Natječaj Hrvatske gospodarske komore Turistički cvijet – Kvaliteta za Hrvatsku u kategorijama Obiteljski smještaj i Okusi Hrvatsku. Budući da se radi o ruralnom turizmu, Klub članova Selo preuzeo je navedene prijave te ih obradio i ocijenio kao i sve ostale. Strukovni žiri u sastavu Stjepan Cukor, Dubravka Davidović, Duško Gregurek, Dijana Katica, Lidija Mišćin i Spomenka Saraga te s predsjednikom Eduardom Kušenom odlučivao je o dodjeli zlatnih, srebrnih, i brončanih plaketa te posebnih priznanja.
Evo i tko su dobitnici zlatnih i srebrnih plaketa po kategorijama
Turistička seljačka obiteljska gospodarstva: 1. mjesto, zlatna povelja: SEOSKI TURIZAM RAKIĆ / Katica i Boško Rakić / Čabraji, Grad Križevci, Koprivničko-križevačka županija; 2. mjesto, srebrna povelja: IVICA I MARICA – OPG NADA PILJIĆ / Nada i Marko Piljić / Karanac, Općina Kneževi vinogradi, Osječko-baranjska županija
Poduzetnici u ruralnom turizmu: 1. mjesto, zlatna povelja: ETNO SELO ZAGORA / Andrija Polić / Stella Mediteranea d.o.o., Općina Klis, Splitsko-dalmatinska županija; 2.mjesto, srebrna povelja: IZLETIŠTE KORABLJA TIŠINIĆ / Božo Tišinić / AIA obrt, Grad Petrinja, Sisačko-moslavačka županija
Ruralno-turističke manifestacije: 1. mjesto, zlatna povelja: PICOKIJADA / Mario Fuček / TZ grada Đurđevca, Grad Đurđevac, Koprivničko-križevačka županija; 2. mjesto, srebrna povelja: KAJ SU JELI NAŠI STARI / Ana Bakar / TZ grada Vrbovca, Grad Vrbovec, Zagrebačka županija
Ruralno-turistički projekti: 1. mjesto, zlatna povelja: CESTA ZLATNE NITI / Mirko Bačić / TZ grada Županje, Grad Županja, Vukovarsko-srijemska županija; 2. mjesto, srebrna povelja: GORNJE MEĐIMURJE / Rudi Grula / TZ Međimurske županije, Grad Čakovec, Međimurska županija. ■
MIRNI i NEMIRNI, i MACERIRANI JUBILARNI TOMCI – S vinom se bave dugo, dugo, dugo, vinogradarstvo i proizvodnja Bakhova nektara obiteljska je tradicija. Moderni pristup nastupa krajem osamdesetih godina, konkretno 1988. kad po prvi put buteljiraju vino, bio je to crveni veltlinac, kojega više ne izdvajaju, a napunjeno je 12 boca. Nije dugo trebalo za drugi skok s dodanom vrijednosti: 1991. Tomci s Plešivice startaju s pjenušcima. A 2007. kreću, kao jedni od prvih u Hrvatskoj, s amforom i s dugim maceracijama bijelih sorata. Zatim, možda i kao prvi u svijetu, 2010. upuštaju se i u proizvodnju pjenušca od baznoga vina dobivenog polugodišnjom maceracijom u amfori! Lani kad su posjetili glasovite francuske šampanjere, među njima i famoznu kuću Jacques Selosse, pjenušcem Amfora zarazili su ih i dali im inspiraciju za nešto novo, priča se da kuće Vouette et Sorbée i Larmandier Bérnier već imaju, pokusno, po jednu amforu!…
I sad, gle kako se posložilo: ove, 2015. godine Tomcima je okruglo pet godina otkako su debitirali s pjenušcem Amfora brut nature, sljedeće 2016. slavit će jubilej od 25 godina bavljenja mjehurićima! Godinu poslije, dakle 2017. imat će jubilarnu 10. godišnjicu rada s amforom, a onda, 2018. – tri desetljeća od prvog flaširanja! Jubilej u svakoj od četiri godine zaredom!…
Zvonimir i Tomislav Tomac: hrvatski kraljevi narančastog vina i pjenušca
Unatrag koju godinu kuća Tomac, proizvođačku kičmu koje čine Zvonimir i njegov sin Tomislav, razvija se intenzivno prvenstveno u pravcu pjenušavoga vina koje na tržištu odlično prolazi – sada godišnje na šampanjizaciju napuni se oko 40.000 butelja. Iz berbe 2014. koja nije bila osobita za mirno vino svo su grožđe osim Rizlinga rajnskog usmjerili prema pjenušcu. S obzirom da im je u rod došlo dosta više Pinota crnoga, njihov rosé iz 2014. sastavljen je od 90 posto crnog pinota i 10 posto chardonnaya. Pokazuje se već vrlo dobro no i traži još vremena… Osim po pjenušcima, Tomci su i visoko prepoznatljivi i cijenjeni po kapljici iz amfore, kategoriji koja što se s obzirom na (hrvatsko) tržište i aktualni hrvatski standard prodaje znatno sporije ali ipak ide, kako i poslovica veli: pomalo ali sigurno. Potražnja je međutim za Amforama od Tomčevih, koji su se nekoliko puta predstavili na međunarodnim festivalima narančastih vina u Izoli i u Beču, u inozemstvu – Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj.
Tomac Amfore – vertikala
Što se tiče samoga vina, zabrinutosti zbog stanovite usporenosti plasmana Amfore ne bi trebalo biti jer riječ je o kapljici koja kroz vrijeme može dugo izdržati u dobroj kondiciji i pritom se i razvijati. Pokazalo se to nedavno kad su Tomci kod sebe u kušaonici priredili vrlo zanimljivu vertikalu svojih vina proizvedenih uz polugodišnju maceraciju u amfori i potom duže – za mirna gotovo trogodišnje dozrijevanje u velikim hrastovim bačvama: Amfora 2010 brut nature, Amfora rajnski rizling 2011, Amfora rajnski rizling 2009, Amfora chardonnay & tradicijske sorte s Plešivice 2008 i Amfora Chardonnay & tradicijske sorte 2007. Inače, macerirano vino 2012. godine – riječ je samo o rajnskom rizlingu – Tomci će u butelju puniti na proljeće 2016.
Od 2012. godine Tomci su i s crnim pinotom u amfori, međutim maceracija s vrenjem kod crnjaka ne traje tako dugo kao kod bijelih – nekih 3,5 do četiri tjedna, naime ostavi li se crno grožđe duže na maceraciji s vrenjem i na malolaktičnoj fermentaciji, tada vino malo izgubi na boji. ■
JAKOB-BOMBA! – Poslije kiše dolazi sunce, kaže stara poslovica. Zdravko Ilija Jakobović, Slavonac sa 6,5 hektara vinograda na oko 300 metara nadmorske visine u području Brodskog Stupnika a s butiknim podrumom na brijegu u Šestinama u Zagrebu, nakon razočaranja s 2014. iz koje nije svojeg crnog Jakoba pustio na tržište pod klasičnom tamno-crvenom etiketom nego, da upozori na razliku, pod plavom etiketom, sada nakon berbe 2015. sretno trlja rukama: zaista mnogo obećavaju njegovi merlot, cabernet franc i cabernet sauvignon, zasad još u posudama svaki za sebe a predviđeni da u neko dogledno vrijeme, kad budu spremni, završe kao ménage à trois u curvéeu Jakob. Oduševio je i syrah, koji ostaje samostalan kao vino. Novost kod Jakobovića je od ove godine bijelo vino: od prijatelja Mladena Sibera, zubara u mirovini koji se bavi uzgojem grožđa na desetak hektara pored Dunava, u Erdutu, kupio je grožđe Sauvignona bijeloga i od njega će moći ponuditi vino u dvije varijante – jedno vrlo ozbiljno, rađeno uz maceraciju preko noći, a drugo lepršavije ali ne i jednostavno i nipošto banalno, rađeno bez maceracije a namijenjeno konzumaciji za osvježenje prvenstveno u ljeto. Planovi Jakobovića, čiji Jakob 2012 s vremenom postaje još bolji – uostalom osvojio je zlatnu medalju na prvom ocjenjivanju Vina Croatia krajem studenoga 2015., a na rang listi od 203 vina dana na ocjenu na 13. je mjestu – veliki su: bijeli pjenušac šampanjskom metodom, te destilati, konkretno stari vinjak!
Predbožićno kod Jakoba
Zdravko Jakobović ima podlogu za takve ambicije: uz to što posjeduje kvalitetnu sirovinu osigurao je sebi i vrsnu kućnu enologinju Ivonu Đipalo – koja sa svojim suprugom, također enologom Slavenom Jeličićem stanuje u njegovoj obiteljskoj kući gdje je i podrum, dakle – njeno radno mjesto! Ivona, iz zagrebačke eno-konzultantske kuće Vinolab, drži na brizi dva čeda – nedavno rođenog sinčića Tonija i Jakobovićevog Jakoba. Dvije – kud ćeš veće ljubavi!
Sretan Božić! Čestitka DIAM-a, kuće čepova s kojima nemate problema s čepom!
U predblagdanskoj atmosferi Jakobović je primio grupicu zagrebačkh prijatelja – ugostitelja i sommeliera, na kušanje novih mladih vina: Sinišu Lasana, prvaka u sommelijerstvu za kontinentaklnu Hrvatsku i drugoplasiranoga na nedavnom nacionalnom prvenstvu sommeliera Hrvatske, kojemu u čast toči svoj Jakob iz 2009, zatim Borisa Orašanina Zubu i Krešimira Šesnića iz restorana Trilogija, Momu Kovačevića, te vinoljupca Vatroslava Nabršniga. ■
TERROIRIZAM i TURIZAM – U okolnostima kad, s krajem godine, očekujemo rekordni priljev novaca od turizma te kad u Zagrebu kao najpoželjniem turističkom odredištu u vrijeme Adventa očekujemo i goste koji vjerojatno i nisu bili ukalkulirani u prethodna predviđanja o turističkom prometu u 2015., te u pretprazničnoj atmosferi ali i zabrinuti lošim vibracijama zbog pojačane terorističke aktivnosti u Europi, u Novinarskome domu održan je skup na temu Terorizam i turizam te turističko novinarstvo. Nakon izlaganja Vlatka Cvrtile te Sande Čorak s Instituta za turizam Hrvatske podijeljene su godišnje nagrade Marko Polo za najbolje turističke reportaže u 2015, a dobitnici su Matej Perkov za knjigu Planinarenje je način izražavanja, Darko Halapija za reportaže o Velebitu objavljene na HTV-u, i Marina Kelava za reportažu Kroz Zagoru, Hercegovinu i uz obalu Jadrana.
Finale je događanja: božićna zakuska sa specifičnim hrvatskim specijalitetima i vinima (u žiži su bili članovi udruge Tradicija Hrvatskog zagorja – restoran Sermage chefa Ivana Đurkina Benkotića iz Začretja, Zebrano mlinci Matije Gulija, Tri užitka s domaćim slasticama Štefice Gulija iz okolice Bedekovčine, te Vina Belje), dakle nešto što se uklapa u razmišljanja da bi bilo dobro, možda pred Uskrs kad je po običaju također svečano ozračje, organizirati i skup i na temu – TerRoIrizam i turizam.
Terroir kao pojam što obuhvaća poljoprivredni položaj, tlo, klimu i mikroklimu, (lokalne) sorte, odnosno pasmine, te (pedantnog) čovjeka koji u realizaciji proizvoda, usluge i ponude maksimalno moguće vodi računa o eko-pristupu i lokalnoj tradiciji u eno-gastronomiji, vrlo je važan jer daje proizvod s dodanom vrijednosti, originalan i ponešto drukčiji od drugih u istorodnoj kategoriji, te samim time pruža šansu za bolji plasman i samoga sebe i, kroz turizam, i teritorija na kojem se proizvod rađa. ■
KUTJEVO: HVALA BOGU! – Hvala Bogu, konačno je sređeno: Kutjevo je nakon godina i godina stvarno zasjalo: pogledajte legendarni dvorac koji se od žabe pretvorio u princa!
Dvorac u Kutjevu: žaba se pretvorila u princa!
Pored dvorca su krasna crkvica, podrum Kutjeva d.d., u blizini Trg Graševine, proizvođači vina u mjestu i u bližoj okolici, kakvoća vina porasla je. Vrijeme je za OZBILJNO razmišljanje i KONKRETNE akcije vezano uz razvoj turizma (sadržaji – veći broj dobro organiziranih i tržišno usmjerenih manifestacija kroz godinu, smještaj, unaprjeđenje gastronomske ponude do rafiniranijeg stupnja, bez čega nema dolazaka imućnijih posjetitelja…) ■
NOVI MOGUĆI SNAŽNI ADUT: ADVENT u ZAGREBU! – Ono što sam nedavno objavio na svom blogu www.suhiucasi.wordpress.com i, prije toga, na Facebooku dobilo je i međunarodnu pohvalu: Zagreb je, primio sam obavijest od Turističke zajednice Grada Zagreba i čuo preko Hrvatskog Radija, na Radio Sljemenu, postao najpoželjniji europski grad za posjet u predbožićno vrijeme! Bravo!
Svi u beli Zagreb-grad! Pa, da, evo: u drugoj polovici prosinca u Zagreb je stigao i – milijunti gost!
Zagreb je tu titulu najpoželjnijega izborio vrlo uvjerljivo u konkurenciji 20 gradova Europe, npr, Bruxellesa, Beča, Londona, Salzburga, Berlina… U glasanje, koje s ciljem promidžbe kulture i turizma u Europi priređuje europska organizacija Best European Destination sa sjedištem u Bruxellesu, uključile su se 101.703 osobe iz 167 zemalja, a glavni grad Lijepe naše ulovio je 29.901 glasova, dakle trećinu!! Na drugo mjesto top-liste plasirao se Strassbourg, a na treće Aachen. Rang lista 10 najpoželjnijih gradova dostupna je na http://www.europeanbestdestinations.com/christmas-markets/ , kaže Darja Juzbašić iz TZGZ.
Na temelju ovoga priznanja logično očekivao se osjetno značajniji priljev turista u Hrvatsku – i to na lokaciju koja nije na moru te u vrijeme koje nije za sunčanje i kupanje! To bi trebalo dovoljno govoriti o turističkim kretanjima danas.
Središte Metropole uistinu je bilo, prigodno, lijepo uređeno. Zasigurno je trošak za to uređenje veći od onoga u prijašnjim godinama. Ali, kaže stara narodna: Ako ne siješ, nećeš ni žeti. Možda bi vrijedilo i malo proširiti: Ne siješ li dovoljno, i dovoljno kvalitetno, nema šanse za bogatiju žetvu.
Vidjet ćemo još što će se i u kojoj mjeri ostvariti od prognoza na temelju ove titule, no oklijevanje bez razmišljanja za dalje bolje, i bez promptnog poduzimanja drugih koraka nije uputno. Nogometnim žargonom rečeno: Ne čekati loptu, nego ići na loptu! Advent je samo jednom u godini, u prosincu, a mi, i ne samo u Zagrebu, imamo i kroz svih 12 mjeseci razne zanimljive odnosno potencijalno šire zanimljive zabavne sadržaje što mogu biti snažan magnet za turiste, primjerice to su sportska natjecanja, 
posebice nogomet, košarka, pa koncerti… Djelatnicima u sportu i glazbenicima odnosno organizatorima muzičkih priredbi kao i onima u turizmu ali i onima u gradskim strukturama (nužno je interprofesionalno djelovanje, a riječ je ne samo o Zagrebu nego svakako i o Rijeci, Splitu, Osijeku…) valja dobro razmisliti što i kako, pa onda donijeti plan s vizijom i na trasparentnoj osnovi. Domaći sportaši se imaju pobrinuti za bolje igre u svojim klubovima kako bi osigurali dolazak ovamo boljih do i glasovitih vanjskih klubova s globalnim zvijezdama, koncertni menedžeri trebaju dovući ovamo što više prvih glazbenih imena, i onda kroz reklamu i vani, u susjednim zemljama, privući posjetitelje ne samo iz domaće okolice nego i iz inozemstva. Gradske strukture i turistički sektor svakako treba dati svoj odgovarajući doprinos
Za velike face iz sporta osobno, pogotovu za one iza kulisa, bit će u prvom naletu svakako nešto manje para nego što je bilo do sada, međutim riječ je i dalje popriličnim svotama, k tome i na mogućem dugoročnom izvoru. Bitno je ne da profitiraju pojedinci nego da u znatnoj mjeri profitira društvena zajednica, dakle svi mi. ■
Reakcije: Na ovaj tekst u kraćoj verziji objavljen na Facebooku stigla je sljedeća reakcija: Dragi prijatelju žao mi je kad vidim da si se ti kao ipak čovjek od iskustva uhvatio u ovu klopku portalskih izglasavanja. Samo detalji: 167 zemalja, a 100.000 glasova za sve sudionike, nije li to malo smiješno?! Koji je profil ljudi koji glasuju? Jesi li uopće ikad prije čuo za taj portal? Jesli li vidio da je neki svjetski elektronički medij, osim HRT-a, uopće to spomenuo kao vijest. Pa, ne mogu vjerovati da ne znaš da se i na Facebooku glasovi like mogu kupiti marketinški i potpuno legalno. Budimo ozbiljni! I ja volim ovaj naš grad, ali ovo je naprosto nešto što su određeni ljudi iskoristili za svoj PR, a sve kako bi prikrili svoju opću nesposobnost. I još, na kraj: povezanost sporta i turizma je socijalistička floskula. Sport je danas više ili manje uspješan biznis, ima svoje sponzore koji u njemu vide ovakav ili onakav interes. Kod nas se se on još veže uz turizam samo zato kako bi pojedinci na praktičan način iskamčivali novac za svoj džep… ■
VINOGRADARSKI POLIPTIH – Nova knjiga prof. dr. Nikole Miroševića, svojedobno čelnika Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta i stručnjaka za vinogradarstvo: Vinogradarski poliptih. Riječ je o zbiru uvodnika iz monografija iz ciklusa Najbolja hrvatskla vina te prikazima iz kataloga izložbi, kao i članci iz rubrike Riječ urednika objavljeni u nekadašnjem strukovnom časopisu Vinski krug. Knjiga s tvrdim koricama i s lijepim ilustracijama broji nešto više od 170 stranica. Autor slika je samobrski umjetnik fotografije Mario Hlača. ■
Vinska kraljica Zagrebačke županije
Lucija Šember
NJENO VELIČANSTVO LUCIJA ŠEMBER! – Kad nismo imali vladu, dobili smo kraljicu! To je Lucija Šember iz Donjih Pavlovčana kod Jastrebarskoga. Istina, kraljica je vinska, i samo Zagrebačke županije! A mogla je to postati i brže – i taj je izbor trajao, i trajao…. a mogla bi to možda ona biti i šire, na nacionalnoj razini. Ako se Hrvati slože, a to je teško do, valjda, i neizvedivo…
Nova kraljica Zagrebačke županije Lucija Šember iz vinogradarsko-vinarske je obitelji koja se u posljednje vrijeme sve jače ističe pjenušcem i narančastiom vinom. Bitno je spomenuti da je studentica druge godine Ekonomskog fakulteta. Lucijina prva pratilja je Valentina Trcak iz Svetog Ivana Zeline, studentica Agronomskog fakulteta, dok je druga pratilja, također Lucija, ali Fabek i iz Samobora, studentica također Ekonomskog fakulteta.
Je li znakovito to što je nova vinska kraljica Lucija (na slici s mamom Ivankom i tatom Zdenkom u obiteljskom podrumu) i što je proglašena i ustoličena nekoliko dana prije svojega imendana, praznika svete Lucije – zaštitnice slijepih? Uz one koji imaju problema s očima postoje i brojni drugi koji trebaju pomoć i zaštitu – oni koji i unatoč zdravim očima ne vide…
Vinska kraljica Lucija Šember s ponosnima mamom Ivankom i tatom Zdenkom
Inače, Kraljica Majka Ivanka i tata Zdenko raskošno su proslavili krunidbu kćeri sa sjajnim proizvodima domaćeg kolinja i sa specijalnom selekcijom vina u pratnji svakog slijeda: nakon aperitiva Šember Rosé brut slijedili su Rajnski rizling 2011 maceriran 25 dana I dugo dozrjevan u bačvi, zatim Chardonnay 2009 koji je kratko maceriran, pa Chardonnay 2004 sur lie (sjajan!), Bijeli pinto (pinot) 2002 sur lie, pa pola godine macerirani i potom tri godine u bačvi dozrijevani i godinu dana u boci odležani Qvevri 2011, potom Crni pinot 2007 i na kraju, uz izvrsnu savijaču od jabuke – pjenušavi Šember 2005 bijeli brut (Chardonnay, Graševina, Plavec žuti) degoržiran pred nama i poslužen, ispravno, kao brut nature, znači bez ekspedicijskog likera… ■
Enologinja i BMW!
ZAGORCI, ŠAMPIONSKI: BRUT & WHITE! – Zagorski šampioni: Jasminka Šaško i Vuglec-breg brut, kuće Vuglec-breg ponad Krapinskih Toplica. Prvakinja s pjenušcem na nedavnom prvom nacionalnom ocjenjivanju Vina Croatia: Vuglec-breg brut, i BMW white!… Kaže JaŠminka: Šampion za šampionku! ■
Marko i Franci Šekoranja
COCA i ĆEVAP – Coca i ćevap po slovenski, Marko i Franci Šekoranja iz Gostilne Šekoranja na Bizeljskome kod našeg Klanjca.
Bizeljsko: Slani kolač od heljde
Za one koji vole lokalno i vrlo okusno preporučujem na Bizeljskom kušati odličan, kako ga nazivaju, kolač od heljde (po slovenski: hajdine) i svježeg sira. Mada je izrezan na kocke, dakle netipično za orahnjaču, malo podsjeća na nju, i to onu bogatiju, s puno smeđega a s manje žutoga, međutim ne samo da nije riječ o orahnjači nego nije ni o slatkome. Kolač s heljdom je slan i izvrsno prija uz čašicu dobroga vina. Obožavate li orahnjaču, uvijek ostaje vremena za zasladu – nakon slanoga i tekućega!… ■
Pijani sir
I SIR PIJE – SVE DO PRED BOŽIĆ… – Imbriagon, riječ iz talijanskog dijalekta, znači pijanac. U ovome slučaju riječ je o sir,. koji po dva mjeseca, od berbe i čim se grožđe ispreša, neprekidno pije, i izvana postaje sve crveniji kao i lice osobe koja voli dudu, ali za razliku od te osobe koja voli dudu on – nema problema s jetrom!… Taj sir koji dozrijeva uronjen u trop inače jako je praktičan za vrlo nestrpljive pilce koji ipak vode barem malo računa o tome da je prije pića dobro nešto pojesti: već dok ga se jede ponešto i od vina uđe kroz usta… ■
NESTRPLJENJE u AGROLAGUNI – U porečkoj Agrolaguni, koja gospodari s 585 hektara vlastitih vinograda, doista su nestrpljivi: već krajem studenoga/početkom prosinca izašli su s malvazijom iz 2015., i osjetili su potrebu i da je i posebno prezentiraju i u Zagrebu, u uglednom restoranu. Pitam čemu žurba, nije li to silovanje vina, odgovor je bio da su stara vina prodana i da se nije smjelo tržište ostaviti bez bazne malvazije. Eto, lijepo je čuti da je plasman dobar!
Miroslav Latal
Miroslav Latal, direktor proizvodnje, oduševljen je berbom 2015 i kvalitativno i količinski. Napominje da je cvatnja prošla odlično, da suše nije bilo, oborine u 2015. jako dobro raspoređene, grožđe je dozrijevalo vrlo ujednačeno, danju je bilo vrlo toplo a noću svježe, što je dobro. Sladora u grožđu nakupilo se u pravoj mjeri, kiseline su ostale dobre, s ne puno jabučne.
Latal će se rado pohvaliti da su crne sorte pa i one što kasnije dozrjevaju ušle u podrum u izvrsnome stanju i da se od njih iz 2015. mogu očekivati špice. Latal posebno hvali Cabernet franc, koji ne uspijeva svuda i u svakoj godini tako dobro kao drugi obojeni kultivari.
Agrolaguna je,čujem, imala i jako dobru berbu maslina. ■
DREAM TEAM: FERAVINO NOVIM PUTEVIMA – Građevinar Ivan Ergović, čelnik NEXE grupacije i, od 1996. kad je preuzeo feričanačko Feravino, uključen i u vinski sektor, odlučio je na vinskoj pozornici krenuti novim putevima. Kaže da želi uložiti i još veći napor u razvoj Feravina i u postizanje još bolje kakvoće kapljice. Odlučio je da svom višegodišnjem eno-konzultantu Miodragu Hruškaru iz zagrebačke eno-savjetničke kuće Eno-expert pridoda kao pomoć slovenskog proizvođača vina Matjaža Lemuta, koji u Vipavskom vinogorju ima posjed Tilia. Na velikoj gotovo cjelonoćnoj predbožićnoj, mogli bismo upotrijebiti riječ svadbenoj večeri u zagrebačkom restoranu Jarunski dvori Ergović je brojnim svojim uzvanicima objasnio nove vjetrove…
Ivan Ergović (u sredini), s enolozima Matjažem Lemutom (lijevo) i Miodragom Hruškarom
Lemut, koji kaže da dobro poznaje hrvatsku vinsku scenu i da već oko 20 godina za slovenske sommelijere drži edukacijske tečajeve na temu hrvatskoga vina, te koji je eno-konzultant i na tlu hrvatske Istre, konkretno npr. kod maslinara i uljara Klaudija Ipše (navodno ima oko tri hektara pod trsjem!), nastupio je u Feravinu u berbi 2015. i dirigirao proizvodnju mladog vina od Frankovke. Valja reći da je Feravino s tim mladim punim vinom lijepe tamne rubinske boje i s dosta voćnosti i svježine u kategoriji nouveau primeur dobilo uistinu konja za utrku! Lemutova su razmišljanja da bi Feravino, koje posjeduje 160 hektara vinograda od čega je 60 posto zasađeno Graševinom a među crnim kultivarima vrlo veliki je postotak Frankovke, trebalo glavni naglasak staviti na proizvodnju upravo Graševine i Frankovke, i to ne samo zato jer njih ima količinski najviše nego i zato što su one pečat Slavonije i, naročito Frankovka, feričanačkoga kraja.
Marijan Knežević
Lemut, koji je Ergovću prezentirao svoje viđenje o tome kako doći do vina ekstra kvalitete, ukratko mi je kazao da smatra da bi, kao osnovno i za početak, trebalo u vinogradu za špice još malo smanjiti prinose po trsu, te da bi u podrumu trebalo imati ne velike posude kao sada, nego mnogo manjih tako da se parcele mogu vinificirati svaka posebno pa da se i vina drže posebno, što daje bolju mogućnosti da se poslije, pri kupažiranju, dobije zaista najbolje od najboljega… Matjaž se nada da će investicije u opremu pratiti njegova razmišljanja o proizvodnji…
Tu međutim stvar ne staje! Evo, kao najnovije: Feravinu je upravo pristupio Marijan Knežević, donedavna glavni enolog Vina Belje… Neki kažu: u Feravinu Dream team! Ostaje da se vidi kako će naprijed tri tenora i koliko je ovdje moguća – tripartitna vlada… ■
Ivana Puhelek Purek
KRALJEVINA i PJENUŠCI – Mlada zelinska enologinja i proizvođačica vina Ivana Puhelek Purek, inače uposlena u Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, istrajava u poslanju što ga je sebi zadala: afirmirati Kraljevinu i zelinskome vinskome kraju podebljati sjaj vrlo ozbiljnim visokokvalitetnim pjenušcima rađenim klasičnom metodom.
Baš radi toga da vidi nove stvari i nešto nauči vezano uz pjenušce posjetila je nedavno Champagneu gdje je imala prilike o mnogo čemu konzultirati se s enologom tamošnjeg Enološkog instituta Champagne Pierreom-Yvesom Bourneriasom. U Champagnei je bio značajan sajam opreme za šampanjerije, a organizirana je i degustacija pjenušaca iz cijeloga svijeta na kojoj su sa svojim uradcima uz nju i Zelinčanina Željka Kosa sudjelovali i hrvatski vinari-pjenušari Tomac, Šember, od Slovenaca bio je Janez Istenič.
U Champagnei, s enologom Pierreom-Yvesom Bourneriasom: proizvođači vina iz Zeline Ivana i Kruno Puhelek te Željko i Anita Kos, i s Plešivice Tomislav i Martina Tomac i Zdenko i Ivanka Šember
Ivana, koja od Kraljevine već neko vrijeme uspješno proizvodi pjenušac Kraljica i koja je upravo izašla s berbom 2013., razmišlja o tome da za koju godinu predstavi još jednu svoju pjenušavu etiketu – dobivenu od baznoga vina što bi bilo mješavina kraljevine i neke internacionalne sorte, u prvome redu u obzir, veli, dolazi Pinot crni, kojega će, čini se, saditi sljedećeg proljeća, kako bi ga mogli koristiti, vinificiranoga na bijelo odnosno ružičasto, ne samo za pjenušac nego manjim dijelom i za mirno vino. Taj cuvée Pureki bi puno duže držali na kvascu od ovog svog sada postojećeg pjenušca Kraljica od Kraljevine… ■
Prvenstvo sommeliera Hrvatske
Šampion Filip Savić (u sredini), sa Sinišom Lasanom i Ivanom Jugom
TRIO NAJBOLJIH – Evo, uz slavljeničke pjenušce, šampiona s nedavno održanog državnog prvenstva u sommelierstvu: prvak je Filip Savić (u sredini) iz Istre, koji je kako čujem nakon osvojenog naslova odmah u kompeksu Maistra dobio – valjda i adekvatno konkretno popraćeno! – promaknuće u glavnog sommeliera kuće, tu su drugoplasirani Zagrepčanin Siniša Lasan (na slici je desno) na privremenom proljetno-ljetno-jesenskom radu u Dubrovniku, i trećeplasirani Ivan Jug iz zagrebačkog Bistroa Apetit. Što se iščitava iz proglašenja ove najbolje trojke? Istra nije više suvereno nadmoćna u sommelijerstvu, Zagreb steže obruč… ■
BADNJAK PRIJE BADNJAKA – Kakve li navalne petorke, s francuskim centarforom! Lijepo je kad postoji odličan uvod u ono nešto fino što će biti ili u ono što se očekuje da bude za praznike krajem godine na koje se misli s osobitim veseljem. A taj uvod zbio se nedavno u zagrebačkom hotelu Esplanade gdje je jedan od, kažu, najcjenjenijih chefova iz Francuske – Xavier Mathieu iz Provence, direktor cijenjenog restorana-hotela Relais & Châteaux Le Phébus & SPA Carita, dobitnika prestižne nagrade francuske gastronomije, nositelj Michelinove zvjezdice, stvorio za stolom atmosferu Badnjaka – prije Badnjaka! Na radionici održanoj i za grupu hrvatskih kuhara – bili su tu Marijo Čepek, Ante Udovičić, Mario Mihelj, Ivan Tomašević i drugi – naš bakalar svakobadnjački Mathieu je prezentirao u sasvim drugome svjetlu od onoga na koje smo navikli… Valja svakako reći da mu je u radu pomagala Esplanadina chefica Ana Grgić.
Bilo je tu neodoljivih okusa poput avokada s mesom rakovice, agrumima te kremom i prahom od cvjetače, brandade od bakalara sa školjkama sv. Jakova, verbenom i šafranom, potom slasne janjeće plećke u kori od kumina s topljenim krumpirom na maslinovom ulju te primamljivog hrskavog kolača od čokolade s malinama i slatkom paprikom.
Za prikladnu tekuću pratnju jelima chefa Xaviera Mathieua pobrinula se vinska kuća MIVA, sa šampanjcima Veuve Clicquot i Ruinart.
Nije bilo šanse da doma izvedem ni približno ovo što je priuštio chef Xavier. Ne samo zato što je on veliki chef. nego i stoga što se dobar dio namirnica uporijebljenih na Xavierovoj radionici nudi ne po socijalnim nego po totalno asocijalnim svotama. Već samo bakalar koji je koristio daleko je – kakvoćom, ali svakako i cijenom – od onoga na koji potkraj godine nailazimo u našim prodavaonicama… O šampanjcima da i ne govorim…
Inače, u sklopu svog boravka u Zagrebu, a uz potporu Francuskog instituta u Hrvatskoj, etablirani francuski chef održao je i edukativnu kulinarsku radionicu za srednjoškolce u Ugostiteljsko-turističkom učilištu u Novom Zagrebu. ■
Mousse od gusje jetre
ESPLANADINIH PRVIH 90: DOŽIVJETI BAREM STOTKU – Zagrebački hotel Esplanade, svojedobno obvezno odmorište putnika čuvenog vlaka Orient-Express što je vozio od Pariza preko Venecije i Zagreba do Istambula, ove 2015. godine obilježavao je 90. obljetnicu postojanja i uspješnog rada. Očekivao sam, istina, da će to obilježavanje biti jače, uočljivije, jer doživljena starost to je zavrijedila.
Školjke sv. Jakova, škampi i hrskavi kadaif
Juneći obraz na kremi od celera
Mislio sam da će se organizirati događanja npr. u stilu da Esplanadini sommelieri goste dočekuju u uniformi recimo konduktera Orient-Expressa i da ih iz hotelskog predvorja (kao da je to željeznička stanica) odvode u prigodno dekorirane hotelske salone Paris, Venecija, Istambul, u kojima bi se služili hrana (chefica Ana Grgić u više je navrata, pa i ovih predblagdanskih dana / mousse od gusje jetre, školjke sv. Jakoba sa škampima, kremom od citrusa i hrskavim kadaifom, dugo pirjani juneći obraz s kremom od celera i s prženim gljivama shitake, pečene jabuke s orasima/ pokazala da je dorasla biti na čelu kuharske ekipe za takav projekt) i pića tipični za Francusku, Italiju, Tursku, no – možda je tako nešto ostavljeno za pravu veliku okruglu godišnjicu, kad hotel doživi stotku. ■
VANZEMALJCI u ESPLANADI? – Moglo ih se nedavno vidjeti u restoranu Zinfandel u hotelu Esplanade: ako i jesu vanzemaljci – dama lijevo valjda je čuvena velika dama (La Grande Dame) udovica (veuve) Cliquot iz Champagne – bili su odlično društvo! ■
MENEGHETTI CLASSIC ZA CHATEAU & RELAIS – Istarska odvjetničko-vinska kuća Meneghetti izašla je s novom berbom svojega pjenušca Classic brut (chardonnay, bijeli pinot i oko 30% crni pinot, šampanjska metoda, u prodaji je 6000 butelja i 200 magnuma), iz 2013. i ništa čudno što je promocija bila upravo pred Božić. Meneghetti je najpoznatiji po svom jako dobrome poprilično skupome crnjaku na bazi bordoških sorata nazvanome Red, s crnom etiketom, ali i po Meneghetti bijelome (White), međutim ta kuća ima i vrlo solidnu kapljicu po nižim cijenama od onih za Meneghetti liniju, konkretno od Chardonnaya, Malvazije i Merlota. Ukupna količina vina s kojom danas izlazi je oko 100.000 butelja, pjenušca obično bude do osam tisuća butelja, Meneghetti crnoga između 20.000 i 25.000 boca ovisno o godištu.
Meneghetti: Goran Hanžek…
… i Miroslav Plišo
Prava vijest je, međutim, da Stancija Meneghetti iz Bala kod Rovinja, koja obuhvaća 12 hektara vinograda te mali hotel sa četiri sobe i ekskluzivni restoran sa 25 mjesta, kreće u bitno proširenje ugostiteljsko-turističkoga dijela!
Jedan od partnera – Goran Hanžek (drugi je odvjetnik Miroslav Plišo) najavio je gradnju hotela sa 25 soba i proširenje restorana na 60 do 70 mjesta, obnovu bazena kao i otvaranje welness- fitness & spa centra! Dozvole su dobivene, investicije osigurane, gradnja treba krenuti odmah iza Nove godine, a početak rada novih objekata očekuje se u lipnju ili srpnju 2016. Želja nam je postati lider na području vinskog turizma u regiji, kazao je Hanžek, te istaknuo da je kompleks Meneghetti član lanca ekskluzivnih hotela i restorana Relais & Chateaux, i to od 2013. godine. ■
ZDRAVKO ČOLIĆ i AJVAR – Priznanje za prvo mjesto na ocjenjivanju domaćeg ajvara osvojeno nakon degustacije strukovnog žirija na čelu s poznatim chefom Stevom Karapadžom na svečanosti Martinja 2015 u organizaciji Samoborske udruge vinogradara i vinara napokon je stiglo u ruke dobitnika, a to je – popularni pjevač Zdravko Čolić… ■
SLADOLED SA ZRAKOM, i GELATO NATURA BEZ ZRAKA – Sladoled je nešto sjajno, hranjivo i okusno, zdravo, ali mora biti, dakako, od visokokvalitetnih namirnica s eko-pedigreom i neopterećen sastojcima koji se za njegovu pripremu danas rabe u masovnoj industrijskoj proizvodnji. Iz Krka na otoku Krku došao je u Zagreb na uvjerljiv način pokazati što je to zapravo sladoled vlasnik tvrtke Frigus Vecla Dalibor Jurina. On proizvodi sladoled bez glutena i bez aditiva, s dosta manje šećera nego što su drugi sladoledi, tzv. konvencionalnih proizvođača. Nutricionistkinja Dijana Gluhak uvjerava da Jurina koristi samo namirnice koje su certificirane kao prirodne, tj. ekološki uzgojene. Jurina i Dijana Gluhak kažu da je ovdje riječ zapravo manje o sladoledu, a više o gelatu. Gelato je inače ne samo izraz koji Talijani rabe za pojam sladoleda, nego i nešto više: on označava kvalitativnu kategoriju iznad!
Sudionici u programu: Aleksandar Noršić – sommelier, Silvija Munda – G.E.T., Dijana Gluhak – nutrocionistica, Belizar Miloš – chef, Darija Kovačević – Kutjevo d.d., Dalibor Jurina – krčki sladoledar, te Kristijan Šragalj – voditelj zagrebačke pizzerije Chateau des Jardins
U sladoledu rado uživamo, posebice ljeti, ali – što je to, zapravo, sladoled, i otkuda dolazi?
Sladoled je djelomično ili potpuno zamrznuta slastica koja se sastoji od mlijeka ili mliječnih proizvoda (mlijeko u prahu, ugušćeno mlijeko, vrhnje ili maslac), te nemliječnih sastojaka koji se dodaju u smjesu u svrhu podešavanja boje, mirisa, arome, okusa, konzistencije (šećeri i zaslađivači, stabilizatori i emulgatori, voće, voćne arome, jaja, čokolada…). Sladoled sadrži vodu i – uklopljeni zrak. Uklopljeni zrak služi povećanju volumena sladoleda, k tome on smanjuje osjećaj hladnoće u ustima tijekom konzumiranja sladoleda.
Sladoled se stavlja u promet u zamrznutom stanju, pri najviše -15 °C, i kao takav može se čuvati i do godinu dana. Sladoledi se na tržištu nalaze u brojnim oblicima, okusima i pakiranjima. Vrsta sladoleda mora biti navedena u deklaraciji. Razlikuju se mliječni sladoled, krem sladoled, zamrznuti aromatizirani, te voćni deserti. Mliječni i krem-sladoledi sadrže mlijeko i ne smiju imati biljne proteine ni biljnu mast.
Tehnološki postupak proizvodnje sladoleda može se podjeliti u dvije cjeline. Prva je proizvodnja sladoledne smjese što obuhvaća sastavljanje i miješanje smjese, predgrijavanje, homogenizaciju, pasterizaciju; hlađenje sladoledne smjese na 5°C te zrenje pri toj temperaturi od dva do 24 sata.
Drugi dio čine operacije zamrzavanja, nakon čega sladoledna smjesa postaje sladoled. Operacije zamrzavanja uključuju dodatak aroma i boja, djelomično zamrzavanje (pri oko -5 °C) uz upuhivanje zraka, oblikovanje sladoleda (sladoled na štapiću, u čaši, u kornetu, obiteljsko pakiranje…), duboko zamrzavanje u tunelu (pri oko -20 °C) i pakiranje. Djelomično zamrzavanje sladoleda, i kasnije potpuno zamrzavanje, treba provesti što je moguće brže kako bi kristali leda, koji nastaju tijekom zamrzavanja, bili što manji.
Hranjiva vrijednost sladoleda ovisi o vrijednosti sastojaka od kojih je proizveden, pojedini dodaci (šećer, voće, čokolada, vanilija, jaja …) povećavaju je.
Ne zna se točno kako je nastao sladoled, ali priča o njemu seže, navodno, još u Kinu, u vrijeme 3000 godina prije Krista. Navodno je iz Azije sladoled stigao u Europu zahvaljujući našem Marku Polu. Postoje zapisi kako je, još u vrijeme Perzijskog rata, vojskovođa Aleksandar Veliki svoje trupe osvježavao ohlađenom smjesom leda i šećera. Slatki smrznuti desert radio se u ono drevno vrijeme sa snijegom a i ledom donesenim s vrhova visokih planina i čuvanime u podzemnim tunelima. Egipćani u doba faraona za pripremu sladoleda koristili su uglavnom devino mlijeko, masa se nakon dodavanja kandiranog voća i orašastih plodova smrzavala i zaleđena posluživala kao posebna delicija.
Gelato je talijanska riječ za sladoled a izraz proizlazi iz latinskoga word gelatus, što znači smrznuto. Gelato je sladoled na talijanski način, a to je, objašnjava nutricionistica Dijana Gluhak, nešto drugo od uobičajenog pojma sladoled ili ice cream. Gelato je od mlijeka, vrhnja, šećera, s aromama voća, odnosno orašastog voća. Gelato sadrži relativno malu količinu zraka. Po pravilniku, gelato u Italiji mora sadržavati najmanje 3,5 posto masnoće. Gelato ima više aroma nego ostali smrznuti deserti i bogatiji je i gušći od drugih zamrznutih slastica.
Povijest gelata seže do starog Egipta. Neki tvrde da su europski začeci onoga što danas poznajemo kao gelato na Siciliji. Sicilijanski ribar Francesco Procopio dei Coltelli 1686. je usavršio prvi uređaj za proizvodnju sladoleda. Popularnost sladoleda među širokim masama počela je između 1920. i 1930. godine na sjeveru Italije posebice u gradu Vareseu, gdje je nastala i prva karta sladoleda. Italija je jedina zemlja gdje na tržištu zanatska proizvodnja, sa 55 posto, nadmašuje industrijsku.
Magistrica nutricionizma Diana Gluhak rekla je:
– Gelato je super-sladoled. Ne treba ga zamrzavati na vrlo niskim temperaturama. Kremaste je strukture i znatno veće prehrambene vrijednosti od bilo kakvog drugog sladoleda. Krčki Gelati d’Oro NATURA testirano su bezglutenski proizvodi, a onaj s okusom jagode prikladan je i za vegane. Gelato je jak izvor kalcija i proteina, a ovi Jurinini krčki Gelati d’Oro sadrže i cikoriju, koja je vrlo vrijedan izvor prehrambenih vlakana što povoljno djeluju na probavu. U sladoledu branda Gelati d’Oro Natura nema umjetnih boja, stabilizatora, aroma a niti emulgatora. Ti sladoledi imaju manji udio šećera od uobičajenog sladoleda.
Uz nekoliko vrsta tih krčkih gelata chef Belizar Miloš iz zagrebačkog restorana Agava pripremio je posebne preljeve, a riječ je o redukcijama vina, za neke je rabio još i maslinovo ulje s Korčule i naranču. Evo od kojih sastojaka su spravljeni ti preljevi: Maximo Nero, šećer, crni papar, vanilija u mahuni; Crni Pinot de Gotho, smeđi šećer, cimet, klinčić; Graševina Turković, šećer, zvjezdani anis, crni papar, klinčić; bijeli balzamski ocat i jagode; maslinovo ulje Torkul i naranča; specijalno vino marsala i smokve…
Uz te sladolede sjajno je prijao pjenušac Maximo od Kutjeva d.d. od Graševine, njegova je posebnost to što se za ekspedicijski liker za nj rabi visokopredikatno vino, konkretno kategorija ledena berba, što pjenušcu daje specifičan, posve drukčiji miris i okus.
Krčki Gelato d’Oro Natura može se, navodi sladoledar Jurina, kupiti u prodavaonicama zdrave hrane, a čašica od 120 ml u maloprodaji je oko 15 kuna. ■
JAMES BOND VOLI ŠAMPANJAC i BORDOŠKI CRNJAK – Tajni agent 007 James Bond veliki je gurman, kako na žene tako i na jelo i piće. Uz ljepotice obožava šampanjac Bollinger, a i mirno crno vino glasovite bordoške kuće 
Château Angélus s područja Saint-Emuiliona. U najnovijoj njegovoj pustolovini Spectre koja pali i žari svijetom Bonda, kojega interpretira Daniel Craig, ponovno se vidi s etiketom čuvenog Angélusa! ■
KAD KRAUTHAKER RAKETIRA S – CRNIM PINOTOM! – Raketiraj me nježno, polako… Evo postolja – lansirne rampe – za raketiranje Krauthakerovim crnim pinotom… ■
SuČ-12.2015.
Zagreb Vino.com 2015/ ZA SLJEDEĆE DESETLJEĆE – NOVI IZAZOVI
2015.
Pjenušavo zadovoljan jubilarnim 10. Zagreb Vino.comom: osnivač i direktor prof. Ivan Dropuljić (lijevo), u društvu s Markom Mohorovićem, predstavnikom hotela Esplanade i zaduženim za događanja u hotelu
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
PO MNOGIMA, OVOGODIŠNJA MANIFESTACIJA u ZAGREBAČKOJ ESPLANADI BILA JE NAJBOLJA: NAJVIŠE IZLAGAČA, RAZNOVRSNA i DOBRA PONUDA, ATRAKTIVNE RADIONICE, NAJVIŠE POSJETITELJA. JE LI, S OBZIROM NA PROSTORNU OGRANIČENOST HOTELA, JUBILARNA 10. PRIREDBA OVIME i DOSEGNULA SAM VRH i – KAKO ĆE NASTAVITI DALJE?
Kraj studenoga u nas je u neko prijašnje, i ne tako davno vrijeme bio izrazito u znaku Dana Republike, ne samo zbog praznika nego i, s obzirom na zimsko razdoblje i na dva neradna dana, i u znaku selskog kolinja. Unatrag nekoliko godina otkako Dan Republike obilježavamo u drugome terminu i otkako zima u te dane više ne stišće onako kao prije nekoliko desetljeća pa su u kolinja pomaknuta, kraj studenoga ovdje je u znaku međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com.
Otvorenje Zagreb Vino.coma 2015 obilježila je dodjela priznanja prvog nacionalnog ocjenjivanja Vina Croatia. Mr. Franjo Francem kao predsjednik ocjenjivanja dodjeljuje dva šampionska trofeja Veri Zimi, glavnoj enologinji Iločkih podruma
Ovaj najnoviji, 10. po redu, kako i priliči jubileju, ostao je – barem kako sam ga ja doživio ali i po reakcijama više izlagača te posjetitelja s kojima sam popričao – zapamćen kao – s obzirom na broj izlagača, broj publike ali i raznovrsnost i kvalitetu ponude, atraktivnost radionica, jedan od najboljih do sada. Službenih podataka nakon priredbe o broju izlagača i o posjetu nije bilo, ali dojam je da je izlagača bilo nešto više nego prijašnjih godina, kada ih je već bilo prepuno, a i da je posjetitelja bilo dosta više, naime dok se u prijašnjim izdanjima manifestacije u prvome dijelu poslijepodneva u dvoranama još i moglo disati, ove godine već od otvorenja i početka radnog vremena svjedočili smo velikoj gužvi.
_______________________________
Radionice
NEŠTO DRUKČIJE – Vrlo interesantna i silno – s pravom! – posjećena radionica bila je Nešto novo, u režiji Vlade i Martine Krauthaker, uz moderiranje Saše Špiranca. Na žalost, zbog kašnjenja prethodnih radionica što se odrazilo i na kasnji početak ove, i zbog ograničenoga vremena, završena je i prije nego što se moglo čuti odgovore na brojna postavljena zanimljiva pitanja nazočnih.
Krauthakeri su prezentirali vina koja nastaju u njihovoj pokusnoj proizvodnji, zasad do količine od oko 1000 litara, i ne nalaze se u prometu na redovnom širem tržištu, ali se neka mogu kupiti kod Krauthakerovih u podrumu.
Krauthaker, sklon istraživanju, u svom pokusnom nasadu ima čak 39 različitih sorata, među njima npr. i pijemontski Nebbiolo za koji se zna da izvan Pijemonta, osim u talijanskoj Valtellini kod Coma i uz granicu sa Švicarskom, teško daje dobar rezultat, a na ovoj prezentaciji podastro je vina linije Kuvlakhe od bijelih sorata Manzoni 2013 i Zelenac 2012 iz potpuno eko-obrađivanog vinograda i rađena uz maceraciju od 27 (Manzoni) do 60 dana (Zelenac) u inoksu te uz dozrijevanje godinu dana u inoksu (Manzoni) i tri mjeseca u barriqueu (Zelenac), zatim Merlot 2011 s maceracijom u dužini od 60 dana praćenom alkoholnim vrenjem u rotirajućim bačvicama od 500 litara i potom sa zrenjem u bačvicama opet od 500 litara u dužni od 1,5 godine, slijedili su kasna berba 2009 Cabernet sauvignona (50 posto) i Muškata ruže (50 %), pa polushi i s 15,5 vol % alkohola kao i sa slatkastim notama već u pravcu amaronea Merlot 2012 izborna berba (trganje krajem listopada) I, onda, dva slatka predikata – Graševina 2007 izborna berba i Zelenac 2011 izborna berba prosušenih bobica (14,5 vol % alkohola, 120 gr/l neprovrelog sladora, 6,5 g/l ukupne kiselosti). Uz te predikate vrijedi spomenuti Krauthakerovu opservaciju: kuća Krauthaker tih vina u Hrvatskoj plasira tek 10 posto, a u Francuskoj čak – 70 posto!
Na radionici Vlade Krauthakera i Martine Krauthaker-Grgić: prostorija ispunjena do posljednjeg daha, pitanja naviru, vremena za odgovore premalo
Finale – nešto manje znano za Krauthakera: sjajan stari vinjak od vina od zelene berbe Zelenca, trganoga s potencijalom za alkohol od 8 vol %, destilacija je bila do 65 vol % alkohola, potom je vinjak proveo tri mjeseca u inoksu a onda je stavljen na 10 godina u nove hrastove bačvice zapremnine 360 litara.
Uz svu ovu tekuću ponudu posluženi su mali zalogaji u kreaciji Esplanadine chefice Ane Grgić.
Što sam zapazio? Macerirani Kuvlakhei Manzoni i Zelenac mnogim nazočnima su se dopali, ali čini mi se da ih je radi toga da dostignu eleganciju trebalo znatno duže dozrijevati u bačvi. Vlado Krauthaker uz ova dva vina kazao je da je htio proizvesti kapljicu koja će svojim fenolima kao antioksidantima sama sebe štititi i bez dodavanoga SO2. Iz izlaganja je nekako u prvi plan došlo upravo pitanje dodavanja odnosno nedodavanja SO2 u vinu. No ostali smo bez odgovora je li doista u zdravstenome smislu za pilca neka mala, razumna količina radi efikasnije zaštite dodanoga SO2 tolika pošast za vino koje prije početka potrošnje treba dugo dozrijevati, ili, zapravo, s obzirom na uzance u produkciji današnjih konvencionalnih vina kao nešto neželjeno treba promatrati uporabu niza sredstava u trsju i niza drugih aditiva i razne intervencije što se rade u podrumu da se vino, uglavnom čim prije, dotjera za tržište.
Merlot 2011 bio je moj favorit u grupi ponuđenih Krauthakerovih vina, Cabernet sauvignon također vrlo dobar ali meni osobno u osobnosti manje dojmljiv nego merlot, Merlot 2012 izborna berba jako dobar ali i malo zbunjujuć, jer takav tip vina (ne takvo vino nego otprilike takav tip vina), svojstven u okolici Verone, ovdje nije uobičajen pa je opravdano pitanje koliko on znači danas, osim pokusa kao pokusa i slatkoće za one koji vole slađe note, doista nešto u marketinškome i tržišnome smislu za Kutjevačko vinogorje, odnosno – je li možda to put kojime Kutjevo treba ići u produkciji crnih vina… ■
_____________________________
Sad se nameće logično pitanje je li 10. jubilarno festivalsko izdanje ovime dosegnulo i svoj vrhunac. Bolje reći: je li u ovim prostornim okolnostima i ovoj koncepciji doživjelo vrhunac…
Uz kapljicu makedonskog Chateau Kamnika, posebice u vrancu, uživaju enologinja Josipa Andrijanić koja je nakon uspjeha s vinima u hercegovačkom podrumu Nuić nedavno prešla skopskom Kamniku, zatim ugostitelj Dražen Boban te (za svaki slučaj!) i liječnik – prof. dr. Boris Kružić, šef urologije u zagrebačkoj bolnici Sestre milosrdnice
Podsjećam da je hotel Esplanade, u kojemu se festival održava gotovo od svojega početka, ograničen prostorom mogućim za izlaganje – a, eto, interes za izlaganjem i za posjetom je sve veći! Gužva je postala gotovo nesnosna, teško se probiti do stola, a u takvoj situaciji teško je i ozbiljnije degustirati i barem malo, i povezano, razgovarati s izlagačem. Glede pak izlagača, primijetio sam da je na pojedinim pozicijama bilo tako gusto da je izlagač imao čak jedva mjesta kolika je širina klasičnog banera, naime, baneri su se, jednostavno, preklapali… Inače, à propos banera, iz krugova organizatora čujem da nije ni dogovoreno da izlagači iza sebe postave svoj baner, međutim on je na ovakvim manifestacijama, posebice u gužvama, i te kako koristan ne tek kao reklama izlagaču nego i kao orijentir posjetitelju, jer svojom visinom na daljinu pokazuje gdje je koji ponuđač. Traži li se neki izlagač ciljano, katalog, ma koliko sadrži sve potrebne podatke o mjestu gdje je smješten, nije baš paktičan u mnoštvu koje zakriva stol izlagača…
Kuhari Rudi Štefan Pelegrin i Željko Neven Bremec nisu odoljeli kušanju istarske malvazije Koquelicot na – burgundijski način a u produkciji liječnika Oliviera Ertzbischoffa i Jacqueoline Marovac
Daljnje uguravanje novih izlagača, dakle povećavanje njihova broja, na ovaj sadašnji prostor bilo bi svakako na duži rok za festival kontraproduktivno, jer već sada je minimalni komfor narušen, a ako tako potraje to može dovesti do toga da izlagači, ili barem oni tzv. veći igrači, bez kojih je ovakva manifestacija nezamisliva, počnu odustajati od dolaska, ali i da publika, baš i zbog eventualnog izostanka tih vinskih zvijezda, počne zaobilaziti priredbu. U prilog stavu da su, kao uostalom i na svim drugim područjima, zvijezde eno-gastronomije magnet za posjetitelje govori i pogled na zagrebačku Arenu u vrijeme Hrvatskog festivala hrane i vina, inače, vrlo neukusno, od njegova izvornog termina u siječnju prebačenoga u studeni i to nekih tek desetak dana prije Zagreb Vino.coma: ma koliko je točno da je festivalom u Areni bilo ugodno prošetati baš zato što nije bilo velike gužve, toliko je indikativno i to da očito interes posjetitelja za događanje u Areni, za koje je ulaznicu trebalo platiti 40 kuna, nije bio toliki kao što je već godinama za dolazak na eno-gastro Zagreb Vino.com, gdje je ulaznica 100 kuna!
_________________________________
Radionice
BIJELI GROZD 2015 – Vinski podrumi postaju snažan sastavni dio turističke ponude, prodaja proizvoda na kućnom pragu sve je zanimljivija za naše vinare. Zadatak projekta Bijeli grozd koji je osmislila zagrebačka udruga G.E.T. (gastronomija, enologija, turizam) je istaknuti one vinske kuće koje se najviše trude i u turističkome smislu, javno pohvaliti njihov rad i uspjeh, dati im stimulans za nastavak, a svima ostalima dati poticaj za dodatni trud i razvoj kvalitete njihove ponude. Cilj projekta je unaprjeđenje usluge u eno-gastro segmentu turizma.
Bijeli grozd 2015 – svi dobitnici
G.E.T. već četvrtu godinu prati stanje na terenu i nagrađuje najbolje ponuđače. Novost ove godine je da je poziv za glasanje poslan direktno eno-gastro znalcima i putnicima. Odazvalo se njih više od 500. Bodovi su zbrojeni, i izdvojeno je najboljih 25 vinarija iz svake od regija: Dalmacija, Istra i Kvarner, Središnja Hrvatska te Slavonija i Podunavlje.
Uz priznanja tim najboljima za 2015. za vrijeme Zagreb Vino.coma podijeljeno je, već po običaju, i nekoliko posebnih priznanja, jedno od tih je Dobar start a namijenjeno je vinarijama koje su se tek nedavno uključile u turističku ponudu, pa krenule dobro, s puno ambicija i entuzijazma. Tomislav Stiplošek i Silvija Munda kao okosnica G.E.T.-a smatraju da je debitantima bitno pokazati da je njihov rad primijećen, i time im dati poticaj da ustraju. Ostala posebna priznanja bila su za doprinos razvoju vinske kulture i za promicanje vinskog turizma. Stiplošek je naišao na podatak da u Austriji 14 posto od ukupnog prihoda od turizma općenito otpada na eno-gastro segment, a kod nas je to, rekao je, tek tri posto, dakle postotak bismo svakako trebali osjetno povećati jer potencijal postoji.
Dobitnici Bijelog grozda za 2015. su sljedeće vinske kuće, po regijama:
SREDIŠNJA HRVATSKA – 1. Vinski vrh Bolfan; 2. Vuglec-breg; 3. Šember
DALMACIJA – 1. Bibich; 2. Korta Katarina; 3. Saints Hills
ISTRA i KVARNER – 1. Kozlović; 2. Trapan; 3. Matošević
SLAVONIJA – 1. Belje; 2. Krautkaher; 3. Iločki podrumi
Ukupno u Hrvatskoj najboljih pet su: 1. Kozlović; 2. Bolfan; 3. Bibich; 4. Belje; 5. Trapan
Priznanje Dobar start dodijeljeno je istarskom podrumu Medea.
Posebna priznanja za doprinos razvoju vinske kulture primili su Karin Mimica, Boris Ivančić i Vito Andrić.
GET-ovci su najavili tiskanje vodiča s detaljnim pregledom i prikazom vinskih podruma što djeluju i u turističkom segmentu, što će i te kako turistima omogućiti lakše snalaženje. Zasad je predstavljena online verzija izdanja za sezonu 2015/2016. ■
_________________________________
Na dodjelu priznanja za najbolja vina izabrana na degustacijama Kluba Vinske zvijezde u tijeku 2015. došao je i župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar, želeći time pružiti potporu zagorskim vinogradarima/vinarima. Na slici je sa šampionom ovogodišnje serije ocjenjivanja Borisom Drenškim Bodrenom
Koje su opcije za dalje? Jedno desetogodišnje razdoblje uspješno je proteklo, ulazak u drugo od organizatora zahtijeva određene intervencije. Na temelju iskustva što sam ga stekao posjećujući glasoviti međunarodni festival vina i gastronomije u Meranu, na čijoj je koncepciji nastao i ovaj naš zagrebački festival hrane i vina, predlažem sljedeće:
Nika Silić, enologinja pelješkog posjeda Korta Katarina, s jubilarnim vinom Korta Katarine plavcem malim iz 2009. nazvanime Decent, prezentiranime na festivalu u povodu prvih deset godina tog podruma
da se festivalski press-biro, koji to zapravo i nije nego je tek mjesto gdje akreditirani novinari podižu ulaznicu, s prvog kata premjesti, na jedan stol (sasvim dovoljno), u predvorje hotela, te da se oslobođeni lijepi prostor na katu iskoristi za radionice. Ovako kako je s radionicama sada nije adekvatno. Neke su se, mogli bismo reći, masovnije, odvijale u podrumskom prostoru gdje je nekad bio Casinò, a neke su bile u vrlo malenoj prostoriji na prvome katu, odmah do ove gdje se do sada nalazio tzv. press-ured. Otvaranjem novog prostora za radionice otvorila bi se mogućnost i za veći broj kvalitetnih radionica, a vjerojatno bi se napokon izbjeglo vrlo neugodno čekanje na početak neke od mnogih radionica, kako se događa sada, zato što neki voditelji prekardaše mjeru pa produže svoju radionicu čak i za, kako je baš bilo sada s jednim work shopom s kojim se i počelo, za više od pola sata, pa to onda pomiče sve početke. Nezgodno je to što se radionice u tim manjim prostorima naplaćuju, pa i skupo (opravdano, jer nude ekskluzivan sadržaj), i netko tko je platio ulaznicu za festival i još i potrošio za radionicu svakako ne može biti zadovoljan što, umjesto da švrlja festivalom, gubi vrijeme i živce nepredviđeno čekajući na svoj program.
K tome netko tko u vremenu nakon službeno objavljenog termina njegove radionice ima druge planove, možda i nešto neodgodivo pa mora i otići još i prije početka (to se dogodilo baš meni!), može se, logično, i jako i s pravom ljutiti. Organizator svakako trebao osigurati nekoliko redara koji bi brinuli o tome da se poštuje vozni red.
Tribidrag – udruga za promicanje autohtonih hrvatskih sorata: prezentacija projekta o Tribidragu (Crljenku), s prof. dr. Edijem Maletićem i prof. dr. Ivanom Pejićem te sommelijerom Sinišom Lasanom. Aktualni prvak kontinentalnoga dijela Hrvatske u sommelijerstvu Lasan bio je na Zagreb Vino.comu 2015 vrlo aktivan u programima radionica, kao voditelj i kao posjetitelj-diskutant. Nakon Zagreb Vino.coma pošao je u Umag na prvenstvo sommelijera Hrvatske te osvojio drugo mjesto, iza Filipa Savića iz Istre a ispred Zagrepčanina Ivana Juga
________________________________
Radionice: Ekskluzivna viina
CLOS MONT-OLIVET CHATEAUNEUF-du-PAPE, VERTIKALA – Clos Mont-Olivet, Châteauneuf-du-Pape, Francuska. Clos Mont-Olivet na području vinogorja Châteauneuf-du-Pape ustanovio je Séraphin Sabon 1932. Danas kuću vode Céline, David i Thierry Sabon. Brinu o 11.5 hektara u području Rhône. Najpoznatije vino im je La Cuvée du Papete, na osnovi sorte Grenache (70–95%), sa dodacima Mourvèdrea (5-20%) i Syraha (5-10%). U radionici enolog Clos Mont-Oliveta Thierry Sabon te prof. Marin Berović kao moderator predstavili su vertikalu izuzetnih vina Le Cuvée du Papete od 1990. do 2012. ■
Thierry Sabon (desno) iz kuće Clos Mont-Olivet, s prof. Marinom Berovičem, u publici su prof. dr. Edi Maletić i Angela Muir MW
_______________________________
KAKO DO JOŠ PROSTORA?
Što se tiče redara općenito, oni su svakako u ovakvim prigodama nužni jer njihova uloga morala bi biti i u tome da pojedince koji pretjeraju s konzumacijom otprate do izlaza, ali i u još nečem važnijem – mogućem sprječavanju veće nesreće. To sam također zapazio u Meranu: središnja dvorana ville u kojoj se održava glavnina festivalskog sadržaja, dakle prostor gdje su smještene ponajveće zvijezde talijanske vinske scene, u nekim razdobljima dana, posebno popodne, zna također zavrvjeti, a redari na ulazu u dvoranu u tome periodu paze da unutra ne bude i previše ljudi, da se u slučaju npr. požara smanji opasnost od (većeg broja) žrtava. Redari u prepunu dvoranu propuštaju u tim nekim trenucima velike gužve samo toliko posjetitelja koliko ih upravo izađe…
Prigoda za kušanje sibirske jesitre Ribela uzgajališta Goričar iz slovenskog Podbočja, zatim vrsnog bučinog ulja od obitelji Grbić iz Vallis auree, i odličnog istarskog maslinovog ulja Oleum viride obitelji Belić
Što se pak tiče zadovoljenja dosad stalno povećavanog interesa za nastupom na Zagreb Vino.comu, vrijedilo bi da organizator razmisli o tome da se ponovno u izlagački prostor pretvori cijeli Esplanadin restoran Zindfandel, kako je to bilo prije nekoliko godina kad su tu u režiji Hrvatske gospodarske komore predstavljene razne delikatese i vina. Međutim, ima i još nešto: postaviti uz Esplanadu još jedan šator. S obzirom da je na istočnoj strani, do Terase Oleander, park, na tu lokaciju ne bi trebalo računati, ali mogla bi se u obzir uzeti zapadna strana hotelske zgrade, hotelsko parkiralište uz Esplanadin Bistro. Tu bi se dobila lijepa površina. Za dva dana to, čini mi se, ne bi trebalo bitno narušiti ostavljanje automobila gostiju hotela, jer uz Esplanadu velika je garaža u kojoj se za ta dva dana valjda može, makar i uz određenu naknadu, rezervirati nešto parkirnih mjesta i osigurati za hotelske goste mjesta privremeno izgubljena na spomenutom gornjem otvorenom parkiralištu.
Kakve li navalne petorke! Aleksij Erzetič, Ante Pižić, Stojan Šcurek, Alen Bibić i Miran Sirk Bjana
_____________________________
JANEZ ISTENIČ No 1, u OČEKIVANJU MOURINHA! – Gospodarstvo Istenič s Bizeljskoga, u vinogorju Bizeljsko-Sremič u vinorodnoj regiji Štajerska Slovenija, s 10 je hektara vlastitih vinograda a grožđe rabi još i od otkupa s pet hektara. Proizvodnja baznog vina za pjenušce kroz godinu kreće se kod njih do mjere da godišnje mogu staviti na šampanjizaciju oko 150.000 boca. Janez Istenič svojedobno je uvelike savjetima pomagao hrvatskom pjenušaru Ivanu Turku, koji ostaje zabilježen kao prvi suvremeni proizvođač pjenušaca klasičnom šampanjskom metodom u Hrvatskoj.
Godine 2018. obitelj Istenič obilježava 50 godina bavljenja pjenušcima. Isteniči su, uz podrum Radgonske Gorice u Gornjoj Radgoni, najstarija kuća pjenušaca u Sloveniji. Ujedno u Sloveniji ostaju zapisani i kao prvi vinski podrum u rukama individualnog privatnika koji je krenuo u pjenušce i specijalizirao se na tome području. Isteniči su i jedna od najnagrađivanijih pjenušavih podruma u susjednoj državi. Danas, inače, u Sloveniji ima 163 registrirana proizvođača pjenušavih vina.
Da bi prikladno obilježili i proslavili pola stoljeća bavljenja pjenušcima, Isteniči su na proljeće 2015. stavili u bunar na svom posjedu na dubinu od 15 metara nekih 50 boca pjenušca No 1 cuvée spéciale iz 2013. da na kvascu bude do 2018. i razvija se. Na proslavi jubileja planiraju i otvoriti 50 tih svečarskih butelja. Ukupno tog specijalnog cuvéea imaju oko 15.000 boca. Ostatak će još odležavati u boci na talogu, i degoržirat će se i plasirati ovisno o zahtjevima tržišta.
Isteniču je No 1 posebno drag jer podsjeća na njegovu nogometnu karijeru – bio je vratar ljubljanske Olimpije, a 1958. branio je i za omladinsku reprezentaciju Jugoslavije – generacija Zvonko Bego, Vasović, Jusufi… – u meču protiv Engleske (kod Engleza Bobby Moore) na glasovitom Stanford Bridgeu, gdje caruje Chelsea s trenerom Joséom Mourinhom. Pa je došao na zamisao da upravo Mourinha pozove kao kum pjenušcu No 1 cuvée spéciale i kao počasnog gosta na proslavi.
Inače, Janez Istenič, osnivač danas, eto, vrlo afirmirane pjenušave kuće na Bizeljskome, nekad davno namjeravao je biti profesor enologije, i zamalo da se to ostvarilo. Međutim ukazala mu se iznenada prilika da radi dosta na terenu uz dobru nadoknadu, pa je stekao materijalnu podlogu da sagradi i razvija moderni podrum te da se upusti baš u pjenušce, naime svojedobno kad je bio na praksi u Francuskoj kao stipendist francuske vlade oduševio se šampanjcima, a, k tome, primijetio je i da je bazno vino u Champagnei dosta slično onome s Bizeljskoga – dakle niži alkoholi, lijepa kiselost, fine arome. Tako se opredijelio za samostalni business. Prvih 100 boca napunio je 1968 godine; danas u svojoj arhivi ima još tri butelje iz razdoblja svojih pjenušavih početaka.
Pjenušac Janez Istenič nakon svoje radionice, s moderatorom na prezentaciji i sa svojim zagrebačkim obožavateljima
Od kraja šezdesetih pa dalje postupno se širio ne samo s podrumom nego i s proizvodima: uz pjenušavu glavninu danas ima male količine mirnoga vina, zatim stari vinjak i grappu, koje dugo dozrijeva u bačvici, u ponudi je 2003., a istaknuo se i u proizvodnji još nečega što spada u grupu ekskluzivnih proizvoda – balzamskog octa.
Pjenušci su kušani ovim redosljedom: No 1 brut, Prestige 2011 extra brut, Prestige 2008 extra brut, Prestige 2003 brut natur, Gourmet rose 2006 brut., Barbara extra sec, Rumeni muškat sec.
Da podsjetim: pas dosé odnosno brut natur je kategorija kod koje se tolerira do 3 g/lit neprovrelog šećera, extra brut je do 6 g/lit, brut može biti čak i do 12 g/lit, extra dry ili extra sec je oko 12 do 17 g/lit, dry/sec od 17 do 35 g/lit, demi sec: 34 – 50 g/lit, doux – iznad 50 g/lit. ■
_______________________________
Radionice: kavijar, pjenušci i šampanjci. Četiri vrste kavlijara, uključujući i belugu! Voditelji Anastazija Knežević i Krešimir Šesnić na kušanje su ponudili krimski pjenušac 2009, zatim pjenušce Meneghetti 2001 classic magnum, Šember brut 2005 i Šember rose 2008, Diplomat 2009 Tomac, ali i šampanjce Veuve Cliquot rose i Cuvee Louise 1998 Pommery…
Nadalje – nužno bi bilo još jače poraditi na dobivanju pokroviteljstava bitnih hrvatskih institucija kao ministarstava (poljoprivrede, turizma, gospodarstva, malog poduzetništva…), Hrvatske turističke zajednice, Županije, Grada, te jače poraditi na osiguranju većeg broja sponzora (ne nužno samo tvrtki iz Hrvatske!). Sve spomenute ustanove jednostavno bi morale uvažiti činjenicu da Zagreb Vino.com za Hrvatsku može biti gospodarski vrlo važna manifestacija, te bi se trebale se aktivno i angažirano uključiti. Uza sve to, organizator bi se napokon trebao odlučiti i na nešto što mu već neko vrijeme predlažu mnogi istinski ljubitelji plemenite kapljice: povisiti cijenu ulaznice za festival, npr. za 50 posto.
Svestrani Zigante: tartufi, prerađevine od tartufa, maslinovo ulje, sir, mirna vina i pjenušac…
Svakako valja promisliti i o nekim organizacijskim pitanjima vezano uz sadržaj festivala. Pri tome mislim na koncept izlaganja. Festival je idealna manifestacija za internacionalnu proimidžbu hrvatskog vina ali i općenito hrvatske gastronomije. Kao što je to u Meranu, mislim da bi vrijedilo izlagački prostor smisleno podijeliti na zaokružene tematski logične segmente, primjerice, nabacujem nasumce mogućnosti – na Top 50 hrvatskih proizvođača vina, u segmentu hrane npr. na prostor istaknutih hrvatskih specijaliteta poput pršuta, šunke, sira, kulena, slanine, salame, tartufa, mariniranih odnosno usoljenih ribica i plodova mora, maslinovog i bučinog ulja, vinskog i balzamskog octa, zatim na prostor za pjenušce, prostor za slatka desertna vina, prostor gdje će biti proizvođači sve popularnijih narančastih, odnosno maceriranih vina, prostor za eko-proizvođače, biodinamičare, prostor za proizvođače i vina i sira koji imaju vinograde odnosno uzgajaju blago na specifičnim područjima, npr. koji trsje imaju na većim visinama na brdu odnosno koji krave i ovce pasu u brdu ili pak ovce – kako je npr. na Pagu – uz more, prostor za proizvođače delikatesa od svinje držane na otvorenome i od pasmina koje su ovdje domaće odnosno bliske kao npr. crna slavonska svinja, turopoljska svinja, mangulica.
Sommelier Mario Meštrović i enolog Zlatana Plenkovića Davor Šestanović: vertikala Zlatan plavca grand cru od 2009. do 2001.
Dio izlagačke površine pod radnim nazivom Udruge mogao bi biti predviđen za udruge vinara (Vinistra, Graševina Croatica, Hortus Croatiae…) odnosno udruge proizvođača delikatesa (Istarski pršut, Drniški pršut, Baranjski kulen…), odnosno OPG-e uključene u turističku ponudu, tu bi bila pozornica za skupni nastup kroz koji bi se omogućilo i onim sasvim malim ali tržišno prisutnim proizviđačima da se pokažu. Možda bi se poseban prostor mogao odrediti za nastup mladih novih vinara, koji su uspješno preuzeli kormilo tvrtke od svojih roditelja…
Što se tiče prijedloga za okupljanje na zajedničkome prostoru npr. Top 30 ili Top 50 hrvatskih vinara, eto baš od ove godine postoji za to i te kakva podloga – rezultati nacionalnog ocjenjivanja Vina Croatia, s kojim se, zahvaljujući uvelike i animaciji i inzistiranju upravo prof.
Sjet na neka prijašnja vremena: Tito’s vodka! Handmade, iz – Texasa!
Ivana Dropuljića, krenulo upravo ove godine i glavne medalje s kojega su i podijeljene na otvorenju Zagreb Vino.coma 2015. Bitno je reći da su kao ocjenjivači angažirani iskusni kušači i iz inozemstva, dakle to je, uz dovođenje inozemnih vinskih i turističkih novinara s čime se prakticiralo prijašnjih godina, ali i s dovođenjem na festival i stranih vinskih trgovaca, lijepi korak da se u svijetu iz pravih ustiju čuju lijepe riječi o hrvatskim proizvodima… Ali, ne samo to: na festivalu Zagreb Vino.com već eto drugu godinu dodjeljuju se i odličja najboljima s cjelogodišnjeg ocjenjivanja vina s hrvatskoga tržišta u organizaciji Kluba Vinske zvijezde okosnicu kojega čine znani vinski novinari večernjakovac Vitomir Andrić, koji ima i blog VitoVino, Ivo Kozarčanin iz 24sata i s blogom Bakohv sin, te Željko Suhadolnik iz Svijeta u čaši i s blogom Suhiucasi…
To su dakle moja promišljanja. Ne moram biti u svemu ovome u pravu, ali mislim da u dobrome dijelu u pravu jesam!… ♣
_______________________________
Radionice
Natalija Demko i naša Željka Balja prezentiraju slatke tokajce
TOKAJI ASZÚ VERTIKALA 2011 – 2006, KUĆA HOLDVÖLGY – Tokaji aszú, jedinstveno i kultno vino najsjevernijeg mađarskog vinogorja – u preporodu je. To botritizirano desertno slatko vino polagano se vraća na svjetsku scenu s vrhunskom kakvoćom iz sve više podruma. Na ovoj degustaciji koju je vodila Natalija Demko iz vlasničke obitelji posjeda Holdvögly prezentirana su vina iz godišta od 2011. do 2006. a s maksimalnih šest putnji odnosno šest puttonyos, odnosno šest púta. To znači da se mošt ili vino od grožđa za sadnju dozvoljenih sorata Furmint (Moslavac, Šipon), Lipovina, Muškat s malom bobicom (Muscat à petit grains), Köversolo, pa Kabar, a to je križanac između Lipovine i Bouviera, i Zeta, a to je pak križanac između Furminta i Bouviera, po svakoj tradicijskoj Gönci bačvici od 138 litara miješa sa po šest púta posebno branih aszú odnosno botritiziranih prosušenih bobica tih sorata s time da, kako kaže Natalija Demko, svaka puta prima po 25 kg, dakle na količinu od 138 litara mošta ili mladoga vina u ovome slučaju ide po 150 kg aszú bobica. Nakon alkoholne fermentacije vino dozrijeva u drvu po nekoliko godina, a Natalija Demko preporučuje da ga se počne trošiti nekih šest godina nakon berbe… Tokaji aszú se inače tradicijski puni u boce zapremnine pola litre, a maloprodajna cijena takvoj boci kreće se oko 50 eura. ■
_______________________________
Hrvatski konzulat Europskih vinskih vitezova pojačan s Matom Klikovićem iz Gradišća sastao se na Zagreb Vino.comu da bi se kušale hrvatske frankovke odnosno kupaže s njom, te izabralo viteško vino za 2016 godinu. Od 12 degustiranih uzoraka najbolji je dojam ostavio cuvee Kapistran crni (frankovka i cabernet sauvignon) 2013 od Iločkih podruma
_________________________________
ATELJE OKUSA SVIJETA u ČAŠI – Po dugoj tradiciji, revija Svijet u čaši održala je u Esplanadi svoj znani godišnji Atelje okusa. Unatrag nekoliko godina on se odvija u sklopu festivala Zagreb vino.com. Ove godine Atelje okusa imao je posebnu dimenziju: promociju knjige Atelje okusa – Blaževa kuhinja, s Damirom Blažem Folnegovićem u glavnoj ulozi, te najavu izlaska ovoga, 150. izdanja časopisa posvećenog eno-gastronomiji i turizmu, tu su protagonisti, uz golemu i vrlo okusnu tortu samoborske slastičarnice U Prolazu, te uz delicije brojnih hrvatskih ugostiteljskih objekata i pogona za proizvodnju delikatesa, kao Stari Puntijar, Kamanjo, Zigante tartufi, Deno, Villa Kapetanović, Agava, Hotel Srakovčić, Igomat, mesnice Borošak, ribice Čiho…, bili Mladen Horić, Marko Čolić i Željko Suhadolnik, koji su izmislili, realizirali i uglavnom sâmi pune 23 godine stvarali časopis. ■
Evo i prizora s ovogodišnje ateljejske svečanosti:
U lijepome društvu, uz svečarsku tortu i pjenušac – Mladen Horić, Marko Čolić i Željko Suhadolnik
Mladen Horić uz priznate hrvatske kuharske majstore – chefove Roberta Šlogara, Stevu Karapandžu, Željka Nevena Bremeca i Nenada Posavca
SuČ – 12/2015
Hrvatski festival hrane i vina 2015/ KUŠAJTE LJUBAV NA STOLU!
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Direktorica Đurđa Protić s Milanom Bandićem i drugim svojim gostima u razgledavanju štandova
U ZAGREBAČKOJ ARENI NA, KAKO JE ORGANIZATOR REKAO, NAJVEĆEM ENO-GASTRO OKUPLJANJU U REGIJI NASTUPILO JE 320 DOMAĆIH i STRANIH IZLAGAČA, 16 NAŠIH ŽUPANIJA PREDSTAVILO JE SVOJE ENO-GASTRO DESTINACIJE
Zagrebačka sportska dvorana Arena bila je poprište, kažu neki, najvećeg eno-gastro okupljanja u regiji. Tamo se odvijao treći i trodnevni međunarodni Hrvatski festival hrane i vina 2015. Pod mottom: KUŠAJTE LJUBAV NA STOLU! Sudjelovalo je 320 domaćih i stranih izlagača, 16 hrvatskih županija predstavilo je 34 svoje vinske i kulinarske destinacije, održano je 11 atraktivnih vinskih radionica.
– Upravo je i cilj ovog festivala da kroz vrhunska domaća autohtona i tradicijska jela te vina pomaže u definiranju Hrvatske kao uzbudljivog eno-gastro odredišta – rekla je direktorica festivala ĐurđaProtić.
Okusi Slavonije i Podunavlja
Vukovarsko-srijemska županija prvog je dana festivala donijela atraktivan program Okusi Srijema i Slavonije, a moglo se kušati niz domaćih delicija poput podljevanog sira, satrice, taški, rezanaca s makom, svatovskih kolačića… I zaliti ih kapljicom vinara P.Z. Trs, Dolić-Kraljević, Ivana Čobankovića, Buhača, Vitisa i Iločkih podruma.
Drugog dana festivala u eno-gastro smislu predstavila se Osječko-baranjska županija, koja se u suradnji sa zakladom Mladi kuhar pobrinula za demonstraciju tradicijske pripreme šarana na rašljama. Porcija šarana prodavala se po cijeni od 10 kuna a prikupljeni novac usmjeren je u zakladu Mladi kuhar koja pruža podršku u edukaciji učenika i promicanju zvanja kuhara i konobara.
Izvanredni sirevi od nepasteriziranog kozjeg mlijeka sirane Kumparička iz Marčane kod Pule, dozrijevali od mjesec dana do dvije godine. Specijalitet par excellence: karamel, kaže sirarka Denisa Blašković, dobiven uz šet sati laganog kuhanja kozjeg mlijeka
Hrvatska zajednica županija i Hrvatska gospodarska komora na grupnom izlagačkom prostoru podastrli su uz pomoć različitih udruga iz segmenta poljoprivrede i prehrane niz zaštićenih domaćih proizvoda poput pršuta, kulena, domaćeg zelja, krumpira, maslinova ulja.
Slovenac Aleš Winkler iz Ljubljane je došao u Istru i u sirani Kumparička proizvoditi sir, a grupa Slavonaca otišla je u Sloveniju i u Celjske mesnine odnijela recept z! proizvodnju kulina, i još su se time ti Slavonci na štandu i hvalili! Taj slavonsko-slovenski (igra slova, sitna ali bitna!) kulen Celjske mesnine plasiraju pod markom Z‘dežele, i u Hrvatskoj, kako su rekli, preko nekoliko većih robnih kuća, maloprodajna cijena navodno je oko 120 kuna za kilogram. Toliko o teranu…, pardon, o kulinu.
Kulen Z’dežele
Talijani su stigli s piramidama sušene rajčice…
Pažnju su plijenili razni kuhari koji su uživo pred publikom demonstrirali prigotavljanje svojih omiljenih slanih i slatkih jela. Cooking showovi odvijali su se na dvjema velikim pozornicama.
…sireva…
Jedna je radionica bila posvećena starom međimurskom desertu na način mamice. Tradicijski međimurski desert nije, čuli smo, gibanica, kao što to većina danas smatra. Najuobičajeniji su deserti bili kruh s masti i sa šećerom, ribane jabuke sa šećerom, močjak (koji ima i slanu varijantu), riža na mlijeku, zlevanjka… Palačinke su do nas stigle kasnije.
Vrhunski kuhar Jure Tomič preporučio je hit-specijalitet svojega lokala Osterija Debeluh u Brežicama – torticu od goveđeg tartara, gusja jetra i prepeličje jaje.
Damir Modrušan iz restorana Zigante u Livadama predstavio je dakako specijalitete s tartufima, jedan od njih je New Ham & Eggs” s crnim tartufom.
Chef Damir Modrušan u akciji u Areni
Vino, od sjevera do juga: Međimurci – David Štampar sa suprugom…
Goranko Poljanić s Pelješca: jako dobar Dingač 2011
Kuhari restorana Badi iz Umaga odlučili su se za jela s tunom, konkretno za tartar od tune i mrkve te carpaccio od tune.
Prehrana bez glutena sve je jači trend u svijetu, ali i u Hrvatskoj. Da hrana bez glutena može biti i te kako okusna dokazivao je chef Branko Ognjenović na radionici Bezglutenska prehrana za bolji imunitet.
Chef Braco Sanjin iz splitskog restorana Kadena kombinirao je lomljeno zrno pšenice s dimljenim plodovima mora i azijskom hrustom.
… Istrani – obitelj Peršurić, te iz Dalmacije – Rebić…
… te, kod maslinara iz Vodica, Marija i Ante Mrgudić s Pelješca
Čiji je plavac bolji – Aurelius 2011 (15,2 vol %) i Dingač 2011 Traditional Excellent od Ivice Radovića, ili šampion Sabatine 2015 Libertas 2011 (16,2 vol %) od PZ Putnikovići, ili Plavac 2006 Brune Cotića i PZ Stoviš s 31 mjesecom dozrijevanja/odležavanja u novom francuskom barriqueu?
Na Hrvatskom festivalu hrane i vina nastupili su i ove godine MAM-VIN i revija Svijet u čaši, koji su naglasak stavili na svoj najnoviji projekt – knjigu Atelje okusa – Blaževa kuhinja, nastalu kao slijed naših godišnjih tradicijskih Ateljea okusa i kao rezultat suradnje s Damirom Folnegovićem Blažom s kojim smo na TV-Mreži realizirali seriju emisija Blaževa kuhinja. Atelje okusa Svijeta u čaši bio je i literaran i vrlo okusan– ponudili smo na kušanje delicije iz radionica Deno, Kamanjo, Zlatne gorice, Polovanec, Borošak, Igomat. ♣ SuČ – 11/2015
Štand Svijeta u čaši: Blaž Folnegović, na slici s Donatom Jambriško iz uglednog ugostiteljsko-turističkog kompleksa Zlatne gorice iz varaždinskoga kraja – aktivan u promoviranju knjige Atelje okusa (gore) / Uz pjenušac, znani karlovački hotelijer i ugostitelj Ivan Srakovčić, na slici sa suprugom, započeo je slavlje svojega rođendana
KROZ SVIJET U ČAŠI i NA TANJURU/THROUGH THE WORLD IN A GLASS AND ON a PLATE – 11.2015
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Vrijeme darivanja
ERA, A’GIUPKA i MY WAY – Makedonski Vranec u tri izdanja Bovina: bogme tri zaista snažna punokrvna vranca boje tinte – Era, A’giupka i My Way. Već i s jednom od te tri konjske snage od 15 do 16,5 vol % možete u nebo! Silni su to vranci, bogme. Oni pasu u brdu, na ponajboljim i idealno osunčanim pozicijama. Gazda međutim dobro pazi da ne divljaju… drži ih stalno na uzdi. Urod po trsu je tek 150 grama! Manji urod, veća snaga i gustoća. Punokrvna im je i cijena, ali kad nešto vrijedi ne može biti i jeftino, k tome Božić i Nova godina samo su jednom u godini: A’giupka se odaziva 50 eura za butelju od 0,75 l, My Way pak na triput toliko, a Era na 200 eura. Enolog Boris Nećev, na slici s kuharom i gastro edukatorom Robertom Riplijem iz zagrebačkog Gastronomada (koji je uz ova vina prigotovio odličan gulaš s vrancem – da li i od vranca?!) kaže da dok su prije kratkoga vremena padali komentari ah, pa tko će dati za butelju toliki novac, sada se sve češće čuje pitanje: a gdje se ta vina mogu kupiti?… ■
Vrijeme darivanja
AMFORA PO PELJEŠKI – Amfora ne mora biti uvijek sinonim za narančasto vino i za nešto što vinoljupci ne prihvaćaju, naprotiv! Postoji vino iz amfore koje će u organoleptičkom smislu lako, kao dar, prihvatiti najšira publika. Edi Bajurin i Ivo Šegović iz tvrtke Edivo iz Janjine na Pelješcu amforu, iz koje se kasnije vadi vino, primjenjuju na posve drukčiji način od Gruzijca i ovdje nam bližih Gravnera, Tomca, Kabole, Šembera… 
Gotovim vinom što se nalazi u butelji napune amfore oblika koji se vidi na slici, potom te amfore dobro zatvore i slože ih u kaveze koje onda potapljaju u more na nekoliko mjesta uz obalu Pelješca. Na dnu u carstvu morske flore i faune amfore budu od 18 do 24 mjeseca. Što se događa? Na vanjske stijenke amfore nakupljaju se flora i školjke, i kad se nakon godine i pola odnosno nakon dvije godine amfora izvadi iz mora ona je svojevrsno likovno remek-djelo prirode. Koje na tržištu, naravno, ima svoju cijenu. Dok boca plavca Edivo koja nije bila u moru u maloprodaji stoji oko 90 kuna plus pdv, dotle jednaka samo morski ukrašena boca s istim vinom a koja je provela 1,5 godine pod morem stoji 390 kuna plus pdv, komplet boce s istim vinom stavljene u amfore i amfore ostavljene dvije godine da leži na morskome dnu skače na 1650 kuna plus pdv… ■
Vrijeme darivanja
NEKI DRUGI VELIKI MERLOT, i MALI GROSS – Kod zagrebačkog Bornsteina i neki drugi merlot – Altromerlot! O čemu je riječ zna ova dama iza velike boce… koja istodobno može dati i objašnjenja o velikom (Gross) vinu – koje odlični vinogradar/vinar Alois Gross iz austrjske Južne Štajerske puni u – male butelje… ■
Vrijeme darivanja
MEAT the KING! – Meat je na engleskome meso, a meet je glagol koji znači sresti. Izgovor je vrlo sličan, tako da se obje rječi mogu uspješno upotrijebiti: Meat the King – Meet the King (Meso je kralj, i Sresti Kralja, dakako riječ je o Kralju Meso!). U ovim predblagdanskim danima želim vam da – sretnete Kralja, ili još bolje, da taj Meat the King sretne vas! Stiže vrijeme darivanja, traže se prikladni darovi, danas j vrlo popularno poklanjati nešto iz segmenta eno-gastronomije – kakvu bocu vina odnosno neki specijalitet, delikatesu, sve u lijepoj, elegantnoj ambalaži. Tihomir Smoljanec, stručnjak za meso, i njegova supruga Snježana, iz Zagreba, dobro su se pripremili: nedavno, baš u pravo vrijeme da iskoriste i pretprazničnu šoping-groznicu, otvorili su boutique Meat the King, u zagrebačkom Boćarskome domu.
I tu, u lijepim pakiranjima različite veličine, nude razne mesne prerađevine vlastite produkcije a od crne slavonske svinje – mast, čvarke, kobasice, salame… te (sjajne!) steakove od mlade junetine iz tzv. suhog zrenja, odležane od 20 do 45 dana. Lokacija boutiquea sjajna: odmah do vinoteke Svijet vina, tako da se ekskluzivno meso može dopuniti onime što mu najbolje odgovara: vinom… Proizvodi fini, cijene nešto više, ali, ponavljam onu staru – Božić je jednom u godini!… ■
Vrijeme darivanja
SMJELI u METROPOLI – Smjeli je Splita osmjelio se i samouvjereno (s pravom!) stigao u Zagreb: majstor za pršute s pogonom za preradu u Dugopolju upravo je otvorio prodavaonicu u Zagrebu, u punom središtu grada, u prostoru uz ulaz, logično, u Hrvatsku obrtničku komoru. Uz pršut Vlade Prančić Smjeli nudi, pancetu, kobasice nudi i razne druge dalmatinske delikatese, ne samo od mesa, primjerice i maslinovo ulje… Dobro je znati!
Vrijeme darivanja
RAVNOTEŽA DARA – Darivanje je u ovome razdoblju godine, pred njen kraj, posebno aktualno, ali ovdje je riječ ne tek o sezonski prigodnome poklonu nego o univerzalnom poklonu. Grad Sveti Ivan Zelina pripremio je uistinu vrlo reprezentativan dar za svoje posebne goste, dar koji će općim izgledom i tipičnim proizvodom podsjećati na cijeli zelinski kraj: vrlo elegantnu drvenu kutiju tamne mahagonijske boje za bocu vina, na čijem su poklopcu s unutrašnje strane pričvršćeni otvarač, čep, lijevak i prsten što se stavi na vrat boce da spriječi da se vino nakon točenja cijedi po flaši.
U kutiju, s decentno stavljenim navodom grada te grbom Svetog Ivana Zelina u bijeloj boji, metnuta je butelja kraljevine, koju Zelinčani forsiraju kao svoju, vino zaštićeno i kao robna marka Zagrebačke županije. Kutija i nastojanje da se uzdiže i propagira svoje – sve pet i za svaku pohvalu, ali… narušena je ravnoteža! Za puni pogodak potrebno je, logično, da vino, boca i oprema butelje budu jednake težine (naravno, ne mislim na gramaturu!) kao i kutija… ■
ROCKIN’ GOOSE – Kakvog li koncerta!
Kao pripadnik rock generacije uvijek sam smatrao gitaru svojim najdražim glazbenim instrumentom. A onda, prije koji dan, nađem se u restoranu Attile Gerea u Villanyju, vidim taj bas i – odmah se zaljubim u njega. Baš taj bas je inače osobito u studenome I prosincu vrlo u skladu s eno-gastronomskom ponudom Villanyja, baziranom na mesu guske i punokrvnome Villany Francu. I bez glazbenog obrazovanja uspio sam dobro odsvirati (i odljuljati!…) na tome basu legendarni hit grupe Johnny & The Hurricanes Rockin’ Goose, koji bi, po meni, trebao postati svojevrsnom himnom predjela na jugu Mađarske vrlo blizu grance s Hrvatskom a gdje uspješno uzgajaju Cabernet franc i guske… ■
STVARNO PAMETNI TELEFON! – Bogme, stvarno pametan i svestran telefon! Multipraktik! Renata Dani ima što raditi kad ne telefonira… Jednostavno, nema vremena da se dosađuje.
Martin nas veže i spaja…
KAD VINSKI BIŠKUP OCJENJUJE AJVAR! – Došel je, došel, sveti Martin, on ga bu krstil, ja ga bum pil… Martinjska atmosfera raširila se na cijeli tjedan, četvrtinu studenoga, a kako i ne bi kad je Martinje palo u srijedu, dakle baš na sredinu sedmice. Među prvima startalo je Kutjevo, Samoborci su se veselili u ponedjeljak, glavnina fešti predviđena je bila dakako na sam dan sv. Martina… Zgodno u Samoboru, u organizaciji neformalne udruge Samoborski šmekeri, iz koje su se toga popodneva kao najangažiraniji pokazali znani lokalni ugostitelji Marijan Žganjer i Stjepan Grgos: u sklopu martinjske svečanosti organiziran je izbor najboljeg – ajvara, a sudjelovati je mogao svatko tko je donio teglicu na kušanje.
U žiriju: chef Stevo Karapandža, koji se inače ovoga ljeta zauvijek vratio iz Švicarske gdje je dugo radio te koji se nastanio u Lovranu i sada kao gastro-savjetnik pomaže u tamošnjem hotelu Millenium, zatim Damir Folnegović Blaž, koautor ovih dana izdane knjige Atelje okusa – Blaževa kuhinja, Radovan Marčić Masterchef, Branko Lovrić i Željko Suhadolnik. Na kušanje je podastrto 25 uzoraka, a pobjedu je odnio ajvar prijavljen pod imenom i prezimenom – Zdravko Čolić! Navodno je riječ o pravome Zdravku Čoliću. Malo je nedostajalo da šampionsko priznanje preuzme isto tako legendarni – ali fotograf i fotoreporter – Marko Čolić… Ideja o ocjenjivanju ajvara vrlo je dobra, priča je oplemenila veselicu. Bilo bi dobro da se za idući put naprave bolje pripreme, a i to da se tema proširi i na druge tipične proizvode, takvo događanje ne samo da sadržajno obogaćuje ustaljeni program nego može poslužiti i kao svojevrsni poligon za otkrivanje budućih masterchefova a i kao dobra reklama za tipične proizvode i za mjesto gdje se priredba događa.
Ceremonijal krštenja mošta na vino vodio je, uskočivši iz uloge đaka Večernje škole i kuhara u Blaževoj kuhinji u odjeću vinskog biškupa, Blaž Folnegović, pratnja su bili odlični zagorski mužikaši Črleni lajbeki iz Oroslavja. Očekivalo se da će pater Blažek nakon što je pokrstio mošt kumovima što su držali kumče te gostu-vinaru iz Bizeljskoga Marijanu Kelharu pred svima darovati po knjigu Atelje okusa–Blaževa kuhinja, ali to se nije dogodilo, očito kad je Blaženko u biškupskoj odori osjećaj za marketing mu se zatomi…
OD KOPITANCA DO PLEMENITANCA – Pijme brati vince, voda naj stoji, naj je pije žaba koja v njoj živi! Cijeli tjedan mi ga jesmo pili pili…. Ali tek od srijede pilo se ono pravo, jer krstom je napokon toga dana moštek prestal biti kopitanec, naime čarobnim činom vinskog biškupa pretvoren je u mlado vino s, navodno, plemenitim svojstvima. Toliko plemenitim da je s tim novim dobivenim statusom samo klizilo niz grlo – na radost prometnih patrola…
Martinjske krstitke posvuda, vinskih biskupa puno, čudi što se u cijeloj priči jače ne eksponiraju i čašne sestre, red koji već neko vrijeme s uspjehom djeluje u Zagrebu a po potrebi i u široj okolici.
U Svetom Ivanu Zelina kao vinski biškup ceremonijal je vodio gradonačelnikov otac Ivan Košćec Icman, uz pomoć HPD Zelina i glumaca kazališta ZAmKA. Počelo je s izborom fiškuša i oberfiškuša, osoba koje su svaka za svojim stolom morale brinuti da svi nazočni uzvanici, zaduženi za pražnjenje, imaju uvijek pune kupice. Pri polaganju zakletve za fiškuša trebalo je na ex popiti čašu mladoga vina. Najbrži kandidati promovirani su u oberfiškuše, a među tim oberfiškušima bila je gopođa Štefica zvana Kolinda, koja je svoje vino mahnula za 4,9 sekundi, cijelu sekundu hitrije od npr. znanog novinara Tomislava Radića… U posljednji trenutak posao fiškuša zgrabio je Kralj Tomislav, dragan od aktualne vinske kraljice Zagrebačke županije Zelinčanke Helene Čegec na kraju mandata, pored koje sjedi dogradinačelnica Zeline Ivana Puhelek.
FINIŠ u ZAGREBU, ALI JOŠ NIJE i GOTOVO! – Finale je bilo na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, gdje su se u okviru manifestacije Martin je u Zagrebu kroz cijeli tjedan nudili vino i mesne prerađevine, te druge delicije. Pretežito su ponuđači bili proizvođači portugisca s Plešivice. Točno u podne na Jelačić-placu pojavilo se nekih desetak vinskih biškupa sa svojim miništrantima, i pod vodstvom vinskog biškupa prepuštovečkoga Ivana Lipara održana je koncelebrirana misa.
Koncelebracije su inače postale popularne: istoga dana na Hrvatskom festivalu hrane i vina u zagrebačkoj Arena – sommelijerska koncelebracija! Jelena Valentić Šimić okupila je – stidljivo uz mineralnu vodu! – na svojoj radionici Sandija Parisa i Karin Rupena Perdec iz Istre, te Sinišu Lasana, aktualnog prvaka kontinentalne Hrvatske u sommelijerstvu, i Zagrepčanina Ivana Juga. Bilo bi dobro da se dvije koncelebracije spoje, pa da budemo sigurni da ćemo piti kršteno, blagoslovljeno i zahvaljujući dodatnom stručnom izboru i osobito kvalitetno…
U martinjskom tjednu drmalo se da i bačva nije izdržala u uspravnom položaju… Hej bačvice što s’ se nakrivila/ Jesi l’ možda ti u Pisi bila?/ Il’ si možda za Martinje pila/ Il’ te moja škvadra ispraznila…/ Lijevo, desno, nigdje moga stana/ oj bačvice, alaj si pijana…
Ali tu nije bio još i kraj: nakon vrlo kratkog predaha novo iskušenje: po tradiciji, trećeg četvrtka u studenome, mladom portugiscu se pridružio beaujolais nouveau!… ■
DRAGECOVO 2015! – Dragutin, Drago, Dragec, Dragica, Karlo, Karla… početkom studenoga, uvod u Martinje. Zašto da budu samo Anton, Ivan, Josip, Stjepan?… Pa, svaki imendan odlična je prigoda za druženje, feštanje, iskazivanje dobrih želja. Važno je da susreti budu sadržajni, i da se na njima i s njih šire dobre vibracije i prijateljstvo.
Na svome dvorištu, oko okruglog stola mudro postavljenog tik uz kamin s ražnjem i roštiljem, domaćin i Drago Kurtalj i njegova supruga Dubravka okupili su danas, uz odličan copanjak, sjajan domaći bakin kuružnjak, kobase sa zeljem, racice s ražnja z mlincima, jako dobar pjenušac DRI i sve bolja suha vina pa i predikate, podosta vitezova iz svijeta eno-gastronomije…
Kod Drage na Plešivici skupovi na Dragecovo postaju pomalo tradicijom. Ove godine Kurtalj imao je čak trodnevno, moglo bi se reći i četverodnevno imendansko događanje: nakon ovog današnjeg, UOČI, kod njega doma na Plešivici, pa baš na sam na imendan, u ispostavi obiteljskog gospodarstva u simpatično i po domaće uređenoj kušaonici plešivičkih vina u zagrebačkoj Novoj Vesi, i onda ponovno u srijedu kad Drago i inače tamo – i osobno nazočan – nudi besplatni domaći ručak kao dar kuće… I na kraju – Atelje okusa!
Drageci, Dragice, Karleki, Karle, prijedlog dugoročne akcije: dođite kao slavljenici Kurtalju, donesite kao dar dobro raspoloženje, možda padne kakav dogovor da ubuduće svake godine 4. studenoga Kurtaljeva kušaonica u Zagrebu bude mjesto susreta Drageca i Dragica i s organiziranim programom… Život je kratak, i jednokratna je pojava, iskoristimo ga za nešto lijepo…■
________________________________________________
ATELJE OKUSA BLAŽEVA KUHINJA – Revija Svijet u čaši, koja na je na Martinje 2015. napunila 23 godine neprekidnog djelovanja i redovitog izlaženja, jedna je među prvima, ako ne i prva, koja je u Hrvatsku donijela prezentacije ponajbolje kapljice naših vrsnih vinara sljubljene sa sjajnim kreacijama na tanjuru naših vrsnih chefova. Iz najboljih pak ugostiteljskih objekata, u nastojanju da se vijesti o ponudi prošire i da se uđe u što širi krug obožavatelja fine papice i fine kapljice, startali smo potom i s pokretnim Ateljeom okusa, u specijalno pripremljenom kombiju.
Sad je eto nastupila i treća faza – nastavak čuvenih Ateljea okusa revije Svijet u Čaši – u knjizi! U izdanju MAM-VIN-a d.o.o. Za to je, uz mam-ovca Mladena Horića, uvelike zaslužan Damir Folnegović, znan kao Blaž iz tv-Večernje škole i kao voditelj Blaževe kuhinje u seriji s istim imenom na malome ekranu na programu Mreže TV.
Knjiga Atelje okusa–Blaževa kuhinja promovirana je i predstavljena javnosti u simpatičnoj Vinskoj kleti plešivičkog vinogradara/vinara Drage Kurtalja u Novoj vesi u Zagrebu (dosta toga se, eto, u posljednje vrijeme događa kod Drageca!), među uzvanicima npr. Zdenka Mesić iz Ministarstva poduzetništva, sudac Općinskog suda u Zagrebu Mirko Klinžić, glavna urednica Drugog programa Hrvatskog radija Jadranka Rilović, pa Zoran Kovačić direktor Mreže TV, profesor iz ugostiteljstva Aco Asanović, znani zagorski mesar Željko Borošak iz Klanjca, Saša Zec i Robert Kujundžić iz marketinga Jamnice, radio i voditeljske zvijezde Davor Dretar Drele i Ljudevit Grgurić Grga, brojni novinari…
Ovo najnovije izdanje MAM-VIN-a svakako je zabavno i edukativno! Lijep način kako da se priđe vinu i da se s njime uz dobru hranu doista uživa. Knjiga je sa 168 stranica, bogato ilustrirana, a podastire recepte šezdesetak vrhunskih restorana diljem Hrvatske. Uz svako jelo sljubljena je prikladna kapljica, iz proizvodnje nekog od prvoligaških vinara Lijepe naše.
Knjigu je moguće kupiti u restoranima koji su u njoj, te preko Tiska. Cijena: 150 kuna. ■
SEZONA GLJIVA – Čini se da, što ljepše izgleda, to je – otrovnija! Jelo ili – ukras… Sve su gljive gledljive, i to stalno, sve su gljive i jestive, no neke – samo jedanput!
Koje su gljive samo gledljive a koje (i) jestive, i to više puta, dobro znaju chefovi Časlav Matijević i Međimurka Sandra Nedeljko, koji su nedavno u restoranu-pansionu Mamica u Puščinama priredili izložbu (umjetnički aspekt) gljiva s oznakama o tome koje su otrovne (edukacijski kutak) i degustaciju finih jela (gastro-segment) od višekratno jestivih gljiva… ■
Advent u Zagrebu 2015.
BLAGDANSKA POTROŠNJA – 11,5 MILIJARDI KUNA! – Zagreb je zasjao! Raskošnije nego ikad. Počelo je vrijeme adventa. Navodno je Zagreb s obzirom na ukrašenost i atmosferu proglašen jednom od nekoliko najpoželjnijih adventskih odredišta u Europi!
Ukrasi, lampice, šarenilo, jelke, štandovi, hrana i piće, golemo klizalište rock-koncerti, uistinu poseban dekor u središtu grada, na Trgu bana Jelačića, Europskom trgu, u Bogovićevoj, na Zrinjevcu, Trgu Kralja Tomislava. Brojni stanovnici metropole u obilasku. Period potrošnje startao je. Ponuđači zadovoljno trljaju ruke.
U Hrvatskoj gospodarskoj komori procjenjuju da će građani u nas uz blagdane 2015. potrošiti oko 11,5 milijardi kuna! To bi bio prvi rast nakon četiri godine, Izjavila je pomoćnica direktora Sektora za trgovinu HGK Tomislava Ravlić. Dodala je kako razlog takve procjene leži u rastu prometa u trgovini na malo u posljednjih 14 mjeseci te povećanju netto plaća uslijed izmjena Zakona o porezu na dohodak, što je pozitivno utjecalo na osobnu potrošnju.
Iz HGK pozivaju građane da pri kupnji daju prednost hrvatskim, domaćim proizvodima. Samo pet posto veća potrošnja domaćih proizvoda imala bi ljekovit učinak na hrvatsko gospodarstvo, istaknula je Tomislava Ravlić… ■ SuČ – 11/2015
Suhi u čaši 