Tag Archive | Goran Kramaric

SVIJET u ČAŠI – 09.2019 – WORLD IN a GLASS

   KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

__________s vama već – 27 godina/years – with you__________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Hrvatska gospodarska komora: KVALITETNIJIM BRENDIRANJEM  DOMAĆEGA PROTIV JEFTINOG UVOZA ⦁ Promidžba cro-vina:  STRANI NOVINARI PONOVNO ORGANZIRANO NA ZAGREB VINO.Com-u? ⦁ Decanter je 2019. nagradio: SMOTRA LAUREATA NAŠE REGIJE NA BRDU KOD KRANJA ⦁ Američko tržište: NEISKORIŠTENI POTENCIJAL⦁ Dani berbe. PARTY u TRSJU u FERIČANCIMA, te RADIONICA i FESTIVAL POSVEĆENI FRANKOVKI ⦁ Vinski utorak/Winy Tuesday: UČITI i UŽIVATI uz TALIJANSKI i VINO  ⦁ Informacija i edukacija:  REINKARNACIJA REVIJE VINUM IN ⦁ Cest is the best: VRHUNSKI CHEFOVI KAO ULIČNI SVIRAČI (Dalmacija, Posavje, Prekmurje…) ⦁ Gurmanski poroci – elitne namirnice: TARTUF u GLAVNOJ ULOZI ⦁ Motovunski kraj kao novo i brzo šireće gnijezdo odličnih vinara: ROXANICH WINE & HERITAGE LUXURY HOTEL ⦁ Kupujmo hrvatsko!: KUPUJMO KVALITETNO! ⦁ 186. Oktoberfest u Münchenu: DVOTJEDNA PRIREDBA s VRIJEDNOŠĆU VEĆOM OD MILIJARDE EURA! ⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 09.2019 – BUYING GUIDE

_______________________________

Iz Hrvatske gospodarske komore o Bakhovu nektaru

                KVALITETNIJIM BRENDIRANJEM DOMAĆEGA, PROTIV JEFTINOG UVOZANa hrvatskom tržištu vina jasno se zrcale problemi cjelokupnog poljoprivredno-prehrambenog sektora. Unatoč preduvjetima za dostatnu proizvodnju te znanju i tradiciji, ne proizvodimo dovoljno vina za domaće potrebe, pa se okrećemo jeftinom uvozu. S druge strane, izvozimo kvalitetna vina koja su prepoznata na međunarodnom tržištu i koja postižu dobru cijenu. Prostora za veću potrošnju hrvatskog vina na domaćem tržištu i u inozemstvu ima, uz snažniju promidžbu i brendiranje kroz zaštitu zemljopisnog podrijetla vina (ali na čvrstom temelju postavljenima! – primjedba: Svijet u čaši!) oznakom izvornosti (ZOI) ili oznakom zemljopisnog podrijetla (ZOZP). Tako kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

                ZOI i ZOZP potrošačima, između ostaloga, jamče da grožđe i vino dolaze iz točno određenog područja te da se na godišnjoj razini kontroliraju uvjeti proizvodnje i fizikalno-kemijski i organoleptički parametri vina definirani specifikacijama proizvođača, vele u HGK. Hrvatska trenutno ima zaštitu sa 16 oznaka izvornosti – tri ZOI-ja odnose se na razinu vinogradarske regije, 12 na razinu vinogradarskih podregija, a samo jedna oznaka je na razini položaja – svjetski poznatog Dingača. Problem je, nastavlja HGK, u tome što su specifikacije naših ZOI-ja jako široko postavljene i ne nude prava rješenja proizvođačima niti odgovore potrošačima.

                – Sazrelo je vrijeme da naši proizvođači preispitaju sadržaj specifikacija postojećih zaštita i upuste se u kreiranje novih, specifičnijih, koje će najbolje transponirati značajke podneblja, tradicije i izvrsnosti te tako razvijati brand određenog područja. Zaštita naziva snažan je marketinški alat za proizvođače, mamac i jamstvo za potrošača, a pruža velike mogućnosti za razvoj lokalne eno-gastronomije te turizma – istaknuo je ovih dana potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević

Dragan Kovačević

                Godišnje se u Hrvatskoj popije oko milijun hektolitara vina, od toga između 750 i 800 tisuća hektolitara dolazi iz domaćih vinarija, dok ostatak uvozimo (od 250 do 300 tisuća hektolitara). U izvoz ide između 50 i 55 tisuća hektolitara, u pravilu skupljih vina. Od ulaska u EU smanjuju nam se površine pod vinogradima, proizvodnja vina nam je pala, a uvoz narastao. Do ne tako davne 2004. godine bilježili smo suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni vina, a prošle godine smo ostvarili deficit od 14,3 milijuna eura, uz pokrivenost uvoza izvozom od samo 53 posto. Od izražene samodostatnosti u proizvodnji vina, danas je ona pala na razinu oko 75 posto, ističu, dalje, u HGK.

                Istovremeno, hrvatska vina su se etablirala na globalnim vinskim kartama, a naši vinari osvajaju odličja na prestižnim svjetskim natjecanjima i događanjima. U čemu je onda problem: zašto imamo veliki uvoz i tako nisku pokrivenost uvoza izvozom, pitaju se u HGK.

                – Uz manje površine vinograda i smanjenje proizvodnje vina, veliki izdaci za hranu u strukturi potrošnje kućanstava u Hrvatskoj (28,2 posto) i niža kupovna moć prosječnog hrvatskog potrošača idu na ruku uvozu mahom jeftinijeg vina u odnosu na cijene domaćeg. Prosječna uvozna cijena u 2018. je iznosila 1,26 eura, no čak 75 posto količine uvezenog vina imalo je prosječnu cijenu ispod 80 euro centi. Radi se o vinu koje uglavnom stiže u rinfuzi ili u većim pakiranjima, bez oznaka zaštićenog zemljopisnog podrijetla, i najčešće bez oznake sorte. S druge strane, prosječna cijena našeg vina u izvozu iznosi 2,8 eura, a ne beznačajne količine izvoze se na EU i treća tržišta po prosječnim cijenama iznad 10 eura za pojedine kategorije vina – objašnjava Kovačević, i dodaje da hrvatski proizvođači moraju nastaviti graditi brand kvalitete, prvenstveno,,ponavlja, kroz zaštitu izvornosti i zemljopisnog podrijetla svojih vina.

                Novi Zakon o vinu govori o četiri regionalne organizacije vinogradara i vinara koje korespondiraju sa četiri vinogradarske, ali ujedno i marketinške regije Hrvatske: Slavonija i Hrvatsko Podunavlje, Središnja bregovita Hrvatska, Hrvatski Istra i Kvarner te Dalmacija. Vinari okupljeni u nacionalno Udruženje vinarstva HGK i stručna služba HGK inicijatori su ovakve podjele, a upravo te četiri regije smatraju se okosnicom HGK brend-strategije Vina Croatia vina mosaica.

                – Trebamo unaprijediti postojeći sustav kvalitete vina kroz redefiniranje postojećih i definiranje novih zaštićenih oznaka vina koje će odražavati specifičnosti užih zemljopisnih područja. U tome vidimo ključnu ulogu regionalnih organizacija. Bilo bi pretenciozno očekivati da ćemo time riješiti sve probleme hrvatskog vinarstva i vinogradarstva, ali to je svakako korak u pravom smjeru – zaključuje Kovačević.

                A sad, Svijet u čaši: puna su nam usta riječi brendiranje hrvatskog vina, ali u stvarnosti nismo pokazali da znamo što to znači. Kod nas se na vinskoj sceni radi(lo) na ho-ruk, a to nije način za ono što se želi postići. Nema dovoljno zajedništva na kvalitetnoj poslovnoj razini, i to je problem. Govori se, toliko, o oznakama ZOI i ZOZP a ta čuvena ZOI, koja bi trebala biti glavna, podijeljena je od početka maltene svakome, vinima koja to ne zavrjeduju, npr. ZOI je dan nekima koja nisu nekvalitetna međutim nemaju veze s onime što nazivamo izvornost,, za takva vina primjerena bi mogla biti ZOZP. Ništa nismo radili na apelacijama, a to je loše!

Vinske zvijezde Istre – Marino Markežić Kabola i Livio Benvenuti (Marko Čolić)

Otkrivanje novih imena G.E.T. razgovori Tomislava Stiplošeka u Zagrebu, gosti – obiteljski podrum Fuhtar iz Labina te Magistra iz Čepina (Marko Čolić)

            Prije dosta vremena osnovana je Udruga vinarstva pri HGK, proizvođači okupljeni zbrda zdola, i to nije dalo rezultat. Već sam isticao: kuća se gradi ne od krova prema dolje, nego od temelja prema krovu, dakle nužno je bilo da se proizvođači najprije organiziraju u poslovna udruženja po užim područjima uz koja su tijesno vezani, onima na kojima žive, rade i zarađuju za egzistenciju, tako da bi im moralo biti bitno da stvore tipična, za svoje područje karakteristična vina koja će dostojno prezentirati teritorij i time pozivati kupce. No, da bi se realizirala takva karakteristična vina nužno je bilo odmah na početku donijeti pravilnik ponašanja u vinogradu, podrumu i komercijalizaciji, te se zalagati, pa i strogim kontrolama unutar samog udruženja, da se pravilnik provodi u djelo. Država, kojoj mora biti stalo da joj kako treba funkcioniraju razni gospodarski sektori, morala je na svoje načine, među ostalime i odobravanjem sredstava i olakšica udruženim tržišno ozbiljnim proizvođačima, poticati takvo poslovno udruživanje po branši u užim geografskim područjima. Tek nakon što se po predjelima koji s obzirom na orografske, pedološke, (mikro)klimatske  uvjete spadaju u po jednu cjelinu stvore spomenute poslovne udruge i donese pravilnik obvezan za sve članove udruženja može proraditi krovna organizacija pri HKG, sastavljena dakako od predstavnika udruga. Tek kad bi se po područjima glede vina u nas točno znalo što je što i što je maksimalno karakteristično za neko pojedino područje (sorta odnosno sorte i njihov udio u vinu, s aspekta gospodarske isplativosti minimum posađenih biljaka po jedinici površine, maksimalno dopušteni opterećenje i prinos po trsu, određivanje termina berbe, način prerade te oblik i dužina dozrijevanja kao i prvi mogući izlazak vina na tržište) a i nakon što se uvedu stroge kontrole puteva grožđa od vinorada do podruma moglo bi se reći da je položen temelj za dobar marketing na domaćoj i međunarodnoj razini. Čudimo se silno tome što stranci kad dođu k nama u turizam masovno piju pivo, a ne vino kao naš adut, ali jesmo li razmislili o tome da je pivo što se nalazi na našem tržištu na određeni način standardizirano i da stranac manje-više zna što će za svoj novac dobiti u kategoriji najprodavanijih hrvatskih marki piva koje se, usput, nude po prihvatljivoj cijeni, međutim – koliko stranac zna što se stvarno krije iza svake naše vinske etikete od kojih su neke vrlo vrlo skupe, neke, doduše, i s obzirom na kakvoću vina i opravdano, pa tko je tek-tako na neviđeno za neki proizvod o kojemu ništa ne zna spreman ruku dublje zavući u džep?

Glavna enologinja Iločkih podruma Vera Zima slavi medalje s Mundus Vinija s kolegom enologom Slobodanom Čapinom

                Što se tiče jeftinog vina iz uvoza, zacijelo se mnogi inozemni jeftilen-uzorci ne bi mogli legalno naći na našem tržištu da redovne, državne inspekcije kako treba rade svoj posao. Doduše, isto vrijedi i za brojne uzorke iz domaće proizvodnje barem što se tiče vinskog podruma kao mjesta kreacije vina.

                Kupovna moć stanovništva u nas općenito, eto, nije velika, ima logike u tome da se uvoze mahom jeftinija vina, ali je činjenica da ipak ovdje ima i poprilično onih s debljim novčanikom – pa vidi se to i po modelima automobila s hrvatskim registracijama na našim cestama, po odlascima našijenaca na skijanje i ljetovanja van i u elitnije resorte, po posjetu ugostiteljskim objektima i višeg cjenovnog ranga, po ponudi razvikanih svjetskih etiketa mirnog vina i šampanjca u našim renomiranim vinotekama, po buticima koji vrve artiklima (odjeća, obuća…) najpoznatijih svjetskih robnih maraka i pod imenima najjačih svjetskih estradnih i sportskih zvijezda, zasigurno – da ovdje nema dovoljno kupaca i za te skup(lj)e proizvode takve elitne ponude u tom opsegu tu ne bi bilo, tako da nisam siguran da su jeftina uvozna vina glavna opasnost za hrvatsku vinsku industriju.

Država koja želi da je smatraju velikom vinskom zemljom mora moći ponuditi lijep poljoprivredni poglavito vinogradski krajolik, toplu gostoljubivost, osebujnu gastronomiju i visokokarakterna lokalno obilježena vina jasne apelacije koja obaraju s nogu. Goriška brda u Sloveniji sve to imaju! – kaže Wine Spectator

                Kako dalje? Svakako treba žustro poticati zajedništvo na poslovnj bazi u branši (samo skupa mogu se ostvariti velike stvari i, što je bitno, u dovoljnoj količini ili tzv. kritičnoj masi nužnoj za tržišnu ponudu), poraditi kvalitetno na apelacijama (od postojeće četiri udruge vinara po četirima hrvatskim vinorodnim regijama jedino kao neka zajednička etnička i agroekološka cjelina smisla imaju udruga Vinistra i međimurski Hortus Croatiae, dok Dalmacija od svojega sjevera do svojega juga i na obali i otocima ne može biti jedna cjelina, jednako tako ni Slavonija od Daruvara na zapadu preko Kutjeva i Đakova, Osijeka do Baranje i Srijema, makar je tu barem čvrsta poveznica sorta graševina, a Bregovita Središnja Hrvatska, koja je sve do nedavno bila bez geografske oznake i time sakata, pravi je tutti frutti glede eko-uvjeta, sorata, tipova vina) i raditi na kvalitetnoj komunikaciji naših vina prema tržištu i ovdje i vani, kao i založiti se na boljoj edukaciji i protagonista hrvatske proizvodne i potrošačke vinske scene kako bi što širi krug ljudi ovdje dobro shvatio što u ponudi znači kvaliteta i s turističkog aspekta – pa mi rado kažemo kako smo turistička zemlja, zar ne! Nužne su učinkovite inspekcije koje bi nadzirale puteve grožđa što završava u uvezenim i domaćim vinima ponuđenima na hrvatskom tržištu kao i puteve vina (vanjski i domaći proizvođač-prodavatelj vina, zatim punitelj, te ponuđač vina ovdje) što se nalaze na hrvatskom tržištu, potom stroge kontrole vina uzetih za analizu s tržišta i visoke kazne za prekršitelje. Važno je i vođenje u dovoljnoj mjeri računa o tome kome se i na kakvoj podlozi dodjeljuju poticaji. Bitno je iskorjeniti manipulacije s tržišta, maknuti ono što nema propisane deklaracije i ono što ne odgovara propisanoj deklaraciji, dakle ono čemu nije mjesto na tržištu…   ♣

14. Zagreb VINO.com 2019

LISTA IZLAGAČA

SMARAGDNA DVORANA / EMERALD BALLROOM

 ARMAN FRANC OPG,HRVATSKA E01 ⦁ PRELAC, HRVATSKA E02 ⦁ IQ ISTARSKA MALVAZIJA, HRVATSKA E03 ⦁ BARUN(DIĆ), HRVATSKA E04 ⦁ MISAL PJENUŠCI PERŠURIĆ, HRVATSKA E05 ⦁ KOPJAR, HRVATSKA E06 ⦁ MIKLAUŽIĆ, HRVATSKA E07 ⦁ VINA ZIGANTE, HRVATSKA E08 ⦁ VIOLIĆ NIKO, HRVATSKA E08 ⦁ MARKOTA, HRVATSKA E09 ⦁

FERAVINO, HRVATSKA E10 ⦁ KUTJEVO d.d., HRVATSKA E11 ⦁ ĐAKOVAČKA VINA d.d., HRVATSKA E12 ⦁ BADEL 1862, HRVATSKA E13,E14 – VINARIJA BENKOVAC- BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E13 – VINARIJA DARUVAR- BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E13 – KRIŽEVAČKI VINOGRADI-BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E14 – PZ SVIRČE-BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E14 ⦁ ŠAFRAN, HRVATSKA E15 ⦁ IVANČIĆ GRIFFIN, HRVATSKA E16 ⦁ ILOČKI PODRUMI, HRVATSKA E17 ⦁ MLADINA, HRVATSKA E18 ⦁ BELJE VINA, HRVATSKA E19 ⦁ KORTA KATARINA, HRVATSKA E20 ⦁

ADŽIĆ, HRVATSKA E21 ⦁ ANTUNOVIĆ, HRVATSKA E22 ⦁ KRALJEVSKI VINOGRADI, HRVATSKA E23 ⦁ ZLATAN OTOK d.o.o. (Plenković), HRVATSKA E24 ⦁ VINO-HVAR  d.o.o. , HRVATSKA E25 ⦁ BASTIJANA d.o.o., HRVATSKA E26  E27 ⦁ MATUŠKO, HRVATSKA E28 ⦁ RADOVIĆ, POTOMJE PZ, HRVATSKA E28 ⦁ BURA – MRGUDIĆ, HRVATSKA E29 ⦁ BENMOSCHE FAMILY, HRVATSKA E29 ⦁

MATO ANTUNOVIĆ PG, HRVATSKA E29 ⦁ CRVIK, HRVATSKA E30 ⦁ EDIVO d.o.o, HRVATSKA, HRVATSKA E31 ⦁ CLAVIS d.o.o, HRVATSKA E32 ⦁ TOMAC, HRVATSKA E33 ⦁ KORAK E34 ⦁ ŠEMBER P.G. HRVATSKA E35 ⦁

BUHAČ, HRVATSKA E36 ⦁ KALAZIĆ (KRONOS d.o.o.), HRVATSKA E37 ⦁ ŠTAMPAR, HRVATSKA E38 ⦁ FAKIN, HRVATSKA E39 ⦁ TOMAZ VINA P.T.O., HRVATSKA E40 ⦁ ROSSI, HRVATSKA E41 ⦁ DEGRASSI, HRVATSKA E42 ⦁

DVORANA PARIS:

 NOVAK, HRVATSKA P01 ⦁ KOJTER, HRVATSKA P01 ⦁ HORVAT, HRVATSKA P02 ⦁ KOCIJAN, HRVATSKA P02 ⦁ MATOČEC, HRVATSKA P03 ⦁ JAKOB d.o.o, HRVATSKA P04 ⦁ VUINA, HRVATSKA P05 ⦁ ARMAN MARIJAN, HRVATSKA P06 ⦁ ELIĐO PILATO OPG, HRVATSKA P07 ⦁ IPŠA d.o.o, HRVATSKA P08 ⦁ BENVENUTI, HRVATSKA P09 ⦁

LAGUNA VINA (Agrogaluna), HRVATSKA P10 ⦁ RADOVAN, HRVATSKA P11 ⦁ POLETTI OPG LOREDANA POLETTI, HRVATSKA P12 ⦁ CORONICA ATC d.o.o., HRVATSKA P13 ⦁ RAVALICO F&F, HRVATSKA P14 ⦁ MEDEA, AGROPRODUKT DOO, HRVATSKA P15 ⦁

MIMICA KUĆA SRETNOG ČOVJEKA, HRVATSKA P16 ⦁ RIZMAN, HRVATSKA P16A ⦁

 KOLARIĆ, HRVATSKA P17 ⦁ KURTALJ, HRVATSKA P18 ⦁ JAGUNIĆ PG, HRVATSKA P19 ⦁ BRAJE IZLETIŠTE VINOGRADARSKA KUĆA, HRVATSKA P20 ⦁ JAREC-KURE OG, HRVATSKA P21 ⦁ KOS, HRVATSKA P22 ⦁ PUHELEK – PUREK OG, HRVATSKA P22 ⦁ LEGOVINA, HRVATSKA P23 ⦁ DAMJANIĆ, HRVATSKA P24 ⦁

__________________________________________

Promidžba hrvatskog vina

            STRANI NOVINARI PONOVNO ORGANIZIRANO NA ZAGREB VINO.COMu? – Svojedobno je, dok je prof. Ivan Dropuljić kao osnivač i direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com u zagrebačkom hotelu Esplanade – što se,  kako se sada, uz 14. izdanje priredbe, pokazuje kao daleko najuspješnija manifestacija te vrste u nas a i šire u regiji – imao određeni budžet za neke dodatne poteze u poslovnom smislu korisne za hrvatsko vino i vinsku Hrvatsku, funkcioniralo odlično: nekoliko godina zaredom u povodu Zagreb Vino.coma u Lijepu našu na poziv organizatora festivala dolazila je organzirano grupa relevantnih vinskih novinara iz raznih krajeva svijeta, program za njih uključivao je trodnevnu turneju nekim hrvatskim vinorodnim krajem te dva dana boravka u Zagrebu kako bi posjetili i festival. Ideja je tada bila i grupu proširiti inzemnm vinskim trgovcima.

Ivan Dropuljić i Ivo Bašić, tajnik u Ministarstvu turizma RH

                A onda su dolasci vanjskih novinara prekinuti, ne stoga što oni u svojim sredinama nisu objavljivali priloge o hrvatskom vinu i krajevima koje su obišli nego stoga što je Dropuljićeva kasa presušila a institucija voljnih pružiti odgovarajuću potporu nije bilo, tako da se iz toga odbijanja na neki način dalo iščitati  da se smatralo da je Dropuljić strane novinare pozivao ovamo radi sebe. a ne iz općeg interesa. Bez jače i kontinuirane prezentacije vina i, uza nj, i lokalne gastronomije svjetskoj javnosti barem jednom godišnje na vlastitom kućnom pragu teško se može očekivati relevantno jačanje reputacije neke zemlje kao vinske, te jači razvoj eno-gastro turizma u toj zemlji. Jedno je prirediti prezentaciju vina u nekoj državi interesantnoj kao vinsko tržište i kao emitivno turističko tržište – takvi su nastupi svako toliko doista nužni!, a sasvim drugo je dovesti novinare i ugledne vinske trgovce iz svijeta ovamo k nama, da osjete duh i dah pojedinog (vinorodnog) područja, da vide (vinogradske) pejsaže, vinske podrume, da upoznaju proizvođače, saznaju nešto o domaćim kultivarima i tradiciji u prehrani, da na licu mjesta kušaju naše vino ali i druge tipične specijalitete, da se uvjere i u turistički potencijal kraja. Impresije s takvih turneja uvijek su upečatljive, ostaju dugo u sjećanju, pravog materijala ima dovoljno za objavu ne samo jedanput nego i kroz više puta, u odnosu na ovakvo predstavljanje kod sebe doma povremeni organizirani nastupi naših proizvođača vina vani, ma koliko bili važni i neophodni i ma koliko su i dobro pripremljeni i ma koliko osvrti uzvanika na prezentirana vina bili pozitivni, teško su usporedivi, ipak ti naši povremeni istupi vani budu s određenom dozom sterilnosti. Znam dobro očemu govorim jer sam i sâm niz puta na poziv organizatora boravio u Italiji, Francuskoj, Austriji, Mađarskoj, Sloveniji, Njemačkoj na vinskim događanjima na kućnome pragu vina. Kad taj jednodnevni naš nastup negdje vani završi, posjetiteljima se ni približno dojmovi ne usijeku u pamet kao onda kad su osobno nazočni izravno na izvoru nastanka hedonističkog proizvoda kakav je vino, tako da,  uz silnu ponudu u svojoj zemlji uzoraka vina sa svih strana svijeta, oni teško na duži rok pamte baš naše etikete i poslovno razmišljaju o njima, međutim da bi se to ipak u nekoj iole jačoj mjeri dogodilo trebalo bi u svakoj pojedinoj poslovno zanimljivoj nam sredini u inozemstvu svako malo održavati naše nacionalne prezentacije.

                Moguće je da se sad s 14. međunarodnim festivalom Zagreb Vino.com koji je istinski Vinska Hrvatska na dlanu, stvari mijenjaju, naime dobru volju da u značajnoj mjeri pomogne dovođenju i ugošćenju grupe renomiranih inozemnih eno-gastro a time i turistčkih novinara pokazuje Ministarstvo turizma RH, prof. Dropuljić u razgovorima je izravno s Ivom Bašićem ispred Ministarstva, i rješenje je na vidiku… ♣

Decanter je 2019. nagradio

        SMOTRA LAUREATA NAŠE REGIJE NA BRDU KOD KRANJA – Na ulazu u zgradu šepurio se raskošni Rolls Royce, ali ovaj put riječ nije bila o političarima. Značajna revija dobitnika nagrada DWWA 2019 uglednog britanskog vinskog časopisa Decanter za ovu godinu za našu regiju održana je, u organizaciji ljubljanske Vinske šole Belvin koju vodi Robert Gorjak sa suprugom Sandrom, u elitnom ambijentu Kongresnog centra na Brdu kod Kranja.
Kao izlagači – 45 vinskih kuća, dobitnici priznanja različitih kategorija vrijednosti, od Preporuke do Platinaste medalje, iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Austrije, Italije…. Renomirani nazivi i imena, ali i oni široj javnosti nešto manje poznati, barem zasad, u svakom slučaju svim laureatima  – čestitke!

Gašper Čarman, znan inače kao sommelier i kao vinski trgovac (eVino), u suradnji s nekim enolozima, uvelike s Darinkom Ribolicom iz Kleti Brda u Goriškim brdima, kreira nekoliko vina koja pušta na tržište pod svojom etiketom. Jedno od tih vina je i 18 mjeseci u francuskom hrastu dozrijevani Cabernet franc 2017 Selekcija, koji je osvojio Decanterovu platinastu medalju, navodno sa čak 97 od 100 mogućih bodova! Zanimljiva Gašperova kreacija je i vino ribljeg naziva Palamida 2017 od merlota (45 %), cabernet sauvignona (35 %) i cabernet franca, na DWWA s 90 bodova srebrno, a u maloprodaji u Sloveniji po 7,5 €! Dolje: Izvrstan suhi profinjeno aromatični i elegantni Aldebaran Riesling 2017 – zlato po Decanteru! – od kuće Vino Kupljen koju nakon smrti znanog mu oca Jožeta, jednog od pionira svojedobno uspješnog plasmana slovenskog vina u Hrvatskoj, vodi Samo Kupljen iz Ivanjkovaca na Jeruzalemu u Ormoško-ljutomerskim goricama. Samo Kupljen rođen je u horoskopskom znaku Bika, a Aldebaran je, čujem, najsvjetlija zvijezda u sazviježđu Bika

            Evo, po onome kako je objavljeno u katalogu izložbe, koje su od tih 45 vinarija osvajači platinaste i zlatne medalje: platina – Cabernet Franc 2017 Selekcija – Gašper Čarman; Les Rochelles 2917 – Domaine Louis Max, Burgundija Francuska (uvoznik u Sloveniju: eVino); Iglič Furmint 2016 – Alois Gross; Šipon Seven Numbers 2015 – Puklavec Family Wines; Leonardo 2013 – Marjan Simčič; Secca del capo 2018 – Colossi (uvoznik u Sloveniju: WeVinoVinoteka) ⦁ zlato – Gran Teran 2015 – Coronica; Rosé 2018 – Colnar; DP Brut Šipon 2015 – Dveri Pax; Gorca Furmint 2016 – Alois Gross; Aldebaran Riesling 2017 – Vino Kupljen; Plavac mali Vron Bod 2012 – Tonči Marjan (zlato na granici s platinom!!!); Rebula opoka Medana jama cru 2013 – Marjan Simčič; Tri Morave crveno rezerva 2016 – Temet (Jagodina Srbija); Red Cuvèe 2016 Domaine BarovoTikvesh Châteaux & Domains; Icon Campana Rubimus 2017 i Cuvée No 1 2017 – Vinarija Zvonko Bogdan.

Hvaranin Tonči Marjan sa svojim Plavcem Vron Bod 2012 na DWWA 2019 s 94 boda zlatan i na rubu platine, te platinasti (Leonardo 2013), zlatni (Rebula Opoka Medana jama cru 2013) i trostruki srebrni (Sauvignon blanc opoka Jordano cru 2014, Merlot opoka Trobno cru 2013 i Pinot noir opoka Breg cru 2015) Marjan Simčič iz Goriških brda U sredini i desno: Nakon što sam kušao, smatram da je vino Gran Teran 2015 od Morena Coronike svakako zavrijedilo ocjenovni razred više, dakle u ovome slučaju platinasto odličje!!!!

Michela Nassiz Decanter i Terra Madre Martinović

                Za stolom vinarije Terra Madre iz vinogorja Komarna degustirao sam u društvu big bossa Martinovića i Michele Nassiz kao odgovorne ispred Decantera na manifestaciji kod Kranja, vina Plavac mali Terra Madre 2016 koje je osvojilo srebrnu medalju, te Plavac mali Terra Madre 2011, koje mi je ostavilo znatno bolji utisak, ali tko zna iz kojih razloga to vino, kako mi je kazao Martinović – NIJE bilo poslano na ocjenjivanje!?…

            Na Brdu kod Kranja među Decanterovim laureatima našlo se i feričanačko Feravino. Feravino se predstavilo kao dobitnik, za 2019, triju srebrnih medalja i jedne brončane medalje – srebro su ove godine osvojila vina Graševina Dika 2018, Frankovka Miraz 2016 i Cuvée Miraz 2015 a broncu Rosé Dika 2018. Na kušanje su – za svaki slučaj! – donesene i Frankovka Ice Wine 2016 koja je srebro na Decanteru dobila u 2018, te Graševina Miraz 2017 koja je pak 2018 osvojila broncu.

Luka Vrga i Josip Pavičić – Feravino

            Luka Vrga, član Uprave poduzeća Osilovac kamo spada Feravino i voditelj vinarije Feravino, i Josip Pavičić iz izvoznog odjela kuće uvelike se koncentriraju na ono što je upravo najaktualnije i najvažnije: ubiranje ploda kao sirovine na preradu te sirovine za proizvode dostojne novih medalja, ne samo s Decanter World Wide Awarda nego i s drugih značajnih međunarodnih ocjenjivanja plemenite kapljice. U jeku berbe u srcu svojih vinograda Feravino je upomoć bilo pozvalo i berače sa strane, za njih je priređen poseban berbeni party i u znaku nagradnog natjecanja ekipa berača u efikasnosti u berbi u smislu brzine trganja i količine ali i KAKVOĆE ubranog grožđa. Velike nade polagane su u frankovku, koja slovi kao feričanačko crno zlato. Upravo Decanterove medalje primljene i za frankovku i ova prezentacija na Brdu kod Kranja posebno su dobrodošle za Feravino jer desetak dana nakon nastupa na Brdu kod Kranja u Sloveniji Feravino je bilo domaćin drugog međunarodnog Festivala frankovke, neposredno prije kojega je, da bude dobar uvod u manifestaciju, valjalo organizirati u Zagrebu i masterclass o frankovki, s desetak najbolje ocijenjenih uzoraka na još u srpnju održanome vrednovanju kapljice od spomenute sorte.

Sorta trnjak, zasigurno je golemi potencijal južnijih krajeva konkretno Hercegovine i, u Hrvatskoj, Imotske krajine, i vrijedilo bi, mislim, s obzirom na klimatske uvjete, razmisliti o njenoj sadnji npr. i u – Baranji!!! Ako je već nužno da u Baranji uz tradicijske domaće kultivare budu posađeni u tolikoj mjeri kultivari karakteristični za druga područja, zašto se ne bi smanjili internacionalci merlot i cabernet sauvignon koje danas već svi i svuda imaju, pa da se eventualno na račun tog smanjenja introducira neka sorta iz ovih naših krajeva (trnjak, vranac?), pretpostavljam da bi od francuza u Baranji vrijedilo zadržati cabernet franc…. Josip i Vlatko Nuić iz Crnopoda kod Ljubuškog već su u nekoliko navrata kroz vino dokazali da je trnjak i te kako vrijedan za vino a ne tek kao oprašivač za blatinu. Zamislite sad i ovu (heretičku???!!!) ideju: CRO Cuvée Baranja od 80 posto frankovke te sa po 10 posto trnjaka i vranca zasađenih na baranjskim top-pozicijama!!! A možda – vjerujem da bi vrijedilo pokusa! – baranjski ZOI SUHINT Cuvée od 70 posto frankovke te sa po 10 posto trnjaka, vranca i cabernet franca      

Nikoila Mladenović Matalj

Robert Gorjak i Sandra Bohinec Gorjak, Vinska škola Belvin

Začinak bukovski! Što li je to začinak bukovski? To je sorta, to je i vino. Došao sam na Brdo kod Kranja na kušanje kapljica koje su ove godine osvojile Decanterove medalje, i onda naletim na začinak bukovski, ali ne kao nagrađeni uzorak nego kao uzorak ponuđen maltene od – ispod stola. Na bijelome stolnjaku na stolu vinarije Matalj iz Negotina u Srbji šepurili su se na DWWa 2019 brončani suhi vrlo dobri bordožanin Kremen Kamen 2015 (cabernet sauvignon s 20 mjeseci barriquea i sa 14,5 vol %; mpc. 37 € butelja; smatram da je, iako je još mlađahna duha, na ocjenjivanju DWWA 2019 bio podcijenjen i da svakako zavrjeđuje visoko srebro pa i ono na granici sa Decanterovim zlatom, ako ne i zlato!), potom također brončani Kremen 2016 od cabernet sauvignona (85 %) i merlota, s 12 mjeseci barriquea i s 13,5 vol % (mpc 11 €), te brončani Chardonnay Terasa 2017, a nekako skriven od pogleda čubio je začinak (mpc: 14 €). Nikola Mladenović, vlasnik podruma Matalj, ponudio je začinak na eventualno traženje gosta odnosno po procjeni kome ima smisla ga dati na kušanje, jako mi je drago da je taj uradak kliznuo i niz moje grlo, vrlo lijepo, složeno, skladno i nenabildano fino pitko crno vino, odlično npr. i za tople ljetne dane, a rekao bih intuitivno da bi ga se moglo uz možda malo manji prinos po trsu pa moguće i uz još nešto kasniju berbu da se dobije na koncentraciji, jednog dana predstaviti i kao krepko snažno (ne nužno komercijalno nabildano!) vino i za uz izrazito zimska jela… Mladenović veli kako ima veće ambicije s tom sortom, no treba mu vremena da kultivar bolje upozna i kao sortu zasebno a i u kombinaciji sa svojim agroekološkim uvjetima…

Vinarija Matalj inače brine o 20 hektara vinograda na trima lokacijama u Negotinskoj krajini – Kremen, Terasa i Bukovo. Svaka od njih s obzirom na tlo i mikroklimu predstavlja posebnu cjelinu. Nakon određenog uspjeha s međunarodnim kultivarima (cabernet, merlot, gamay, chardonnay i sauvignon) red je, sada, malo jače se potruditi usklađujući u nijansama s lokalnim tlom i mikroklimom i neke lokalne sorte, Matalj zasad ima temjaniku crnu (za slatku kapljicu) i spomenuti začinak bukovski…

Jako dobar cabernet sauvignon iz 2016, srebro po Decanteru 2019, na kušanje je ponudio Željko Jungić iz Vinarije Jungić iz Čelinca kod Banja Luke

                Na kraju, nešto što se tiče manifestacije na Brdu kod Kranja: katalog! Katalog je vrlo, vrlo važna karika za uspješnu kompletnu realizaciju sajma odnosno festivala, smotre vina.  Njegova je zadaća da bude svojevrsna osobna karta i manifestacije i proizvođača i svakoga vina. Kvalitetna podloga tome da ljubitelj plemenite kapljice bude KVALITETAN potrošač-kupac je upravo to da bude dobro informiran i vinski upućen. Nerijetko će dobar katalog poslužiti i kao svojevrsni vinski vodič. Novinarima koji prate vinsku scenu katalog s bitnim osnovnim obavijestima o vinaru i vinima temelj je kvalitetnog napisa, izvještaja. Poruka organizatoru: ubuduće u katalogu dati ne samo naziv/ime proizvođača, njegovu adresu i e-mail te nazive vina s navodom osvojenog odličja, nego, za praktičnu uporabu, više podataka o proizvođaču i vinima, primjerice iz kojega vinogorja je proizvođač i iz kojega je/kojih su vinogorja vina tog proizvođača, od koje je sorte vino odnosno od kojih su sorata vina označena ne nazivom sorte nego fantazijskim nazivom, pa o dužini maceracije, načinu (inoks, drvo, barrique, velika bačva…) i dužini dozrijevanja, sadržaju alkohola, neprovrelog sladora, ukupne kiselosti, koristan podatak je i maloprodajna cijena u vinoteci u zemlji iz koje vino dolazi… To zacijelo ne bi iziskivalo – pogotovu koriste li se uobičajene kratice i s obzirom na korištenje brojaka i odgovarajućih znakova, bitno više tiskanog teksta i bitno više papira da bi izazvalo jače poskupljenje izrade kataloga  ♣

Američko tržište

          NEISKORIŠTENI POTENCIJAL – Gospodarsko izaslanstvo od više od 20 naših tvrtki u organizaciji Hrvatske gospodarske posjetilo je Cleveland. Predviđeno je bilo da hrvatski poduzetnici za posjeta SAD sudjeluju na poslovnom forumu i u B2B razgovorima, da obiđu nekoliko američkih tvrtki te da nazoče konferenciji Udruženja hrvatsko-američkih stručnjaka (The Association of Croatian American Professionals – ACAP).

            Cilj izaslanstva je bolje povezivanje naših poduzetnika s američkim malim i srednjim poduzetnicima te s hrvatskom poslovnom dijasporom u SAD. Naglasak je stavljen na suradnju u zdravstvenom turizmu, farmaceutici, medicinskoj opremi i rješenjima za pametne gradove.

Naši na poslovnom forumu u Clevelandu u SAD

            – Robna razmjena s SAD nam je prošle godine iznosila oko 620 milijuna dolara, što nikako nije zadovoljavajuća brojka. Dobra stvar je da od tih 620 milijuna više od 400 milijuna otpada na hrvatski izvoz u SAD. Američko tržište prepoznalo je kvalitetu naših farmaceutskih proizvoda i oružja, ali mi imamo puno više za ponuditi, naročito u zdravstvenom turizmu – istaknuo je potpredsjednik HGK za međunarodne poslove i EU Ivan Barbarić na otvaranju poslovnog foruma Sjeveroistočnog Ohia i Hrvatske te dodao da su najveće kočnice bržem razvoju gospodarskih odnosa dviju zemalja vizni režim i dvostruko oporezivanje. Upravo zato je ACAP osnovao radne skupine fokusirane na rješavanje problema dvostrukog oporezivanja, te na unaprjeđenje suradnje u zdravstvenom turizmu.

            U sklopu izaslanstva je i tvrtka Alpha Aplikacije, čiji direktor Marko Kukec ističe da se hrvatski IT sektor mora što više okrenuti izvozu.

            – Naša velika prednost je u tome da imamo znanje i kvalitetu te, naravno, niže cijene nego tvrtke u SAD, Australiji, Kanadi ili EU. Upravo zato se tvrtke poput Alpha Aplikacija moraju snažno orijentirati na traženje klijenata i partnera na inozemnom tržištu. Naravno, ne smije se zanemariti ni domaće tržište jer se stanje kod nas mijenja na bolje, ali smatram da prioritet svake tvrtke mora biti izvoz na svjetsko tržište – izjavio je Kukec, uz napomenu da je Alpha aplikacije, mada je dvostruko oporezivanje uteg u poslovanju, cijenom još uvijek prihvatljivija od američke konkurencije.

            Ognjen Bagatin iz Poliklinike Bagatin osvrnuo se na potencijale zdravstvenog turizma i rekao da vodeće domaće institucije u toj branši dijele zajedničku viziju o etabliranju Hrvatske kao top-destinacije za zdravstveni turizam.

            – Gledamo na zdravstveni turizam kao na sektor koji može i mora postati jedan od glavnih generatora investicija i rasta u Hrvatskoj te kao idealno rješenje za problem sezonalnosti hrvatskog turizma. Trenutno smo regionalno prepoznati po kvaliteti dentalnih usluga, ali nastavljamo ka cilju pozicioniranja Hrvatske kao odlične destinacije i za mnoge druge grane zdravstva jer pružamo vrhunsku uslugu na razini najboljih svjetskih zdravstvenih odredišta – poručio je Bagatin..

            Vlasnica FizioVita centara, Anita Mišković, također smatra da Hrvatska ima ogroman potencijal za razvoj zdravstvenog turizma.

            – Što se tiče djelatnosti fizikalne terapije, rehabilitacije i medical spa u smislu unaprijeđenja života, a pri tome mislim ne samo na wellness, još uvijek nismo dovoljno prepoznati i vrlo sporo se razvijamo. Kao tvrtka trenutno nemamo gostiju iz SAD-a, a cilj nam je pronaći partnera s kojim bismo osmislili programe za američke gosta – kazala je Mišković.

            Članovi delegacije imali su priliku posjetiti tvrtke US Endoscopy, Volk i CRT, kao i kliniku Cleveland na čijem čelu je naš poznati kardiokirurg Tomislav Mihaljević. ACAP-ova konferencija će u dva dana trajanja pokriti brojne aktualne teme i raditi na povezivanju naših poduzetnika s američkom dijasporom koje se pokazala zainteresiranom za investicije u Hrvatsku.

            Tržište SAD veliko je i značajno za i nešto što mu još možemo ponuditi, a to su osebujni proizvodi iz segmenta enogastronomije. Iz svojh vinskih lutanja svijetom i susreta s brojnim inozemnih proizvođačima vina znam da je svakome od njih s kojime sam se susreo bilo iznimno stalo izvoziti vino ponajviše u SAD, a na moje pitanje zašto baš prioritetno u SAD obrazloženje je bilo jednostavno i kratko, ali i te kako uvjerljivo: u SAD je moguće lakše nego drugdje plasirati i visokokvalitetno vino koje je i skupo, k tome Amerikanci su promptni u plaćanju! Valjda se u međuvremenu stvari nisu promijenile na loše…

            Neke hrvatske vinske kuće uspijevaju izvesti vino u SAD, određenu zaslugu za skretanje pažnje na vinsku Hrvatsku svakako ima naš valjda svjetski najpoznatiji Amerikanac Miljenko Mike Grgić, kako po tome što je svojedobno vrlo uspješno radio za američku vinsku legendu Roberta Mondavija, tako i po tome što je vino chardonnay, kojega je upravo on kreirao u SAD, u glasovitom povijesnom pariškom dvoboju Burgundije u bijeloj kapljici i Bordeauxa u crnoj protiv Kalifornije bijele i crne kapljice, u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća bilo pobjednik. Ali korisno za promidžbu Hrvatske u SAD bilo je i te kako i to što se Grgić jako zalagao u tome da se znanstveno dokaže da je globalno čuveni američki zinfandel zapravo porijeklom iz naših krajeva, ovdje znan kao tribidrag odnosno crljenak kaštelanski. Zasigurno su zasluge za određeni izvoz hrvatske kapljice u SAD vezane i uz povremene prezentacije hrvatskih vina i vinara u organizaciji HGK na sjevernoameričkom kontinentu, gdje su hrvatske etikete stekle simpatizere i među pripadnicima medija javnog informiranja i vinskim piscima aktivnima na društvenim mrežama, jedan od utjecajnijih od tih svakako je Cliff Rames, koji je u više navrata posjećivao Hrvatsku. Nesumnjivo je da se zasluge za dio izvezenih hrvatskih vina u SAD mogu pripisati i nekim mogli bismo reći novijepečenim Amerikancima koji su inače rodom iz ovih naših krajeva na Balkanu, primjerice Samu Ramiću pa i Mili Rupčiću, glumcu i pjevaču koji se otkako živi u SAD uvelike okrenuo i prema vinskoj sceni i nakon godina rada u trgovini vinima postao vinskim edukatorom! Tu je i Slovenac Marko Podkubovšek koji je nekad davno radio u dubrovačkoj putničkoj agenciji Atlas gdje se od početne stepenice uspeo do gotovo samoga upravljačkog vrha, da bi onda pošao u SAD i više godina tamo bio kao šef predstavništva Atlasa, tamo je, s vremenom, kao veliki ljubitelj vina i sa sve jačom željom da američko tržište upozna s vinima s prostora bivše Jugoslavije, utemeljio uvozničku tvrtku, hrvatska zvijezda njegova uvoza u SAD je vino Dingač Pelješanina Nike Bure.

____________________________________

Amerika sve više voli gorkasto! – Nekad je Amerika trošila samo mekana zaobljena vina, sladunjava do slatkasta, s malo a čak i s dosta ostatka neprovrelog sladora. Po onome što je nedavno objavio Shanken News Daily, ukusi se mijenjaju, i čini se da šira porošačka masa u SAD postaje zrelijia u procjeni kakvoće vina, ali i drugih pića, inače u Americi namjerno serviranih u slađoj varijanti da bi se privukla upravo ta ista šira i za slatkim povodljiva publika… Amerikance bi još trebalo podrobno testirati na preferencije prema barikiranom vinu u smislu toga što barrique mnogim vinima prekrije osnovnu aromatiku i što aromama vanilije i bijele čokolade daje slast i kad vina nemaju količine neprovrelog sladora kojima prelaze iz kategorije suhog u polusuho, pa u poluslatko i u slatko. Rezultati jedne nedavno provedene ankete kažu da je sada sve veći broj Amerikanaca manje sklon sladunjavim eno-uradcima a sve više onim suhima te, štaviše, gorkastima. Više nego ikad prije Amerikanci vole gorkastu espresso kavu, vole intenzivan okus gorke čokolade, priklanjaju se sve više i gorkastoj IPA pivi. U porastu je i potražnja za gorkastim jakim pićima, poglavito za fernet brancom, Gorkasta pića postala u većoj mjeri obvezna u koktelima…

_____________________________________

Niko Bura gotovo sve što proizvede izveze u SAD

                U više navrata i to od inače vrlo cijenjenih vinara u Italiji – jedan od njih je npr. Bibi Graetz iz Toscane – čuo sam da je u SAD vrlo teško pronaći uvoznika kao zaista dobrog partnera… osim ako je riječ o toskanskoj vinariji s dugačkom povijesti u produkciji Bahova nektara i s dugogodišnjom visokom reputacijom kao proizvođača.

                Evo, ovdje, zasigurno za hrvatske ponuđače plemenite kapljice korisnih informacija o tome što danas u kontekstu vina za koje očekuju da će ga uspjeti dobro plasirati najviše traže američki uvoznici, kao posrednici između inozemnih vinara i tržišta u SAD. Stavovi proizlaze iz izjava anketiranih predstavnika nekoliko vodećih uvozničkih i distribucijskih kuća na nacionalnoj razini, naime u SAD ima i dosta manjih, regijskih uvoznika koncentriranih u uvozu na ponudu određenog vinorodnog područja u nekoj zemlji i usreditočenih na plasman tih vina u pojedinim zemljopisno manjim sredinama u SAD. U te vodeće kuće spadaju npr.  Taub Family Selections, Wilson Daniels, Folio Fine Wine Partners (koju je osnovao Michael Mondavi), Vineyard Brands, Michael Skurnik Wines & Spirits. Wilson Daniels, Taub, Portfolio i Vineyard Brands inzistiraju na tome da s proizvodima budu prisutne 100 posto na tržištu SAD, one svaka žele za proizvode imati ekskluzivu za svih 50 američkih država, makar  treba reći da postoje iznimke, jedna iznimka je glasoviti bordoški Château Petrus, kojega uvoze i distribuiraju sve te četiri navedene tvrtke.

                Predosnove za sklapanje poslovnog odnosa su zainteresiranost proizvođača-ponuđača za povezvanjem s uvoznikom koja se može pokazati bilo izravnim kontaktiranjem uvoznika na njegovu adresu, bilo susretom s predstavnicima uvozničkih kuća na nekom od najznačajnijih međunarodnih vinskih sajmova. Američki trgovci vinom rado kažu kako u sklapanju poslova uvijek nastoje u kontaktiranju održati ravnotežu između ponuđača za kojega su svaki od njih posebno zainteresirani, i brojnih ponuđača koji pokazuju inicijativu da se obrati njima i koji im se i obraćaju maltene svakog tjedna. Do prije koju godinu dva najvažnija sajma za obvezno sudjelovanje i za posjet vinskih trgovaca bili su bordoški Vinexpo i diseldorfski ProWein, a u posljednjim godinama glavna zvijezda je ProWein. Sajmovi poput ProWeina osobito su zanimljivi američkim uvoznicima kad za svoj portfolio traže nekog istaknutog vinara iz nekog partikularnog vinorodnog područja iz kojega inače u ponudi još nemaju vino.

                Američki uvoznici traže kakvoću i vino po razumnoj cijeni, što je logično, ali ovdje je, s obzirom da već imaju puno butelja na zalihi, važno napomenuti i da žele da to vino bude drukčije, iz neke druge apelacije dakle nešto što još nemaju u ponudi odnosno nešto čime bi proširili specifičnu ponudu. Najčešće se drže toga da po jednoj apelaciji ne drže više etiketa, ali zato vole da apelacija koju imaju ili je se žele domoći bude zvučna. Mnogi proizvođači ponuđači koji još nemaju uvoznika u SAD, razumljivo, gravitiraju onim uvoznicima za koje, možda baš i od svojih susjeda, saznaju da već uvoze vina slična po stilu njihovima pa ih to na neki način ohrabruje, ali u najvećem broju slučajeva kontaktiranje tih uvoznika greška je jer ti uvoznici u principu, logično, ne vide neku korist od toga da se prihvate plasmana još jednog sličnog vina i da time na tržištu zapravo sami sebi rade stanovitu konkurenciju. U mogućoj poslovnoj suradnji američki uvoznici i distributeri prednost daju proizvođaču-ponuđaču za kojega vjeruju da je dovoljno pouzdan da s njime mogu sklopiti dugoročan poslovni odnos, a to znači da se radije upuštaju u poslovnu vezu s proizvođačem koji glede kvalitete, stila i osebujnosti vina ima podjednake stavove kao i oni. Preferira se u poslovnu vezu ući s vinskom kućom u obiteljskom vlasništvu i u kojoj obitelj određuje stil vina i nadgleda proizvodnju, vjerovanje je da je pouzdanije ići u dugoročni poslovni odnos sa stabilnom obiteljskom vinskom kućom. Kooperative nisu popularne, naime predstavnici vodećih američkih uvozničkih kuća objasnili su da u vinima s kojima dilaju traže iskrenost i autentičnost a ta je svojstva, po njihovu mišljenju, lakše pronaći u kapljici ozbiljne obiteljske vinarija. Naravno, ima i još nešto: u donošenju odluke uvoznika s kojom će stranom vinskom kućom surađivati bitno pomaže ako vinarija ima dugu svijetlu vinsku povijest i na temelju toga kakvu zgodnu priču o sebi a s kojom je moguće lijepo začiniti marketinški istup. Plus je i to ako vino – bilo da je već prije bilo prisutno na američkom tržištu bilo od toga što su se o njemu u američkim eno-gastro časopisima raspisali domaći novinari – ima u SAD neke dobre epitete. Rado se podržavaju proizvođači-ponuđači koji dobro govore engleski, koji imaju neku svoju karizmu, i koji su spremni s vremena na vrijeme doći u SAD radi prezentacije, te koji su sporazumni i na druge načine sudjelovati u stanovitoj mjeri u marketinškoj aktivnosti. Američki uvoznici gledaju još na nešto – kamo da s obzirom na kakvoću i osebujnost vina, na reputaciju vinarije i na zanimljivost o vinariji koja se koristi u promidžbene svrhe unutar vlastitog portfolija pozicioniraju vino s obzirom na maloprodajnu cijenu što će ga pratiti na tržištu i što bi je kupac bio voljan platiti.

                Dakako da se pri odluci o uvozu i sklapanju poslovne suradnje vodi briga i o količini što je neki proizvođač može staviti uvozniku na raspolaganje. Nije rečeno da to mora obvezno uvijek biti velika kvantiteta, preciznije je dakle govoriti o tzv. kritičnoj masi koja se nudi od neke etikete, naime kod nekih posebnih, ekskluzivnih vina proizvedenih u maloj količini prihvatljive su, s obzirom na ekskluzivnost proizvoda i znatno manji broj proizvedenih butelja nego što bi a tražilo kod nekog vrlo dobrog regularnog proizvoda. Uvoznik se u svakome slučaju zanima za to koliko je proizvođač čije vino dobro prodaje i do kojega mu je stalo u slučaju da u startu ne postoje neke osobite količine od toga vina voljan širiti se s vinogradima i produkcijom te kapljice,

            I, za kraj, još ova bitna stavka: koje će biti novčane i druge (primjerice očekuje se osobna nazočnost ne tek na jednoj nego na više prezentacija vina po većim gradovima SAD u organzaciji uvoznika) obveze proizvođača vina da sudjeluje u ukupnom marketingu vina na američkom tržištu. Vodeće američke uvozničke i distribucijske kuće kažu da oko 80 posto vinarija čija vina one uvoze/distribuiraju financijski sudjeluje u troškovima marketinga, prema prijedlogu uvoznika i prema potpisanom sporazumu o marketinškm planu između uvoznika i proizvođača/ponuđača. Sudjelovanje u marketingu prihvaća se ne samo podmirenjem određenih novčanih svota nego i/ili stavljanjem uvozniku na raspolaganje besplatno određenog broja boca neke etikete namijenjenih zakušanje vinskim novinarima, blogerima koji u svojim medijima objavjuju recenzije o vinima, te biranim sommelierima, kao i određenog broja butelja predstavnicima uvoznika koji vina daju na degustaciju klijentima u promotivnim aktivnostima. ♣

Dani berbe

          PARTY u TRSJU te RADIONICA i FESTIVAL FRANKOVKE – Intenzivan kalendarski početak jeseni u Feričancima: trganje – kao stanje redovno u tome dijelu godine, pa party u trsju kao nadgradnja, i masterclass i festival posvećeni frankovki – kao veliki marketinški finale. Feričanački podrum Feravino osobito se diči s frankovkom i želi, čuo sam, ozbiljno skrenuti pažnju javnosti da je Slavonija ne samo graševina, kako bi se iz raznih dosadašnjih kampanja moglo zaključiti, nego da je ona i frankovka!

Feričanci, Feravino, jematva 2019: najljepše beračice

                U srcu vinograda Feravina poseban berbeni party bio je u znaku nagradnog natjecanja ekipa berača (domaćini, novinari, te distributeri vina) u efikasnosti u berbi u smislu brzine trganja i količine ali i kakvoće ubranog grožđa. S obzirom na broj beračica trebalo je svakako službeno proglasiti Ljepoticu berbe 2019.

                Velike nade polagane su u frankovku, makar se istovremeno i strepilo kako će s obzirom na hirovite meteorološke okolnosti stvar u vinogradu završiti. Sâm kraj rujna u Feričancima je bio u znaku drugog Festivala frankovke. Uz Miss berbe, upravo zbog nastojanja Feravina da jače afirmira feričanačku (slavonsku!) frankovku vrijedilo je – vidi se to lijepo na fotografiji mlade dame uhvaćene u druženju s frankovkom – bilo odmah proglasiti Miss frankovke 2019 odnosno Ambasadoricu feričanačke frankovke, bilo pak najaviti proglašenje Miss za dane Festivala frankovke!

Ambasadorica feričanačke (slavonske) frankovke!

                Feravino, koje inače ima 170 hektara vinograda, brigu o frankovki vodi na oko 40 hektara. Godišnje proizvede oko 150.000 litara frankovke, u nekoliko verzija – kao sasvim mladu (primeur), kao jednogodišnju do dvogodišnju srednjeg tijela i za svakodnevnu potrošnju pod markom Dika, te, kao špicu Miraz, duže (barem oko 2,5 do tri godine) dozrijevanu u bačvicama.

__________________________________

Kapljica Karla Velikoga Frankovka, SINONIMIMA Frankovka modra, Modra frankinja, Plavi frankovac, Blaufränkisch, Limberger, Lemberger, Franconia, Kekfrankos, Borgonja, jedna je od najkvalitetnijih crnih sorti kontinentalnih vinogorja. Poznata je kao Vino Karla Velikoga!

Frankovka crna          Crtež: Greta Turković

 Domovina sorte je nepoznata. Kad govorimo o njenu PORIJEKLU valja reći da bi neki danas stavili ruku u vatru da je ona iz Austrije, gdje je i ima mnogo – prostire se na gotovo 3340 ha, a od toga je čak gotovo 94 posto u predjelu Gradišća (Burgenlanda). Iz Austrije, upravo Burgenanda, ali i iz Württemberga kod Stuttgarta u Njemačkoj (ukupno je u Njemačkoj ima 1729 ha) zasad frankovka stiže kao vino s najupečatljivijim kvalitativnim i karakternim izričajem. S obzirom na naziv, neki, međutim, misle da je kultivar iz njemačke pokrajine Franken (Franačka), ali u to je teško povjerovati s obzirom na to da sorta traži ipak drukčiju klimu od one u spomenutoj regiji. U Njemačkoj se frankovka uzgaja praktički jedino u Württembergu, i to pod nazivom Blauer Limberger, Lemberger, a u Frankenu je (gotovo) nema.

Postoje mišljenja da je sorta nastala na teritoriju današnje Slovenije, ali i mišljenja da se rodila u Mađarskoj. Leksikon Wine Grapes of the World autora Jancis Robincon, Joséa Vouillamoza i Julije Harding spominje tu čak i – Dalmaciju! Na temelju podataka koje su rečenom autorskom triju za potrebe Leksikona svjetskim vinskim kultivarima dostavili regijski stručnjaci objavljeno je da se mjesto rođenja frankovke kao sorte nalazi negdje u pojasu od Dalmacije do Austrije i Mađarske

Pretpostavka je da je sorta križanac između jedne slabije njemačke i jedne francuske sorte. Utvrđeno je da ima stanovitu rodbinsku vezu s gouais blancom ili Heunisch weisserom, belinom. Inače, izraz Blaufränkisch dolazi od običaja iz vremena prije srednjega vijeka da se sorte dijele na one kvalitetnije što su iz zemlje Franaka (Franačka), i te su u nazivu nosile i izraz fränkisch, i na one iz drugih područja i manje kvalitetne, nazivane heunisch. Karlu Velikom, kojega pamtimo i kao reformatora i u vinogradarstvu, te koji je naredio čišćenje vinogorja od nekvalitetnih sorti, vino od frankovke se jako dopalo, jer da daje kapljicu francuske kakvoće, i sorta se očuvala uvelike zahvaljujući njemu. Danas je frankovka u većoj mjeri rasprostranjena, osim u Austriji i u južnome dijelu Njemačke, i u Hrvatskoj (Slavonija), Mađarskoj (mađarski dio Gradišća, Panonski jug/Villany), Sloveniji (Metlika, područje Posavja uz Krku), a nešto je ima i u Švicarskoj, sjevernoj Italiji (oko Bergama), pa i u Francuskoj.

Frankovka kao sorta nije osobito zahtjevna u vinogradu, vrlo je rodna, s grozdovima težine od čak i 250 grama. Za postizanje premium vina nužno je vinogradi posaditi na prikladnoj poziciji, te gotovo drastično smanjivati rod

Spomenuti treba i to da je frankovka – inače roditelj kultivara gamay crni – kao partner sudjelovala u stvaranju brojnih križanaca, kao što su npr. zweigelt (frankovka i lovrijenac), blauburger (frankovka i portugizac), zatim acolon, cabernet cubin, cabernet mitos, Heroldrebe, magyarfrancos, rubintos i reberger.

______________________________________

Razotkrivena borgonja! – Dugo je inkognito živjela u Istri, poistovjećivana je s francuskom sortom gamay, otud i naziv Borgonja, ali onda je razotkrivena:

Borgonja je isto što i Frankovka!

 Svojedobno je znani opatijski ugostitelj Joso Tariba u nastojanju da istakne sklad između jela od namirnica iz našeg morskog priobalja, tj. ribe i plodova mora, i bijelih vina iz Slavonije, posebice Kutjeva, smislio izreku Jadransko more ljubi Panonsko more, a ovim najnovijim otkrićem o borgonji, potvrđenim i od strane stručnjaka prof. dr. Edija Maletića, još se produbljuju veze između i Slavonije i Istre.

______________________________________

 Najprikladniji za frankovku su južni, topli i od vjetra zaštićeni položaji, u pojasu umjerene a i sjevernije klime. Nije osobito izbirljiva na tlo, ali valja ipak reći da vrlo voli duboka i plodna tla. Podnosi i vapnenačko tlo, ali tu ne pruža velike rezultate. ROD je uglavnom redovit, a prinos joj je jako dobar, grozd dosta velik, pa i do 250 grama, može dati i do oko 70 hl prilično kvalitetnog mošta po hektaru.

Što se tiče SVOJSTAVA, ona omogućuje proizvodnju jako dobrog do izvrsnog vina no izvrsnog tek ako je njeno trsje na prikladnoj vinogradskoj poziciji i na prikladnome tlu uz mali prinos te ako grožđe besprijekorno dozori. U Hrvatskoj se sjajno pokazuje u Feričanačkom vinogorju.

Frankovka

Vino je kompaktne vrlo tamne rubinaste boje s dosta dugotrajnim ljubičastim odsjajem. Miris je svjež, voćni, podsjeća pomalo na malinu, pa i na dud, od aroma znaju se javiti i badem, i kopriva, a, naravno, ako se vino stavi na dozrijevanje u barrique, začinski segment – valja znati izabrati dobro napravljenu bačv(ic)u i prikladno paljenje, kako ne bi iskakali vanilija i zadimljenost – jače dolazi do izražaja. Okusom vino od trsja a malim prinosom bude puno, s vrlo dobrom kiselošću, te blago oporo. Vinificira li se prikladno, uz dovoljno dugu maceraciju, frankovka je pogodna za odležavanje, a optimum obično postiže nakon tri do četiri godine.

SERVIS i JELO – Frankovku poslužite na 16 stupnjeva mladu, a stariju nešto topliju, na 18 stupnjeva, te i iz veće čaše, ovakve kao na crtežu. Mlađu uz paštete, topla predjela s tijestom, kuhani jezik, srce, pečenu jetru, puževe, gljive, janjetinu s ražnja, a odležanu i kompleksniju uz npr. pečenje od svinjetine, teletinu i janjetinu ispod peke, pernatu divljač, polutvrde ne suviše aromatične sireve. Lijevo: prikladna čaša za ozbiljnu, odležanu frankovku (Željko Suhadolnik © srpnja 2012) ■

____________________________________

Masterclass o frankovki: Matjaž Lemut te, dolje, predstavnici Feravina – Luka Vrga, direktor , Jenny Šimić iz marketinga, te enolozi koji su od 2010 na ovamo radili na frankovki bilo u Feravinu bilo u Belju – Antonija Čeme, Lemut, Marijan Knežević (Marko Čolić)

            O frankovki je na masterclassu opširno govorio enolog i iskusni proizvođač vina Matjaž Lemut Tilija iz Vipavske doline, inače već godinama eno-savjetnik u Feravinu. Iznio je podatak o stupnju njene raširenosti u pojedinim zemljama, pa je tako spomenuo da je u Slovačkoj uzgajaju na oko 1378 ha, u Češkoj na oko 1160 ha, u Čileu je navodno ima čak na 290 hektara, u Sloveniji je pak na 680 ha, za Hrvatsku je izašao s brojkom od 558 ha no po Arcodu – podatak koji sam prije nekoliko mjeseci dobio od naše Agencije za plaćanje u poljoprivredi – površina je ovdje u nas ipak nešto manja – 475 ha. Lemut za frankovku kaže da su višegodišnja mjerenja pokazala da u berbi nakupi sladora svakako od 20 do 24 g/l, da joj se kiseline kreću oko 7 g/lit, da je bogata fenolima, antocijanima, što je moguće vidjeti iz njene tamne boje. Sorta je prikladna za proizvodnju većeg broja tipova vina, od mirnog i pjenušavog roséa, preko sasvim mladog crnog vina (nouveau, primeur, novello, mladuh…), zatim jednogodišnjeg do dvogodišnjeg vina srednjega tijela pa do velikog dugo u bačvi(ci) dozrijevanog vina. Primarne arome joj počivaju, veli Lemut, na terpenima, koji su vrlo osjetljivi na oksidaciju pa enolog treba biti oprezan da se u vinu ne razviju neke strane arome.

Najbolje ocijenjene frankovke na vrednovanju vezanom uz Festival frankovke 2019 u Feričancima

Nakon predavanja kušalo se 11 vina od sorte frankovka, na nedavnom vrednovanju u vezi s Drugim festivalom frankovke uzorci najbolje ocijenjeni u svojim kategorijama (rosé mirno 2018, crnjaci berbe 2018, zatim crna vina stara dvije do tri godine i crna vina starija od tri godine, pa slatki bijeli predikat), konkretno riječ je o etiketama:

                Rosé 2018 – Miklaužić i Rosé 2018 – Feravino, pa Modra Frankinja 2018 – Mramor (Slovenija), Kekfrankos 2018 – Gere Tamas & Zsolt (Mađarska), Dika 2018 – Feravino, potom Miraz 2017 – Feravino, Kekfrankos 2016 – Wylyan (Villany Mađarska), te Modra Frankinja 2015 – Kozinc (Slovenija), Frankovka 2012 – Belje i Miraz 2012 – Feravino, predikat je bio Frankovka ledeno vino 2016 od Feravina.  Pobjednik na ocjenjivanju bilo je vino Frankovka Miraz 2017 – Feravino.   ♣

Vinski utorak/Winy Tuesday

        UČITI i UŽIVATI: TALIJANSKI i VINO – Različiti su putevi vina: jedan teče konobom odnosno podrumom, drugi gostionicom, treći vinskim barom, četvrti vinskim sajmom, peti žilama i mozgom, šesti vinskom radionicom u informativnom, edukacijskom i komercijalnom smjeru, sedmi vinotekom i boljim restoranom… Rekao bih da je ovaj šesti način posebno dobar jer uz užitak u kapljici omogućuje i stjecanje ponešto znanja s više područja, a šire znanje uvijek je dobrodošlo, k tome ono znanje baš vezano uz vino pomaže promociji ne samo tog vina ili stila vina nego i promociji čitavog vinskoga teritorija odakle je vino, a to je bitno za razvoj turizma (gospodarski napredak!) na tome teritoriju.

Marija Vukelić s buteljama koje je pripremila za radionicu L’italiano ed il vino

                Zagrebačka profesorica stranih jezika, baš i talijanskoga!, Marija Vukelić –  koja se još od prije mnogo vremena a nakon što je bila uključena u udrugu Žene u vinu odnosno Women on Wine ili WoW bavi plemenitom kapljicom na način da joj pristupa ne tek kao ukusnom otkako je svijeta i vremena popularnom napitku nego kompleksno kao mediju uz koji je moguće mnogo toga upoznati te spoznati pa, s obzirom na neraskidivu vezu enogastronomije, geografije i turizma, i gospodarski valorizirati pojedini kraj – s vremena na vrijeme s vinom kao protagonistom-magnetom organizira zanimljive radionice i druženja uz čašu na hedonističko-intelektualnom nivou. Najnovija i s početkom rujna pod nazivom Vinski utorak/Winy Tuesday startala serija vinskih radionica profesorice Vukelić krenula je s prvim danima rujna u novootvorenom bistrou fine hrane i biranog vina Fino & Vino na zagrebačkom Kaptolu, a odvijala se na temu L’italiano ed il vino = Talijanski i vino. Druženje uz čašu oplemenjeno je spojem talijanskog jezika i Bakhova nektara proizvedenog u Italiji. Prof. Vukelić u priču je umiješala i velikana Renesanse Dantea Alighierija!

                Uz desetak talijanskih vina iz više područja apeninske Čizme moglo se upoznati više talijanskih riječi bitnih za opću komunikaciju te izraza vezanih uz enogastronomiju, zatim saznati pojedinosti o nastanku tih vina naime u svakom talijanskom vinogorju postoje – za razliku od situacije u nas! – pravilnici vezani uz produkciju vina (sorta odnosno sorte, berba, vinifikacija, način i dužina dozrijevanja, najraniji mogući izlazak vina na tržište…) zamišljenih da uvjerljivo predstavljaju svako svoj kraj.

                Prezentirana su sljedeća vina: CASA COSTE PIANE Valdobbiadene  Prosecco DOCG Veneto proizvedeno, rado se kaže, od sorte glera, iz Lombardije je došao BERSI SERLINI Franciacorta brut Satèn, 100%  blanc de blancs (chardonnay), objašnjeno je što je Franciacorta i što je to Satèn.

Voditelj bistroa Fino & Vino, sommelier Krešimir Šesnić

                Iz Veneta su slijedila dva bijela vina iz područja Soave: ROCCA SVEVA Soave Classico DOC 2018 i COFFELE Alzari Bianco IGT 2016, tu se moglo saznati što se krije iza oznaka Soave Classico DOC i Bianco IGT i osjetiti koje bolje paše uz izvrstan rižoto s račićima kuhinje Fino & vino. S vulkanskoga tla, crnjak izrazite punoće i odlične pitkosti bilo je vino MAELI:  D+  (di più) Colli Euganei DOC Rosso 2013 (merlot – cabernet sauvigon – carménère).

                Drugo crveno vino opet uzorak iz Veneta, riječ je o Valpolicelli ripasso 2013 DOC Superiore COLLINA deL SOLE  toplo, puno vino jakoga tijela,  posluženo uz originalnu talijansku salamu tipa Milano.

                Dva najvažnija predstavnika regije Pijemont, a od sorte nebbiolo, bila su CERETTO Barbaresco  DOCG  2012 (14,5 vol%) i FRANCESCO RINALDI & FIGLI Barolo DOCG Brunate (14 vol%). Barbaresco taman u svojim dobrim godinama, a Barolo još mlađahan, jer, kako kažu Talijani – najbolji je između svoje desete i dvadesete  godine života, a ovaj je navršio tek osam.

                Za kraj degustacije – povratak u Veneto s vinom CANTINE UGOLINI Valle Lena  Recioto della Valpolicella DOC 2015 (13,5 vol %). Vino Recioto della Valpolicella Talijani preporučuju uz čokoladne i tradicionalne deserte sa sušenim voćem i čokololadom. Uz ovaj Recioto poslužen je čokoladni desert profiterol, svi nazočni bili su oduševljeni tom kombinacijom  za finale ove talijanske večeri.

 Pojmovi: Glera! – Glera je bijela vinska sorta za koju se danas najčešće kaže da se rabi za proizvodnju pjenušaca Prosecco di Valdobbiadene i Prosecco di Conegliano. Po najnovijim istraživanjima koja se spominju u velikom i prije nekoliko godina izdanom Svjetskom atlasu vinskih kultivara što su ga priredili Jancis Robinson, José Vouillamoz i Julia Harding, kičma pjenušca prosecca je kultivar prosecco tondo (s okruglim bobicama, danas zvan samo prosecco; postoje još i prosecco lungo s ovalnim bobicama, te prosecco nostrano, napominje se da se ti kultivari već odavna uzgajaju u području Trevisa a da im naziv prosecco dolazi od zaseoka Prossecco ili po slovenski: Prosek kod Trsta). A prosecco (tondo) je zapravo isto što i – teran bijeli iz Istre, ostali sinonimi prosecca kao glavnog naziva za sirovinu za talijanski pjenušac prosecco su briška glera, glera di Trieste, serpinia, serpina i serpino (Colli Euganei), števerjan (Slovenija). Stručnjaci za ampelografiju navode da se kao glavni junak svjetski silno popularnog lepršavog sladunjavog pjenušca sa zaštićenim nazivom prosecco iz Veneta u sortnom smislu službeno sada ističe ipak izraz glera, a ne prosecco, stoga da ne bi više dolazilo do prijepora oko naziva prosecco, prosek i prošek.

Prosecco se inače proizvodi metodom charmat, a to je drugo vrenje ne u butelji nego u velikim inokx-cisternama. Proces prozivodnje je dosta kratak (nekoliko mjeseci), pa prosecco može dosta hitro na tržište, između ostaloga i to omogućuje prodaju po dosta nižoj cijeni od pjenušaca rađenih klasičnom šampanjskom metodom na koje treba potrošiti dosta više vremena (nekoliko godina). Uz vrlo prihvatljivu cijenu ostali razlozi tolikoj potražnji za proseccom su njegovi lepršavost i blaga slast koja lako osvaja široku publiku.

Bersi Serlini

 Franciacorta, vinogorje smješteno između Brescije i Bergama u blizini jezera Iseo (Lago d’Iseo) u talijanskoj pokrajini Lombardiji, proslavilo se s pjenušcima rađenim klasičnom šampanjskom metodom. Glavnina proizvodnje je pjenušac, mirno vino u količinskom smislu a i po reputaciji daleko je ispod ranga što ga drži pjenušavo. Toliko se kakvoćom ali dakako zahvaljujući i povoljnijim cijenama u odnosu na šampanjce, Franciacorta nametnula na međunarodnom  tržištu da je nazivaju talijanskom Šampanjom. Pjenušci se proizvode od chardonnaya te bijelog i crnog pinota. Ukupna površina vinograda je oko 12.000 ha.

Nekoliko je kategorija pjenušaca iz Franciacorte: redovni mora na kvascima u butelji a nakon drugog vrenja provesti prije degoržiranja najmanje 18 mjeseci s time da na tržište smije izaći tek 25 mjeseci nakon berbe, a za riservu obvezno ležanje na kvascu u butelji je 30 mjeseci. Posebnost Franciacorte je Satèn, riječ je o pjenušcu s tlakom nižim od 4,5 atmosfere, dakle s manjim pritiskom u odnosu na klasične pjenušce. Najpoznatiji i najcjenjeniji proizvođači su Ca’ del Bosco, Bellavista, Monterossa, Cavalleri, Majolini… među bolje spada i Bersi Serlini.

Soave classico DOC: Soave je vinogorje kod Verone, šire poznato po laganijem nekompliciranom bijelom svježem vinu kralježnicu kojega s udjelom od barem 70 posto čini lokalna sorta garganega, u ostalih 30 posto smiju ući trebbiano toscano u Soaveu zvan trebbiano di Soave, bijeli pinot i chardonnay. Ako je vino proizvedeno od grožđa iz vinograda baš unutar područja Soave odnosno unutar područja Monteforte d’Alpone na etiketi u nazivu smije stajati i oznaka classico. Uz baznu apelacijsku oznaku DOC postoji i ona DOCG (denominazione d’origine controllata e garantita), rezervirana za viši kvalitativni razred, po konzorcijskom pravilniku o proizvodnji i apelacijama prinosi po hektaru moraju biti i do 40 posto manji manji u odnosu na one za vino bazne linije, slador u grožđu mora biti takav da vino bude minimalno s 12 vol % alkohola. Recioto dei Soave, s dugom tradicijom proizvodnje u predjelu Soave, slatko je desertno vino proizvedeno od djelomice prosušivanog grožđa. Vino je sa statusom DOCG.

Colli Euganei tradicijsko je vinogradarsko područje relativno na sjeveru Italije, između Padove i mjesta Monselice južno od Padove. Područje je to bijelih i crnih sorata te jednostavnijih ali istodobno i vrlo kompleksnih respektabilnih eno-uradaka, posebice od cabernet sauvignona i merlota, bilo svakog zasebno bilo pomiješanih. U specijalitete teritorija ubraja se pjenušavo vino Fior d’Arancio od sorte muškat žuti, koja se na tom prostoru odavna uzgaja Od muškata žutoga u vinogorju Colli Euganei rade i passito, tip vina od prosušivanog grožđa. Na području Colli Euganei od kultivara se uzgaja još i prosecco (teran bijeli), da ponovim: lokalno zvan serpino. Od njega, te od sorte pinello rade se muzirajuća (frizzante) vina (frizzante = muzirajući).

Maeli D+ (cabernet sauvignon, merlot, carmenère) i Valpollicella Ripasso, s milanskom salamom

Valpollicella također je vinorodna zona pokraj Verone, ali riječ je, za razliku od Soavea, o području crvenoga vina. Bazno vino Valpollicelle, gdje se također, još i uvijek, ide na dosta visoke prinose, svjetlije je rubinske boje, s notom trešnje a i tragova badema u mirisu, s dobrom svježinom. Za proizvodnju se, po pravilniku tamošnjeg Konzorcija za vino, koriste domaće corte corvina veronese (40 do 70 %), rondinella (20 do 40 %), molinara (5 do 25 %). Tih sorata mora u valpollicelli biti najmanje ukupno 85 posto, dok preostalih 15 posto mogu činiti barbera, sangiovese, rossignola, negrara. Uz baznu valpollicellu postoji i valpollicella classico, to je viši rang, grožđe treba biti iz točno definiranih kvalitetnijih užih lokacija unutar oblasti Valpollicelle, visina prinosa po hektaru točno je određena i vina classico su već dosta tamnije boje i dobrom notom ozbiljnosti. Ima još: bolja valpollicella kapljica označena je kao valpollicella classico superiore. Postoji i kategorija valpollicella ripasso. Ripasso je stara tehnologija vinara Valpollicelle a sastoji se u tome da se već gotovo vino valpollicella stavlja na trop na kojemu su se odvijale maceracija i alkoholna fermentacija grožđa istih sorata iz Valpollicelle ali branih dosta kasnije, u terminu najmanje kasne berbe da bi se dobilo ili desertno (Recioto) ili neko moćno suho vino (Amarone). Kroz tu drugu maceraciju i alkoholnu fermentaciju osnovna valpollicela dobiva na boji, taninu i alkoholu, strukturi. Ripassom se postiže to da se prilična količina obične valpollicelle pretvori u osjetno bolju kapljicu.

Špice teritorija Valpollicella su Amarone della Valpollicella i Reciotto della Valpollicella. Amarone je svjetski glasovito tamno gusto crno veliko vino s alkoholnom gradacijom od 14 do 17 vol % i vodi se u kategoriji suhoga, a proizvodi se od kasnije branoga te u sušionicama prosušivanog grožđa corvine, rondinelle i molinare, nakon maceracije i alkoholne fermentacije vino mora u drvenim bačvama dozrijevati najmanje pune tri godine. Reciotto della Valpollicella proizvodi se, kao i amarone, prosušivanjem grožđa, ali se vrenje u nekom trenutku zaustavi da bi vino bilo slatko. U reciotu budu sorte corvina gentile, corvina grossa, rondinella i oseleta koje se ručno beru u listopadu, onda se bobice još suše u posebnim prostorijama za sušenje. Početkom travnja, kad grožđe izgubi  i do 55 posto svoje prvotne težine, bobice se odabiru ručno, prešaju i maceriraju do dva mjeseca. Fermentacija se prekida da bi vino ostalo željeno slatko. Nakon punjenja vino odležava još osam mjeseci u bocama prije nego što ga se pusti na tržište.

Zagrebački ugostitelji Boris Orašanin Zubo (Trilogija) i Krešimir Šesnić (Fino & Vino) u posjetu kod barolaša Roberta Voerzija u La Morri te na posjedu Bruno Rocca u Barbarescu

I još vezano uz barbaresco i barolo: oba vina glavni su aduti Pijemonta. Oba su od sorte nebbiolo 100 posto, oba su u statusu DOCG. Nazivi vina su po nazivima vinogorja. Oba vina nešto su svjetlije boje (karakteristika sorte nebbiolo), svojstveni su im snažna struktura, vrlo dobra kiselost  i izraženiji tanin zbog čega je i preporučljivo ne žuriti nego strpiti se s konzumacijom. Postoji konzorcij koji brine o proizvodnji, marketingu i plasmanu tih vina. Barolo je glavni igrač, a barbaresco je, uvjetno rečeno, s obzirom da po konzorcijskom pravilniku smije na tržište ranije, mlađi brat. Barolo dolazi iz brdskih vinograda jugozapadno od grada Alba u provinciji Cuneo, godišnja proizvodnja barola kreće se oko sedam milijuna boca. Zona obuhvaća 11 sela i ukupno oko 1000 hektara pod trsjem. Od tih 11 sela pet ih slovi kao ekstra-kvalitetno za vino, a to su: Serralunga d’Alba, Monforte d’Alba, Castiglione Falletto, La Morra, Barolo. Od 1980. vino barolo je u apelaciji DOCG. Po pravilniku, vino barolo smije iz podruma na tržište izaći tek nakon tri godine od godišta berbe, s time da od toga najmanje dvije godine mora provesti na dozrijevanju u drvenoj bačvi. Postoji i barolo u kategoriji riserva, on na tržište smije najranije izaći nakon pet godina od godišta berbe. Među najbolje proizvođače barola spadaju Roberto Voerzio, Paolo (Enrico) Scavino, Elio Grasso, Giacomo Conterno, Aldo Conterno, Enzo Boglietti, Fratelli Revello, Bartolo Mascarello, Marziano Abbona, Aldo Vajra, Elio Altare, Giovanni Alessandria, Brovia, Bruno Giacosa, Luigi Einaudi, Gaja, La Spinetta. Giovanni Manzone, Pira-Chiara Boschis, Luciano Sandrone, Vietti, Damilano, Fratelli Revello….

____________________________________

Iskrena jelaGostu, vinu & džepu prijateljski pristup

Genuine meals ⦁ Guest, wine & pocket friendly approach

Inventivni šef kuhinje & iskusni kompetentni sommelier

Inventive chef & experienced competent sommelier

Mogućnost organizacije posebnih degustacija pomno i tematski izabranih vina, odnosno degustacija dobitne kombinacije vina i jela ◾ Possible specially organised tastings of chosen particular wines, and tastings of the combination of chosen wines with appropriate food

Fino & vino;  Kaptol 10, Zagreb – Hrvatska; Tel: +385 1 484 5336; e-mail: finoivino.zagreb@gmail.com  ; www.finoivino.comRadno vrijeme/ Opening hours: pon-sub / mon-sat  12-23

_____________________________________________

 Barbaresco je vino koje dolazi iz brdskih vinograda četiriju općina pijemontskog područja Langhe – Barbaresca, Treisa, Neivea i dijelom iz općine Alba. Riječ je o površini vinograda od ukupno oko 500 hektara. Ukupna godišnja proizvodnja barbaresca kreće se oko 2,5 milijuna boca. Po konzorcijskom pravilniku, barbaresco smije iz podruma na tržište najranije izaći tek nakon dvije godine od godišta berbe, s time da barem godinu dana vino mora dozrijevati u drvenoj bačvi. Kategorija riserva na tržište smije najranije nakon četiri godine od godišta berbe. Među najpoznatije i najcjenjenije proizvođače spadaju Gaja, Bruno Rocca, Cascina Luisin, Moccagatta, Piero Busso, Albino Rocca, Tenute Cisa Asinari Marchesi di Grésy, Vietti, Bruno Giacosa, Bruna Grimaldi, Sottimano, Pelissero..

.

                PLAVCI, PLAVCI… – Odmah nakon talijanske vinske smotre, radionica na novi Vinski utorak u zagrebačkom bistrou-restoranu Fino & Vino bila je posvećena hrvatskim odležanim plavcima, kao najstariji od desetak predviđenih etiketa vina Marija Vukelić donijela je, uz najavljeni  Stagnum 2005 od Frane Miloša, Dingač 2002  proizveden u tadašnjoj Vinariji Dingač pod nadzorom zagrebačkog Badela 1862.  Prezentirano je 11 plavaca, počevši od ružičastog vina  Opolo 2018 korčulanskog podruma Cebalo dalje preko crnjaka do spomenutog Badelova dingača s početka ovog stoljeća i tisućljeća. Plavac se i ovaj put pokazao kao sorta koja traži duže odležavanje, najbolji utisak ostavila su vina Stagnum 2005 od Frana Miloša, Plavac mali Ivan Dolac 2006 barrique ++ od Bastijane Andra Tomića, pa Plavac mali Ivan Dolac 2011 od PZ Svirče sa Hvara, Plavac mali Mili 2010 od Miha Rozića s Pelješca, te, još mlađahan, Plavac mali 2016 Selection vinarije Mata Antunovića iz Oskorušnoga…  ♣

Informacija i edukacija

VINUM IN: NOVI HRVATSKI POKUŠAJ S REVIJOM ZA ENO-GASTRONOMIJU – Priče i pričice o hrani i vinu izviru odasvud i vrve posvuda u nas: na stranicama su dnevnih novina, po raznim revijama vezanim uz stil života, čuju se preko radio i tv-emisija. Vino i hrana postali su silno obljubljena tema, tema u modi. Donedavno imali smo i par časopisa vezanih samo uz eno-gastronomiju te uz turizam što počiva na specijalitetima na tanjuru i u čaši, primjerice Iće & Piće, Svijet u Čaši, G.E.T. Report, Vinum In, ali stjecajem okolnosti one su zamrle ili se ugasile, što je šteta za zemlju koja se želi nametnuti svijetu i kao prostor osebujne visoke gastronomije i odličnoga vina. Srećom, eto, Vinum In poput ptice Feniks našao je sada ponovno snagu za izlazak,  prvi broj u drugom svom ciklusu izlaženja ugledao je svjetlo dana i promoviran je u zagrebačkom bistrou Fino & Vino. Novi izdanje pokrenula je Dijana Grgić, koja je svojedobno sudjelovala i u njegovoj prvoj realizaciji, a nakladnik je zagrebački Carwin.motion j.d.o.o. Urednik fotografije u reviji, zamišljenoj da izlazi svaka dva mjeseca i u 2000 primjeraka za početak, je Julio Frangen, među glavnim suradnicima, barem po njenom sudjelovanju prvome broju, čini se da će biti prof. Marija Vukelić. Časopis je formata A 4, na 82 je stranice i u koloru, lijepa tiska. Dijana Grgić  okupila je za ovaj prvi broj grupu suradnika od imena i, dakako, nada se, i u ova komplicirana vremena u nas, bitno dužem životu revije od onoga što je Vinum In imao u prvome slučaju.

Dijana Grgić, glavna urednica

                Evo i tema ovoga broja: Rajnski rizling, iz pera Ive Kozarčanina, razgovor sa znanim zagrebačkim sommelijerom i edukatorom u okviru Hrvatskog sommelier kluba Darkom Lugarićem, Vino na visokoj peti – razgovor e enologinjom Hvar Hillsa Evom Krištof, priča o vinskom posjedu Hvar Hills, priča o marketingu hrvatskog vina i vinu u turizmu na primjerima iz nekoliko europskih zemalja, priča o zelinskoj kraljevini, priča o sorti i vinu grk, prilog Ukorak s izvanvremenskim, pa Bajka o Potribici (RokOtok), osvrt na to što zajedničko imaju vino i oblikovanje, tu su i Iskustva osječke Vinske mušice kao i prikaz vinske scene u Južnoj Africi… Kao svojevrsni Potrošački putokaz objavljeni su i rezultati ocjenjivanja vina u organizaciji Vinskih zvijezda.

Fini mali zalogaji iz radionice chefa Darka Kesaka

                Promocija u Fino & Vino protekla je, dakako, u vedrome tonu, uz fine male zalogaje i fina vina. ♣

Cest is the Best, i ChâteauR de Boire: okusi Dalmacije, Posavja i Prekmurja

          VRHUNSKI CHEFOVI i VINARI KAO ULIČNI SVIRAČI – Malo pomalo došlo je vrijeme da ulica i šator, gradska tržnica, riva budu ne samo domaćini kioscima za prodaju ćevapa, pomfrita i kobasica, srdelica, pizza… nego i da ugošćuju vrhunske chefove s njihovim maštovitim uradcima na tanjuru, vinare prve lige, ponuđače ekskluzivnih craft piva i jakih pića elitnih marki. Da bi se kušalo nešto fino i rafinirano nije više nužno poći samo u neki inače za mnoge cjenovno nepristupačan ugostiteljski objekt, naime u novije vrijeme moguće je  za manje pare (manja porcija, tanjuri i pribor za jednokratnu uprabu – niža cijena!) istinski uživati uz tanjur i čašu i – na ulici! Nekad su izrazi uličar i uličarka bili pogrdni, danas eto mogu ući i u kategoriju pozitivnoga…

Skradin: marina, efektan prizor              

Skradin, marina, riva: chef Rudi Štefan Pelegrini i vinar Ivo Duboković Medvid, desno je chef Marin Rendić dok kuha gulaš na ulici u Brežicama

Pred ljeto na rivi u Skradinu među uličarima (ili rivičarima!) i naš Michelinov miljenik Šibenčanin Rudi Štefan Pelegrini sa svojim kreacijama, te vinari poput Bibića, Roxanicha, Matoševića, Ščureka, Dubokovića (Medvid), Boškinca… Pa onda u središtu Brežica  Kuhna na na ulici, iz Hrvatske su kao gosti bili chefovi Marin Rendić i Mate Janković, a na kraju ljeta u Krškome Okusi Posavja sa chefovima redom s pedigreom prestižnog Michelina, JRE-a (Udruženja mladih restoratera Europe/Jeunes Restaurateurs d’Europe) poput Jure Tomiča Debeluha, Dejana Mastnaka Tri Lučke, Grege Repovža iz Gostilne Repovž, Kristijana Ermana i gosta chefa Michaela Husnaya kao predstavnika Gostilne Kunst,..,  a u strogom centru Murske Sobote pod šatorom Okusi Prekmurja, s nastupom glasovite tamošnje gostionice Rajh, zatim najboljeg tamošnjeg proizvođača bučinog ulja Kocbeka, sjajnog proizvođača šunki, pršuta, čvaraka, kobasica, salama Janka Kodile, prvoligaških vinskih podruma Steyer (Danilo) i Marof, craft pivara Vasje Bevoga, te, kao specijalnih gostiju – naših Rudija Štefana (Michelin i JRE) i, s vinom, Bibića!

               To po cesti i pod šatorom te na tržnici u suštini nije bilo nimalo nipodištavanje visoke kuhinje i prvoklasnih specijaliteta te sjajnih vina i drugih pića, nego povremeni sjajni iskorak prema širenju kulture stola i kulture izvornih domaćih proizvoda u tradicijskoj ali i u modernoj verziji omogućavanjem i najširoj publici da sebi priušti nešto što to ona u dosta slučajeva nije u mogućnosti sebi priuštiti jer s obzirom na svoja primanja ni ne razmišlja o odlasku u neki elitni ugostiteljski objekt a ovdje sebi s obzirom na veličinu degustacijske porcije i cijene prilagođene šire pristupačnom ambijentu i društvenome krugu može sebi dopustiti kušanje i užitak, kao i edukaciju i progres eno-gastronomskom smislu. Prikladan razvoj cijele društvene zajednice i u eno-gastronomskom smislu i kroz organizaciju svako toliko ovakvih manifestacija važan je da ponuđači i potrošači postaju sve zahtjevniji i da se u širokom mogućem krugu shvati da u turizmu valja maksimalno nuditi ono što je (naj)bolje i (naj)osebujnije makar i bilo nešto skuplje, jer samo na taj način moguće je u moru ponude privući pažnju (zahtjevnijeg i imućnijeg) potrošača, gosta (turista). Bitno je u toj priči usmjerenoj i na promidžbu lokalne eno-gastronomije prema van i to da ponuda počiva na onome što mogu na tanjuru i u čaši biti veliki lokalni aduti i prema svijetu.…

Okusi Posavja u Krškome, ekskluzivni program u Kleti Krško: ekipa gostionice Kunst iz Bistrice na Sutli, s vlasnikom Srečkom Kunstom (sasma desno) i sa chefovima Kristijanom Ermanom i Michaelom Husnayem

Chefovi Grega i Sabina Repovž – Gostilna Repovž, te Dejan Mastnak iz Tri lučke

Vinari, s dosta etiketa frankovke: Kmetija Kobal – Andreja i Janko, te podrum Albiana – Jernej Žaren, supruga mu Lidija i enolog Miha Ritonja

                U Krškome  je događanje bilo na dvije razine – jedno za širu publiku, na gradskoj tržnici (trebalo je i ove godine biti na ulici u staroj gradskoj jezgri ali zbog bojazni od kiše premješteno je u natkriti prostor tržnice), te, za one koji su htjeli i mogli za jelo i piće odvojiti više novaca,  u zadružnom podrumu KZ Krško (ulaznica za program u KZ Krško stajala je 40 €!). U tom izdvojenom dijelu nastupili su  Gostilna Repovž, Gostilna Kunst i restoran Tri lučke, te vinari Klet Krško, Albiana-Klet Žaren, Kmetija Kobal. A na prostoru tržnice hranu i pića nudili su  Splavar, Gostilna Pečnik, Restavracija Ajda, Restavracija Silvester, Gostilna Jež, a vina Vinarsvo Kerin- Hiša frankinje, Hiša trt vina in čokolade Kunej, Klet Pirc, Albiana – Vinska klet Žaren, Vina Dular, Klet Krško, Vinska klet Molan, Vinarstvo Keltis, Vinska klet Mastnak,  Jarkovič Gadova peč, Kmetija Kobal, Vina Kozinc, Vinogradništvo Kralj, Hiša vina Grabnar, Domaine Slapšak

Katarina Simončič i zeleni silvanac – Klet Krško, te Lojze Kirin i likersko vino od frankovke

Renomirani chefovi u akciji Okusi Prekmurja pod šatorom u središtu Murske Sobote

Janko Kodila, vlasnik mursko-sobotske tvrtke Kodila za proizvodnju mesnih prerađevina – posebice šunki, pršuta, kobasica, salama, čvaraka, špeka… i njegov kuhar bogme su se narezali pršuta!

Ugledni slovenski vinogradari/vinari enolog Uroš Valcl – Marof, te Danilo Steyer – Hiža traminca. Marof (Valcl) i Steyer članovi su udruge Okusi Prekmurja – Gourmet Over Mura u kojoj su još Gostilna Rajh, seosko obiteljsko poljoprivredno-turističko gospodarstvo Firbas Holyday, mesna industrija Kodila Gourmet, craft pivovara Bevog i proizvođač prvorazrednog bučinkog ulja Kocbek, a upravo udruga Gourmet Over Mura je inicijator i organizator ulične priredbe Okusi Prekmurja. Udruga Gourmet Over Mura najavila je sudjelovanje na 14. međunarodnom festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2019 u studenome u zagrebačkoj Esplanadi

Gost kuhar i u Murskoj Soboti – šibenski chef Rudi Štefan, u društvu sa znanim i vrlo cijenjenim prekomurskim ugostiteljem Rajhom (u crvenoj majici; Gostilna Rajh) i sa Skradinjaninom Darkom Petrovićem koji je Slovencima prezentirao vina Alena Bibića

                Koja su uopće jela karakteristična za krško Posavlje? Krškopoljski praščić, slatkovodne ribe, svježe seznsko povrće i voće, domaće bučino ulje, jabučni ocat, razni suhomesnati proizvodi. Evo i, konkretno, ponuđenih jela tipičnih za okuse Posavja: goveđi carpaccio s keljom, gljivama i mahunama, štrukli zakuhani u juhi, hladni krškopoljac s kožom, rotkvica i kopriva, pa dugo pirjani svinjski buncek s kremastim krumpirom i brokulom, zatim govedina u vinskom umaku, krumpir, zeleno povrće, krumpirov poljubac s gjivama, ragu od jelena, buče, pire od cikle… Predstavljeni su i složenac od buče sa skutom i kiselim vrhnjem i umak na bazi šljive, medaljoni od šarana sa ječmom, rebrica od krškopoljca, štrukli od heljde i pire od cvjetače, vratina krškopoljca s punozrnatim žgancima sa čvarcima, štrukli sa zagrijanim vrhnjem, šalota kuhana u frankovki, onda dugo pirjana plećka krškopoljca s umakom od luka ifrankovke, zapečeni žganci s orasima, krema od buče, pire od cikle, muškatni kolač s jabukama i bučinim košticama, čokoladna pjenica s frankovkom, tortica od kuhanog vrhnja, maline kuhane u frankovki, sladoled od frankovke, kolač od skute sa zagrijanim vrhnjem…

U društvu s proizvođačem vina i pjenušaca Gjerkešom: Matej Fišer, autor knjige o tradicijskoj prekmurskoj kuhinji, izdane i na njemakom jeziku

                A što je karakteristično za prekmursku kuhinju? Matej Fišer, autor knjige recepata Tradicijska prekmurska kuharica, između ostalih spominje sljedeće namirnice i jela:  raž,, vlasac, gljive, jaja, špek, šunka, krumpir, repa (kisela), heljda, vrhnje, buča, bučino ulje, svinjetina, domaća perad, mlinci, divljač, jabuka, orah… za predjelo npr. raženi kruh s vlascem, salata od gljiva s kiselim vrhnjem, jaja pečena sa špekom ili šunkom, kao klasična jela naveo je npr. prekmursku šunku s ukiseljenim gljivama, bograč, krumpirova kašu, a kao jela sa žlicom prežganu juhu, goveđu juha s tamnim knedlima, pa kuhanu govedinu s hrenom u kiselom vrhnju i s prženim krumpirom, zakiseljene komadići kuhane govedine s narezanim lukom i poškropljeno bučinim uljem, pirjanu govedina s krumpir-pireom, pečene svinjetinu i junetinu, od divljači pečenog zeca, jelenji odlezak u umaku s okruglicama od kruha, … a za desert štrudel od jabuke, orahnjaču, te naravno jedinstvenu prekmursku gibanicu… ♣

Gurmanski poroci: elitne namirnice

Giancarlo Zigante – tartufar (rekorder, upisan i u Guinnessovu Knjigu rekorda!), uljar, vinar, trgovac, ugostitelj, hotelijer, te njegov suradnik na plasmanu ponude Branimir Sović. Michelin – preporuka, JRE – članstvo, Gault & Millau – 2 kapice (Marko Čolić)

TARTUF u GLAVNOJ ULOZI – Jesen je, zna se, među ostalime i u znaku gljiva, a u elitnu kategoriju ne samo gljiva nego općenito namirnica i delikatesa spada tartuf. Posebice bijeli – Tuber magnatum Pico, naime uza nj postoji i crni. Puna sezona bijelog istarskog tartufa, dakle kad je on najkvalitetniji za jelo, je upravo od kraja rujna-početka listopada do kraja prosinca.

Bijeli i crni tartuf, te Ziganteova staklenka s ribanim bijeim tartufom

              Hrvatsko carstvo tartufa je u Istri, u motovunskoj šumi blizu obale rijeke Mirne, pored mjesta Livade, ispod Motovuna. A kraljem tartufa smatra se Giancarlo Zigante, upisan u Guinnessovu Knjigu rekorda po tome što je pronašao najveći tartuf na svijetu. Ziganteov dvor je njegov lijepi restoran u središtu Livada. Svake godine u razdoblju od sredine rujna pa do sredine studenoga Ziganteova ekskluzivna loža bitno se vikendima proširuje površinom, jer gazda Giancarlo pod golemim šatorom odmah uz svoj restoran vrlo umješno i sa stilom u skladu s reputacijom tartufa kao (skupocjenog) gurmanskog poroka organizira, i za širu publiku, Sajam tartufa, odnosno Zigante Truffle Days – International Gourmet Expo. Ove godine start je bio 14. i 15. rujna, a završetak će biti o vikendu 16. i 17. studenoga, ukupno dakle 10 specijalnih događanja.

      U Livadama, koje su se i međunarodno proslavile kao jedan od svjetskih centara bijelog tartufa, za svaki od tih 10 vikenda predviđen je bogat program, naime Giancarlo Zigante ovdje promovira ne samo vlastite proizvode a tih je mnogo – svježi bijeli i crni tartuf, namazi od tartufa, sir te maslinovo ulje s tartufom, čokoada s tartufom…  – i ugostitejsku ponudu, nego i brojne autohtone istarske proizvode drugih proizvođača i ponuđača, primjerice istarskog pršuta, kobasica, salama, sira, meda, maslinova ulja, vina, rakija. U sklopu sajma postoje i kuharske radionice s tartufom u glavoj ulozi, a za zainteresirane se, dakako pod vodstvom iskusnog tartufara, na terenu u motovunskoj šumi organizira i pokazni lov na tartufe! I još nešto: Giancarlo Zigante, s obzirom da je nakon 25 godina otkako se intenzivno bavi tartufom jako duboko uključen u priču o tartufu i znajući dobro da su njegovi kolege tartufari posebno ponosni na svoje pse koji ih vode do tartufa kao i da su kao osobe vrlo samouvjereni, odlučio je lani prirediti i prvo međunarono natjecanje tartufara i njihovih pasa u lovu na bijeli tartuf, ove godine utakmica će, tako, biti druga do sada, i odvijat će se o vikendu 19. i 20. listopada. Uz prijave za sudjelovanje iz Hrvatske stižu, čujem, i prijave tartufara iz Slovenije, Italije i Mađarske. A o vikendu 26 i 27. listopada na rasporedu je licitacija tartufa.

Što je to tartuf, da je grumenje, koje je, kaže priča, nekad stizalo i do bogova i vještica, postao toliko (skupo)cijenjena namirnica? Tartuf je vrsta jestive gljive koja raste pod zemljom, najčešće uz korijenje stabala poput hrasta, bukve, topole, vrbe i brijesta. Tartuf je izgledom sličan gomolju. Uglavnom naraste do veličina od trešnje do jabuke, međutim poneklad se zna naći i veći primjerak kao što je bio onaj težine 1310 grama kojega je svojedobno pronašao Giancarlo Zigante. Tartuf se bere tek kad je posve zreo. Berbu, ili potragu ili, kako se to najčešće naziva, lov vodi stručnjak tartufar, uz pomoć posebno istreniranih pasa koji njuhom pronalaze tartufe. Nekad su se za lov na tartufe rabile i svinje, ali. makar su se u lovu pokazale iznimno vještima, od njih se odustalo jer se vidjelo da dosta tartufa s kojima bi tartufar mogao dobro napuniti ne samo svoj želudac nego i svoj džep završi u svinjskom trbuhu!

Majstor ubijelom -, glavni chef kuhinje Damir Modrušan, j jedna od njegovih kreacija

Ono što je tartuf učinilo slavnim i astronomski skupime to su njegovi arome i okus. Bouquet tartufa komplicirano je opisati, neki će spominjati zemljani miris, miris šumskog poda, miris mješavine čokolade i zemlje, pojedinci idu dotle da koriste izraz – miris stare čarape! Bilo kako bilo, tartuf, koji se kao oplemenjivač hrane koristi u sasma maloj količini, kao začin hrani daje jedinstveni miris i okus, ali tartuf prati još nešto što mu je podignulo popularnost: pojam erotičnosti. Potražnja za tartufom golema je, višestruko veća od ponude, pa je, šturo rečeno, to razlog njegove skupoće. Bijeli tartuf dostigne i cijenu od nevjerojatnih 2000 € po kilogramu!

Ekskluzivni restoran Zigante u Livadama

Giancarlo Zigante s ovećim bijelim tartufom, gljivom koja po kilogramu može dosegnuti cijenu i do 2000 €!

                Tartuf je inače u Istri otkriven negdje u prvoj polovici prošlog stoljeća, kako su se razvijali pruga i promet cestom La Parenzana što je spajala Poreč s Trstom. Tartufe je počela brati i komercijalno iskorištavati neka privatna tvrtka sa sjedištem u Livadama.

                Svježi tartuf nakon berbe treba dobro očistiti od zemlje, a to se radi mekanom četkicom poput zubne te s tekućom hladnom vodom. Kako je riječ o vrlo osjetljivim organizmima koji relativno brzo gube miris, tartufe je najbolje konzumirati odmah. Ako tartuf ipak treba pričuvati, najbolje je, kažu stručnjaci, svježi i od zemlje očišćeni tartuf zamotati u čist papirnati ručnik te ga, tako zamotanoga, metnuti u manju staklenku koju je nužno dobro zatvoriti, i onda staklenku staviti u vrata hladionika. Bijeli tartuf na taj je način moguće, uz svakodnevnu promjenu papira, čuvati oko tjedan dana, a crni tartuf i, navodno, dva tjedna! Kad tartuf postane jako mekan, nužno ga je odmah upotrijebiti.

                Oko tartufa isprele su se brojna vjerovanja, pa evo nekih od njih, ali evo i nekih činjenica:

U daljoj prošlosti vjerovalo se da je tartuf mineral, pa i da je životinjska vrsta. Tartuf ne nastaje nakon pogotka munje u vlažno tlo, kako se također mislilo.

Stari Grci i Rimljani koristili su tartuf kao poslasticu, afrodizijak i lijek. Redovnicima je u srednjem vijeku bilo zabranjeno jesti tartufe, strahovalo se da će zaboraviti na svoje zvanje.

Bijeli tartuf ne raste u simbiozi s bilo kojom biljkom, rijetko koje biljke imaju privilegiju imati ga za društvo. Bijeli tartuf ne može rasti ni na bilo kakvome tlu, on je spontana biljka. Istarski bijeli tartuf moguće je pronaći samo od rujna do siječnja. Tartufe može lako uz svinju i psa, nanjušiti i koza, danas se za lov najčešće rabe trenirani psi.

Bijeli tartuf u salamuri gubi miris i okus, smrzavanjem gubi sva prestižna svojstva, u ulju fermentira. Svježi tartuf se ne guli, i jede se ne kao cijeli, najbolje ga je naribati na tanke listiće. Tartuf  nazivaju dijamantom kuhinje, vilinskom jabukom, crnom kraljicom, draguljem siromašnih zemalja, mirisnim grumenom i crnim biserom…

                U novije vrijeme Sajam Zigante tartufa obiđe, kažu domaćini, svake godine i do 35.000 posjetitelja, što iz Hrvatske, što iz Slovenije, Italije, Austrije, Njemačke, a dođu i oni iz SAD, Kine, Japana…

U Livade i Motovun goste privlače i odlični uljari i vinari, na slikama su Klaudio Ipša iz sela Ipši kod Livada i Valter Valenta kod Kaldira, te Marko Fakin i Klaudio Tomaz kod Motovuna (obojica na slici sa suprugama)

                Nije čudno što je posjet tako dobar: restoran Zigante na čelu čije kuhinje je kao glavni chef Damir Modrušan, dakako baš specijaiziran i za jela na bazi tartufa, on kreira zaista sjajne sljedove, maloprodaja Zigante nudi izvrsna svoja maslinova ulja, namaze, sireve, tu su, na bogatoj vinskoj karti, i Giancarlova vina, a u preuređenoj staroj istarskoj kamenoj kući gostinjske su sobe, kategorizrane sa četiri zvjezdice…  ♣

 Motovunski kraj – novo i brzo šireće gnijezdo odličnih vinara

ROXANICH Wine & Heritage Luxury HOTEL – Nije čudno što je općenito u dolini rijeke Mirne u predjelu Motovunske šume – Livadama i okolici, toliko posjetitelja i iz dosta dalekih zemalja.

Pogled na Motovun na brdu, Roxanich Wine & Heritage Hotel. te pogled s terase hotela na okolne vinograde koji bi jednog dana mogli prijeći u Rožanićevo vlasništvo

Mladen Rožanić u svom novom podrumu u sklopu hotela Roxanich

Prostorija s ukopanim amforama

Restoran u sklopu hotela, te pogled na bar

Vinoteka Roxanich, u kojoj se uz vino na prodaju nudi i umjetnost, konkretno uz eno-uratke s potpisom Roxanich među kojima je I SuperIstrian 2011 što ga Mladen Rožanić drži u rukama, evo i art-uratka Ede Murtića

    Mamac u taj dio Istre svakako je i drevni, srednjevjekovni Motovun, s brojnim visokokvalitetnim proizvođačima vina i ulja u mjestu i okolici, te s novootvorenim luksuznim Wine & Heritage hotelom Roxanich u vlasništvu jednog od tih proizvođača vina Mladena Rožanića. Objekt vrijedi svakako posjetiti, vidjeti ga i kušati ga, posebice se isplati razgledati novi Rožanićev vinski podrum ukopan u zemlju na pet razina!  ♣

 Kupujmo hrvatsko!…

            …ili: KUPUJMO KVALITETNO!? – Glavni zagrebački trg posvećen banu Josipu Jelačiću s vremena na vrijeme postaje velika tržnica na otvorenome. I to je lijepo i korisno, jer takva događanja s jedne strane obogaćuju društveni život grada i na neki način vraćaju nas korijenima, a s druge strane omogućuju raznim seoskim proizvođačima i ponuđačima da prodaju svoje proizvode a građanima Metropole da praktički na kućnom pragu pa i po eventualno prigodno povoljnijim maloprodajnim cijenama dođu do izvornih poljoprivrednih i prehrambenih artikala mahom manjih proizvođača iz redova obiteljskih agrikulturnih gospodarstava, te ostalih produkata – raznih rukotvorina – domaće manufakture.

Ovih dana ponovno na Trgu bana Jelačića u Zagrebu bila prodajna izložba Kupujmo hrvatsko! Pokrovitelj: Hrvatska gospodarska komora, koja već godinama nastoji na taj način popularizirati domaću robu i poboljšati njen plasman ovdje. A odmah nakon Kupujmo hrvatsko!  stigla je prodajna izložba Zagorje – bajka na dlanu. Sugestije domoljublja, te bajkovitosti (pričam ti priču) jednog određenog našeg geografski definiranoga prostora. Nakon Zagoraca stigli su Slavonci.

Paleta Zigante tartufi – sve originalno zatvoreno u posudicama I bocama

                Pretencioznost i samouvjerenost u marketingu mogu biti dobre ako ih prati određena prikladna, primjerena podloga, ali i smiješne i istodobno tužne ako počivaju tek na puno bla bla fraza i desnoj ruci na srcu…

                Bajka na dlanu zato što to doista jeste, ili zato što bi se željelo da to bude i zato što postoji potencijal da to bude, pa se onda stvar reklamira kao da to već doista jeste?! Kupujmo hrvatsko zato što jeste kvalitetno i sigurno, ili je možda bolje opredijeiti se za: Kupujmo kvalitetno!  i činiti sve da  upravo to Kupujmo kvalitetno! postane i bude sinonim za Kupujmo Hrvatsko!?

Plešivički sirevi Šestak

                Ne bi li bilo u ovome trenutku ozbiljnije reći Zagorje – prema bajci na dlanu, ili pak Zagorje na putu prema bajci na dlanu, odnosno pozivati Kupujmo kvalitetno! stvarajući istodobno i na ozbiljan način preduvjete i uvjete iz kojih će proizaći upravo to da je Kupujmo kvalitetno! zapravo finije izrečeno za Kupujmo hrvatsko!

Je li ovo – na suncu i dostupno svakome na pipkanje – način nuđenja prehrambenih proizvoda (koji se jedu i bez termičke obrade)? Zar za mesne i mliječne prerađevine ne bi trebalo imati ostakljeni hladionik koji bi sprječavao degradaciju i pipkanje robe? Za razliku od ovih komada špeka koji su zacijelo svježe izloženi, na više štandova bilo je slanine s originalno crvenim dijelom koji je posmeđio i s bijelim dijelom blago na tragu žućkaste boje…

Mesne prerađevine. Pedantno vakumirane i u zatvorenim posudicama, te s etiketom. Higijenski ispravno. Tako bi se trebalo nuditi proizvode te vrste i na izložbama i na gradskim trgovima

OPG Grah, a graha – nigdje!

Grešna gorica: zagorski štrukli, te, dolje, baka Ivka pri izradi zagorskih mlinaca – finiš na staroj seoskoj gusnatoj peći na drva, odmah do bana Jelačića na konju

Vrijeme berbe, a već se i pije!! Vino obitelji Željka Petrovečkog. Nudi ga Žacova snaha Martina

JESTI na CESTI! Nakon Zagoraca stigli su, vrlo bučno na sredstvima javnog informiranja (posebice Hrvatski radio Drugi program!) najavljivani Slavonci. Okusi Slavonije: stotinjak izlagača članova braniteljskih udruga, bogata ponuda… A zapravo – šaka jada! Kakvih stotinjak izlagača iz Slavonije! Na većini štandova na Trgu bana Jelačića izlagači iz drugih hrvatskih krajeva, tek nekoliko, a ne stotina Slavonaca! Vinara iz Slavonije nisam vidio niti jednoga! Eh, što ti je profesionalnost, na više razina… OPG Kračun iz Županje predstavilo se s proizvodima na dva punkta, uz koja je nastupio Šima Jovanovac, reklamirajući i taj OPG ali i svoj koncert Šimunovo  28. listopada u zagrebačkom Lisinskom! Za 4. do 6. listopada najavljeni su Dani zimnice i autohtonih proizvoda…

             Istinskog domoljuba ne bi trebalo (tolikim godinama) parolama i kazalištem usmjeravati na to da kupuje proizvode vlastite zemlje, tà – to da se opredijeli za domaći proizvod posebice sezonski i iz segmenta poljoprivrede i prehrane (gdje je iznimno važan što kraći put od polja do stola) nešto je što treba biti sasma normalno. Ako se učini sve (nužno je na više nivoa uvesti reda!) da domaći proizvod odnosno uslugu u dovoljnoj mjeri prate kakvoća i prikladan način ponude te odgovarajuća cijena u odnosu na stupanj vrijednosti robe i servisa nekako sam siguran da će svi koji i ne drže teatralno u nekim prigodama desnicu na lijevoj strani prsa a i oni drugi koji to čine pa i s vidljivom dozom lakejstva suptilno izraženi poziv Kupujmo kvalitetno shvatiti baš kao poziv da, zapravo, kupuju hrvatsko!… ♣

Oktoberfest u Münchenu – 186. put

            DVOTJEDNA PRIREDBA S VRIJEDNOŠĆU VEĆOM OD MILIJARDE EURA – I bez craftova, za kojima luduje današnji svijet, u glavnoj ulozi, ali s kvalitetnim osnovnim proizvodom te s dobro osmišljenima organizacijom i marketingom 14-dnevni festival piva pod šatorima (oko 20.000 sjedećih mjesta!)  i pored šatora – upravo u tijeku, do 6. listopada! – u Münchenu doživio je svoje 186. izdanje! O tome koliko je pivska veselica Oktoberfest, koju redovito otvara minhenski gradonačelnik a to je sada Dieter Reiter, snažna, govori podatak da  ona lokalnom gospodarstvu pridonosi s više od milijarde eura! To je samo izravno u novcu, a gdje li je još reklama koja u Münchenu pospješuje turizam. Inače, službeno objavljeni podatak govori da Oktoberfest posljednjih godina svaki put u ta njegova dva tjedna kraljevine piva privuče više od šest milijuna posjetitelja. Na njemu se, između ostaloga, ispeku i posluže 122 vola skinuta s ražnja, a popije se nekih 7,7 milijuna litara piva…

                I onda – neš pil?! Vraga neš pil! ♣

_______________________________________

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly

 POTROŠAČKI PUTOKAZ / BUYING GUIDE

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU / HINTS TO THE SMART PURCHASE

LEGENDA

 – Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

♣ ♣ ♣ ♣ ♣   – Velika zlatna medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

♣ ♣ ♣ ♣  – Zlatna medalja/Gold medal90 – 9 4 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

♣ ♣ ♣ – Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

♣ ♣   80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting

♣   7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.

HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad – središnji dio / Hilly northwest–central part

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L – XL) RAJNSKI RIZLING 2015 – JAKOPIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Međimurje  ■ VINOGRAD/VINEYARD:  kosina/slope • sorta/variety: riesling • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux (?) – 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Zagorje-Međimurje • suho/dry • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro/from the points of esthetics and marketing: good • čitljivo/legible: dobro ■ VINO je/WINE is: Zrelo, razvijeno složeno, uglađeno i elegantno, na kolosijeku sorte, živo, s diskretnim tercijarnim bouquetom, s lijepom kiselosti, slankasto, vrlo dobrog tijela, dosta dugačkog završetka/Matured, developed, complex, rounded and quite elegant, with a discreet tertiary bouquet, fine acidity, sapid, very good body, long finish ■ SERVIS: ⇑ • 12  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: rhine

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: M) ŠKRLET 2018 – MIKŠA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Moslavina ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina /slope • sorta/variety: škrlet • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova /selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Moslavina  ZOI  • suho/dry • 12,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN, estetski i marketinški: dobro/from the point of esthetics and  marketing good • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: vrlo ugodno, svježe, živo, lako se pije, Na nosu s dovoljno voćnosti (malo na dunju), sa stanovitom mineranosti. U ustima zaobljeno, skladno, s lijepom kiselosti, slankasto, solidnog tijela/very pleasant, fresh, vivid, easy drinking. On the nose with enough of fruit (a bit in the quince direction), with s hint of minerality. In the mouth rounded, harmonious, nice acidity, sapid, with a good body ■ SERVIS:  ⇑ • 10 -12  ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux

♣ (mpc/pp: M – L) CUVÉE 2015 – KEZELE ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Moslavina ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: cabernet sauvignon, merlot, syrah ■ PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Moslavina – vrhunsko • suho/dry • 13,0 vol% ■ VINO je/WINE is: s izraženom kiselosti, preopterećeno drvom, paljenime, vanilijom / with pronounced acidity, to much under the influence of wood, toasted and vanilla ■ SERVIS:  ⇑ • 16 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one  –  tip/type: bordeaux

Dalmacija – Dalmatia

DINGAČ 2014BURA ■ Mnogi proizvođači vina 2014. ne smatraju kao berb uvrijednu pamćenja. Niko Bura iz Potomja proizveo je i iz te godine moćno (15,0 vol %) i upečatljivo vino. Koje, uz vrlinu na hedonističkom planu, ima i stanovitu edukacijsku vrijednost: u nešto jačoj mjeri iskazuje hlapljivu kiselost, međutim pokazujući istodobno koliko ona, kad je sve posloženo kako treba, može u Bakhovu nektaru biti pozitivna, čineći vino jedinstvenime. Ovo vino lijepi je primjer razmišljanja glasovitog australskog enologa Penfoldsa (Grange) Maxa Schuberta o hlapljivoj kiselosti i objašnjenje njegova riskantnog ali uspješnog žongliranja po tankoj liniji i rubu s jedne strane fantastičnoga i s druge strane – katastrofe!

Many wine producers do not consider the 2014 vintage as something really worth remembering. Niko Bura, a small Potomje’s garage guy from the Pelješac peninsula in southern Dalmatia close to Dubrovnik, has made also from this harvest a nice and powerfull, unique red (15,0 vol%). Hedonistic with food (game, matured cheese…) and perfect meditation wine, with the quite pronounced volatile acidity showing itself in this case not at all as a vice, on the contrary giving to the wine uniqueness and greatness. Here one could see clearly the world famous australian Penfolds (Grange) oenologist Max Schubert‘s thoughts about the volatile’s positive face, and understand his courageous risky but successful walk on the tiny line separating the  fantastic on one side and the catastrophe on the other side… Bravoooo Niko, hurrra, Bura!

Istra & Kvarner-Istria & Quarnaro

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L) MALVAZIJA 2016 – IPŠA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: malvazija istarska • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski • berba/harvest: redovna/regular ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: kraća maceracija, fermentacija u inoksu/short maceration with fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne ■ ZATVARAČ/CLOSURE:  pluto/cork  ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL:  ZOI  Hrvatska Istra, kvalitetno s kzp • suho/dry • 14,0 vol% ■ VINO je/WINE is: izraženije žuto ali ne i orange kategorije, s notom maceriranoga, usta živa, puna, zaobljena mada se još osjete fenolne note, kiselost dobra, slankasto, minaralna nijansa, vrlo dobro tijelo, u ustima vino traje/deep yellow but not on the orange way/type, on the nose with a note of maceration, mouth vivid, quite rounded altough some phenolic notes present, acidity very good, salty and sapid, nuance of minerality, very good body, long lasting finish ■ SERVIS: ⇗  •  12-13  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type:, bourgogne

Podunavlje/Danube region

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L – L) SYRAH 2015 – JAKOB ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Brodski Stupnik ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: syrah • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly • berba/harvest: redovna/regular ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries •  dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE:  DIAM 10  ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko/premium • suho/dry • 14,0 vol% ■ VINO je/WINE is:  moderno u pozitivnom smislu, tamne rubinske boje, na nosu s dobrim skladom tamnog voća, utjecaja od boravka u drvu i začnskih nota (blago papar), u ustima mekano, zaobljeno, toplo, sa snažnim tijelom, traje/modern in a very positive way, dark ruby colour, on the nose with a good harmony of dark fruit, influences of wood, spices (a bit od pepper), in te mouth rounded, warm, fullbodied, long lasting ■ SERVIS: ⇗  • 18   ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

BOSNA i HERCEGOVINA  BOSNIA & HERZEGOVINA

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XL) BLATINA 2016 barrique – NUIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Mostar vinogorje, Ljubuški ■ VINOGRAD/VINEYARD: Crnopod • tlo/soil: kamenito, crvenica/red, rich in stones • sorta/variety: blatina • berba/harvest: selekcija najboljih grozdova s odabranih pozicija/selection of best grapes from the best parcels ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova /selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – visoka vitka, rekao bih da bi tu prikladan bio model bourgogne/tall and slim, I should say that here it would better suit the bourgogne type ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp • suho/dry • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: dotjerano, toplo, živo, skladno, lijepo zaobljeno. Tamnije rubinske boje, s bouquetom u kojemu se harmonično miješaju tamno koštićavo voće, niti paljenoga i mirodija, snažne strukture i čvrsto ali ne i nabildano, drvo vrlo dobro uklopljeno/polished, warm, vivid, harmonious, nice rounded. Dark ruby colour, bouquet as a mix of blue stonefruit (wild cherry), nuances of toasted and of some spices. Strong and firm structure, wood very good incorporated ■ SERVIS: ⇗ •  (zreli sir, pršut, riba s roštilja, brudeti, jela od crvenog mesa/matured cheese, prosciutto, grilled fish, dishes with the red meat… ) • 18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux….♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp:  XL) TRNJAK 2015 – NUIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN:  Mostar vinogorje, Ljubuški ■ VINOGRAD/VINEYARD: Crnopod • blaga kosina/ light slope • tlo/soil: kamenito • sorta/variety: trnjak ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp. • suho/dry • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški solidno/from the points of esthetics and  marketing good • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: Dotjerano, uglađeno, bouquet s mješavinom voćnosti, povezanom s utjecajima od boravka vina u drvu (vanilija, paljeno, čokolada…), zaobljeno, malo sladi, toplo, traje/polished,, with bouquet mix of the dark berry fruit and the barrel influences like vanilla, toasted, chocolate, slightly sweety, well rounded, warm quite long lasting  ■ SERVIS: ⇗ •  (pršut, zreli sir, pečenje, jela od crvenog mesa/prosciutto, matured cheese, rosted meat,) • 16  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux….

MAKEDONIJA  MACEDONIA

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L – XLCABERNET SAUVIGNON 2017 ročno trgano – PUKLAVEC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Makedonija ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: cabernet sauvignon ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 15,0 vol%, ■ DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro/from the points of esthetics and  marketing good • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: s izraženom toplinom juga i, srećom, neopterećeno barriqueom, što znači vanilijom i dimom. Miris lijepo iskazan, sortan, s dosta tamnog jagodičastog i koštićavog voća, s dosta paprike i začinskih niti u pravcu papra, malo i duhana. U ustima vrlo toplo, mekano, fino zaobljeno, tanin se ćuti ali je uglađen, u ovoj fazi zapravo je takav kakav i treba biti kao jamstvo da bi vino duže izdržalo kroz vrijeme. Tijelom snažno, u ustima traje/with the pronounced warmness of the south and, luckily, NOT barrique (vanilla and smoky notes) signed. Bouquet nice, original and not trendy, variety typical, with dark berry and stone fruit, some paprika and spices in the pepper direction, detectable also a tobacco in traces. In the mouth warm, fine rounded, tannin present but only as a guarantee of the long life. Fullbodied, long finish  ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

SLOVENIJA  SLOVENIA

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: M-L)  KLARNICA 2017 – CIGOJ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Vipavska dolina ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: klarnica • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 3 ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Vipava • suho/dry • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/ok

VINO je/WINE is: ugodno, svježe, pitko, donekle složeno, s notom bijelog voća u nosu (kruška) popraćenog začinskim nitima, u ustima djeluje slasno (ne jeftino slatko!!), s dobrom kiselosti, toplo, vrlo dobra tijela, s donekle gorkastim završetkom / nice, fresh, in a way complex, with a hint of white fruit on the nose (pear) in combination with some light spicyness, in the mouth with a good acidity, warm, very good body, a bit fine bittery and quite a long finish ■ SERVIS:  ⇑ • 12  ̊C • čaša/glass: srednja/medium –  tip/type: bordeaux                                                                                                                                                        SuČ 09.10.2019

Advertisements

Svijet vina – 2018/2019 – World of Wine/ HRVATSKA NA DLANU – CROATIA AT a GLANCE

______________________________________

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

UVOD/INTRODUCTION

Zemljopisni položaj: južni dio Srednje Europe, uz Jadransko more. Oblikom: poput pereca/kifle/kroasana. Okružena Slovenijom (zapad), Mađarskom (sjever), Srbijom (istok), Bosnom i Hercegovinom (između svojega sjevernog i južnog kraka), s Crnom Gorom (jugoistok), i Italijom (jug; granica morem) / Location: southern part of the Mittel-Europa, on the Adriatic sea. With a shape similar to a croissant. Surrounded by Slovenia (west), Hungary (nord), Serbia (east), Bosnia & Herzegovina (between it’s northern and the southern wing), Montenegro (south-east), and Italy (south, and west; the sea border)

Glavni grad Hrvatske Zagreb: centar, Trg bana Jelačića. U pozadini se vide dva tornja katedrale / Zagreb, the capital of Croatia: center, main square Trg bana Jelačića. Behind, the two towers of the Cathedral.  (Photo: Tomislav Šklopan, Hrvatska turistička zajednica, the Croatian Board of Tourism)

Klima: tipična kontinentalna u unutrašnjosti i tipična mediteranska u primorskome dijelu, s time da u Istri te Kvarneru – Hrvatskom primorju dolazi i do miješanja kontinentalne i sredozemne / Climate: typical continental in the northern part, and typical mediterranean in the southern littoral part of the country; in Istria and the Quarnaro area the continental one is mixed with the mediterranean one.

Biser hrvatskoga juga / Pearl of the southern Croatia:  Dubrovnik

Površina/Surface: 56.542 km2;  Broj stanovnika/Inhabitants: cca 4.437.500;  Prosječna starost stanovništva/Average inhabitants’age: 41,7 godina/years; Državno uređenje/System of government: višestranačka parlamentarna demokracija/multy-parties parliamentary republic;    Nacionalnost: Hrvati/Nationality: Croates = 85 %; Manjine u značajnijem broju: Srbi, Slovenci, Mađari, Talijani, Česi, Romi, Nijemci/Important national minorities: Serbs, Slovenes, Hungarians, Italians, Czechs, Roms, Germans; Vjera: rimo-katolička/Religion: roman-catholic = 80 %;    Jezik & pismo/Language & writing: hrvatski & latinično/croate & latinic; Valuta/Currency: kuna (1 kuna = 100 lipa) • Tečaj/Exchange: 1 € = cca 7,60 kuna. Glavni grad/Capital: Zagreb = cca 800.000 stanovnika/inhabitants • sa širim područjem / large area = 1.200.000; Značajniji i veći ostali gradovi/Other significant big towns: Split, Rijeka, Dubrovnik, Osijek… Najviši planinski vrh/The highest mountain peak: Dinara, 1831 m; Najduža rijeka/The longest river: Sava;  Ostale važne rijeke/Other important rivers: Drava, Dunav, Kupa, Zrmanja, Cetina, Mirna…; Površina teritorijalnog mora/Territorial sea surface: 31.067 km2; Ukupna dužina morske obale/Total coast lenghth: 5835 km • od toga na kopnu/on the coast: 1777 km; otočki je dio/on islands: 4058 km; Broj otoka/Islands: 1185, od kojih naseljenih/inhabitated: 66; Veći otoci/bigger islands: Krk, Cres, Brač, Hvar, Pag, Korčula, Dugi otok, Mljet, Vis, Rab, Lošinj; Nacionalni parkovi, ukupno/National parks, total: 8 • od toga u planinskom području / in the mountain area: 4 – Risnjak, Sjeverni (northern) Velebit, Paklenica, Plitvička jezera (Plitvice lakes) • na moru/on the sea side: Brijuni, Krka, Mljet…; Parkovi prirode / Nature – wildlife parks: Biokovo, Kopački rit, Lonjsko polje, Telašćica, Učka, Velebit, Vransko jezero, Žumberak; Površine zaštićene kao prirodna dobra, nacionalni parkovi, rezervati, spomenici i parkovi prirode, ukupno/Surfaces under protection as natural parks, monuments, in total: 450.000 ha; Zaštićene vrste/Protected species: bilje/flora = 44 • životinje/animals = 381; Spomenici pod zaštitom UNESCO-a/Monuments under the UNESCO‘s protection: Dubrovnik: stari grad/old town; Plitvička jezera/Plitvice lakes; Poreč: Eufrazijeva bazilika/Euphrasius’ basilica in Poreč; Split: palača cara Dioklecijana/Split: emperor Diocletianus’ palace; Šibenik: katedrala/cathedral

VINOGRAD & VINO/VINEYARD & SWINE

Vinogradska područja Hrvatske / Vine-growing territories in Croatia

Vinogradarski dijelovi/Vinegrowing parts: Kontinentalna (unutrašnjost, sjeverni dio)/Continental (internal, northern part of the country) & Primorska/littoral, coastal part, at the sea side

Četiri regije/Four regions: 1. Bregoviti Hrvatski sjeverozapad/Croatian North-western Uplands; 2. Slavonija i Hrvatsko podunavlje/Slavonia & Croatian Danube area; 3. Istra i Kvarner (Hrvatsko primorje)/Istria & Quarnaro; 4. Dalmacija/Dalmatia

Vinorodnih oblasti/Vinegrowing territories: 12.

Kontinentalni tj. unutrašnji dio, od zapada prema istoku/Internal continental part, from the west to the east = Zagorje-Međimurje, Plešivica, Pokupje, Prigorje-Bilogora, Moslavina, Slavonija, Hrvatsko podunavlje (Danube area)

U Istri i na Plešivici kod Zagreba za proizvodnju vina koriste se i amfore. Prvi s vinom iz amfore u Hrvatskoj je na tržište izašao Marino Markežić Kabola iz Istre, odmah nakon njega to je učinila i obitelj Tomac iz Jastrebarskoga. Tomci – moguće kao prvi u svijetu – proizvode klasičnom metodom i orange-pjenušac! Amfora se inače lijepo rabi i za ukras dvorišta / In Istria and in the Plešivica area near Zagreb in the wine production also amphora is used. First with the amphora wine on the croatian market appeared Marino Markežić Kabola from Istria, followed soon by Plešivica Tomac family. Tomac family is producing – maybe as the first in the world – also the orange sparkling (classical method). Amphora is serving as a garden decoration, too

Primorski dio, od sjevero-zapada prema jugo-istoku/Littoral part, from the north-west to the south-east = Hrvatska Istra i Kvarner/Croatian Istria & Quarnaro, Sjeverna (northern) Dalmacija, Dalmacija unutrašnjost (Hinterland), Srednja (central) i Južna (southern) Dalmacija, Dingač.

Površina/Surface

Vinogradi, ukupna površina/Vineyards, in total (Arcod): 19.077 ha;  Sjeverni dio – kontinentalna Hrvatska/Northern, interior part: cca 52,7 %;  Primorski dio/Littoral part: 47,3 %;  Broj registriranih parcela vinograda/Number of the registered vineyard parcels, total: 73.860

___________________________________

Povijest

Vinovu lozu donijeli su na prostor današnje Hrvatske Feničani i stari Grci obalom šest stoljeća prije Krista, o čemu svjedoče nalazi na srednjedalmatinskim i južno-dalmatinskim otocima, te, kopnom, Tračani i stari Rimljani. Prvi vinogradi u Hrvatskoj, iz VI stoljeća prije Krista, sađeni su na Hvaru, Korčuli, Visu, a vinograde u kontinentalnome dijelu, Srijemu, na Fruškoj gori, dao je saditi još 232. godine rimski car Prob. Posljednjih godina hrvatsko vinogradarstvo i vinarstvo učinilo je velike pomake prema naprijed u kvaliteti Bakhova nektara. U mnoge posjede dosta je investirano, puno ulaganja došlo je i iz krugova poslovnih ljudi što prije profesionalno nisu bili vezani uz vino kao primarni posao (proizvodnja i prodaja), sagrađeni su novi pogoni, a postojeći su znatno modernizirani. Radi podizanja kakvoće vina ali i radi poboljšanja marketinga angažiraju se i ugledni enolozi vinski konzultanti te marketinški stručnjaci iz inozemstva, među njima i globalna zvijezda vinske scene Michel Rolland.

History

The vine was brought by Phoenicians and ancient Greeks sea way, and, inland, by Trachians and ancient Romans. First vineyards, from the 6th century before Chryst, had been planted on the islands of Hvar, Korčula, Vis. Inland vineyards were planted in the Srijem area close to the river Danube by the emperor Probus in the year 232 after Chryst. In the last years the croatian wine has made a big progress in quality. There have been many huge investments, also from the business-people who were not before professionaly (production and sales) involved primarily with wine, many new facilities have been built, the existing estate’s facilities have been modernized. In order to achieve higher quality and possible success on the international market, also the renowned international oenologists and marketing managers as wine and marketing consultants are hired, among them the global wine star Michel Rolland, too.

 ___________________________________

Najveće površine vinograda po županijama/The largest vineyard surfaces by counties:

  1. Hrvatska Istra ukupno/Croatian Istria total = cca 2957 ha (bilo je/there were 3084 ha); 2. Osijek-Baranja = 2247 ha (hektar manje nego prošle godine/one hectar less then the last year); 3. Dubrovnik-Neretva = 2130,38 ha (godinu dana prije ih je bilo/a year before  there were 2214 ha)

Ukupno proizvođača vina u Hrvatskoj/Wine producers in total in Croatia: cca 37.980

Sorte/Varieties

 Kultivara koji se mogu naći, ukupno/Grape varieties in total: cca 250;  Navedeni kao priznati na službenoj listi/Mentioned on the official list, as approved: cca 200 • Autohtonih/Indigenous: cca 70;  Glavne domaće sorte/Most important local varieties:

GRAŠEVINA (grashevina)/Welsh Riesling – 4.532 ha. MALVAZIJA ISTARSKA/MALVASIA ISTRIANA – 1.641 ha, PLAVAC (plavatz) MALI – 1.476 ha.

Od ukupne vinogradske površine u Hrvatskoj one zajedno zauzimaju nekih/Of the total croatian vineyard surface they are covering about: 7649 ha.

Slijede, po zastupljenosti/following are, by presence: merlot (829 ha), cabernet sauvignon (679 ha), plavina (624 ha), chardonnay (606 ha), rizling rajnski (Riesling) (573 ha), frankovka = Franconia = Blaufränkisch = Lemberger) (475 ha), debit (373 h), babić (babich) (332 ha), pošip (poship) (320 ha), rukatac (rukatatz) = maraština (marashtina) (313 ha), sauvignon bijeli/blanc (271 ha), teran (246 ha), traminac = traminer (236), kraljevina (233), ugni blanc (225), syrah (220), trbljan = kuč (215), pinot sivi/gris (201), kujundžuša (195), pinot crni/noir (179), vranac (178), ranfol (155), žlahtina (153), pinot bijeli /blanc (146), silvanac zeleni = grüner silvaner (144), moslavac = šipon (136), tribidrag = zinfandel (76), škrlet  (73)…

       U sjevero-zapadnome dijelu Hrvatske blizu grada Krapine u većoj količini pronađena – kao stara autohtona domaća – sorta Krapinska belina velika identificirana je nedavno modernim znanstvenim metodama kao Heunisch Weiss odnosno, francuskim sinonimom, Gouais blanc. Taj se kultivar, uz Pinot crni, vodi kao jedan od roditelja svjetski glasovitog Chardonnaya. Postoji indicija da je Krapinska belina velika u vrlo bliskim familijarnim odnosima – sve do odnosa roditelj-potomak – sa značajnim kultivarima Srednje Europe, npr. Moslavcem i Frankovkom, raširenima u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji. Ako Krapinska belina velika već i nije nastala u Hrvatskoj kao potomak neke još starije sorte, s obzirom da je put vinove loze išao od Istoka prema ovamo moguće je da se kultivar, nazvan vinskim Casanovom jer roditelj je mnogim sortama, zadržavao u svom ljubavnom zanosu i duže vrijeme u ovim krajevima u Hrvatskoj i uz Hrvatsku a sve to prije svog odlaska dalje prema zapadu kontinenta gdje je postao famozan zbog roditeljstva Chardonnayu.

Found in the north-western part of Croatia close to the town of Krapina, variety Krapinska belina velika has been short time ago with the modern scientific methods identified as Heunisch Weiss or Gouais blanc, which is, with the Pinot noir, the parent of the world famous Chardonnay. There is an indication of very tight parental relationship – even to the father/mother-discendent niveau – between the Krapinska belina or Heunisch Weiss or Gouais blanc with the important old middle european varieties such as Moslavac-Furmint and Blaufränkisch, spread in Croatia, Slovenia, Hungary, Austria. If the birthplace of the Heunisch Weiss was not somewhere between the just mentioned countries of the Middle Europe and since the vine started it’s world travelling from the East, it is possible that this variety, named as The Vine Don Juan because being parent of a large number of other varieties, stayed quite a long time either in Croatia or in the areas touching also Slovenia, Hungary and Austria, before leaving for the west and getting the chance to gain the glory by becoming the parent of today’s famous Chardonnay!

Prvo zaštićeno i međunarodno registrirano hrvatsko vino/The first croate internationally registered wine: Dingač (13. V 1964.), Pelješac, južne – jugozapadne padine/southern – southwestern slopes – sorta/variety: Plavac mali;  Zaštićeno/Protected vineyards for the Dingač wine: cca 71,5 ha;

Pelješac, južna strana, s Dingačem / Pelješac, southern slopes: Dingač, vinogradi i do visine od/vineyards high up to 350-400 m

    Od ukupne površine vinograda na poluotoku Pelješcu/Of the total vineyard surface on the Pelješac peninsula (near Dubrovnik) – 1015 ha – Plavac mali zauzima/Plavac mali is covering there: cca 960 ha.

TRŽIŠTE – 2018/2019 – MARKET

Prijavljena godišnja proizvodnja vina/Registered annual wine production: cca 732.578 hl, od čega bijelo/out of it white: 530.869 hl, te ružičasto i crno/rosé and red: 201.709 hl;  Najviše proizvedenoga vina u Hrvatskoj po županijama/The largest wine production in the following counties:

1. Istra = 122.412 hl; 2. Vukovar-Srijem = 115.473 hl; 3. Osijek-Baranja = 110.626 hl; 4. Dubrovbnik-Neretva 86.944 hl; 5. Požega-Slavonija = 83.708 hl

20 vodećih proizvođača vina za 2018/20 leading wine producers for the 2018: Kutjevo d.d, Agrolaguna, Iločki Podrumi, Đakovačka vina, Belje plus, Erdutski vinogradi, Blato 1902, Badel 1862, Vinogradi obrt za poljoprivrednu djelatnost (?), Vupik plus, PZ Vrbnik, Osilovac, PZ Putniković, Poljodjelski obrt Ivan (?), Iločka polja (?), Pelješki vinogradar, PP Orahovica, Vinarija Roso, Dalmacijavino, Poljodjelski obrt i ugostiteljstvo Krešimir Ćorić (?)

Vrijednost hrvatske vinske proizvodnje u odnosu na ukupnu poljoprivrednu produkciju u Hrvatskoj / Value of the Croatian wine production in comparison with the value of the total agricultural production: cca 7,3 %

Export-Import 2018

Izvoz – 2018 – Exportation: 56.856 hl, u vrijednosti/in value € 16.134.906.

(U 2017 izvoz je bio/in 2017 exportation was: 51.664 hl u vrijednosti od/in the value of: 13.101.145 €. Najviše u/mostly to: Bosna & Hercegovina, Austrija, Njemačka/Germany, Češka/Czech Republic)

Uvoz vina2018Importation of the wine: 241.243 hl, u vrijednosti/in value €  30.477.299.

(U 2017 uvoz je bio/In the 2017 importation was: 268.933 hl, u vrijednosti/in the value of:  28.705.956 €. Najviše iz/mostly from Makedonija, Italija

POTROŠNJA/CONSUMPTION

Potrošnja po stanovniku/Consumption per capita: cca 27 lit

Hvar, južna strana / Hvar, southern slopes: Ivan Dolac

Atraktivne primoštenske čipke Babića / Attractive Primošten Babić embroidery: Primošten, Šibenik

NAJPOZNATIJI PROIZVOĐAČI/MOST RENOWN PRODUCERS

Dosadašnji Vinari godine / Wine producers of the year, so far: Vlado Krauthaker, Kutjevo d.d – Ivica Perak, Ivan Enjingi, te dolje/and down:  Zlatan Plenković, Velimir Korak, Belje d.d. – Marijan Knežević

Vinari godine u Hrvatskoj/Wine-producers of the year in Croatia: Vlado Krauthaker, Kutjevo (2002.); Kutjevo d.d., Kutjevo (2003.); Zlatan Plenković, Sveta Nedjelja Hvar (2004.); Ivan Enjingi, Kutjevo (2005.); Zlatan Plenković, Sveta Nedjelja Hvar (2006.); Vlado Krauthaker, Kutjevo (2007.); Velimir Korak, Plešivica (2008.); Belje d.d., Kneževi vinogradi (2010)…

Ostali izvrsni proizvođači/some other excellent producers: Tomac, Šember, Bolfan, Jakob, Clai, Kabola, Kozlović, Matošević, Degrassi, Radovan, Franc Arman, Agrolaguna, Meneghetti, Boškinac, Bibich, Gracin, Stina, Bastijana Tomić, Grgić, Saints Hills, Bura-Mrgudić, Kiridžija, Marcus Pepejuh, Luka Krajančić, Bire, Cebalo, Zure… 

Najpoznatiji vinari hrvatske dijaspore/Most renown winemakers of the croatian origin in the world: Miljenko Mike Grgich – Grgich Hills Estate; Marko Zaninovich – Rutherford Ranch (SAD / USA) • Peter & Joe Babich – Babich Wines; Michael Brajkovich – Kumeu River; Frank Yukich – Montana; Nick, Steve, Mark Nobilo – House of Nobilo (Novi Zeland / New Zealand) • Matetic (Čile / Chile); Gullermo Luksic – Viña San Pedro Tarapaca, Altaïr Tabali (Čile / Chile), Finca la Celia (Argentina) • Mike Dobrovic (Južna Afrika / South Africa)

______________________________________

Pripremio/Prepared by: SVIJET u ČAŠI = SUHIuCASI, hrvatski revija i blog za vino, kulturu jela, pića i turizam/croatian wine & gastronomy magazine and blog, Zagreb • Željko Suhadolnik; Snimke/Photos: Marko Čolić  & Tomislav Šklopan

Izvori/sources: Državni zavod za statistiku / Central Bureau of Statistics ; Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju / Ministry of agriculture, fishery and rural development, Agency for the payments in agriculture, fishery and rural development ; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo – Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo / Croatian center for agriculture, food and rural environment – Institute for viticulture and wine ; Hrvatska gospodarska komora / Croatian Chamber of Commerce ;  OIV • Zagreb, 05. 2018.

SVIJET u ČAŠI – 01.2019 -WORLD IN a GLASS

     KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

_________________________________________

Sajmovi, festivali: WineOs 2019

            GODINA JE POČELA u OSIJEKU – Još se nismo kako treba uživjeli u novu godinu, a eto 2019. je – već 11. i 12. siječnja – krenula žestoko, sa sajmom vina WineOs u Osijeku, u Gradskom vrtu, u objektu Muzej okusa, u lijepo uređenome prostoru svojedobno zamišljenome da bude ekskluzivni osječki restoran a onda, malo-pomalo, s vremenom, korištenom i na način da bude poprište za prigodne eno-gastro manifestacije šireg opsega. Sajam WineOs ove godine proslavio je prvi jubilej – petu godišnjicu održavanja.

Ove godine manifestacija je održana u Muzeju okusa u osječkom Gradskom vrtu

Publika odmah na otvorenju, te ubrzo nakon otvorenja

 – U prostoru Muzeja okusa na površini od oko 1000 četvornih metara okupilo se više od 80 izlagača, tj. proizvođača vina, jakih pića i gastronomskih delicija te trgovaca vinom, pićima i delikatesama iz Hrvatske i iz inozemstva. Na sajmu, kojemu su pokrovitelji bili Osječko-baranjska županija na čelu sa županom Ivanom Anušićem i Grad Osijek na čelu s gradonačelnikom Ivanom Vrkićem, uz izlagački dio odvijale su se edukativne radionice za poslovne ljude, trgovce, sommeliere, ugostitelje, novinare i sve ljubitelje vina i gastronomije. Vinske manifestacije koje su u nas zaživjele zadnjih godina već su pokazale da je na ovom području veliki broj ljubitelja dobre vinske kapljice i jednako veliki broj onih koji su spremni i ozbiljno uputiti se u otkrivanje vina, a priredba WineOs to je samo potvrdila. WineOs namijenjen je od svojega početka i poslovnim posjetiteljima i širem krugu onih koje intrigiraju vino i delikatese, posebice domaće. Kao suorganizator, ispred Vinoteke Vinita, mogu reći da smo zadovoljni odzivom publike – kazao je Vinko Ručević, voditelj osječke vinoteke Vinita. Inače, kao suorganizatori priredbe ostaju zapisani i udruga Graševina Croatica na čelu s Vladom Krauthakerom, te udruga Dekanter na čelu s Borisom Ocićem.

Vinko Ručević u razgovoru s našim poznatim enologom mr. Franjom Francemom koji sada pomaže podrumu Đakovačke biskupije

                Među izlagačima i sudionicima vinskih radionica – imena su ne samo s hrvatske nego i s inozemne vinska scene: Antunović, Apostol, Badel 1862, Belje, Bock, Brzanov, Buhač, Bura, Erdevik, Erdutski vinogradi, Feravino, Gere Tamas, Hepok, Iločki Podrumi, Josić, Kalazić, Kiridžija, Kolar, Krauthaker, Kutjevo dd, Maczko, Markota, Mačkov podrum, Mihalj, Misna vina Đakovo, Papak, Pavlomir, Perak, Pinkert, PP Orahovica, PZ Gospoja, PZ Trs, Siber, Winestem, Zvonko Bogdan

                Vatreno krštenje imala je u Osijeku nova vinarija u Kutjevačkom vinogorju, sa sjedištem u Kaptolu, pa otud i njen naziv – Kaptol. Vinarija Kaptol svoju prezentaciju u marketinškom smislu počinje rečenicom U Kaptol vina lako se zaljubiti. A kako i ne bi bilo to lako kad, za razliku od drugih vinskih podruma, glavnu riječ u vinariji Kaptol vode pretežito mlade žene, koje za sebe kažu kako svojima znanjem i strpljivošću stvaraju novu vinsku priču vinogorja Kutjevo. Vinarija Kaptol proizvodi graševinu (redovne berbe punjenu u litrenu bocu i u butelju te kasnu berbu za butelju), potom sauvignon od bijelih, pa rosé, a onda i crnjak Cuvée od cabernet franca i merlota.

Novost iz Kutjevačkog vinogorja – vinarija Kaptol. Na slici su vlasnica vinarije Barbara Ljevar mag.oec (lijevo) i Kristina Rupert. Inače, enologinja vinarije je Anita Matijević mag, a djevojkama okruženi blaženi direktor je Stjepan Bumba mag.

                Kuća Jozsef Bock iz mađarskog Villanyja već godinama sudjeluje s vinima na sajmu u Osijeku, ali zasad uglavnom još ništa ne prodaje na hrvatskom tržištu. Predstavnik Bocka objašnjava da ima razloga za kontinuirani dolazak na sajam u Osijek: susreti u Osijeku prigoda su za promidžbu Villanya i posjeda i proizvoda Bock među Hrvatima i svojevrsna pozivnica za posjet kući Joszef Bock koja u Villanyju uz vinski podrum ima i restoran i hotel.

Zagrebačka vinska kuća Badel 1862 prezentirala je bijela vina svoje Daruvarske vinarije marke Vezak, te crna vina svoje benkovačke vinarije marke Korlat. Uz Mladena Zrna su voditelji prodaje za istočni dio Hrvatske Damir Lacković i Miroslav Brković

Iločanin Mladen Papak (desno), pokazao je dvje linije bijelih vina – classic kao baznu, i Radosh kao gornju. Radoš je inače naziv boljeg vinogradskog položaja. Uz suhu Radosh graševinu 2017 Papak je donio i polusuhi Radosh rajnski rizling 2017, ali i crnu mješavinu Radosh 2015 od cabernet sauvignona (60 %) i cabernet franca. Kutjevčanin Sontaki junior (na slici je lijevo) nastojao je pažnju privući svojim crnim pinotom iz 2017 (godina dana u bačvi, upravo izlazi na tržište) te Venje cabernet sauvignonom iz 2016

Mladen i Dušica Siber te Anđelina Dina Pejić predstavili su široj publici svoj najnoviji proizvod – Sibernet (18,5 vol %), a to je likerom od višnje, rakijom od višnje, klinčićem, cimetom, anisom i paprom u zrnu aromatizirani Siberov barikirani cabernet sauvignon iz 2015 (mirodije su najprije skuhane u pet litara caberneta), Pohvalili su se, Siberi, i novom modernom mladenački dinamičnom ambalažom za butelje.

Drago Šurina i njegova kćerka Eva te zet Dinko Romić (OPG Romić) došli sa svojim brojnim rakijama JEDINA, na kušanje su ponuđene travarica,višnjevača, šljivovica, viljamovka, cabernino…

Mađari su imali tri predstavnika – glasovitu vinsku kuću Jozsef Bock iz Villanyja, te vilanjske podrume Gere Tamas&Zsolt i Maczko Robert. Bock je uz vino – sa Cuvée Bock i Cuvée Royale kao sa zvijezdama, izložio i ulje proizvedeno od koštica crnog grožđa, te prah od koštice crnoga grožđa i kapsule od melje koštice crnog grožđa. Prah a i kapsule, bogati polifenolima koji su antioksidanti pa time i korisni za zdravlje, rabe se za pripravu raznih napitaka, ali i kao dodatak smjesi za kolač

Iz Erdevika iz vinogorja Fruška gora u Srbiji stigla je vinska kuća Erdevik, na slici su voditelj prodaje Ramazi Inaišvili (inače porijeklom Gruzijac) i Milena. Donijeli su ambicioznije, u bačvicama dozrijevane Omnibus Chardonnay 2016 (13,5 vol %), Cathedra sauvignon bijeli 2016 (13,5 vol %), a i crnjak Grand Trianon 2015 od cabernet sauvignona 50 posto, merlota 15 posto i syraha 35 posto (14,0 vol %)

                I ove godine uz  vinare nastupili su, makar u sasvim maloj mjeri, i ponuđači mesnih i mliječnih prerađevina, bučinog ulja i drugih vrsta ulja, primjerice od uljane repice, suncokreta, konoplje, badema, lješnjaka, konoplje.

Razna ulja dobivena hladnim prešanjem a koja osim u prehrani primjenu nalaze i u kozmetičkoj industriji podastrla je osječka tvrtka BBOil. Proizvodi su s eko-certifikatom

Na WineOs-u 2019 bilo je, uz moderiranje Željka Garmaza, više zanimljivih radionica, primjerice jedna s naslovom NEKI NOVI PELJEŠAC – MODERNO SMJENJUJE TRADICIJU. Kroz desetak vina, od baznih plavaca do nekih sjajnih selekcija i rezervi, mladi vinari iz Donje Bande i Potomja pričali su o nekom novom Pelješcu koji, kako su rekli, nastoji nuditi ne više tek robusne džemaste, visokoalkoholne i prezrele dingače i postupe nego finu i uglađenu kapljicu što bi trebala Pelješac opravdati carstvom vina! Na radionici su bili osobno nazočni Boris Mrgudić i Baldo Kangjera. Predstavljeno je i vino Imperator, koje nastaje na način da desetak peljeških vinogradara/vinara, a to su konkretno Mladen Ančić, Phillip Baranović, Božo Daničić-Kačić, Viktor Farčić, Baldo i Ladislav Kangjera, Boris Mrgudić, Anton i Hrvoje Šaić i Boris Violić za zajedničku cjelinu predviđenu za primarnu preradu i potom dozrijevanje osigura određenu količinu – oko 50 kg – najboljeg grožđa sa starih loza iz svojih vinograda na Dingaču i Postupu… Svake godine grožđe se dovozi kod drugog člana grupe – koja se nazvala Imperator pa eto i vino nosi taj naziv – i proizvodnja se odvija kod toga člana kao domaćina. Grožđe u kacama nogama – kako je bilo nekad – gnječe (mlade) žene, što prizor čini vrlo atraktivnime, te odlično iskoristivime i u turističke svrhe. Ukupna godišnja produkcija Imperatora je oko 150 magnuma. Prvo vino Imperator bilo je iz berbe 2011.

Radionica o pelješkim plavcima koju je vodio Željko Garmaz. Dolje: Željko Garmaz i Boris Mrgudić

                Najjači utisak od svih kušanih na mene je ostavio Mare Postup 2016 obitelji Mrgudić, odličan je bio i Dingač 2016 od Borisa Violića, vrlo lijep Imperator iz 2015…

Plavci po redu degustacije: Mare Postup 2015 te, pretpremijerno Imperator 2014 i 2015

                Jedna je pak radionica bila s naslovom VRANAC JE NE SAMO ZA TOPLA PODNEBLJA! Na kušanje i na diskusiju o tome je li vranac nužno sorta samo južnog područja ili je jako dobar i za vino i u sjevernom dijelu Hrvatske, ponuđeni su vranci s Fruške gore i iz Erduta (Aleksandar Tadić iz vinarije SAlaxia, Vladimir Dragičević iz vinarije Tri međe i oblak, Zlatko Bošnjak iz iločke vinarije Trs te Ivo Brzica iz erdutske vinarije Brzica), ali i vranac iz Makedonije iz podruma Antonija Brzanova.

Enologa Antonija Brzanova (lijevo) iz skopskog vinskog podruma Brzanov Winery na WineOs-u 2019 moglo se vidjeti u dvjema ulogama: kao izlagača i kao osobu od koje se očekivalo stručno mišljenje o tome je li sorta vranac nužno baš samo za jako topla južna geografska područja. Uz odlične Vranec 2012 s 38 mjeseci u barriqueu (16 vol %; mpc. 50 €) i Masters Platinum Vranec 2012 sa 40 mjeseci bačvice (16 vol %) na kušanje je ponudio i vino Vranec s udjelom od 91 posto te sorte i s dodatkom devet posto crnog pinota, syraha i merlota, ali i sjajna vina Syrah 2015 (18 mjeseci barriquea; 20 €) i Merlot 2012 sa 40 mjeseci barriquea (16 vol %; mpc. 70 €). Brzanov (lijevo), na slici s proizvođačem bačvica Đorđevićem iz Vranja, nema svojih vinograda nego grožđe kupuje, najviše, veli, u područja oko Kavardaraca

                S radionice na kojoj se tražio odgovor na pitanje koliko je sjever prikladan za uzgoj vranca i na kojoj je nažalost potočeno i vino s manom vezanom ne uz neko specifično zemljopisno područje (ona se može pojaviti svuda!) izašao sam, posebice nakon kušanja vranca od Brzanova, uvjeren u sljedeće: govorimo li o ozbiljnom crnom vinu (za rosé ima toliko drugih kultivara da za nj ne treba trošiti vranac!), Baranja bi s obzirom na klimu i na tlo mogla dobro primiti vranac, uz, ugrubo rečeno, to da ga se posadi na višim pozicijama, zatim da proizvođač jako pazi na visinu prinosa (bolje reći da prikladno snizi prinos), te da ide i na prosušivanje grozdova na trsu, naravno i da, pri dozrijevanju koristi ne suviše paljenu, odnosno i uopće nepaljenu bačvicu (zašto samo bačvicu, vrijedilo bi pokušati i s velikom bačvom od npr. 20 hl), te da vinu dade dovoljno vremena i u bačvi i u butelji da se, ostajući u punoj moćnosti, formira do kombinacije komleksnosti i maksimalne elegancije…

                Jedna od pak radionica bila je VINSKI INDIANA JONES, posvećena liku i djelu rasadničara i vinara Ivice Dobrinčića s Krka, koji se može pohvaliti da je upravo svojim loznim cijepovima obnovio kompletne vinograde na spomenutom otoku i u prekoputnom Vinodolu. Da nije bilo njega i njegove zanesenosti istraživanjem starih sorti na izdisaju, danas ne bismo znali što su, npr. trojšćina i sansigot (sušćan). Pozicionirao je, smatra moderator Željko Garmaz, Krk na značajno mjesto vinske karte Hrvatske, a sa sansigotom zainteresirao je pilce u SAD, kamo šalje pola svoje proizvodnje te sorte. Na WineOs-u 2019 i na štandu u velikoj dvorani moglo se kušati Dobrinčićev sansigot iz 2015 (12 vol % ) a i sansigot 2015 od Ivana Katunara (12,5 vol% ).

                Predviđena je bila i radionica DUNAVSKI CHARDONNAY IZ BARANJE i ERDUTA – HRVATSKI ODGOVOR NA CHABLIS. Malo čudan naslov jer sugerira komparaciju a Baranja i Erdut na bitno su različitim vinogradskim pozicijama i glede klime od Chablisa!

                Vinski David – Jasna Antunović, i vinski Golijat – Vina Belje pohvalit će se da je u njihovim vinogradima najuspješnija sorta upravo chardonnay. Vina Belje do nedavno se, kažu, moglo dičiti time da u Hrvatskoj ima najveći vinograd chardonnaya u komadu, čak 60 hektara! Platina na Decanteru za Jasninu Graševinu nekako je u drugi plan bacila njezine chardonnaye za koje mnogi tvrde da su bolji od graševine. I beljski i Jasnini vinogradi su pored Dunava, pa se može kazati da je ta moćna rijeka u svoje naručje u Baranji i Erdutu prihvatila ovu najpopularniju svjetsku sortu, i omogućila joj visoke domete baš na istoku Hrvatske. O chardonnayima iz 2006., 2011., 2013., 2015., 2016. i 2017. godine kao govornice bile su najavljene dakako upravo Suzana Zovko, glavna enologinja Belja, i Jasna Antunović.

                ZAPJENJENA GRAŠEVINA! Graševina kao najrasprostranjenija vinska sorta u Hrvatskoj počela se sve više koristiti i u proizvodnji pjenušaca. Danas se u sedam hrvatskih vinarija pjenušac proizvodi od čiste graševine. O svojim iskustvima u proizvodnji pjenušca od graševine pozvani su bili da govore Davor Zdjelarević, tzv. difuzni vinar iz Zagreba, Miroslav Palinkaš iz vinarije Pavlomir iz Novog Vinodolskog, Goran Josipović iz vinarije Pjenušci i vina iz Požege, Ivan Marinclin enolog iz Kutjeva d.d., Ivana Nemet iz PP Orahovice, Ivica Perak iz Vinarije Perak, i Antonija Čeme iz Feravina.

                ČISTA PRIRODA, VINA BEZ KOMPROMISA! To je bio naslov radionice o vinima iz organske proizvodnje. U nekim slučajevima se brutalno ide u ekstrem te se, primjerice, teran macerira 365 dana, a u boce ulazi – bez imalo dodanog sumpora. O tom svom iskustvu pričao je Danijel Bastijančić iz vinarije Lunika u Istri. Svoja iskustva s maceriranjem škrleta iznio je Ivan Kosovec, a Denis Bogoević Marušić pričao je o svom grku s Pelješca, koji je, kao je rečeno u najavi, panegirično proglašen vinom godine (hmmmm; proglašen gdje, kada i od koga?). Bojan Baša iz Beograda iznio je vlastito iskustvo o beskompromisnom i u potpunosti prirodnom pristupu u njegovu vinogradu na Fruškoj gori, a Aleksandar Todorović iz Ražnja objašnjavao je zašto ga svi u čudu gledaju zbog župljanke (sorta kojoj se posvetio). Priču su pratila vina nazočnih vinara – grk iz 2017. i Križ plavac mali 2016, Škrlet Selekcija 2011. i Škrlet Selekcija 2017. godine, Pinot sivi Jantar iz 2013. Viaggio Lungo 2015. (malvazija) i Carbun 2015. (teran) od Lunike, kao i oranž malvasija Petra Crvika, proizvedena u samo 600 boca!

                Lijepo je bilo čuti razmišljanja proizvođača o nužnosti prirodnog pristupa u poljoprivredi i u prizvodnji vina, kako radi zdravlja konzumenta, tako i radi toga da se smanji do i izbjegne zagađenje tla i okoliša, međutim nakon prezentacije mogu kazati da  gotovo svi ti, ako ne i baš svi na toj radionici s vinom prisutni proizvođači jednostavno moraju shvatiti da ako su se priklonili prirodnom pristupu u proizvodnji to automatski ne znači da na stol uz koji se blaguje i uz koji valja uživati te koji, pogotovu kad je po njemu prostrt bijeli stolnjak, zavređuje određeni minimum dotjeranosti i elegancije proizvoda imaju pravo iznositi mutna vina boje blata, hrapava, gruba, nedovršena. Na radionici je na kušanje podastrto devet vina, najmlađe je bilo iz berbe 2017., nekoliko ih je bilo iz 2015. i 2016., a najstarije je došlo iz 2013. Upitao sam moderatora je li koje od tih vina već možda i na tržištu odnosno da li upravo sada izlazi na tržište, odgovor je bio da samo dva još nisu i još neko vrijeme ni neće biti na tržištu. Katastrofa! Jedno od ta dva vina a za koje mi se činilo da bi bilo vrijedilo kušanja za koju godinu je Škrlet selekcija 2017 od Ivana Kosovca. Drugo koje nije još na tržištu i koje po najavi vinara Aleksandra Todorovića iz mjesta Ražanj tek u bocu ide krajem ove godine, župljanka je iz 2017. Po ovome što sam kušao ne vjerujem da bi od njega moglo nastati neko osobite pažnje vrijedno vino (malo je tanko!), ali vjerujem da će za godinu dana biti daleko bolje i pitkije nego što se pokazalo sada. Pozitivno bih se izrazio i o Križu plavcu malome 2016, od Bogoevića Marušića, njemu treba svakako još malo vremena da mu tannin omekša.

                Radionica pod naslovom VELIKA VERTIKALA ČAROBNOG MJESEČARA bila je posvećena vinu Josipa Brkića iz Čitluka, kojega vinski znalci doživljavaju kao kultnog hercegovačkog vinara. On je čini se još uvijek jedini biodinamičar iz hercegovačkog krša. Istaknuo se dosad s kapljicom Mjesečar, koja se u najboljim godinama proizvede tek u nekoliko stotina butelja. Za ovu kušaonicu Brkić je pripremio vertikalu toga vina, od 2016., pa preko 2015., 2012., 2011. do 2008. godine, Josip Brkić pružio je mogućnost kušanja vrlo rijetkog Crvenog Mjesečara iz 2008. godine.

                Iločki podrumi prezentirali su svoje BISERE iz ARHIVE. Vina Iločkih podruma posljednjih su godina najnagrađivanija hrvatska kapljica, a Iločki podrumi su najnagrađivanija hrvatska vinarija. Traminac ledena berba 2007 je, navedeno je, u konkurenciji od 550.000 vina iz cijelog svijeta zauzela 19. mjesto. Uz proslavljenu ledenu berbu, za kušanje su bili predviđeni rijetki traminac iz 1982. te onaj iz 1999. godine, kao i rajnski rizling iz 2006. i graševina iz 2008. godine. O vinima je bila pozvana da govori Vera Zima, glavna enologinja Iločkih podruma.

                U najavi radionica bila je i VERTIKALA DINGAČA VEDRANA KIRIDŽIJE ali s posve drugim berbama od onih predstavljenih krajem studenoga na Zagreb Vino.comu u Esplanadi, nažalost radionica je otpala jer Kiridžija zbog gripe nije mogao doći.

Logično je da su neki obilazeći štandove i kušajući vina nastojali formirati svoju rang-listu etiketa po kakvoći. Predsjednik udruge G.E.T. i glavni urednik časopisa G.E.T. Report iz Zagreba Tomislav Stiplošek za svojega glavnog favorite izabrao je Frankovku 2012 podruma Vino Belje

Inače, što se tiče radionica općenito na WineOs-u, bilo bi dobro pronaći malo bolji prostor od ovoga sada na Muzeju okusa, na način da nazočni ne budu rastegnuti u dužinu nego da nekako budu oko stola uokolo, na kupu, naime svi će tada bolje ne samo čuti nego i razumjeti, uz moderator, i osobe koje na zadanu temu žele nešto komentirati, a ako je problem osigurati takav ambijent i smještaj sudionika rješenje bi bilo postaviti neki mini razglas. Moderator se, kao što je to bilo sada, snađe bez mikrofona i zvučnika jer dok priča i obrazlaže ima mogućnost kretati se od jednog do drugog kraja ambijenta, međutim ostali nazočni prikovani su svaki za svoju sjedalicu i kad nešto govore (a buka dolazi iz dvorane s izlagačima) i pogotovu ako nisu gromka glasa čuje se da pričaju ali oni prisutni malo udaljeniji od govornika slabo razumiju što se to tamo govori.

                VINSKI ATLAS OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE – Osječani se u vinskome dijelu ozbiljno pripremaju za turističku sezonu: na ulazu u dvoranu na WineOs dostupna je bila publikacija Vinski atlas Osječko-baranjske županije! Publikacija koja je jedan od nužnih alata za promidžbu teritorija na bazi karakterističnog proizvoda – u ovome slučaju to je vino, te koja je iznimno korisna u razvoju turizma u ruralnome prostoru.

Vinski atlas Osječko-baranjske županije

Izdavač je Osječko-baranjska županija – Upravni odjel za kontinentalni turizam, urednici Tatjana Roth i Denis Despot, a autor tekstova Boris Ocić. Publikacija ima 56 stranica, i tekstom i fotografijama te dakako adresom, telefonom, e-mailom i www. adresom predstavlja 17 vinskih podruma Baranjskog vinogorja, tri podruma Đakovačkog vinogorja, devet podruma Erdutskog vinogorja te dva podruma Feričanačkog vinogorja. U njoj je moguće i upoznati se s raznim manifestacijama što se kroz godinu održavaju na području županije, kao i s mogućnostima za sport i rekreaciju. ♣

BARANJA: Iskustvo iz Zmajevca gnijezda

            KALAZIĆEVE SLASNE BATINE – Dobiješ ih starim loznim panjem, pa hrastovom daskom i staklenom bocom. I moliš Boga da batinanje potraje!

Slavko Kalazić s vinom Batina cuvée blanc 2010, 14,5 vol %, na etiketi je crtež prizora Batine uz Dunav, a pored su butelje Batina chardonnay 2010, 14,5 vol %, na etiketi je crtež jelena, zatim Batina Traminac 2012, 14,5 vol %, na etiketi su crteži sira i torte, pa Batina cabernet sauvignon 2012, također s nekih 14 vol % a s crtežem vepra, i Batina crni pinot 2009, sa 14,5 vol %, te s crtežem guske i patke. Crteži su po vinima odabrani kako bi sugerirali uz koja jela je najbolje piti koje od tih vina

                Batine su stigle iz vinograda i podruma Slavka Kalazića u baranjskoj Batini, tik uz Dunav. Iskustvo od prije koji tjedan u Zmajevcu gnijezdu u Baranji: riječ je o bijeloj mješavini batina te nekoliko samostalnih batina, konkretno o Batini 2010 (chardonnay, sivi pinot i sauvignon), zatim Batini chardonnayu 2010, Batini tramincu 2012, Batini crnom pinotu 2009 Premier i Batini cabernet sauvignonu 2012…, sva su vina od jako starih loza i dozrijevala u hrastovim bačvicama. Jedna Batina bolja od drugih, tražilo se repete. Iz Zmajeva gnijezda priča je krenula i u svijet: za Batinu chardonnay zainteresirali su se i u Francuskoj odakle je chardonnay i pošao u planetarno osvajanje, pa se, eto – batinanje odvija i tamo…

                Zmajevo gnijezdo nalazi se u mjestu Planina na području Zmajevca, a riječ je o novom vinskom podrumu Slavka Kalazića, po struci elektroničara koji je prije poprilično godina iz okolice Donjeg Miholjca stigao u Baranju i u Batinu na samom Dunavu, dopalo mu se pa se tu odlučio i nastaniti, te, kako je uz tadašnju još vikend-kuću imao vinograd s trsjem sađenim 1988. godine (to je sada tek dva posto njegove ukupne aktualne vinogradske povšrine), i baviti se vinogradarstvom i vinarstvom više na razini hobizma. Ali vino je postalo preveliki izazov za Kalazića, pa je od 2002. malo pomalo proizvodnja plemenite kapljice od garažne vikendaške prerastala u profesionalni okvir i – prešla prag od prve stotine tisuća butelja! Kalaziću je vino postalo poslovna dopuna onome za što se lijepo hrvatski kaže kor-biznis, a u Kalazićevu slučaju glavna su djelatnost prodaja i servis elektroničkih proizvoda. Kor-biznis je pak postao dobrodošla dopuna vinogradarstvu i vinarstvu u financijskom smislu!

                Kalazić se kao vinar bio počeo dosta dobro snalaziti na tržištu plemenitom kapljicom, pa, kako je kakvoća proizvoda rasla i o njoj se šire pričalo, tako je – i većom brzinom! – rasla i potražnja za vinom. Stvorila se potreba za osjetno većom količinom Kalazić-vina, a za svjetliju budućnost nužnost je pri rastu kvantitete bila ne samo održati postojeću kakvoću nego je i unaprjeđivati. To je značilo, radi osiguravanja dovoljno kvalitetne sirovine – Kalazić se nije htio upuštati u kupovanje grožđa a i silno je želio biti na ekološkom kolosijeku, potrebu jačeg širenja s vinogradima i to na boljim pozicijama, pa prikladnu dopunu sortimenta, te gradnju novog, većeg modernog vinskog podruma. Onaj prvi, izvorni, u Batini, imao je površinu od tek 66 četvornih metara tako da je, prisjeća se Kalazić, dobar dio radova trebalo obaviti vani, na otvorenome. Poduprt sredstavima iz Vinske omotnice, Kalazić je krenuo u novu, značajnu sadnju. Sada u Planini posjeduje vinograd na 18 hektara površine i sa 120.000 loza. U samom središtu toga vinograda podignuo je građevinu za novu suvremenu vinariju, opremanje koje još nije obavljeno do kraja. Proces tek treba kompletirati i nabavkom i postavljanjem, uz postojeću novu inoks-garnituru, drvenih posuda, riječ je o novim bačvama od slavonske hrastovine i zapremnina od 2500 litara, 500 litara i 225 litara. Predviđeno je da uz proizvodni dio budu i prostori za prihvat gostiju na degustaciju, konkretno jedna kušaonica unutar zgrade i jedna izvan, odmah pored, te  prodavaonica vina.

Poduzetnik Slavko Kalazić (desno) sa svojim suradnicima u segmentu vina – Samirom Nadjem (sasvim lijevo) s kojim radi već jako dugo, te s uglednim enologom Marijanom Kneževićem koji se Kalaziću, kao strukovno pojačanje, pridružio u 2018.               

Bogati slavonski doručak

– Kad sam nakon više godina iskustva u proizvodnji vina shvatio što Baranja kao ambijent može pružiti za dobivanje visoko-kvalitetnog i osebujnog vina, nije bilo dileme oko troškova, jednostavno prostor i oprema morali su biti vrhunski. Da bih stvorio najbolje uvjete za produkciju vrhunskoga vina aplicirao sam za sredstva iz sedam vinskih omotnica, konkretno za sredstva za kupnju terena, sadnju loze, gradnju i potpuno opremanja podruma. Dosad su realiziralna sredstva iz šest omotnica! Kad sve bude gotovo, ukupni trošak cijelog projekta s kompletnim opremanjem i uređenjem pogona za proizvodnju te kušaonica i prodavaonice kretat će se oko 1,5 milijun eura – kaže Slavko Kalazić.

                Gradnja podruma u srcu vinograda počela je 2014. godine, a prva prerađena berba bila je 2016. Kapacitet podruma po sadržaju posuda je 350.000 litara. Proizvodnja, kako naglašava Slavko Kalazić, se vrti oko 200.000 litara. To što još mladi – 2004. i 2005. godine gustoćom od 7000 trsova po hektaru sađeni vinograd na blagoj kosini i na nadmorskoj visini od 160 do 180 metara u Planini na baranjskom brdu i na tlu definiranome kao degradirani črnozem s praporom i dosta pijeska a sa jedva tri posto humusa, te prihvatni i preradbeni potencijal novog podruma otvaraju vrata i za dobivanje veće količine vina, to  neće utjecati na povećanje proizvedenih litara godišnje, naime Kalazić, koji se okrenuo ekološkoj proizvodnji pa ima i eko-certifikat, na dobrobit kvalitete reducira prinos tako da, veli, ne bude veći od 1,5 kg po trsu (uzgojni oblik je jednokraki guyot). Ipak, nešto će se povećati broj etiketa izlazećih iz vinarije Slavka Kalazića: uz postojeća mirna vina za nekoliko godina na tržište stiže pjenušac rađen klasičnom metodom. Iz berbe 2018. od sorata graševina, chardonnay, pinot crni i frankovka proizvedeno je bazno vino za nj!

Novi podrum Slavka Kalazića u Zmajevcu, iz vana i unutra

                Vinarija Kalazić trenutno je na tržištu s tri linije vina – bazna je s nazivom classic s kapljicom za hitru potrošnju, zatim tu je po lepršavim etiketama lako prepoznatljiva linija silver s monosortnim svježim šarmirajućim aromama i blagim ostatkom CO2 da ih učini atraktivnijima za vruće ljetno razdoblje i suhim i polusuhim vinima koja se preporučuje najbolje konzumirati do njihove starosti do dvije godine (graševina, chardonnay, rajnski rizling, sauvignon blanc, traminac, rosé), te linija premium (chardonnay jelen, traminac sir, graševina izborna berba bobica, pinot crni patka i guska, cabernet sauvignon vepar, Batina cuvée bijeli i Batina cuvée crni, cabernet sauvignon kasna berba), koja obuhvaća za duže odležavanje predviđena suha mirna vina te slatke visoke predikate, grožđe za tu liniju je iz onih spomenutih starih nasada u Batini iz 1988, a vino se brižno njeguje u hrastovoj bačvi(ci) na finom talogu.

                Kalazić ima 70 posto bijelih sorata, konkretno pinot bijeli, pinot sivi, chardonnay, graševinu, sauvignon, rzling rajnski i traminac, te 30 posto crnih kultivara, konkretno pinot crni, frankovku i cabernet sauvignon. Navodi kako mu od svih kultivara koje uzgaja najviše radosti pružaju od bijelih graševina, chardonnay i, osobito, traminac jer bude aromatski bogat i vrlo kompleksan, a od crnih pinot crni. Izdvojio ih je jer kako za njih kaže oni su svake ili gotovo svake godine konstantni u visokoj kvaliteti. Pinot bijeli i pinot sivi znaju biti odlični ali kad se potrefi godina. Kod crnih sorata jako hvali pinot crni, a cabernet sauvignon također – kad se potrefi godina. Za domaću frankovku kaže da će joj se tek sad kad ima novi podrum i nakon što u njemu budu i sve predviđene drvene bačve moći posvetiti kako treba. ♣

ERDUT: turističko iskustvo uz čudesni Dunav

BRZINA BRZICE i SPOROST PUŽEVA! – Bogme, puževi ne mogu biti toliko spori koliko Ivo Brzica iz Erduta može biti brz i snalažljiv! Na dovoljno rano upućeni poziv dopuzali su navrijeme do praga Brzičine kuće iz prostranog vinograda što ga majstor Ivo ima i obrađuje u okviru obiteljskoga imanja na uzvisini odakle se pruža prekrasan pogled na čudesni Dunav koji vam se koritom pred nosom i maltene nadohvat ruke savija poput zmije kad gmiže…. Radije su se vrzmali u blizini kuće, bojeći se valjda da se ne utope u moćnoj i tih zimskih dana osobito hladnoj europskoj rijeci na proputovanju našim Erdutom, ali nisu računali na to da će se ipak utopiti, i to u Brzičinim toplicama, tj. u tretmanu u vrućoj vodi, a potom i na vatrici u društvu s povrćem i začinima dok od njih nije nastao sjajan umak što ga je vinogradar, vinar a ovaj put i odličan chef Ivo Brzica ponudio s tjesteninom. U području gdje caruje fiš vinogradski puževi na ovaj način u zdjeli sjajno stoje uz bok spomenutom ribljem specijalitetu.

Ivo Brzica sa zdjelom s tjesteninom u umaku od vinogradskih puževa…

Ivo Brzica ima uistinu lijepi prostor za prihvat gostiju. Sad u ovo studeno zimsko vrijeme nakon što izvana uđete kod njega u kušaonicu sâm pogled na pucketajući kamin naprosto vas rastapa. Temperaturu poslije podižu pikanterije iz tanjura i kalorije iz čaše. Kako li je otvoreni kamin čudesan: domaćin Ivo malo razgrne goruće drvo, toliko da izravna površinu žara, začas je gore oveća rešetka a ubrzo potom na njoj meso, čaša (dakako, Brzičina) jako dobrog chardonnaya iz 2017 tek što je dokrajčila višekratno utapanje puževa a pečeni odresci i (dakako Brzičin) Merlot 2012 spremni su bili za svoje novo putovanje. Brzica inače za desert zimi  zna poslužiti i pečene njegove slavonske kobasice (jako dobre!). A u doba godine kad je ugodno boraviti vani na repertoaru je – šaran na rašljama! Brzica je u mogućnosti prihvatiti oko 50 osoba, zimi unutra uz kamin, a na proljeće i ljeto  i na otvorenome prostoru. Ambijent sjajan kao izletište.

Nakon što se afirmirao s vinom, Ivo Brzica sad ima i najozbiljniju namjeru u znatnom opsegu proširiti posao i na područje ugostiteljstva, hotelijerstva, dakle turizma! Računa da bi preuređeni hotel kroz kategorizaciju dobio četiri zvjezdice.

… te Brzica uz čari višestruko upotrebljivog kamina

– U planu mi je privući goste ne samo hranom i vinom, nego i s mogućnosti smještaja. Ovdje imam tri kuće za odmor, s ukupno 22 kreveta, i u funkciju turizma pustio bih ih ove godine kad popusti zima i nastupi ljepše i toplije vrijeme. Gosti koji bi došli što se rekreacije tiče mogu uživati u šetnji obalom Dunava, a ljeti bi se mogli i kupati u Dunavu, plaže su vrlo blizu ovoga mjesta gdje se nalazim. Opcija je i vožnja čamcem. S obzirom na neposrednu blizinu rijeke snažna lijepa je prilika i za sportski ribolov. Inače, ovdje je sve popularniji i cikloturizam, pa planiram nabaviti i odgovarajuće bicikle. U obližnjem Aljmašu, gdje je inače lijepa crkva i kamo dolazi i dosta vjernika, adaptirat ću postojeći hotel u visokokomforni objekt s restoranom, i u njemu bih mogao ponuditi smještaj u 12 dvokreventih soba, 24 kreveta u višoj kategoriji zasad vrlo je solidno. Ponavljam, računam da bi preuređeni hotel kroz kategorizaciju dobio četiri zvjezdice.

Ivo Brzica pored bačicva u svom sadašnjem podrumu koji postaje – bivšim naime u planu je gradnja novog, znatno većeg objekta

Na posjedu obitelji Brzica, na uzvisini s koje se krasno vidi Dunav

Čuesni Dunav

Ivo Brzica usporedno ide dalje i s razvojem svojega vinskog segmenta. U blizini svoje kuće gradi novi podrum koji će u zatvorenome prostoru biti površine 1500 četvornih metara, kapacitet vinarije bio bi milijun litara međutim, veli Brzica, ne zanima ga i neko bitno količinsko povećanje proizvodnje u odnosu na ovu sada – ističe kako i da želi povećavati kvantitetu u tu avanturu ne bi išao jer kod nas veliki je endostatak radne snage pogotovu one stručne, bitno je Brzici da podrum bude s dovoljno mjesta za komotan rad i da bude moderno opremljen.  Investicija u taj novi podrum, navodi Brzica, dopire do nekih milijun kuna…

Brzica inače obrađuje šest hektara vinograda zasađenih graševinom, chardonnayem, merlotom, cabernet sauvignonom i vrancem.  Vinogradi su smješteni u Erdutskom vinogorju na visini od 173 metra iznad Dunava koji okružuje erdutsko područje tako da kad se gleda odozgor Erdut se doimlje poput poluotoka… ♣

Perlice s terroirea Doline kardinala

BARUN KRAŠIĆ 100 PLUS brut nature – Klasiku i uhodanost, ma kako mogu biti dobri, povremeno treba razbucati nečim novime, drukčijime. Ukazala se prilika za to obitelji Špoljar Barundić iz Krašića iz Doline kardinala: Josip i Mara Barundić, koji se već godinama bave, i to s puno ljubavi, vinogradarstvom i vinarstvom, te koji su u kontekstu proizvodnje plemenite kapljice (i to ne samo mirnog vina, nego i pjenušca) već dobro ispekli zanat, prigoda za to nešto novo i drukčije ukazala se prošle godine, kad im se, na brdu pored njihova trsja, u vinogradu gusto zasađenome prije više od jednog stoljeća (možda čak i prije 130 godina!) i sa stablima u uzgoju na kolac, otvorila mogućnost berbe grožđa vrlo prikladnoga za kreiranje pjenušca s punim znakom terroirea, naime riječ je o kultivarima u kategoriji tradicijskih u plešivičkome kraju. I primarna prerada išla je na neki način u tradicijskome smislu, naime opredijelilo se za maceraciju od četiri dana, potom je sok otočen a trop sasvim lagano stisnut da vino ne dobije na gorčini, fermentacija mošta odvila se u inoks posudama, nakon vrenja vino je ostavljeno da dozrijeva na finom talogu s time da ga se povremeno miješalo. Vino će uskoro, a na mjesec dana, na smirivanje, potom, u ožujku ili travnju ide u bocu i na šampanjizaciju.

U vinskom podrumu Barundićevih kuša se novo mlado bazno vino od stoljetnih loza, namijenjeno kreaciji pjenušca Barun Krašić 100 brut nature. Slijeva su: Ivo Kozarčanin, Mara Špoljar Barundić, Josip Barundić, te Ivan Dropuljić

Marljiva ekipa koja je uz Josipa i Maru Barundić sudjelovala u berbi i u kojoj su bili Ivo Kozarčanin, novinar/urednik u 24sata i bloger Bakhov sin, te Ivan Dropuljić, direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com (ove godine odvija se 14 put) sastala se prije koji dan kod Barundićevih i u podrumu kušala to za šampus proizvedeno bazno vino od grožđa iz prekostoljetnih loza. Kapljica lijepa, mekana, s nevisokim alkoholom, s vrlo dobrom kiselosti i lijepo svježa, pogođeno za pjenušac, i to, baš lijepo, onaj u kategoriji brut nature dakle bez dodavanja ekspedicijskog likera. Josip i Mara Barundić kažu da će nakon sekundarne fermentacije pjenušac prije degoržiranja na kvascu u boci odležavati barem tri godine. Ambicije su, eto, velike, a – zašto i ne bi bile?!…

Marine delicije – kuhane češnjovke, svježi kravlji sir, ajvar, pa juha sa štruklima, narezani pečeni ždrebeći filet, njoki s umakom od svježe ubranih vrganja, te, desno, Josip Barundić s vinom i pjesmom, dolje: vina Barundićevih – pjenušci, Manzoni bijeli, graševina, Marquis crni pinot, pjenušci

Susret kod Barundićevih nije dakako mogao proći bez specijaliteta Barun iz kulinarske radionice Joža & Mara: u čast mladome vinu i budućem pjenušcu bračni par – oboje su strastveni kuhari! – prigotovljen je bogat menu, od plate s prigodnim kuhanim češnjofkama te čvarcima i s mladim svježim sirom i domaćim ajvarom, preko juhe sa štruklima do ždrebećeg fileta pečenog lagano u pećnici i posluženog, narezano, s njokima u umaku od vrganja, za finale stigla je torta s jabukama. Nisu, eto, Mara Špoljar Barundić i Stephane Joseph Barundić iz Krašića baruni po nekoj službenoj tituli, golemoj ostavštini, prezimenu, ali jesu baruni po tome kako srdačno dočekuju gosta u svojoj kući. Barundićevi se uvježbavaju za bogatiju eno-gastronomsku ponudu na svojemu imanju.  I, ide im odlično! Spremaju se za koju godinu, kad i njihova djeca stasaju u dovoljnoj mjeri da uskoče u posao, proširiti ponudu i na kolosijek vinskog i gastro-turizma, koji u krašićkome kraju ima veliku šansu za uspjeh. Domaćini su mu sve jače skloni jer povećava izglede za plasman proizvoda i usluga na kućnom pragu. ♣

Decanter Top 10 i Zagreb Vino.com 2019

STEVEN SPURRIER 2018 SELECTION – Svake godine Steven Spurrier, dugogodišnji urednik i savjetnik svjetski glasovite vinske revije Decanter, bira vina koja bi kroz svoju Top 10 listu preporučio za konzumaciju odmah odnosno za čuvanje u podrumu još neko vrijeme, i, evo, njegova nedavno u spomenutom časopisu objavljenoga izbora najbolje kapljice što ju je kušao u 2018. Riječ je o uzorcima iz cijeloga svijeta i iz planetarno glasovitih ali i onih u globalnoj javnosti manje znanih podruma. Etiketama odabranima za svoj Top 10 za 2018. pripalo je po 94/100 bodova i više.

Na prvom mjestu top-liste je

OPUS ONE USA California Napa Valley, Oakville Opus One 1980, cabernet sauvignon 96 %, cabernet franc 4 %, dozrijevalo u drvu, suho, 13,5 vol %

A slijede: ALTOS las HORMIGAS, Argentina, Uco Valley, Gualtallary Malbec, 2014, sorta malbec, suho, 14,50 vol %; TENUTA TERRE NERE, Italia, Sicilia, Etna Prephylloxera 2015, sorta nerello mascalese, suho, 13,0 vol %;  Il PARADISO di FRASSINA, Italia Toscana Brunello di Montalcino Moz Art 2013, sangiovese, suho, 13,5 vol %; The SADIE FAMILY South Africa, Swartland Palladius 2015, sorta chenin blanc, suho, 14,50 vol %; EMRICH-SCHöNLEBER, Deutschland, Nahe Grosses Gewächs Halenberg Riesling 2017, suho, 12,5 vol %;  CHAPEL HILL, Australia, McLaren Vale, The Vicar Shiraz 2012, 22 mjeseca u drvu, suho, 14,50 vol %; ANIELLO, Argentina, Patagonia, Rio Negro Trousseau 2015, sorta trousseau, suho, 13,5 vol %; LUTUM  USA, California Santa Barbara County Santa Rita Hills Sanford & Benedict Vineyard Pinot noir 2013, suho, 13,5 vol %;  R. LOPEZ de HEREDIA, España, Rioja Viña Tondonia 2005, sorta tempranillo, suho, 13,0 vol %


Steven Spurrier, u sredini, te Ivan Dropuljić i Željko Suhadolnik

Možda se na ovoj listi 10 preporučenih za 2018. godinu moglo naći i jedno sjajno hrvatsko vino koje nije nepoznato Spurrieru i Decanterovim ocjenjivačima, naime o njemu je kao o velikom kuriozitetu na svjetskoj razini Decanter već svojedobno i pisao, i to i s puno oduševljenja. S obzirom da sam ga imao priliku kušati upravo sredinom prosinca lani, mogu reći da je u odnosu na ono vrijeme kad su ga kušali u Decanteru to vino toliko dobilo do sada da sam siguran da ravnopravno spada u ovu konkurenciju (94 i više bodova), samo – lako je moguće da ga Steven Spurrier nije kušao sada u ovoj fazi. A riječ je o Tomčevom pjenušcu Amfora 2010 rađenome od baznog vina dobivenog polugodišnjom maceracijom bijelih sorata u amfori, te degoržiranome prije nešto manje od godine dana!

Inače, krajem 2018. Steven Spurrier bio je nekoliko dana na korak od Hrvatske, konkretno na Bizeljskome i na imanju pjenušara Janeza Isteniča koji je proslavljao 50. godišnjicu svoje perlaste karijere, i to je eto bila prigoda za susret s njime na ovome terenu. Osnivaču i direktoru međunarodnog festivala vina i delikatesa prof. Ivanu Dropuljiću odmah je, s obzirom da je manifestacija u Esplanadi znana po vrlo jakim i ekskluzivnim radionicama, proradio kliker i porazgovarao je sa Spurrierom o mogućnostima da na idućem Zagreb Vino.comu, posljednjeg petka odnosno suboite u studenome 2019., Spurrier bude voditelj jedne radionice. Među prijedlozima za temu bilo je to da Spurrier u Zagrebu prezentira etikete burgundijskih, bordoških i kalifornijskih podruma uzorci kojih su se bili našli na njegovom čuvenom pariškom kušanju Pariška presuda, dakako ne nužno i one berbe, jer iz više razloga to lako ne bi bilo moguće, međutim atraktivno bi bilo već i to da u Zagrebu budu vina istih vinskih kuća i istih  sorata i stilova a novijih i sada na tržištu aktualnih berbi. A druga opcija mogla bi biti prezentacija vina s ove upravo ovdje objavljene Spurrierove Top 10 liste za 2018, s time da se možda u kušanje ubace neko vino ili par nekih vina kao visoke hrvatske posebnosti.  Razmišljanja su i na kolosijeku organizacije kušanja naslijepo, dakako pod Spurrierovim vodstvom, pa da se vidi kako bismo se mi tu uklopili. Spurrier je bio zainteresiran za suradnju, a prvi službeni dopisi iz Zagreb Vino.coma, čujem, krenuli su prema njemu… ♣

Bordoško čudo iz najmnogoljudnije zemlje na svijetu

BAKHOV LUKSUZ IZ KINE – Bordeaux, Burgundija, Toscana, Pijemont, Rioja, Ribera del Duero, Napa Valley? Ništa od toga! Najnovije vino namijenjeno šmekerima dubokoga džepa a ponajviše kolekcionarima plemenite kapljice dolazi iz Kine! U priču su uključeni imena i pojmovi koji intrigiraju: Luis Vuitton Moët Hennessy – moćna kuća svjetskog luksuza, Jean Guillaume Pratts – nekad direktor vrlo cijenjenog bordoškog posjeda Cos d’Estournel a sada predsjednik Estates & Wines odjela Moët Hennessyja, zatim –  Tibet, te rijeka Mekong…

Ovako izgleda butelja kineskog vinskog čuda Ao Yuna

Vino, kojega je ukupno tek 24.000 boca, htio je za sebe u količini od 500 kutija rezervirati njujorški vinski trgovac Sherry-Lehmann. Isprva je tek jedna trećina od ukupnoga broja boca bila određena za prodaju u Kini a onda je u međuvremenu Pratts dobio ponudu da i svu količinu plasira u Kini…. Vino je inače u prodaji i u Hrvatskoj, preko tvrtke MIVA Galerije vina, a maloprodajna cijena u nas mu je 2250 kn za butelju.

Naziv vina je Ao Yun, u značenju: lutanje među oblacima (kao podsjetnik na područja nekadašnjeg uzgoja vinove loze u podnožju Tibeta), a berba je 2013., riječ je o mješavini 90 posto cabernet sauvignona i 10 posto cabernet franca, alkohol se kreće oko 15 vol %!  Na početku prodaje najavljena maloprodajna cijena za butelju od 0,75 l: 250 dolara, kako vrijeme prolazi cijena dakako raste.

Jean-Guillaume Pratts, predsjednik odjela Moët Hennessy Estates & Wines, govori o vinu Ao Yun

Priča je počela 2009, kad je Moët Hennessy krenuo u Kini tražti mjesto idealno za proizvodnju vina. Shandong, istočno obalno područje gdje Château Lafite Rothschild ima joint-venture, odbačen je jer da je prevlažan, Ningxia gdje Moët Hennessy ima pogon Chandon za proizvodnju pjenušaca prehladna je… Nakon perioda traženja izabrana je oblast Yunnan uz Tibet, gdje su jezuitski misionari bili zasadili lozu još u 19. stoljeću.

U 2002. kineska je vlada pomogla farmerima u nekih 25 sela da na kosinama uz rijeku Mekong posade sortu cabernet sauvignon. Moët Hennessy izabrao je za svoje vinograde parcele u četiri među tih 25 sela, po dva sa svake strane rijeke, na visinama između 2200 i 2600 metara, te s tlom s dosta šljunka. Moët Hennessy dobio je koncesiju na vinograde na 50 godina. Zahvaljujući visini, klima je svježa i suha. Jean-Guillaume Pratts kaže da su vinogradi toliko visoko i iznad kiša da su loze pošteđene gotovo svih gljivičnih bolesti uvijek povezanih s vlagom. Svjetlosti je dovoljno kroz duži period dana. Vegetacijski period ovdje traje, kaže Pratts, 160 dana, a to je duže nego u bordoškoj regiji, gdje je on 120 dana. Pratts slikovito objašnjava: Zamislite polagano kuhanje, pirjanje mesa, tako je to i ovdje s dozrijevanjem grožđa. Ono je polagano i dugo traje, rezultat toga su zrelost, svježina, postojani i čvrsti ali ne grubi nego fini tanini koji vinu omogućavaju dugi vijek a ne narušavaju mu eleganciju.

Iz vinograda na objema stranama rijeke Mekong dolazi grožđe za vino Ao Yun

Logistička móra je tamo, u tim predjelima iznad Mekonga, proizvodnja vina, naime do tih sela treba se od civilizacije voziti nekoliko sati brdskim cestama džipom s pogonom na četiri kotača. Na farmama nema struje ni mehanizacije, poljoprivrednici za obradu zemlje kao vučno pogonsko sredstvo rabe jakove. Sve se u trsju radi ručno, dakle ovo je, naglašava Pratts, doista sve ekološki, organski proizvedeno. Kako naručene i kupljene cisterne nisu uspjele stići na vrijeme za berbu 2013 (vinarija u Adongu, najvišem selu od spomenuta četiri, napokon je ipak dovršena 2014), fermentacija je za ovo vino obavljena u velikim lokalnim recipijentima od keramike koji inače služe u tradicijskoj proizvodnji jakog kineskog pića baijiu.

Na pitanje kako to da je takva kompanija kao što je LMVH odlučila poći Bogu iza nogu da bi proizvodila vino, Pratts odgovara da je riječ o izazovu, bez kojega nema pravog uspjeha, te podsjeća da je Moët Chandon još 1959. pošao investirati u vino u Argentinu, a bio je i prvi strani investitor u vinski posjed u kalifornijskoj dolini Napa, još 1973. godine. ♣

Zapostavljeni Pijemont

MARZIANO ABBONA USTRAJAVA NA TRADICIJI – Bordeaux ide, Toscana ide, Čile ide, Pijemont – jedva. Meni koji sam godinama kontinuirano išao na prezentacije pijemontskih vina barolo, barbaresco, barbera neshvatljivo je kako  vina iz te regije na sjeverozapadu italije a koja su čuvena i cijenjena u cijelome svijetu – ne nailaze na neko osobito odobravanje potrošača u Hrvatskoj.  U  usporedbi s kapljicom iz upravo spomenutih područja čini mi se da su, gledajući kroz količine ponude u postocima, pijemontska vina među najiskrenijima od crnjaka što dolaze iz raznih krajeva svijeta.

Butelje Marziano Abbona u MIVA Galeriji vina

A kad govorim o iskrenosti, kao jednog od najiskrenijih proizvođača doživio sam Marziana Abbonu iz Doglianija ispod mjesta Barolo i Monforte. Sjećam se kao danas: priredba u Astiju posvećena barberi. Najprije kušanja naslijepo, potom susret s vinarima istoga dana na večeri. Marziano Abbona, visok, korpulentan no nipošto debeo, tek čvrst, s duboko izboranim rukama od rada u trsju. On jeste vlasnik posjeda Marziano Abbona, ali nije gospon, markiz ili neki dottore s puno para što su stigle ili stižu iz nekog drugog biznisa, nego je izravni šljaker u trsju i podrumu! Krasna rečenica jednog od kultnih vinogradara/vinara iz Pijemonta a kojega na žalost već nekoliko godina nema više među nama, riječ je o Domenicu Clericu: Vino ne treba nužno prvenstveno tehnologa, ono u prvom redu  treba INTELIGENTNOG i RADIŠNOG SELJAKA! Koji, kad ponudi vino, voli da je ono ne samo dotjerano, što se može postići tehniciranjem, nego da je užitno kao iskreno! OGLEDALO TERITORIJA! A baš to je bitno za uspješnu širu promidžbu kraja iz kojega vino dolazi. Nekom ozbiljnom ljubitelju plemenite kapljice nazivi razvikanih sorata koje s vinom stižu ne iz područja odakle su te sorte nego iz nekih drugih krajeva kamo su pomodno introducirane u principu ne znače puno. Mnogi nerijetko i vrlo komplicirani nazivi vina (osobito njemačkih) zbog te kompliciranosti također su naporni, ali ako se kako treba zajednički radi na isticanju i onda prikazivanju na etiketi područja u geografskom smislu stvar i te kako funkcionira. To je apelacija, nešto što se kod nas rekao bih ne shvaća kako treba, pa se sad otkad smo u EU posvuda i za sve i svašta rabi oznaka ZOI, iako bi bilo primjerenije rabiti oznaku ZOZP ili nešto treće.

Marziano Abbona sa supugom, uz lepezu njihovih vina

Prevedeno na naše navike: graševina je nešto generično, kao i plavac mali, crljenak, pošip, babić, ali ako te i još dadatne fantazijske nazive prati i navod regije, općine, zemljopisnog položaja, naziv pozicije grand cru kvalitete,  eh, to je već nešto drukčije.

U Pijemontu a i kod vinske kuće Marziano Abbona sva vina na etiketama  imaju vrlo istaknute podatke o lokacijama odakle stižu. Evo, kod Abbone: Dogliani docg Papà Celso Dolcetto, Langhe doc barbera, Barbera d’Alba Rinaldi doc, Nebbiolo d’Alba Bricco Barone, Langhe doc Nebiolo Garombello, Barolo docg Pressenda, Barolo docg Terlo Ravera, Barbaresco docg, Langhe doc Rosso Zerosolfitti (bez dodavanja SO2), Langhe doc Favorita (favorita je sorta) Valle dell’Olmo, Roero Tistin Arneis docg (arneis je sorta)…

Zagrebačka MIVA Galerija vina uvezla je, među ostalime, baš i vina Marziana Abbone. Barolo ima internacionalno visoki image pa je i skuplji, ali vrijedi kušati Papa Celso dolcetto, od sorte koja kod šire publike nema ni blizu pedigre poput barola i barbaresca… Vina kuće Marziano Abbona nalaze se u prodaji kod nas u MIVA Galeriji vina. ♣

Vino s crne liste

        ČUVAJ SE ONOGA ŠTO VRIJEDI (?!), JER PODLOŽNO JE FALSIFICIRANJU(!) – Kakvog li paradoksa: Čuvaj se onoga što vrijedi, međutim ostatak naslova objašnjava sve: ono što je vrijedno i afirmirano, te što je na tržištu svojim renomeom postiglo visoku cijenu (umjetnine, dragulji/nakit, vino….) podložno je falsificiranju. Netko bez poštenja a promućuran, tko se bavi makinacijama, na manjem osobnome trudu nastoji na lakši ili relativno lak način i na račun drugih doći do hrpe novaca. Uglavnom je danas u segmentu vina za vrhunsku zaradu riječ ne više toliko u tome da se, kao što je nekad bilo rašireno, na trop stave voda i šećer i još poneki dodatak, nego o tome da se neka jeftinija ili jeftina kapljica napuni u butelju na koju se nalijepi krivotvorena etiketa što maksimalno podsjeća na original, i uradak se onda nastoji plasirati kao original, dakako, po vrlo visokoj cijeni što prati taj original.

Ove su burgundijske i bordoške etikete bile podložne krivotvorenju: vina od Ponsota, Rousseaua, Petrusa

Nedavno su agenti FBI-ja upravo zbog vinskih krivotvorina banuli na prag kuća renomiranih francuskih proizvođača Bakhova nektara, posebice onih u Burgundiji, konkretno npr. karizmatičnog vinara iz Gevrey-Chambertina Erica Rousseaua, ali i kod Auberta de Villainea s famoznog posjeda Domaine de la Romanée Conti, pa Laurenta Roumiera i Georgesa Ponsota, da rasvjetle određene slučajeve krivotvorenja vina. U istrazi se u glavnoj ulozi ali na drugoj, lošoj strani našao stanoviti Rudy Kurniawan, optužen za vinske falsifikate ponuđene tržištu u vrijednosti od 55 milijuna dolara.

Eric Rousseau, te dolje Georges Ponsot

Rousseau je ostao zapanjen kad su mu agenti pokazali dvije kutije pune butelja s krivo označenim vinima, tj. s krivotvorenim etiketama, boce su nađene u villi indonezijskog krivotvoritelja: na prvi pogled bilo je vrlo vrlo teško razlikovati falsificirane etikete od onih izvornih! Krivotvorine su djelovale praktički identično u grafici, kakvoći i starosti papira etikete. Jedina razlika u odnosu na original bila je u tome što je početno slovo imena koje je u izvorniku bilo obogaćeno zlatnim prahom, na falsifikatu bilo izvedeno jednostavnim tipografskim pozlaćenjem.

Spomenuti Rudy Kurniawan se kroz istragu pokazao u svjetlu osobito sposobnog i vrlo promućurnog krivotvoritelja, on se nije libio najprije i nešto više uložiti u vino (ako nisi sijao, nećeš ni žeti!…) da bi onda na falsifikatu razvikanoga originala masno zaradio. Kurniawan je inače bio vlasnik manjeg wine bara u SAD i nije mu bilo teško da npr. za vino koje će prodavati kao originalni Petrus koristi mješavinu dvaju bordoških skupljih vina, među njima jedno je bilo i od znanog Châteaua Talbot!

Rudy Kurniawan, inače pravim imenom Zhen Wang Huang, porijeklom je Kinez a rodjen je u Džakarti, u SAD je stigao s vizom za studente. Pokazao se kao odličan degustator i veliki vinski znalac, o kojemu su i kolekcionari vina ali i neki proizvođači upravo i zbog tih degustacijskih svojstava imali vrlo visoko mišljenje. Kao stanovnik SAD počeo je kupovati rijetka vina tako da je vrlo brzo u svojoj arhivi skupio butelje u ukupnoj vrijednosti većoj od milijun dolara. Takva kupljena vina bila su namijenjena ne za otvaranje radi konzumacije doma ili u wine baru, nego da bi se nakon nekog vremena prodala znatno skuplje nego što je potrošeno za njihovu nabavu.

Rudi Kurniawan

Činilo se da Kurniawan stalno ide prema gore, dok mu neopreznost a i pohlepa nisu došle na naplatu. Kurniawan je u nekom momentu oglasio kako na tržište pušta vino Laurenta Ponsota Saint Denis grand cru iz berbi od 1945. do 1971, i tu ga je uhvatio Ponsot, naime on je to vino po prvi put proizveo tek od berbe 1982!

Policija je krenula s istragom i upala u Kurniawanov podrum u Kaliforniji, te tamo našla veće količine jeftinog kalifornijskog vina namijenjenoga plasmanu pod etiketama vrlo renomiranih bordoških proizvođača, te vina starijih godišta, pronađeni su i čepovi s oznakama bordoških châteaua i falsificirane etikete…

Inače, po izvještajima inozemnih novinskih Agencija, Kina je čini se sada jedna od najaktivnijih u tome da jeftinija do jeftina vina plasira pod krivotvorenim etiketama po osjetno višim cijenama.

Na tapeti su, kaže se, osobito bordoška vina. Kina je inače postala jedno od najjačih tržišta za bordoška vina, u 2016. čak nekih 40 posto bordoških butelja otišlo je za tu zemlju. Istodobno, Europska Unija je glede apsorbcije bordoških vina na drugom mjestu, s 35 posto bordoškog izvoza. Nedavno je Conseil Interprofessionnel du Vin de Bordeaux (CIVB or Bordeaux Wine Council, odnosno poslovna udruga bordoških vinara) što okuplja više od 7000 proizvođača bordoškoga kraja, ustvrdio da se u Kini svakog sata proda 30.000 butelja vina pod krivotvorenim bordoškim etikatama. CIVB je podnio tužbu protiv krivotvorenja, i nedavno je donesena presuda bila u korist tužitelja, što je protumačeno time da je Kina ipak voljna zaštititi kako treba originalne proizvode, pa time ima šansu da postane i još značajnije tržište za uvozna vina visoke klase. ♣

Smjena na vrhu OIV-a

NOVI GLAVNI DIREKTOR JE ŠPANJOLAC PAU ROCA – Smjena na vrhu Svjetske organizacije za vinovu lozu i vino (OIV): dosadašnjeg glavnog direktora Jean-Mariea Auranda zamijenio je Pau Roca. Roca je u OIV došao kao delegat Španjolske još 1992. godine. Neko vrijeme obavLjao je dužnost predsjednika grupe stručnjaka koji su se baviti prolematikom prava potrošača na informaciju. Od 2016. do 2018. bio je dopredsjednik grupe eksperata koja se pak bavila postojanim, trajnim razvojem i klimatskim promjenama.

Pau Roca, sadašnji glavni direktor OIV-a

Pau Roca izabran je za novog direktora na 16. glavnoj skupštini OIV-a u Punti del Este u Urugvaju potkraj studenoga 2018. Mandat mu je pet godina

Poliglot koji uz materinski španjolski izvrsno govori i francuski i engleski, duboko je upućen u problematiku vinogradarsko-vinarskog sektora u svijetu. Iskustvo je stjecao kao dugogodišnji (20 godina!) čelnik Španjolske vinske federacije. Roca se inače uz vino bavi(o) i drugim sferama – npr. maslinovim uljem, a aktivan je i u istraživanjima vezanima uz oceanografiju.

S predsjednicom OIV-a Reginom Vanderlinde Pau je odmah po preuzimanju visoke funkcije aktivirao Organizacijski odbor za realizaciju 42. Svjetskog kongresa OIV-a koji bi se trebao održati u Švicarskoj. ♣

Fino & Vino

NAMIRNICE s PORIJEKLOM, CIJENE UMJERENE – Alea iacta est! Kocka je bačena! Početak 2019. obilježilo je službeno otvorenje, na zagrebačkom Kaptolu, novog bistroa – Fino & Vino – koji je najavio korištenje, u kuhinji, namirnica s identitetom i poznatim porijeklom, uglavnom iz lokalnih OPG-eova, te biranih domaćih i inozemnih vrhunskih vina, a i, što je osobito važno, razumne, fer cijene.

Gosti u bistro Fino,i vino, te dolje, znani Dinamov Tomislav Butina s Velimirom Korakom i Nikolom Šemberom

Domacini Krešimir Šesnić, voditelj i sommelier, chef Danijel, Anto iz sjene, te gost.šampanjer Tomislav Tomac

Jedan od specijaliteta!

Proslava je protekla, dakako, u veselom rasoloženju velikog broja uzvanika. Među gostima našao se i nekadašnji golman Dinama Tomislav Butina koji posljednjih nešto godina nogometnu pamet prodaje u dalekim zemljama Azije!

Osobitu pažnju na svečanosi izazvala je prigodna svečarska torta, na slici, rađena filigranskom pedantnošću, kreacija koja pokriva istodobno i hranu i vino! ♣ SuČ – 01/2019

 

 

KROZ SVIJET u ČAŠI – 08.2018. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS

 

ŽELJKO SUHADOLNIK 

SADRŽAJ/CONTENTS

Kolovoz 2018: ISTOG DANA TRGANJE i POSTAVLJANJE KLOPOTECA • Uz berbu 2018., jednu od najranijih do sada: U FERIČANCIMA OČEKUJU IZNIMNU KAKVOĆUI KRAUTHAKER NA KOLOSIJEKU FRANKOVKE / Kod majstora za lovrijenac i kod majstora za predikate/ Grožđe 2018. u Austriji / Češki vinogradari i vinari na jematvi u Zlatnoj dolini • Sličice iz Kutjeva: VINO KAO LIJEK PROTIV STAROSTI i KAO VESELJE MLADOSTI • Barunov pakleni plan: PREMA ŽIVAHNIM MJEHURIĆIMA STOLJETNOG STARCA • Izbor za seosku ženu godine Zagrebačke županije: BARUNICA MARA IZ DOLINE KARDINALA • Slavonska crna vina i slavonska crna svinja: JAKOB, KARE i ŠOKOL • Moslavačke vinske ceste: PONUDA ZASNOVANA NA ŠKRLETU • Dani otvorenih butelja u Zagrebu: NA ŠTROSU KAPLJICA VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE • Zanimljiva degustacija u Samoboru: VETERANI u IZNENAĐUJUĆOJ FORMI • Novi izazov – Decanter World Wide Award 2019: SIBEROVA MUŠKATNA HRABROST • Vjerski turizam, fIš-turizam i Aljmaš: HALAS JUMBA KOD DANETA • Pirotehnika brut(al) natur: ULICE MOHAČA u VATRI GRAHA • Sedmo natjecanje u ručnom rezanju pršuta u Krku: SVJETSKA PRVAKINJA IZ ZAGREBAČKOG BORONGAJA • Velikani – Laganini & Pelegrini: BONO VOX DALEKO SE ČUJE • Hraniti se zdravo: PIKASTI LIMUN • Eko-oznake: MJERILA ZA ZAHTJEVNE POTROŠAČE • Znakovi kvalitete: PODUZETNICIMA 7,5 MILIJUNA KUNA ZA BRENDIRANJE • Zagrebački Food Film Festival 2018: NAJUKUSNIJA FILMSKA SMOTRA • CNN i Lijepa naša: NETKO SE MORA SRAMITI! • Brda/Collio i Vipava: REBULA KAO CENTARFOR, U DVA POLUVREMENA • Chianti Classico u zaštiti UNESCO-a: NOVI PREDSJEDNIK KONZORCIJA JE GIOVANNI MANETTI FONTODI • Novi Masteri of Wine: OD DESET LAUREATA ŠEST JE ŽENA

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

________________________________________

Kolovoz 2018: klimatske promjene i narodni običaji

ISTOGA DANA TRGANJE i POSTAVLJANJE KLOPOTECA! – Berba 2018, u nas – valjda najraniji početak do sada!

Ove godine – svojevrsni  paradoks: branje grožđa bilo je u nekim područjima već debelo u tijeku na Bartolovo, tj. dan potkraj kolovoza kad se – po običaju uvedenome ne samo da se druži i fešta nego i iz praktičnih razloga – u vinograde postavljaju klopoci što bukom propelera tjeranog vjetrom plaše i odvraćaju ptice da jurišaju na trsje kako bi se osladile bobama u finalnoj fazi dozrijevanja, a što nanosi golemu štetu vinogradaru/vinaru. Željko Kos iz Hrnjanca kod Zeline, koji je morao i ranije od ranijega početi berbu jer proizvodi i pjenušce, ostao je odan tradiciji i narodnom običaju – bolje da propadne selo nego običaji: na Bartolovo je u svom vinogradu ponad Hrnjanca okupilo popriličan broj uzvanika. Uz tamburaše stigao je i Ivica Đuričić, nekad plesač i svirač u proslavljenome Ladu, te zapjevao i zaplesao s mamom familias  Anitom Kos!… Nakon veselice, sutradan – nastavak berbe, ne više uz pjesme Lada, nego uz glazbu klopoteca. ♣

Uz berbu 2018, jednu od najranijih do sada

U FERIČANCIMA OČEKUJU IZNIMNU KVALITETU RODA – Unatoč klimatološki iznimno zahtjevnoj godini, Feravino iz Feričanaca iz berbe 2018, koja je počela gotovo dva tjedna prije uobičajenog roka, očekuje iznimnu kakvoću roda. Prinosi su iznad očekivanih, zdravstveno stanje grožđa je izvrsno, sve to zahvaljujući pravovremenim i prikladnim agrotehničkim zahvatima, kaže Amalija Liović, voditeljica Odjela vinogradarstva u Feravinu.

Berba je na posjedu Feravina tradicijski krenula s rajnskim rizlingom (?; rajnski je kasna sorta!) i zweigeltom, a nakon toga išlo se pomalo i na graševinu ( i graševina je kasna sorta!). Onda su na redu bijeli pinot, chardonnay (obje ranije sorte), frankovka, crni pinot, syrah, merlot, cabernet sauvignon. Od ukupno 160 hektara vinograda, 130 hektara je rodnih, a na njima će ove godine ručno brati stotinjak berača. Upravo je ručno branje specifičnost Feravina, koje je jedina veća vinarija u Hrvatskoj što u berbi ne koristi strojeve.

Jematva u Feričancima inače ima i svojevrsno turističko obilježje, naime Feravino je ustrojilo ponudu pod nazivom Feričanačka berba grožđa, i poziva ljubitelje prirode, boravka na otvorenome, rekreacije te plemenite kapljice i kulinarskih specijaliteta da u razdoiblju od 3. do 26. rujna dođu u Feričance i uključe se u berbene aktivnosti. Za takve goste priređuje se natjecanje u berbi grožđa. Nakon završenog radnog dijela druženje se nastavlja u Vincilirskoj kući, jedinstvenom ugostiteljskom objektu na obroncima Krndije. Feravino gostima nudi mogućnost obilaska vinograda i vinske ceste te vinarije i Starog podruma iz 1804. sve uz stručnu pratnju enologa. A ima i školu za vinoljupce.

Krajem rujna u Feričancima bi se trebao održati festival posvećen frankovki, želja je da se ta sorta karakteristična upravo za Feričanačko vinogorje jače popularizira među vinogradarima a njeno vino među potrošačima.♣

I KRAUTHAKER NA KOLOSIJEKU FRANKOVKE –  Frankovka je konačno, za nadati se, dočekala početke svojih nekih značajnijih suvremenih trenutaka u Slavoniji, prostoru kao dijelu Panonske nizine uz koji se tradicijski/povijesno ona veže jače od tu već prilično raširenih bordoških crvenih internacionalaca poput merlota i cabernet sauvignona, te burgundijskog pinota crnoga, u neko prijašnje ne tako davno vrijeme atraktivnijih za sadnju jer su s jedne strane pokazali da mogu i ovdje pružiti odličan rezultat a s druge strane privlačnih stoga što se u to neko prijašnje vrijeme činilo marketinški boljime, za crnjake, saditi njih kao svjetski znane kultivare, nego svjetski manje afirmirani kultivar poput frankovke. Feričanačko Feravino s vinogradskim pozicijama gdje je frankovka pokazivala jako dobar rezultat u uzgoju držalo se – svaka čast! – te sorte, ali očito je da se,  radi ostvarenja uspjeha  na tržištu – frankovki u većoj mjeri trebalo posvetiti i više proizvođača, posebice onih s jačim renomeom i s nešto većom količinom u ponudi.

U akciju je glede frankovke ozbiljnije krenulo i baranjsko Belje, a evo sad je tu i Vlado Krauthaker, koji je upravo izašao na tržište sa samostalnim vinom od te sorte iz berbe 2015. Ima on već duže vrijeme frankovku u svojim vinogradima, ali eto od nje nije radio samostalno vino, a onda je, kako sâm kaže, shvatio da je pogriješio što se frankovki kao nečemu što je dio Slavonije i Podunavlja nije posvetio intenzivno i prije. Krauthakerovo trsje s frankovkom je na 370 do 400 metara nadmorske visine na položaju Gradine kod sela Podgorje, tlo je tamo, kaže, pjeskovito ali i s dosta kamena (škriljevac). Berbe 2016. i, dakako, 2017. još su u bačvama.

Krauthaker, i on uz primjedbu da izabrani termin za Festival frankovke u Feričancima najavljen za kraj rujna nije baš dobar jer se nalazi unutar perioda radova vezanih uz berbu, pokazao je značajan interes i jaku volju da pomogne u realizaciji manifestacije makar i u tom terminu, te je aktivirao svoje poznanstva i veze s raznim inozemnim proizvođačima frankovke (Mađarska, Austrija/Burgenland…) da u Feričance stigne što veći broj uzoraka i na predviđeno ocjenjivanje i na festival. Iako, s obzirom na hirovitu meteorologiju ove godine, dosta nervozno iščekujući berbu, sredinom kolovoza pošao je upravo u Gradišće radi dodatne animacije i radi prikupljanje vina, ali i da vidi malo kakva je temo predberbena atmosfera, a s njim je putovao i Svijet u čaši.

Manje bačve za dozrijevanje vina, te konusne veće – ali ne i one jako velike nego one taman po mjeri za određene partije vina – hrastove bačve, za maceraciju i alkoholnu fermentaciju, čuvanje vina…

Kušao sam tu Krauthakerovu frankovku iz 2015 (13,5 vol %), vrlo dobra, i obećava mnogo. Frankovka inače nije i jedina sorta vezana (i) uz Slavoniju a za koju Vlado smatra da ju je nepravedno zapostavio: najavljuje da je odlučio jače jače se pozabaviti i s portugiscem! I to ne tek kao s vinom što se krajem godine nudi kao novo, mlado i za hitru potrošnju. Prije nekoliko godina kod Krauthakera u podrumu imao sam prilike – u posljednji čas, prije nego što je završio u kupaži – iz jedne bačvice kušati njegov vrlo ozbiljni (14,0 vol %) i zreli portugizac. Vinograd s portugiscem star mu je 40 godina i ove godine na trsu je ostavio samo tri grozda, očekuje vrlo kvalitetan rod i planira vino staviti na dozrijevanje u barrique!

Vlado Krauthaker posvetio se i tzv. narančastome vinu, dakle onome dobivenim od bijelih sorata i dužom maceracijom praćenom alkoholnim vrenjem. Maceracija se kod njega odvija u amforama, međutim one nisu ukopane u zemlju. Krauthakerovi orangei izlaze pod markom KUVLAKHE, nazivom smišljenime sastavljanjem dijelova pojmova Kutjevo, Vlado i Krauthaker

Vinogradi se, u skladu s eko-filozofijom, obrađuju i uz pomoć konja!

I još nešto: nakon dužeg prekida Krauthaker se vratio sauvignonu dozrijevanom na finom talogu u barriqueu. Takav sauvignon proizvodio je od 2000. do 2009. godine, a onda – iako je vino, prisjećam se, bilo odlično tek tražilo je da mu se ostavi više vremena u podrumu prije izlaska na tržište (Lufthansa ga je tada bila otkupila i godinu dana nudila u svojim letovima!)  – prestao. Objašnjava da na tržištu to vino tada nije naišlo na odjek koji je on očekivao. A od berbe 2015. ponovno mu se okrenuo da, kako veli, dopuni ponudu Chardonnaya Rosenberg koji nastaje na isti način i koji je jako tražen. Krauthaker je najbolje grožđe svojega sauvignona ostavio 12 sati na maceraciji, slijedili su fermentacija u barriqueu i nakon toga godina dana dozrijevanja vina na kvascu (sur lie). Ovog sauvignona iz 2015. napunio je oko 2000 butelja.

Kćerka Vlade Krauthakera Martina Krauthaker Grgić pomalo preuzima vodstvo posjeda

– Svjestan sam ja odavno da nekim vinima, i crnima i bijelima, treba više vremena za puno sazrijevanje. Prije sam bio dosta skučen s prostorom a i nedostajalo mi je bačava, međutim unatrag koju godinu situacija se promijenila nabolje: uspio sam dosta proširiti podrumski prostor a i opremio se s dosta bačvica, pa je postalo lakše. Primijetio sam i to da se u posljednje vrijeme širi krug potrošača zainteresiranih za ozbiljna i kompleksna, zrela vina, i odlučio sam da ubuduće svoje najbolje crnjake ne puštam na tržište mlađe od pet godina! – rekao je Vlado, i koliko je u pravu odmah je

pokazao zdravicom sa svojim odličnim cabernet sauvignonom iz 2015, a od kojega vrhunac očekuje za dvije do tri godine.

Vlado Krauthaker, koji je u enološki posao dobro uveo svoju kćerku Martinu i pomalo joj prepušta kormilo posjeda, danas ima 42 hektara vlastitih vinograda, a iz kooperacije preuzima grožđe sa 60 ha. Sortiment čini 87 posto bijelih kultivara i 13 posto crnih. Od bijelih sorata opsegom prednjači graševina, sa 65 posto, slijede chardonnay s osam posto, sauvignon blanc i pinot sivi sa po šest posto, zelenac (Rotgipfler) sa dva posto…, a od crnih kultivara cabernet sauvignon, merlot, syrah i pinot crni zauzimaju svaki po oko tri posto, portugizac pokriva jedan posto.

Poveznice Slavonije i Burgenlanda

KOD MAJSTORA ZA LOVRIJENAC, FRANKOVKU i CRNI PINOT! – Rekao bih da su u segmentu (crnog) vina važne poveznice između Slavonije i austrijskog Burgenlanda (Gradišća) lovrijenac, na koji smo, na žalost, posve zaboravili i zanemarili ga, frankovka, kojoj se, opet nažalost, (još) ne posvećujemo koliko treba, te crni pinot. Krasno iskustvo za nedavnog posjeta Gradišću, inspiriranoga među ostalime najavom festivala frankovke krajem rujna u Feričancima te željom da se pomogne u animaciji po frankovki čuvenih burgenlandskih proizvođača da sudjeluju kao izlagači a i na ocjenjivanju.

Axel Stiegelmar (desno) i Vlado Krauthaker: impresivan Juris Pinot noir 2015 Reserve (13,5 vol %; loze starije od 35 godina, francuski klonovi, dvije godine u drvu – godina dana u barriqueu i potom godina dana u velikoj bačvi, a onda još i godina dana u butelji prije izlaska), impresivan Juris Pinot noir 2015 Breitenteil (13,5 vol %) izvrsna frankovka Juris Blaufränkisch 2015 Ungerberg (14,0 vol %; loze starije od 35 godina, južna pozicija), odličan Juris St.Laurent 2015 Goldberg (13,5 vol %)

Posjed Juris iz Golsa obuhvaća 20 hektara vinograda, a glavni aduti su vina od kultivara lovrijenac (Axel Stiegelmar, baš i specijaliziran za lovrijenac, frankovku i crni pinot, kaže da sorta lovrijenac najbolji rezultat daje na pjeskovitom i šljunkovitom tlu), frankovka, te pinot crni (klonovi kupljeni u Francuskoj; manji grozdovi, manje bobice, deblja kožica…). Vina su u nekoliko kvalitativnih kategorija – classic (mladje loze, vino s hitrijim izlaskom na tržište, butelja s navojnim zatvaračem), reserve te, kao vrh, s nazivom položaja ranga 1er i grand cru, Juris ih ima dva – Goldberg i Ungerberg (starije loze, duže dozrijevanje vina u bačvici, butelja s plutenim čepom). Jako dobra bazna vina, sjajna, izvanredna ona gornje do najgornje klase!…

Na kraju, pozdrav zdravicom domaćinovom frankovkom i Krauthakerovim crnim pinotom, te razmjena najboljih želja za najnoviju berbu…

Krauthaker nije baš bio prezadovoljan meteorološkim kretanjima u posljednja dva mjeseca, zbog silne vrućine pa i suše u kolovozu strahovao je od previsokih alkohola i manjka kiselosti/svježine u vinima. Slavonija je područje više bijelog nego crnog vina pa to pojačava problem. Axel Stiegelmar također je ukazao na neuobičajenu ljetnu vrućinu, a i dugu sušu u Burgenlandu i 2018. naziva vrućim godištem. Očekuje vrlo dobra crna vina, naime grožđe je zdravo i s jako zrelo, tanin okrugao ali i tu je kiselost nešto niža od uobičajene, ali ta niža kiselost kod crnjaka manje će se manifestirati kao manjak nego kod bijelog vina, Stiegelmar je uglavnom dosta zadovoljan jer Burgenland je znan kao područje crnjaka, a Jurisova ponuda i obuhvaća više crnog nego bijeloga vina….

________________________________________

GROŽĐE 2018 U AUSTRIJI – Iz Austrije mi iz AWMB-a stiže službena obavijest o berbi 2018: u većini vinorodnih područja te zemlje vinova loza je, navodi predsjednik Udruge austrijskih vinogradara Johannes Schmuckenschlager, ipak uspješno izdržala velike vrućine i sušu koje su karakterizirale ljetnu fazu dozrijevanja grožđa. Schmuckenschlager govori o jako zrelome grožđu i neuobičajeno ranoj berbi, najranijoj unatrag više desetljeća. Može se reći kako je u izvještaju navedeno upravo ono o čemu su za Suhiučaši kroz Svijet u čaši nedavno govorili gradišćanski proizvođači Axel Stiegelmar Juris i Helmut Gangl: visoki stupanj sladora u grožđu koji će rezultirati i višim stupnjem alkohola u vinu, te niža ukupna kiselost.

Axel Stiegelmar Juris pogled na vinograd, i podrum

Što se tiče ukupne količine, ona je iznad prosjeka, i trebala bi se kretati oko 2,6 milijuna hektolitara.

Pupanje je startalo kasnije nego inače a prednost toga bila je da nije bilo štete od ranijih mrazeva. Val topline koji je stigao odmah nakon pupanja pospješio je razvoj i rezultirao vrlo ranom cvatnjom koja je završila u svibnju. Vrućina i suša što su slijedile na nekim škrtim i propusnim tlima te kod mladih nasada dovele su lozu na rub stresa. Tamo gdje su bili uvjeti za to koristilo se navodnjavanje kap po kap. S obzirom na sušu, problemi s gljivičnim bolestima izostali su. U nekim predjelima bilo je šteta na lozi od kratkih olujnih kiša te tuče.

Štajerska, koja nije bila tako jako pogođena sušom, najavljuje odličnu berbu što se tiče i količine i kakvoće, Burgenland se nada visokoj kvaliteti crnoga vina, Donja Austrija i Beč očekuju uobičajeni prinos a tamo gdje je rabljeno navodnjavanje i vrlo dobru kakvoću.

______________________________________

… I KOD MAJSTORA ZA PREDIKATE! – U kategoriji bijelih vina poveznica Slavonije i Burgenlanda je – graševina. S područja Illmitza, uz Nizuzaljsko jezero i tik uz državnu granicu Austrije s Mađarskom dolaze ponajbolji ne samo austrijski nego i svjetski visoki predikati, dobar dio njih upravo od graševine. Nije čudno što je uoči berbe Vlado Krauthaker, graševinaš te odličan proizvođač baš i visokih predikata, u Gradišću obišao u Illmitzu i enologa Helmuta Gangla, majstora i za visoke predikate.

U podrumu kod Helmuta Gangla u Illmitzu: Vlado Krauthaker, Helmut Gangl i Ivan Dropuljić (Zagreb vino.com). Gangl je svoje malo vinsko carstvo ukrasio nizom umjetničkih slika. Slike prate vina, a ova na fotografiji vezana je uz vino zweigelt, u magnumu i butelji kao suho, te u najmanjoj boci od te tri kao visoki predikat

Gangl, koji također izražava mišljenje da će ovogodišnja berba dati  visoke alkohole i da će u vinu istodobno nedostajati kiselina, ponudio je na kušanje svoj sjajan, svjež a moćan suhi Gewürtztraminer 2017 (13,0 vol %), te vrlo zanimljiv polusuhi NeusiedlerSee Traminer Reserve Multivintage od nekoliko berbi, u ovome slučaju 2005, 2006 i 2009, te više izvrsnih visokih predikata poput Traminera 2004 TBA (14,5 vol %, 150 g/l neprovrelog sladora), Pinot blanca 2008 s 8 vol % te sa 230 g/lit neprovrelog sladora, kao  i Zweigelta 2008 TBA s 13,5 vol % i sa 140 g/lit neprovrelog šećera.

Od crnih suhih vina sjajan utisak je ostavilo Cuvée Rot 2012 (13,5 vol %) od lovrijenca i zweigelta te s pet posto cabernet sauvignona…

___________________________________________________

ČEŠKI VINOGRADARI/VINARI NA JEMATVI u ZLATNOJ DOLINI – U punom jeku berbe Vlado Krauthaker uspio se na svom posjedu podružiti s grupom čeških vinogradara i vinara iz Znojma, iz područja sa 1200 hektara pod vinovom lozom, poznatog u javnosti kao vinogorje Plavih podruma. Češki vinogradari/vinari iz ove grupe vlasnici su od pet do 15 hektara vinograda, uzgajaju graševinu, rizling rajnski, sauvignon i pinote, dakle sortiment kakav je i u Kutjevu, a vino, kako veli predsjednik Vinarske udruge Znojmo, Marek Špalek,  uglavnom prodaju na kućnom pragu.

Kod kojih trganje još nije bilo počelo pa su period uoči svoje berbe iskoristili za studijsko putovanje u južnije predjele gdje je berba već startala, konkretno u slovenski vinorodni Ormož, potom u Kutjevo gdje su uz Krauthakera obišli i Kutjevo d.d., a potom su na povratku doma imali u planu zastati i u mađarskom Villanyju. Kod Krauthakera su, nakon obilaska vinograda, u preradbenom dijelu posjeda s osobitom pažnjom pratili cijeli proces, od prijema grožđa, preko vaganja i prešanja do utakanja soka u cisterne i bačve. ♣

Sličice iz Kutjeva

VINO KAO LIJEK PROTIV STAROSTI i KAO VESELJE MLADOSTI – Lijepa i logična dobrodošlica: precizna informacija o tome gdje ste, i stih za dušu: Vino je lijek mladosti i veselje starosti… S ekstra trsnog brežuljka Kutjevačkog vinogorja Vidim vidim drugi ekstra trsni položaj – Rosenberg, a, onda s Rosenberga vidim Vidim.

A bogme, vidim, u središtu mjesta Kutjevo, i The House of Wine, naime Vinkomir i Vallis aurea, nekad centralni pojam, više nisu atraktivni kao nešto lokalno, domaće a valjda ni dovoljno domoljubno. Usput: ne može se ne spomenuti da je prvi prizor koji brojni stranci vide na ulasku u The House of Wine golema reklama za Žuju…

U središtu je Kutjeva, od nedavno, i Galićev novi podrum – građevinarski izazov a, navodno, s enološke strane i proizvodni pogon za 22. stoljeće – smješten u neposrednom susjedstvu nedavno preuređenog ali za (širu) javnost zatvorenog famoznog kutjevačkog dvorca koji bi mogao kao objekt biti idealan za instituciju poput kakve Vinske akademije i Centra Graševine u koju Slavonci toliko polažu…

Pa, eto kad se već ne može u dvorac, rješenje je možda poći na smuđa u ugostiteljsko-turistički objekt tipično slavonskog naziva Schoenblick, ili pak utjehu vezanu uz kulturu pijenja potražiti prema strelici na ploči-putokazu za – Cugerland…

Na kraju ipak domaće na domaćemu: odmor u garnituri za sjedenje napravljenoj od rabljenih bačvica od, dakako, slavonske hrastovine… Spijemo još je’nu, pa gremo domov….

Kol’ko lipih stvari, rekli bi Šokci, ali – koliko efekta za društvenu zajednicu? ♣

Barunov pakleni plan

PREMA ŽIVAHNIM MJEHURIĆIMA STOLJETNOG STARCA! – Postoje razni baruni, plemenitaši po rodovniku, gospoda i bogatuni ali i oni financijski propali i moralno posrnuli, crveni (Red Baron), a najbolji su oni veseli i dobra srca pa makar bili i bez pedigrea. Jedan od takvih je vinski barunJosip istodobno i Stéphane Barundić, iz krašićkog okruga. Porijeklom iz Doline kardinala, ranu je mladost proveo u Francuskoj ali vuklo ga je u Lijepu našu, došao je i zaposlio se, a s obzirom da je stekao francusku sklonost prema plemenitoj kapljici te s obzirom na dugogodišnju obiteljsku tradiciju vezanu uz proizvodnju vina, prije nekih sedam godina odlučio se i sâm aktivno radno posvetiti i Bakhovu nektaru, ali ne na domaći stari selski nego na moderan način. I, danas, on i njegova supruga Mara Špoljar-Barundić brinu o nekih 2,5 hektara na poziciji Gorice kod Hrženika a zasađenih sortama graševina, manzoni, muškat žuti i pinot crni.

Uz njihov relativno mladi  vinograd na žici s kojega vino u butelji lansiraju pod robnom markom Barun, na oko 0,25 ha nalazi se i stari nasad na kolcu, s još dobro rodnom lozom u dobi između 100 i 150 godina! Tu je nekih 500 panjeva što plaveca žutoga, što graševine, kraljevine, plemenke, lipovine, muškata, ranfola, lipovine, silvanca zelenoga, frankovke i crne kavčine. I kao francuski vinski đak, Barun(dić) je pomislio da bi te stare loze vrijedilo iskoristiti za plemenitiji rezultat od običnog gemišta – za posebno vino proizvedeno kao hommage dugogodišnjoj vinogradarsko-vinskoj tradiciji u krašićkome kraju. I u dogovoru s Bakhovim sinom Ivom Kozarčaninom iz 24 sata, prof. Ivanom Dropuljićm, osnivačem i direktorom festivala Zagreb Vino.com, te Svijetom u čaši na Bartolovo krenuo u je berbu, s time da se s obzirom na sortiment pa i nešto povećani prinos (na rezidbu glede visine roda ove godine Josip nije mogao utjecati) u konačnici dobije pjenušac, klasičnom metodom drugog vrenja u butelji. Barundić već ima iskustva s pjenušcima, proizvodi i bijeli i ružičasti, a za njih je i osvajao priznanja visoka sjaja na strukovnim ocjenjivanjima vina. U berbi smo sudjelovali Josip Barundić Barun i njegovi  sinovi Josip i Tomislav, stric Drago Prstec, Ivo Kozarčanin, Ivan Dropuljić i ja. Vrijeme je poslužilo, ubrano grožđe je bilo zdravo (pa, biralo ga se!), u ustima s lijepim sladorom i s finom kiselošću.  I sad se svi –

Mara Špoljar Barundić sa kćerkicom Anemari

strpljivo – veselimo budućim živahnim mjehurićima više od stoljetnog starca…  ♣

Izbor za Seosku ženu godine Zagrebačke županije 2018

BARUNICA MARA IZ DOLINE KARDINALA! – Zagrebačka županija već po dosta dugačkoj tradiciji svakih 12 mjeseci proglašava Seosku ženu godine. Predlažem ovdje kandidatkinju koju laskava titula nikako ne bi smjela mimoići. A to je Mara Špoljar-Barundić iz Krašića (na slici sa kćerkicom Anemari)! Lijepa, uvijek nasmijana i spremna za šalu, izvrsna u komunikaciji, sjajna supruga i mama (troje djece!), odlična kuharica (vidi, na slici, reš-pečene kopuna i racu!), primjerno radišna u kući, okućničkom vrtu te u obiteljskom vinogradu, puna poduzetničkog duha – upravo žustro nagovara supruga Josipa da posadi još loza kako bi povećali produkciju vina…

Pa – treba li još koji argument?… ♣

Slavonska crna vina i slavonska crna svinja

JAKOBOVI CRNJACI UZ KARE i ŠOKOL – Ne jenjava – i to je dobro! – inicijativa vezana uz organizaciju festivala crnih slavonskih vina uz potporu, na tanjuru, crne slavonske svinje. Stupničanin po porijeklu a Zagrepčanin po mjestu stanovanja Zdravko Ilija Jakobović stavlja, uz svoje syrah i Jakob cuvée, mesne adute odmah na stol: svinjski kare i svinjsku vratinu od crne slavonske svinje, prerađene u njegovoj osobnoj režiji. Kare od crne slavonske svinje on meće najprije na dva tjedna u klasičan pac od krupne stonske morske soli, češnjaka i papra, potom meso ide na četiri sata u pac od crnog vina kuhanoga s klinčićem, lovorom, muškatnim oraščićem, slijedi cijeđenje i potom pakiranje mesa u svinjsko crijevo i u mrežicu, te sušenje, bez prethodnog dimljenja, na zraku (blagi

Jakob…

… kare i šokol

propuh) u trajanju od 1,5 do dva mjeseca, potom su opcije: konzumacija, odnosno vakumiranje komada koji još trebaju pričekati na potrošnju.

Kod vratine, koju Jakobović naziva i šokolom, postupak je gotovo jednak: klasičan pac, pa onda oko četiri sata namakanja u crnome vinu u kojemu je kuhano začinsko bilje, nakon toga valjanje komada mesa u sitno sjeckano začinsko bilje i mljevene velebitske aromatične trave, pa sušenje, također bez prethodnog dimljenja, oko tri mjeseca na zraku, potom je moguća konzumacija, a komadi koji su predviđeni za čuvanje vakumiraju se i drže na tamnom mjestu na oko 17 Celzijevih stupnjeva… ♣

Moslavačke vinske ceste

U Kleti Romić kod Drage Romića (treći slijeva) i Nikice Katića (prvi slijeva) – degustacija 14 škrleta (Julio Frangen)

Važan je i vizualni identitet vina. Evo nekoliko uzoraka koje mi se izgledom činilo vrijednime izdvojiti

PONUDA ZASNOVANA NA ŠKRLETU – Vina od domaće sorte škrlet, s obzirom na dosta male vinogradske površine koje taj kultivar općenito pokriva, još je u ukupnosti količinski premalo da bi ta kapljica mogla biti i vodeća magnetska snaga za turizam u Moslavini, međutim kako se vinari i ponuđači ugostiteljskih usluga na Moslavačkim vinskim cestama, videći u škrletu kao svom adutu budućnost, sve jače oslanjaju upravo na tu domaću sortu za očekivati je da će se vinogradi sa škrletom proširiti i količine u ponudi povećati.

Dosta je, do sada, bilo pokušaja revitalizacije škrleta, osnovano je nekoliko udruga s ciljem da škrletu daju zamah – primjerice udruga vinogradara i voćara Moslavine Lujo Miklaužić, pa udruga Vinske ceste Moslavine i, kao najnovija, udruga Škrlet, zatim, sa zagrebačkim Agronomskim fakultetom provedena je i klonska selekcija škrleta…, ali čini se da se tek sada, otkako postoji udruga Škrlet s grupom ambicioznih mladih ljudi s voljom da međusobno surađuju i da priču postave na čvrste poslovne noge, otvaraju realni izgledi za stvaranje kvalitetne i učinkovite vinske robne marke Škrlet Moslavine i za dobru gospodarsku valorizaciju škrleta i teritorija za koji je škrlet karakterističan. Dok udruge Lujo Miklaužić i Moslavačke vinske ceste kao članove okupljaju, rečeno mi je za nedavna boravka u Kutini, i vinogradare/vinare što su tržišno orijentirani i one što se proizvodnjom vina bave više amaterski, dotle udruga Škrlet u svoje redove prima samo registrirane robne proizvođače maksimalno okrenute tržištu. U najnovije vrijeme a otkako su mladi profesionalci aktivno na kormilu vidljiv je kod škrleta kvalitativan pomak prema naprijed. Lijepo kušanje mladih novih škrleta priređeno je prije koji mjesec uz manifestaciju Škrletovo, a početkom kolovoza održana je još jedna degustacija, ovaj put s ocjenjivanjem uzoraka, bilo je to u Kleti-restorančiću Romić vinogradara/vinara i ugostitelja Drage Romića u goricama ponad Kutinske Slatine.

Klet Romić uz vinograde ponad Kutinske Slatine. Gornji dio i, desno od zgrade, na ljetnoj terasi restoranski je prostor (domaća kuhinja), a ispod zgrade je vinski podrum. Odlično rješenje za bijeg iz ljetnom vrućinom usijanog gradskog asfalta

Komisiji kojoj je predsjednk bio Ivo Kozarčanin, urednik u 24sata i bloger Bakhov sin, prezentirano je 14 uzoraka od desetak moslavačkih proizvođača, većinom članova udruge Škrlet. Uzorci su većma bili suhi i iz redovne berbe 2017, tek tri su bila starija (iz 2016. i 2015.), dva su bila sa ostatkom neprovrela sladora i moglo bi se reći namijenjena za konzumaciju uz desert, dva su bila s naznakama maceracije praćene alkoholnom fermentacijom. Vrijedno je spomenuti odmak u proizvodnji s prijašnjih jednostavnih koketnih vina s neprovrelim sladorom (polusuha) te to da su suha vina redovne berbe, dana sada na degustaciju, bila dosta ujednačena glede stilistike-organolptičkog profila; pokazivala su priličnu mineralnost, umjereni alkoholni stupanj, solidno do vrlo solidno tijelo i dosta dugačak finiš. Moj je dojam, s obzirom da su neka vina pokazivala još određenu grubost koja bi se, vjerujem, smirila s vremenom, da su se proizvođači malo previše žurili s buteljiranjem kapljice i s izlaskom na tržište, neki s kojima sam o tome popričao kažu da se škrlet jako traži već u rano proljeće, pa je to bio razlog da se s njime rano izađe, međutim bilo bi, smatram, mudro da se proizvođači među sobom dogovore (kako se to radi drugdje) o uspostavi nekoliko kategorija škrleta (npr. mladi, pa classic, superior, možda i prestige), pa da službeni izlazak pred kupca vina s oznakom marke vina Moslavački škrlet bude vezan uz te kategorije, uglavnom, predložio sam, da classic ne ide van iz podruma prije 1. rujna u godini koja slijedi berbu.

Medijane s ocjenjivanja su se kretale u rasponu od 75 kao najniže do 88 kao najviše, više je bilo viših ocjena nego manjih, dva su uzorka sa po tih 88 bodova šampioni ovoga kušanja – Škrlet 2015 eko-podruma Miklaužić, te Škrlet 2016 selekcija od Florijanovića. Šest vina dobilo je 85 i više bodova, dva su vina osvojila 84 boda a tri vina 83 boda. Za primijetiti još nešto pozitivno: veći broj škrleta imao je vrlo decentnu opremu (butelja, etiketa: kreacija a i pedantna nalijepljenost na flašu, ukrasna kapica…), s estetskog i marketinškog stanovišta to je vrlo važno.

Nikica Katić koji u Kleti Romić vodi vinogradarski i vinarski dio doimlje se kao vrlo ambiciozan i sklon učenju, ima volju, osim škrletu, jače se posvetiti i frankovki. Po onome što sam kušao sada u podrumu, veliki adut u nastajanju mu je chardonnay iz 2017. što dozrijeva na finom talogu (sur lie) i u bačvici će, kako Katić kaže, ostati dvije godine. Ne bi li se na tragu takvog chardnnaya moglo uz prikladan pristup u vinogradu i u podrumu, realizirati i škrlet? Prije nekoliko godina u Kutini na kušanju vina od selekcioniranih klonova škrleta predstavljeno je nekoliko uzoraka škrleta koji su pokazali da i vino od toga kultivara može biti i čvrsto, gusto….

S obzirom da smo vina degustrirali u kušaonici Kleti Romić, kod Romićevih smo se i najduže zadržali. Bilo je prilike vidjeti vinograd, podrum, kušati i druga vina. Romićevi posjeduju vlastiti vinograd na 290 metara nadmorske visine i s 1000 trsova u rodu, ove godine posadili su novih 1200 loza, imaju vinograde u zakupu a po potrebi i dodatno otkupe grožđe. Bave se škrletom, graševinom, bijelim pinotom i frankovkom, koje nude u svom ugostiteljskom objektu smještenom u lijepom, ozelenjenom ambijentu. Proizvodnju vodi mladi Nikica Katić, rođak Drage Romića, on ostavlja utisak ambiciozne osobe pri volji da uči i eksperimentira kako bi ostvario i eno-uratke iznadprosječne, vrlo visoke kakvoće. U jednoj bačvici Katić njeguje na finom talogu pažnje i te kako vrijedan chardonnay iz berbe 2017, to se vino pokazuje u sjajnom svjetlu a puni njegov sjaj očekuje se za godinu dana, naime plan je to vino držati u bačvici dvije godine.

Klet Romić, koja u simpatičnom ambijentu unutra može primiti pedesetak osoba a jednako toliko i na vanjskom lijepo uređenom prostoru – idealnome za bijeg od vrućine ljetnog užarenog asfalta, svo vino proda na kućnome pragu. Uz nareske domaće proizvodnje nudi i toplu kuhinju no za takav obrok trebaju prethodne najava i dogovor (telefon je 098 9524 620). Nada Romić, supruga Drage Romića, profesionalna je kuharica i ona priprema specijalitete od divljači, domaća pečenja, janjetinu…. ♣

Dani otvorenih butelja u Zagrebu

NA ŠTROSU KAPLJICA VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE – S povratkom popularnih Dana otvorenih butelja u organizaciji Vina Mosaica i CestAgrama na dobro znano mjesto na Štrosu, na Gornjem Gradu počinje, kaže Saša Zec iz Vina Mosaica, vruća vinska jesen u Zagrebu. Plan je bio retrospektivno startati s moslavačkim škrletom koji se, veli Zec, odlično pokazao kao ljetno vino, a u subotu 8. rujna u podne namjera je dovesti na Štros dah i duh te kapljicu Vukovarsko-srijemske županije. Nastupit će PZ Trs, Mladen Papak, vinarija Buhač I Iločki podrumi. Plan je svake subote imati goste iz nekog drugog hrvatskog vinorodnog područja, te subotnjim podnevnim vinskim špicama na Štrosu ući u period Adventa ♣

Zanimljiva degustacija u Samoboru

VETERANI u IZNENAĐUJUĆOJ FORMI – Kod znanog samoborskog ugostitelja, vinogradara i vinara te predsjednika Udruge vinogradara i vinara Samobora Marijana Žganjera svako toliko održe se vrlo zanimljive degustacije vina na različite teme, bilo da je riječ o sorti, vinorodnom području, tehnologiji proizvodnje, starosti vina… Domaćin i ekipa njegovih prijatelja inače, dakako, ljubitelja plemenite kapljice ali i poslovno involvirana u Bakhov svijet, prikupe vina na zadanu temu, a ovaj put nit vodilja bila je vezana uz poodmaklu dob uzoraka. Pa, evo što smo, zajedno sa Žganjerom, kušali enolozi Franjo Francem, inače i dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, i Nenad Maslek, inače i predstavnik tvrtke Lallemand (enološka sredstva), pa plešivički vinogradar i vinar Zvonimir Tomac, Ivan Dropuljić kao osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com, te novinari Ivo Kozarčanin iz 24sata i ja iz Svijeta u čaši:

ZLATNI PERLAN 1993 extra brut méthode traditionelle – Franjo JAMBROVIĆ, Plešivica-Okić, 12,0 vol% • ŠENPJEN brut – Ivo TURK  • CLASSIC 2006 brut nature – Zvonimir TOMAC

CHARDONNAY 2008 sur lie – Damir DRAGO REŽEK, Plešivica-Okić, suho, 14,5 vol% • CHARDONNAY 1998 – Zvonimir TOMAC, Plešivica-Okić, polusuho, 11,5 vol%

GRAŠEVINA 2008 Mitrovac – Vlado KRAUTHAKER, Kutjevo, suho, 14,0 vol% • GRAŠEVINA 1993 kasna berba – Ivan ENJINGI, Kutjevo, suho, 12,25 vol% • VENJE bijelo 2006 izborna berba barrique – Ivan ENJINGI, Kutjevo, Venje, polusuho, 15,0 vol % • VENJE 1998  barrique – Ivan  ENJINGI, Kutjevo, Venje, suho, 12,25 vol%

ČURIN 1967 – Stanko ČURIN, Ljutomer-Ormož

COCTURA 2015 – Željko KOS, Prigorje-Bilogora, Zelina, rizling rajnski, macerirano 183 dana u hrastovoj bačvi, fermentirano na vlastitom kvascu, punjeno bez filtracije, suho, 13,0 vol% • MALVAZIJA SESTO SENSO 2010TOMAZ REBULA 2009GRACE/Svetlik, 13,0 vol %

PRIMITIVO di MANDURIA 2015CANTOLIO, Manduria, dop, suho, 14,0 vol% • DINGAČ 2012  Matuško – Mato VIOLIĆ MATUŠKO, Pelješac, Dingač, plavac mali, njegovano u barrique bačvicama, suho, 15,5 vol% • DINGAČ 2011 Sv. LucijaSAINTS HILLS, Pelješac, Dingač, vinograd sv. Lucija, plavac mali, suho, 15,5 vol% • ZLATAN PLAVAC 1994 – Zlatan PLENKOVIĆ, Hvar, Sveta Nedjelja, plavac mali, suho, 14,5 vol%

Ivo Kozarčanin

VELIKO  SRCE 2012 – Vlado KRAUTHAKER, Kutjevo, vinograd ispred obiteljske kuće i podruma, 11 crnih sorata, suho • MERCS 2009 – Vlado KRAUTHAKER, Kutjevo, merlot i cabernet sauvignon, suho, 13,9 vol% • CAFÉTINUPROLAZU CABERNET SAUVIGNON 2003 – Marijan ŽGANJER NAPA VALLEY CABERNET SAUVIGNON 1989GRGICH HILLS, Kalifornija, Napa Valley, suho, 13,5 vol%

AMARONE della VALPOLICELLA 1997 (corvina, rondinella, molinara) – FABIANO, 15,5 vol%

Dakle, većina vina je imala zaista poprilično godina na plećima (osam i više!), kod nekih uzoraka etikete su bile malo oštećene ili su kroz vrijeme i u dodiru s prašinom potamnile pa se neki podaci nisu vidjeli, stoga na ovim popisu i nedostaju. Pogled na butelje prije otčepljivanja izazivao je skepsu o kondiciji vina, međutim dojmovi su na kraju bili iznenađujuće povoljni! Vrijedi navesti da su se bijela vina, koja su sva bila stara desetljeće i više, pokazala u ukupnosti u boljem svjetlu od crnih.

Marijan Žganjer

Kod pjenušaca – jedan odličan (dakako najmlađi od tri), a jedan (najstariji) sa zanimljivom evolucijom – više uopće nije perlao, pretvorio se u posve mirno vino, isprva je na nosu i u ustima pokazivao klasičnu starinu koja odbija međutim s vremenom se u čaši sjajno otvorio, miris se razvio u pravcu onoga svojstvenoga sherryju ali i s primjesama onoga svojstvenog oksidativno rađenom vinu (vin jaune) iz francuske pokrajine Jura, u ustima se predstavio s ugodnom slasti. Mogao bi biti i te kako upotrebljiv, za kraj obroka, a i kao piće uz meditaciju. Kod bijelih mirnih vina valjalo je biti strpljiv i također pričekati da se dovoljno otvore. Neka su od prvog trenutka degustacije pa do konačnog suda o njima imala nevjerojatnu transformaciju – od prvotnog čak odbojnog utiska na tragu žabe prometnula su se u princa/princezu! Najstarije vino kušanja, ono iz 1967., pretpostavka je da je riječ o sorti moslavac/šipon, prezentiralo se kao puno mlađe nego što, po navodu godišta berbe, jeste! Svima se od bijelih mirnih vina najviše dopala Krauthakerova Graševina 2008 Mitrovac, aplauze su dobili Enjingijevo Venje bijelo 1998 barrique, potom i Tomčev Chardonnay 1998, komplimenti su upućeni i Venju bijelome 2006 izbornoj berbi barrique od Enjingija, pohvala i Chardonnayu 2008 sur lie Damira Drage Režeka. Kod narančastih, primjedba je bila da njima i te kako odgovara duže odležavanje… Kod crnjaka posluženih u prvoj grupi – različito: jedan je imao problem čepa (TCA), jedan je bio majstorski komercijalno dotjeran ciljano za pilce koji vole izraženije note drveta i vanilije, jedan je pak bio obilježen kožom i animalnime (brett), jedan je pokazao izraženiju hlapljivu kiselost… Kod crnih mješavina i samostalnih bordožana, najstariji se crnjak (1989.) pokazao izvrsno očuvanime, a najbolji utisak ostavio je čistoćom, punoćom, mekoćom i elegancijom Cabernet sauvignon 2003 od domaćina Žganjera, koji je grožđe za nj kupio na jednom od ponajboljih hrvatskih vinogradarskih položaja, onome u brodskom Stupniku. Amarone s 21 godinom, tipičan, gust, slastan, u odličnoj formi!… ♣

Na novi izazov – Decanter World Wide Award 2019

SIBEROVA MUŠKATNA HRABROST – Nakon dugogodišnje vrlo uspješne karijere na stomatološkom području, Osječanin te erdutski vinogradar i vinar Mladen Siber sa suprugom Dušicom pjenušcem slavi ženin rođendan i medalje što ih je za svoja dva uzorka osvojio na ocjenjivanju Decanter World Wide Award. Nagrađeni 2017 su bili Siberovi Muškat žuti 2016 – srebro, i Cabernet sauvignon 2011 – bronca. Piće uz koje se sada raduje bračni par Siber je ne samo vlastiti proizvod, nego i neuobičajeni eno-uradak, naime Mladen izlazi s pjenušcem rađenim klasičnom šampanjskom metodom a od posve suhog baznog vina od sorte muškat žuti, aromatičnog kultivara koji se u najvećem broju slučajeva rabi za proizvodnju slađih mirnih vina u kategoriji desertnih. Od berbe 2014. dio grožđa od muškata žutoga pretvorio je u mirno posve suho vino i zadovoljan postignutime odlučio se i na korak više: šampanjizaciju toga muškatnog vina i na držanje pjenušca na finom talogu u buteji prije degoržiranja najmanje oko tri i pol godine. Upravo ovih dana dio tog pjenušca finaliziran je, i Siber razmišlja o tome da iduće godine na Decanter kao nešto posebno pošalje i taj muškatni pjenušac kao svoj novi izazov. Inače, Siber ima odličan – barem se tako zasad pokazuje! – mirni i posve suhi žuti muškat iz berbe 2017, taj se još nalazi u cisterni na finom talogu s kvascima. Metodom sur lie iz berbe 2017 napravio je i vrlo ozbiljan mirni sauvignon, fermentiran u bačvici od bagrema, a koji također još nije napunjen u bocu, i još uvijek je na finom talogu u cisterni. Siber, znan inače i po vrlo dobrome cabernet sauvignonu, iz berbe 2017. ima od te bordoške crne sorte i jako dobar mirni rosé. Siberovi inače u Erdutu u blizini Dunava posjeduju uzorno održavani vinograd površine 10 hektara ali vino za vlastitu etiketu ne rade od cijele količine ubranog roda, zasad za vino za sebe prerade tek oko 20 posto roda, ostatak grožđa je namijenjen prodaji. Možda Sibera medalje koje je već osvojio na prestižnim međunarodnim vrednovanjima plemenite kapljice ali i nada u nova odličja iduće godine potaknu da smanji prodaju grožđa i da s većim opsegom svoje sirovine od ovoga sada krene u proizvodnju vlastitoga vina. ♣

Vjerski turizam, fiš-turizam i Aljmaš

Moderno zdanje – novosagrađena crkva Gospe od utočišta u Aljmašu

HALÁS JUMBA KOD DANETA – Aljmaš je selo u općini Erdut (Osječko-baranjska županija) smješteno na desnoj obali rijeke Dunav, uz obronke Čvorkovca, na nadmorskoj visini od 93 metra. Na proljeće 2014. godine proslavio je 777-godišnjicu postojanja! Aljmaš, sa zaseocima Aljmaška Planina i Ušće, danas broji 605 stanovnika. Stanovništvo se većinom bavi poljoprivredom, potom, logičnougostiteljstvomtrgovinom i turizmom (u mjestu su tri hotela sa po tri zvjezdice).

Dva lica kotlića za fiš: jedno, crno, na polici, desno, dojam je kao da se radi o vojničkim kacigama složenima jedna na drugu, te drugo, svijetlo i u crvenom tonu, s već zamalo prigotovljenim fiš-paprikašom

Glavni oblik turizma u Aljmašu je vjerski turizam, naime Aljmaš je marijansko svetište još od 1704. godine. Na blagdan Velike Gospe u Aljmašu se okupi vrlo velik broj vjernika hodočasnika. Na razini godine Aljmaš, inače, privuče, rado će se pohvaliti domaćini, i do 100.000 gostiju! Zanimljivost u mjestu je crkva Gospe od utočišta. Originalna crkva, s kipom Majke Božje, izgrađena je 1864. godine, ali je u Domovinskom ratu ona srušena do temelja, i na mjestu nje sagrađena je nova crkva – kao moderno arhitektonsko zdanje.

Mnogo gostiju hodočasti u Aljmaš i radi tradicijskog fiš-paprikaša, kultno mjesto za šmekere koji dobro znaju što je to pravi fiš-paprikaš objekt je Kod Daneta, kojega vodi kao dunavski ribar (= po mađarski: halás, po domaće, slavonski: alas) i kao kuhar fiša Drago Dumančić Jumba, majstor zanata, nema što! Evo ga u njegovoj posebnoj kuhinji za fiš, s nizom kotlića i brojnim ognjištima za njih. Simultanka uz kotliće s fišom u nastajanju! Nije mu ljeti lako kad se gosti sjate u restoran: atmosfera je doslovno usijana, naime ljeti temperatura zraka u Aljmašu lako prijeđe 30 Celzijevih stupnjeva, a dovoljan je samo jedan kotlić na vatri de je u Jumbovoj kuhinji osjetno povisi, kako li je tek kad u isto vrijeme u pogonu bude desetak i više kotlića… ♣

Pirotehnika brut(al) nature

ULICE MOHAČA u VATRI GRAHA – Nije nužno da kao sredstvo za značajno okupljanje ljudi služe samo ekskluzivni namirnice i proizvodi, jak magnet može, eto, biti i ono što je blisko najširem pučanstvu i ne spada u kategoriju nobl. U našim Kaštelima u Dalmaciji to je npr. bob, a u mađarskom Mohaču to je – grah! Mađari ga nazivaju bap, a to, eto, kao izraz zvuči vrlo slično bobu…

Mohač – gradska vijećnica

Festivalska ulica

Okupljalište Mohačkih šokaca

Ljetno druženje uz vatru, i hlađenje uz pivo

Grah krčka… a naši se zabavljaju svirkom, pjesmom i plesom

U ljeto u Mohaču, gradu znanome po dvama bitnim ratovima – jednome iz 1526., i drugome iz 1687. kad je tu napokon posve poražena osvajačka vojska Otomanskog carstva – održava se ulični festival graha ili, kako oni kažu: Mohacsi bap fözö sukacok festivalja. Vruć ljetni zrak sam po sebi, uličnu toplinu pojačavaju brojne vatrice nužne da se skuha grah koji dodatno peče s obzirom na tradicijski obilatu uporabu feferona i crvene ljute paprike… Ima li baš festival graha kao okidača nečega iz domene prirodne (brut/al nature) pirotehnike – a pirotehnika je znanost o korištenju izvora sposobnih za samostalne i samoodržive egzotermne kemijske reakcije za proizvodnju topline, svjetlosti, plina, dima i/ili zvuka – neke veze sa spomenutim, drugim, i pobjedničkim ratom za Europu, to ne znam, ali činjenica je da je u Mohaču paleći grah – međutim ponuda hladnog piva i hladnog vina na nivou je! – odličan medij za uličnu narodsku veselicu, i te kako iskoristivu i u turističke svrhe…

Mohač je inače lijepo uređeni gradić smješten na desnoj obali Dunava u mađarskome dijelu Baranje, dosta blizu državne granice s Hrvatskom. Popis stanovništva iz 2011. kaže da broji 17.808 stanovnika, od kojih je 15,842 (84,2%) Mađara, zatim 9,7 posto Nijemaca i 3,9 posto Hrvata… Gradovi-pobratimi Mohača su iz Hrvatske Beli Manastir te, od 2014., i Filip-Jakov, pa, dakako da je među gostima na ulicama graha u Mohaču bilo i kuhara i tamburaša iz Lijepe naše.

Evo nekoliko prizora s uličnog festivala graha održanog početkom kolovoza u Mohaču, gdje je, inače, baš i u jednoj od ulica-poprišta manifestacije, sjedište Zajednice mohačkih Šokaca, pa je bilo sasma logično da će tamo biti prisutni i predstanici iz Hrvatske. Mnogo grupa koje su u ćupovima (moglo ih se i kupiti – i za ponijeti doma – na posebnim prodajnim štandovima) uz vatru (ne na vatri, nego, da ne zagori, pored vatre) prigotavljale grah, vesela lica, svirci… ♣

Sedmo natjecanje u ručnom rezanju pršuta u Krku

SVJETSKA PRVAKINJA iz ZAGREBAČKOG BORONGAJA – Svjetski drugoplasirani slavili su na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, a svjetska prvakinja slavila je u vinoteci-pršutoreznici Dropi-promocija u građevinskom kompleksu na okretištu tramvaja na zagrebačkom Borongaju! Svjetska prvakinja u ručnom rezanju pršuta je Ivanka Dropuljić! Ona je početkom kolovoza pobijedila na sedmom svjetskom natjecanju u ručnom rezanju pršuta održanome u sklopu Krčkog sajma na slikovitom Kamplinu u gradu Krku, u organizaciji Turističke zajednice grada Krka, Kuće krčkog pršuta Žužić, Radija otoka Krka i Klastera hrvatskog pršuta.  Čestitke!

Šampionka Ivanka Dropuljić i uz nju suprug Ivan Dropuljić te novinar Tomislav Radić

Noževe nad pršutima ukrstilo je 14 ekipa, većina ih je bila vezana uz medije javnog informiranja a manji dio uz turističke zajednice i općine otoka Krka. Rezao se pršut iz proizvodnje Kuće krčkog pršuta Žužić, zadatak natjecatelja bio je da, pod budnim okom dvojice mentora Vjeka i Andra Žužića, odrežu lijepe kriške za desetdekagramski ugostiteljski pjat! Rezao se i pršut drugih proizvođača – dalmatinski i drniški, tu je trebalo odrezati najljepšu najdužu fetu! Stručni je ocjenjivački sud na čelu s Antom Madirom, predsjednikom Klastera hrvatskog pršuta, proglasio najbolje rezače, pa evo i redosljeda:

Šampion: HRVATSKI RADIO i PORTAL GASTRONAUT (Ivanka Dropuljić, rezačica, Ivan Dropuljić, aranžer narezane plate, te novinar Tomislav Radić kao predstavnik Hrvatskog radija), zatim, kao drugi, REVIJA GOSTINEC i SLOVENIAN TRAVELLER, pa, treći, RADIO KORZO, potom KANAL RI, HRT STUDIO RIJEKA, KRČKI VAL i NEZAVISNI PORTAL OTOK KRK, LA VOCE DEL POPOLO, RADIO RIJEKA i NOVI LIST. Najbolji među turističkim zajednicama i općinama otoka Krka bili su  TURISTIČKA ZAJEDNICA OTOKA KRKA,  GRAD KRK i OPĆINA MALINSKA, TZO OMIŠALJ i TZO PUNAT, OPĆINA OMIŠALJi OPĆINA PUNAT, TZO MALINSKA i TZO BAŠKA.

Za zainteresirane korisna informacija: pobjednički i bračni par Dropuljić u svom objektu Dropi-promocija u Zagrebu uz vrhunska vina nudi ponajbolje hrvatske sireve i pršute i, dakako, uslugu finog rezanja, najbolje je prethodno se dogovoriti o željama, telefon je 098 485894.

S obzirom da su Dropuljići realizatori visokocijenjenog međunarodnog festivala vina i delicija Zagreb Vino.com, za očekivati je, s obzirom na ovu njihovu krčku pobjedu u rezanju i posluživanju pršuta, da će na spomenutom festivalu u zagrebačkom hotelu Esplanade posljednjeg petka i subote u studenome još značajniji prostor biti posvećen upravo pršutu… ♣

Chef i rock-zvijezda: Bono Vox i Hrvoje Zirojević

Dva chefa: Rudi Štefan i Hrvoje Zirojević

Velikani – Laganini Pelegrini

BONO VOX DALEKO SE ČUJE… – Lani je najavio da se vraća, i ovih ljetnih dana riječ je i održao: nakon naporne turneje, Irac Paul David Hewson iz Dublina odlučio se, logično, za opciju laganini, ali ne samo za laganini s malim nego i za Laganini, dakle s velikim početnim slovom! Bona vox ili vox bona daleko se čuje: to vrijedi ne samo za zvijezdu U2 Bona Voxa, nego i za talentiranog hrvatskog chefa Hrvoja Zirojevića, glavnog kuhara restorana Laganini na Palmižani kod Hvara. Dok Hewson širi dobar glas doista svojim glasom – uostalom nadimak Bono Vox (vox bona na

Chef i dvoje novinara: Meri Šilović, Hrvoje Zirojević i Željko Suhadolnik

latinskome znači dobar glas) što ga je zbog jedinstvenog glasa dobio krajem sedamdesetih, dotle chef Zirojević, za kojega autoriteti vele da je jedan od najboljih hrvatskih majstora – ako ne i najbolji! – u prigotavljanju jela posebice od ribe i plodova mora, dobar glas širi kreacijama na tanjuru. Bono Vox tek je jedna od svjetskih zvijezda koje su se došle uvjeriti u ono čime Zirojević održava Laganini u statusu malog raja, i koje su se i vratile na Palmižanu….

Zirojevića je inače na Palmižani obišao i njegov kolega po profesiji ali i kolega po visokom renomeu – chef Rudi Štefan iz šibenskog restorana Pelegrin, nositelj jedne Michelinove zvjezdice! Možemo, zar ne,  reći da su Zirojević i Štefan uz tanjur ono što su Modrić i Rakitić s loptom!…

A eto u društvu Zirojevića u Laganiniju na Palmižani i ugledne splitske novinarke Meri Šilović (Slobodna Dalmacija, Maslina…) i – mene (Svijet u čaši). I mi smo obećali chefu Hrvoju – da ćemo se vratiti… Lijepo je biti s velikanima. ♣

Hraniti se zdravo

PIKASTI LIMUN – Hraniti se zdravo: postulat među ostalime kaže – jesti puno voća, osobito je preporučljivo ono bogato vitaminom C, te jesti raznoliko. Pa, evo, limun je znan po vitaminu C, njegov sok je fino kiselkasti i osvježavajuć, pomiješan s vodom daje odličan napitak baš i sada za ovo vruće ljetno vrijeme, a glede raznovrsnosti Konzum se eto pobrinuo i za novu vrstu limuna, tzv. smežurani pikasti limun, kao što postoji i sorta grožđa pikasta kraljevina. Kako bobe te pikaste kraljevina dozrijevanjem na trsu pod svjetlošću sunčevih zraka postaju zlaćanije i s izraženijim smeđkastim točkicama, tako i ovaj Konzumov pikasti smežurani limun pod neonskom svjetlosti na svojoj sve zagasitijoj žutoj boji dobiva  sve veće i izraženije smeđkaste pjege. Evolucija je svakim danom jače vidljiva.  Zamislite, maloprodajna cijena po kilogramu jednaka je onoj za uobičajeni čvrstiji limun sjajne žućkaste boje sa zelenkastom ninjansom – 19,99 kuna. Je li moguće da ovaj pikasti limun čak i istisnute onaj klasični?….

Pa, tko se ne bi pomamio! Konzumiraš limun kao izvor vitamina C, a, k tome, o jednakome trošku možeš si priuštiti  dvije vrste limuna… Hvala Konzumu i za to što je spustio maloprodajnu cijenu, izvorno je kilogram bio po 24 i nešto kuna.  ♣

Eko-oznake

MJERILA ZA ZAHTJEVNE POTROŠAČE – Potrošači se, valjda, pogotovu kad je riječ o hrani, sve više educiraju o proizvodima koje kupuju. Prilikom kupovine mnogi, naročito oni u inozemstvu, poseban naglasak stavljaju i na zdravlje i ekologiju.  Sve to dovelo je do velikog rasta potražnje za proizvodima vrhunske kvalitete koji zadovoljavaju visoke standarde zaštite okoliša u produkciji ali i visoke standarde vlastite ekološke podobnosti. Velika konkurencija na policama trgovina potaknula je tvrtke da se prilagode takvim trendovima pa se mnoge od njih nastoje istaknuti upravo naglašavajući pozitivan ekološki i zdravstveni aspekt svojih proizvoda.

– Tržišni trendovi jasno pokazuju da kupci traže proizvode koji im jamče da su dobiveni po najstrožim ekološkim standardima, a tu vidim veliku priliku za snažno brendiranje hrvatskih tvrtki na domaćem i međunarodnom tržištu, Cijena proizvoda koji su proizvedeni u skladu sa zahtjevnim kriterijima i mjerilima eko oznaka znatno je veća u odnosu na konvencionalnu. HGK se stoga zalaže za primjenu jasnih i nepristranih kriterija za dodjelu ekoloških oznaka (može li se zaključiti da ima i nejasnoća i pristranosti?-prim.ur)) i kontinuirano radi na informiranju hrvatskih kompanija o visokim standardima zaštite okoliša – ističe predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović.

– Tržište je danas preplavljeno razno-raznim eko-oznakama od kojih neke i nisu valjane jer ne uključuju postupak neovisne verifikacije od treće strane i/ili ne sagledavaju okolišna svojstva proizvoda kroz životni ciklus – objašnjava direktorica Sektora za energetiku i zaštitu okoliša HGK Marija Šćulac Domac.

Marija Šćulac Domac

Kako bi se uveo red na tržište i suzbilo lažno deklariranje na razini EU donesena su jedinstvena mjerila što određuju koji proizvodi mogu nositi eko-oznake i reklamirati se kao zeleni.

– Dvije su eko-oznake koje HGK ističe: nacionalni znak zaštite ambijenta Prijatelj okoliša i znak zaštite okoliša Europske unije EU Ecolabel. Za obje je nadležno Ministarstvo zaštite okoliša i energetike – pojašnjava Šćulac Domac.

Obje eko oznake spadaju u Tip I, što znači da su dobrovoljne, da obuhvaćaju različita okolišna mjerila kroz životni ciklus proizvoda ili usluga i, što je bitno, imaju neovisan sustav kvalificirane procjene/verifikacije od treće strane.

Te oznake kupcima jasno daju do znanja da su proizvodi što ih nose prošli stroge kontrole od strane nezavisnih tijela i da zadovoljavaju kriterije očuvanja okoliša u većoj mjeri od kriterija propisanih trenutnim zakonima. Oznake su namijenjene samo najboljima, pa su mjerila po kojima se dodjeljuju postavljena tako da tek 20 do 30 posto proizvoda na tržištu može udovoljiti tim zahtjevima. Također, samo eko-oznake Tipa I mogu biti uključene u Svjetsku mrežu eko-oznaka (Global Ecolebelling Network, GEN).

Da bi proizvod i usluga mogli nositi oznaku EU Ecolabel, moraju zadovoljiti strogi skup mjerila temeljenih na stručnim i znanstvenim parametrima pritiska proizvoda/usluga na okoliš tijekom životnog ciklusa (od prikupljanja i obrade sirovina, preko proizvodnje, pakiranja, prijevoza, davanja usluge, uporabe i do kada postane otpad). Mjerila su specifična za konkretnu skupinu proizvoda, odnosno usluga, i usmjerena su na onaj dio pritiska na okoliš koji je najznačajniji i na koji se može utjecati. U primjeni je od 1992. godine, a prema podacima Europske komisije iz ožujka 2018., na europskom tržištu je gotovo 70.000 proizvoda i usluga koje nose znak EU Ecolabel.

Po broju eko-oznaka prednjači Španjolska, s više od 30 tisuća oznaka, a slijede Italija i Francuska, sa znatno manjim brojkama. Španjolci su veliku većinu oznaka dobili za usluge u turizmu, odnosno smještajne kapacitete. Njihovi hotelijeri prepoznali su interes kupaca za eco-friendly hotele i orijentirali se na privlačenje gostiju oznakom znanom razini cijele EU.

– Velik je to potencijal i za hrvatski turistički sektor, ali i za sveukupno jačanje tog segmenta tržišta i za snažnije naše pozicioniranje na stranim tržištima upravo kroz eko nišu – rekla je još Ščulac Domac, napominjući da je takav tip označavanja kod nas još u začecima, što pokazuje i činjenica da tek jedan hrvatski proizvod nosi oznaku EU Ecolabel (deterdžent za rublje EcoBianco), a svega ih je još nekoliko u proceduri dobivanja oznake.

Lijepo je to da se nastoji afirmirati proizvod s eko-oznakom, ali bilo bi još i ljepše, barem za početak, da nadležni više pažnje na tržištu posvete naročito prehrambenim proizvodima  i bez eko-oznake, naime u našim trgovinama znaju se vidjeti artikli iz prehrambenog segmenta u kondiciji u kojoj se ne bi smjeli naći na policama…   ♣

Znakovi kvalitete

PODUZETNICIMA 7,5 MILIJUNA KUNA ZA BRENDIRANJE – Hrvatska gospodarska komora potpisala je s Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta Sporazum o zajedničkoj provedbi projektnog prijedloga Znakovi kvalitete za dodjelu potpora male vrijednosti mikro, malim i srednjim poduzećima (MSP) za dokazivanje kakvoće, sigurnosti i pouzdanosti svojih proizvoda i usluga. Sredstva od 7,5 milijuna kuna za razdoblje do 2020. godine osigurao je Europski fond za regionalni razvoj. Mikro, malim i srednjim poduzećima osiguravaju se bespovratna sredstva za povećanje vidljivosti i prepoznatljivosti hrvatskih proizvoda i usluga za provedbu postupka stjecanja prava uporabe znakova kvalitete HGK.

Luka Burilović

Bolja prepoznatljivost proizvoda i usluga na tržištu pomaže povećanju ukupne konkurentnosti samog poduzeća, te povećanju prihoda od prodaje, izvoza. Znakovi kvalitete pridonijet će stvaranju dodane vrijednosti za proizvod ili uslugu, a ujedno i stvaranju prepoznatljivosti ukupnog identiteta kvalitetnih hrvatskih proizvoda na svjetskom tržištu, istaknuo je predsjednik HGK Luka Burilović.

Po jednom projektu maksimalan iznos bespovratne potpore je 75.000 kuna.

Ovo je prilika za sva mikro, mala i srednja poduzeća da ostvare bespovratnu potporu za stjecanje prava uporabe znakova kvalitete HGK bilo da se radi o znaku Hrvatska kvaliteta ili Izvorno hrvatsko. Projektom je HGK osigurala gospodarskim subjektima mogućnost financiranja postupka stjecanja znakova kvalitete HGK bez dodatnih financijskih ulaganja s ciljem jačanja njihove prepoznatljivosti i podizanja konkurentnosti, kazala je voditeljica Odjela za upravljanje kvalitetom Samostalne službe za obrazovanje, kvalitetu i informacijsku sigurnost HGK Nevenka Gašparac.

Kolikom broju (domaćih) potrošača je uopće jasno što to zapravo u smislu istinske kakvoće i originalnosti znači Hrvatska kvaliteta i Izvorno Hrvatsko?

Poziv na dostavu projektnih prijedloga s krajnjim rokom prijava je do 29. lipnja 2020. godine, a detaljnije upute za prijave na ovaj otvoreni Poziv bit će dostupne po njegovoj objavi na stranicama Ministarstva gospodarstva poduzetništva i obrta. ♣

Zagreb Food Film Festival

NAJUKUSNIJA FILMSKA SMOTRA – Prva polovica rujna, konkretno petak, 7. rujna – početak najukusnije revije filmova u metropoli: Zagreb Food Film Festival 2018. Direktorica Sarah Josipović navodi da će trajati desetak dana, točnije do nedjelje 16.rujna. Lokacija tradicijska: Zrinjevac, najljepši park u gradu Zagrebu.

Neki od desetak filmova na repertoaru

Food Film Festival, Zrinjevac, gledalište na travi i pod zvijezdama

U otvorenom kinu pod zvijezdama na livadi parka prikazat će se deset odabranih zanimljivih foodie filmova: Burek, Pariz može čekati, Najbolji recept, Soul kuhinja, Teatar života, Mr. Church, Mravi na škampu, Carigradska kuhinja, Sushi na meksički način i Okus života. Svaki od tih filmova je poseban na svoj način, veli Sarah, i šteta je bilo koji propustiti.

Za to sljubljivanje dviju najljepših svjetskih kultura – one vezane uz hranu i one vezane uz film, u CocaColinoj prvoj kućici posuđivat će se dekice za sjedenje pri gledanju filmova na livadi te piknik košare koje će posjetitelji sami moći ispuniti delicijama čak 25 vrhunskih ugostitelja te ponudom Coca-Cola kombo menija. Posjetitelje festivala mirisom i okusom mamit će El Toro, Tač, AperEATivo, Pani, Smyrna, Klub ljubitelja janjetine, Kofer, Milky, Pofferties/Cellar, Beer bar, Mc čevap – Brko & Brko by Kotanyi, Amelie, Trdelnik, Rakijarnica&Mangosta bar, Street food passage+, Istarska hiža, Plac, The Driver, Fantastic food&drinks, OPG Čorić Soparnik, Nadine fritule, Klara premium store, Cukeraj i Jack Daniels. Primamljivo.

Osim u filmovima i nevjerojatnim okusima iz tanjura i čaše, nazočni će moći uživati i u dobroj glazbi: svakodnevno je DJ-nastup, a u subotu 15. rujna od 20 sati gostuju zanosne The Frajle.

Po prvi puta ove godine, Food Film Festival Zagreb donosi i Chill & piknik zonu by Staropramen sa sadržajima i ponudom i za dan i za večer.

Očekuje se da će kroz festival proći ukupno više od oko 100.000 što Zagrepčana, što turista!  ♣

CNN i Lijepa naša

NETKO SE MORA SRAMITI! – Od nedavno kad su hrvatski mediji javnog informiranja pompozno objavili kako je CNN Dalmaciju uvrstio među desetak za posjet najzanimljivijih prostora na svijetu – ovdje se pada u nesvijest! Ali, makar i kao najveći domoljubi, moramo biti svjesni toga da Hrvatska nije i jedina najljepša na svijetu. Vijest je, međutim, odlična, i može nam ići na ruku, ali uz euforiju – kojoj smo očito vrlo skloni, valjda stoga što dobro utječe na pražnjenje, nameće se i pitanje u pravcu toga koga treba biti – sram!

Je li to stid treba biti svuda prisutnog i utjecajnog CNN-a, koji se tek sada, iako se u nas posljednjih godina i nisu u segmentu što ga se hvali dogodile neke epohalne promjene, odlučio staviti Dalmaciju na svoju famoznu listu, ili se pak stidjeti moraju naši majstori marketinga i turističke zajednice koji svoj posao nisu odradili tako da se i prije nađemo na CNN-ovoj zlatnoj listi?♣

Go – Rebula. Andrej Erzetič s posjeda Aleksij Erzetič iz Višnjevika u Brdima

Brda/Collio i Vipava

REBULA KAO CENTARFOR, u DVA POLUVREMENA – Druga polovica kolovoza, dva poluvremena posvećena sorti rebula, prvo kolovoško i prvo općenito, u Vipavi a drugo u augustu i drugo općenito, desetak dana poslije, u Brdima/Colliju.

Postoji i LUDA Rebula! Četiri klona rebule: crazy (luda) rebula, green (zelena) rebula, rebula petit grain (s malim bobama), gold-yellow rebula (zlatna ili žuta-gialla)

Svaka čast onome (kvalitetnome) iz vana, ali domaće je domaće, i kad je s pravim vrlinama to treba podignuti na pijedestal – tako su na najozbiljniji način počeli razmišljati vinogradari/vinari Vipavskog vinorodnog kraja i goriških Brda što s druge strane državne granice nosi talijanski naziv (doslovni prijevod)

Kraljice rebule 2018 izabrana u Vipavi: novinarka Tizana Baldassari iz Viareggia, koja piše za vrlo člitani toskanski portal Wine Surf. Na slici vidjenoj svojedobno kod jednog talijanskog enologa toliko joj se dopao motiv mladog trsa rebule da ga je dala tetovirati sebi na lijevu nogu!

Collio. Rebula je stara domaća sorta i dugo je bila u sjeni sortnih došljaka iz Francuske, malo tko se trudio ili nitko se nije osobito trudio da je pokaže u punom sjaju, a onda je nekoliko ambicioznih vinara izašlo s vrlo zanimljivim eno-uradcima od nje te time zainteresiralo još neke svoje kolege za ozbiljan pristup kultivaru, pa je potaknuta akcija na stvaranju upečatljive robne marka teritorija. I tako su se u Brdima odnosno na Colliju formirale grupe odlučne da od vlastite sorte do tada u javnosti smatrane autsajderskom učine paradnog konja spomenutih oblasti u slovenskoj Primorskoj vinorodnoj regiji. Pravilno! Kao što su primjerice Bordožani učinili od svojih merlota i caberneta te kupaža, Burgundijci od chardonnaya i pinota crnoga, Nijemci od rizlinga rajnskog, Austrijanci od veltlinca zelenoga….

U predjelu Brda/Collio na tom su se zadatku udružili Marjan Simčič, Edi Simčič, Ferdinand (Četrtič), Medot, Dolfo, Ščurek, Klet Brda, Zanut, Erzetič, te s talijanske strane (Collio) Gravner, Jermann, Keber, Radikon, a u Vipavskome kraju Batič, Burja, Guerila, Mlečnik, Slavček, Svetlik. Brđani su s ozbiljnim prezentacijama rebule i njenih potencijala krenuli lani, i nastavili ove godine, a Vipavci su s akcijom debitirali ove godine. I jedni i drugi okupili su u vlastitome kraju ugledne vinske eksperte te specijalizirane novinare iz domovine i inozemstva, domaće kako bi svojom stručnošću i autoritetom u sferi znanosti (vinogradarstvo i enologija), etnologije, sommelijerstva/ugostiteljstva pomogli detaljnijem upoznavanju svoje i upoznavanju međunarodne javnosti s rebulom punoga sjaja, a strance da se – bitno!!! – na licu mjesta uvjere u vrijednosti rebule i terroirea unutar kojega ona raste, da saznaju o lokalnim običajima s naglaskom na eno-gastronomiju, te da o tome ali i općenito o turističkoj ponudi područja glas pronesu svijetom.

Kraljice rebule iz goriških Brda – članice proizvođačkih obitelji ili pak uposlene u proizvođačkim kućama-sudionicama susreta Brda domovina rebule. Ispred njih u osebujnom plesu su sommelier Luca Gardini i znani vinar Stojan Ščurek, inače maneken za sunčane naočale (koje nosi I noću!)

Među zvučnim imenima uzvanika bio je i britanski vinski vinski pisac Stephen Brook, kojemu se Rebula Opoka Marjana Simčiča točila iz magnuma! Na degustaciji kod Marjana Simčiča bila je i Julia Harding MW, inače uz Jancis Robinson i Joséa Vouillamoza autorica velikog atlasa vinskih sorata svijeta Wine Grapes. A i ja sam bio osobito počašćen, za stolom u društvu dama iz organizacijskog odbora manifestacije – Tinom Novak Samec, direktoricom Zavoda za turizam Brda i njenim suradnicama Petrom Marušič i Valentinom Kristančič, zatim Evom Štraus Podlogar, glavnom tajnicom u slovenskom Ministarstvu za gospodarstvo, razvoj i tahnologiju kao i sa sommelijerkom i Vinskom akademičarkom Mirom Šemič i novinarkom Olgom Cvetek.

Predavanja s nastupima uglednika s ljubljanskog Agronomskog i Biotehnološkog fakulteta te sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, strukovne radionice uz sudjelovanje najpoznatijih domaćih ali i nekih inozemnih sommeliera i vinskih trgovaca poznavatelja realnosti i vrijednosti rebule, strukovno vođene degustacije (Denis Rusjan, Dejan Bavčer, Mojca Mavrič Štrukelj, Mira Šemič, Martin Gruzovin, Luca Gardini, Gašper Čarman...),, prezentacije vinara i vina, obilasci vinograda i podruma, chefovi sa svojim kreacijama na bazi lokalnih namirnica i recepata te usklađenih s raznim tipovima rebule (Tomaž Kavčič – Zemono/Villa Vipolže, Alessandro Gavagna – La Subida, Klinec, pa Gregor Lisjak – Theodosius Vrhpolje).. Sve na visokoj razini. Renome uključenih imena koja su bila nazočna (proizvođači i uzvanici, posebice iz medija javnog informiranja!) ali i dobrodošlo pridruživanje akciji novih članova iz redova lokalnih vinara, zatim nužno institucionaliziranje tih proizvođačkih grupa u službene udruge (bitno radi dobre suradnje s ustanovama u stanju da pruže svekoliku potporu!) pa izrada vlastitih pravilnika oko rada u trsju i u podrumu, proizvodnje tipova odnosno kategorija vina, odredbe datuma najprije mogućeg izlaska vina iz pojedine kategorije na tržište, dobro osmišljenog marketinga – dakle donošenje cjelokupne pomno razrađene strategije trebali bi rezultirati istinskim uspjehom projekta.. (još, ponovno, uskoro na www.suhiucasi.wordpress.com )  ♣

Kod obitelji Batič u Šempasu: uz domaćina Ivana (sasim lijevo) predstavnici inozemnih medija javnog informiranja iz Irske i Nizozemske (Simon J. Woolf), te Barbara Repovš, koja se potrudila u operativnoj organizaciji događanja Rebula – Cesarjev izbor u Vipavskoj dolini

Mira Šemič, i sada najbolji sommelier Slovenije Martin Gruzovin vodili su u Vipavskom Križu veliku degustaiju niza rebula iz tog vinogorja

Primož Lavrenčlč s posjeda Burja blizu Nanosa, koji se, inače, specijalizirao za mješavine sorata (od bijelih uz rebulu ima i laški rizling odnosno graševinu!) vino proizvodi koristeći ovakve betonske posude oblika jajeta. Upravo gradi velebni podrum koji je već u svom donjem dijelu gotov i u proizvodnoj funkciji (prerada grožđa te dozrijevanje u drvenim bačvama) a sad još treba dovršiti gornji dio s kušaonicom i prodavaonicom

Zagovornik rebule i zaljubljenik u njenu maceriranu varijantu, koju u vipavskome kraju proizvodi uz pomoć vinara Matjaža Lemuta: uspješni poslovni čovjek Edvard Svetlik, sa suprugom Ivi

Chef Tomaz Kavčič, jedan od najboljih slovenskih kuhara, koji u dvorcu kod Vipave vodi odličan restoran Zemono, a u protokolarnoj Villi Vipolže u Brdima bistrò i koji je za događanje vezano uz rebulu pripremio interesantne sljedove, na slici je s knjigom Ateljea okusa Svijeta u čaši: Hrvatska tradicijska kuhinja!

Ikebane u počast rebuli u Vipavi i u Brdima

 Chianti Classico, uskoro pod zaštitom UNESCO-a 

NOVI PREDSJEDNIK KONZORCIJA JE GIOVANNI MANETTI FONTODI – Najstariji talijanski konzorcij (poslovno udruženje) za vino Chianti Classico, utemeljen 1924., dobio je novog, 14. po redu predsjednika. To je 55-godišnji Giovanni Manetti iz znane vinske kuće Fontodi iz Panzana u srcu apelacije Chianti Classico. On nasljeđuje Sergia Zingarellija (Rocca delle Macie), koji je Konzorcij vodio šest godina i koji je sada u novoj konstelaciji prijestolje predsjednika zamijenio foteljom jednog od dvaju dopredsjednika, drugi dopredsjednik je Francesco Colpizzi (Castelli del Grevepesa). Manetti, koji izvanredno i na principima biodinamike vodi svoj posjed Fontodi (vinova loza i vino, polja za žitarice i grahorice i mahunarke, goveda lokalne pasmine chianina ne tek za meso nego i za stajski gnoj…) je u ovoj nominaciji dobio, za početak, mandat od tri godine.

Giovanni Manetti, u sredini trija plavih jakni, novi predsjednik Konzorcija Chianti Classico, okružen članovima novog Upravnog odbora, inače predstavnicima proizvođačkih kuća unutar apelacije Chianti Classico docg

Consorzio del vino Chianti Classico unatrag više godina – uz Comité Interprofessionel du Vin de Champagne – jedna je od najsnažnijih poslovnih organizacija na svjetskoj vinskoj pozornici. Ne samo da (tijesna suradnja sa znanstvenicima iz segmenta vinogradarstva i enologije, te s lokalnim i regijskim društvenim i političkim strukturama) učinkovito brine o razvoju apelacije Chianti Classico docg i pravnoj zaštiti i apelacije i robne marke Gallo nero (crni pijetao, iz povijesti Toscane, uzet je kao maskota apelacije) te o vinskoj edukaciji i marketingu za vino i za cijelo područje kao i o plasmanu butelja po cijelome svijetu, nego je aktivno uključen i u brojne popratne gopodarske aktivnosti  kao što su proizvodnja i plasman ukrasnih i uporabnih suvenira s amblemom Crnog pijetla (čaše, dekanteri, otvarači za boce, majice, pregače, jakne…) i u organizaciju turističke ponude vezane uz vino Chianti Classico i teritorij Chianti Classico.

Giovanni Manetti u svom vinogradu u amfiteatru Conca d’Oro (Zlatna školjka) u Panzanu. Vina Fontodi – Vigna del Sorbo, Flaccianello i Chianti Classico docg dostupna su preko tvrtke Enozoik i na hrvatskom tržištu

Upravo kao rezultat svjesnosti da je svaki kvalitetan prehrambeni proizvod – a tu spada i vino – tijesno vezan uz teritorij na kojemu nastaje, među projektima Konzorcija pod vodstvom sada Giovannija Manettija u narednim trima godinama jedan od glavnih prioriteta će biti kompletiranje dokumentacije za UNESCO za kandidaturu teritorija Chianti Classico za zaštitu kao krajolika posebne kulturalne važnosti.

Evo i sastava novog Upravnog odbora Konzorcija Chanti Classico docg na čelu s predsjednikom Manettijem te potpredsjednicima Zingarellijem i Colpizzijem: Simone François – Castello di Querceto, Laura Bianchi – Castello di Monsanto, Sebastiano Capponi – Villa Calcinaia, Alessandro Palombo – Luiano, Tommaso Marrocchesi Marzi – Bibbiano, Nicolò Mascheroni Stianti – Castello di Volpaia, Alessandra Casini Bindi Sergardi – Bindi Sergardi, Francesco Ricasoli – Barone Ricasoli, Duccio Corsini – Principe Corsini – Villa Le Corti, Renzo Cotarella – Marchesi Antinori, Luigi Cappellini – Castello di Verrazzano, Enrico Pozzesi – Rodano, Filippo Mazzei – Marchesi Mazzei, Enrico Viglierchio – Banfi, Ivano Reali – Castello di Gabbiano, Stefano Marzotto – Pile e Lamole e Vistarenni, Andrea Cecchi – Cecchi, Malcolm Leanza – Cantina Colline del Chianti.

Sa Giovannijem Manettijem, čelnikom vinske kuće Fontodi iz Panzana, u veljači ove godine u Firenzi na degustaciji chianti classica docg u okviru tjedna Anteprime Toscane 2018

Već dvadesetak godina u veljači odlazim na poziv nekoliko toskanskih konzorcija, među njima i Chianti Classica, na pretpremijerna kušanja (Anteporime di Toscana) vina koja su stekla pravo da s 1. siječnjem te godine izađu na tržište. I imao sam prilike kroz ta dva desetljeća lijepo vidjeti uspon baš Konzorcija Chianti Classico, veliki skok prema gore počeo je od 2000. kad je javno predstavljen projekt razvoja baziran na rezultatima temeljitih istraživanja tla, izbora najboljih lokaliteta za vinograde, izbora najboljih klonova sangiovesea, odredbi minimalne gustoće sadnje bitne i za kakvoću roda i s aspekta ekonomske isplativosti  glede količine, odredbama o kvalitativnim rangovima vina i u skladu s time o načinima i minimalnoj dužini dozrijevanja vina te o najranijim mogućim izlascima vina na tržište po tim kvalitativnim nivoima. Chianti classico postao je, kod najveće većine vinara apelacije i u gotovo čitavoj ukupnoj količini, kakvoćom vrlo respektabilno vino za zahtjevnog potrošača, i odlično se prodaje po cijelome planetu.

I već odavno sanjam da bi se takva organizacija i takav rezultat mogli postići i ovdje, u Hrvatskoj, ali zasad nismo ni blizu. Možda šansu da se jednog dana nađe na tako uspješnom gospodarskom kolosijeku u nas ima zasad jedino udruga Vinistra, vidjet ćemo što će donijeti novousvojena strategija razvoja istarskog vinogradarstva i vinarstva do 2030. godine…  ♣

Novi Masteri of Wine

Almudena Alberca MW

OD DESET LAUREATA ŠEST JE ŽENA! – Institut za Master of Wine objavio je novih 10 MW, šest od njih su žene, a četiri su muškarca. Evo i imena i prezimena laureata: Almudena Alberca MM (Španjolska; na slici), Barbara Drew MW (Velika Britanija), Olga Karapanou Crawford MW (SAD), Regine Lee MW (Velika Britanija), Elsa Macdonald MW (Kanada), Thomas Parker MW (Velika Britanija), Lindsay Pomeroy MW (SAD), Nicolas Quillé MW (SAD), Job de Swart MW (Nizozemska) i Tim Triptree MW (Velika Britanija).

Ispit za MW podijeljen je u tri dijela, obuhvaća teoriju, praksu te završni seminarski rad temeljen na dubinskom istraživanju veze vina s bilo kojim područjem umjetnosti, humanističkih ili društvenih znanosti. Svi članovi moraju, prije nego dobiju pravo korištenja titule MW, potpisati da prihvaćaju određena  pravila ponašanja. Od njih se traži da svoj rad obavljaju pošteno i da koriste svaku priliku kako bi podijelili svoje znanje i razumijevanje vina s drugima. ♣         SuČ – 08/2018

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 06.2018 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

 

ŽELJKO SUHADOLNIK

SADRŽAJ/CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Uz izvor Slapnice: EKOLOGIJA i ROBINZONSKI TURIZAM • Pod blagoslovom sv. Lucije: VINO, ULJE, HRANA, JAHANJE, SMJEŠTAJ • Što žene žele?: WoW-ice izabrale svoje vinske šampione za 2018 • Zlatna vina Zagrebačke županije: PODRŽAVATI i POTICATI TRŽIŠNU EKONOMIJU • Konstantni uspjesi kao motivacija: ŠAMPIONSKA ODLIČJA HOBI PRETVARAJU u POSAO? • Snađi se, druže – put do uspjeha (?): PLEŠIVIČKI DIPLOMATSKI POJ • Uskoro na tržištu: TOMAC CLASSIC 2006!!! • Zelinski polastoljetni jubilej: ĐURINSKI HARA SJEVEROZAPADOM • Best of Riesling: BOLFANOVIH 89/100 BODOVA • Lassie se vraća kući: CONCOURS MONDIAL de BRUXELLES 2019 u ŠVICARSKOJ • Nove knjige s poslovnom konotacijom: MARKETING VINA u TEORIJI i PRAKSI • Wine & Music My Way: SATURDAY NOON FEVER • Wine & FIFA World Cup 2018: SUNDAY EVENING FOOTBAL FEVER • Sprega vrhunskog sporta i turizma: TURISTIČKA ZAJEDNICA ISTRE & BAYERN MÜNCHEN • Portugal iz Rusije kući, a porto u Hrvatsku: FONSECA, via VRUTAK • Moskva i St.Petersburg: TALIJANI u RUSIJU s VINOM, AKO VEĆ NE s LOPTOM

___________________________________________

Uz izvor Slapnice

EKOLOGIJA, i ROBINZONSKI TURIZAM – Potok Slapnica na Žumberku postao je, kroz posljednje desetljeće, od mjesta početnog veselog druženja u izvornom prirodnom okruženju inspiracija za razvijanje i jačanje ekološke svijesti te inspiracija za mogući budući eko-turizam na tome jedinstvenom prostoru! Tradicijsko okupljanje uz Slapnicu – obično prve subote u lipnju s obzirom da je Svjetski dan zaštite okoliša 5. lipnja a Svjetski dan zaštite planinskog okoliša 8. lipnja – učvršćuje se kao simbol čuvanja prirodnog ambijenta ali i kao simbol barem povremenog bijega od već doista tehnološki preburne i zapravo i iscrpljujuće urbane svakodnevice.

Žumberačka Slapnica, Okrugli stol 2018: Ivana Rendulić i Irena Majcenović (sjede, lijevo) govorile su o EU fondovima u funkciji razvoja turizma u ruralnome prostoru (marko čolić)

Ove godine susret na Slapnici organiziran je po 11. put. Razne generacije, od mališana do umirovljenika, razne profesije, pojedince iz različitih interesnih skupina… povezali su lijep okoliš, čist zrak, rekreacija, sport, umjetnost, ekologija, gastronomija (ne samo kroz papanje nego i kroz prigotavljanje jela na licu mjesta), pa vino, pjesma…

Vrlo aktivni sudionici u raspravi na eko-skupu bili su članovi eko-udruge Zelene stope na čelu s Romeom Ibriševićem koji je, sa svojom ekipom, pod mottom Do posljednje olupine!, sa Žumberka uklonio već niz tamo neodgovorno napuštenih automobila… da bi na livadi uz Slapnicu na jednoj od tih olupina postavio – kotao za prigotavljanje kotlovine!… Eko-aktivisti: uz predsjednika ekološke udruge Slapnica Ivana Dropuljića – članovi udruge Zelene stope Romeo Ibrišević i Tješimir Marić (iz Oklaja)

Kao i uvijek, početak je protekao u vrlo ozbiljnome tonu: održan je okrugli stol na temu zaštite prirode i okoliša pod parolom Očistimo Hrvatsku! (od svake vrste olupina i smeća!) te na temu ambijentalno prihvatljive vrste turizma uz Slapnicu, naglasak je bio na održivom razvoju turizma u ruralnome prostoru i na mogućnostima dobivanja sredstava iz EU fondova u funkciji (održivog) razvoja turizma u ruralnome prostoru. Uz koordinaciju Vlade Horine, vijećnika u skupštini Zagrebačke župoanije i tajnika eko-udruge Slapnica, te pod budnim okom pročelnika za poljoprivredu Zagrebačke županije Josipa Kraljičkovića, predavanje o tome što sve Fondovi nude i kako doći do sredstava iz Fondova održale su Ivana Rendulić Jelušić iz Zagrebačke županije, zaposlena u Upravnom odjelu za EU integracije i sektoru vezanome uz EU fondove, i Irena Majcenović, stručna suradnica u konzultantskoj kući Georg d.o.o.

Prof. Ivan Dropuljić, koji kroz 13 posljednjih godina vodi renomirani međunarodni festival Zagreb Vino.com kao snažnu vinsku instituciju, namjerava, kao predsjednik eko-udruge Slapnica, sada na svojemu imanju uz Slapnicu na ekološkim osnovama ustrojiti instituciju u turističkome segmentu. Imao je više različitih zamisli o tome što i kako ponuditi ljubiteljima prirode i željnima uživanja u netaknutoj prirodi, no kako neke njegove ideje s obzirom na aktualna zakonska ograničenja nisu provedive ostalo je zasad na tome da se ide na varijantu robinzonskog turizma.

Dropijev prirodni hladionik za piće….

Tomislav Stiplošek i Silvija Munda iz zagrebačkog G.E.T. Reporta bili su za posjeta Slapnici posebno veseli jer im je Ministarstvo turizma službeno potvrdilo pokroviteljstvo nad projektom Zvijezde vinskog turizma: Ministarstvo turizma sa zadovoljstvom prihvaća pokroviteljstvo nad projektom Zvijezde vinskog turizma i podržava svaku inicijativu i projekt usmjerene prema jačanju konkurentnosti turističke usluge i ponude, između ostaloga i u segmentu eno-gastronomije. Hrvatska kao turistička destinacija ima sve predispozicije da postane značajno mediteransko gourmet-odredište, stoji u obrazloženju s potpisom ministra Garija Capellija. Getovci su na slici s članovima obitelji Kopitović iz Crne Gore i s Marom i Josipom Barundićem

Kod Dropija na Slapnici i ovaj se put okupio uistinu veliki broj ljubitelja prirode i zdravog druženja, a uz stanovnike Zagreba, Jastrebarskog, Karlovca došli su mnogi i iz drugih, vrlo udaljenih krajeva Lijepe naše, primjerice iz Rijeke, Baranje, pa iz Oklaja a i s Pelješca, stigli su i Slovenci pa, bogme, i – Crnogorci, jedan gost potegnuo je do Slapnice čak iz – New Yorka!…

Od hrvatskih vinara i enologa nazočili su, dakako sa svojim vinima, Zvonimir Tomac, Velimir Korak, Zdenko Šember, Josip Vrbanek, Mario Jurišić (Kos-Jurišić), Franjo Francem, Drago Kurtalj, Josip i Mara Barundić, Ivica Radović, Svijetli dvori…♣

Vjerojatno najfotografiranija osoba na Slapnici 2018 bila je Mara Špoljar Barundić iz vinske kuće Barun iz Krašića. Eto je u društvu s Ivanom Dropuljićem i,dolje, sa Zvonimirom Tomcem

Josip i Mara Barundić iz Krašića, koji su se pobrinuli za kokota što ga je uz Slapnicu u kulinarsku deliciju pretvarao novinar Ivo Kozarčanin, najavili su izlazak jednog novoga, posebnog vina iz svojeg nasada, u kojemu je, inače, rado odmarao upravo spomenuti kokot. Riječ je o kapljici koja bi nastala iz berbe 2018., a od grožđa sa 400 trsova kraljevine, lipovine, plemenke, graševine, ranfola, plavca žutoga, crne kavčine… starih više od 100 godina. Razmišlja se o dvjema opcijama: o pjenušcu rađenome klasičnom metodom, te o mirnome vinu nastalome uz dugu maceraciju uz alkoholnu fermentaciju u amfori, u obzir dolazi čak i pjenušac od tog maceriranoga vina. U svakom slučaju želi se nešto drugo, ekskluzivno, pa bi i punjenje bilo drukčije – konkretno u magnum!

Ivo Kozarčanin pripremao kokota u vinu malo na francuski a malo na svoj način… Sudeći po njegovu izrazu lica, kuhar-majstor s Kvarnera Časlav Matijević bio je očito i te kako zadovoljan Iwekovom kreacijom

Uz Maru Barundić (razumljivo), najfotografiraniji je bio Mile Rupčić, glumac, pjevač i spisatelj. Mile, koji već više od 30 godina živi blizu New Yorka, bavi se, među ostalime, i promocijom vina. Na Slapnici je imao pretpremijernu prezentaciju svoje nove knjige Bosnian Diary (Bosanski dnevnik). U toj knjizi, pisanoj na engleskome, Mile se prisjeća dogodovština kroz pet godina što ih je svojedobno kao prevodilac proveo s američkim generalima i vojnicima SFOR-a u BiH. Na gornjoj slici Mile je s vinarom Zvonkom Tomcem, a na donjoj s vinarom Velimirom Korakom

Od naših priznatih umjetnika bio je na Slapnici i skladatelj i veliki ljubitelj i poznavatelj plemenite kapljice Alfi Kabiljo koji – vitalan unatoč poznoj dobi – upravo radi na svom novom mjuziklu! Na slici, sjedi – desno, u društvu je s Mladenm Horićem, izdavačem revije Svijet u čaši, Majom Bator, eksperticom za sir, bračnim parom Francem, Milom Rupčićem…

Baranjce na čelu s Damirom Zrnom i bračnim parom Novački, iz podruma Svijetli dvori, ni snažan polusatni pljusak nije omeo u prigotavljanju (odličnog) gulaša od divljači. U degustaciji su se pridružili Pelješanin Ivica Radović i novinarka Ana Rogač

U društvu s Brankom Lovrićem i Ivicom Njeršom – bizeljski vinar Janez Šekoranja (u sredini), znan po tome što visokopredikatna slatka vina pretvara u – pjenušce / Uz žubor Slapnice Dado Tašner iz zagrebačkog Cheese bara skuhao je – ljetni grah s kobasicama

Neumorni Mario rastezao je do daske svoju harmoniku…

… bilo je i žonglera

Pod blagoslovom sv. Lucije

VINO, ULJE, HRANA, JAHANJE, SMJEŠTAJ! – Posložilo se, reklo bi se, idealno: lokacija u turistički vrlo razvijenoj Istri, trsje na posebno dobroj vinogradskoj poziciji Santa Lucia, vrhunske vinske sorte kao malvazija istarska, chardonnay, sauvignon, teran, cabernet sauvignon, maslinik na terasastoj lokaciji s kultivarima bjelica istarska, buža, frantoio, leccino, pendolino, pa vinski podrum, restoran i smještajni objekt u Bujama, jahaći konji, učestala visoka odličja s raznih i to relevantnih ocjenjivanja vina, visoka međunarodna priznanja i za maslinovo ulje…

Josip Franković sa kćerima Laurom i Janom i sinom Markom, te s iskusnim sommelierom i predavačem pri Hrvatskom sommelier klubu Sandijem Parisom

Ciklus od proizvodnje do plasmana sjajno zatvoren! Josip Franković može biti i te kako zadovoljan, pogotovu još i stoga što na tim čvrstim temeljima koje je sagradio mogu, umjesto da moraju iseljavati truhom za kruhom, uspješno nastaviti mlađi članovi obitelji – sin Marko i kćerke Laura i Jana.

Obitelj Franković, za razliku od nekih drugih naših vinara svjesna da su osvojena odličja ne nešto tek za zadovoljenje vlastitoga ega nego odličan alat za razvoj posla, i svjesna nužnosti informiranja šire javnosti o sebi i u trenucima kad posao ide dobro, održala je ovih dana prezentaciju svojih proizvoda u uglednom zagrebačkom restoranu Dubravkin put, povod su bile najnovije medalje dobivene na Decanter World Wide Award (DWWA), na Vinistri i na nastupu u Portorožu, te odličje na ocjenjivanju Flos Olei u Rimu a na temelju kojega je slijedilo i uvrštenje u utjecajni vodič svjetskim maslinovim uljem Flos Olei. Svakako je najjače odjeknulo DWWA 2018 zlato (čak 95/100 bodova!) za Malvaziju Corona sur lie 2016, ostvarenu uz oko 20 dana kasniju berbu od redovne, te uz tri dana hladne maceracije pa, nakon alkoholnog vrenja, s dozrijevanjem na finom talogu dijelom u barriqueu a dijelom u tonneauu od 500 litara.  Imaju se eto Frankovići čime dičiti u svom ugostiteljskom lokalu!

Restoran Frankovićevih u Bujama

– Vinograd Santa Lucia, s bijelom zemljom, odnosno dubokim tlom bogatim vapnencem, i malvazija istarska opet su se, eto, pokazali kao polazišta upečatljive kvalitete, a mi Frankovići smo se očito, s obzirom na lijepu zbirku trofeja, pokazali kao sposobni interpretatori onoga što nam pruža priroda. Mogu se pohvaiti da su mi svi vinogradi upravo na Santa Luciji, pet hektara je u rodu, ove godine podignuli smo dva hektara novog vinograda, a imamo mogućnosti širenja do oko 12 hektara. Naravno da gledamo da to i iskoristimo do kraja, dakako uz pomoć i sredstava iz fondova Europske Unije – kaže Josip Franković, koji osim s mirnim bijelim i crnim vinima na tržište izlazi i s pjenušcem (Stella) i slatkim desertnim vinom (Luna Blanca). – Što se pak tiče maslina, imam sedam hektara maslinika. Naše ulje, nazvano zbog konfiguracije tla gdje su zasađena stabla, Amfiterra, ulaskom u vodič Flos Olei našlo se u grupi od 500 najboljih maslinovih ulja svijeta!

Josip Franković, ljubitelj konja i strastveni jahač. Drži pet konja i zainteresiranim gostima nudi jahačke ture pod stručnim vodstvom

U samom središtu Buja Frankovići iznad vinskog podruma imaju restoran sa stotinjak sjedećih mjesta, a iznad nude i smještaj, u dva apartmana i dvije dvokrevetne sobe, objekt je u kategoriji četiri zvjezdice.

– I u ovom, turističkom segmentu stvar smo lijepo zaokružili: gostima nudimo ne samo da sjede i fino jedu i popiju, nego i da se rekreiraju, naime kao veliki ljubitelj konja i jahanja pobrinuo sam se da imam pet konja, tako da one koji su zainteresirani možemo povesti na jahanje, pod stručnim vodstvom.♣

Što žene žele?

       WoW-ice IZABRALE SVOJE VINSKE ŠAMPIONE ZA 2018 – Udruga Žene u vinu (WoW) evo već sedmu godinu zaredom organizira izbor najboljih hrvatskih vina. Pobjednička vina proglašavaju se u pet kategorija: pjenušci, bijela, ružičasta, crvena i slatka vina.

Koncept je sljedeći: najprije neki od naših uglednih sommeliera – ove godine bio je to Željko Bročilović Carlos – sastavi širu listu uzoraka i onda  elektroničkom poštom priliku ima glasovati 150 redovnih članica udruge WoW i oko 400 WoW simpatizerki. U posljednjoj, trećoj fazi, kušanjem naslijepo ženski žiri sastavljen od tri članice bira pobjednicka u svakoj kategoriji. Ove godine kušačice u zagrebačkoj vinoteci/wine-baru Bornstein bile su Marija Mrgudić, vinarka, Margita Belušić-Gobić, dopredsjednica WOW, ASI, i Maja Kuzmanović, 2. stupanj WSET-a.

Za razliku od uobičajenih medalja i diploma, u WoW-akciji Što žene žele pobjednici u svakoj kategoriji dobivaju vrijednu skulpturu koju je dizajnirala poznata dizajnerska ekipa Grupa, a ukupni pobjednik, osvajač WoW Grand Prixa, dobiva nagradno studijsko putovanje u jednu vinsku regiju.

Nakon što je 2012. Gianfranco Kozlović zahvaljujući malvaziji Santa Lucia putovao u Bordeaux, 2013. Saša Senjković zahvaljujući ružičastoj Spoži putovao u Champagnu, Moreno Coronica zahvaljujući teranu otputovao u Barcelonu i Penedès; Jakša Krajančić na krilima pošipa u Burgundiju, Frano Milina Bire zahvaljujući grku u Austriju, lani je predstavnica vinarije Meneghetti zahvaljujući crnjaku Meneghetti Red putovala u Toscanu.

Sredinom lipnja u renomiranom zagrebačkom restoranu Balon obznanjeni su finalisti i pobjednici po kategorijama. Ukupni pobjednik za 2018. još nije otkriven, on će svoju nagradu primiti sredinom studenoga na svečanosti dodjele Vinartovih godišnjih nagrada za postignuća.

U finale izbora ušla su: dva pjenušca – Brut natur, Korak i Centurion Gold, Bolfan Vinski vrh, dva bijela vina – Malvazija Santa Lucia 2015, Kozlović i Graševina premium 2013, Jasna Antunović Turk, dva roséa – Geržinić rosé 2017 i Teuta 2017, Prović, dva crvena vina – Teran 2015, Benvenuti i Cabernet Sauvignon & Merlot 2013, Boškinac, te dva desertna vina – Prošek Ambra, Bibich i Bodren ledeno vino. A pobjednici su CENTURION GOLD, Bolfan; GRAŠEVINA PREMIUM 2013, Jasna Antunović Turk; TEUTA, vinarija Prović; TERAN 2105, Benvenuti, i PROŠEK AMBRA, Bibić. ♣

Zlatna vina Zagrebačke županije 2018

Devet vinogorja Zagrebačke županije, a to su Zaprešić, Samobor, Plešivica-Okić, Sveta Jana, Krašić, Vukomeričke gorice, Voloder-Ivanić-Grad, Dugo Selo-Vrbovec, Zelina

Josip Kraljičković

PODRŽAVATI i POTICATI TRŽIŠNU ORIJENTACIJU! – Dosta je pomaganja svima! Želja je u tim nekim inicijalnim trenucima bila plemenita: ići na ruku svakome tko je bio voljan proizvoditi na zemlji, međutim pokazalo se s vremenom da se u mnogim slučajevima bavljenje npr. vinom našlo na kolosijeku prvenstveno zadovoljavanja vlastitoga ega imućnijih osoba kojima je glavni biznis sasvim nešto drugo a koje su na vino gledale i gledaju tek kao na svoju igračku, i nije im važno da se kapljica nađe na tržištu. Novi smjer je stimulirati samo tržišno orijentirane proizvođače, one istinski okrenute prema potrošaču! Kaže to odlučno mr. Josip Kraljičković, koji je od nedavno, a nakon nekoliko godina provedenih na drugim poslovima, ponovno na položaju pročelnika za poljoprivredu Zagrebačke županije.

Mr. Kraljičković, kojemu treba priznati da ima stanovitu mobilizatorsku moć, u svom je prvom mandatu na poziciji pročelnika za poljoprivredu Zagrebačke županije započeo dosta toga obećavajućega, među ostalime upućujući proizvođače po vinogorjima da se okupe u lokalne poslovne i interesne udruge, te potičući, od tipičnih i tradicijskih poizvoda teritorija, stvaranje moguće poslovno unosnih županijskih robnih maraka, međutim njegovim odlaskom na drugu funkciju stvari su se donekle razvodnile pa je sada logično pitati se u kojoj mjeri Kraljičković još razmišlja o nekad prije započetim projektima a u kojoj mjeri i kreće od početka s novima.

S dodjele priznanja u zagrebačkom hotelu Westin: uz dobitnike su župan Stjepan Kožić, pročelnik za poljoprivredu Josip Kraljičković, aktualna županijska Vinska kraljica Lucija Fabek i predsjednica stručne ocjenjivačke komisije Ana Jeromel. Ukupni šampion je Stjepan Đurinski s ledenim vinom Leona 2014, a prvaci po kategorijama su Stjepan Đurinski s predikatom Leona, Josip Rajaković sa Sauvignonom 2017 u kategoriji bijeolih mirnih suhih vina i u kategoriji vina iz posljednje godine berbe te s Grofom 2016 u kategoriji pjenušaca, Ivica Rozijan s Cabernet sauvignonom 2016 u kategoriji rosé i crnoga vina, Damir Kirin s Bermetom 2017 u kategoriji specijalnih vina. Kod novinarskog žirija u grupi chardonnaya prvo mjesto po broju bodova osvojilo je vino iz berbe 2017 zaprešićkog OPG-a Crnić, a u grupi rajnskog rizlinga vino berbe 2017 OPG-a Žnidarić iz Zaprešića.

– Pažnja je sada usmjerena prvenstveno na mlade i ambiciozne ljude u ruralnom prostoru a koji bi trebali što prije postati nositelji proizvodnje u poljoprivredi. Nužno je brže i dublje uvođenje novih tehnologija općenito, uvođenje digitalne tehnologije, a mlade su generacije tu u velikoj prednosti nad onim starijima. Važna je hitra modernizacija u sektoru. Favorizirati valja proizvođače koji rade za tržište i koji se trse ostvariti što bolji rezultat, naime današnje je vrijeme u znaku hiperprodukcije pa, mogu reći, i kvalitativno dobrog prosjeka, no, jednostavno, potrebno je jače se potruditi da se skoči iznad prosjeka i tako lakše privuče pažnja kupca, spremnog da za bolju stvar potroši i veću svotu. U svakom slučaju, ako već društvena zajednica u nekoga ulaže određena sredstva a i napore na nekim drugim područjima, bitno je da taj u kojega se ulaže društvenoj zajednici vrati rezultatima što će pridonijeti da ne samo on kao jedinka ekonomski prosperira nego i da cijelo područje gospodarski i standardom ide naprijed. Oni koji se žele tek igrati za svoju dušu morat će svoje igrice financirati sami. Namjera je da se županijska vinogorja, kojih je devet, isprofiliraju svako po nekom svom po nečemu specifičnom proizvodu ili po nekim svojim specifičnim proizvodima kao solidnoj bazi za dobar marketing i potom i plasman čitavoga kraja, a veselice, bez obzira na to koliko su dobrodošle u društvenom životu, druga su, zasebna priča   – kazuje Josip Kraljičković.

Među posjetiteljima bio je i Josip Blažević, koji živi u Schaffhausenu vodi tvrtku Vallis Aurea za uvoz hrvatskoga vina u Švicarsku. Na slici je s Ivankom Šember i Martinom Tomac, te sa Zdenkom Vučinićem

Stjepan Đurinski i gospođa Žnidarić iz zaprešićkog OPG-a Žnidarić, osvajača prvog mjesta s Rajnskim rizlingom 2017 na zasebnom novinarskom ocjenjivanju rajnskih rizlinga

Josip Rajaković ŽeMa

Ukupni šampion Zagrebačke županije za 2018. je Stjepan Đurinski. Pobjedničko vino je Leona 2014 (mješavina bijelih sorata) ledena berba. Đurinski, koji je osvojio i veliko zlato za Graševinu izborne berbe prosušenih bobica 2015

Za vinogorje Plešivica samo dva zlata, oba za Dvorska vina Šoškić: za Crni pinot 2017 i Traminac 2017

Jedan od najnagrađenijih bio je Josip Rajaković ŽeMa iz Krašića. Osvojio je dvije šampionske titule – za Sauvignon 2017 i za pjenušac Grof te zlata još i za Chardonnay 2017, Muškat žuti izbornu berbu bobica 2016, Sauvignon izbornu berbu prosušenih bobica 2016, pjenušce Lucija i Josipa, za dva traminca iz 2017 i za Traminac izbornu berbu prosušenih bobica 2016. Malo je nedostajalo da osvoji i prvo mjesto u kategoriji chardonnaya koji je posebno ocjenjivao novinarski žiri

Zamišljeno je bilo da se počeci novih vjetrova u pristupu razvoju poljoprivrede u Zagrebačkoj županiji prezentiraju na reviji najboljih županijskih vina početkom lipnja u zagrebačkom hotelu Westin, a kao slijedu već tradicijskog vrednovanja županijskih vina na rasporedu u

Dragica Režek s posjeda Agro Damir Drago Režek donijela je u Westin na kušanje nešto posebno: Chardonnay sur lie 2008!

svibnju. Događanje, s podjelom priznanja, i bilo je, doista, koncipirano na drukčiji, u tržišnome kontekstu bolji, ozbiljniji način nego dosadašnje dodjele. U Westinu je ove godine priređen festival nagrađenih vina Zagrebačke županije. Iako su se proizvođačima koji su to kroz spomenuto strukovno vrednovanje zavrijedili javno dodijelile medalje, u prvome planu su sada ipak bili ne dobitnici medalja tek zato što su dobitnici, nego oni županijski proizvođači – i neki koji nisu uopće dali svoju kapljicu na ocjenjivanje – na koje potrošači mogu ozbiljno računati i čija vina se legalno nalaze na hrvatskom tržištu. Za ovu je smotru, koja se eto organizira već po 15. put, okupljeno je 33 proizvođača, sa 153 vina. Uz vinare sudjelovalo je i sedam odabranih, poslovno orijentiranih županijskih sirara, s nekih 30 različitih vrsta sireva.

Ako je odluka da se i ubuduće ide tim putem, a sve ukazuje na to da jeste, nužno je navrijeme i znatno jače poraditi na promidžbi manifestacije i animaciji vinskih trgovaca i ugostitelja.♣

Konstantni uspjesi kao motivacija

ŠAMPIONSKA ODLIČJA HOBI PRETVARAJU u POSAO? – Kralj PVC-stolarije Josip Rajaković iz Krašića, danas sa 70 zaposlenih ali i dalje u širenju (navodno da je sada drugi po jačini u PVC-stolariji u Hrvatskoj) do mjere da se sprema rušiti dio obližnjeg brijega u svom vlasništvu kako bi mogao povećati proizvodni pogon, prije dosta godina kao ljubitelj plemenite kapljice okrenuo se, u hobističkome smislu ali na postulatu visoke kvalitete, i produkciji vina. Počelo je s malim količinama grožđa iz vlastitog, obiteljskog vinograda, potom je Rajaković krenuo u otkup sirovine, a u najnovije vrijeme, kako kaže, dogovorio je s nekoliko pouzdanih vinogradara da za njega svake godine uzgoje određenu količinu grožđa. I registrirao je OPG.

Josip Rajaković ŽeMA

Ništa ne prepušta slučaju pa je angažirao i enologa. Proizvodi mirno bijelo vino, pjenušce i visoke slatke predikate. i posljednjih godina na strukovnim ocjenjivanjima Bakhova nektara, ponajprije u organizaciji Zagrebačke županije te u sklopu Izložbe vina kontinentalne Hrvatske u Zelini, naprosto kao da je pretplaćen na zlatna odličja a i na titule šampiona. Ove godine na ocjenjivanju vina kontinentalne Hrvatske osvojio je dva velika zlata – za Sauvignon 2016 izbornu berbu prosušenih bobica i Traminac 2016 izbornu berbu prosušenih bobica, zatim osam zlata – pjenušci Grof, Josip i Lucija, pa sauvignon iz 2017, chardonnay iz 2017, dva traminca iz 2017, te Muškat žuti 2016 izborna berba prosušenih bobica, kao i dva srebra – za graševinu 2017 i pjenušac Ivan. S ocjenjivanja vina Zagrebačke županije Rajaković ove godine izlazi kao dvostruki šampion – u kategoriji bijelih mirnih suhih vina sa Sauvignonom 2017 i u kategoriji pjenušaca sa Grofom. Na ovome ocjenjivanju osvojio je 10 zlatnih medalja!

Sudjelovao je nedavno sa svojim uzorcima i na već tradicijskom ocjenjivanju Zlatna vina Alpe-Adria u Đurđevcu a u organizaciji Koprivničko-križevačke županije, Saveza Alpe Adria i Klastera vinara Podravine i Prigorja, o njegovim vinima tu se vrlo pozitivno očitovao međunarodni žiri degustatora (po dva člana iz Hrvatske, Mađarske i Slovenije i jedan član iz Austrije), pod predsjedanjem Ane Marije Jagatić-Korenika sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Za Traminac 2016 izbornu berbu prosušenih bobica osvojio je 92 boda! Čini se da su brojna visoka odličja dobivena za vino u posljednjih par godina upravo počela nukati Rajakovića, koji je do sada svoja vina trošio u obitelji i s prijateljima te ih poklanjao poslovnim partnerima, da razmišlja malo i o izlasku s određenom količinom i na tržište. Za pojavu na tržištu ima što se tiče vina dobar pedigre u medaljama, a zaokret prema tržištu mogao bi mu dobro doći i radi dobivanja određenih poticaja od Zagrebačke županije koja će, kako je najavila, pomoć pružati samo poslovno orijentiranim poljoprivrednicima unutar svojega teritorija. ♣

Snađi se druže – put do uspjeha?

PLEŠIVIČKI DIPLOMATSKI (KRATKI S)POJ! – Ako već nisi – a imao si dovoljno vremena za to! – u stanju kreirati respektabilan proizvod s kontinuitetom i steći visoku reputaciju na tržištu, snađeš se, druže, i ideš lakšim putem i jednostavnijim načinom – pobrineš se za vizuani identitet svojega vina najsličniji mogući (a da ne strahuješ od kazne za plagijat) onome od istorodnog proizvoda svojega prvog i uspješnog susjeda kojemu je pošlo za rukom steći snažan renome i postići plasman butelje po gotovo trostruko višoj cijeni nego što je ima tvoj proizvod…♣

Uskoro na tržištu

TOMAC CLASSIC 2006! – Prošlo je vremena otkako ga više ne vidimo na tržištu i već smo zaboravili na etiketu pjenušca Classic obitelji Tomac s Plešivice. Međutim – sada popularni i vrlo traženi – Diplomat extra brut blue label nije i (zauvijek) istisnuo Classic! Zvonimir i Tomislav Tomac odlučili su svjedobno jednu količinu Classica iz berbe 2006 ostaviti barem desetak godina na talogu, da bi tek nedavno – znači, sad su desetljeće i dvije godine od berbe! – obavili degoržiranje, i uskoro će tog 12-godišnjaka i te kako vrijednoga pažnje pustiti u prodaju. Za tržište je raspoloživo oko 500 butelja, pjenušac je u kategoriji brut nature, dostupan kupcima bit će kod obitelji Tomac doma i u nekim restoranima-prijateljima kuće te u vinotekama Miva-Mohor, Vivat Fina Vina i Vrutak, a cijena po boci bila bi oko 300 kuna.♣

Zvonimir Tomac

Zelinski polastoljetni jubilej

ĐURINSKI HARA SJEVEROZAPADOM! – Zaprešićanin Stjepan Đurinski hara na ocjenjivanjima vina na sjeverozapadu Hrvatske! Na vrednovanju vina u sklopu 50. slavljeničke  Izložbe vina kontinentalne Hrvatske u Zelini među 369 uzoraka od kojih ih je 11 osvojilo veliko zlato, 109 zlato a 156 srebro, najbolje od svih bilo je ocijenjeno njegovo predikatno vino Traminac 2015 izborna berba prosušenih bobica!

Ostali šampioni po kategorijama su:

Najbolja kraljevina – ona iz 2017 a od obitelji Puhelek-Purek, najbolje  bijelo suho mirno – Graševina 2017 od Kopjara, najbolje bijelo mirno s ostatkom šećera a da nije predikatno –Traminac 2017 od Kalazića, najbolje bijelo s ostatkom šećera iz Sjeverozapadne Hrvatske – Traminac 2017 od Josipa Rajakovića iz Krašića. Najboljim crnjakom proglašen je cabernet sauvignon iz 2012 od obitelji Micak iz Hrvatskog zagorja, najbolji pjenušac je Anita od Željka Kosa, a najbolje voćno vino Haskap sibirska borovnica od Matije Žabića.

S ocjenjivanja vizualnog identiteta vina

U sklopu zelinske izložbe vrednuje se i vizualni identitet vina. Komisija sastavljena od stručnjaka za dizajn, fotografiju, novinara… najboljim je rješenjem u ovoj kategoriji proglasila bocu sa škrletom  od obitelji Trdenić. ♣

Best of Riesling 2018

BOLFANOVIH 89/100 BODOVA! – Organizator  jednog od najvećih svjetskih ocjenjivanja vina Mundus Vini – Meininger Verlag iz grada Neustadt an der Weinstrasse u njemačkom Palatinatu priređuje i ocjenjivanja vina po užim specijalnostima, konkretno sada je ovdje riječ o vrednovanju rajnskih rizlinga Best of Riesling. Najnovije, 13. po redu ocjenjivanje bilo je nedavno, prijavljeno je 2300 uzoraka iz 11 zemalja (npr. Njemačke, Francuske, Austrije, Luxembourga, Hrvatske, ali i onih izvan Europe, konkretno Australije, Čilea, SAD), najviše ih je, logično, bilo iz Njemačke. Vina, podijeljena u osam kategorija, tjedan dana je ocjenjivalo 126 degustatora. U prvoj rundi izdvojeno je oko 700 rajnskih rizlinga koji su osvojili najviše bodova i oni su ponovno u dvodnevnoj drugoj rundi kušani i ocijenjeni, te su od tih najboljih proglašeni šampioni. Uz klasične nagrade po kategorijama – od suhog svakodnevnog vina do predikatnog rariteta, predviđene su bile i nagrade za najbolji rizling sa strmih položaja, najbolji rizling uz hranu, najbolji europski rizling, najbolji rizling iz Novoga svijeta….

Ovih dana službeno su objavljeni rezultati i podijeljena su odličja šampionima u kategorijama. Iz Hrvatske lijep je uspjeh postigao Tomislav Bolfan, sa svojim vinom Bolfan Primus Rizling 2015., koje je dobilo 89/100 bodova, te tako osvojilo ovogodišnje priznanje Best of Riesling. Prag koji treba prijeći za dobivanje priznanja Best of  Riesling je 87/100 bodova.

Voditelj ocjenjivanja Christian Wolf kaže da su ove godine na kušanje poslani rizlinzi izvanredne kakvoće. Evo prvih pet najboljih vina s ovogodišnjeg natjecanja, te Bolfanov skor:

2015 Riesling Beerenauslese Laumersheimer Kirschgarten – Weinggut Philipp Kuhn, Laumersheim, 1 mjesto u kategoriji slatkih predikatnih vina

 

2008 Randersackerer Pfülben Riesling Spätlese trocken– Weingut Reiss, Würzburg

  1. mjesto u kategoriji zrelih odležanih rizlinga

2007 Ürziger Würzgarten Riesling Auslese – Weingut Karl Erbes, Urzig

  1. mjesto u kategoriji zrelih odležanih

2016 Escherndorfer Lump Riesling Eiswein VDP.Erste Lage– Weingut Horst Sauer, Escherndorf

1990 Weinsberger Ranzenberg Riesling Trockenbeerenauslese edelsüßGenossenschaftkellerei Heilbronn

2015 Bolfan Primus RieslingBolfan Vinski vrh, Hraščina. ♣

 

Lassie se vraća kući

CONCOURS MONDIAL 2019 u ŠVICARSKOJ – Jedno od najvećih ocjenjivanja vina na svijetu – Concours Mondial de Bruxelles, koje je prije nešto više od 10 godina uvelo jedinstvenu praksu da se degustacije održavaju ne više uvijek u jednome istome gradu nego da se svake godine sele u drugi grad i državu, ove godine po prvi put izašlo se iz Europe i skoknulo na daleki istok! – vraća se iz Kine u staru dobru Europu, štaviše njeno srce, u Švicarsku. Na završetku ocjenjivanja 2018 u Pekingu, upravitelj pekinškog distrikta Haidian Dai BinBin, predao je službenu CMB domaćinsku prijelaznu čašu gradonačelniku  švicarskog  Aiglea  Frédéricu Borlozu. Aigle se nalazi u kantonu Vaud, odnosno po njemački Waadt.

Concours Mondial 2019 odvijat će se od 2. do 5. svibnja 2019.  Degustacije će biti u World Cycling Centru – građevini za treninge koja svake godine  primi 150 sportaša iz zemalja u razvoju iz cijeloga svijeta.

Iako Švicarska nije po proizvodnji vina među prvih deset zemalja svijeta, ipak je ona izabrana za budućeg domaćina jer osobito je značajno tržište vinom iz svih krajeva, a, k tome, u kontekstu kakvoće svojega vina visoko kotira, baš i na natjecanjima Concours Mondiala Švicarska redovito osvaja mnogo medalja visokoga sjaja, kaže Baudoin Havaux, predsjednik CMB-a, te dodaje kako se u Švicarskoj loza uzgaja i od nje se proizvodi vino još od vremena Rimskog carstva, te kako je Švicarska jaki potrošač vina, po konzumaciji vina po stanovniku nalazi se na petome mjestu u svijetu, i nadilazi npr. zemlje poput Čilea, Grčke, Austrije!

Organizatori Concours Mondiala navode kako je Aigle idealno mjesto za Concours, naime nalazi se uz dolinu rijeke Rhône, okružen planinama švicarskih Alpa. Nedaleko od Aiglea je Lemansko jezero s vinogorjem Lavaux, znanome po svojim terasastim vinogradima koji su uvršteni na UNESCO-vu listu zaštićenog svjetskog nasljeđa. Kanton Vaud broji osam apelacija, u njemu se proizvodi četvrtina od ukupne količine švicarskoga vina, tamo se uzgajaju tri sorte koje su najraširenije u Švicarskoj a to su chasselas kao domaća, autohtona, zatim pinot crni i gamay. Odmah do kantona Vaud nalazi se kanton Valais (Vallis), najveća švicarska vinorodna regija. Po svježim podacima, u Švicarskoj je 1800 proizvođača vina.♣

Nove knjige, s poslovnom konotacijom

MARKETING VINA u TEORIJI i PRIMJENI – Kakav nam je vinski marketing? Pitanje koje i te kako traži odgovore. Zemlja smo Mediterana s tradicijom u vinogradarstvu i proizvodnji vina dužom od 2000 godina, zemlja smo velikog broja autohtonih sorata vinove loze Vitis vinifera, zemljopisno smo jako dobro smješteni, turistička smo zemlja. U posljednjim godinama vidljiv je osjetan napredak u kakvoći hrvatskoga vina, na najuglednijim svjetskim vrednovanjima plemenite kapljice osvajamo medalje visokoga sjaja, angažirali smo i neke istaknute svjetske marketingaše, s vremena na vrijeme hrvatski vinari otputuju van na prezentacije… ali –  na svjetskoj vinskoj pozornici ne predstavljamo ništa!

Zašto? Možda nismo poduzeli od samog početka neke nužne korake kao temelje za uspješan marketing. Bilo je kod nas knjiga o marketingu vina, npr. svojedobno od Zvonka Benašića kao autora, a evo upravo sada izašla je nova knjiga Marketing vina u teoriji i primjeni, autora prof. dr. sc. Đure Horvata, danas glavnog direktora visokog učilišta Effectus (studij financija i prava) u Zagrebu, inače inicijatora osnutka Udruženja vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i stalnog sudskog vještaka za područje marketinga i za tržište, te dr. sc. Marcela Melera, profesora emeritusa na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i predavača na poslijediplomskim studijima u Dubrovniku, Opatiji, Puli, Rijeci, Splitu i Zagrebu, autora osam samostalnih knjiga i 10 u koautorstvu, autora 255 znanstvenih i strukovnih radova objavljenih u 33 zemlje, člana uredništva britanskog časopisa Journal of Small Business & Enterprise Development, člana Europske marketinške agencije… Hoćemo li iskoristiti kako treba to novo gradivo?

Knjiga formata 17 X 24 cm, u mekom uvozu, broji 472 stranice, sadrži 12 poglavlja, 54 tablice, 20 grafikona, 87 slika i 258 bibliografskih jedinica. Evo naziva poglavlja: Tržište vina i njegove osobitosti; Ponašanje kupaca / potrošača vina; Pokretanje marketinškog procesa; Istraživanje tržišta vina; Usmjeravanje ciljanim tržištima; Vino kao proizvod; Cijena vina; Distribucija vina; Organizacija marketinga vina; Marketinška kontrola; Suvremeni trendovi u marketingu…♣

Wine & Music my way

 SATURDAY NOON FEVER – Meteorološki šašava subota: prije podne kad mi je trebalo raditi – savršeno sunčano, naprosto izazivajuće za poći van. Temperatura se postupno dizala, a nekako usporedno, malo i ubrzano, i vlažnost. Znojenje pojačano, čak i pri sjedenju i bez nekih fizičkih aktivnosti. Definitivno: voda je dobra u tuširanju, ali ne u zraku. A niti u čaši!

Najednom, vani – pravi tuš! Ali tuširanje, ako je ovako iznenadno dakle ako nije željeno i planirano, ne predstavlja užitak. Tuš vani pretvarao se u jaki pljusak. Koji je intenzivno trajao, a onda se jačina smanjila, no kiša je nastavila još dosta dugo. Nije bilo šanse da se, nakon više sati sjedenja uz kompjutor, izađe van, na zrak i rekreativnu šetnju.

Uobičajeno vrijeme ručka prošlo je, ali želudac traži svoje. Odlučujem: nema klasičnog ručka, dakle ni kuhanja ni pranja suđa. Ima nešto drugo: Wine & Music! Saturday lunch, koji ne pojačava težinu ali – poboljšava raspoloženje. Došao je trenutak za ono o čemu sam već bio pričao u nekoliko navrata vezano uz temu Wine & Music: poigrati se sommeliera koji će spojiti glazbu i vino. Odlična priča za promidžbu proizvoda, načina življenja i uživanja, te teritorija…

Krenulo je žustro, bez hladnog predjela, s vrućim prvim slijedom – Rolling Stones Forty Licks, uključujući dakako Street Fighting Man, I Can’ Get no Satisfaction, You Can’t Always Get What You Want, Honky Tonk Woman, Brown Sugar, Jumpin’ Jack Flash, Sympathy for the Devil…

U nastavku, drugi slijed, glavno jelo, s Eric Claptonovim Crossroadsom, uključujući Yardbirdse, Johna Mayalla, Cream, Derek & The Dominos, Blind Faith. Pa onda Muddy Waters i Hoochie Coochie Man, Crawlin’ King Snake, Mannish Boy… Pitalo me: zašto Muddy Waters? Pa, Mutna Voda ne za čašu, nego za uho, i dušu!  Za desert – Canned Heat i Canned Heat sa Johnom Leejem Hookerom, kolač se sastojao od Rollin’ and Tumblin, Let’s Work Together, Whisky and Wimmen’, I Got My Eyes On You itd.

Sam svoj sommelier Wine & Music jako je dobro, po meni, obavio zadatak: vinska pratnja bio je Plavac mali 2015 Sveta Nedjelja, od Gorana Brstila Zibca! Brstilo je mali i (barem zasad još) ne tržišno orijentirani proizvođač, ali vrijedan pozornosti.

Naiđete li se ovog ljeta na otoku Hvaru – a preporučujem da to učinite! – morate obići lijepi grad Hvar, pa Jelsu gdje se ne smiju propustiti posjet vinskom podrumu Bastijana Andre Tomića i degustacija u njemu, te selo Sveta Nedjelja na južnoj strani otoka gdje su strme i najbolje vinogradske pozicije, u rangu grand crua. Tu je zasađen uglavnom plavac mali, potomak crljenka/zinfandela i šoltanskog dobričića. U Svetoj Nedjelji obveza je obići renomirani posjed Zlatan otok/Zlatan Plenković i kušati impresivne Zlatan plavac grand cru odnosno po novome grand select 2011, te Zlatan Crljenak 2012… Nećete nimalo požaliti obiđete li i ponekog od lokalnih vinogradara i garažnih vinara, poput npr. Bertija Vrankovića (Plavac Vlado 2012!!!), Gorana Brstila Zibca, Šimu Lovrinčevića….

A za mali zalogaj ili sjajan ručak odnosno večeru praktički uz samo more tu su restorani Bilo idro Zlatan otok, i Jurica…♣

Wine & FIFA World Cup

       SUNDAY EVENING FOOTBALL FEVER – Svjetsko prvenstvo u nogometu mobiliziralo je stanovnike čitavog planeta. Najpopularnija sporedna stvar na svijetu pokazala se kao izvanredna u smislu i – privlačenja turista. Nisam još čuo službeni izvještaj o broju turističkih dolazaka u Rusiju i financijskom rezultatu ostvarenom na temelju tih posjeta, ali, bogme, po onome što se moglo zaključiti preko malog ekrana i radija, Rusija je imala sjajan posjet odasvud, dakako ponajviše iz zemalja sudionica FIFA World Cupa.

Taste of Croatia: chef de cuisine – Zlatko Dalić, sous chef – Luka Modrić, cuisine froide & chaude – Mario Mandžukić & Danijel Šubašić, maître patissier & confiseur – Ivan Rakitić

Logično je da se priča, s obzirom na svjetsku popularnost nogometa, nastavi i nakon prvenstva, u zemljama koje su se igrom i rezultatima nametnule na ovome natjecanju. Bez obzira kako će na kraju završiti, Hrvatska može biti već sada vrlo zadovoljna, jer o njoj se i te kako pričalo i priča i svakako je morala ući u uho i onima koji  o njoj kao turističkom odredištu još  baš i nisu razmišljali.

Kornat, Beč, već 30 godina: Željko Radić

I u Rusiji ali naročito u zapadnoeuropskim zemljama Hrvati drže restorane koji mogu općenito biti sjajan propagandni punkt za eno-gastronomiju i turizam u Lijepoj našoj. U Rostovu npr. restoran vodi naš kuhar Srećko Lončar, a u Beču vrlo ugledni objekt s ribljim specijalitetima Kornat vodi Željko Radić. Radićev Kornat ovih je dana obilježio i proslavio 30 godina uspješnog djelovanja u glavnom austrijskom gradu…

Nastup na Svjetskom nogometnm prvenstvu je ne tek stvar nogometa pa ni osvajanja titule prvaka. Naravno da je šampion u glavnoj žiži, ali tu su i ostali koji su mu blizu. Jesmo li se pripremili za strategiju pune valorizacije našeg nastupa na SP u Rusiji 2018 kroz eno-gastronomiju i turizam, i u kojoj ćemo mjeri uspjeti vrednovati to što smo u Rusiji dobrim igrama postigli u svjetskoj promidžbi Lijepe naše?…♣

Sprega izmedju vrhunskog sporta I turizma

       ISTARSKA TURISTIČKA ZAJEDNICA i BAYERN MÜNCHEN – Evo zanimljive sprege vrhunskog sporta s turizmom: potpisan je ugovor o strateškom partnerstvu između FC Bayern iz Münchena i Istarske turističke zajednice! Suradnja FC Bayern München i Istarske turističke zajednice vrlo je značajan marketinški projekt u turizmu, a za Istru jaki projekt u pozicioniranju destinacije!

Strateško partnerstvo Bayerna kao jednog od najvećih nogometnih klubova na svijetu, te Istre, kao najznačajnije turističke destinacije u Hrvatskoj, predstavlja perfect marriage. Istra je jedina turistička regija, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u šire na Mediteranu, koja je prva pokrenula velike projekte strateških partnerstava. Osnovna ideja navedenog modela je značajan suport u funkciji pozicioniranja i promocije odredišta Istre na našim najvažnijim emitivnim tržištima. Umrežavanjem promotivnih aktivnosti želi se iskoristiti reputacija strateškog partnera, prepoznatljivost i kvaliteta partnera na način da se identifikacija i valorizacija velikih i poznatih brendova povezuje s Istrom i tako i dio njegove reputacije i prepoznatljivosti ugrađuje u brend ISTRA.

Ključna riječ je tržište, naime Njemačka je naše najznačajnije i najveće emitivno tržište, a unutar Njemačke, Bavarska svakako ima najveći udio. Istra je turistička destinacija koja se dinamički mijenja i podiže razinu kvalitete servisa, usluga, ali i infrastrukture. U tom je smislu i najznačajnija misija prezentirati sve novosti iz destinacije novim gostima iz Njemačke, onima više platežne moći. Klub Bayerna u tom je pogledu logičan izbor partnera za Istru, s obzirom da on okuplja velik broj pristaša diljem svijeta, predvodi iznimnu bazu pratitelja na društvenim mrežama, dakle ima ima ogroman medijski utjecaj.

Nedavno sklopljeni trogodišnji ugovor obuhvaća osam velikih i iznimno značajnih projekata, a to su:

Revijalne utakmice između legendi FC Bayerna i Istre/legendi Hrvatske; 2) Predstavljanje Istre i Hrvatske za vrijeme održavanja utakmica u VIP zoni na stadionu Allianz Arene, uz sudjelovanje visokih uzvanika i partnera Istre te potencijalno uz nazočnost legendi FC Bayerna; 3) Predstavljanja Istre i Hrvatske Matchday Presenter; 4) Održavanja trening kampa u Istri za prvu žensku ekipu FC Bayerna; 5) Mogućnost održavanja u Istri ključnog godišnjeg workshopa FC Bayerna (za partnere FC Bayerna); 6) Prezentacija istarske smještajne turističke ponude putem Bayernovih klupskih medijskih kanala; 7) Promocija i marketing u okviru strateškog partnerstva: Istra će dobiti dodatni medijski prostor u segmentu digitalnog marketinga (Media budget); 8) Photoshooting: snimanje tri igrača iz prve postave FC Bayerna uz mogućnost korištenja materijala u promotivne i marketinške svrhe Istre…♣

Portugal iz Rusije kući, a porto u Hrvatsku

       FONSECA via VRUTAK – Specifičan, složen, sladak i vruć, degustacija bi zacijelo bolje legla u nekom svježijem godišnjem dobu nego sada, ljeti, ali bolje da je prezentacija bila i sada nego da je nije bilo. Riječ je o portu, posebnosti iz doline rijeke Douro u Portugalu. U prostorijama uvozničke i distribucijske kuće Vrutak u Zagrebu Robert Bower iz jedne od vlasničkih obitelji predstavio je seriju od 11 etiketa porta znane kuće Fonseca u Vrutkovu portfoliju. Vina su bila od suhoga bijeloga Fonseca siroco branco extra seco preko tamno obojanih rubyja i tawnyja te reservi i late bottled vintagea do vintagea, za sam kraj su ostavljeni 10 godina stari tawny i 20 godina stari tawny.

Vinogradi uz rijeku Douro. Prizor treba doživjeti!!!

Porto je slatko gusto vino od grožđa čak i do 48 lokalnih uglavnom crnih vinskih sorata uzgajanih u vinogradima u vinogorju Douro uz rijeku Douro ušće koje je kod grada Porta na sjeveru Portugala. Dobiva se dugom maceracijom i uz dodatak masulju destilata od vina te kasnije dužim dozrijevanjem u drvu. Gotov proizvod može biti s alkoholnim sadržajem i do 22 vol %. Nekad se u primarnoj preradi grožđe gazilo u velikim niskim drvenim kacama zvanima lagares, a danas se rabe hidraulične preše. U određenom trenutku u tijeku vrenja dodaje se 77 postotni vinski destilat, koji zaustavlja fermentaciju tako da u vinu ostaje 40 do i 60 grama po litri neprovrelog šećera. Na proljeće iduće godine vino se prevozi u podrume svake pojedine vinarije, smještene uz obalu Doura u gradu Portu (luka iz koje porto odlazi prema svijetu), te se stavlja na dozrijevanje u drvene bačve, tradicija su one sa zapremninom od 520 do 550 litara, zvane pipas, no u novije vrijeme rabe se i one vrlo velike. Tu vino sazrijeva, ovisno o tome za koju je kategoriju namijenjeno, od dvije do 20 pa i čak 40 godina.

Bijeli porto radi se od grožđa bijelih lokalnh kultivara, s najmanje je sadržaja neprovrelog sladora i obično se rabi za aperitive, bilo samostalno bilo u koktelima, npr. pomiješan i s tonic waterom i s dodatkom aromatičnog bilja.

Kategoriju ruby čine porto-vina tamne rubinske boje, dozrijevana u drvu od dvije do četiri godine. Ruby se zna kreirati od vina iz različitih godišta.

Tawny je mahagonijske smeđe boje. Nastaje od rubyja dozrijevanjem u drvu 20, 30 pa i 40 godina. Nakon otvaranja boce tawny treba relativno brzo potrošiti jer dosta je podložan oksidaciji.

Late bottled vintage (LBV) je porto od grožđa iz nešto slabije godine, a dozrijevan četiri do šest godina u bačvi pa onda punjen u bocu. Može biti jako dobar, ali ipak smatra ga se tek poboljšanim rubyjem.

Porto u Vrutku (Julio Frangen)

Robert Bower – Fosneca (Julio Frangen)

Vintage porto je proizveden od grožđa samo iz posebno dobre berbe, koja je i navedena na etiketi. U bocu ide relativno brzo, nakon oko dvije godine dozrjevanja u bačvi, a onda mu treba još 20 pa i do 40 godina da razvojem dođe do optimuma.

Najbolji dojam s obzirom na kompleksnost te sklad i eleganciju meni su sada u Vrutku ostavili Fonseca 10 years old, Fonseca vintage 2009, Fonseca Guimaraens vintage 2004 te Fonseca UNF LBV 2012.

Vina u dolini rijeke Douro rade se od mješavine većeg broja sorata koje se beru istodobno i vinificiraju sve zajedno. Za takav postupak – istodobna berba i istodobna vinifikacija različitih sorata zajedno – postoje njemački i izraz Gemischer Satz (iz bečkih vinograda izlazi vino redovne berbe Gemischter Satz), te engleski izraz Field Blend (portugalski proizvođači baš iz oblasti Doura i za redovna suha vina beru razne sorte u isto vrijeme i vinificiraju ih zajedno). Robert Bower ističe kako su lokalni vinogradari s vremenom dobro spoznali kojoj sorti najbolje odgovara koji položaj i koji tip tla, ali je i još jedan parametar trebalo uzeti u obzir, a taj je vezan uz termin dozrijevanja koji može biti i dosta različit od sorte do sorte pa ako je berba nekog kasnije dospijevajućeg kultivara prije nego li nastupi fenolna zrelost lako s vinom bude dosta problema zbog grubosti zelenog, nezrelog tanina. Tome se doskočilo na način da se sorte kasnije epohe dozrijevanja stavljaju na bolje ali i toplije pozicije na nižoj nadmorskoj visini da se proces dozrijevanja ubrza, a sorte ranije epohe dozrijevanja sade se na pozicije na većoj nadmorskoj visini da im se uspori proces dozrijevanja tako da onda na kraju rezultat istodobne berbe bude dobar… Dobro je znati! ♣

Talijani ipak u Moskvi i St.Petersburgu

       U RUSIJU s VINOM, AKO VEĆ NE S LOPTOM! – Kad već ovih dana u Rusiji nije bilo talijanskih nogometaša, pošli su – talijanski vinari! Najviše njih iz regije Toscana. Odlučili su, u Moskvi i St. Petersburgu, održati seriju prezentacija pod naslovom Solo italiano – Simply Italian Wine Russia. Cilj je naravno ne samo učvršćenje pozicije vina na ruskom tržištu, nego po mogućnosti i povećanje izvoza u tu zemlju. Ohrabreni svježim službenim podatkom da je u posljednjih godinu dana izvoz talijanskoga vina općenito porastao za 35 posto, Talijani uskoro planiraju ozbiljnu turneju po još jednoj velikoj zemlji i danas vrlo značajnom i još rastućem tržištu vina, dakako – Kini. Nastupi su zamišljeni vrlo kompleksno i obuhvatno: uz klasičan festivalski koncept izlaganja za stolovima s tzv. walk around kušanjem, predviđeno je dosta seminara, edukacijskih radionica, stručno vođenih degustacija. U odvojenim prostorijama i susreti zasebno i izravno oči u oči s potencijalnim kupcima – uvoznicima, distributerima, ugostiteljima, novinarima.

Među najboljim vinskim podrumima-članovima Konzorcija vina Chianti je Fattoria Lavacchio iz Pontassievea kod Firenze. Vlasnica je Fye Lottero, na slici sa svojom ekipom suradnika, slijeva su Totsuhiko Osaki, Alfredo Massetti i Lucia Boarini. Vina su unutar apelacije Chianti Rùfina. Odličan Ludié Chianti Rùfina 2011 (€ 58 = butelja), posvećen Fayeinoj djeci Luni i Diegu. Odlični crnjaci iz grupe Cedro, na bazi sangiovesea. Posebnost: vina s nazivom Puro, grožđe je macerirano sedam dana (karbonska maceracija), dozrijevalo je na finom talogu, a nije mu dodavan SO2. Fattoria Lavacchio ima krasan turistički kompleks s bazenom, restoranom i smještajnim objektima