Prekogranična suradnja: ZELINA NA – RAJNI!

Njemačka, i unutar nje Pfalačko porajnje (puna tamna zelena boja) s pokrajinom RheinHessen (unutar kruga)
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Susret sa domaćinima, te predstavnicima vrlo jake udruge najboljih njemačkih proizvođača vina Verein Deutscher Prädikatsweingüter (VDP) sjedište koje je baš u Mainzu
PREDSTAVNICI GRADA SVETI IVAN ZELINA IZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE POSJETILI PFALAČKO PORAJNJE u ŽELJI DA SE i SAMI, IZRAVNO i AKTIVNO, DODATNO UKLJUČE u PRIJATELJSKE i GOSPODARSKE ODNOSE s NIJEMCIMA iz POKRAJINE RHEINHESSEN
Zagreb i Mainz odavna su gradovi prijatelji: ravno pola stoljeća. Svečanost obilježavanja jubileja priprema se za ovu jesen. Zagrebačka županija preko delegacije grada Sveti Ivan Zelina želi pridonijeti produbljenju tog prijateljstva moguće i širenjem i na mjesta tik uz glavni hrvatski grad, pa su gradonačelnik Zeline Hrvoje Košćec, direktor Hrvatske gospodarske komore Zagreb Zlatan Fröhlich, direktorica Turističke zajednice Zeline Marinka Zubčić i Ivan Dropuljić, direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com, inače nedavno u Dubrovniku dobitnik poduzetničke nagrade Stvaratelj za stoljeća, kao i nekoliko zelinskih vinara krenuli na putovanje do Mainza da otkriju nove puteve moguće suradnje – u gospodarskome smislu s naglaskom na vinu i turizmu – s Nijemcima.

U nazočnosti i generalnog konzula Hrvatske u Frankfurtu Vladimira Duvnjaka službeni pozdrav hrvatskim gostima uputio je predsjednik Industrijsko-trgovinske komore RheinHessena Engelbert Günster, koji je istaknuo sjajnu suradnju između Njemačke i Hrvatske
Delegacija Svetog Ivana Zelina vrlo srdačno primljena je u Mainzu u zgradi gdje su smješteni počasni konzulat Republike Hrvatske i Industrijsko-trgovinska komora RheinHessena, inače sastavnice prostrane regije Rheinland Pfalz (Pfalačko porajnje). U nju, kako nam je rečeno, s aspekta vinorodnih područja spadaju – uz Rhein Hessen kao najveću, sa nekih 26.500 hektara pod trsjem – još Pfalz (Palatinat) s oko 25.000 ha, Mosela s oko 8000 ha, Nahe sa 4000 ha, Mittle Rhein sa 450 ha i Ahr s 350 hektara pod vinovom lozom. U nazočnosti i generalnog konzula Hrvatske u Frankfurtu Vladimira Duvnjaka, službeni pozdrav hrvatskim gostima uputio je predsjednik Industrijsko-trgovinske komore komore Engelbert Günster, koji je istaknuo sjajnu suradnju između Njemačke i Hrvatske i naveo da je robna razmjena između dvije zemlje danas vrijedna oko četiri milijarde eura!
Domaćini su odmah za početak priredili nekoliko vrlo zanimljivih prezentacija kroz koje su goste detaljno upoznali sa svojim teritorijem posebice s aspekta vinogradarstva i vina te turizma (na bazi vina) što se u tome području unatrag nekoliko godina poprilično razvio i još se sve jače razvija upravo na enogastronomiji kao podlozi. Vrlo korisno predavanje – pogotovu stoga što kod nas u Hrvatskoj među vinskim kućama udruživanja na poslovnom nivou praktički nema – bilo je i o Savezu njemačkih proizvođača vrhunskih vina VDP (Verband Deutscher Prädikatsweingüter).
Za dvodnevni program gostima iz Zeline ponuđeni su pažnje vrijedni sadržaji na više punktova. Nastupom, kroz koji je Njemcima predstavio Sveti Ivan Zelinu i iznio ambiciozne planove u turizmu s obzirom da grad namjerava graditi impozantan kompleks Aqua Park s bazenima, autokampom, hotelom, restoranom, sportskim igralištima, prostorom za ljetne festivale, šetnicom…, uzvratio je zelinski gradonačelnik Košćec.
Iz zgrade Komore pošlo se na brežuljak gdje se nalazi Citadela odnosno stari grad s mini-vinogradom nazvanim Prominentenweinberg odnosno Celebrity Vineyard, jer tu su razne znane osobe iz političkog i društvenog života Njemačke i inozemstva imale privilegiju posaditi svoj trs. Zelinčanima je ponuđeno da zasade i svoju kraljevinu. Taj Vinograd slavnih inače ima šest trsnih redova sa sortama-tamošnjim uzdanicama, tri su reda s rizlingom rajnskime, a tri s pinotom crnim, i o tome kolika je pažnja ukazana Zelini u Mainzu govori to što je kraljevina sada kao prva od nekih drugih sorata ta što je, nakon nekoliko poteza lopatom od strane gradonačelnika Zeline Hrvoja Košćeca, u Vinogradu slavnih ušla u društvo sa svjetski glasovitim rizlingom i pinotom crnime! Hrvoju Košćecu poslije usadnje kraljevine na licu je mjesta dodijeljena povelja kao znak da je primljen u Vinski senat grada Mainza.

Nakon što je lopatom pomogao sadnju trsa kraljevine u Vinogradu promenentnih osoba uz Citadelu Mainza, gradonačelnik Zeline Hrvoje Košćec primljen je službeno u Vinski Senat grada Mainza. Novi vinski senator (Mainza) Hrvoje Košćec – drži povelju – s Christopherom Sitteom, zaduženime za gospodarski razvoj onoga kraja, te s nekoliko njemačkih i zelinskih vinara. Dolje: Citadela u Mainzu gdje je Vinograd slavnih i gdje je održana i degustacija nekoliko vina dvaju proizvođača iz Mainza – Weinguta Grada Mainza i Weinguta Neuss
Poseban doživljaj bio je posjet Poljoprivrednoj komori RheinHessena u mjestu Alzey, gdje je direktor ustanove dr. Ludwig Tauscher u prostoriji za organoleptičko vrednovanje vina demonstrirao kako tamo funkcionra nadležna služba za analizu koja provjerava uzorke prije nego li daje zeleno svjetlo za dobivanje dozvole za stavljanje proizvoda u promet. Vinar donosi na kušanje po tri butelje od svake etikete, jedna se boca otvara za degustaciju i ako nema problema s čepom ostale dvije zapečate se i čuvaju u Komori dok je vino u prodaji, a najduže dvije godine. Vino se svakako analizira i degustira unutar tri dana nakon što je doneseno. Degustatori-ocjenjivači su enolozi, vinski trgovci, ugostitelji pa i potrošači, s time da su svi prošli odgovarajuće testove koji im daju kvalifikaciju da taj posao mogu kvalitetno obavljati.
Svatko od nas dobio je u Komori u Alzeyu ocjenjivački listić za provjeru kakvoće vina. Uz uobičajene navode rednog broja, sorte, godišta berbe, boje vina, kod svakog uzorka piše kandidira li se za kategoriju kvalitetnog vina ili pak za stepenicu višu kategoriju selekcije, zatim je li boravilo u drvu a posebice u barriqueu, je li u grupi mirnoga ili pjenušavog odnosno muzirajućeg. Kod uzoraka se ocjenjuju, dakako, boja, bistroća, perlanje, miris, okus, sklad te ukupan dojam. Dr Tauscher, koji nam se obraćao kao kušačima, počeo je degustaciju s dvama crvenim vinima od kojih je jedno bilo jače u znaku animalnoga, do razine bretta. Bilo je u našoj grupi frktanja nosom, no onda su stigla i dosta bolja, pa na kraju i jako dobra vina.
Ludwig Tauscher toliko je autoritativno pričao o svakome vinu da su Zelinčani postali radoznali što bi rekao na kapljicu iz Zeline, pa su donijeli na degustaciju i nekoliko svojih vina. I bogme, bilo je burno: dr. Tauscher pričao je bez dlake na jeziku, neka je vina pohvalio a na neka je imao i posve suprotne primjedbe, međutim uzorke je toliko dobro secirao da autori onih kojima je našao određene nedostatke jednostavno nisu imali kuda nego da priznaju – da je u pravu! Kao glavnu poruku s ukupnog Tauscherova nastupa vidim njegovu preporuku da se proizvodnji vina pristupa što je moguće ambicioznije i da se čim jače nastoji kreirati kompliciranije, dakle samim time odmah i zanimljivije vino (puna zrelost grožđa, kod bijelih sorata barem kraće maceracije, u dozrijevanju držanje vina barem neko vrijeme na finom talogu…) koje će imati ne samo snage duže izdržati u dobroj kondiciji, nego i sposobnost da se kroz to vrijeme i razvija i napreduje.
RHEIN HESSEN
Vinorodnu pokrajinu RheinHessen predstavio je Friedrich Ellerbrock iz tamošnjeg udruženja vinogradara.
U RheinHessenu je, čuli smo, oko 600.000 žitelja. Kroz RheinHessen, u kojemu je oko devet posto šume, rijeka Rajna prolazi u dužini od stotinjak kilometara. Tlo je vrlo plodno, pogodno za poljoprivredu. Padalina je malo. Vrlo su razvijeni vinogradarstvo i voćarstvo. Četiri su glavna središta vezana uz vino: Mainz na sjeveroistoku, Bingen na sjeverozapadu, Alzey dosta južnije i Worms kao najjužniji. Uz vinovu lozu i voće ima i drugih kultura, i slijedom toga u pokrajini su brojni mlinovi, pogoni za proizvodnju slada te šećerane. Površina pod trsjem je 26.500 hektara, 133 je vinogradarskih općina, 414 je po posebnoj kakvoći roda izdvojenih vinogradskih parcela, najraširenije bijele sorte su rizling rajnski, rizvanac (Müller Thurgau), silvanac zeleni, pinot sivi (Grauer Burgunder), pinot bijeli (Weisser Burgunder), kerner a od crnih najviše su zastupljeni dornfelder, pinot crni (Spätburgunder), portugizac… Prinos se u prosjeku u ukupnosti (dakle od svih kultivara što se tu uzgajaju) kreće oko 98 hl vina po hektaru (u 2016 iznosio je 98,8 hl). Ukupna godišnja proizvodnja vina, unutar koje jednosortna vina obuhvaćaju 83 posto cijele, bude oko 2,5 milijuna hektolitara, oko 90 posto produkcije spada u kategorije s oznakama kvalitetno odnosno predikatno vino. Nekih 57 posto proizvodnje čine suha i polusuha vina.
Danas je u RheinHessenu, gdje je 1989. bilo oko 7000 proizvođača vina, registrirano njih oko 2800, dakle više nego upola manje. Dominiraju obiteljska vinogradarsko-vinarska gospodarstva. Poljoprivrednika-članova Udruženja vinogradara (dakle što onih koji su samo vinogradari, što onih koji su i vinogradari i vinari) je oko 4500.
Različiti su tipovi proizvodnih pogona: neki individualni poljoprivrednici bave se vinogradarstvom i, paralelno, uzgojem drugih kultura, neki pak samo proizvodnjom grožđa koje predaju otkupnim stanicama, neki pak individualci uz to što su vingradari bave se i proizvodnjom vina. Neki proizvođači vina svoj finalni produkt direktno plasiraju, neki vino prodaju samo na bačvu a neki i kroz bocu odnosno, neki su pak udruženi u zadruge…
O tome kako raditi u vinogradu i podrumu i kako se organizirati u marketingu i plasmanu vina može se naučiti u više obrazovnih ustanova i podruma koji su uz njih. Friedrich Ellerbrock iznosi kako u pokrajini RheinHessen ozbiljno nastoje da se u vinogradarstvo i vinarstvo, koje se tamo smatra strateškom gospodarskom djelatnosti s obzirom da vino npr. u sprezi s turizmom može bitno pridonijeti daljnjem ekonomskom razvoju te boljitku kraja, uključi što više obrazovanih osoba. Iz tog razloga i u Oppenheimu postoji snažan Centar za izbrazbu kadrova za vinogradarstvo i vinarstvo, te uza nj i državni vinogradarsko-vinski posjed Weinbaudomäne Oppenheim, koji je inače član udruge najboljih njemačkih vinskih proizvođača znane kao VDP. To što je uz obrazovni centar i visokokvalitetni podrum vrlo je važno jer omogućuje da se polaznici školovanja izravno susretnu i s praksom.
Bio nam je organiziran i posjet tom kompleksu. Imanjem nas je proveo direktor je Otto Schätzel, koji je iznio nekoliko vrlo važnih stvari. Istaknuo je kako je proizvodnji vina bitno pristupiti s visokim ambicijama, da bi se dobilo što bolje vino – za prodaju svakako kroz butelju, naime plasman Bakhova nektara preko butelje znatno je unosniji nego plasman na bačvu. Kad se vino nudi na bačvu tada je cijena, barem u RheinHessenu, obično tek od 0,70 eura do jedan euro za litru… Schätzel inače u proizvodnji svakako preporučuje maksimalno mogući priklon prirodi prijateljskom djelovanju jer vina su tada zdravija a za kapljicom s eko-predznakom i konstantno se povećava potražnja. Schätzel tvrdi da u Oppenheimu ne gnoje sintetskim gnojivom i da izbjegavaju dušik te da po trsu idu na prinos od najviše do 1,5 kilograma grožđa. Navodi i da su iz postupka bistrenja izbacili bentonit, jer da on vinu daje stress.

Državni vinski podrum Domäne Oppenheim i Centar za izobrazbu kadrova za vinogradarstvo/vinarstvo u Oppenheimu, te direktor posjeda Otto Schätzel
VEREIN DEUTSCHER PRÄDIKATSWEINGÜTER
U promidžbi, proizvođači vina RheinHessena rado ističu kako oni ne proizvode vino po nekakvim modama, navode da žele kroz vino pokazati svojstva svojega teritorija i vlastitu osobnost. Najambiciozniji proizvođači, koji su kakvoćom i originalnosti vina osjetno odskočili, učlanjeni su u prestižno udruženje, spomenuti VDP, odnosno Verein Deutscher Prädikatsweingüter, savez koji – s podružnicama po njemačkim vinorodnim regijama – postoji na nacionalnoj razini, a sjedište kojega je upravo u Mainzu. O njemu nam je govorila Sonja Reinbold.
VDP je, s više od 100 godina postojanja, u svijetu najstarija nacionalna asocijacija premium proizvođača vina, kaže Sonja. Sastoji se od 199 njemačkih vinskih posjeda koji su odlučili maksimalno posvetiti se vinogradarstvu i produkciji vina što će vjerno odražavati terroir. VDP je privatna organizacija i članovi su dužni pridržavati se strogih pravila u proizvodnji i komercijalizaciji Bakhova nektara. Identifikacijski element za VDP je stilizirani orao koji u pandžama drži grozd, taj znak nalazi se na ukrasnoj kapici na boci svakoga člana saveza i jamstvo je da se u boci nalazi brižljivo manufakturno stvarana kapljica najviše kakvoće od grožđa iz nekih od ponajboljih vinogradarskih položaja u Njemačkoj.
Kako se postaje članom VDP-a? Na poziv. A pozivaju se oni podrumi vina kojih VDP prati duže vremena i za koje se uvjerio da su konstantno na visokoj razini, njihova su vina i u Njemačkoj i u svijetu prepoznana upravo po visokoj kvaliteti i izraženom karakteru. Ostali uvjeti: član VDP-a mora biti vlasnik ne samo podruma nego i vinograda, svi dijelovi proizvodnje moraju se odvijati unutar posjeda a obavljati ih treba visokokvalificirano (školovano) osoblje. Izgled imanja i nastup prema tržištu svakoga člana moraju u svim elementima – vanjština, elegancija, paleta ponude, tipovi vina, srdačnost u prijemu gosta… – biti u korelaciji s imageom VDP-a. Od članova se traži da imaju vinograde na jako dobrim i odličnim pozicijama. Vlasnici se imaju držati sorata koje su tradicijske za njihov kraj, ne smiju prekoračiti u VDP-u dogovorene maksimalne prinose, i moraju prihvatiti to da svakih pet godina dolaze na red da ih stručnjaci VDP-a detaljno pročešljaju, kako bi se i na taj način organizacija uvjerila da se svi njeni članovi čvrsto drže pravilnika.
Članovi VDP-a obrađuju ukupno 5028 hektara pod trsjem, a to je pet posto od ukupne aktualne površine vinograda u Njemačkoj (201.355 ha). Berba svih članova VDP-a, koji u prosjeku u prinosima ne prekoračuju 54 hl/ha, iznosi tek tri posto od ukupne godišnje berbe u Njemačkoj. Ali zato članovi VDP-a u novčanome prometu vezanom uz njemačko vino sudjeluju s više od 7,5 posto!
Prosječna veličina vinskog posjeda člana VDP-a je oko 25 hektara a proizvodnja se kreće oko 150.000 boca, godišnji promet bude nekih 1.480.000 eura.
Oko 22,9 posto njemačkih vinograda (23.440 ha) zasađeno je rizlingom. Unutar VDP-a 55 posto članova uzgaja rizling. To je ukupno oko 2654 ha. U kontekstu ukupne proizvodnje rizlinga u Njemačkoj to je 12 posto, a pet je posto u odnosu na ukupnu produkciju rizlinga u svijetu.

Degustacija za goste iz Zeline, iz tamnih čaša da se ne vidi boja vina, cilj je bio usredotočiti kušače na arome
Sve je počelo daleke 1910. godine kad su udruga vinogradarskih posjednika Rheingaua (osnovana 1897), udruga vinogradarskih posjednika Mosele, Saara i Ruwera (1908), udruga ponuđača prirodnih vina iz RheinPfalza (1908) i udruga ponuđača prirodnih vina iz RheinHessena (1910) utemeljili savez Verband Deutscher Naturwein Versteigerer. Njihov je cilj bio snažno se pozicionirati, posebice s rizlingom, na svjetskoj vinskoj pozornici, svakako uz bok već visoko afirmiranim Bordožanima pa i Burgundijcima. Ali njemački vinski zakon iz 1971. nije išao na ruku ambicioznijim i rafiniranijim razmišljanjima o kakvoći. Službena klasifikacija iz 1971. najednom više nije poznavala nijanse u vrijednosti položaja, stav je bio da se visokokvalitetno vino može proizvesti praktički s bilo koje pozicije, glavno mjerilo kakvoće vina bio je tada samo stupanj sladora u grožđu. Posljedice takvog razmišljanja dovele su do toga da su se počeli stvarati križanci koji su relativno lako dosizali visoki slador. Novolegalizirane kvalitativne kategorije nisu jasno pružale kupcu mogućnost da s etikete doista i precizno sazna o kvaliteti vina. Izgubila se korelacija između oznake/naziva vinograda i kakvoće. Klasifikacija bazirana na porijeklu provodi se u nizu zemalja odavna, spomenutim zakonom iz 1971. ne više i u Njemačkoj, pa se nerijetko danas kaže kako uz klasičan, latinski sustav, postoji i ovaj njemački.

Eva Vollmer iz predgrađa Mainza, nekad Vinska kraljica RheinHessena, a nakon što je završila enologiju i stekla doktorat na glasovitoj Visokoj školi u Geisenheimu sada vrlo uspješno vodi vinariju koju je preuzela od svojih roditelja. Godišnje napuni oko 58.000 boca. Glavne sorte su rizling rajnski, scheurebe, te pinot bijeli i crni. Priklonjena je ekološkoj produkciji. Vina su joj vrlo cijenjena. Iskorištava to što se, veli, u zadnjih nekoliko godina u Mainzu jako razvio vinski turizam, pa na svom posjedu često organizira razne vinske programe, među najpopularnijima su degustacije vina u mraku (da se ne vidi boja; reakcije kušača znaju biti, kaže Eva, vrlo zanimljive!), te vinski piknici. Eva ima smisla i za poeziju pa različite svoje stihove tiska na majice koje dakako prodaje gostima
Oznake za kakvoću prestale su biti vezane u iskrenost i tipičnost. Nove metode proizvodnje s, npr., sterilnim filtracijama, dovele su do povećane proizvodnje polusuhih i poluslatkih vina. Kako je mjerilo kakvoće bila visina nakupljenoga sladora u grožđu u berbi odnosno sadržaj sladora u moštu, iz straha da vina ne budu i jače alkoholna posegnulo se za zaustavljanjem alkoholnoga vrenja što je rezultiralo ostatkom neprovrelog sladora u vinu. A upravo ta slatkoća išla je i na ruku boljoj prodaji, naime vidjelo se da slatkasta vina lako osvajaju mase potrošača slabije obrazovanih baš na temu vina. Vrhunska SUHA vina u Njemačkoj su postala rijetkost. Tradicijski izraz Kabinett, koji upućuje na to da vino nije doslađivano, počeo se koristiti za niz vina različitog okusnog profila.
I onda, kao odgovor na sve to, skupina ambicioznih VDP proizvođača vina u Njemačkoj odlučuje u pravcu iskrenosti, kompleksnosti i time i ostvarenja veće kvalitete izmijeniti stvari nabolje i uvesti svoje interne regule kojima se vraća latinskom sustavu označavanja. Prepisujući primjere apelacija u Burgundiji, uvodi za vina svojih članova sljedeće kategorije kakvoće: VDP Grosse Lage (=ekvivalent burgundijskog Grand Crua), VDP Erste Lage (=Premier cru), VDP Ortswein (= appellation village ili mjesta/općinska apelacija) te VDP GutsWeine (bazna generična, usporedivo s npr. Bourgogne aoc). O tome koji će vinogradi dobiti dozvolu saveza da se koriste titulama VDP Grosse Lage odnosno VDP Erste Lage a i VDP Ortsweine odlučuju vinogradarski stručnjaci regijskih vinskih asocijacija VDP-a. Piramidu kakvoće čine najdonji dio VDP Gutswein (maksimalno dopušteni prinos je do 75hl/ha), zatim stepenica više VDP OrtsWein (bolji vinogradi unutar vinogradarskoga sela, sorte obvezno tradicijske i tipične za područje, prinosi nikako viši od 70 hl/ha, na etiketi mora pisati naziv sela, suha vina prati izraz Qualitätswein trocken, a prirodna slatka i ona s plemenitom plijesni prate uobičajeni pojmovi za predikate, konkretno tu spadaju Kabinett, Spätlese/=kasna berba, Auslese/=izborna berba, BA/=izbor bobica, TBA/=izborna berba prosušenih bobica, Eisswein/=ledeno vino). Još iznad na piramidi su VDP Erste Lage (izdvojeni najbolji vinogradi kraja, samo tradicijske sorte, maksimalni prinos do 60 hl/ha, na etiketi treba stajati naziv sela/općine i naziv izdvojenog Erste Lage vinograda, oznake su također Qualitätswein trocken za suho vino a PrädikatWein za prirodno slatko desertno) i, na špici, VDP Grosse Lage ili Grosses Gewächs odnosno skraćeno GG (samo po jedna parcela od najboljih parcela na razini cijele regije, samo tradicijske tipične sorte, maksimalni prinos do 50 hl/ha, na etiketi uz VDP Grosses Gewachs odnosno VDP GG stoji samo naziv tog ekstra-vinograda). Ova klasifikacija, koja se odnosi samo na vina članova VDP-a, u uporabi je od 2012. godine…
VDP je silno važan u promidžbi vina kako svojih članova tako zapravo i vina Njemačke. Jedna od najznačajnijih manifestacija na vinskoj pozornici ne samo Njemačke nego i svijeta je Wein Börse, već tradicijska vinska burza u Mainzu s naglaskom na vinu iz najnovije berbe (sad je to bila 2016.), održava se u Mainzu u Rheingoldhallee, i to obično krajem travnja. Ponudu, koja počiva na rajnskom rizlingu i na u Njemačkoj dosta raširenim burgundijskim sortama kao što su chardonnay, pinot bijeli, pinot sivi, pinot crni (Spätburgunder), predstavlja uvijek nekih barem 180 proizvođača, dakle gotovo svi članovi, i to je sjajna prilika da se stekne detaljna slika o adutima plemenite kapljice u Njemačkoj.
Posjet Pfalačkome porajnju svakako je za nas bio velika stvar, i za nadati se da će se neka iskustva stečena za vrijeme putovanja u Mainz i okolicu naći u primjeni i na ovim našim prostorima koji teže jaču i međunarodnu afirmaciju u segmentima i vina i turizma. ♣ SuČ – 06/2017
_____________________
HRVATSKA KUĆA – U Mainzu smo posjetili i Hrvatsku kuću, koja tamo već dugo postoji. U njoj je organizirana svečana večera na kojoj su, uz zelinskog gradonačelnika Hrvoja Košćeca, direktora Hrvatske gospodarske komore-komore Zagreb Zlatana Fröhlicha, zatim Viktora Piela iz Njemačko-hrvatskog društva, direktoricu Turističke zajednice Svetog Ivana Zelina Marinku Zubčić i zelinsku enologinju i proizvođačicu vina Ivanu Puhelek, kao gosti bili Claus Schick, po naški rečeno župan područja Mainz-Bingen, zatim Franz Josef Seiss iz Ministarstva gospodarstva, prometa i poljoprivrede vinogradarstva RheinHessena, pa Ule Lachmayer i Herbert Egner iz Industrijske trgovačke komore RheinHessena, Simone Böhm iz Visoke škole za vinogradarstvo i vinarstvo iz Geisenheima, Christian Schmitz iz vinske kuće Neuss i Hans Fleischer iz Vinskog podruma grada Mainza…■
________________________
MAINZ KAO DOŽIVLJAJ – Bilo je vremena i za obilazak grada Mainza. Ima on što pokazati! Velebnu katedralu, arhitektonski krasne zgrade, Muzej Johana Gutenberga, Teatar, Rajnu…

Mainz: velebna katedrala, dolje glavni trg – krasne zgrade, i Muzej Johanna Gutenberga, pa Teatar i Gradska vijećnica
Eto me u Mainzu i u društvu s Johannesom Gensfleischom zur Laden zum Gutenbergom (Mainz, 1398-1468). Za Marca Zuckerberga valjda danas svi već znaju, a za Gutenberga danas i nisam baš siguran u to, pa evo dvije riječi o njemu: on je bio kovač, zlatar, tiskar i izdavač, zaslužan za početak štampanja u Europi. Prvi je – dogodilo se to 1439. – uveo tiskarski stroj, i to se smatra najvažnijim otkrićem drugog milenija. Usavršio ga je i učinio dovoljno praktičnime da se zahvaljujući tome moglo na ekonomičan način tiskati razne priloge i u većem broju primjeraka, te knjige. Moji novinarski početi sežu u vrijeme prije Zuckerberga, dok je još u svijetu novinarstva i izdavaštva debelo vladao Gutenberg… ■
SLAPNICA – ŽUMBERAČKI RAJ
NA BRANIKU PRIRODE
Uz svjetski Dan zaštite okoliša 5. lipnja i Dan zaštite planinske prirode 8. lipnja
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Facebook ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
EKOLOGIJA, GASTRONOMIJA, REKREACIJA, DRUŽENJE, PRIRODI PRIJATELJSKI TURIZAM
Kako zamišljamo raj? Kao čist i uredan, uščuvan zeleni ambijent sa žuborom potoka, kao mjesto gdje nema stresa, gdje nije ni prevruće ni prehladno, gdje se uživa već i pogledom, gdje se sportski rekreira npr. šetnjom, gdje se dobro jede i pije, gdje se veseli, gdje se druži s dobrim vibracijama.
Pa, to je – potok Slapnica u svom gornjem toku, u parku prirode Žumberak-Samoborsko gorje! U povodu svjetskog Dana zaštite okoliša i Dana zaštite planinske prirode već godinama se uz obale Slapnice na livadi okruženoj gustom šumom i pored tradicijske drvene selske kuće upravo uz taj 5. i 8. lipnja održavaju cjelodnevni susreti ljudi dobre volje najrazličitije dobi i najrazličitijih zanimanja na kojima se zbori o ekologiji i potrebi njegovanja prirodnog ambijenta, ali ne samo i da se priča nego se i pokazuju konkretni rezultati akcija na čišćenju žumberačkoga kraja od otpada, zatim na kojima se održavaju kulinarske radionice na otvorenome, na kojima se na svježem zraku i s primjerenim odnosom prema ambijentu gušta u finoj domaćoj hrani i odličnom vinu, na kojima se odvijaju i likovne radionice za odrasle ali i za klince… Organizator je ekološka udruga Slapnica, na čelu koje je prof. Ivan Dropuljić, dokazano izvrstan organizator inače znan i kao osnivač i direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com. Toliko je utjecajan da ne samo što na Slapnici okupi goste iz cijele Hrvatske, pa i iz susjednih zemalja a ove godine stigao je čak i jedan iz – daleke Champagne, a i jedan iz SAD!, nego je vezama tamo negdje visoko gore na plavome nebu uspio u potpunosti oboriti meteorološke prognoze koje su za tu ovogodišnju lipanjsku, pokazalo se – sunčanu subotu ozbiljno upozoravale na vrlo nestabilno, s pljuskovima…

S eko-rasprave na Slapnici, o Slapnici a i šire: predsjednik eko-udruge Slapnica prof. Ivan Dropuljić (drugi slijeva na slici gore), Antonela Marić iz TZ Zagrebačke županije (prva zdesna na gornjoj slici) zatim tajnik udruge Vlado Horina (drugi zdesna na slici gore), inače vijećnik u Zagrebačkoj županiji i tajnik udruge te moderator na skupu, pa, na donjoj slici, Jadranka Rilović, glavna urednica Drugog programa Hrvatskog radija, Opatijka Karin Mimica, čelnica znanih Gastronauta i izdavačica vodiča 100 najboljih hrvatskih restorana, Mladen Horić, izdavač revije Svijet u čaši, Romeo Ibrišević iz udruge za zaštitu okoliša Zelene stope (Marko Čolić)
O cikloturizmu govorila je i Antonela Marić iz Turističke zajednice Zagrebačke županije. Istaknula je da biciklizam u poslijednjih nekoliko godina sve više dobiva na važnosti, a Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. i Strategija turističkog razvoja Zagrebačke županije do 2025. predviđaju intenzivni razvoj cikloturizma i drže ga jednim od turističkih proizvoda s najvećom perspektivom. Cikloturizam kao važno obogaćenje turističke ponude, unaprjeđenja turističkog proizvoda i povećanja atraktivnosti destinacije može dati značajan zamah razvoju cjelogodišnjeg turizma, i, što je na kraju bitno – gospodarskom i drugom razvoju ruralnih krajeva… Nedavno je Turistička zajednica Zagrebačke županije predstavila tri nove cikloturističke rute: Savsku, Zagrebačku (mogu li i Turistička zajednica grada Zagreba i Turistička zajednica Zagrebačke županije u svrhu izbjegavanja mogućih i težih ozljeda pješaka ali i radi boljeg prometnog imagea Zagreba kao domaćina baš i prema turistima, ikako utjecati na to da se pojedini biciklisti – a dojam je da je takvih sve više! – gradskim pločnicima i među pješacima ne voze luđački kao da su na trkalištu, a i na to da se u vožnji drže označenih svojih staza, kao i na to da s biciklističkih staza nestanu – sve češći – mopedisti, uz koje se prošverca i poneki motociklist?!) i Rutu slapova. A upravo se Ruta slapova, prava adrenalinska, prostire na području Žumberka. Pruža avanturistički izlet u, za mnoge, još neotkriveni dio Žumberka. Počinje u mjestu Bregana, laganim usponom prema Grdanjcima i Koretićima, nakon čega uspon a kasnije i spust postaju sve zahtjevniji. Trasa ide do doline Slapnice te slapa Brisalo i Vranjačkog slapa, da bi završila u Krašiću, središtu Doline kardinala.

Očistimo Hrvatsku! Romeo Ibrišević, vrlo agilni aktivist udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Zelene stope, sa svojim je kolegama u posljednjih 13 godina iz nacionalnih parkova i parkova prirode u Hrvatskoj uklonio nekih 15.000 olupina motornih vozila! Na susrete na Slapnici uvijek doveze neku svježe uklonjenu okupinu i na njoj – prigotavlja vrlo ukusnu kotlovinu, koju su šaljivdžije nazvali kotlovina olupina. Udruga Zelene stope u izvlačenju otpada dosta surađuje s poštarima Samobora, Svete Nedjelje i Jastrebarskoga, i upravo dan prije skupa kod Dropuljića na Slapnici izvučene su kod jednog sela olupine triju fićeka, i na jednoj je od njih pripremana kotlovina

Zagrepčanin Zvonko Bilić pobrinuo se za odličnu juhu/varivo od goveđih repova, a bilo je i žumberačkih janjaca i odojaka s ražnja

Iz Osijeka je s ekipom stigao Damir Zrno, da bi bilo i fiša. U prigotavljanju mu potporu daje Zagrepčanka Zrinka Mlakar. Donja slika: riječ je ne o nesavjesno ostavljenom otpadu, nego o tek privremeno u Slapnici na hlađenju ostavljenim buteljama što se doimlju kao nasukane ribe…

Vina je uz Slapnicu bilo odasvud, iz raznih krajeva Hrvatske, ali i iz inozemstva – iz Španjolske i Francuske! Od vinara i osobno nazočni Velimir Korak i Zvonko Tomac s Plešivice, a sa svojim škrletom i vinar i ugostitelj Kezele koji u Šumečanima kod Ivanićkog Graberja ima lijepi seoski turizam

Novinar i urednik rubrike Potrošač u 24sata Ivo Kozarčanin ove se godine kao kuhar okušao s domaćim grahom, domaćim suhim mesom i kobasama
Inače, u povodu svjetskog Dana zaštite okoliša 5. lipnja 2017. Hrvatska pošta d.d. i ekološka udruga Zelene stope, pod mottm Dopisnica više – olupina manje izdali su prigodnu dopisnicu Očistimo Hrvatsku, tiskanu u nakladi od 10.000 primjeraka.
Osmislio ju je zagrebački dizajner Orsat Franković, a na njoj su fotografije iz akcije Očistimo Hrvatsku od auto olupina powered by Renault. Fotografije je snimio Romeo Ibrišević, osnivač udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Zelene stope koja već 13 godina u suradnji s markom Renault provodi spomenutu akciju. Ta prigodna dopisnica, koja se može kupiti po cijeni od 2,80 kuna, ponajprije je namijenjena poštarima: zamišljeno je da putem nje oni udruzi Zelene stope dojavljuju točnu lokaciju automobilske olupine odbačene u prirodi, a onda će Udruga organizirati izvlačenje olupine i reciklažu.

Gost iz Champagne, enolog Pierre-Yves Bournerias iz Enološkog instituta Champagne, u razgovoru s novinarkom Anom Rogač
Za udrugu Zelene stope i njezinu akciju Očistimo Hrvatsku od auto olupina poštari već dobro znaju. Naime, poštari Samobora, Jastrebarskoga i Svete Nedjelje zahvaljujući Hrvatskom sindikatu pošte pridružili su joj se još prije šest godina i kontinuirano u njoj sudjeluju, i to, hvali ih Ibrišević, na dobrovoljnoj osnovi: obilaze šume i parkove prirode, bilježe GPS-om lokacije olupina te potom aktivno sudjeluju u njihovu izvlačenju. Sada se ovom dopisnicom pozivaju poštari iz ostatka zemlje da se pridruže akciji i povećaju broj otkrivenih i izvučenih olupina.
Inače, fotograf Romeo Ibrišević tijekom akcije Očistimo Hrvatsku prošao je u posljednjih 13 godina više od 200.000 kilometara i pobrinuo se sa svojom ekipom da se više od 15.000 automobilskih olupina makne iz nacionalnih parkova i parkova prirode. Uvijek i iznova cilj je akcije, a time i ove prigodne dopisnice, osvijestiti građane o važnosti očuvanja prirode i okoliša kao temeljnih vrijednosti života pojedinca i društva te ukazati na krive postupke čovjeka prema prirodi, sve da se spriječe neke buduće greške u koracima… ♣ SuČ – 06/2017
Zelina 2017/ SONENŠAJN, BODREN, ILOČKI PODRUMI, RAJAKOVIĆ, ŠAFRAN…
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
…49. SMOTRA VINA KONTNENTALNE HRVATSKE u SVETOM IVANU ZELINA: OVOGODIŠNJI ŠAMPION, i VELIKE ZLATNE MEDALJE • O ŠAMPANJCIMA i HRVATSKIM AUTOHTONIM SORTAMA
Početak lipnja u Svetom Ivanu Zelina u znaku je Izložbe vina kontinentalne Hrvatske. Ove godine bila je 49. izložba, dakle 2018. će manifestacija proslaviti polastoljetni jubilej!
Izložbi prethodi ocjenjivanje vina. Ove godine za ocjenu je prijavljen 271 uzorak. Dodijeljeno je osam velikih zlatnih diploma, 73 zlatne, 126 srebrnih i 53 brončane. U Zelini se daju i priznanja, za vina koja nisu dosegnula bodove za diplomu/medalju, takvih priznanja podijeljeno je 11. Danas kad je, s obzirom na razvijenost tehnologije i opreme, uz higijenu i pedantnost maltene nemoguće proizvesti loše vino ipak takvih uzoraka za odbacivanje i dalje ima, na zelinskom vrednovanju vina odbačeno je čak 20 uzoraka, što je nešto manje od 10 posto od ukupno prijavljenih, znači popriličan postotak.

Šampion Sonenšajnov Traminac, zatim Rajakovićeva Lucija – prvak u grupi pjenušaca i dobitnik nagrade za vizualni identitet, te chardonnay od Posavca iz Klanjca, najbolje ocijenjeno bijelo suho mirno vino
Šampion ovogodišnje Zeline je Traminac 2015 izborna berba prosušenih bobica Zlatka Sonenšajna iz Koprivnice. To je, s 93 od mogućih 100 bodova, najbolje ocijenjeno vino ovoga vrednovanja. Ovaj je traminac dobio i dodatnu nagradu kao najbolje ocijenjeno predikatno vino.
Nagrada za najbolje ocijenjeno bijelo vino s ostatkom neprovrela šećera, izuzev predikatnih vina pripala je Tramincu 2013 Stjepana Šafrana (91 bod). To je vino nagrađeno i kao najbolje ocijenjeno bijelo mirno vino s ostatkom neprovrela šećera Sjeverozapadne Hrvatske.
Nagradu za najbolje ocjenjeno bijelo suho mirno vino osvojio je Chardonnay 2016 Nenada Posavca (89). To je pak vino primilo i zasebnu nagradu za najbolje ocjenjeno suho bijelo mirno vino Sjeverozapadne Hrvatske
Nagrada Ljerka Habuzin za najbolje ocijenjeno vino od autohtone sorte kraljevina je Kraljevina 2016 zelinske obitelji Puhelek Purek.

Najbolja kraljevina i odličan sauvignon: obitelj Puhelek Purek – tata Stjepan, kraljica majka i kćerka Ivana, svojedobno Vinska kraljica Zagrebačke županije, sad enologinja i doktorica znanosti. Dolje: obitelj Jarec Kure (na slici Mirjana Jarec i suprug joj Kristijan Kure) pretplaćena je za zlatne medalje za bijeli pinot i chardonnay
Najboljim crnim vinom proglašen je Cabernet sauvignon 2013 obitelji Kolar (88), a najbolje ocjenjeno crno vino Sjeverozapadne Hrvatske je Cabernet sauvignon 2015 od Ivice Rozijana (87/100).
Šampion među pjenušcima je Lucija 2014 od Josipa Rajakovića.
Na vrhu rang-liste najbolje ocijenjenih vina su, uz upravo spomenute vinare, i Boris Drenški Bodren sa dva uzorka, Iločki podrumi s nekoliko (91 bod, po zelinskome pravilniku dakle sve su to velike zlatne medalje), dok je Stjepan Djurinski, koji je na posljednjih nekoliko ocjenjivanja u Hrvatskoj osvajao i šampionske titule, ovdje dogurao najviše do 89/100 bodova. Vrlo se lijepo (talođer 89/100) sa svojima suhima chardonnayem iz 2016. i 2015. te rajnskim rizlingom iz 2015. plasirao Nenad Posavec iz Klanjca! Poznajem ga već neko vrijeme, uvijek dobar, te stabilan!
IZBOR VIZUALNOG TRŽIŠNOG IDENTITETA VINA
Poklopilo se radosno za proizvođača: na temelju odluke stručnog žirija za izbor najboljeg vizualnog tržišnog identiteta vina prijavljenih za ocjenu u sklopu 49. Izložbe vina kontinentalne Hrvatske u Zelini Josip Rajaković Že-Ma iz Krašića ne samo da je u kategoriji pjenušaca pobijedio sa svojom Lucijom nego je za Luciju osvojio i nagradu za ukupni vizualni dojam! Rajakoviću je, po tradiciji, kao trofej pripao kip Vinogradar autora Ivana Antolkovića, kipara-naivca iz Zeline. Taj se kip, izrađen od drveta, kao nagrada predaje već gotovo 30 godina.

Čestitka Josipu Rajakoviću i za osvojeno priznanje za najbolji vizualni identitet vina: pobjedničku bocu pjenušca Lucija u ruci drži Štefica Kramarić, viša stručna suradnica za poljoprivredu, turizam i ruralni razvoj u Gradu Sveti Ivan Zelina i tajnica ocjenjivanja izgleda proizvoda. U finalu s tri kandidata za šampiona našli su se i pjenušac Rosula od Željka i Anite Kos i visoki predikat od Bodrena
Za ovo vrednovanje treba napomenuti da je, nakon dužeg vremena suše, među kandidatima za odličje bilo je dosta novih dizajnerskih rješenja, što ohrabuje jer upućuje na to da su proizvođači-sudionici izložbe u Zelini počeli i ozbiljnije shvaćati taj vizulni segment vezan uz Bakhov nektar. S novim etiketama izašli su, tako, među ostalima, vinske kuće Kolar, pa Feravino, Željko Kos, i, upravo, i Rajaković.
U izboru se našlo oko 70 uzoraka. Metodom eliminacije u finalu se našla trojka Lucija (Rajaković), pa još jedan pjenušac – Rosula rosé brut od Željka Kosa i visokopredikatni Rajnski rizling 2011 TBA (izborna berba prosušenih bobica) od Borisa Drenškoga Bodrena. Osnovni kriteriji pri ocjenjivanju bili su vizualni dojam vezan uz izbor (prikladne) boce, dizajn etikete i izgled ukrasne kapice, te pedantnost stavljanja etikete i kaplice na bocu, kao i korektnost i kompletnost informacije o vinu napisane na etiketi, k tome, dakako, i uz preglednost i čitljivost navoda.
U žiriju pod predsjedanjem Željka Suhadolnika bili su novinari Ana Rogač, Tomislav Radić, Vitomir Andrić, Domagoj Jakopović Ribafish i Stjepan Šagovac, te direktor festivala Zagreb Vino.com Ivan Dropuljić.
RADIONICE: ŠAMPANJCI i AUTOHTONE NAŠE SORTE
Izložba u Zelini – klasična, s dosta vinara koji su svaki stajali pored svoje bačvice što je služila kao stol za butelje i čaše. Prvog dana vrvilo je.
Vrijedno je spomenuti dvije radionice u sklopu manifestacije: jednu je održao gost iz Francuske Pierre-Yves Bournerias, enolog-savjetnik pri Institutu za enologiju Champagne, inače eno-konzultant niza manjih šampanjera ali i proizvođača pjenušaca izvan Francuske, u više zemalja svijeta među njima i u Hrvatskoj (češće dolazi upravo u Zelinu, sad je s njime stigla Nicole Lecque koja radi u Savjetu za bratimljenje i kulturne razmjene tako da su za listopad i, potom, za prosinac u Épernayu planirane prezentacije Zelinčana u segmentu kulture i eno-gastronomije!), Sloveniji Srbiji. Tema je njegove radionice bila Različiti tipovi šampanjca. Bournerias je predstavio šest šampanjaca, jedan od samo chardonnaya, jedan od pinot meuniera, jedan od pinota crnoga, jednu mješavinu od tih kultivara, i na kraju rose nastao miješanjem 80 posto crnog pinota i 20 posto chardonnaya.
Od Bourneriasa se moglo nešto naučiti i o Champagnei općenito: smještena je oko 150 km istočno od Pariza i sad obuhvaća oko 34.300 hektara pod trsjem za pjenušavo vino. U Champagnei postoje 364 velike šampanjske kuće (negociants), 135 je zadruga i 4512 manjih obiteljskih proizvodnih pogona. Champagnea s vrlo malim postotkom sudjeluje u ukupnoj godišnjoj proizvodnji vina u Francuskoj, ali kad se govori o novčanoj strani, tu na nju otpada 30 posto od ukupnog francuskog prihoda od vina!

Pierre-Yves Bournerias i Nicole Lecque: nakon uspostave bliskih odnosa s Mainzom, sad očito slijedi ista stvar i Épernayem u Champagnei
U Champagnei su raširene tri sorte – pinot crni, s 38 posto, pinot meunier s 31 posto i chardonnay sa 29 posto. Chardonnay daje svježinu i voćnost, pinot crni strukturu, a meunier i svježinu i strukturu. Inače, berba se obavlja ručno, naime kod strojne berbe dobiju se, objasno je Bournerias, neželjena jača boja a gubi se na eleganciji gotovog proizvoda.
Prinos po hektaru zna biti i do 13 tona, a o tome koliko će se koje godine brati i od te berbe na tržište pustiti šampanjaca na temelju kakvoće godišta i na temelju aktualne svjetske potražnje za šampanjcem odlučuje tamošnja međuprofesionalna Udruga za vino Champagne. Uobičajeno je u Champagnei da se u kreiranju pjenušavih vina rabi i tzv. vino rezerve, odnosno vin de réserve. Riječ je o vinu koje nije šampanjizirano odmah u godini što slijedi berbu nego ga se ostavlja i naknadno rabi za kreiranje, blendiranjem, baznog vina za non-vintage šampanjce kod kojih se ne označava godina berbe. To je uvedeno zato što je neka godina bolja a neka lošija, i radi toga da se, umješnim spajanjem baznih vina iz više godišta – i onih boljih i onih što kvalitativno nisu na tome nivou – može kontinuirano izlaziti sa šampanjcem visokog standarda. Iz ekstra dobrog godišta rabi se za šampanjizaciju samo vino iz te berbe i godina berbe stavlja se na etiketu.
Drugu radionicu, uz kušanje vina od kraljevine, pušipela ili moslavca/šipona,/furminta kao i škrleta održao je kao voditelj prof. dr. Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Maletić je govorio o starim sortama za nova vina, tj. o domaćim, autohtonim kultivarima koje bismo kao naše adute na tržištu trebali bolje njegovati i valorizirati. Od prof. dr. Maletića također više zanimljivih stvari koje vrijedi zapamtiti: svijet zasad poznaje oko 10.000 različitih kultivara vinove loze. Na prostoru današnje Hrvatske, gdje se loza uzgaja i vino po nekim podacima proizvodi od šestog a po drugim podacima od četvrtog stoljeća prije Krista s time da su počeci bili na Hvaru (Pharos) i Korčuli (Korkyra), nekad je bilo oko 600 sorata vinove loze, a sad ih imamo oko 200, s time da je od toga broja 120 autohtonih hrvatskih. Najraširenije sorte u Hrvatskoj su graševina, slijedi, barem prema tabeli što ju je sada prikazao prof. dr. Maletić, plavac mali, koji je, čini se, za nijansu ipak pretekao malvaziju istarsku, dugo vremena službeno na drugom mjestu po rasprostranjenosti ovdje.
Potencijal imamo velik, ali na žalost nigdje nas nema, kazao je prof. dr. Maletić, i naveo koje su potencijalno vrlo interesantne naše sorte s doista velikim izgledima za uspjeh ako im se kako treba posvetimo. Uz spomenute graševinu, plavac mali i malvaziju istarsku vrijedilo bi se, navodi Maletić, jače pozabaviti, u kontinentalnome dijelu zemlje, oko stare hrvatske beline, dišeće ranine, sokola, pa ružice u Slavoniji, a u Istri pak i Primorju oko žlahtine, sušćana, debejana, kamenine, žumića volareva. U Dalmaciji oko dobričića, glavinuše, prča… Pa, dodao bih ja, i oko debita, s njime se dosta bavi Alen Bibić iz Skradina, koji se koncentrira na stare loze i na tip kompleksnoga interesantnoga mada organoleptikom svakome i neodgovarajućeg vina, ali – svijet je velik, afiniteti različiti… Prava je sramota što je zapostavljena, i u zapećku, viška vugava, koja je u nekoliko izdanja kod nekolicine viških proizvođača pokazala da je u stanju dati veliko vino…
Ali, za uspjeh svake akcije nisu dovoljne samo preporuke znanstvenika i odgovarajućih institucija te pikanje novinara koji zahtjevnije gledaju na našu vinsku scenu, nužna je prvenstveno kritična masa osviještenih ambicioznijih vinogradara i vinara na nekome prostoru i oko nekoga projekta da bi taj projekt uspio i da bi se, kao temelj, afirmiralo vinogorje, tj. dotični terroir…
Ne zaboravimo na još jedan adut koji nam je već trebalo debelo valorizirati ali se napravilo malo – mislim ovdje na tribidrag/crljenak/zinfandel/primitivo, te ne zaboravimo na još jedan adut koji bismo marketinški i te kako trebali vrednovati ali još nismo ni krenuli u to: stara zagorska belina je isto što i Heunisch Weiss odnosno gouais blanc, a riječ je o jednom od roditelja – zato mu kažu Casanova! – oko čak 80 raznih sorata što postoje u svijetu, među tim sortama je i svjetski famozni chardonnay! S obzirom da je povijesni put vinove loze svijetom krenuo od Podkavkazja prema Egiptu pa odande prema Grčkoj i iz Grčke dalje prema zapadu i sjeveru, a mi smo bili među prvima na toj ruti, logično je da je gouais blanc na putu prema Francuskoj zastajao i širio se najviše tamo gdje mu je najbolje prijalo, a očito mu se kao Casanovi osobito dopalo u zelelom Hrvatskom zagorju, blizu Slovenije… Prof. dr. Maletić na ovom svom nastupu u Zelini rekao je da su i pronađeni neki zapisi koji govore da su tu sortu u trećem stoljeću od nas u Francusku odnijeli stari Rimljani…. ♣ SuČ – 06/2017

Došao je, ovaj put kao posjetitelj, i proizvođač-veteran dobro raspoloženi Josip Čegetek • Desno: Vlado Kos sa suprugom i sinom: u njegovoj paleti vina nalazi se i crnjak od sorte regent. Vina čista, uredna, cijenom vrlo povoljna

Blaž Damir Folnegović doista je neumoran: na otvorenju Izložbe u Zelini promovirao je svoje najnovije tiskovno izdanje – vodič Vina & restorani Hrvatske, objavljeno, osim na hrvatskome, i na engleskome i ruskom jeziku • Desno: Ivica Ferin uz roštilj

Planovi grada Sveti Ivan Zelina su da se područje razvija u turističkome smislu. Već je u zelinskome kraju više OPG-a koji su okrenuti i turizmu. Jedan od njih je i OPG Ivice Ferina. Zasad je tamo moguće u velikoj gostinjskoj dvorani uživati u lokalnim specijalitetima – među njima i u jelima s roštilja koja priprema vlasnik Ivica Ferin – te rekreirati se sportskim sadržajima na livadi ispred glavne zgrade, no u objektu uz glavnu zgradu predviđeno je i uređenje nekoliko soba za spavanje
KROZ SVIJET u ČAŠI – 05.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS & ON a PLATE
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
SADRŽAJ/CONTENTS
VIDIM ZVIJEZDE: BUBBLES s PLEŠIVICE • FERAVINO: KNEŽEVIĆ OBEĆAVA EFEKTNE ZGODITKE • FRANKOVKA u SEVNICI • BENVENUTI DECANTERS • ĐURINSKI ŠAMPION ZAGREBAČKE ŽUPANIJE • ALHAMBRA OD FRANCUSKOG DO TALIJANSKOG BORDEAUXA • CHEF KAO NOVINAR • IL PICCHIO i KUBANKA • NUMANTHIA, ILI KREPÁT MA NE MOLÁT • TRAMONTANA WOOD CRAFT & BOUTIQUE POD ORLOVIM GNIJEZDOM • GRAĐE-VINAR DUBRAVKO • SAMOBORSKO LJETO • KADARKA vs. PINOT NOIR • HRVATSKA TRADICIJSKA KUHINJA • VINEXPO NA PRAGU: SLATKA VINA SVIJETA • KRAUTHAKER, STINA, JAKOPIĆ, CORONICA NA FRANCUSKOM TRŽIŠTU • ESPLANADE = HOTEL IZVRSNOSTI • PARMEZAN OD CRVENE KRAVE
_______________________
Od tri, prema mogućih šest i više tenora
VIDIM ZVIJEZDE: PJENUŠCI S PLEŠIVICE – Jako dobar svibanjski uvod u Bubbles 2017 festival pjenušavih vina u Zagrebu početkom lipnja: radionica Vidim zvijezde/Pjenušci s Plešivice, u Klovićevim dvorima na zagrebačkom Gornjem Gradu. Moderatori: Ivo Kozarčanin i aktualni hrvatski prvak u sommelijerstvu Filip Savić iz Istre. Prisutni šampanjeri sa svojim uradcima: Korak, Tomac, Šember, Jagunić, Kolarić, Kurtalj.

U zagrebačkim Klovićevim dvorima: plešivički pjenušari s Ivom Kozarčaninom i Filipom Savićem, pridružio im se na čašici mjehurića i novi stari gradonačelnik Jastrebarskoga Zvonimir Novosel
Dvorana popunjena, atmosfera vedra. Kušalo se popriličan broj pjenušaca, ali se i diskutiralo. U jednom trenutku u priči su dotaknuti organoleptički profil plešivičkih pjenušaca i pravila u proizvodnji (kvasci, minimalna dužina odležavanja na talogu u boci…), te najranije mogući izlazak pjenušca na tržište.
Pojavio se i novi stari gradonačelnik Jastrebarskoga Zvonimir Novosel. Možda je, šire gledano, najveća vrijednost ovog događaja bilo to što su se službeno na jednome mjestu u poslovnom i vedrom druženju okupili plešivički značajniji proizvođači vina i pjenušaca, i u dobroj atmosferi pokazali da se znaju i zajednički veseliti, pa – je li to, napokon, korak bliže prema i nekakvom kvalitetnom poslovnom udruživanju i boljoj suradnji s lokalnim društveno-političkim strukturama a sve radi unaprjeđenja proizvodnje, boljeg marketinga teritorija i gospodarskog napretka kraja? Kad već neke stvari nisu odradile starije generacije, bilo bi dobro da ih što prije počnu odrađivati sada ovi mlađi naraštaji. Kroz promidžbu teritorija – do općeg i pojedinačnog jačeg prosperiteta. Ako je Franciacorta, između Brescije i Bergama u Italiji, postala talijanska Champagnea, zašto Plešivica, nadomak prijestolnici Zagrebu, ne bi bila u široj javnosti prihvaćena kao hrvatska Champagnea? ♣
FERAVINO: KNEŽEVIĆ OBEĆAVA EFEKTNE ZGODITKE – Kao u nogometnom svijetu: Marijan Knežević (na vrijeme) je prestao igrati u Agrokorovoj momčadi (Belje), i postao je kapetan Feravina. U novoj sredini godinu 2015. tek je doigrao, a s 2016. krenuo je ispočetka. Upravo je u prijestolnici predstavljen njegov kompletni osobni feričanački debut – vina 2016. iz kategorije Dika (ponos!), konkretno graševina, pa chardonnay, bijeli pinot, rosé, a doneseni su i frankovka i merlot iz 2015 što ih je Knežević, od kojega Feravino očekuje da postigne mnogo efektnih zgoditaka, tek (do)njegovao. Na prezentaciji, na kojoj je otkriven i novi dres Fera-vina – boce u izboru i etikete u kreaciji slovenske dizajnerice Zarje Vintar – i poseban gost iz Amerike: Mile Rupčić, glumac i pjevač koji se u Zagrebu našao ne samo po umjetničkim i estradnim pitanjima nego i kao vinski prezenter i trgovac, naime on već godinama tijesno surađuje s uvozničkom i distribucijskom kućom Wine World što je u SAD vodi Sam Ramic, a koja u svom portfelju ima i butelje od Feravina (Feravino će se pohvaliti da svoju kapljicu izvozi u 15 zemalja!), te od bračke Stine… Kao prezenter vina Rupčić nastupa u okviru tijela zvanog Educational Wine Masters.

Na promociji vina Dika najnovije berbe i na prezentaciji novih etiketa bio je i naš glumac i pjevač Mile Rupčić, koji već godinama živi u SAD gdje nastupa i kao prezenter vina
Graševina Dika 2016: ugodna, s lijepom svježinom i s jedva zamjetnim dodirom drva, chardonnay Dika 2016 vrlo živ, ima stanovitu pikantnost, po meni malo opterećen drvom, pinot bijeli 2016 Dika uredan i pun, bez iznenađenja, rosé Dika 2016, od frankovke, taman na vrijeme za (toplo) vrijeme što nam neposredno slijedi. Frankovka Dika 2015 nekomplicirana, s dodirom rustikalnoga, ali čista te puna, u skladu s tržišnom kategorijom u koju je pozicionirana, merlot 2015 Dika – pun, dotjeran, čist, mekan, osjeti se u njemu ta prednost od godine više.
Što se tiče boca, Feravino je odlučilo uvrstiti kod sebe i burgundijski model za vina od pinotnih kultivara (pinot bijeli, chardonnay) odnosno model Rhône za syrah. Taj Fera-potez valja pozdraviti jer i preko boce, tradicijske za određenu sortu i podneblje odakle originalno dolaze sorta i njeno vino, govori se o određenoj pripadnosti.
Etikete modernije od onih prije, primjerenije današnjem vremenu, moja osobna primjedba je da je font riječi DIKA na prednjoj etiketi nepotrebno ipak malo prevelik te to da i na prednjoj etiketi ne stoji riječ Feričanci kao vrlo bitna oznaka što govori o porijeklu vina, kao i to da je taj vrlo važan navod porijekla (Feričanci) na stražnjoj etiketi napisan premalim slovima. Koliko god je nužno raditi na reklamiranju vlastitog proizvoda, toliko je danas, u moru ponude, korisno raditi i na reklamiranju prostora – kao bitnog dijela identiteta – gdje se dotično vino rađa…
Glavni enolog Marijan Kneževic veli da je novost u Feravinu glede vina u tome što se sada i te kako značajnije radi na tome da vino i kroz duže vrijeme sačuva više svježine te da bude i ljepše pitko od onoga prije. Knežević napominje da maksimalno radi na tome da se posve sjedini s vinogradom, tj. da temeljito upozna sve položaje kako bi točno znao, i to u svakoj godini – a godišta s obzirom na meteorološku situaciju znaju biti različita – s kojih pozicija može računati na arome i svježinu, a s kojih pozicija pak više na strukturu.
Feravino je stvorilo svoju piramidu kakvoće kod koje se najdonji i najširi dio odnosi na bazna vina, srednji i nešto uži dio piramide je Dika, a špica su Miraz i visoki slatki predikati. Intencija je, navodi enolog Knežević, u organoleptici od baze prema vrhu piramide kvalitete jače izraziti kakvoću i osebujnost. Nastojanja idu i u pravcu da se frankovka snažno istakne, pa se uz vrhunsko monosortno vino od nje želi izaći i s mješavinom sorata u kojoj bi bilo najmanje 50 posto frankovke, a ostatak bi činile, u omjeru što bi svake godine ovisio o stupnju kakvoće vina pojedine sorte, od drugih crnih kultivara kuće a to su cabernet sauvignon, merlot, syrah. To naravno ne znači da se u ponajboljim godištima uz cuvée neće proizvesti i nešto crnjaka od spomenutih sorata samostalno.
Upravo mješavina crnih sorata s frankovkom kao nositeljem trebala bi biti jedan od netom spomenutih efektnih pogodaka kapetana Kneževića. A kao drugi bitni zgodici spominju se pjenušac i visoki predikati. Feravino već proizvodi i predikate i pjenušavo vino ali, objašnjava Knežević, ambicije kuće su se osjetno povećale u oba segmenta. Želja je, prema Kneževiću, krenuti u znatno ozbiljniju produkciju pjenušca i slatkog desertnog vina tako da Feravino stvori cijelu paletu etketa s kojima je moguće raskošno popratiti čitav (svečani) ručak, dakle da ponuda feričanačke vinske kuće obuhvati komplet od aperitiva (pjenušac) preko mirnih svježih jednostavnijih bijelih i roséa te ozbiljnijih bijelih vina, kao i svježijih mlađih ali i onih ozbiljnijih i zahtjevnih odležanih crnjaka sve do visokog predikata za veliko finale gurmanskog užitka za stolom. S obzirom na od nedavno prilično povećanu potražnju za pjenušcima što se konzumiraju ležerno za osvježenje pogotovu kad krenu vrućine, Feravino se sprema, uz ozbiljan pjenušac rađen klasičnom šampanjskom metodom, tržištu ponuditi i jednu manje zahtjevnu i jeftiniju varijantu mjehurića, dobivenu metodom drugog vrenja u cisterni, dakle, metodom charmat. ♣
Najplaviji festival u Sloveniji, a i šire
FRANKOVKA u SEVNICI – Sedmi festival vina posvećen frankovki održava se 8. lipnja u dvorcu u Sevnici. Početak je u 17 sati a završetak u 22 sata.
Organizator i ove godine najavljuje sjajno eno-gastronomsko druženje u lijepom ambijentu i u kasnije (pro)ljetno popodne i večer. Za ponudu specijaliteta na tanjuru kao partnera frankovki u čaši pobrinut će se Grajske mesnine s mesnim prerađevinama te chefovi ugostiteljskih objekata gostionice Repovž, gostionice Kunst i hotela Splavar koji će nuditi i topla jela. Manifestacija je zamišljena i kao kulturno događanje, naime program obuhvaća i nstupe glazbenika, a za zainteresirane posjetitelje predviđen je vođeni obilazak dvorca.
Uz festival frankovke uvijek ide i stručno ocjenjivanje vina od te sorte. Ono je u Sevnici održano nedavno. Sedmeročlani žiri bio je međunarodni, uz slovenske kušače Jožea Simončiča, Mojmora Wondru, Klemena Lisjaka i Stašu Cafuta Trček sudjelovali su Ana-Marija Jagatić Korenika iz Hrvatske (Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta), zatim Brigitte Riener iz Austrije, te Joszef Kosarka iz Mađarske.
Vina su podijeljena u tri kategorije – mlada, tj. ona iz 2016. i iz redovne berbe, zatim zrela, tj. ona iz 2015. i starija i ona njegovana u barriqueu, te posebna. Ocjenjivalo se po tablici do 20 bodova. Na ocjenjivanju je bilo i hrvatskih uzoraka.
Šampion ove godine je vino Modra frankinja 2015 premium podruma KZ Krško.
Prva tri plasirana po kategorijama – mlada vina iz 2016: 1. Modra frankinja 2016 V 2, Kobal Family Wines (18,08/20 bodova); 2. Modra frankinja 2016, klet Šuklje (18,06 bodova); 3. Modra frankinja 2016, Štefan Smolič (18,06)
Zrela vina iz 2015. i starija: 1. Modra frankinja 2016 premium, klet KZ Krško (18,18/20 bodova); 2. Modra frankinja 2011 prestige, klet KZ Krško (18,16 bodova); 3. Modra frankinja 2014, Robert Jarkovič Gadova peč (18,12).
Frankovka 2015 Miraz od Feravina završila je po bodovima (18,02) na sedmome mjestu. Rosé Dika 2016 od Feravina osvojila je 17,69 bodova. Inače, prošle godine Feravino je s crnjakom bio šampion festivala.
Posebna vina: 1. Modra frankinja 2010 vino iz sušenega grozdja sladko, Josef Prus (18,63); 2. Modra frankinja 2015 suhi jagodni izbor sladko, Vinska klet Metlika (18,37); 3. Modra frankinja 2012 vino iz sušenega grozdja sladko, Vinska klet Metlika (18,25). ♣
DOBRODOŠLI: ČESTITKE! – Benvenuti: Auguri! Ili, po hrvatski: Dobrodošli: Čestitke! A ima se i zašto čestitati: Benvenuti iz istarskog Kaldira kod Motovuna prva je hrvatska vinska kuća koja je u istoj godini osvojila najviša priznanja na dva od najznačajnijih svjetskih natjecanja. Malvazija Anno Domini iz 2015. okitila se ne samo zlatnom medaljom nego i trofejem najboljeg vina u kategoriji na londonskom International Wine Challengeu 2017, a Teran 2013 nagrađen je priznanjem Platinum – best in category na natjecanju Decanter World Wine Awards također nedavno u Londonu. Za zlatnu medalju na oba iznimno cijenjena natjecanja potrebno je osvojiti minimalno 95 bodova od mogućih 100. Trofej ili platinasta oznaka dodjeljuje se najboljima od najboljih, odnosno vinima koja su odabrana između zlatnih medalja ponovnim kušanjem.
Benvenuti su i lani, a za Muškat San Salvatore 2011, dobili zlato i nacionalni trofej na International Wine Challenge-u. To priznanje bilo je i povod za sudjelovanje, zajedno s još 100 najboljih vinarija iz cijeloga svijeta, na konferenciji Wine Vision u Kaliforniji krajem prošle godine. ♣
Ocjenjivanje vina Zagrebačke županije 2017
NAKON DUBROVNIKA, DjURINSKI ŠAMPION i ZAGREBA! – Stjepan Djurinski iz Zaprešića silovito je u prvoj polovici ove godine krenuo prema tržištu: nakon što se u travnju okitio šampionskim naslovom na internacionalnom ocjenjivanju vina Dubrovačko-neretvanske županije u sklopu Dubrovnik FestiWinea 2017, sredinom svibnja postao je i vinskim prvakom Zgarebačke županije! Pobijedio je s visokim slatkim predikatom Traminac 2015 izborne berbe prosušenih bobica. U kategoriji slatkih predikata u posljednje je vrijeme dobio nekoliko visokih odličja i eto nametnuo se kao značajna konkurencija predikatašu Borisu Drenškom Bodrenu iz Hrvatskog zagorja.
Medutim taj trijumf na ovom, 14. vrednovanju što ga tradicijski svakog proljeća organizira Zagrebačka županija, ostvaren je vrlo tijesno, naime za vratom je Djurinskome opasno disao Josip Rajaković ŽeMa, poduzetnik iz Krašića koji je na ocjenjivanju, također s visokim predikatom – tramincem izborne berbe prosušenih bobica ali iz 2016 – osvojio jednaki broj bodova: 91, i veliku zlatnu medalju, u doigravanju je za dlaku u korist Djurinskoga presudila veća zrelost i razvijenost njegovog godinu dana starijeg uzorka. Na slikama su ovogodišnji šampion Stjepan Đurinski, te, među vinskim kraljicama Zagrebačke županije, Josip Rajaković, koji je i lani, s obzirom na osvojene medalje, bio jedan od najuspješnijih sudionika na ocjenjivanju u Zagrebačkoj županiji, zatim članovi novinarskog žirija i kuća u kojoj je nova kušaonica obitelji Čegec, mjesto gdje su ovogodišnja ocjenjivanja i održana.
Po broju osvojenih medalja visokoga sjaja Rajaković je poprilično nadmašio ne samo Djurinskoga nego i druge vinske kuće-sudionice, naime uz titule prvaka u kategoriji vina iz posljednje godine berbe (2016) te šampiona u grupi pjenušaca (2015; 86 bodova), kući je ponio jedno veliko zlato (91/100 bodova), te devet zlatnih medalja (jedan predikat od traminca iz 2014. – 90 bodova, jedan predikat od muškata žutoga – 87 bodova, dvije graševine iz 2016 – svaka po 86 bodova, traminac 2016. – 86 bodova, te još dva pjenušca iz 2015. i jedan iz 2014 – 86 i 85 bodova, a i sauvignon iz 2016 – 85 bodova), k svemu tome pripala su mu i dva srebra! Može se reći da je on najuspješniji sudionik ovogodišnjeg ocjenjivanja kojemu je, inače, predsjedala Ana Jeromel sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskig fakulteta i na kojemu su pragovi ta medalje bili 91-100 za veliko zlato, 85-90 za zlato i 80-85 za srebro.
Ostali prvaci po kategorijama su, u grupi bijelih suhih, obitelj Puhelek-Purek sa Sauvignonom 2016, zatim Voštinić-Klasnić u grupi ružičastih i crvenih vina, s mješavinom crnih sorata 2016., kao i Mato Vrbanić iz Voloder-Ivanić-Grada s uzorkom iz 2013. u grupi aromatiziranih vina. Inače, medju zlatnim odličjem nagradjenim vinarima, uz netom navedene, u najviše navrata spominju se još i imena Šimanović, Jarec-Kure.

Ocjenjivanje županijskih vina bilo je u kušaonici zelinske obitelji Čegec. Dolje na slici je žiri novinara koji je birao najbolji chardonnay i najbolji rajnski rizling
Zagrebačka županija uz glavno vrednovanje organizira i posebno ocjenjivanje vina od sorata chardonnay i rizling rajnski, koje smatra svojim uzdanicama, a žiri tu čine novinari koji pišu o vinu. Na kušanju se našlo po 10 vina što su od tih dvaju kultivara za finalnu degustaciju, održanu u novoj kušaonici obitelji Čegec u Obrežu kod Zeline, stigla kao ocijenjena za zlatnu medalju. Uzorci se općenito baš i nisu iskazali kakvoćom, a chardonnay se ukupno pokazao u za nijansu boljem svjetlu od rajnskog rizlinga. Novinarski sud u sastavu Vitomir Andrić, Ivo Kozarčanin, Martina Miličević, Tomislav Radić i Dražen Kopač kao prvaka u chardonnayima izabrao je onaj iz 2015, suhi, od obitelji Jarec Kure, a kao prvaka medju rizlinzima onaj iz 2016 (suhi) od Branka Crnića iz Zaprešića. ♣

Sudionici Masterclassa s predavačem Herveom Gouinom, na rivici ispred Alhambre, i s bocama Chateaua Mouton Rothschild u ruci (Dean Dubokovič)

Za degustacije vina Chateau Mouton Rothschild u lošinjskoj Alhambri i prigodom nedavnog mog ponovnog posjeta Bordeauxu – prisjećanje na susret s Philippine de Rothschild, koja je u ono vrijeme bila na čelu Chateaua Mouton Rothschild
LOŠINJSKA ALHAMBRA: OD FRANCUSKOG DO TALIJANSKOG BORDEAUXA – Lošinjska Jadranka ne posustaje u organizaciji ekskluzivnih vikend-programa u kojima sudjeluju najpoznatiji hrvatski te svjetski protagonisti vinske scene. Nakon uspješnog vikenda s masterclassom te sa svečanom večerom uz vina glasovite grupacije Philippe de Rothschild, s podrumima Château Mouton Rothschild, Clerc Millon i Armaillhac – prezentaciju je vodio komercijalni direktor Hervé Gouin, najava nove zvijezde – toskanske Tenute di Biserno markiza Lodovica Antinorija, znanog kao osnivača glasovitoga podruma Tenuta dell’Ornellaia u području Bolgherija, a inače i kao brata markiza Piera Antinorija sjedište kojega je u oblasti Chianti Classico južno od Firenze prema Sieni.

Čavrljanje s markizom Lodovicom Antinorijem, koji je s vinima svoje Tenute di Biserno u Alhambri gost krajem lipnja
Markiz Lodovico Antinori, inače strastveni jahtaš, ljubitelj riba (na tanjuru!) i do prije koju godinu česti gost na našemu dijelu Jadrana, dolazi u Mali Lošinj sa svojom Tenutom di Biserno (uvoznik za Hrvatsku je tvrtka Vivat Fina Vina) za vikend od 30 lipnja do 2. srpnja… ♣
CHEF KAO NOVINAR – Kuhar s perom umjesto s kuhačom! Alhambra, Mali Losinj, masterclass s nazivom Château Mouton Rothschild. Uoči masterclassa i svečane večere sa čuvenom bordoškom kapljicom među novinarima se našao znani i vrlo cijenjeni chef Andrej Barbieri, koji je, inače, pred Novu godinu s Jadrana doselio u Zagreb i tu otvorio restoran. U Alhambru međutim nije došao da u pripremanju jela bude u tandemu s tamošnjem chefom Melkiorom Bašićem, nego je stigao, doista – kao novinar. Da napiše dojmove s događanja u kojemu su protagonisti bili jela njegova kolege Bašića i vina Château Mouton Rothschilda, Château d’Armailhaca, Château Clerc Milona što ih je prezentirao komercijalni direktor grupacije Baron Philipe de Rothschild Hervé Gouin. Chef Barbieri veli da povremeno uskače u ulogu novinara a za publikaciju Story Gourmet… ♣
IL PICCHIO i KUBANKA! – Alessandro Francois vlasnik toskanskog vinskog posjeda Castello di Querceto, dobitnik je ovih dana posebne nagrade kubanskih ljubitelja kubanskih cigara. U izboru najboljeg spoja između vina i glasovite kubanske cigare najcjenjeniji sommelijeri Kube opredijelili su se za brak između famozne kubanske cigare i crnjaka il Picchio 2012 Castella di Querceto. To vino, koje se preko Vrutka uvozi i u Hrvatsku, upravo od nedavno je na kubanskome tržištu i eto već je ušlo u žižu…
Uh, kako bi naši proizvođači vina Zdravko Ilija Jakobović (s vinogradom u brodskom Stupniku) i Mladen Siber iz Osijeka s vinogradom u Erdutskom vinogorju cvali da se i njihova vina proglase idelanim pratiteljima uz najfiniju kubansku cigaru. Ovako, zasad, samo – … smoke get in your eyes… with The Platters ♣
NUMANTHIA, ili: KREPÁT, MA NE MOLÁT! – Povijesni izrazi, vezani uz život, mentalitet ljudi u pojedinim sredinama. Španjolski numancia, nešto kao naš istarsko-primorski krepát, ma ne molát, radije umrijeti nego predati se, dakako, ne samo u ratu nego općenito u životu, u teškim trenucima.
Antikni grad Numancia poznat je po svom legendanom otporu rimskim osvajačima. U silovitim napadima rimskih legija 134. godine prije Krista stanovnici grada borili su se do posljednjeg čovjeka, izabirući radije smrt nego predaju. Jednako tako žilavo, ali s većim uspjehom nego žitelji nekadašnje Numancije, u teškim meteorološkim uvjetima ekstremnih ljetnih vrućina i suše te zimske hladnoće, u španjolskom vinorodnom području Toro, smještenome na sjeverozapadu Španjolske na brežuljcima i visoravnima na velikoj nadmorskoj visini uz rijeku Duero (portugalski = Douro), i od globalno znatno poznatijeg vinogorja Ribera del Duero prema Portugalu, bori se vinova loza, s panjevima sorte tinta de Toro (vrlo kvalitetan klon tempranilla) nerijetko i znatno starijima od 100 godina, a koji su izdržali i napad filoksere, trsne uši što je u 19. stoljeću naprosto poharala europske vinograde! U spomen na Numanciju i kao počast njenim nepokolebljivim stanovnicima ali i kao divljenje žilavosti i izdržljivosti vinove loze na tome prostoru Toroa nazvan je vinski posjed (bodega) Numanthia, ustanovljen još 1880. godine, a koji se, u skladu sa spomenutom baštinom i prirodnim okolnostima, svjetskoj javnosti predstavlja na najbolji mogući način: odličnim, kompleksnim i karakternim, koncentriranim i krepkim ali i elegantnim vinom, s dosta voćnosti (zrelo tamno bobičasto voće, smokva…), i fino integriranih začina, dugačkog finala u ustima. Kapljicu Numanthia 2011 posjeda Numantia, koji pripada grupaciji Moet Hennessy, u Zagrebu je prezentirala Wendy van der Schrick, ambasadorica te znane grupacije koja se eto bavi i mirnim vinima i mirne podrume ima u Novome Zelandu – Cloudy Bay (sauvignon bijeli), Australiji – Cape Mentelle (syrah i cabernet sauvignon), Argentini – Terazas de los Andes (malbec i cabernet sauvignon) i Španjolskoj – Numanthia. Prezentaciju je organizirala zagrebačka uvoznička i distributerska kuća MIVA, i kušalo se osam vina, od spomenutih kuća i sorata.
Na prezentaciji je velikim posterom debelo naglašeno kako je Malbec 2015 posjeda Terazas de los Andes ove godine na nedavnom Decanterovom ocjenjivanju osvojio 95 bodova, ali on ipak nije bio zvijezda popodneva. Uz, po meni, šampionsku Numanthiju 2011, osjetno bolji dojam od ovoga 95/100 Malbeca ostavili su Cabernet sauvignon 2011 single vineyard Los Aromas od Terazas de los Andes iz Mendoze, a pogotovu vrlo vrlo kompleksno vino Cheval de los Andes 2009, od malbeca 60 posto, cabernet sauvignona i cabernet franca 36 posto kao i začinske mrvice od četiri posto petit verdota. To vino bordoškoga tipa na određeni je način inačica glasovitog Château Cheval Blanca, naime za nj je zaslužan Pierre Lurton iz Château Cheval Blanca koji je tražio – i u Vistalbi u Mendozi u Argentini našao – pogodnu lokaciju izvan Francuske a za uzgoj kultivara malbec što je svojedobno i stigao u Argentinu s francuskog jugozapada.
Baš nešto mislim vezano uz ocjenjivanja: u odnosu na spomenuti Malbec DWWA 95/100, za Numanthiju 2011 i Cheval de los Andes (Konja s Anda) preponu za ocjenjivanje trebalo bi podignuti sa 100 bodova… ♣

Igor Zlatkov u svom izložbenom prostoru često prima turiste oduševljene njegovim radovima. Na slici je s gostom iz čak – Bordeauxa!
TRAMONTANA WOOD CRAFT & BOUTIQUE POD ORLOVIM GNIJEZDOM… – Tamo negdje na sjeveru otoka Cresa, ispod impresivno letećih bjeloglavih supova a na nadmorskoj visini od oko 330 metara nalazi se zaselak Filozići, s tridesetak kuća od kojih ih je nekoliko sasma dobro uščuvano a od kojih ih je u novija vremena kroz cijelu godinu puna samo JEDNA. U toj jednoj, unutar kompleksa što obuhvaća još nekoliko kućica, zatim skladište/zrelište drveta, poljoprivrednu površinu za vlastite potrebe, živi obitelj Zlatkov. Prije nekog vremena Igor Zlatkov odlučio je napustiti urbanu atmosferu i Rijeku i preseliti se ovamo, gradski život zamijeniti robinzonskime, i formirati svoj mali raj na proplanku okruženom brojnim vrstama drveća bogatom šumom, punom divljači (jelen, divlja svinja…). Tu Zlatkov ima atelje Tramontana wood craft u kojemu drvo od čak 25 biljnih vrsta svojim umjetničkim talentom oplemenjuje u jedinstvene elegantne – i skupocjene! – stalke za pršut i šunku, daske za rezanje mesnih prerađevina i sira te pladnjeve za posluživanje delikatesa i čaša s pićima. Uz atelje za pladnjeve smještena je i Igorova radionica za mesne preradjevine – sušena ovčetina, kobasice od divljači… – s kojima se, prije nego li se u njima počne uživati kroz nos i usta, dakako mora i demonstrirati elegantan način posluživanja…

Igorova radionica, te eksponati: crna daska za posluživanje Black magic – najskupolji njegov proizvod, te ukrasna figura na dvorištu
U Filozićima se uz hrvatski podjednako tečno govori i engleski, naime iako je lokacija što se kaže bogu iza nogu, u originalni boutique Tramontana u zabit pod orlovim gnijezdom naiđe puno i stranih turista koji lutaju Cresom u potrazi za posebnostima, veru se strmim liticama prema mjestu gdje misle da mogu lijepo promatrati supove, a onda završe i kod poduzetnog Zlatkova, koji u skladu s lokacijom na kojoj se nalazi ali i zahvaljujući svojoj mudrosti – ne prima kartice…
Igor Zlatkov doista je majstor za obradu drveta u uporabne predmete visoko estetske do umjetničke vrijednosti. Veli da čak 90 posto drveta kao sirovine za njegove uratke potječe s Cresa, pa je eto tako on svojevrsni brand ambasador otoka na kojemu živi. Najviše rabi drvo od masline, koje drži godinu i pola na otvorenome na kiši i suncu, potom ga reže i komade još ostavlja na zraku ali sada pod krovom, ovisno o veličini/debljini, od jedne do četiri godine, tek potom drvo ide u finu obradu. Nešto drveta dovozi sa sjevera Hrvatske, uglavnom je riječ o hrastu lužnjaku s područja blizu Save i Drave. Upravo od te hrastovine izrađuje jedan od svojih najskupljih proizvoda a to je pladanj Black Magic odnosno crna magija. Taj elegantni pladanj i jeste pune guste crne boje, poput sipina crnila. Riječ je tu o hrastovini koja je doslovno zaglibila u riječnom mulju i tu, nakon puno godina, posve pocrnila. Zlatkov veli da takav lužnjak može biti star 4000 pa i 7000 godina. Inače, sve daske zaštićene su makovim uljem, koje je certificirano kao podobno za dodir s hranom.♣

Kuća u kojoj živi Igor Zlatkov s obitelji (gore), te kućica u kojoj se nalazi njegova radionica. Sasma dolje: igraonica za djecu, izvana i iznutra
GRAĐE-VINAR DUBRAVKO – Struka mu je i profesija te strastveni hobi – građeVINARSTVO! Dubravko Moravec u Župi Dubrovačkoj ima lijepu kuću s podrumom u kojemu se rađaju crnjaci uglavnom od merlota, cabernet sauvignona i syraha, te različite rakije i likeri. Dubravko sebi daje dosta truda oko vina, reklo bi se kao da i živi od njega, a on će radije reći da živi – za nj!
Vinograd nema, nego grožđe kupuje, ali na vrlo mudar način: pomoć u izboru onoga ponajbolje kakvoće u aktualnoj berbi potraži od stručnjaka koji po dužnosti obilaze teren i koji mu signaliziraju koji vinogradar na tržištu grožđa te godine nudi visoku kakvoću. I u podrumu Dubravko ne radi napamet nego za eno-kreaciju traži pomoć enologa. Vina se nakon perioda dozrijevanja napune u butelju i etiketiraju a i etiketa nije improvizacija, naime dizajn je osmislio i u njega ukomponirao svoj autorski likovni rad Stjepko Mamić, inače pomorski kapetan.
Moravec vino radi ne za prodaju nego za uživanje u krugu obitelji, rodbine i prijatelja a Dubravkovu vinarsku strast vrijedi istaknuti kako po tome što je kapljica vrlo ukusna i što, ovako enološki i dizajnerski dotjerana, na stol dolazi sa stilom… Iako crna, i mlada – Moravec je ponudio berbe 2016 i 2015, odlično je prijala uz velike na gradele nakratko bačene škampe što ih je donio Moravčev prijatelj i jedan od najjačih ribara s područja od Dubrovnika do Splita…. ♣
SAMOBORSKO LJETO – Nije ni tanjur nije ni pladanj, nego površina stola u vino-kafiću Tin na središnjem samoborskom trgu. Informativno (vino na čašu, sorte), živahno, veselo, ljetno. Tin bi bio zadovoljan! ♣
KADARKA vs. PINOT NOIR – Kadarka vs. Pinot noir. Interesting idea. One of the ways for a newcomer on the market to attract the consumers’ attention can be also comparing himself/itself with someone or something having already a high reputation – but one has to have a lot of courage to do that. Kadarka is the ancient vine variety, once quite spread mostly on the sand soils in north-eastern Croatia (Podravina, Slavonia, Danube area), Serbia (Vojvodina) and in Hungary, today into the deep shadow of the other, international varieties, among them also of Pinot noir. Ignacije Tonković from Vojvodina fell in love with Kadarka and, once retired, he went vine growing and dedicated himself to the mentioned traditional and almost fully forgotten variety. He hired a Spanish oenologist (from Rioja, a guy who has worked with the Lopez Heredia!) to help him create the serious and modern wine out of it. In Zagreb’s fine restaurant Vinodol the Kadarka Rhapsody 2013 and the Kadarka Fantasy 2013 as well as the Kadarka Fantasy 2012 have been put on the blind tasting with the three 2015 pinot noirs from the three of the best best Croatian wine producers (Korak, Šember, Tomac), from the Zagreb surroundings (Plešivica vinegrowing area). The tasters: three in Croatia estimated sommeliers and one wine journalist. The result: the three Kadarkas scored a bit more than the three pinot noirs… Yes, the comparison would have been better if the pinot noirs were also from the 2013 vintage, but important is that the tasting showed that kadarka can give a serious wine and that as a LOCAL JEWEL is really worth of growing…
The final scores: Tonković Rhapsody (Rapsodija) 2013 – 89,25/100; Tonković Fantasy (Fantazija) 2013 – coming to the market in a few months! = 89/100; Tonković Phantasy (Fantazija 2012) = 88/100; Tomac Crni pinot 2015 = 87,5, Korak Crni pinot 2015 = 85; Šember crni pinot 2015 = 84,25/100. I was there unofficially, the best wine for me was Tonković Fantasy 2013 (89/100). ♣
HRVATSKA TRADICIJSKA KUHINJA – U kulinarskom studiju majstora kuhara Branka Ognjenovića snimljen je spot vezan uz knjigu Hrvatska tradicijska kuhinja autora Mladena Horića, a u izdanju zagrebačkog poduzeća MAM-VIN. Knjiga je ne samo kuharski informativna nego je i edukativan eno-gastronomsko-turistički vodič. U njoj se našlo vrlo mnogo ponajboljih hrvatskih kuhara sa svojim receptima za tipična i tradicijska jela raznih krajeva Lijepe naše, s time da su uz recepte chefovi predložili i odgovarajuća hrvatska vina. Branko Ognjenović predstavio se s istarskim specijalitetom – janjećim zgvacetom uz koji je preporučio njemu posebno drage malvazije od Coronike i Kabole.
Chef Ognjenović, koji je nekad vodio više renomiranih restorana u Hrvatskoj i u Austriji, sada je vrlo aktivan na edukaciji mladih kadrova u kuharstvu. Utemeljio je Školu kuhanja, i veli da je zanimanje vrlo veliko, toliko da Branko sad traži novi veći prostor za odvijanje nastave. Ognjenović radi i kao konzultant u kuharstvu, a uspješno vodi i udrugu Renato – kuhari bez granica, što je osnovao nakon tragedije u kojoj je stradao njegov sin. Udruga je postavljena na humanitarnu osnovu i brine o tome da skuplja sredstva za pomoć djeci s posebnim potrebama i da povezuje potrebite mlade s odgovarajućim zdravstvenim ustanovama. Sredstva se, veli chef Branko, skupljaju najviše na večerama posebno organiziranim u humanitarne svrhe, a na kojima se kao kreatori jela odazivaju brojni Ognjenovićevi kolege-prijatelji iz Lijepe naše ali i iz inozemstva.
Na pitanje o aktualnom stanju u hrvatskom kuharstvu chef Ognjenović odgovara:
– Kad mi se svojedobno dogodila tragedija sa sinom odmaknuo sam se od raznih funkcija u Hrvatskom kuharskom savezu. Nažalost, vidim da među kuharima nema neke osobite sloge i spremnosti za kvalitetnu suradnju na poslovnome planu a koja bi mogla hrvatsku gastronomiju dignuti na vrlo vrlo visoku međunarodnu razinu. Kad bismo imali kako treba poslovno ustrojenu organizaciju mogli bismo dobiti i dovoljno novaca od raznih fondova i raditi mnogo toga korisnoga ne samo za poboljšanje kvalitete prehrane i podizanje eno-gastronomske svijesti u, ne zaboravimo, turističkoj Hrvatskoj nego i za bolje pozicioniranje hrvatske gastronomije u svijetu. Predlagao sam primjerice da Hrvatski kuharski savez kao tijelo koje bi obuhvatilo SVE vrijedne kuhare u zemlji krene u stručno ispitivanje kvalitete i originalnosti namirnica što se proizvode u Lijepoj našoj, i da nakon laboratorijskog i organoleptičkog ispitivanja onim namirnicama koje to zavrjeđuju dodijelimo znak Majstor kuhar kao strukovnu potvrdu i jamstvo kakvoće i izvornosti, ali, dok mi iz branše nismo svi zajedno, teško je tako nešto i ostvariti i da bude vjerodostojno…
A na pitanje što bi rekao o češćem otvaranju, u zadnje vrijeme, restorana koji teže ekskluzivi i elitizmu, Ognjenović veli:
– Drago mi je da se otvaraju restorani s visokim ambicijama u eno-gastronomiji. Hrvatska kao zemlja s velikim potencijalom za proizvodnju kvalitetnih namirnica te kao turistička zemlja to zavrjeđuje, zaspravo to se od Hrvatske i očekuje. Svim poduzetnim i dobro mislećim ljudima i kolegama želim puno razuma u poslu i puno uspjeha s kontinuitetom! ♣
Vinexpo ante portas
SLATKA VINA SVIJETA – Odličan, već tradicijski uvod u skorašnji najznačajniji svjetski sajam vina Vinexpo u Bordeauxu: festival Sweet Wines of The World ili Slatka vina svijeta. Piredbu, koja se odvija u subotu 17. lipnja od 14 do 18 sati, organizira u svojim prostorima Château La Tour Blanche premier grand cru (1855.) classé iz Bommesa u Sauternesu u bordoškoj regiji. Ova jedinstvena manifestacija otvorena je za degustaciju isključivo za profesionalce iz svijeta vina. Odlična je, jer okuplja velika imena svjetske vinske scene i odlična vina, uvjerio sam se u to i osobno prije nekoliko godina. Već neko vrijeme na tom festivalu prisutna je i Hrvatska, stalni gost unatrag nekoliko izdanja je Vlado Krauthaker, a ove godine uz njega nastupa i Stina-Jako Vino sa Brača.
Ovo je inače deveti po redu festival, i okupit će 29 izabranih proizvođača iz 10 zemalja, konkretno Austrije, Kanade, Hrvatske, Francuske, Njemačke, Mađarske, Italije, Južne Afrike, Španjolske i, po prvi put, Grčke.
Zainteresirani vinski profesiolnalci mogu se prijaviti za posjet priredbi do 9. lipnja na sljedeću adresu: www.tour-blanche.com/ldm
Evo i popisa izlagača:
Austria: Weinlaubenhof Kracher (Burgenland); Kanada: Inniskillin (Ontario) ; Hrvatska: Krauthaker i Stina, Jako Vino d.o.o.; Njemačka: Weingut Dr. Loosen (Mosel) ; Grčka: Gerovassiliou (Epanomi) ; Mađarska: Disznókő (Tokay) ; Italija: Donnafugata (Passito di Pantellaria) ; Južna Afrika: Klein Constantia Estate (Constantia Valley) ; Španjolska: Compania de Vinos Telmo Rodriguez (Malaga) ; Francuska: Domaine Zind-Humbrecht (Alsace), Château Climens i Château La Bouade (Barsac), Domaine Pierre Gaillard (Condrieu), Domaine Delesvaux (Coteaux du Layon), Domaine de Bouillerot (Côtes de Bordeaux Saint-Macaire), Domaine Rotier (Gaillac), Clos Uroulat, Domaine Cauhapé i Camin Larredya (Jurançon), Château du Cros (Loupiac), Château Tirecul La Gravière (Monbazillac), Château La Tour Blanche i Château Guiraud (Sauternes), Château du Mont i Château La Rame (Sainte Croix du Mont), Domaine Huet (Vouvray), Châteaux Montus i Bouscassé (Pacherenc du Vic-Bilh), Clos des Fées (Roussillon). ♣
KRAUTHAKER i STINA NA FRANCUSKOM TRŽIŠTU – Izvesti vino u Francusku je, nerijetko se čuje, kao i pokušati izvesti pijesak u Saharu! Ipak, Kutjevčaninu Vladi Krauthakeru već nekoliko godina polazi za rukom plasman vina u Francuskoj. I to, konkretno, u baš po vinu – ne samo crnome nego i bijelome, uglavnom od sauvignona i semillona, ponegdje uz dodatak muscadeta – famoznome Bordeauxu. Bio sam u Bordeauxu sad u svibnju, naišao na Krauthakerova vina npr. u wine-baru la Ligne Rouge i u restoranu Le Chiopot! Evo fotki. Uz Krauthakera, u wine-baru La Ligne Rouge smještenome na vrlo frekventnoj poziciji na obali uz rijeku Garonu, bila su od našh i vina od Stine, Coronike, Jakopića, Plenkovića… ♣
ESPLANADE = HOTEL IZVRSNOSTI– Hotel Esplanade ovih je dana primio čak dvije prestižne nagrade: ugledni Luxury Travel Guide proglasio je Esplanadu najboljim klasičnim hotelom za 2017. godinu, dok je Trip Advisor prema odličnim recenzijama svojih korisnika i ove godine uvrstio zagrebačku ljepoticu u svega jedan posto najboljih hotela u svijetu, te mu uručio Travellers’s Choice Award za 2017. godinu. Ivica Max Krizmanić, generalni direktor hotela Esplanade, cvate. S pravom. A bogme cvate i Ivan Dropuljić, koji u Esplanadi već 11 godina organizira jedan od najjačih ako ne i najjači srednje-europski vinski festival Zagreb vino.com.

Svečarska ekipa zagrebačke Esplanade na čelu s direktorom Ivicom Maxom Krizmanićem, šeficom kuhinje Anom Grgić i voditeljicom PR-a Sandom Sokol
Luxury Travel Guide ekskluzivni je informativni resurs bogatih svjetskih putnika koji dodjeljuje LTG-nagrade samo najboljim hotelima i smještajnim kapacitetima u Europi i to na osnovi strogih kriterija usmjerenih na inovacije, dizajn, kvalitetu soba, gastronomska postignuća, izvrsnost usluge, upotrebu tehnologije, brigu o održivom razvoju, marketingu, brendingu, zadovoljstvu zaposlenika i lokaciji. Ova prestižna publikacija u svijetu luksuznih putovanja navela je u svojoj objavi kako je zagrebačka Esplanada prepoznata upravo po tome što objedinjuje klasiku i glamour art decoa s tradicijom i suvremenim dizajnom 21. stoljeća prilagođenu modernom putniku. Kerry Payne, predstavnica Luxury Travel Guidea, komentirala je nagradu uručenu Esplanadi: U hotelijerstvu sam više od pet godina i nikad nisam naišla na toliko elegantan hotel kao što je Esplanade Zagreb Hotel. Pročitala sam mnoge osvrte gostiju i baš svi su bili za 5.
Trip Advisor najveći svjetski turistički servis za ocjenu kvalitete usluga u turizmu dodjeljuje jednom godišnje svoj Travellers’s Choice Award i to vrlo maloj grupi najboljih smještajnih kapaciteta u svijetu prema recenzijama svojih korisnika. Esplanade već nekoliko godina zaredom ima čast primati ovu nagradu, a na Trip Advisoru od samog početka drži visoku ocjenu kvalitete zajedno sa svojim restoranima čime dokazuje dosljednost u pružanju vrhunske usluge. ♣
PARMEZAN OD CRVENE KRAVE – Dva su sira iz Italije poznata kao jako dobra i za jelo u grumenima i za ribanje – parmezan odnosno parmiggiano reggiano, te grana padano. Mnogi su konzumenti diljem svijeta oduševljeni podjednako i jednim i drugime, ali šmekeri ipak parmezan odnosno parmiggiano reggiano u kontekstu kakvoće stavljaju daleko ispred grana padana. Za razliku od grane padano, za proizvodnju parmiggiana reggiana koristi se obvezno samo mlijeko krava koje žive i hrane se na pašnjacima na brežuljcima u području Reggio Emilije u talijanskoj regiji Emilia Romagna. Ali ima tu još nešto: mlijeko za autentični parmiggiano reggiano daje tzv. crvena krava vrste zvane reggiana. Ta krava nudi manje mlijeka (od 19 do 20 litara dnevno) od drugih (30 i više litara) ali je njeno mlijeko znatno bolje kakvoće. Zbog manje količine, vrsta reggiana pomalo je na žalost bivala zapostavljana, čak do mjere da joj je prijetilo iščeznuće. Godine 1986. izbrojano je samo 600 grla, a 1950. bilo ih je 250.000. Srećom shvatilo se da bi bilo grozno kad bi reggiana nestala pa se vrsti počela ipak posvećivati dužna i nužna pažnja. Danas već eto postoji oko 3000 grla i u 2015. od mlijeka crvene reggiane proizvedeno je 15.000 kolutova sira parmezana. No to je još uvijek, u usporedbi s ukupnom produkcijom parmezana (parmiggiano reggiano) od tri milijuna i 300 tisuća kolutova, mizerni postotak. Tih oko 15.000 kolutova na tržištu su proizvod iz niše. Parmezan od mlijeka crvene krave posebno je označen izrazima Parmigiano reggiano vacche rosse. Komparirajuci organoleptiku toga sira dozrijevanoga 24 mjeseca i takodjer 24 mjeseca dozrijevanoga parmezana od mlijeka što nije od crvene reggiane uočava se da je sir od reggiane svjetlije boje, zatim da je s izraženijom aromom, malo je manje slan ali je kremozniji u ustima.
Tehnoloski postupak za dobivanje sira od mlijeka crvene krave jednak onome pri dobivanju sira od mlijeka krave koja nije crvena, tek parmezan od mlijeka crvene krave žig PDO (ZOI) koji mu dopušta izlazak na tržište dobiva ne već nakon jedne godine dozrijevanja nego nakon dvije godine dozrijevanja. Smatra se naime da posebnosti u svojstvima mlijeka crvene krave naprosto traže barem godinu dana duže čekanje sira u zrionici. Dobri poznavatelji materije uvjeravaju da je sir parmezan od mlijeka crvene krave reggiane najbolji nakon minimalno tri godine sazrijevanja.
Pravilnik proizvodnje parmezana iz Reggio Emilije nalaže da se krave drže na širem otvorenom prostoru i da se hrane svježom travom, tek zimi kad ne mogu van daje im se sijeno, medjutim – nikad i smjesa predvidjena za prehranu stoke. Za sir od reggiane bitno je reći i to da se on dužim dozrijevanjem, kroz koje se aromatski razvija i dobiva na kompleksnosti, ne suši… ♣
Vinistra 2017 / USPJEŠNO USUSRET SREBRNOM JUBILEJU
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
SLJEDEĆE GODINE VINISTRA OBILJEŽAVA ČETVRT STOLJEĆA POSTOJANJA! BENVENUTI = DOBRODOŠLI!
Sajam Vinistra 2017 – 24. put! Lijepi dekor, štandovi se doimlju osvježenima, navodno izlagača najviše u dosadašnjoj povijesti sajma, publike poprilično, organizator veli da je bilo i vinskih trgovaca iz vana. Sljedeće je godine jubilarna 25. manifestacija, dakle obilježava se i slavi četvrt stoljeća postojanja priredbe! Čestitke! Ali, uz njih ide i – posebna obveza organizatoru vezano uz slavljeničko izdanje 2018., najavljeno za termin 11. do 13. svibnja…
Ove godine na svečanom otvorenju Vinistre uzvanicima su se obratili Gordana Deranja, izaslanica Predsjednice Republike Hrvatske i predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca, Krešimir Ivančić, izaslanik predsjednika Vlade RH i pomoćnik ministra poljoprivrede, Valter Flego, župan Istarske županije, Edi Štifanić, gradonačelnik Grada Poreča, Oz Clarke, vinski kritičar iz Velike Britanije, i Nikola Benvenuti, predsjednik udruge Vinistra i, kao takav, podebljani domaćin ove značajne manifestacije. Istrani imaju i te kako razloga biti zadovoljni, malvaziju su afirmirali, EU je proizvođačima iz hrvatskoga dijela Istre upravo nedavno priznala pravo da se na tržištu pojavljuju s vinom s oznakom teran, a posljednjih godina naš najveći poluotok sve jače je u žiži i kao vinska (eno-gastronomska) turistička destinacija.

Prizor s otvorenja: Oz Clarke, Edi Štifanić, Gordana Deranja, Valter Flego, Nikola Benvenuti, Krešimir Ivančić

Oz Clarke i Nikola Benvenuti: nada da će svjetski poznato kritičarsko ime pomoći stjecanju značajnog renomea istarskih i hrvatskih vina te boljem plasmanu naših vina vani
Istra je, uz sjeverozapadni dio Hrvatske s Plešivicom kao vinogorjem, hrvatska regija u kojoj se s velikim uspjehom proizvode vina više različitih tipologija, konkretno mirna bijela i crna (naglasak je na domaćim sortama malvazija istarska i teran), zatim dugo (i u gruzijskim amforama!) macerirana vina bijelih (domaćih) kultivara, pa pjenušci, rađeni klasičnom šampanjskom metodom drugog vrenja u boci ali i metodom charmat s drugim vrenjem u cisterni, te slatka desertna vina ponajprije od muškata momjanskoga, bilo u svježoj polusuhoj odnosno poluslatkoj varijanti, bilo – od duže prosušivanoga grožđa i s dužim dozrijevanjem u bačvi(ci) – u vrlo ambicioznoj slatkoj već i sirupastoj varijanti.
Uoči sajma Vinistra, kroz koji se prvenstveno želi promovirati kapljica od sorata malvazija istarska, teran pa i refošk i muškat momjanski, zatim lokalne destilate, pa maslinovo ulje, pršut i sir, tartufe s najvećeg hrvatskog poluotoka, odvijaju se strukovna ocjenjivanja svih tih specijalnosti i specijaliteta. Vezano uvelike uz istarska vina i delikatese u sklopu sajma Vinistra bilo je više vrlo interesantnih radionica, jednu, upravo o teranu, vodio je britanski vinski kritičar Oz Clarke!
Degustacija Bakhova nektara s ocjenjivanjem na Vinistri se odvija u dvije grupe – Svijet malvazija (samo malvazije, i to ne tek istarska nego i druge s područja Europe) i Istra u čaši vina (kapljica od raznih sorata i raznih stilova), a na vrednovanja se kao ocjenjivači, uz domaća imena, pozovu i tehnolozi, vinski trgovci, sommelieri i osobe iz vinskog segmenta vrlo eksponirane preko medija, dakle i utjecajne na javno mnijenje tako da se glas o istarskome vinu, a onda i o istarskim delikatesama a i općenito o turističkoj ponudi učinkovito širi i izvan granica Hrvatske. Među uglednicima iz vana kao kušači su ove godine nazočni bili npr. Caroline Gilby MW, u ulozi predsjednice ocjenjivačkih komisija, pa Iztok Klenar, dopredsjednik Međunarodne unije enologa, prof. Roberto Zironi sa sveučilišta u Udinama, Paul Robert Blom, vinski trgovac iz Nizozemske…
Evo nekih najbolje nagrađenih vina i vinara, po kategorijama, uz napomenu da su pragovi za medalje bili sljedeći: velika zlatna medalja od 92 boda do 100 bodova, zlatna medalja od 85 do 91,99 bodova, a srebrna medalja od 82 boda do 84,99 bodova, te da je objavljeni redosljed dobitnika medalja po bodovima štu su ih vina osvojila na ocjenjivanju. U grupi zlatnih medalja i na bodovno višim pozicijama uočljiv je veći broj široj javnosti manje znanih imena, koja su u plasmanu u pojedinim kategorijama iza sebe ostavila neke od vrlo afirmiranih vinskih kuća. Je li tu riječ o bljeskovima koji možda i neće držati kontinuitet te o vinarima koji tržištu nude vrlo male količine, ili doista u jačoj mjeri stižu nova imena koja se kakvoćom ozbiljno pridružuju onima već afirmiranima te koja kadra pomalo i potiskivati ta neka već znana imena, a i od kojih su za očekivati stalnost u kakvoći i tržišno ozbiljne količine?… Poruka organizatoru Vinistre: korisno bi bilo u smislu poboljšavanja poslovnog aspekta manifestacije u katalog sajma – koji je važan dokument! – pored naziva odnosno imena dobitnika medalje, uza sve to što i sada piše, dodati još podatak o količini godišnje proizvodnje odnosno o količini nagrađenoga vina raspoloživoga za tržište, tako da vinski trgovac odnosno ugostitelj u startu bude upoznat s time u kojoj mu je mjeri neko medaljom ovjenčano vino poslovno interesantno. Korisno bi bilo i to da se u katalogu pored navoda svakoga izlagača ostavi i malo praznog prostora za zabilješke, tako da se, poslije, službene informacije i impresije posjetitelja nađu u kompletu na jednome mjestu.
NAJBOLJA VINA
Autohtone sorte Istre

Damir Dobravac iz Rovinja istaknuo se s teranom Fuga 2016 i Fuga 2015 (godine 2011. Fuga je bio spoj cabernet sauvignona u dominantnome opsegu te terana, 2012. spoj terana u dominantnome opsegu te cabernet sauvignona, a od 2013. naovamo Fuga je samo teran!), ali i sa žutim muškatom Allegro 2013, te s malvazijom Suita 2016 (zlato), međutim i s jednom mješavinom od malvazije (60 posto) i chardonnaya kasne berbe (40 posto), za koju nisam vidio službeno priznanje, ali koja mi se čini jedno od najboljih maceriranih tzv. narančastih vina proizvedenih u nas. Riječ je o Simfoniji 2009, rađenoj uz dva tjedna maceracije s alkoholnom fermentacijom i potom s tri godine dozrijevanja u bačvama tonneaux od 600 litara. Ovih dana izlazi berba 2011
Malvazija istarska 2016 (mlada malvazija) – OPG Nino Privitello; Festigia 2013 (zrela malvazija) – Vina Istria/Laguna; Fuga 2016 (mladi teran) – Vina Dobravac; Teran 2012 – Vina Dešković (zreli teran); Refošk 2009 – Vina Bordon (zreli refošk)
Svijet malvazija
Mirna suha vina (u ovoj su kategoriji dodijeljene 53 zlatne medalje, izdvajam prvih deset zlatnih)
Malvazija 2016 2 – Fakin; Malvazija istarska 2016 – Marijan Arman; Malvazija istarska 2015 – Banko; Malvazja Korona 2015 – Franković; Pomojem 2015 – Kozlović; Malvazija istarska G.Cru 2016 – Marijan Arman; Malvazija 2016 – Novacco; Malvasia doc Collio – Muzic; Akacija riserva malvazija istarska 2015 – Vina Istria/Laguna; Malvazija 2016 – Sosich (sve zlatne medalje)
Malvasia volcanica

Pomalo šeretski pogled Mare Miošić, nove snage u vrlo kompetentnome enološkom timu Milana Budinskog u porečkome podrumu Vina Istria, što je novi naziv za Vina Laguna. Mara najavljuje novitet sa skorašnjim službenim islaskom: Festigia riserva 2013 od merlota (60 posto) i terana (40 posto), s 2,5 godine dozrijevanja u malim bačvama. Kušao: jako dobro! Količina: 2000 litara
Ariena blanco de Guarda 2015 – El Griffo (zlato)
Mirna polusuha
Malvazija 1 2016 – Dešković; Malvazija 2 2016 – Dešković; Malvazija 2016 – R & D Korenika (sve zlata)
Prirodno desertna
Malvazija San Salvatore 2013 – Benvenuti; Passito Villa Minelli 2013 – Villa Minelli; Pasit 2015 – Zigante d.o.o.: Malvazija pozna trgatev 2011 – Vinakoper (sve zlata)
Malvasia aromatica di Candia
Le Solane2003 – Mossi 1558; Luna di Candia 2012 – Cantina Valtidone (obje zlatne)
Malvasia delle Lipari
Malvasia delle Lipari passita 2013 – Cantine Colosi (veliko zlato)
Malvasia delle Lipari naturale 2013 – Cantine Colosi; Malvasia delle Lipari 2015 – Bio Fenech (obje zlatne)
Malvasia volcanica
Antigua malvasia dulce 2005 – Bodega la Geria (zlato)
Malvasia Toscana
Vinsanto del Chianti Classico 2007 – Rocca di Montegrossi (zlato)
Likerska vina
Malvasia volcanica Canari 1997 – El Grifo (zlato)
Chardonnay
Déjà vu 2016 – Cossetto; Chardonnay 2016 – Deklić; Chardonnay 2016 – D&D Sirotić; Chardonnay 2016 San Martino – San Martino (sve zlatne medalje)

Vesela obitelj Franković iz Buja – tata Josip, kćerka Laura i sin Mario: zlata za muškat momjanski Luna oro 2015, te za Teran Franković 2015 i za Cabernet sauvignon Franković 2015. Frankovićevi gosti na štandu su samoborski ugostitelj i vinar Marijan Žganjer, poduzetnik i vinar Marijan Sokolović, enolog Nenad Maslek – predstavnik tvrtke Lallemand, i Kristina Vugrin, koja se u Samoboru bavi jakim pićima i ovih je dana na ocjenjivanju World Spirits Competition u San Franciscu dobila srebro za vinjak Hedonica i broncu za za svoju rakiju Tepku
Muškat
Luna oro muškat momjanski 2015 – Vina Franković; Allegro muškat žuti 2013 – Vina Dobravac; Muškat žuti Lunika 2015 – Vina Lunika; Lucija gold muškat žuti 2015 – Vina Benazić; Muškat žuti 2016 – Prodan; Muškat ruža porečka 2012 – Cattunar (sve zlata)
Pinot sivi
Pinot sivi 2016 – Dešković (zlato)
Bijelo mirno vino miješanih sorata
Corona grande 2015 – Benvenuti; Cuvée 2015 – Zigante d.o.o.; Terre bianche cuvée 2015 – Degrassi (sve zlata)
Refošk
Refošk 2009 – Bordon; Refošk Rex Fuscus 2016 – Vinakoper; Refošk Capris 2012 – Vinakoper; Refošk Kocinski 2013 – Steras; Refošk 2013 – Bordon; Refošk Koper 2016 – Vinakoper (sve zlata)
Teran
Teran Terre rosse 2011 riserva – Degrassi; Teran Paladnjaki 2015 – Agriturizam Paladnjaki; Teran Kappi 2006 – Cattunar; Teran 2015 – Mario Peršurić; Teran 2015 – Deklić; Teran 2012 – Dešković; Teran 2013 – Benvenuti; Teran 2016 – Tomaz; Fuga 2016 – Dobravac; Teran 2015 – D&D Sirotić; Teran Franković 2015 – Franković; Teran 2016 – Romeo; Teran Terre rosse riserva 2012 – Degrassi; Teran 2012 – Geržinić; Teran gran riserva 2015 – Zigante d.o.o; Teran 2015 – Ferenac; Teran 2015 – Sosich; Fuga 2015 – Dobravac; Vigna nera 2 – Moreno Ivančić; Vigna nera 2016 – Moreno Ivančić; Teran Ana Antonija 2015 – Benazić; Teran 2015 – Dešković; Teran 2016 – Marijan Arman; Teran 2016 – Kozlović (sve zlata)
Cabernet
Cabernet franc 2015 – Đulio Ferenac (zlato)
Cabernet sauvignon Franković 2015 – Vina Franković; Cabernet sauvignon 2015 – San Zvanini; Cabernet sauvignon 2015 – Pino Rossi; Cabernet sauvignon 2016 – Valter Žiković; Cabernet sauvignon 2015 – Đulio Ferenac (svi zlatni)
Merlot
Merlot Silente 2015 – Tomaz; Merlot 2016 – San Tommaso; Merlot 2015 – Pilato; Merlot 2015 – Banko; Merlot barrique 2015 – San Tommaso; Medea merlot 2016 – Medea (sve zlata)

Veterani na štandu Zigante iz Grožnjana: vinogradar i vinar Duvilio Zigante koji je vođenje posjeda prepustio sinu Denisu, zatim Ante Gavranić, do prije koju godinu glavni enolog u podrumu porečke Agrolagune (danas više ne radi vino, samo ga pije, a u rodnoj Korčuli bavi se turizmom) i Goran Kramarić, do prije koji mjesec direktor Agrolaguninoga podruma
Crno mirno vino miješanih sorata
Cuvée barrique 2015 – San Tommaso; Santa Lucia crna 2013 – Kozlović; Terre bianche cuvée rouge – Degrassi; Caldierosso 2015 – Benvenuti; Kurikta riserva 2015 – Katunar vinarija; Cuvée Rosso 2015 – Moreno Ivančić; Cuvée 2016 – San Tommaso (sve zlata)

Klaudio Ipša (u sredini) i njegov sin Ivan (desno), afirmirani proizvođači zaista odličnog maslinova ulja iz Livada, krenuli su prije koju godinu i u proizvodnju vina, sad su prezentirali svoje eno-prvijence. U vinskom segmentu pomaže im enolog i proizvođač vina Matjaž Lemut Tilia iz Vipave
____________________________
MALVAZIJA IQ – Nositelji oznake IQ za mladu malvaziju, dakle onu iz berbe 2016., su Benvenuti, Brčić, Capo, Cattunar, Damjanić, Dešković, Fakin, Geržinić, Kozlović, Legović, Matošević, Medea, Novacco, Peršurić Mario, Pilato, Ravalico, Sirotić, Terzolo, Tomaz, Trapan, Vina Zigante, Vivoda, Zigante d.o.o., a jedini nositelj oznake IQ za zrelu malvaziju, onu iz berbe 2015, je Bruno Trapan (na slici). ■
____________________________
LEGENDA CLAI
Porečka Vinistra bila je nova prigoda za susret s uspješnim vinarima, a boravak tih dana u Istri i prigoda za posjet nekom vinogradarsko-vinskom posjedu. Nekoliko kolega i ja ovaj put zaustavili smo se, na dolasku u Poreč, kod istarske vinske ikone Giorgia Claija u Brajkima/Krasici, a na odlasku iz Istre kod obitelji Benvenuti u Kaldiru, te kod Giancarla Zigantea u Livadama. Povod: Clai, Benvenuti i Zigante dobro su se spremili za ovogodišnju punu turističku sezonu, konkretno Clai je upravo nedavno otvorio novu lijepu kušaonicu a uz kuću dovršava i bazen, Benvenuti su u svome selu, pored vinskog podruma, kušaonice i kuće gdje žive, otvorili apartmanski smještajni kapacitet i uredili također bazen, a Zigante je s ponosom u svom restoranu predstavljao menu prilagođen godišnjem dobu i svojima, na Vinistri 2017 nagrađenim vinima. Što se tiče Giorgia Claia još je jedan bitan razlog bio tome što smo ga obišli: on dosad nije nastupao na Vinistri i šansa da kušamo njegva vina u porečkoj Žatiki bila je nikakva, pa ga je valjalo potražiti kod kuće. A zašto ne nastupa na Vinistri? Njegovo objašnjenje:
– Nije da izbjegavam Vinistru zbog nekakvog neslaganja s organizatorima i s koncepcijom samoga sajma. Ne nastupam zato što mi se čini da nema smisla da se kao izlagač nađem među proizvođačima koji ne slijede moje poglede na poljoprivredu u smislu ekologije.

Giorgio Clai i Dimitrij Brečević, uz proizvode što ih nudi Clai d.o.o., te, dolje, u podrumu s bačvicama
Giorgio Clai istarski je vinski fenomen. I bez neke osobite promidžbe organizirane s vlastite strane postao je silno popularan, međutim ne i kao zvijezda publikacija, radija i malog ekrana, nego kao osoba kojoj se glede vina vjeruje. U Hrvatskoj je među pionirima koji su krenuli stazom prirodi prijateljske proizvodnje i grožđa i vina, i na tome putu i istrajava. Brojni ljubitelji plemenite kapljice to su začas prepoznali, i oni su mu odmah usmenom predajom i svojim djelovanjem na društvenim mrežama pa i istupima – oni kojima je to bilo dostupno – u medijima, napravili više reklame nego što ju je on napravio vlastitim angažmanom u promocijskoj aktivnosti. Giorgio Clai startao je, nakon godina hobi-vinogradarenja i vinarenja, profesionalno u vinskome svijetu početkom ovog stoljeća (i tisućljeća), kao manji individualni privatnik. Nakon što se iz Trsta, gdje je živio i vodio restoran, vratio za stalno u Istru, prva berba bila mu je 2002., koja, barem na ovim našim prostorima, nije ostala zapamćena po nekoj kakvoći. Ipak, Clai je i s njome – kao što je eto sjajno izvukao i berbu 2014.! – privukao pažnju. Uslijedili su dobra godišta i sve bolja vina, broj poklonika naglo se povećavao i Clai, još uvijek slabo klasično-medijski eksponiran, stigao je do – statusa legende. Dakle, iako malen po proizvedenoj ukupnoj količini vina i ulja (naime uz vinovu lozu uzgaja i masline i ima svoje, odlično, maslinovo ulje) – veliki vinogradar/vinar i maslinar… Kako mu je s vremenom rasla reputacija bilo je sve uočljivije da je malen ne samo po količini Bakhova nektara nego i po za ozbiljan posao nužnim prikladnim kapacitetima za prihvat klijenata i gostiju na degustaciju.
Danas, dakle 15 godina poslije prve obavljene berbe, Clai nije garažni! Prije nekog vremena u braći dr. Ivanu Penaviću, uglednom kirurgu u Zagrebu, i Kreši, nastanjenome u SAD, našao je prikladne poslovne partnere i nastala je tvrtka Clai d.o.o., koja ima petero stalnih zaposlenika te koja upravlja s 10 hektara vinograda i s pet hektara maslinika s oko 1600 stabala masline. Kao velika pomoć Giorgiju Claiju u radu je Dimitrij Brečević, inače rođen u francuskome predjelu Jurançon od majke Francuskinje i oca Istranina, mladić koji je za stalno došao u Hrvatsku 2006. i skrasio se u Istri gdje sada ima pet hektara pod trsjem i proizvodnju od oko 20.000 butelja što malvazije, što terana, što refoška…
Claijev podrum je u odnosu na onaj prvotni osjetno proširen, a baš prije kratkoga vremena otvorena je i nova prostrana lijepa kušaonica vina uz koju je veliki ozelenjeni plato-vidikovac odakle puca krasan pogled na brežuljkasti istarski krajolik i na kojemu je, u vrlo ugodnom ambijentu na otvorenome, moguće primiti i veći broj gostiju. Clai d.o.o. proizvodi sada – poštujući i dalje, beskompromisno, ekološke postulate i ostajući i dalje priklonjen ručnome radu – oko 30.000 boca vina, od čega oko 60 posto ide u izvoz, što onaj pravi – Slovenija, Srbija, Crna Gora, Italija, Francuska, Austrija, Njemačka, Belgija, SAD, Kanada, Japan, Singapur, Hong-Kong, Australija, što onaj na kućnome pragu.
Giorgio Clai, koji napominje kako mu je s osnutkom d.o.o. laknulo jer sad se može i potpuno opušteno posvetiti samo vinogradu i podrumu, nudi nekoliko tipova vina s kojima je moguće pokriti cijeli obrok, konkretno: aperitivni pjenušac, bijelo mirno od malvazije (Sv.Jakov), bijelu mirnu mješavinu sorata Ottocento bijelo (malvazija, sivi pinot i sauvignon), zatim crnu mirnu mješavinu sorata Ottocento crno (merlot i refošk te u malim količinama teran i cabernet sauvignon), pa refošk Brombonero (selekcija), i desertni sirupasti Tasel (u dijalektu tasel znači lapor, vinograd i jeste na laporu).
– Naglasak u mojoj vinskoj proizvodnji je na lokalnim sortama, poglavito malvaziji, teranu, refošku, muškatu bijelome. Za pjenušac rabim u većoj mjeri jednu staru sortu odavde a kojoj je naziv negra tenera, ona daje jako dobru kiselost i pridonosi svježini, nju sam u kompoziciju baznoga vina uvrstio sa 50 posto, ostatak čine chardonnay i malvazija istarska. Prije degoržiranja, pjenušac nakon druge fermentacije u boci leži najmanje dvije godine. Kod mirne malvazije Sv.Jakov, u velikim kacama provodim maceracije praćene alkoholnim vrenjem, ovisno o kakvoći godišta trajanje bude od dva do četiri mjeseca. Kod crnih sorata maceracija je kraća da bi boja vina ostala ljepša, traje oko tri do četiri tjedna, uglavnom dok slador posve ne profermentira. Dozrijevanje mirnih vina je u drvu barem oko dvije godine, što u većim kacama što u bačvama od 600 litara zapremnine. Tasel, od muškata bijeloga, nastaje kasnom berbom i, ako to vrijeme dopusti, jačinm prosušivanjem grožđa na trsu, a ako ne dopusti, onda prosušivanjem grozdova u kašetama, te s dozrijevanjem od 1,5 do dvije godine u bačvi – veli Giorgio Clai. ♣ SuČ – 05/2017

Kaldir, kod obitelji Benvenuti: ljubazni domaćini, kuća za osam osoba, visokokomforni smještaj, bazen, kušaonica, odlična vina…

Čavrljanje uz čašu malvazije odnosno terana: s domaćinom Livijom Benvenutijem, ocem braće Alberta i Nikole, aktualnog predsjednika Vinistre. Živjeli, zdravi bili i dođite nam opet, kaže Livio! Benvenuti!
KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 04/2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
SADRŽAJ/CONTENT
JA SAM TRIBIDRAG – GAJA DARMAGI! – CORONICA: COdue, MALVAZIJA, TERAN i PLAVAC MALI! – VINA JAKOB: VLASTITI VINOGRADI, VLASTITE BAČVE – ZELINA 49.PUT – KORKYRA MELAINA CRNI OTOK BIJELOGA VINA – KOKOTI u SLUŽBI VINA – TRI TENORA s PLEŠIVICE u ALHAMBRI – BRUT KORACI OBITELJI KORAK – WINE EXPLORERS – ŠAMPANJAC i SANCERRE ŠEĆU i TRČE PONAD JASKE – I BUFFON IMA SVOJE VINO – FERRARI NA AERODROMU – ENRICO RIVETTO: BRŽE SMEKŠANI BAROLO – ZAGREB BUBBLES 2017 – CASTELLO di QUERCETO
______________________________________________
JA SAM TRIBIDRAG – Prošlo je jako dobro! Program zanimljiv, sudionika mnogo, kotizacija smjelo visoka ali eto kad se najavljuje nešto dobro interesa ima i te kako, a kad se to najavljivano kroz realizaciju i pokaže dobrime – a ostvareno je, komentar je najambicioznije međunarodno vinsko događanje u Hrvatskoj – organizatoru je utrt put za nove ambiciozne akcije. Davorka Krnić Trick, Fani Prodan i Iva Drganc kao ponosne članice udruge Tribidrag utemeljene da promovira hrvatske autohtone vinske kultivare i organizatorice manifestacije uputile su na kraju poruku: Vidimo se dogodine!
Split je bio domaćin prve međunarodne konferencije o sorti tribidrag pod nazivom Ja sam/I am Tribidrag. Cilj je konferencije bio proširiti znanja o tribidragu kao kultivaru i kao vinu te animirati vinogradare/vinare za nastavak revitalizacije i za promociju autohtonih hrvatskih vinskih sorti. Više od 100 sudionika – vinskih stručnjaka, znanstvenika-istraživača i vinara u dva dana raspravljalo je o tribidragu, crljenku kaštelanskome, pribidragu, kratošiji, primitivu odnosno zinfandelu. Dakako, nije bilo priče na suho, degustirala su se vina iz osam zemalja od toga kultivara za koji se rado kaže da je svojedobno emigrirao prema Sjevernoj Americi i da je jedan od u svijetu najpoznatijih i jedan od po svijetu najraširenijih hrvatskih emigranata. Prvi put u povijesti moglo se kušati na jednome mjestu toliko različitih tribidraga iz svih krajeva svijeta – Hrvatske, Kalifornije, Italije, Albanije, Čilea, Južne Afrike, Indije, Australije. Međutim, eto – nije bilo i kratošije iz Crne Gore!…
Među predavačima i voditeljima radionica, uz naše profesore Edija Maletića i Ivana Pejića sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta te Gorana Zdunića sa splitskog instituta za jadranske kulture i melioraciju krša koji su pričali o tribidragu u Hrvatskoj i od kojih se čulo da od početnih 25 trsova koliko ih je nađeno 2001. u vinogradima kod Kaštela sad imamo nešto manje od 100 hektara tribidraga i 15 proizvođača vina od te sorte, na govornici se smjenjivalo više međunarodno visokouglednih stručnjaka. Primjerice prof. Carole Meredith s kalifornijskog sveučilišta Davis koja je vodila je američko-hrvatski znanstveni tim u istraživanju povezanosti hrvatskih autohtonih sorata grožđa s američkim zinfandelom, koja, inače, u Kaliforniji ima nasad zinfandela ali koja svoje vino iznosi na stol od nazivm Tibidrag, i koja je na konferenciji u Splitu i dobila za osobite zasluge za znanost odlikovanje Republike Hrvatske Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića. Zatim bili su tu i Jancis Robinson i Jose Vouillamoz, koji su se pobrinuli za selekciju vina od tribidraga proizvedenih u nizu zemalja svijeta. O zinfandelu su govorili američki vinar Joel Peterson te David Gates iz glasovite vinske kuće Ridge Vineyards, a Lisa Gilbee, vlasnica vinarije Morella iz talijanske Mandurije, prezentirala je primitivo.
Posebno iznenađenje priredio je Miljenko Grgić. Jedan od najpoznatijih vinara kalifornijske doline Napa, po svijetu ga zovu Mike Grgich: s obzirom na svoje godine nije mogao doći na konferenciju, ali je pronašao način da ipak bude dio konferencije – obratio se svim sudionicima konferencije putem video snimke. ♣
DARMAGI! –Ma, che bello!… Sad bi to sigurno rekao i otac famoznog Angela Gaje Giovanni (1908-2002), ali u trenutku kad je svojedobno kriknuo Darmagi! bio je užasnut: njegov se sin usudio u srcu apelacije Barbaresco, dakle u zemlji nebbiola, posaditi – cabernet sauvignon! Gaja senior, pobornik nebbiola na teritoriju nebbiola, zapravo je na neki način opsovao, Angelo Gaja kazao mi je jednom prigodom da riječ darmagi na pijemontskom dijalektu znači nešto kao k vragu, dođavola…
Četrdeset godina od sadnje, vinograd cabernet sauvignona Bricco Darmagi Gaja još odlično funkcionira, na proljeće daje ovakve prizore kao na slici, a nakon kasne jeseni kad se grožđe s trsja preseli u podrum izrasta izvrsno vino, ne bordoški nego pijemntski CS. Naravno: naziv je vina DARMAGI!
Angelo Gaja znan je po specifičnim nazivima za svoja vina. Uvelike se koristi izrazima iz pijemontskog dijalekta, i tako, eto, kad je riječ o došljacima, strance (ima i chardonnay!) uspješno integrira u lokalnu zajednicu (tako je to danas popularno reći…) ♣
CO2,MALVAZIJA, TERAN i – PLAVAC MALI?! – Malo neočekivano, ali kod Morena Coronike sve je moguće. Taj odlični istarski vinogradar i vinar, koji već godinama izlazi – i to u jako dobrome svjetlu – s malvazijom istarskom u baznoj varijanti te s malvazijom istarskom i s istarskim teranom u Gran-varijanti, no i s bordoškim došljakom cabernet sauvignonom kojega je nazvao Grabar, kao i s mješavinom domaćina terana i u Istri odavna udomaćenih stranaca merlota i cabernet sauvignona zvanom Boscogrando, sad se sprema i na avanturu s – plavcem malim! Nekome šok, nekome tek neobično, no izreka veli da je muž odakle mu je žena, a Morenova supruga Suzana je s otoka Ugljana, gdje ima plavca i sad je eto pred Morenom izazov da od te sorte iz Dalmacije napravi – Gran Ugljan ili Gran Suzan’! Pa, da vidimo (kušamo!) i to! Poznavajući Coroniku kao marljivoga i radišnoga te pedantnoga, stalno i u potrazi za novim saznanjima u struci, sklon sam vjerovati da bi se njegovoj istarskoj Gran-špici lako mogao uskoro pridružiti još jedan osebujan Gran, taj s Ugljana.
Nedavno je Moreno Coronika u obiteljskom hotelu-ugostiteljskom JRE objektu San Rocco u Brtonigli okupio hrvatsku kremu sommelijera i vinskih novinara da bi im predstavio vina novih berbi što ih je upravo pustio na tržište, ali i da bi službeno pokazao i nešto što je apsolutni novitet u njegovoj produkciji, a to je pjenušac. S njime je i krenuo program.
Naziv pjenušcu vrlo jednostavan, međutim efektan – CO due brut nature. Za CO due odlučio se iz dva razloga – jedan je, kako je rekao, taj da u njemu nema ništa drugo osim grožđa od sorte malvazija (ekspedicijski liker nije dodavan), a drugi je što njegovo prezime počinje s CO, ta dva slova u verzalu Coronica istaknuto rabi i u svom logotipu.
Pjenušac, koji je iz berbe 2012 (proizvedeno ga je oko 1000 butelja) i koji je nakon sekudnarne fermentacije 40 mjeseci ležao u boci na finom talogu, pokazao u izvrsnome svjetlu. Za nj valja spomenuti kako grožđe malvazije istarske nije brano, kako je drugdje u Istri uobičajeno, ranije, nego je brano u punoj fenolnoj zrelosti, a to je Moreno mogao učiniti zato što je na trsju s grožđem za pjenušac na poseban način radio tako da je dobio zrelu sirovinu s nižim alkoholom i s dobrom kiselosti, dakle s parametrima nužnima za proizvodnju pjenušca. Taj rezultat slijed je tijesne Morenove suradnje s vrlo afirmiranim stručnjacima za vinogradarstvo Marcom Simonitom i Pierpaolom Sirchom iz talijanske pokrajine Furlanije, dvojcu za koji se govori da je revolucionirao rad u trsju, s kojime je radio i famozni Joško Gravner, i koji je sada silno tražen i na znanim bordoškim vinskim posjedima. Simonit, koji je 2012 dobio Oscara kao najbolji agronom za vinograde, i Sirch osnivači su prve i zasad jedine škole u Europi koja se bavi podučavanjem radnika u orezivanju vinove loze.
– Vrijednost rezidbe Simonit & Sirch je u tome što se postiže ravnomjernije dozrijevanje grožđa i što se produžuje vijek loze, a pojedinim zahvatima u rezidbi može se po onome za koji se tip vina proizvođač vina odlučio u berbi i pri punoj zrelosti postići prikladan sadržaj sladora i sadržaj kiselina – objašnjava Coronica, i dodaje: – Simonita sam upoznao još prije puno godina i od prije dosta vremena kroz njegove kratke posjete mom vinogradu počeo sam djelomice primijenjivati njegovu filozofiju rezidbe. Godine 2013. smo dva moja djelatnika David Jurman i Andjelko Paljuh i ja pohađali njegov tečaj rezanja u Cormonsu, i tamo smo stekli znanje i sigurnost. Od te godine na dalje u potpunosti primjenjujemo filozofiju Simonita i Sircha. Nakon što smo završili tečaj, član Simonitova tima Nicolas pratio nas je tri sezone u rezidbi te u proljeće za vrijeme pljevljenja suvišnih mladica tj. formiranja loze za iduću vegetativnu godinu. Danas tvrdim da smo osjetno poboljšali stanje vinograda. Pojednostavili smo održavanje vinograda. smanjili smo širenje bolesti drva vinove loze, postigli smo homogeniju zrelost grožđa i na isti urod znatno veću kvalitetu grozda. Volio bih još naglasiti i to da u našim vinogradima radimo zaštitu samo kontaktnim sredstvima, dohranjivanje je jako malo i to isključivo organskim gnojivom, korove rješavamo samo mehaničkim putem, dakle ne upotrebljavamo herbicide. Već četiri sezone provodimo ciljano zatravljivanje tj. u jesenskom razdoblju među redovima sijemo travu. Nakon cvatnje vinove loze trava se kosi i tlo se površinki obradjuje. Ovakvo zatravljivanje pomaže povećanju sadržaja humusa u tlu, poboljšava rahlost tla, smanjuje kapilarno pucanje tla u ljetnom periodu, te, što je i te kako važno, smanjuje bujnost vinove loze pogotovu u mladom periodu života.
Coronica veli kako nikad prije nije ni mislio da će se upustiti u pjenušac, ali sad nakon debitantskog iskustva vrlo je zadovoljan što je ušao i u taj segment, ne tek stoga što je obogatio svoju ponudu vina nego stoga što je pjenušac koji ga zadovoljava dobio od malvazije istarske, dakle sorte svojega kraja, te što ga je u vrlo kompleksnoj varijanti ostvario na svoj način, bez kopiranja Champagne i Franciacorte.
Uz pjenušac, Coronica, koji sada gospodari sa 23 hektara pod trsjem, u San Roccu je predočio baznu malvaziju 2016, Gran malvaziju 2015 i Gran Teran 2013, a donio je i svoj magnum Boscogrando star puno desetljeće. Oduševio je sa svojom ozbiljnom, mineralnom i s potencijalom za dalje Gran Malvazijom (dozrijevamje šest mjeseci u 500 litrenim bačvama), ona je iako je iz sporne berbe 2014. ipak dosegnula lijepu punoću i 14 vol %, nakloniti se trebalo i Gran Teranu iz 2013 (13,5 vol%), punom i dosta gustom, on traži još vremena u butelji. Sjajno finale degustacije bilo je vino Boscogrando 2007 iz magnuma, od cabernet sauvignona, merlota i terana sa po jednom trećinom zastupljenosti svakog od ta tri kultivara. ♣
VLASTITI VINOGRADI, VLASTITE BAČVE! – Zanimljiv susret prije neki dan u podrumu Vina Jakob Zdravka Ilije Jakobovića: iako je potkraj travnja na Dubrovnik FestiWineu 2017, po odluci strukovnog žirija sastavljenog od ocjenjivača ne samo iz Hrvatske nego i iz više drugih zemalja Europe te SAD, osvojio zlatne medalje za svoje Cuvée Jakob 2013 i Syrah 2013, iako je kupio još 1,5 hektara terena za sadnju cabernet franca, te iako je upravo na izlasku na tržite sa svojim novim (ljetnim) pjenušcem Pave extra brut od njegova baznoga vina od 50 posto chardonnaya i po 25 posto syraha i merlota iz vinograda u brodskom Stupniku a šampanjiziranoga iz usluge metodom charmat u talijanskom podrumu Masottina, glavni motiv za okupljanje bila je degustacija naslijepo njegovog cabernet sauvignona 2015 iz sasvim novih hrastovih bačvica od triju proizvođača – jednoga iz Hrvatske i jednoga, s dva modela, iz Francuske, poslije kušanja saznali smo da je riječ o bačvicama bačvara Milivoja Goluba iz Jastrebarskoga te bačvicama classic i elegance od francuskog Seguin Moreaua. Jakobovića, koji je inače stručnjak za drvo naime prije nego što je otišao u mirovinu i počeo se studiozno (uz pomoć konzultanata za vinograd i za podrumarstvo) profesionalno baviti uzgojem grožđa i proizvodnjom plemenite kapljice radio je kao direktor u tvrtki Furnir, već duže vrijeme muči to što, kaže, hrvatski vinari, iako Lijepa naša u Slavoniji ima zaista odlično drvo baš i za bačve, uvelike bačv(ic)e kupuju u inozemstvu i po cijeni znatno višoj nego što mogu biti one iz naše proizvodnje. I htio je s nekoliko degustacija priređenih za osobe koje se na ovaj ili onaj način bave vinom, čuti reakcije na njegovo isto vino dozrijevano jednako dugo u novim bačvicama od hrvatske hrastovine, medium+ paljenja, izrađenima u Hrvatskoj te u jednako paljenim bačvicama nadaleko znane francuske bačvarije. Ono što je htio dokazati, barem u ovoj degustaciji na kojoj smo bili novinar Ivo Kozarčanin, direktor festivala Zagreb Vino.com Ivan Dropuljić i ja, to je i postigao: najelegantnijim vinom pokazalo se ono iz bačvice Milivoja Goluba, drugoplasirano i također impresionirajuće bilo je ono iz bačvice classic Seguin Moreaua, a, zanimljivo, dosta ispod po finoći (previše drva i vanilije u nosu, ali i u ustima, te jače isušujući završetak u ustima) pokazalo se vino iz bačvice Seguin Moreau nazvane – gle! – elegance!
No, rekao bih, takav, pozitivan rezultat u prilog hrvatskoj bačvici ne znači i da sad treba navaliti na bačve domaće produkcije, usput rečeno kako je – nakon što su se hrvatski proizvođači s inoksa počeli ponovno okretati drvu – bilo u neko prvo poratno vrijeme iz patriotskih razloga. Jakobović hvali bačvara Goluba da je majstorski svladao zanat posebice glede tehnike paljenja, međutim problemi – doduše očito ne Jakoboviću koji znade dobro gdje je moguće nabaviti kvalitetnu hrastovinu za bačvu, koji zna i dobro kako i koliko dugo (barem dvije do tri godine) i gdje je drvo treba držati na otvorenome da se isperu tanini, koji zna i tko se u nas odlično razumije u kalanje… – vezani uz hrvatsku bačvu dolaze s više strana, pa treba biti oprezan. Opredijeliti se za hrast lužnjak ili pak isključivo za kitnjak (kitnjak je gušći i sporije u bačvicu propušta kisik potreban za dozrijevanje i razvoj vina, lužnjak bi, razlaže Jakobović, za kvalitetnu bačvicu morao pokazivati barem pet godova), gdje ima dobrog kitnjaka (najbolje područje za hrast kitnjak je, navodno, između Slavonske Požege i Đakova, a lužnjaka ima u šumama Spačve), koja je to osoba ili koje su to osobe imenom i prezimenom u čije kalanje se može pouzdati (Jakobović preporučuje Miju Čoškovića iz Štitara, usput: Ćoškovićeva tvrtka Šiška radi drvene avione za Talijane!), tko ima na raspolaganju veću količinu hrastovine i tko je dovoljno dugo čuva držeći je vani, koji je naš bačvar, uz kapacitetom dosta maloga i od strane Jakobovića jako hvaljenoga Goluba, prava adresa za kupovinu bačve? Jakobović, inače predstavnik tvornice čepova DIAM za Hrvatsku, veli da je spreman pomoći oko nabavke bačvica i da se zainteresirani za potrebne informacije i preporuke slobodno obrate njemu… (info@vinajakob.hr) ♣
ZELINA, 49. PUT! – Grad Sveti Ivan Zelina priprema se uvelike za 49. Izložbu vina kontinentalne Hrvatske, koja počinje u petak 2. lipnja. Uskoro će biti strukovno vrednovanje vina s ocjenjivanjem i, posebno, samo kraljevine koju su Zelinčani proglasili svojim zaštitnim znakom, zatim, predviđeno je i ocjenjivanje vizualnog identiteta proizvoda da se izaberu oni koji kad se kao osmišljena cjelina promatraju boca, etiketa i ukrasna kapica ostavljaju najbolji estetski dojam i koji potrošaču pružaju dobro vidljivu preciznu informaciju u vinu.
Novi predsjednik (tj. predsjednica) ocjenjivačke komisije za vino je prof.dr.sc. Ana Jeromel, sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, a koja je zamijenila dosadašnju dugogodišnju čelnicu ovog vrednivanja dr. Stanku Herjavec. Dopredsjednice ocjenjivačkoga žirija su Jasminka Šaško i Ivana Alpeza. Bodovi za odličja su sljedeći: velika zlatna diploma = 91 – 100; zlatna diploma = 85 – 90; srebrna diploma = 80 – 84; brončana diploma = 75 – 79. Proglasit će se i nagraditi najbolje ocijenjeno vino od sorte kraljevina (nagrada Ljerka Habuzin), zatim najbolje ocijenjeno suho mirno bijelo vino Sjeverozapadne Hrvatske (nagrada Milan Pažić), najbolje ocijenjeno vino s ostatkom šećera, izuzev predikatnih vina (nagrada Pero Krznarić), najbolje ocijenjeno predikatno vino, najbolje ocijenjeno crno vino, najbolje ocijenjeno pjenušavo vino i najbolje ocijenjeno voćno vino.
Predsjednik komisije za izbor najboljeg vizualnog identiteta proizvoda (vina) je Željko Suhadolnik. Za njega nije predviđena dopredsjednica, a kamo li dvije. Kandidati za nagradu moraju ispunjavati sljedeće uvjete: da su vinogradari i proizvođači vina, da vino buteljiraju i na tržište plasiraju pod vlastitom etiketom, te da ukupno godišnje proizvedu najmanje 2000 litara vina. Nagrada su, u ovome slučaju, diploma te drvena skulptura, rad Ivana Antolkovića, koji bi trofej trebao uručiti osobno.
Predsjednik Organizacijskog odbora Izložbe vina kontinentalne Hrvatske Hrvoje Koščec, inače gradonačelnik Zeline, najavljuje zanimljivu manifestaciju početkom lipnja, naime ona ide upravo ususret polastoljetnom jubileju. Iz prezentacije vezane uz Sveti Ivan Zelinu kojoj sam nazočio može se zaključiti da Košćec nastoji ne samo učvrstiti veze između vina i turizma u zelinskome kraju nego ambiciozno razvijati turizam u gradu i najbližoj okolici, naime u pripremi je gradnja velikog sportsko-rekreacijskog centra s aqua-parkom, posebnim bazenom, auto-kampom, hotelom, restoranom, igralištima za nogomet, hokej na travi itd., što bi trebalo gospodarski preporoditi cijeli teritorij.♣
CRNI OTOK BIJELOG VINA – Što bi to moglo biti crni otok bijeloga vina? Naravno: Korkyra melaina, Korkyra nigra! Po naški: Korčula. Iako je smještena na dubokom jadranskom jugu, od tamo su znana upravo bijela vina, posebice pošip i grk. Lijepo je čuti da je korčulanska scena jače živnula i da najavljuje puno lipih stvari. Krenule su proizvodnja pjenušca – u to su se zajednički upustili enolog Nikola Mirošević i Igor Radovanović (koristeći bazno vino od pošipa, rukatca i cetinke), i proizvodnja maceriranih tzv. narančastih vina iz amfore, kojima se bavi Ante Milina iz Smokvice.
Kako sve s madima – ali potpomognutima savjetima iskusnih starijih – ide naprijed, tako su i sada baš mladi, a pod budnim okom mudrog veterana (ne toliko po dobi koliko po stažu) odlučili osnovati udrugu upravo naziva Crni otok bijeloga vina, s ciljem unaprjeđenja proizvodnje i u količini i kvaliteti te daljnje popularizacije plemenite kapljice i turizma Korčule. Valjda će ova nova akcija – pretpostavljam, profesionalnog – okupljanja i dati bolji rezultat od one nekadašnje, s udrugom Vino u tradiciji življenja. Želja je, čujem, osnivačke jezgre da se u ovu novu udrugu okupe svi otočki vinari koji imaju zaštitu zemljopisnog porijekla. Na Korčuli, odakle su vinske zvijezde (s pokrićem!) Frano Milina Bire i Luka Krajančić, sada je oko 30 proizvođača koje se može smatrati robnima i od kojih se, govori se, s pravom može dosta očekivati.
U programu udruge je između ostaloga i to da se u radno mirnijem razdoblju godine posjećuju razna vinogradarska područja po Hrvatskoj i inozemstvu, kako bi se stekli novi prijatelji među kolegama i kako bi i nešto naučilo, radi primjene doma, iz iskustva drugih.
Ekipu Crni otok bijeloga vina, koju na određeni način kao mentor predvodi enolog Janko Jovanov iz PZ Pošip iz Čare, zatekao sam – a gdje drugdje do li u Samoboru na kremšnitama kod ugostitelja i proizvođača vina Marijana Žganjera čija je kušaonica postala svojevrsni vinski konzulat, okupljalište niza hrvatskih vinara ali i vinara iz susjednih država koji se nađu u blizini Zagreba. Plan je Korčulana bio posjetiti i plešivičke proizvođače Dragu Kurtalja, zatim Velimira i Josipa Koraka te Zvonka i Tomislava Tomca, kao i Ivanu Puhelek u Zelini.
Na slici kod Žganjera su Frano Milina Bire, Nikola Mirošević (enolog Blata 1902), Igor Radovanović OPG, Zoran Cebalo Popić, Jakša Krajančić iz PZ Nerica, te Lukša Hropić, koji se pridružio s Lastova. Na fotki je, u društvu i dama – svojedobno vinska kraljica Zagrebačke županije Samoborka Kristina Vugrin, koja se bavi proizvodnjom jakih pića… ♣
KOKOTI u SLUŽBI VINA – Kokote na jednome mjestu u većem broju, kao ovdje na slici, nije lako naći, pitanje je je li to uopće i moguće, a i nemoguće ih je naći u službi vina, prije se može reći da je vino – barem u Francuskoj kod specijaliteta coq au vin – u službi njih.
Ali Hrvatska je, naravno, nešto posebno: evo čak četiri Kokota na okupu i u službi vina. Najmlađi je unuk Darko, a najstariji je deda Kokot s punih 84 na plećima, on još mlađahno radi kao kovač! Bravo! Sinovi Ivica i Kruno su dosegnuli direktorske pozicije u njihovoj obiteljskoj tvrtki Kokot Agro koja je ovih dana kad se zahuktavaju radovi na zemlji na svom izložbenom prostoru u Jastrebarskome organizirala veliku prezentaciju strojeva i oruđa za vinogradarstvo, našlo se i nešto od opreme za podrume… ♣
TRI TENORA PLEŠIVICE u ALHAMBRI – Tri plešivička vinska tenora otvorila su ovogodišnju seriju vinskih masterclassova u malološinjskom boutique hotelu Alhambra, a to su Velimir Korak, Zdenko Šember i Tomislav Tomac. Korak, Šember i Tomac prezentirali su sve vinske dragulje jaskanskoga kraja – klasična mirna bijela i crna vina, pjenušce i narančasta vina nastala dugačkim maceracijama bijelih sorata bilo u drvenim bačvama bilo u amforama. S tim vinima Melkior Bašić, chef kuhinje restorana Alhambra što, uzgred, ima u ponudi čak 350 domaćih i stranih vinskih etiketa iznimne kvalitete, spojio je na večeri za goste hotela svoje bisere na tanjuru a pripravljene od lokalnih i sezonskih namirnica.
Nakon Plešivice, sljedeće izdanje masterclassa u Boutique hotelu Alhambra bit će održano 19. svibnja 2017, kad će gostovati čuveni bordoški Château Mouton Rothschild. ♣
BRUT KORACI OBITELJI KORAK – Plešivička obitelj Korak, nazočna u punome broju (pater i mater familias, dva sina s pratiljama i kćer s pratiteljem), okupila je veliko medijsko društvo u zagrebačkom JRE (Jeunes Restaurateurs d’Europe, chefica je Prisca Thuring!) ugostiteljskom objektu Dubravkin put da bi se i službeno proslavilo dva brut-Koraka, a to su mjehuričavi noviteti iz familijarne vinske produkcije. Riječ je o bijelome pjenušcu Korak brut nature, od chardonnaya i crnog pinota iz 2013 (ukupno je napunjeno oko 5000 perlajućih debitantskih butelja), te o Roséu brut od crnog pinota iz berbe 2014 (ukupno oko 3000 boca). Fermentacija za oba vina odvijala se u velikoj drvenoj bačvi, bijeli je nakon druge fermentacije u boci na talogu proveo tri godine prije degoržiranja, a ružičasti dvije. Naravno, nisu i sve boce već sada priređene za tržište, i od bijeloga i od ružičastoga ostavljeno je na odležavanju na kvascu dio butelja predviđenih da se otvore narednih godina kako bi se pratio razvoj pjenušaca i kako bi se i uživalo u sve većoj kompleksnosti.
Prvo ime u obitelji je tata Velimir, enolog od kojega je i krenula ozbiljna obiteljska produkcija Bakhova nektara, pored njega su sinovi Bernard (u bijelome, kuharski stažist kod Priske Thuring u Dubravkinom putu, uskoro možda i na usavršavanju kod renomirane chefice Ane Roš u Kobaridu, a potom, valjda, i chef u restoranu što ga se kod svojega vinskog podruma na Plešivici do kraja ove godine sprema otvoriti obitelj Korak), te Josip, po struci također enolog a koji nastavlja očevim profesionalnim stopama, s desne strane banera na fotografiji su, uz Priscu Thuring, mama Mirjana Korak, također odlična domaća kuharica, te kćerka Vera, koja će uskoro diplomirati i koja se orijentirala na marketing, njen doprinos ovim promoviranim pjenušcima su etikete… ♣
WINE EXPLORERS – Francuz Jean-Baptiste Ancelot nositelj je jedinstvenog istraživalačkog projekta – obilaska SVIH vinorodnih područja na planetu Zemlja u želji da na jednome mjestu budu registrirani vinski terroiri, uz one što su već globalno čuveni i oni manje znani, koji još nisu postali i zvijezdama no imaju nesumnjivo šansu da to ostvare. Tvrdi da je oko 80 posto zemalja proizvođača vina slabo ili nikako poznato najširoj svjetskoj publici, pa se ovim istraživalačkim putovanjima s kojih se objavljuju reportaže nastoji to ispraviti. Ideja je susresti se s vinima što izlaze iz okvira konvencionalnosti, i prikazati ukupno bogatstvo vinskoga svijeta sa svim blagom što se može naći. Predviđeno je da se obiđju 92 zemlje, oko 250 vinogradarskih krajeva, te da se kuša i javnosti prezentira i do 15.000 različitih vina. Zamišljeno je da projekt, koji je počeo prije oko četiri godine, traje do kraja 2018.
Uz Jean-Baptista Ancelota, koji je izmislio i osmislio akciju, koji ima MBA vezano uz marketing vina i jaka pića te položeni napredni tečaj WSET, koji je strastveni svjetski putnik i koji je živio u Zürichu, Hong-Kongu i New Yorku, u projektu sudjeluju enologinja Amandine Fabre, porijeklom iz francuskog Languedoca (organizacija degustacija), Ludovic Pollet kao fotograf/snimatelj i Stéphane Diné u segmentu logistike (vožnja, skupljanje uzoraka po svijetu za degustacije…).
Kako pothvat nije jeftin, trebalo je naći i dobre sponzore, a Ancelot se očito dobro snašao naime glavni pokrovitelj projekta je Jean Mouieux, koji je i na čelu glasovitog bordoškog Château Pétrusa, zatim su tu i Château Lafon Rochet, grupa Schenker, tvrtka Pilot koja proizvodi kampere, Le Figaro Vin…
Wine Explorer stigao je, tako, u travnju 2017. iz Bordeauxa i u Hrvatsku. U posadi su ovaj put bili samo Jean-Baptiste Ancelot i Barbara Bačić, Bordožanka a po ocu Hrvatica, inače osnivačica i voditeljica tvrtke Les Robes de l’Est, za uvoz i distribuciju plemenite kapljice iz istočnih zemalja, sve do Gruzije. U Hrvatsku su došli kamperom, kojime inače Explorersi putuju po cijelom europskom kontinentu i dijelom azijskoga kontinenta (na druge kontinente odlaze avionom).
– Hrvatska, u koju smo aterirali nakon obilaska dijela Slovenije gdje smo posjetili proizvođače Bjanu i Marjana Simčiča u Goriškim brdima, 44. je zemlja u koju dolazim. Za obilazak smo izabrali, nešto na temelju Barbarinih kušanja na festivalu Zagreb Vino.com a nešto na druge preporuke, kuću Cmrečnjak u Međimurju, gospodarstvo Šember na Plešivici, koje je privuklo kakvoćom i raznolikošću vrsta proizvoda, zatim Franka Radovana i Morena Coroniku u Istri, potom Stina-vino i Senjkovića na Braču te Birea i Krajančića na Korčuli. Iz Hrvatske odlazimo u Crnu Goru, Albaniju i Kosovo, i ovo putovanje završavamo Makedoniji – kazao je, kad smo se susreli na Plešivici, Jean-Baptiste Ancelot, dodajući kako će kao trajni trag tih putovanja Wine Explorera ostati ne samo blogovi objavljeni na njihovoj stranici www.wine-explorer.com i članci u časopisu Figaro, nego i dokumentarni film te četiri knjige o vinu i o ponudi vinskog turizma u posjećenim područjima.
Nakon obilaska Hrvatske Ancelot je u e-mailu koji mi je poslao izrazio velike pohvale na račun hrvatskih vinara. Piše da se zaljubio u hrvatska vinogorja, impresionirali su ga, navodi, raznolikost i bogatstvo terriorea, bogatstvo autohtonih kultivara – u tjedan dana putovanja upoznao je pet novih sorata. Od vina od hrvatskih sorata najviše su mu se dopali refošk od Radovana i teran od Coronike, pošipi od Krajančića, grk od Birea, babić od Lea Gracina i plavac mali od Stine. Doći ću ponovno u Hrvatsku, što prije budem mogao. Ima još dosta toga da se tu otkrije, poručio je. ♣
ŠAMPANJAC i SANCERRE ŠEĆU i TRČE PLEŠIVICOM! – Vinorodna Plešivica postala je pravo trkalište! Trči se natjecatejski za bodove, ali i gurmansko-rekreacijski – za pjenušac. Atletski klub iz Jstrebarskoga, koji organizira utrke zimske lige, s lijepim travanjskim vremenom startao je i s organizacijom rekreacijskog trčanja Bubbles Run, na rasporedu petkom. Ruta je dugačka 6,5 kilometara, kotizacija 20 kuna, svi su dobrodošli, mjeri se vrijeme i najbrži natjecatelj i najbrža natjecateljica za nagradu dobivaju po bocu pjenušca od Tomca i Šembera. Tomislav Tomac i Zdenko Šember također trče.
Među trkačima i pješacima Plešivicom ima vinara i iz – Francuske! Neki dan na Plešivici sam zatekao uglednog šampanjera Bernarda Launoisa, vlasnika 49 hektara u Champagnei, koji se sa svojim društvom mjesec dana skitao i pješačio našom jadranskom obalom, grupu sam upoznao kod Boškinca na Pagu. U finalu hrvatske turneje on i ekipa otpješačili su Plešivicom i potom, u društvu s plešivičkim vinogradarom/vinarom Velimirom Korakom, uživali u restoranu Ivančić u ukusnom domaćem obroku i vinima od Koraka i Tomca. A na Bubbles Runu pak sudjelovao je Jean-Laurent Vacheron, iz vrlo cijenjene vinske kuće Vacheron u Sancerreu, sa 40 hektara vinograda u posjedu jedne od najvećih u tome vinogorju, znane ne samo po klasičnom sancerreu nego i po roséu a i po crnom pinotu. Vacheron, na slici, poslije utrke, na okrepi u društvu s Tomislavom Tomcem i Zdenkom Šemberom, došao je u Hrvatsku zahvaljujući uvozniku njegovih vina – tvrtki Pago, koja ga je upoznala s Tomcem i Šemberom a ovi ga pozvali na Bubbles Run… ♣
I BUFFON IMA SVOJE VINO! – Nogomet i vino idu, očito, tijesno ruku pod ruku. Danas se imena i prezimena mnogih nogometnih zvijezda nalaze na vinskim etiketama. Evo tek nekoliko njih: Iniesta, Barzagli, Pirlo, Messi, Wesley Sneijder, Ivan Zamorano… A najnoviji nogometaš-vinar je vratar Juventusa Gigi Buffon. Riječ je o trima vinima – bijelome, ružičastome i crnome – iz vinogorja Salento, a koje proizvodi i pod prezimenom kao markom – Buffon plasira podrum Fabija Cordelle. Koliko li će Buffonovih butelja platiti glavom ako Juventus u skorašnjem velikom finalu svlada Real iz Madrida i postane porvak Europe? ♣
FERRARI NA AERODROMU – Ferrari ne samo na trkaćoj pisti, nego i u aerodromskoj zgradi! Da! Ferrari su ne samo brzi bolidi, nego i pjenušci, iz talijanske pokrajine Trentino. I to vrlo dobri pjenušci, koji mogu vrlo ugodnima učiniti – nekad i poduži – boravak u aerodromskoj zgradi dok se čeka na polazak leta. Mnogi aerodromi nemaju osobitu restoransku ponudu kvalitetnih jela i vina, međutim neki se jako trude u tome segmentu. Među njima valja spomenuti rimski Fiumicino i milanski Malpensa. Baš sa Fiumicina prisjećam se još od prije više godina elegantnog wine bara toskanske vinske obitelji de’ Frescobaldi, a eto sada i na Fiumicinu a i na Malpensi postoje i wine barovi s mjehurićima Ferrari.
Direktor Ferrarija Matteo Lunelli kaže kako je prisutnost vinske kuće, pogotovu one koja nudi i proizvode u višoj kvalitativnoj i cjenovnoj razini, nužna upravo na takvim strateškim mjestima kakva su poznata skijališta i aerodromi, jer tu je veliki promet, bude tu vrlo mnogo putnika koji su redovni konzumenti vina ali i ne samo to, među tim ljubiteljima vina veći je broj i onih s dubljim džepom koji sebi mogu a i žele priuštiti i skuplji gutljaj, naročito ako su prinuđeni između dva leta duže čekati. Nazočnost proizvođača vina s wine barom u zrakoplovnoj luci znači, uz dobar plasman izravno, i odličnu reklamu za plasman poslije, dodao je Lunelli.
Ferrari se pobrinuo da u svojim barovima nudi i finu hranu – za ukusne male zalogaje Lunelli je zadužio chefa s jednom Michelinovom zvjezdicom. Uspjeh je velik: kroz posljednjih godinu dana Ferrarijevim wine barovima na Fiumicinu i na Malpensi prošlo je, i konzumiralo!!, više od 200.000 posjetitelja. Lunelli sad razmišlja da wine bar otvori i na nekom aerodromu izvan Italije! ♣
BRŽE SMEKŠANI BAROLO – U godinama do 1980. pijemontski vinari proizvodili su vino barolo na način da su maceraciju puštali od dva do tri mjeseca, s time da su redovito klobuk potapali u tekući dio drvenim daskama na štapu. Takvom tehnologijom dobivala su se dosta opora vina koja su se mogla lijepo piti tek nakon 20 godina, priča mladi pijemonski vinogradar/vinar Enrico Rivetto, čije se inače butelje preko uvoznika Petkovića nalaze i na hrvatskom tržištu. U godinama od osamdesetih do 2000. vinska industrija razvila je tehnologiju dodavanja i oduzimanja te stvorila načine koji su ubrzavali omekšavanje tanina, pa se to rabilo i kod sorte nebbiolo za vino barolo. Poslije su se proizvođači počeli priklanjati kraćim maceracijama u roto-maceratorima, te višim temperaturama fermentacije kao i za brže dozrijevanje vina pogodnome barriqueu, koji je vinu davao i začine te ga tako na proračunano komercijalan oblik prilagođavao okusu i šireg sloja potrošača.
Maceracija je fundamentalni process u proizvodnji barola, naglašava Rivetto i priča kako posljednjih 10 godina njegov podrum koji se, istaknuo je, nastoji držati tradicije u produkciji, provodi sitne trikove da bi vino brže postalo lijepo zaobljeno ali da i dalje ostane sposobno za dugi život kroz koji će se razvijati i dobivati na dodanoj vrijednosti.
Glavni Rivettov trik je da na početku maceracije, kako navodi, odstrani koštice, koje, objašnjava, sadrže većinu gorkih tanina. Nakon alkoholne fermentacije maceracija se, domeće Rivetto, nastavlja samo na pokožici kroz nekih 60 dana, s time da se cijelo vrijeme klobuk potapa. Rivetto tvrdi da taj postupak poboljšava ekstrakciju fenola, i pridonosi kompleksnosti aroma a i razvoju aroma kroz vrijeme, a istodobno vino brže omekša, bude profinjenije nego što bi to i istom vremenu postalo inače. Zbog tzv. efekta spužve, što znači da se s dužim vremenom maceracije boja malo povlači, nešto se, istina, priznaje Rivetto, izgubi na boji. Ali u njegovu vinu su, pohvalit će se Rivetto, fini tanini pa je vino relativno brzo užitno za konzumaciju, a, uvjerava Rivetto, tih tanina izvučenih iz pokožice bude sasvim dovoljno da dadu snagu vinu i da ono duže izdrži kroz vrijeme.
Spomen micanja koštica radi brzine zaobljavanja vina može imati logike, međutim postoji i neka druga logika. Kao prvo, barolo se smatra vinskom ikonom, i pitanje je treba li baš kod njega radi nestrpljivosti glede početka konzumacije i radi ostvarivanja, ranijim plasmanom, nekog bržeg financijskog ekekta – barolo se ionako baš i ne prodaje jeftino! – u proizvodnji raditi akrobacije, naime svoju reputaciju barolo nije stekao na akrobacijama. Postupci s aditivima za ubrzavanja, a i oduzimanje tanina ne bi trebali biti prihvatljivi, a sama ideja o micanju koštica – zar to nije u startu osiromašivanje vina? Koštica je bogata fenolima no bitno je brati grožđe kad nastupi i njihova puna zrelost. Vina od nebbiola mogu imati dugovječnost i zato što je nebbiolo sorta poznata i po jako dobrim kiselinama, one su također jamstvo za dugovječnost vina, a njihova kombinacija sa zrelim fenolima izvučenima iz kožice sigurno je adut više. Bilo bi jako dobro paralelno i kroz nekoliko godina kušati vina s ovakvim novim Rivettovim tipom maceracije i u trajanju 60 dana nakon alkoholnoga vrenja, te vina s klasičnom maceracijom s fenolno zrelim košticama, pa upoznati razlike, primjerice u bogatstvu i strukturi jednoga i drugoga vina kroz godine kao i kojom brzinom vino nastalo po novom Rivettovom receptu gubi dah a kojom pak brzinom gubi dah ono macerirano sa fenolno zrelim košticama… ♣
IL PICCHIO i KUBANKA! – Zagreb je posjetio bračni par Alessandro i Maria Antonietta François, iz toskanskog vinskog posjeda Castello di Querceto. Vina Castello di Querceto već se duže vrijeme – čujem, s dosta uspjeha – prodaju u Hrvatskoj, preko uvoznika i distributera Vrutka iz Zagreba. Alessandro i Maria Antonietta stigli su glavni hrvatski grad ni manje ni više nego sa Kube, gdje također plasiraju svoju kapljicu a gdje je Castello di Querceto ovih dana dobio posebnu nagradu kubanskih ljubitelja – dakako čuvenih kubanskih – cigara. U izboru najboljeg spoja između vina i glasovite kubanske cigare najjači sommelijeri Kube opredijelili su se za brak između famozne kubanske cigare i crnjaka il Picchio 2012 Chianti Classico Gran Selezione Castella di Querceto… Inače, i il Picchio Chianti Classico 2013 unaprijeđen je u vrh toskanske piramide kakvoće – u kategoriju Gran Selezione. ♣
ZAGREB BUBBLES 2017 – Prije nešto više od mjesec dana u Zagrebu je održan prvi međunarodni festival pjenušavih vina u organizaciji kojega su uz domaćine sudjelovali i Ljubljančani, koji takav festival već imaju nekoliko godina. Sada se za 3. lipnja u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori, ali u drugoj organizaciji, najavljuje novi festival pjenušaca u glavnome gradu. Naziv – Zagreb Bubbles. Dražen Lazić, direktor festivala u nastajanju, obećava ne samo domaće pjenušce nego i prezentaciju najboljih inozemnih pjenušavih vina dostupnih na hrvatskome tržištu. Za dane koji prethode festivalu planirano je, kaže, nekoliko vinskih radionica i večera s uglednim gostima.
Lazić govori i o festivalu ZG Wine & Food 2017, koji bi se odvijao na platou Gradec u Zagrebu od 26. svibnja do 11. lipnja. Zamišljeno je da se na Gradecu svojom ugostiteljskom ponudom pokažu neki od vodećih restorani Metropole, s time da bi publici ponuđena jela pratila kapljica nekolicine najboljih hrvatskih vinara. Na festivalskoj pozornici s najljepšim pogledom na Zagreb i Katedralu predviđen je svakodnevno i poseban zabavni program, dodao je Lazić. ♣ SuČ 04/2017
Dubrovnik FestiWine 2017/ LEDENO VINO – ŠAMPION DALMATINSKOG JUGA
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Ocjenjivanje vina za Dubrovnik FestiWine 2017, 14 članova žirija iz: Hrvatske, BiH, Slovenije, Grčke, Češke, Nizozemske, Velike Britanije, SAD… Predsjednik komisije bio je Bojan Kobal, članovi Mira Šemić, Darrel Joseph, Mario Tomeković, Cliff Rames, Josef Valihrach jr, Ivan Vrban, Tihomir Prusina, Nenad Trifunović Vinopija, Ana Aga, Dominique Vrigneau, Quentin Sadler, Franjo Francem, Chris Alblas i Željko Suhadolnik
MANIFESTACIJA POSVEĆENA BAKHOVU NEKTARU u DUBROVNIKU OTVORILA JE VRATA i PROIZVOĐAČIMA IZVAN SVOJE ŽUPANIJE, i ODMAH JE NJEN POBJEDNIK IZ SASVIM SUPROTNOGA DIJELA LIJEPE NAŠE! KAKO JE BILO – u PRILOGU ISPOD
Dubrovnik FestiWine – već četvrto proljeće zaredom u Grodu, dakako najljepšem gradu na svijetu, pravoj turističkoj meki. Organizator: Dubrovačko-neretvanska županija, producent: agencija Dubrovnik PartneR.
Proizvodnja grožđa i vina ima i sada, kao što je to bilo kroz bogatu povijest, gospodarsko, socijalno i strateško značenje za Dubrovačko-neretvansku županiju. Kako je osnovna privredna grana regije turizam s Dubrovnikom kao međunarodno vrlo afirmiranim brandom te osobito popularnim i posjećenim odredištem, uvidjela se važnost, na ovome području, snažnog razvoja i vinskog turizma. Festival Dubrovnik FestiWine utemeljen je s namjerom da podsjeti na dugačku prisutnost vinove loze i Bakhova nektara u ovome kraju, da bude poticaj stalno sve kvalitetnijoj proizvodnji te da pomogne boljem plasmanu lokalnoga vina, da ističe Dubrovnik kao grad-prijatelj plemenite kapljice gdje se vino može i treba slaviti, riječju – da pridonese da se ta vjekovna vinska tradicija što uspješnije nastavi, poruka je iz redova organizatora.
Počelo je kao manifestacija usredotočena samo na plemenitu kapljicu Dubrovačko-neretvanske županije, posve u skladu s upravo navedenom porukom organizatora, te po meni sasvim logično, naime kao što je Dubrovnik postao marka s visokim internacionalnim renomeom, tako bi bilo jako dobro da i dubrovački kraj po vlastitome vinu postane marka s visokom internacionalnom reputacijom, a dobro osmišljena značajna vinska događanja u tijeku godine u Grodu tome bi mogla dati svoj obol. Kao lijepi primjer za to o čemu govorim može se uzeti talijanska regija Toscana s Firencom, Sienom i drugim nekim gradovima kamo se hodočasti radi povijesti, kulture i umjetnosti, a koja je famozna i po vinu do mjere da je baš i ono postalo snažan magnet za privlačenje gostiju. Ovo, četvrto izdanje Dubrovnik FestiWine-a donijelo je međutim novost: jednotjedna manifestacija – inače naslonjena na Uskrs koji označava početak turističke sezone u Hrvatskoj – što objedinjuje više programskih cjelina kao npr. dubrovačku vinsku setemanu (settimana=sedmica, tjedan) s posebnom eno-gastronomskom ponudom u lokalnim ugostiteljskim objektima, strukovno ocjenjivanje vina, izbor najboljeg spoja između vina i kamenice kao bisera u ponudi delicija kraja, pa gala-večeru s humanitarnim predznakom i dvodnevni vinski festival začinjen nizom radionica – otvorla je vrata proizvođačima Bakhova nektara i iz drugih krajeva Lijepe naše ali i iz drugih država! Ono što je startalo sa željom da se širem sloju domaćih i inozemnih tih dana u Dubrovniku nazočnih ljubitelja vina na kvalitetan način predstave i promoviraju ponajbolja vina od lokalnih sorata i iz županijskih podruma a da se dovođenjem u Dubrovnik na ocjenjivanje županijskih vina uglednih i inozemnih enologa, vinskih edukatora, vinskih trgovaca i eno-gastro novinara kao degustatora-ocjenjivača, i poradi na učinkovitoj internacionalnoj promociji plemenite kapljica vlastitoga kraja, sad je, po riječima župana Dubrovačko-neretvanske županije Nikole Dobroslavića, dobilo novu međunarodnu prepoznatljivost s ciljem da se s vremenom Dubrovnik FestiWine plasira uz rame već prepoznanim i uglednim vinskim događanjima ne zanemarujući pri tome značenje posebnosti vinogradarstva i vinarstva u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
I tako su na strukovno ocjenjivanje vina ove godine prijavljena 133 uzorka, iz Hrvatske, zatim Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije (Bačka), Makedonije, Italije, Grčke, Češke i Slovačke. Dakako, većina ih je stigla iz Hrvatske, a među tim hrvatskima pak većina iz Dubrovačko-neretvanske županije. Za vinski festival u prostoru Lazareti, inače lociranome malo izvan gradskih zidina, najavljena su 73 izlagača, od čega 43 s područja Dubrovačko-neretvanske županije.
____________________________________________
Nagrade DFW 2017
ŠAMPION – STJEPAN DJURINSKI – Šampion četvrtog Dubrovnik FestiWinea 2017 je Traminac 2012 ledeno vino od OPG-a Đurinski iz Kupljenovoga. Sa 95,22 boda to je najbolje ocijenjeno vino s ostatkom šećera, i osvojilo je veliku zlatnu medaljuStjepan Djurinski, šampion Dubrovnik FestiWinea 2017. Zgodno je spomenuti da se za festival prijavio u posljednji trenutak, a da je njegov kolega po vinu i predikatima Boris Drenški Bodren u posljednji trenutak odustao…
Sa 90, 67 bodova pozlaćeno, najbolje ocijenjeno suho bijelo vino i najbolje ocijenjeni pošip je Pošip Bačić 2016., OPG-a Zlatko Bačić
Najbolje ocijenjeni grk te najbolje ocijenjeno vino vinogorja Korčula je prošek Elysion 2015 obrta Zure. Ono je osvojilo 90,78 bodova i zlatnu medalju.
Organizator DFW-a priredio je za članove ocjenjivačkoga žirija i izlet u Konavle, a jedna od postaja bila je kod Andra i Petra Crvika u Komajima. Petar i Andro prezentirali su seriju svojih vina posvećenu djelu Marina Držića – malvasiju dubrovačku Tezoro 2016, malvasiju dubrovačku Marin Držić 2016, malvasiju dubrovačku Blasius (orange) 2015, Fiora rosé, Negromant merlot 2015, plavac mali Pomet, cuvée Vilin ples, te kao novitet – cabernet sauvignon 2015
Najbolje ocijenjena malvasija dubrovačka je – sa 87,89 bodova srebrno – vino Marin Držić 2016 obitelji Crvik.
Najbolje ocijenjeno ružičasto vino, s 88,10 bodova osvajač srebrne medalje, je Roza 2016 od Blata 1902. d.d
Najbolje ocijenjeno crveno vino, najbolje ocijenjeno vino vinogorja Pelješac ali i najbolje ocijenjeni plavac mali, te najbolje ocijenjeni Dingač kao i sa 92,60 bodova osvajač zlatne medalje je Dingač 2012 reserva Dingač-Exporta d.o.o. od obitelji Skaramuča.
Sa također 92,60 bodova drugo najbolje ocijenjeno crveno vino, te najbolje ocijenjeno vino vinogorja Konavle i dobitnik zlatne medalje je Merlotina 2007 od Dubrovačkih podruma d.d. Da, dobro ste pročitali: napokon se u nas povjerenje počelo ukazivati i eno-uradcima veteranima!
Sjajna Merlotina 2007 iz Dubrovačkih podruma. Na slici je, uz butelje, čelnik Dubrovačkih podruma Božo Martinović sa sinom
Sa također 92,60 bodova drugo najbolje ocijenjeno crveno vino, te najbolje ocijenjeno vino vinogorja Konavle i dobitnik zlatne medalje je Merlotina 2007 od Dubrovačkih podruma d.d.
Najbolje ocijenjeno vino vinogorja Komarna je s 91 bodom zlatom ovjenčani Volarević Plavac mali Gold Edition 2013 kuće Vinogradi Volarević.
Najbolje ocijenjeni pjenušac, sa 92 boda, zlatni je Misal Millenium 2013 kuće Pjenušci Peršurić. ■
_______________________________________________________
Nažalost na ocjenjivanju, a i u izlagačkome segmentu na festivalu se nisu pojavila neka vrlo afirmirana vinska imena i imena koja su obilježila dalmatinsku vinsku scenu a upravo su iz Dubrovačko-neretvanske županije. Spomenuo bih tu Nika Buru, Mariju Mrgudić, Grgić-vina, Vedrana Kiridžiju, Pava Miličića, Frana Miloša, Matu Violića Matuška, Ivicu Radovića, Nika Karamana, Božu Metkovića, Frana Miline Birea, Branimira Cebala, te dva na ovome skupu svakako očekivana relativno svježa proizvođača – Saints Hills i Rizman iz novog službenog hrvatskog vinogorja Komarna u koje potrošači u kontekstu kakvoće i osebujnosti južno-dalmatinskog i hrvatskoga vina polažu velike nade. Svojom bi nazočnošću te šire znane i cijenjene konavoske, pelješke, korčulanske i komarnske vinske kuće svakako iskazale podršku projektu i uveličale ga…
________________________________________________
DVA DESETLJEĆA VINSKOG POSJEDA KRAJANČIĆ – Jedno od zvučnih imena dalmatinske vinske pozornice – Luka Krajančić iz Korčule odlučilo se za izlagački nastup na Dubrovnik FestiWineu. Vinogradarsko-vinarski posjed Krajančić upravo obilježava 20 godina postojanja, pa, eto, Luki čestitke i najbolje želje. Predstavio se Krajančić, koji se nada da će kćer nastaviti njegovim stopama (studira na Prehrambeno-biotehnloškom fakultetu), sa šest etiketa, s vinima u različitim kategorijama, od onoga svježeg mladog iz berbe 2016 preko sur lieja do tzv. narančastog vina – sva vina su od bijele sorte pošip, pa do plavca maloga.
Luka Krajančić, s buteljama Pošip Orange 20-12, te Pošip Korkyra Melaina QR 2015
Kušanje je počelo s Pošipom 2016 Intrada, rađenim uz fermentaciju na niskoj temperaturi s 60 posto autohtonih kvasaca i s dodatkom oko 40 posto selekcioniranih (još je premlado!), i nastavilo se s Ježinom 2015, od pošipa iz mladih vinograda, vinom rađenim u inoksu i uz alkoholno vrenje s autohtonim kvascima. Lijepim, svježim i dinamičnime, suhim i s 13 vol% alkohola, vinom za koje bih rekao da svojstvima nadilazi kategoriju baznoga u kojoj ga se zna(lo) predstavljati. Sljedeći korak bio je Pošip 2015 sur lie, od grožđa s trsja starog 55 godina. Vino je ležalo godinu dana na finome talogu u bačvama od 500 i 700 litara od slavonskog i francuskog hrasta. S dosta je svježine, dotjerano, utjecaj drva osjeti se sasvim blago, u ustima vino traje, treba mu još vremena u boci. Iz vinograda pošipa s lozom starom i do 53 godine nastalo je vino Korkyra Melaina 2015 QR, provedena je maceracija od 48 sati na 11 Celzijevih stupnjeva, vrenje je bilo s autohtonim kvascem i bez kontrole i podešavanja temperature, vino je 18 mjeseci provelo u bačvama od 500 litara. Odlično! Ta kapljica je inače posvećena Korčuli, crnome otoku bijeloga vina. QR kod na etiketi Korkyre Melaine govori o 50 godina od zaštite vina pošip, o prostoru odakle dolazi kultivar pošip i o značenju te sorte za otočane. S prvim vinom iz serije QR Krajančić je krenuo od berbe 2011, tada je vino imalo naziv Statut, a bilo je posvećeno 800. godišnjici Statuta grada Korčule, na etiketu unesene informacije stavljene su na četiri jezika!
Pošip je protagonist i Krajančićeva nedavno izašloga prvog narančastog pokušaja, od grožđa iz berbe 2012., nazvanoga Orange 20-12 i posvećenoga 20. godišnjici vinarije Krajančić. Luka je uz jubilej svojega podruma htio izaći s nečim posebnime, pa se odlučio za varijantu kakvu su, kaže, nekad radili stari Grci. Grožđe pošipa macerirano je, uz alkoholnu fermentaciju, 100 dana, a potom je, do punjenja u bocu, dvije godine proboravilo u drvenoj bačvi, slijedilo je odležavanje u boci. Vino je jantarne boje, s mirisima na sušeno voće (smokva), puno, toplo, sa 15,5 vol % alkohola, s 5 g/lit neprovrelog šećera, lijepo zaobljeno, prikladno uz zreli tvrdi sir,ne jako slatke kolače s orašastim plodovima…
Kod Plavca 2015, od loza starih i do 70 godina, Krajančić je išao tehnologijom hladne maceracije od 12 dana, prije nego li je završilo alkoholno vrenje odvojio je tekući dio od krutoga… ■
______________________________________________
Moguće je da su razlozi nepojavljivanja spomenutih vinogradara/vinara Dubrovačko-neretvanske županije na ocjenjivanju (cijena po uzorku za ocjenjivanje iznosila je tek 14 eura plus PDV, dakle trošak i ne bi trebao biti problem) i na festivalu, smještenome na geografskome prostoru što je doista izazovno tržište za plasman ponude na kućnome pragu pa i po visokoj jediničnoj cijeni, vezani uz nekompatibilnost u stavovima oko organizacije i koncepta manifestacije, možda su i političke prirode (kod nas je politika umiješana baš u sve!), možda je razlog izostanka posljedica samozadovoljstva proizvođača jer ionako se količine vina kroz sezonu uspijevaju prodati… a možda i svega toga zajedno.
Vezano uz spomenuta dva izostala proizvođača iz vinogorja Komarna čulo se mišljenje da je njihov nedolazak možda protest, naime prije nekog kraćeg vremena pronio se u javnosti za vinare baš Komarne kao dijela Dubrovačko-neretvanske županije glas da tamo u pitanje dolazi – opstanak vinograda! Vinogradari/vinari Komarne županu su bili izrazili zabrinutost zbog dokumenta Strateška procjena utjecaja na okoliš koji se našao na javnoj raspravi, zajedno s izmjenama i dopunama Prostornog plana županije. U tom dokumentu se naime vrlo restriktivno odnosi prema svim poduzetničkim zahvatima u Komarni, ali i šire u području Neretve. To restriktivno je, objavljeno je u tisku, osobito vezano na vinograde, nastale mukotrpnim naporima i ovećim investicijama vinogradara/vinara kojima je država bila dodijelila koncesije i koji su – nakon što su uz trsje sagradili podrume i sada kad su već na tržištu sa svojim buteljama – namjeravali u suradnji s Općinom na tom krševitom području realizirati vinsku cestu… Je li se dakle ovdje izostanak može objasniti dvjema riječima: Podrška za podršku!?
Boravak u Dubrovniku na FestiWineu vidio sam kao dobru priliku da i od župana Nikole Dobroslavića ali i od vinogradara/vinara iz Komarne čujem štogod na tu eko-temu koja je uzburkala duhove.
Župan je bio dosta štur u odgovoru, kazao je tek da razumije zaštitare prirode koji žele očuvati okoliš, ali da Županija inzistira da zaštita bude i u funkciji zapošljavanja i razvoja, radi čega se i bilo krenulo u izmjene prostornog plana. Županija će, kazao je, inzistirati na ostavljanju prostora poduzetničkim inicijativama. Pretvaranje krša u vinograde na Komarni i na drugim područjima župan smatra dobrim projektima koji su nastali uz suglasnost i potporu države te ih stoga podržava, pogotovu i jer su to, zapravo, i ekološki projekti. Dobroslavić je dodao da je ciljano u pokušaju olakšavanja poduzetništva na tom području Županijska skupština 2012. bila donijela zaključak o pokretanju postupka preispitivanja stupnja zaštite na kopnu rezervata Malostonski zaljev, i napominje da je bio uputio vinare da iskoriste javnu raspravu za iznošenje svojih stajališta, koja se neće moći ignorirati…
Iz Komarne su izlagali kuća Volarević te Terra Madre Poljopromet. Na slici su, slijeva. Davor Martinović, jedan od vlasnika Poljoprometa (drži u ruci bocu), sa kćerkom Vedranom, te Josip Volarević (s crvenim puloverom). Dolje: vinogradi Volarevićevih na Komarni
Josip Volarević iz istoimene obiteljske vinske kuće s Komarne, koji jeste svoja vina dao na ocjenjivanje i koji jeste izlagao na festivalu, iznio je tek da bi bila nepravda da se sada, nakon što je Komarna, koju, inače, karakterizira vapnenasto tlo s dosta kamena i koja je postala vinogorje s ukupno oko 85 hektara vinograda zasađenih s oko pola milijuna trsova, zabrani lokalnim stanovnicima da se bave vinom kroz proizvodnju i turizam, a također izlagač na Dubrovnik FestiWine 2017 Davor Martinović, jedan od suvlasnika vinskog posjeda Poljoprometa što se s vinom na tržištu pojavljuje pod markom Terra Madre, rekao mi je dosta nonšalantnim tonom da je, iako ekolozi brundaju da vinogradi i maslinici smetaju preletu ptica, Poljopromet dobio uporabnu dozvolu za svoju aktivnost u segmentu vinogradarstva i vinarstva i da on smatra slučaj riješenime…
Možda pak glavni razlog nesudjelovanja poprilične grupe znanih vinara Dubrovačko-neretvanske županije na Dubrovnik FestiWineu leži u tome što nedostaje zajedništva i kohezije (sindrom vinske Hrvatske!), a to znači da u segmentu vina nema po područjima odgovarajućeg cehovskoga tijela koje bi aktivno vodilo vinsku politiku svojega teritorija i koje bi, među ostalime, moglo i moralo ne samo kao poslovni partner podržavati neke prigodne vinske priredbe širih razmjera u svome kraju nego i inicirati te i sâmo uspješno organizirati neka atraktivna, za promidžbu vina i vinogorja korisna događanja.
_______________________________________________
KONZORCIJ, INTERPROFESIONALNI URED, INTERESNA UDRUGA, KLASTER ZA PLAVAC/DINGAČ-POSTUP, POŠIP, GRK, MALVASIJA, PROŠEK… – Na dubrovačkome području koje je s ogromnim potencijalom za vino ali i s potencijalom za vrlo kvalitetan plasman kroz brojčano cvatući turizam s jačom nazočnošću tzv. boljih gostiju, i te kako se osjeti da nedostaje snažna profesionalno ustrojena lokalna organizacija koja bi vodila brigu o vinskome sektoru. Između ostaloga npr. o profiliranju pojedine tipologije vina što se smatra lokalnom perjanicom – tu svakako mislim na pošip, grk, malvasiju, plavce s naglaskom na Dingač i Postup, te na tradicijski dalmatinski prošek, zatim koja bi brinula o stalnom i sustavnom unaprjeđivanju kakvoće te o marketingu. Pošip je zaštitni znak Korčule, grk pak užeg dijela otoka kod Lumbarde, malvasija dubrovačka ponos je Konavala, carstvo plavaca je Pelješac posebice sa svojim oazama Dingač i Postup, s crnjacima se ističe i Komarna. Iako su svi ti teritoriji u istoj županiji, na jugu hrvatskoga Jadrana, ipak – radi li se vino iskreno a ne tek tehnički – svako vinogorje s obzirom na specifično tlo, orografiju i mikroklimu dat će, logično, kapljicu s izraženim svojim specifičnim karakteristikama, pa i onda ako je riječ o istoj sorti. To međutim u domaćim proizvođačkim krugovima nije dovoljno prepoznano da bi se ovdašnji kreatori Bakhova nektara po vinogorjima udružili i poradili na tome da dođu do proizvoda koji će – u dovoljnoj količini po etiketi ponuđenih tržištu! – uvjerljivo prepoznatljivo u organoleptici i pokazivati te svoje posebnosti što ga makar u nijansama razlikuju od istorodnih proizvoda iz susjedstva, posebnosti što mogu kod potrošača lako biti prevaga da se odluči baš za ovu a ne za onu etiketu. Ono što se uspješno provodi vani očito kod nas – ne prolazi.
Među najbolje ocijenjenim crnim vinima: pozlaćeni Dingač Pepejuh 2013 Markus. Uz butelje – jedan od vlasnika Danijel Szabo. Noviteti u proizvodnji vinskog podruma Markus sa sjedištem u Zagrebu su rosé, te cabernet sauvignon, a i merlot, od grožđa iz Nadina
S obzirom na svjetski image Dubrovnika, upravo područje Dubrovačko-neretvanske županije trebalo bi pokazati organiziranost i vinske grane kako bi se (tipično) vino županijskih vinogorja količinski i cjenovno kroz luksuzne dubrovačke hotele i restorane prodavalo bolje, kako bi potrošač iz svijeta kad se vrati kući iz Dubrovnika to vino duže pamtio ne samo kao ugodnu uspomenu s ljetovanja nego i na način da butelju iz dubrovačkoga kraja poželi kupiti i u vlastitoj zemlji i da kroz to navede tamošnjeg distributera da je nabavi i stavi u ponudu, te kako bi, uz čuvene Zidine i staru gradsku jezgru, i Bakhov nektar postao jak zasebni poticaj za eno-gastro gosta da nam dođe, dakle učinkoviti medij za daljnji razvoj turizma.
Stoga bi se točno i na temelju detaljno napravljenih elaborata i razrađenog pravilnika obveznoga za sve a o vinogradskim parcelama, radu u trsju, opterećenju loze i prinosima, eko-priklonu, berbi te postupcima u podrumu od vinifikacije do oblika i dužine dozrijevanja te najranijeg mogućeg datuma izlaska na tržište za pojedinu tipologiju moralo precizno ustvrditi, i iskomunicirati urbi et orbi, što su to zapravo dingač, postup a što ambiciozniji plavac s pozicija na neklasičnim južnim strminama, te što su to, zapravo, autentični pošip, grk, pa prošek… Određeni elaborati i smjernice doduše još i postoje, ali kako u nas nema interesnih poslovnih udruga vinogradara po vinogorjima u kojima djeluju, nema, na žalost, i za sve proizvođače obvezujućih strogo definiranih regula ponašanja kao temelja za kakvoću i za formiranje prepoznatljivog organoleptičkog profila – u svježijoj i baznoj te u zreloj, odležanoj varijanti – vina što se smatraju lokalnim perjanicama. Problem baš i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji je i u izraženijoj garažnoj produkciji te u smislu dodane vrijednosti proizvoda nedovoljno ambicioznom pristupu proizvodnji vina karakter kojih, a i prezentacija kojih (prikladne i elegantne butelja, etiketa i kapica) nisu zasad takvi da na njima može počivati ozbiljna ponuda dostojna imagea Dubrovnika i snage što je taj image može imati u stvaranju internacionalne visoke reputacije lokalnog i hrvatskog proizvoda. ■
________________________________________________
Ali, uočen je, na festivalu, i problem nedostatka publike! Unatoč tome što je Dubrovnik sav – uvjerio sam se osobno za nekolikodnevnog boravka u tome gradu – bio oblijepljen plakatima vezanima uz festival te tome što direktorica agencije Dubrovnik PartneR Tilda Bogdanović (na slici) uvjerava kako je ukupno obavještavanje potencijalnih posjetitelja, posebice ugostitelja, bilo energično i žustro (moram priznati da sam i osobno svako malo od Tilde i njenih suradnica dobivao informacije kao najave festivalskih događanja), posjet festivalu u Lazaretima nije ispao ohrabrujuć. Predviđeno je bilo da od 11 do 13 sati vlada režim B2B – vremenski period rezerviran samo za susrete izlagača s poslovnjacima, tj, ugostiteljima, vinskim trgovcima, novinarima…, a da se široj publici vrata otvore nakon toga. Više proizvođača požalilo mi se da u B2B razdoblju nije bilo ni ugostitelja ni vinskih trgovaca, ali to možda i ne mora toliko čuditi jer prije koji mjesec kad su još trajale pripreme za turističku sezonu organiziran je pod patronatom Dubrovačke županije susret ugostitelja s vinarima upravo kako bi svatko za sebe navrijeme osigurao vina za koja smatra da će mu u lokalu trebati u sezoni.
Osim toga od 11 do 13 sati je i vrijeme oko ručka i za ručak pa je to moglo zadržati ugostitelje u svojim objektima. Neki od domaćih ljudi će ukazati na to da Lazareti, ma koliko kao pozornica za događanje bili solidni, i nisu baš najbolje mjesto za ovakvu priredbu, jer su ipak malo izvan ruke kretanja mase dubrovačkih turista koji se ponajviše zadržavaju unutar zidina što opasuju staru gradsku jezgru.
_______________________________________________
Reakcije
MEDALJE, i KAKO IH VALORIZIRATI? – Organizator Dubrovnik FestiWinea opredijelio se za to da strukovni ocjenjivački žiri bude dobrim dijelom sastavljen od degustatora iz inozemstva, što je jako dobro s obzirom da može donijeti višestruku korist: s jedne strane pokazuje kako u drugim državama što slove kao jako dobra vinska tržišta reagiraju na naša vina, a s druge strane prijenosom informacija o kušanim našim vinima u domicilnim zemljama kušača-članova žirija stvara se promidžba, k tome ako su kušači i uvoznici i distributeri vina logično je pretpostaviti da se za kapljicu koja na njih ostavi bolji dojam povećavaju izgledi uvoza te plasmana vani.
Nakon Dubrovnik FestiWinea, u Londonu je na rasporedu bilo tradicijsko ocjenjivanje vina Decanter World Wine Award, koje je ove godine skupilo rekordnih 17.200 uzoraka, na kojemu iz Hrvatske vina ocjenjuje sommelier Siniša Lasan, i na kojemu unatrag više godina, pa i s dobrim uspjehom, sudjeluju i brojni hrvatski vinari. U Engleskoj se inače održava i još jedno veliko i relevantno međunarodno ocjenjivanje vina: International Wine Challenge. Hrvatska vina osvajaju trofeje i na drugim značajnim međunarodnim ocjenjivanjima, međutim ne stječe se baš dojam da je Hrvatska u dovoljnoj mjeri u svijetu napokon i prepoznana kao vinska zemlja. Sudjelovanje stranaca kao kušača na dubrovačkom ocjenjivanju iskoristio sam za kratak razgovor s nekolicinom od njih o tome kako se Hrvatsku u svijetu sada percepira u kontekstu vina i što bi trebalo učiniti da stvari budu bolje.
CHRIS ALBLAS, novinar, vinski educator, Wijnjournal, Nizozemska: – S hrvatskim se vinom susrećem redovito unatrag nekoliko godina, i činjenica je da je Hrvatska osjetno napredovala u kvaliteti kapljice. Mislim da više šanse na europskome tržištu imaju hrvatska bijela vina, jer su podatnija. Smatram da su ukusima pilaca u Nizozemskoj bliža od hrvatskih crnih. Bitno je da butelje ne budu preskupe, naime u Nizozemskoj se oko 80 posto prodaje vina odvija kroz supermarket, gdje su maloprodajne cijene u prosjeku od 3,80 do pet eura. Za ekskluzivnije i skupe uratke svakako treba potražiti i naći specijalizirane uvoznike i distributere koji će se trsiti objasniti potrošaču o kakvome se proizvodu radi tako da kupcu pri odabiru bude jasno za što to on plaća neku visoku cijenu. Moj je savjet da na značajnijim svjetskim vinskim sajmovima, poput, svakako, ProWeina, ali i u zemljama u koje kane izvoziti vino, Hrvati redovito održavaju radionice, tako da u potrošačke krugove krene priča. Preporučio bih hrvatskim ponuđačima da svakako sudjeluju kao izlagači i prezenteri svojih proizvoda na profesionalnom vinskome sajmu Wine Professional u Amsterdamu, a koji u siječnju organizira Jan van Lissum, ta je manifestacija odlična šansa za prezentaciju i promidžbu vina glede tržišta Beneluxa.
QUENTIN SADLER, edukator i savjetnik za vino, Velika Britanija: – Hrvatsko vino u Ujedinjenom Kraljevstvu je nevidljivo! Imam prilike s vremena na vrijeme kušati hrvatsko vino, i uvjerio sam se da je ono u posljednje vrijeme bitno napredovalo u kakvoći. Kad sam prvi put prije nekoliko godina došao u Hrvatsku vina su bila nekako više za lokalno nepce. U međuvremenu su se znatno pročistila u mirisu i u okusu, porađeno je i na svježini. To je svakako dobro, ali s trgovačkog aspekta nije i dovoljno. Inače, kad bih govorio o boji, čini mi se da bijelo hrvatsko vino može imati bolju prođu u Engleskoj od crnog hrvatskoga vina. Teško je prodrijeti na britansko tržište, pogotovu sada nakon brexita. Ponuda na tržištu je ogromna, i svatko tko želi uspjeti mora računati na veće ulaganje u marketing. Vina iz Hrvatske u odnosu na ono što se u istoj kategoriji nalazi na Otoku pokazuju se malo preskupima. Treba znati da u Velikoj Britaniji vino kupljeno po tzv. export-cijeni od nekih tri eura u maloprodaji završi po i više od 10 eura. Zato valja dobro razmisliti kako i kojem uvozniku nuditi kapljicu: jedna su priča solidna uredna vina namijenjena plasmanu kroz supermarkete, te s konkurentnom cijenom u odnosu na druge etikete na policama velikih trgovačkih lanaca, a druga su priča vina visoke kakvoće i osebujnosti, ekskluzivnosti, koja logično imaju visoku cijenu i koja i podnose tu cijenu, samo s takvim vinima treba se potrošaču obratiti kroz kanale tzv. niše.
DOMINIQUE VRIGNEAU, trgovac vinom, Watermill Wines, Velika Britanija: – Imao sam sreću posljednjih nekoliko godina redovito dolaziti u Hrvatsku i u Dubrovniku biti članom ocjenjivačkog suda za vino, i mogu reći da se kapljica kroz tih nekoliko godina bitno poboljšala u kakvoći, konkretno dobila je na svježini a izgubila na gorčini. Evo, sada u Dubrovniku na vrednovanju je bilo dosta mladih vina tj. onih iz berbe 2016., mislim da biste s takvim vinom mogli imati uspjeha među potrošačima na Otoku, naime Velika Britanija voli mlađe i svježe u čaši. Ove godine dosta su me se dojmila crna hrvatska vina, vidi se da proizvođači sve bolje drže pod kontorlom tanine. U Velikoj Britaniji dosta je komplicirano prodavati vino, naime treba se intenzivno pa i do agresivno pokazivati kupcima, a Hrvatska do sada nije to činila pa nije ni ostavila neki dublji trag kao vinska zemlja i zemlja niza interesantnih vinogorja na čija bi se vina svakako trebala obratiti pažnja. Hrvatska se u Velikoj Britaniji prvenstveno percepira kao zemlja odmora, i to je dobar temelj koji treba iskoristiti za prikladno upoznavanje britanskih ljubitelja plemenite kapljice i s hrvatskim vinom i iz premium kategorije. Ja kao trgovac vinom dosta radim sa supermarketima, nadam se da ću nešto uspjeti napraviti za plasman hrvatskih plavaca. Međutim tu je bitna cijena po kojoj bih uspio dobiti vino, naime supermarketi koji su okrenuti masi traže vino po niskoj cijeni da bi ga mogli i prodavati na polici jeftinije, a s obzirom da je ponuda tehnički vrlo dobro proizvedenih vina po nižoj cijeni velika i iz cijeloga je svijeta, bogatatvo etiketa u velikim trgovačkim lancima prilično je i veliki lanci ne vape za hrvatskim etiketama. Hrvatska je površinom mala zemlja i smatram da se maksimalno treba usreditočiti na premium i na velika vina s karakterom i istaknutim obilježjem terroirea, svjestan sam da takva vina ne mogu biti jeftina, ali ona i nisu za supermarkete! Postoji za njih rješenje: takva vina treba nuditi specijaliziranim trgovinama te distributerima koji su tijesno povezani s visokim ugostiteljstvom. Hrvatski ponuđači moraju, ponavljam, više ulagati u marketing, dobro osmisliti taj marketing, i biti strpljivi, jer uhodavanje vina, pogotovu ako je iz neke nove i općenito po vinu manje znane sredine, na tržištu na kojemu se nudi more etiketa, ide sporo i traje dugo.
CLIFF RAMES, sommelier i vinski novinar – Wines of Croatia, The Tasting Panel Magazine, The Sommelier Journal, The Clever Root, SAD: – Na ovoj degustaciji oduševila su me bijela vina. Vina su pitka, nisu više oksidirana kao što su znala biti, ona koja su od aromatičnih sorata nisu više opterećujuća, naporna. Svježina se dosta poboljšala u odnosu na prije, alkohol ne pali kao što je znao nekad, kapljica kao da je dobila i na karakteru. Izdvojio bih pošip, grk i malvasiju, smatram da ih se lijepo može plasirati na međunarodnom, i američkom tržištu. Pokazuje se da sve više potrošača u SAD voli vina koja organoleptikom prezentiraju svoje uže geografsko porijeklo, konkretno mjesto, vinogorje, vinograd odakle dolaze. Posebno bih nešto kazao o aktualnim dalmatinskim ružičastim vinima: na mene su ova sada ostavila bitno bolji utisak od onoga prije, opolo, ma koliko mu je vrijednost tradicijska, ipak nije za međunarodno tržište jaka karta jer je pretežak za ono što se danas prihvaća pod rosé vino. Čini se da to uviđaju dalmatinski proizvođači koji se okreću nježnoj ružičastoj boji, većoj svježini i pitkosti. Nekako mi se čini da bi, ako se nastavi u tome tonu, Dalmacija mogla postati u roséu hrvatska Provansa. Uglavnom, s obzirom da konzumenti vina u SAD traže sve jače vina s tipičnošću za neki terroir, važno bi bilo definirati određeni karakterističan i prepooznatljiv organoleptički profil vina pojedinog vinogorja, naime nakon prve kušane butelje potrošač zna što da očekuje od kapljice iz tog vinogorja pa ako mu se ona svidjela potražit će u trgovini ili dotičnu etiketu koju je već kušao ili iz istoga vinogorja neku drugu etiketu od koje očekuje, i red je da ga i dobije, vino u tome istome stilu. Poveznica, neki most između Hrvatske i hrvatskoga vina te američkih konzumenata Bakhova nektara svakako je Crljenak/Tribidrag/ Pribidrag/Zinfandel. Pitanje je međutim iskorištava li Hrvatska u dovoljnoj mjeri za svoju svjetsku vinsku pa i turističku promidžbu činjenicu da je spomenuti kultivar porijeklom iz Dalmacije…. Određeni problem Hrvatske je što ima male količine vina i to što je u SAD malo uvoznika hrvatske kapljice. Hrvatsko vino nije moguće naći u svim američkim saveznim državama, koliko znam ima ga u New Yorku, u Washingtonu, na Floridi i u Kaliforniji. Što bi trebalo napraviti? Češće se prezentirati u SAD, konkretno barem tri puta godišnje, agresivnije se reklamirati, biti sa svojim porukama što češće na internetu, u kontinuitetu valja pokazivati javnosti svoju prisutnost tako da se na tržištu napokon počne razgovarati o hrvatskome vinu. Za početak nužno je i prihvatiti to da se po određenoj cijeni ponudi i vino više kakvoće, koje inače zavrjeđuje tu višu cijenu. Oni koji su nudili vina skuplje a kakvoća nije u punoj mjeri popratila cijenu nisu dobro prošli. Možda hrvatskim proizvođačima pomogne informacija o nekim uvozničkim i distribucijskim kućama za vno u SAD, pa evo: WineBon, oni imaju dobro razgranatu mrežu za plasman vina po SAD, inače uvoze vina od Trapana, zatim tu je i kuća Vinum USA Marka Podkubovšeka, a tu je i Skurnik Wines, oni, koliko sam čuo, traže vina baš manjih kvalitetnih proizvođača… ■
_____________________________________________
Ponuđačima vina koje se pozove i na koje se računa da će nastupiti dobro je uvijek pružiti što jači motiv za nastup, kako u smislu mogućnosti kvalitetnije promidžbe tako i u smislu mogućnosti plasmana, posebice izravnoga odmah. Među bitnim uvjetima koje treba zadovoljiti da se publika odazove u većem broju svakako su, dakle, i izbor lokacije za festival, i koncepcija, ali što je moguće u većoj mjeri i nazočnost atraktivnih proizvođačkih imena.
____________________________________________
U DRUŠTVU s KRALJICOM MALOSTONSKOG ZALJEVA – Kamenica je kraljica Malostonskog zaljeva. Čujem da čak 90 posto malostonskih kamenica završi upravo u Malome Stonu na jeziku gourmeta i onih koji vole sanjati slatke snove! Kamenica je inače dio atraktivne turističke ponude Stona, naime tu su i Solana te kompleks tvrdjave Koruna i starih zidina s uredjenjem kojega se uskoro završava.
Pet posto aktualnog uzgoja kamenice pojede se u Dubrovniku a preostalih pet posto potrošnje otpadne na ostatak Hrvatske. Tvrdi to popularni ugostitelj Sveto Pejić koji u Malome Stonu vodi restoran Koruna.
U glasovanju oko najboljeg sklada između malostonske kamenice i vina iz Dubrovačko-neretvanske županije pobijedila je Cetinka 2016 proizvođača OPG Bačić iz Blata na Korčuli. Pobjedu u nazočnosti mladog proizvođača Petra proglašava sommelijerka Mira Šemić, koja je vodila kroz program
Upravo u Koruni se u sklopu Dubrovnik FestiWinea 2017 održavalo kušanje kamenica s pjenušcima te bijelim i ružičastim vinima od južno-dalmatinskih sorata, da se, uoči ovogodišnje turističke sezone, hedonistima preporuči novi spoj te poslastice s Bakhovim nektarom. Medju gostima i krupne zvjerke – župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić, gradonačelnik Stona Vedran Antunica, cijenjeni savudrijski chef Fabricio Vežnaver, uvoznik vina iz Velike Britanije Dominique Vrigneau Watermill Wines, britanski vinski edukator Quentin Sadler, propagator Wines of Croatia u SAD Cliff Rames, vinski novinar iz Nizozemske Chris Alblas, enolozi Bojan Kobal te Ana Aga iz Grčke, novinarka i organizatorica gastro-dogadjanja Ingrid Badurina, sommelieri Mario Tomeković i Mira Šemić, voditeljica kroz program.
Fešta od kamenica: vlasnik restorana Koruna Sveto Pejić i dubrovačka sommelijerka Anita
Žiri, za brak kamenice s vinom, u kojemu su bili i savudrijski chef Fabricio Vežnaver i novinarka i organizatorica gastro-događanja Ingrid Badurina
Uz kamenice su bili i župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić, zatim Helena Kangjera (Dunea) i gradonačelnik Stona Vedran Antunica
Dosta je kamenica te večeri platilo glavom, ali ipak to je ništa u odnosu na to koliko ih se u Malostonskome zaljevu za jelo ubere kroz godinu – spomenuti ugostitelj Sveto navodi da je godišnja produkcija oko tri milijuna komada! Dodaje da se uzgojem bavi stotinjak peljeških obitelji. Da dodje u zrelost za berbu kamenici navodno treba između dvije i tri godine vremena…
Eat oysters, love longer! Ipak, s vinom oprezno: svojedobno je mudri Shakespeare upozoravao: Što se više pije to obećanja lakše naviru, ali ih je i to teže ispuniti… ■
__________________________________________
Kad je riječ o Dubrovniku, možda bi s organizacijskog aspekta bilo dobro za ubuduće razmišljati o sljedećemu: u Bakhovu tjednu odnosno u vinskoj setemani u nekom ekskluzivnijemu prostoru unutar staroga grada prirediti smotru vina sa serijom vinskih radionica na određene teme i uz obvezno sudjelovanje ponajboljih – zvjezdanih županijskih vinara i eventualno, kao specijalnih gostiju, nekih nacionalnih te internacionalnih vinskih zvijezda, zatim i s nekim istaknutijim lokalnim proizvođačem i maslinova ulja, pršuta, sira, tipičnih domaćih slastica, pa i s kojim jačim chefom koji bi nudio neke svoje kreacije na tanjuru. Kako je Dubrovnik ipak nešto izvanserijsko, zašto za predsezonu i posezonu ne razmišljati i o modelu koji je usvojen u grupaciji Jadranka u Malome Lošinju a odnosi se na organizaciju ekskluzivnih večeri – gala-večere s kreacijama afirmiranih chefova i uz nazočnost nekog pomno izabranog domaćeg ili inozemnog renomiranog proizvođača…
Na mladima svijet ostaje! Eljmar Lučić i njegova kćerka Mirna (lijevo), iz Pijavičinog na Pelješcu. Nudili su Plavac Pijavičino 2013, Dingač 2012 i Dingač 2013 barrique. Lučići imaju oko četiri hektara vinograda, a ove su godine na kosini kod Pijavičina zvanog Granice posadili su novih 3200 loza plavca maloga te nešto pošipa. Mirna, koja studira u Zagrebu, mogla bi nastaviti putevima oca • I još jedni otac i kćer u vinskom biznisu! Monika Prović vrlo je aktivna oko vina. Provići su se prezentirali sa Zlataricom 2016 Livia (12 vol%), svježim laganim ljetnim vinom, zatim sa Chardonnayem 2016 koji uskoro ide na tržište, te sa Chardonnayem Narona 2015 sur lie, vinom što je godinu dana provelo u bačvi na finom talogu, i napunjenome u 900 boca. Imali su i rosé Teuta od syraha i MC-merlot+cabernet iz 2012
Za glavnu sezonu razmišljati se može o tome da se na više mjesta (trg, ulica…) unutar zidina staroga grada na tjedan dana podignu, na drvenome podestu, sa tri strane otvoreni veći bijeli šatori svaki sa centralnim šankom-vinotekom na neku temu (npr. sorta: pošip, grk, malvasija dubrovačka, plavac, dingač, postup… ) i sa visokim tzv. barskim stolovima i sjedalicama za degustaciju, s time da na priredbama bude moguća i kupnja butelja po prigodnim maloprodajnim cijenama i za ponijeti kući. Ovo sa šatorima po ulicama i/ili trgovima u gradu te s mogućnosti kupovine moglo bi se unutar staroga grada i par puta ponoviti kroz vremenski period od po npr. tjedan dana u glavnoj sezoni.
O takvim, nekim novim solucijama za iduću/iduće manifestacije Dubrovnik FestiWinea trebalo bi početi razmišljati pa i kretati u pripremu realizacije već sada. ♣ SuČ – 04/2017
___________________________________________________
HUMANITARNA VEČERA – Na festivalskoj gala-večeri u hotelu Dubrovnik Palace ***** iskazali su se chefovi Fabricio Vežnaver iz Savudrije i domaći chef Petar Obad, kojima su asistirali prošlogodišnji stipendisti Tihomir Antunović i Đuro Kravić. S njihovim kreacijama na tanjuru sljubljivana su pobjednička vina s prošlogodišnjeg Dubrovnik FestiWinea. Cjelokupan prihod od večere, ulaznica za koju je bila nešto manje od stotinjak eura, usmjeren je na stipendiranje izobrazbe mladih talenata u somelijerstvu i gastronomiji ■
_______________________________________________
PERSPEKTIVNI ZURE – Kao vrlo perspektivni u segmentu vina procjenjuju se braća Marko i Ivan Batistić s posjeda Zure iz Lumbarde na Korčuli. Nudili su Pošip Zure 2016, Grk Bartul 2016, Plavac mali Zure 2016, Plavac mali Advocatus Diavoli 2015, te Rebellion cabernet sauvignon merlot syrah, plavac mali alicante bouschet iz 2015, ali i pjenušac Quinta Essentia Grk iz berbe 2015, kao i prošek Elysion Grk 2016. Batistići, obojica strukovno potkovani u vinogradarstvu i vinarstvu, brinu o šeast hektara vinograda a imaju još hektar zemljišta za sadnju. Meliorirali su parcelu na kraškom terenu i tu namjeravaju posaditi grk, pa da vide razliku između toga s krša i onoga kojega poznajemo s lumbardskog pijeska. Izdvojio bih Plavac mali Advocatus Diavoli 2015 rođen od grožđa s poznate pozicije Deforo i sa dozrijevanjem u bačvi od 1000 litara znanog talijanskog proizvođača Garbelotta. Ovo vino svakako ukazuje na to da Korkyra Melaina ili Korkyra nigra odnosno Crni otok bijeloga vina može i te kako biti i crni otok crnoga vina! ■
_______________________________________________
SMRZAVICA u KONAVLIMA – Da, predzadnjeg dana Dubrovnik FestiWinea – na kojemu je, gle koincidencije, šampionski naslov osvojilo LEDENO vino – tužna vijest: na Konavle se pred to jutro – kažu da je oko četiri sata temperatura bila -5 Celzijevih stupnjeva – svalila smrzavica, koja je napravila goleme štete na vinovoj lozi. Proizvođač Zvonko Miljas, koji obrađuje oko četiri hektara vinograda smještenog na ravnici na 40 metara nadmorske visine i zasađenoga s oko 20.000 loza, na temelju prvih procjena pobojao se da je u pozebi izgubio oko 70 posto prinosa, ako ne i više… Miljasi uzgajaju malvasiju, grk, maraštinu, crljenak i plavac mali. Na nešto većoj visini štete su bile osjetno manje. Možda će i ovo zlo biti za neko dobro u smislu da se vinogradi počnu dizati na kosine i na nešto veću visinu, gdje su u manjoj opasnosti od mraza nego što su u dolini i na nizini, a uz prikladan rad u trsju logično je i iz vinoigrada na kosinama i na većoj visini očekivati bolju kvalitetu grožđa kao sirovine za vino. Pitanje je za Miljasa i bilo zašto se vinova loza toliko sadila u polju a ne na povišenim stranama. Miljas veli da su se vinogradari odlučili na polje prvenstveno stoga što su lokalni stanovnici grožđe uzgajali za prodaju a ne da bi i sami proizvodili vino, naviknuli su se da im je bolje igrati na kartu količine naime otkupljivači – velike vinarije, i nisu prije toliko inzistirali na nekoj osobitoj kakvoći koja će se poslije vidjeti u vinu, naime dosta od grožđa odavde nije ni išlo u vino kao finalni proizvod nego je bilo namijenjeno destilaciji. ■
_________________________________________________
Novitet podruma Mato Antunović, inače znanoga po vinu s Postupa, predstavio je Matin sin Domagoj, a riječ je o Plavcu malome 2015 selekciji, od izabranoga grožđa s pozicija Dingač i Postup, te s godinom dana dozrijevanja u drvu. Domagoj se u obilasku izlagača zaustavio kod Istranina Luciana Visintina Veralde i s Rinom Prelcem kod njega kušao narančastu Ambru Orange 2014. Kreće li i Antunović u narančastu pustolovinu?
________________________________________________
PRIZORI IZ DUBROVNIKA – Biti u Dubrovniku poseban je doživljaj. Grod impresionira, i ostavlja duboko urezanu uspomenu. Vreva je nevjerojatna, konstantna. U trenucima gužva djeluje i zastrašujuće. A kako li će tek biti u punoj sezoni! Dubrovčani, koliko god su veseli što je posjet toliki – pa ipak žive od turizma! – toliko ih, kako sam čuo, već sva ta atmosfera pomalo i nervira. Strahuju i od devastacija pa i od onečišćenja, koje nisu neobične na mjestima ovakvog masovnog okupljanja. Evo nekoliko prizora iz Dubrovnika snimljenih za vrijeme Dubrovačke setemane i FestiWinea 2017. ■
Ćud proljetnog vremena, od jutra, pa preko dana do večeri i zalaza sunca
Grad iz zraka
Trubadur kod Onofrijeve fontane … … i Gundulićeva poljana
Stradun, te, dolje, loža i crkva sv. Vlaha
Blagodat sunca – kafići i restorančići na trgovima i u uličicama
Ponuda hrane, kroz prozor, na ulici, i sudbina kutaka u malim gradskim uličicama: This corner is NOT your Toilet! Shame on you! Na trgovima se, na štandovima, mogu kupiti razni domaći sapuni!
Vinska antika u moderno doba / PLEŠIVICA u MACERACIJI
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
DREVNA GRUZIJSKA TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE (BIJELIH) VINA SA ČAK POLUGODIŠNJOM PA i DO JEDNOGODIŠNJOM MACERACIJOM, POPRAĆENOM ALKOHOLNIM VRENJEM, u KLASIČNOJ AMFORI PRODRLA JE POČETKOM OVOGA STOLJEĆA (i TISUĆLJEĆA!!!) i u HRVATSKU. DANAS JOJ JE u LIJEPOJ NAŠOJ PRIKLONJENO VEĆ VIŠE VINARA, A ZASAD NAJVIŠE POBORNIKA-PRAKTIKANATA IMA NA PLEŠIVICI. POSTALO JE OBIČAJEM DA SE VINO s KOMINE OTAČE u VELIKOM TJEDNU, NAJČEŠĆE NA VELIKI ČETVRTAK…
Prvi su s dugačkim, višemjesečnim maceracijama u Hrvatskoj krenuli plešivičke obitelji Ivančić, Tomac, Šember te Istranin Marino Markežić Kabola. Prvi su s vinom od maceriranih bijelih kultivara u amfori službeno na tržište izašli Kabola i Tomci. U nas je već više vinara koji su se okrenuli dugim maceracijama bijelih sorata, ali zasad najviše pobornika-praktikanata dugih maceracija bijelih sorata i proizvođača jako dobrih vina na taj način je na Plešivici. Postalo je običajem da se vino s komine otače u Velikom tjednu, najčešće na Veliki četvrtak. Domaćini vađenje vina iz amfore vide ne samo kao događanje na radnoj razini nego i kao lijepo prigodno druženje u krugu obitelji i dragih im prijatelja, a neki pak i kao prigodu za jaču feštu od dobrog jela, vina i glazbe.

Zaljubljenik u macerirana vina: jaskanski biznismen Antonio Ivančić (Imaht, prodaja viličara te amfora uvezenih iz Gruzije), s majkom i ocem uz netom otvorenu amforu s vinom od sauvignona maceriranoga gotovo sedam mjeseci
S odvajanjem vina od komine i s njegovim vađenjem iz u zemlju ukopane amfore u Velikome tjednu ove godine prva je startala obitelj Mirka i Antonija Ivančića, znana kao uvoznik gruzijskih amfora za ovo područje. Antonio Ivančić, koji je naslijedio oca Mirka na čelnoj poziciji u obiteljskoj tvrtki Imaht u Jastrebarskome, bio je uzbuđen kao malo dijete.
– U ovoj 500-litrenoj amfori iz koje smo izvadili vino sa gotovo sedmomjesečne maceracije bila je sorta sauvignon. Tekući dio pretočili smo, vidjeli ste, pumpom u pripremljene cisterne, a kominu smo iz amfore plastičnim kantama prebacivali u prešu, ali ne i da je prešamo nego zato da iz komine preostali tekući dio iscuri sam. Više je načina postupanja s vinom nakon što se ono makne s koma. Prije smo vino stavljali u bačvice i u njima ga na dozrijevanju držali do dvije godine prije punjenja u bocu, a ove smo se godine odlučili postupiti drukčije, konkretno na to da vino nakon vađenja iz anfore desetak do 15 dana odleži u cisterni pa da, kad se talog spusti na dno, bistri dio napunimo, bez dodavanja SO2, u butelje koje smo planirali ostaviti dvije godine u podrumu. Tek onda počet ćemo s konzumacijom. Odustali smo od dozrijevanja u barriqueu jer bačvice su nam dotrajale pa smo smatrali da je bolje da ove godine s vinom ne idemo u drvo – rekao je Antonio Ivančić.
S ovim pražnjenjem amfore kod Ivančićevih nije bilo i gotovo. Nekoliko dana poslije ponovili su operaciju, naime od lanjske berbe na macetaciju su u druge posude stavili i grožđe pinota sivoga i chardonnaya, ali ne i pomiješano, međutim zajedno u modelu hrvatske bačve koju je, u želji da spoji tradicijski gruzijski način i tradicijski hrvatski način, osmislio Antonio. Došao je na zamisao da tu svoju hrvatsku bačvu formira – kombiniranjem amfore i hrastove bačve, i to tako što je u sredinu hrastove bačve, koju je za njega izradio jaskanski bačvar Golub, učvrstio amforu i potom je grožđe pinota sivoga stavio na macertaciju u amfoiru, a grožđe chardonnaya pak stavio u prostor između amfore i unutarnje stijenke bačve. Volumen amfore stavljene u bačvu je 300 litara, a prostor između amfore i stijenke drvene bačve predviđen je za prihvat oko 1200 litara.
– Još je nešto radi čega sam se odlučio za ovakvu kombinaciju amfore i drveta: amforu, koja se inače ukopava u zemlju, nužno je, da ne pukne, s vanjske strane obložiti s najmanje osam centimetara debelim slojem žbuke sastavljene od živog vapna, pijeska i cementa. Htio sam izbjeći to dodavanje amfori žbuke, tako da ona ostane posve čista od stranog materijala, k tome htio sam i vidjeti kakva će biti razlika u vinima proizvedenima u takvoj čistoj amfori i onoj ožbukanoj, te kakva će biti razlika između vina na maceraciji u amfori i onoga s maceracije u prostoru između amfore i drveta. Komina u prostoru između amfore i drvene stijenke bačve, dakle dio koji ja nazivam plaštom, igra na neki svoj način ulogu zaštitnika amfore od puknuća. Dakako, sada još neću moći raditi prave usporedbe vina s obzirom da sam za amforu i za dio između amfore i drveta koristio različite sorte, a to se pak dogodilo zato što nisam imao dovoljno grožđa jedne sorte za ta oba prostora. Potrudit ću se da iz berbe 2017. osiguram dovoljnu količinu jedne iste sorte, s time da, naravno, svo to grožđe bude iz istog ili susjednog vinograda te brano istoga dana… – rekao je Antonio.

Enolog i proizvođač vina Tomislav Tomac uz Hrvatsku bačvu koju je osmislio njegov bratić Antonio Ivančić. U sredinu drvene bačve postavljena je amfora…

Po Ivančićevoj zamisli, dio grožđa stavlja se na maceraciju u amforu, a dio u prostor između amfore i drvene stijenke bačve. Pitao sam Ivančića kolika je opasnost da se amfora u dodiru s tekućinim istodobno i iznutra i izvana ošteti, odgovor je bio da opasnosti nema
______________________________________
NARANČASTA VINA u IZOLI – U palači Manzioli u Izoli u petak 28. travnja bit će šesti Festival narančastih vina, dakle upravo vina dobivenih dugom maceracijom bijelih sorata. U terminu od 14 do 21 sati nastupit će nekih 60 vinara iz pet država – Slovenije, Italije, Hrvatske, Austrije i Gruzije (iz gruzije stiže čak 10 podruma!), a pratit će ih ugostitelji koji dijele sličan odnos prema prirodnom okolišu. Društvo Vinadria, koje organizira ovaj festival u Izoli na proljeće, priređuje isti takav festival na jesen u Beču.
Evo i popisa sudionika među kojima su i Giorgio Clai koji, inače, ovih dana prezentira javnosti svoj novi podrum s kušaonicom, te Bruno Trapan. ■
______________________________________
Veselo je bilo kod obitelji Šember, kod koje se po sunčanom i toplom vremenu toga ranog popodneva okupila grupica prijatelja. Šemberi su se, vođeni iskustvom s vinom Qvevri iz 2011, odlučili i od 2016. macerirati rizling rajnski. Ovaj put u funkciji je bila jedna od njihove dvije amfore ukopane u zemlju u dvorištu obitejske kuće, konkretno ona zapremnine oko 1500 litara (druga je volumena oko 500 litara).

Zdenko Šember i njegov sin Nikola te kćerka Lucija, aktualna Vinska kraljica Zagrebačke županije, uz netom otvorenu amforu na Veliki četvrtak. Otvorenje i priču o vinu iz amfore došao je s kolegom snimiti Mladen Stubljar s Hrvatske televizije…(Marko Čolić)
Nakon polugodišnje maceracije vino je oslobođeno komine i slijedi mu dozrijevanje od dvije godine u velikoj drvenoj bačvi, nakon čega se puni u butelju gdje prije izlaska na tržište odležava godinu dana. Zdenko Šember najavljuje za ovo ljeto izlazak svojega Qvevrija 2013, također rajnskog rizlinga. Pitam za 2012 – što je s njom, a on odgovara da je te godine na maceraciju stavio chardonnay ali njime nije bio dovoljno zadovoljan pa iz te berbe nije ni bilo Qvevrija.
Na veliki četvrtak vino su s maceracije odvajali i Ivančićevi susjedi – enolozi Velimir i Josip Korak, koji su se maceraciji ozbiljno okrenuli s predlanjskom berbom. Koraci ne koriste amforu, nego drvene bačvice zapremnine 225 litara. Oni su od lanjske berbe pa sve do pred Uskrs na maceraciji ostavili grožđe od sorata sauvignon, chardonnay i rizling rajnski. Iz berbe 2015 rabljen je samo rizling.
– Mi smo u segmentu maceriranih bijelih vina novi i tek skupljamo iskustva. Odlučili smo se za to da vino nakon što ga se odvoji od pokožice napunimo u rabljene barrique i da ga tu držimo do iduće berbe, znači nekih pet do šest mjeseci, zatim ga pretočimo u druge, čiste rabljene bačvice, i tu ga ostavljamo još barem godinu dana na daljnjem dozrijevanju na finom talogu. Više puta rabljene bačvice koristimo zato što one više ne utječu na vino na način da mu daju štih drva. Bitno je reći da vina nisu ničim obrađivana, tretirana, te da su bez dodavanog sumpora sve do punjenja u bocu, a tada dodajemo minimalnu količinu SO2. U butelji vino prije izlaska na tržište odležava još nekoliko mjeseci, do pola godine – rekao je Velimir Korak.
Zvonimir i Tomislav Tomac imali su od grožđa iz berbe 2016. maceracije na nekoliko kolosijeka, konkretno rizling rajnski macerirali su pet mjeseci i on sada eto već ima nešto staža u dozrijevanju u velikoj bačvi, a kako je po njihovoj procjeni 2016. bila odlična godina za pjenušce odlučili su ponovno proizvesti pjenušavo vino i od bazne kapljice dobivene s dužom maceracijom. Chardonnay i nekoliko tradicijskih plešivičkih sorata predviđenih da završe u pjenušcu macerirali su oko mjesec dana, toliko je otprilike trajala i alkoholna fermentacija. Također mjesec dana kod njih macerira i pinot crni, kažu da za crne sorte nisu preporučljive duže maceracije jer dogodi se da vino izgubi na boji ako su one duže. Bazno vino za pjenušac te crni pinot bit će na dozrijevanju u bačvama od po 2000 litara godinu dana, a macerirani rajnski rizling također u bačvi od 2000 litara, ali dvostruko duže… ♣ SuČ – 04/2017

Tomislav i Zvonimir Tomac uz njihov prvi ( (a možda i prvi u svjetskim razmjerima!) pjenušac proizveden od baznog vina dobivenog dugom maceracijom u amfori
_________________________________
Sto posto s Krasa
Nakon što se vino vađenjem iz kamena odvoji od pokožice ono odlazi na dvije godine na dozrijevanje u hrastove bačvice u mirni i hladni ambijent podruma iskopanooga u kraškoj stijeni i smještenoga na dubini od 10 metara
VITOVSKA KAMEN – Drevni način vinifikacije tršćanski vinogradar i vinar Benjamin Zidarich iz Prepotta ponad Duina/Aurisine spaja ne s gruzijskim amforama nego s kacama napravljenim od bijelog kamena s Krasa. Kaca je u zanimljivom vrlo atraktivnom podrumu ukopanom u kraškoj stijeni i s nekoliko tunela. Prva razina podruma je na 10 metara dubine, a druga, koja se dovršava i gdje će biti i kušaonica, na 22 je metra dubine! Temperatura ambijenta ne diže se iznad 14 stupnjeva.

Nakon što se vino vađenjem iz kamena odvoji od pokožice ono odlazi na dvije godine na dozrijevanje u hrastove bačvice u mirni i hladni ambijent podruma iskopanooga u kraškoj stijeni i smještenoga na dubini od 10 metara
Zidarich ima kamenu kacu za maceracije koju mu je izradio rođak kamenorezac. Kaca je zapremnine 1050 litara i nije iznutra premazana pčelinjim voskom. Zidarich lokalnu bijelu sortu vitovska macerira u otvorenoj kamenoj kaci 25 dana, s čestim potapanjem klobuka. Nakon što istekne predviđeno vrijeme maceracije, tekući dio otoči se a preostali kruti dio stavlja se u prešu da se, najprije, što više soka spontano iscijedi, onda se komina preša sasma lagano. Čista lit pomiješana s onime što je isteklo u bazen ispod preše stavlja se na dozrijevanje u veliku bačvu do 1000 litara na dvije godine, slijedi punjenje i koji mjesec odlržavanje u boci prije izlaska pred kupca. ■
__________________________________