Tag Archive | Christian Dworan

KROZ SVIJET U ČAŠI i NA TANJURU/THROUGH THE WORLD IN A GLASS AND ON a PLATE – 11.2015

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Vrijeme darivanja

Bovin Era A giupka My Way 3ERA, A’GIUPKA i MY WAY – Makedonski Vranec u tri izdanja Bovina: bogme tri zaista snažna punokrvna vranca boje tinte – Era, A’giupka i My Way. Već i s jednom od te tri konjske snage od 15 do 16,5 vol % možete u nebo! Silni su to vranci, bogme. Oni pasu u brdu, na ponajboljim i idealno osunčanim pozicijama. Gazda međutim dobro pazi da ne divljaju… drži ih stalno na uzdi. Urod po trsu je tek 150 grama! Manji urod, veća snaga i gustoća. Punokrvna im je i cijena, ali kad nešto vrijedi ne može biti i jeftino, k tome Božić i Nova godina samo su jednom u godini: A’giupka se odaziva 50 eura za butelju od 0,75 l, My Way pak na triput toliko, a Era na 200 eura. Enolog Boris Nećev, na slici s kuharom i gastro edukatorom Robertom Riplijem iz zagrebačkog Gastronomada (koji je uz ova vina prigotovio odličan gulaš s vrancem – da li i od vranca?!) kaže da dok su prije kratkoga vremena padali komentari ah, pa tko će dati za butelju toliki novac, sada se sve češće čuje pitanje: a gdje se ta vina mogu kupiti?… Bovin Necev i Ripli

Vrijeme darivanja

AMFORA PO PELJEŠKI – Amfora ne mora biti uvijek sinonim za narančasto vino i za nešto što vinoljupci ne prihvaćaju, naprotiv! Postoji vino iz amfore koje će u organoleptičkom smislu lako, kao dar, prihvatiti najšira publika. Edi Bajurin i Ivo Šegović iz tvrtke Edivo iz Janjine na Pelješcu amforu, iz koje se kasnije vadi vino, primjenjuju na posve drukčiji način od Gruzijca i ovdje nam bližih Gravnera, Tomca, Kabole, Šembera… OLYMPUS DIGITAL CAMERAEdivo vina amfore i vlasniciEdivo vina amfore u moru

Gotovim vinom što se nalazi u butelji napune amfore oblika koji se vidi na slici, potom te amfore dobro zatvore i slože ih u kaveze koje onda potapljaju u more na nekoliko mjesta uz obalu Pelješca. Na dnu u carstvu morske flore i faune amfore budu od 18 do 24 mjeseca. Što se događa? Na vanjske stijenke amfore nakupljaju se flora i školjke, i kad se nakon godine i pola odnosno nakon dvije godine amfora izvadi iz mora ona je svojevrsno likovno remek-djelo prirode. Koje na tržištu, naravno, ima svoju cijenu. Dok boca plavca Edivo koja nije bila u moru u maloprodaji stoji oko 90 kuna plus pdv, dotle jednaka samo morski ukrašena boca s istim vinom a koja je provela 1,5 godine pod morem stoji 390 kuna plus pdv, komplet boce s istim vinom stavljene u amfore i amfore  ostavljene dvije godine da leži na morskome dnu skače na 1650 kuna plus pdv…

Vrijeme darivanja

Bornstein DorisOLYMPUS DIGITAL CAMERANEKI DRUGI VELIKI MERLOT, i MALI GROSS – Kod zagrebačkog Bornsteina i neki drugi merlot – Altromerlot! O čemu je riječ zna ova dama iza velike boce… koja istodobno može dati i objašnjenja o velikom (Gross) vinu – koje odlični vinogradar/vinar Alois Gross iz austrjske Južne Štajerske puni u – male butelje…   ■

Vrijeme darivanja

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMEAT the KING! – Meat je na engleskome meso, a meet je glagol koji znači sresti. Izgovor je vrlo sličan, tako da se obje rječi mogu uspješno upotrijebiti: Meat the King – Meet the King (Meso je kralj, i Sresti Kralja, dakako riječ je o Kralju Meso!). U ovim predblagdanskim danima želim vam da – sretnete Kralja, ili još bolje, da taj Meat the King sretne vas! Stiže vrijeme darivanja, traže se prikladni darovi, danas j vrlo popularno poklanjati nešto iz segmenta eno-gastronomije – kakvu bocu vina odnosno neki specijalitet, delikatesu, sve u lijepoj, elegantnoj ambalaži. Tihomir Smoljanec, stručnjak za meso, i njegova supruga Snježana, iz Zagreba, dobro su se pripremili: nedavno, baš u pravo vrijeme da iskoriste i pretprazničnu šoping-groznicu, otvorili su boutique Meat the King, u zagrebačkom Boćarskome domu.

I tu, u lijepim pakiranjima različite veličine, nude razne mesne prerađevine vlastite produkcije a od crne slavonske svinje – mast, čvarke, kobasice, salame… te (sjajne!) steakove od mlade junetine iz tzv. suhog zrenja, odležane od 20 do 45 dana. Lokacija boutiquea sjajna: odmah do vinoteke Svijet vina, tako da se ekskluzivno meso može dopuniti onime što mu najbolje odgovara: vinom… Proizvodi fini, cijene nešto više, ali, ponavljam onu staru – Božić je jednom u godini!…  ■

OLYMPUS DIGITAL CAMERAVrijeme darivanja

SMJELI u METROPOLI – Smjeli je Splita osmjelio se i samouvjereno (s pravom!) stigao u Zagreb: majstor za pršute s pogonom za preradu u Dugopolju upravo je otvorio prodavaonicu u Zagrebu, u punom središtu grada, u prostoru uz ulaz, logično, u Hrvatsku obrtničku komoru. Uz pršut Vlade Prančić Smjeli nudi, pancetu, kobasice nudi i razne druge dalmatinske delikatese, ne samo od mesa, primjerice i maslinovo ulje… Dobro je znati!

Vrijeme darivanja

Zelina Kraljevina poklon paketRAVNOTEŽA DARA – Darivanje je u ovome razdoblju godine, pred njen kraj, posebno aktualno, ali ovdje je riječ ne tek o sezonski prigodnome poklonu nego o univerzalnom poklonu. Grad Sveti Ivan Zelina pripremio je uistinu vrlo reprezentativan dar za svoje posebne goste, dar koji će općim izgledom i tipičnim proizvodom podsjećati na cijeli zelinski kraj: vrlo elegantnu drvenu kutiju tamne mahagonijske boje za bocu vina, na čijem su poklopcu s unutrašnje strane pričvršćeni otvarač, čep, lijevak i prsten što se stavi na vrat boce da spriječi da se vino nakon točenja cijedi po flaši.

U kutiju, s decentno stavljenim navodom grada te grbom Svetog Ivana Zelina u bijeloj boji, metnuta je butelja kraljevine, koju Zelinčani forsiraju kao svoju, vino zaštićeno i kao robna marka Zagrebačke županije. Kutija i nastojanje da se uzdiže i propagira svoje – sve pet i za svaku pohvalu, ali… narušena je ravnoteža! Za puni pogodak potrebno je, logično, da vino, boca i oprema butelje budu jednake težine (naravno, ne mislim na gramaturu!) kao i kutija… ■

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAVillany Johnny & The HurricanesROCKIN’ GOOSE – Kakvog li koncerta!

Kao pripadnik rock generacije uvijek sam smatrao gitaru svojim najdražim glazbenim instrumentom. A onda, prije koji dan, nađem se u restoranu Attile Gerea u Villanyju, vidim taj bas i – odmah se zaljubim u njega. Baš taj bas je inače osobito u studenome I prosincu vrlo u skladu s eno-gastronomskom ponudom Villanyja, baziranom na mesu guske i punokrvnome Villany Francu. I bez glazbenog obrazovanja uspio sam dobro odsvirati (i odljuljati!…) na tome basu legendarni hit grupe Johnny & The Hurricanes Rockin’ Goose, koji bi, po meni, trebao postati svojevrsnom himnom predjela na jugu Mađarske vrlo blizu grance s Hrvatskom a gdje uspješno uzgajaju Cabernet franc i guske… ■

OLYMPUS DIGITAL CAMERASTVARNO PAMETNI TELEFON! – Bogme, stvarno pametan i svestran telefon! Multipraktik! Renata Dani ima što raditi kad ne telefonira… Jednostavno, nema vremena da se dosađuje.

Martin nas veže i spaja…

KAD VINSKI BIŠKUP OCJENJUJE AJVAR! Došel  je, došel, sveti Martin, on ga bu krstil, ja ga bum pil… Martinjska atmosfera raširila se na cijeli tjedan, četvrtinu studenoga, a kako i ne bi kad je Martinje palo u srijedu, dakle baš na sredinu sedmice. Među prvima startalo je Kutjevo, Samoborci su se veselili u ponedjeljak, glavnina fešti predviđena je bila dakako na sam dan sv. Martina… Zgodno u Samoboru, u organizaciji neformalne udruge Samoborski šmekeri, iz koje su se toga popodneva kao najangažiraniji pokazali znani lokalni ugostitelji Marijan Žganjer i Stjepan Grgos: u sklopu martinjske svečanosti organiziran je izbor najboljeg – ajvara, a sudjelovati je mogao svatko tko je donio teglicu na kušanje.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAU žiriju: chef Stevo Karapandža, koji se inače ovoga ljeta zauvijek vratio iz Švicarske gdje je dugo radio te koji se nastanio u Lovranu i sada kao gastro-savjetnik pomaže u tamošnjem hotelu Millenium, zatim Damir Folnegović Blaž, koautor ovih dana izdane knjige Atelje okusa – Blaževa kuhinja, Radovan Marčić Masterchef, Branko Lovrić i Željko Suhadolnik. Na kušanje je podastrto 25 uzoraka, a pobjedu je odnio ajvar prijavljen pod imenom i prezimenom – Zdravko Čolić! Navodno je riječ o pravome Zdravku Čoliću. Malo je nedostajalo da šampionsko priznanje preuzme isto tako legendarni – ali fotograf i fotoreporter – Marko Čolić… Ideja o ocjenjivanju ajvara vrlo je dobra, priča je oplemenila veselicu. Bilo bi dobro da se za idući put naprave bolje pripreme, a i to da se tema proširi i na druge tipične proizvode, takvo događanje ne samo da sadržajno obogaćuje ustaljeni program nego može poslužiti i kao svojevrsni poligon za otkrivanje budućih masterchefova a i kao dobra reklama za tipične proizvode i za mjesto gdje se priredba događa.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ceremonijal krštenja mošta na vino vodio je, uskočivši iz uloge đaka Večernje škole i kuhara u Blaževoj kuhinji u odjeću vinskog biškupa, Blaž Folnegović, pratnja su bili odlični zagorski mužikaši Črleni lajbeki iz Oroslavja. Očekivalo se da će pater Blažek nakon što je pokrstio mošt kumovima što su držali kumče te gostu-vinaru iz Bizeljskoga Marijanu Kelharu  pred svima darovati po knjigu Atelje okusa–Blaževa kuhinja, ali to se nije dogodilo, očito kad je Blaženko u biškupskoj odori osjećaj za marketing mu se zatomi…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOD KOPITANCA DO PLEMENITANCA – Pijme brati vince, voda naj stoji, naj je pije žaba koja v njoj živi! Cijeli tjedan mi ga jesmo pili pili…. Ali tek od srijede pilo se ono pravo, jer krstom je napokon toga dana moštek prestal biti kopitanec, naime čarobnim činom vinskog biškupa pretvoren je u mlado vino s, navodno, plemenitim svojstvima. Toliko plemenitim da je s tim novim dobivenim statusom samo klizilo niz grlo – na radost prometnih patrola…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAMartinjske krstitke posvuda, vinskih biskupa puno, čudi što se u cijeloj priči jače ne eksponiraju i čašne sestre, red koji već neko vrijeme s uspjehom djeluje u Zagrebu a po potrebi i u široj okolici.

U Svetom Ivanu Zelina kao vinski biškup ceremonijal je vodio gradonačelnikov otac Ivan Košćec Icman, uz pomoć HPD Zelina i glumaca kazališta ZAmKA. Počelo je s izborom fiškuša i oberfiškuša, osoba koje su svaka za svojim stolom morale brinuti da svi nazočni uzvanici, zaduženi za pražnjenje, imaju uvijek pune kupice. Pri polaganju zakletve za fiškuša trebalo je na ex popiti čašu mladoga vina. Najbrži kandidati promovirani su u oberfiškuše, a među tim oberfiškušima bila je gopođa Štefica zvana Kolinda, koja je svoje vino mahnula za 4,9 sekundi, cijelu sekundu hitrije od npr. znanog novinara Tomislava Radića… U posljednji trenutak posao fiškuša zgrabio je Kralj Tomislav, dragan od aktualne vinske kraljice Zagrebačke županije Zelinčanke Helene Čegec na kraju mandata, pored koje sjedi dogradinačelnica Zeline Ivana Puhelek.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAFINIŠ u ZAGREBU, ALI JOŠ NIJE i GOTOVO! – Finale je bilo na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, gdje su se u okviru manifestacije Martin je u Zagrebu kroz cijeli tjedan nudili vino i mesne prerađevine, te druge delicije. Pretežito su ponuđači bili proizvođači portugisca s Plešivice. Točno u podne na Jelačić-placu pojavilo se nekih desetak vinskih biškupa sa svojim miništrantima, i pod vodstvom vinskog biškupa prepuštovečkoga Ivana Lipara održana je koncelebrirana misa.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKoncelebracije su inače postale popularne: istoga dana na Hrvatskom festivalu hrane i vina u zagrebačkoj Arena – sommelijerska koncelebracija! Jelena Valentić Šimić okupila je – stidljivo uz mineralnu vodu! –  na svojoj radionici Sandija Parisa i Karin Rupena Perdec iz Istre, te Sinišu Lasana, aktualnog prvaka kontinentalne Hrvatske u sommelijerstvu, i Zagrepčanina Ivana Juga.  Bilo bi dobro da se dvije koncelebracije spoje, pa da budemo sigurni da ćemo piti kršteno, blagoslovljeno i zahvaljujući dodatnom stručnom izboru i osobito kvalitetno…

Bacva kosa PisaU martinjskom tjednu drmalo se da i bačva nije izdržala u uspravnom položaju… Hej bačvice što s’ se nakrivila/ Jesi l’  možda ti u Pisi bila?/ Il’ si možda za Martinje pila/ Il’ te moja škvadra ispraznila…/ Lijevo, desno, nigdje moga stana/ oj bačvice, alaj si pijana…

Ali tu nije bio još i kraj: nakon vrlo kratkog predaha novo iskušenje: po tradiciji, trećeg četvrtka u studenome, mladom portugiscu se pridružio beaujolais nouveau!… ■

OLYMPUS DIGITAL CAMERADRAGECOVO 2015! – Dragutin, Drago, Dragec, Dragica, Karlo, Karla… početkom studenoga, uvod u Martinje. Zašto da budu samo Anton, Ivan, Josip, Stjepan?… Pa, svaki imendan odlična je prigoda za druženje, feštanje, iskazivanje dobrih želja. Važno je da susreti budu sadržajni, i da se na njima i s njih šire dobre vibracije i prijateljstvo.

Na svome dvorištu, oko okruglog stola mudro postavljenog tik uz kamin s ražnjem i roštiljem, domaćin i Drago Kurtalj i njegova supruga Dubravka okupili su danas, uz odličan copanjak, sjajan domaći  bakin kuružnjak, kobase sa zeljem,  racice s ražnja z mlincima, jako dobar pjenušac DRI i sve bolja suha vina pa i predikate, podosta vitezova iz svijeta eno-gastronomije…OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kod Drage na Plešivici  skupovi  na Dragecovo postaju pomalo tradicijom. Ove godine Kurtalj imao je čak trodnevno, moglo bi se reći i četverodnevno imendansko događanje: nakon ovog današnjeg, UOČI, kod njega doma na Plešivici, pa baš na sam na imendan, u ispostavi obiteljskog gospodarstva u simpatično i po domaće uređenoj kušaonici plešivičkih vina u zagrebačkoj Novoj Vesi, i onda ponovno u srijedu kad Drago i inače tamo – i osobno nazočan – nudi besplatni domaći ručak kao dar kuće… I na kraju – Atelje okusa!

Drageci, Dragice, Karleki, Karle, prijedlog dugoročne akcije: dođite kao slavljenici Kurtalju, donesite kao dar dobro raspoloženje, možda padne kakav dogovor da ubuduće svake godine 4. studenoga Kurtaljeva kušaonica u Zagrebu bude mjesto susreta Drageca i Dragica i s organiziranim programom… Život je kratak, i jednokratna je pojava, iskoristimo ga za nešto lijepo…■

________________________________________________

ATELJE OKUSA BLAŽEVA KUHINJA – Revija Svijet u čaši, koja na je na Martinje 2015. napunila 23 godine neprekidnog djelovanja i redovitog izlaženja, jedna je među prvima, ako ne i prva, koja je u Hrvatsku donijela prezentacije ponajbolje kapljice naših vrsnih vinara sljubljene sa sjajnim kreacijama na tanjuru naših vrsnih chefova. Iz najboljih pak ugostiteljskih objekata, u nastojanju da se vijesti o ponudi prošire i da se uđe u što širi krug obožavatelja fine papice i fine kapljice, startali smo potom i s pokretnim Ateljeom okusa, u specijalno pripremljenom kombiju.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Sad je eto nastupila i treća faza – nastavak čuvenih Ateljea okusa revije Svijet u Čaši – u knjizi! U izdanju MAM-VIN-a d.o.o. Za to je, uz mam-ovca Mladena Horića, uvelike zaslužan Damir Folnegović, znan kao Blaž iz tv-Večernje škole i kao voditelj Blaževe kuhinje u seriji s istim imenom na malome ekranu na programu Mreže TV.OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Knjiga Atelje okusa–Blaževa kuhinja promovirana je i predstavljena javnosti u simpatičnoj Vinskoj kleti plešivičkog vinogradara/vinara Drage Kurtalja u Novoj vesi u Zagrebu (dosta toga se, eto, u posljednje vrijeme događa kod Drageca!), među uzvanicima npr. Zdenka Mesić iz Ministarstva poduzetništva, sudac Općinskog suda u Zagrebu Mirko Klinžić, glavna urednica Drugog programa Hrvatskog radija Jadranka Rilović, pa Zoran Kovačić direktor Mreže TV, profesor iz ugostiteljstva Aco Asanović, znani zagorski mesar Željko Borošak iz Klanjca, Saša Zec i Robert Kujundžić iz marketinga Jamnice, radio i voditeljske zvijezde Davor Dretar Drele i Ljudevit Grgurić Grga, brojni novinari…

Ovo najnovije izdanje MAM-VIN-a svakako je zabavno i edukativno! Lijep način kako da se priđe vinu i da se s njime uz dobru hranu doista uživa. Knjiga je sa 168 stranica, bogato ilustrirana, a podastire recepte šezdesetak vrhunskih restorana diljem Hrvatske. Uz svako jelo sljubljena je prikladna kapljica, iz proizvodnje nekog od prvoligaških vinara Lijepe  naše.

Knjigu je moguće kupiti u restoranima koji su u njoj, te preko Tiska. Cijena: 150 kuna.

Gljive Izlozba (sarene otrovne i nejestive te rijetke gljive)SEZONA GLJIVA – Čini se da, što ljepše izgleda, to je – otrovnija! Jelo ili – ukras… Sve su gljive gledljive, i to stalno, sve su gljive i jestive, no neke – samo jedanput!

Koje su gljive samo gledljive a koje (i) jestive, i to više puta, dobro znaju chefovi Časlav Matijević i Međimurka Sandra Nedeljko, koji su nedavno u restoranu-pansionu Mamica u Puščinama priredili izložbu (umjetnički aspekt) gljiva s oznakama o tome koje su otrovne (edukacijski kutak) i degustaciju finih jela (gastro-segment) od višekratno jestivih gljiva… ■Gljivarska kotlovina - Caslav Matijevic i Sandra Nedeljko

Advent u Zagrebu 2015.

BLAGDANSKA POTROŠNJA – 11,5 MILIJARDI KUNA! – Zagreb je zasjao! Raskošnije nego ikad. Počelo je vrijeme adventa. Navodno je Zagreb s obzirom na ukrašenost i atmosferu proglašen jednom od nekoliko najpoželjnijih adventskih odredišta u Europi!Advent Zgb Trg JelacicAdvent Zgb Zrinjevac 0Advent Zgb rock Second Hand Band yesAdvent Zgb vijenac Mandusevac

Ukrasi, lampice, šarenilo, jelke, štandovi, hrana i piće, golemo klizalište rock-koncerti, uistinu poseban dekor u središtu grada, na Trgu bana Jelačića, Europskom trgu, u Bogovićevoj, na Zrinjevcu, Trgu Kralja Tomislava. Brojni stanovnici metropole u obilasku. Period potrošnje startao je. Ponuđači zadovoljno trljaju ruke.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori procjenjuju da će građani u nas uz blagdane 2015. potrošiti oko 11,5 milijardi kuna! To bi bio prvi rast nakon četiri godine, Izjavila je pomoćnica direktora Sektora za trgovinu HGK Tomislava Ravlić. Dodala je kako razlog takve procjene leži u rastu prometa u trgovini na malo u posljednjih 14 mjeseci te povećanju netto plaća uslijed izmjena Zakona o porezu na dohodak, što je pozitivno utjecalo na osobnu potrošnju.

Iz HGK pozivaju građane da pri kupnji daju prednost hrvatskim, domaćim proizvodima. Samo pet posto veća potrošnja domaćih proizvoda imala bi ljekovit učinak na hrvatsko gospodarstvo,  istaknula je Tomislava Ravlić… ■                                                                                                                 SuČ – 11/2015

Buying Guide/ VINSKE ZVIJEZDE 2015

Vinske zvjezdice - 5

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU

 ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

 ŠAMPION OVOGODIŠNJEG OCJENJIVANJA: ZAGORSKI MAJSTOR ZA PREDIKATE BORIS DRENŠKI BODREN

iii

Klub vinske zvijezde: s istinskom vinskom zvijezdom, šampionom Borisom Drenškim Bodrenom (ove godine s trisom, iduće godine s – pokerom?!) – Ivo Kozarčanin, Željko Suhadolnik i Vito Andrić

Ove godine Klub Vinske zvijezde, kičma kojega su novinari Vitomir Andrić, Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik, održao je osam degustacija u tijeku kojih je, uz sudjelovanje ukupno 26 ocjenjivača (spomenutom trojcu na kušanjima su se pridružili enolozi, sommelieri, vinski trgovci… ukupno je uvijek komisija brojila po sedam članova), vrednovano 240 uzoraka vina.

Jedno je vino u 2015. osvojilo Veliku zvijezdu, što znači da je prešlo 98 bodova, 11 je vina dobilo priznanje s pet zvjezdica što znači da je prešlo 95 bodova, 36 vina zakitilo se s četiri zvjezdice a to znači da su na kušanju uzeli između 90 i 94,99 bodova, dok je 80 uzoraka završilo sa po tri zvjezdice, za što im je bilo potrebno dosegnuti razinu od 85 do 89,99 bodova.

Bodrenu

Bodrenu, i zagorskim vinarima općenito, potporu je svojom nazočnošću na našoj dodjeli priznanja došao pružiti župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar

Šampion 2015 je Boris Drenški Bodren.

I ove godine dodijelili smo Smješka, za vina koja su osvojila visoki broj bodova a diče se odličnim odnosom između kvalitete i maloprodajne cijene.

Srdačno čestitamo dobitnicima.

Vito Andrić, Ivo Kozarčanin i ja zahvaljujemo ocjenjivačima na sudjelovanju i na velikome trudu, zatim svima koji su omogućili da o njih uzmemo vina za ocjenjivanje, kao i domaćinima naših degustacija u tijeku 2015, a to su bili zagrebački restorani Katedralis, Sheraton, Konoba Dida, Apetit City, Bistro Apetit, Bistro Jadranka, Zelendvor i Bistro hotela Esplanade.

Veliko hvala i organizatoru festivala Zagreb Vino.com koji nam je omogućio podjelu odličja na toj svojoj manifestaciji u hotelu Esplanade.

Hvala dakako i Vrutku i PIK-u Belje kao sponzorima dodjele priznanja.

DOBITNICI

VELIKA VINSKA ZVIJEZDA

VELIKA ZVIJEZDA

CUVÉE 2007 ledeno vino –  Bodren (750 kuna)

Vinske zvijezde pet

Drugo

Drugo najbolje ocijenjeno vino i najbolje ocijenjeno inozemno vino za 2015.  je šampanjac Blanc de Blanc cuvee Dom Picard grand cru brut kuće Collard-Picard. Na hrvatskom tržištu je preko zagrebačke vinoteke Bornstein. Doris Srpek napominje: Praznici stižu! Živjeli!

BLANC de BLANC CUVÉE DOM PICARD grand cru brut – Collard Picard (440 kn)

PURPLE  ANGEL  2011 – Montes (349,38 kn)

CABERNET SAUVIGNON 2009 – Vina Belje (75 kn)

TRAMINAC PRINCIPOVAC 2011 izborna berba bobica – Iločki podrumi  (168 kn)

CAPO  STELLAE TAURUS cuvée 2009 –  Capo (165 kn)

VILIN PLES 2011 – Crvik (175 kn)

BOŠKINAC 2011 – Boškinac  (220 kn)

CUVÈE SELECTION brut – Collard-Picard (315 kn)

Uzlaz rajnskog rizlinga:

Uzlaz rajnskog rizlinga: Velimir Korak i Zdenko Šember s Plešivice

QVEVRI  RAJNSKI RIZLING 2011 – Šember (425,50 kn)

The DEAD ARM SHIRAZ 2011D’Arenberg (440 kn)

ICEWINE 2012 – Bodren (281 kn)

Vinske zvjezdice - 4

GRAŠEVINA 2004 izborna berba – Enjingi (58,43 kn)

CORONA GRANDE 2013 – Benvenuti (111,50)

GRAN TERAN 2011 – ATC Coronica (156,50 kn).

LOUIS ROEDERER Brut Premier – Roederer (435 kn)

MARSALA SUPERIORE GARIBALDI (slatko likersko) – Pellegrino (69,90 kn)

GRACE & GLORY SHIRAZ 2013 McLaren Vale – Tomich Vineyards (75 kn)

ZELENAC 2009 izborna berba prosušenih bobica – Krauthaker (150 kn)

ddd

Odlično slatko iz Slavonije, podatno mekano crno iz benkovačkog kraja: Krauthakerov visoki predikat od Zelenca iz 2009 i Badelov Korlat Merlot 2011 – enolozi Martina Krauthaker i Dubravko Ćuk

Priznanje

Priznanje Ingi Jelavić za Crljenak 2011 Kairos uručila je po ženskoj liniji naša kolegica novinarka i predsjednica udruge Women on Wine (WoW) Sanja Muzaferija istoga dana u Zadru, na organiziranoj večeri uz Crljenak u restoranu Kornat

DINGAČ 2010 – Kiridžija (160 kn)

ZINFANDEL/CRLJENAK 2011 Kairos (200 kn)

MARSALA RUBINO FINE (slatko likersko vino) – Pellegrino

PLEMENITA ROSE brut – Dvanajščak-Kozol (94 kune)

KORLAT MERLOT 2011 –  Badel 1862 (99,90 kuna)

CUVÈE ROUGE TERRE BIANCHE 2009 – Degrassi (105 kn)

MISAL extra brut – Peršurić  (110 kn)

WACHENHEIMER RIESLING 2013 – Dr. Bürklin-Wolf (120 kn)

CUVÈE No1 2012 – Vinarija Zvonko Bogdan (119,50 kuna)

GRK BIRE 2013 – Frano Milina Bire (129 kn)

ZLATAN PLAVAC 2010 grand cru – Zlatan otok/Plenković (199,70 kn)

POUILLY FUME 2014 – Pascal Jolivet (240 kn)

ÜRZIGER WÜRZENGARTEN RIESLING  2012 Alte Reben GGDr. Loosen (360 kn)

INZOLIA 2013 Feudo Arancio – Mezzacorona (34,60 kn)

PLAVAC 2013 Premium – Skaramuča (56 kn)

8 TAMBURAŠA 2014  – Zvonko Bogdan (64,50 kn) 

CORDILLERA CARIGNAN RESERVA ESPECIAL 2010 – Torres  (185 kn) 

DINGAČ 2011  50 stupnjeva – Badel 1862 (110 kn)

RAJNSKI RIZLING 2011 – Korak (75 kn)

PETULA 2014 Luberon – Marrenon (81 kn)

POSTUP DONJA BANDA 2012 – PZ POSTUP  (95 kn)

PLOVAC PLOŠKI 2009 – Vino Hvar Carić (118 kn)

GRAŠEVINA 2013 Goldberg – Vina Belje (140 kn)

DIPLOMAT extra brut – Tomac (150 kn)

ALPHA MONTES Syrah 2011Montes (90 kn)

CAPO STELLAE ARIES  cabernet franc 2011 – Capo (165 kn)

La ROCA 2012 – Pieropan (200 kn)

SANCERRE 2014. Sauvignon blanc Les CailLottes – Pascal Jolivet (200 kn)

FRANKOVKA GOLDBERG 2012 izborna berba – Vina Belje (240 kn)

_________________________________________________

 Vinske zvjezdice - 3

MADEIRA FULL RICH (slatko likersko vino) – Henriques&Henriques (64,90 kn)

SAUVIGNON 2013 –  Babich (69,60 kn)

SAUVIGNON 2014 Santa Digna – Miguel Torres, (81 kn)

CHARDONNAY 2013  Goldberg – Vina Belje  (140 kn)

CHARDONNAY 2013. Estate Reserve – De Bortoli (30 kn)

BILA-HAUT 2013 Côtes du Roussillon rouge – Chapoutier (59,90 kn)

SILVANAC ZELENI 2013 – PP Orahovica (60 kn)

CASTELLO  2012 – Vina Laguna  (70 kn)

DRI  brut – Kurtalj (99 kn)

Merlot 2012Krauthaker (95,26 kn)

PRESTIGE 2008 extra brut – Istenič (110 kn)

MERLOT KORLAT 2011 boutique  – Badel 1862 (110 kn)

MUŠKAT ŽUTI  2013 desertno – Vinarija Pavlomir (40 kn)

WOODBRIDGE ZINFANDEL 2013. – Robert Mondavi  (49,60 kn)

WOODBRIDGE CABERNET SAUVIGNON 2012 – Robert Mondavi (50 kuna)

MAVRODAPHNE (likersko) – Tsantali (54,90 kn)

GRAŠEVINA 2013 vrhunsko – Iločki podrumi (55 kn)

BILA-HAUT 2013 blanc Côtes du Roussillon, 2013 – Chapoutier (59,90 kn)

CUVÉE dolce  – Masottina (60 kuna)

PROSECCO Extra dry – Ruffino (64,90 kn)

TRAMINAC2012 Premium – Iločki podrumi (70 kn)

SAUVIGNON 2013  Bolfan – Bolfan Vinski Vrh (76,70)

SAUVIGNON 2013 Villa Chambre d’Amour (slatko) –  Lionel Osmin (77 kn)

MUŠKAT 2014 poluslatko – Kozlović (89,50 kn).

MERCS 2012 – Krauthaker (100 kn)

PRINCEPS ROSÉ brut – Iločki podrumi (110 kn)

DINGAČ 2011 – Radović (113 kn)

PINOT CRNI 2011 Primus – Bolfan Vinski Vrh (144 kn)

DINGAČ 2011 – Kiridžija (160 kn)

POŠIP 2011 – Krajančić (160 kn)

RAJNSKI RIZLING MMXIŠember (170  kn)

DINGAČ 2012 President – Radović  (305,58 kn)

Le CUPOLE  201 – Tenuta di Trinoro (360 kn)

TRAMINAC 2011 ledena berba – Kutjevo d.d. (500 kn)

      CHARDONNAY 2012 Rosenberg – Krauthaker (75 kn)  ♣

SuČ – 11/2015

Prizor

Prizor s dodjele odličja Vinske zvijezde u Esplanadi za vrijeme Zagreb Vino.coma te, dolje, sa superfinala i izbora najboljih od najboljih za 2015. u Esplanadinome Bistrou: Vito Andrić, Franjo Francem, Ivan Dropuljić, Jasminka Šaško, Ivo Kozarčanin, Ivan Jug i Željko Suhadolnik

Vinske zvijezde superfinale Bistro 2015

 

 Zelendvor, ovcjenjivanje vina za Vinske zvijezdice, u organizaciji redakcije 24 sata. Photo: Robert Anic/PIXSELL

Pretposljednje 0cjenjivanje za vinske zvjezdice ove godine bilo je u zagrebačkom restoranu Zelendvor

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Buying Guide/ PRVO NACIONALNO OCJENJIVANJE VINA CROATIA – ZAGREB 2015

OLYMPUS DIGITAL CAMERADVOSTRUKI ŠAMPION – ILOČKI PODRUMI

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK ⦁ Snimio MARKO ČOLIĆ

 ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

VV

Na otvorenju Zagreb Vino.coma 2015 – Vera Zima (gore), glavna enologinja Iločkih podruma, te Ivo Marinclin (dolje) glavni enolog Kutjeva d.d., u nazočnosti Vinskih vitezova od mr. Franje Francema primaju šampionska priznanja. Od zadovoljstva blista vitez Juraj Mihaljević (sasvim desno na slici), većinski vlasnik Iločkih podruma!

NEPOSREDNO PRED 10. JUBILARNI FESTIVAL VINA i KULINARIKE ZAGREB VINO.COM u ZAGREBAČKOM HOTELU ESPLANADE, u ORGANIZACIJI UDRUŽENJA VINARSTVA PRI HRVATSKOJ GOSPODARSKOJ KOMORI ODRŽANO JE VREDNOVANJE VINA LIJEPE NAŠE UZ SUDJELOVANJE, KAO KUŠAČA, VEĆINOM DEGUSTATORA IZ INOZEMSTVA. ODLIČJA ŠAMPIONIMA PO GRUPAMA PODIJELJENA SU PRIGODOM OTVORENJA SPOMENUTOG FESTIVALA

Uvertira dostojna 10-godišnjeg jubileja međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2015 u zagrebačkom hotelu Esplanade 27. i 28. studenoga: bogatom međunarodnom izlogu Bakhova nektara i delicija za široku javnost prethodilo je prvo nacionalno ocjenjivanje hrvatskoga vina, u organizaciji Udruge vinarstva Hrvatske gospodarske komore. Iako su ocjenjivana isključivo vina Lijepe naše, vrednovanje je imalo međunarodni karakter jer većina degustatora bila je iz inozemstva. Degustatori su izabrani kako po svojim referencama u sektoru vina te upravo i u ocjenjivanju vina, tako i po zemljama odakle su a koje u Udruzi vinarstva i u HGK smatraju osobito zanimljivima kao tržišta za našu kapljicu. Među ocjenjivačima bio je i jedan/jedna s titulom a Master of Wine a riječ je o Angeli Muir iz Velike Britanije, ostali su bili vinski novinar Zoltan Györffy iz mađarskog Pečuha, enolog Peter Sarkany iz Budimpešte, vinski trgovac i edukator o vinu Paul Robert Blom iz Nizozemske, pa enolog i proizvođač vina Iztok Klenar (dopredsjednik Međunarodne unije enologa!) i prof. Marin Berovič sa sveučilišta u Ljubljani (predsjednik komisije br 3) iz Slovenije, potom novinar Thomas Vateralus iz Švicarske, enolog Tihomir Prusina iz BiH, novinar Igor Luković iz Srbije, novinar Darrel Joseph iz Austrije. Iz Hrvatske sudjelovali su prof. dr. Edi Maletić (predsjednik komisije br 1), zatim enolog Zdenko Ivanković (predsjednik komisije br.2), sommelier Mario Meštrović, te novinari Ivo Kozarčanin, Vito Andrić i Željko Suhadolnik. Glavni predsjednik i zadužen u strukovnome smislu za organizaciju ocjenjivanja: enolog i aktualni dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba mr. Franjo Francem, kojemu je desna ruka bila enologinja i proizvođačica vina Ivana Puhelek, inače uposlena u Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta.

Vina Croatia - prizor s ocjenjivanja

Vina Croatia – prizor s ocjenjivanja

Članovi žirija

Članovi žirija br. 1, uz predsjednika cijelog ocjenjivanja Franju Francema i njegovu pomoćnicu Ivanu Puhelek: prof. Edi Maletić, Zoltan Gyorffy, Iztok Klenar, Paul Robert Blom i Željko Suhadolnik

Za ocjenu su prijavljena 203 uzorka. Po propozicijama, na ocjenjivanje su mogli ući svi uzorci registriranih hrvatskih proizvođača koji su dobili odobrenje naše nadležne komisije za stavljanje vina u promet. Bilo je primjedbi sa strane kako to da ih nije bilo i više, a moguće objašnjenje leži u kvalitativno ali i kvantitativno slaboj prošlogodišnjoj berbi, naime oni proizvođači koji su ambiciozno ušli u kreiranje vina iz berbe 2014 te koji su i uspjeli postići vrlo solidne rezultate s vinom morali su se odreći dosta grožđa jer nije bilo na razini željene kakvoće a, k tome, potrošači su očito nagradili taj trud boljom kupnjom, pa je dosta vinara studeni ove godine dočekalo gotovo i bez vina. A oni pak vinari koji nisu bili osobito strogi u selekciji grožđa iz berbe 2014. nisu se usudili poslati uzorke na ovu strukovnu provjeru značajnu, s jedne strane, za poboljšanje vlastitog položaja na tržištu ali i potencijalno opasnu za gubitak pozicija… S obzirom da se iz krugova hrvatskih vinara većma čuje kako bi iz 2015. trebalo biti odličnoga vina, te s obzirom da sada za kvalitetnu pripremu novog nacionalnog ocjenjivanja u studenome 2016. ima dovoljno vremena, može se pretpostaviti da će za godinu dana biti prijavljeno osjetno više uzoraka i da će biti i više velikih zlata te još znatno više zlata nego što ih je bilo sada.

Vina Croatia: izbor

Izbor šampiona: svi degustatori kušaju sve!

Bodovni pragovi: srebro = 83 – 85,99/100; zlato: 86 – 91,99; veliko zlato: 92 – 100. Dodijeljene su dvije velike zlatne medalje, podijeljeno je 49 zlata i 23 srebra. Među najbolje vrednovanim uzorcima u svakoj kategoriji – uzorcima koje su dijelile tek nijanse u skupljenim bodovima – na kraju su se birali prvaci po grupama. U doigravanju na način da su u tom superfinalu svi kušači degustirali sva vina izabrani su šampioni po kategorijama kako slijedi:

Šampionske butelje

Šampionske butelje

Bijela suha vina od nearomatičnih sorata: Graševina 2014 vrhunska – Iločki podrumi

(kandidati za prvaka bili su tu još i Bijelo 9 iz 2014 od Galića, Grk 2013 od Cebala, Chardonnay 2010 od Kalazića i Pinot sivi 2014 od Krauthakera)

Bijela vina od aromatičnih sorata: Traminac 2014 – Iločki podrumi

(kandidati još i: Sauvignon 2014 – Puhelek Purek, Sauvignon 2014 od Šafrana, Sauvignon 2014 od Cmrečnjaka i Sauvignon 2014 od Kalazića, pa Traminac 2013 od Jagunića, Traminac 2013 od Erduta).

Slatka, desertna, predikatna: Traminac 2012 ledeno vino – Stjepan Đurinski, te Traminac 2011 ledeno vino – Kutjevo d.d.

Stjep

U kategoriji slatkih desertnih vina dva su šampiona: uz Kutjevčane, i Stjepan Đurinski iz zagrebačke okolice, s Tramincem 2012 ledenim vinom

(kandidati još i Graševina 2009 ledeno vino – Kutjevo d.d., Zelenac 2009 izborna berba prosušenih bobica od Krauthakera, Traminac izborna berba bobica 2011 od Iločkih poduma, kao i Traminac 2013 izborna berba od Stjepana Đurinskoga).

Crno vino: Pomet 2011 – Andro Crvik

(kandidati još i: Plavac Ivan Dolac 2009 – Badel 1862, Frankovka 2012 Goldberg – Vina Belje, Cuvée 2012 – Vina Jakob, Modro jezero 2011 grand cru grande reserve – Grabovac, Cabernet sauvignon 2012 Miraz – Fera-Vino, Plavac 2010 Grand cru – Zlatan otok/Plenković, i Stina Plavac mali 2011 Majstor – Jako- vino.

Pjenušci: Extra brut 2013 – Vuglec-breg.

Inače, prvih 15 uzoraka po broju skupljenih bodova prije doigravanja su, ovim redosljedom: 1. Traminac 2009 ledena berba od Kutjeva d.d.; 2. Zelenac 2009 izborna berba prosušenih bobica – Krauthaker; 3. Traminac 2011 ledeno vino od Đurinskoga; 4. Graševina 2009 ledeno vino od Kutjeva d.d.; 5. Stina Plavac mali 2011 Majstor – Jako-vina; 6. Traminac 2013 izborna berba – Đurinski; 7. Traminac 2011 izborna berba bobica – Iločki podrumi; 8. Cabernet sauvignon  2012 Miraz – Feravino;  9. Frankovka 2012 Goldberg – Vina Belje; 10. Modro jezero 2011 grand cru grande reserve – Grabovac; 11. Graševina 2012 ledeno vino – Cmrečnjak; 12. Bijelo 9 – Galić-vina; 13. Jakob cuvée 2012 – Vina Jakob; 14. Ivan Dolac  2009 – Badel 1862; 15. Pomet plavac mali 2011 – Crvik.

                Čestitke!

Pos

U popodnevnim satima  prvoga dana ocjenjivanja kušači su pošli na izlet na Plešivicu, najprije kod Velimira i Josipa Koraka a potom na večeru kod Velimira i Dominika Jagunića. Josip Korak (gore) pokazuje rabljene bačvice u kojima se pokusno maceriraju (lako je moguće da će to biti i do Uskrsa 2016.) svaki posebno rajnski rizling, chardonnay i sauvignon. Kod obitelji Jagunić (dolje), kao i uvijek – raskošan stol s domaćim delicijama

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

SVRHA

               Inače, kad se krenulo s idejom o ovom ocjenjivanju vina, mišljenja su bila podijeljena: neki su zastupali i žustro zagovarali tezu da u Zagrebu, gdje je nekad – u sklopu sajma Vinovita – i bilo međunarodno ocjenjivanje plemenite kapljice ali se onda ono ugasilo skupa s tim sajmom, treba obnoviti tradiciju međunarodnog vrednovanja Bakhova nektara, naime, govorili su, ne bismo se trebali zatvarati u svoje državne granice.

Ali neki, koji su rekli da bi pristup stranim vinima na ovo ocjenjivanje od događaja učinio samo još jedno međunarodno ocjenjivanje vina u nizu, bili su skloniji mišljenju da ocjenjivanje treba ograničiti samo na uzorke iz Hrvatske, a međunarodni aspekt, čak i s većim mogućim marketinškim značenjem za nas, da se postigne pozivom uglednim inozemnim degustatorima, i to ne samo enolozima nego i vinskim trgovcima i specijaliziranim vinskim novinarima, da sudjeluju kao ocjenjivači, potencijalno i kao prenositelji dobroga glasa. Termin ocjenjivanja krajem studenoga i vezan na međunarodni festival vina i kulinarike Zagreb Vino.com, koji je u cijelom jednom desetljeću svojega postojanja postao vrlo respektabilna manifestacija ne samo za Zagreb i Hrvatsku nego i šire u regiji, bio je, čini se, svima sasma logičan.

S obzirom na način na koji je zamišljen, taj projekt u organizaciji Udruženja vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i HGK, uz to što će vinoljupcima poslužiti kao dobar pokazatelj aktualnog trenutka hrvatske plemenite kapljice, može biti vrlo učinkovit u smislu bržeg boljeg brendiranja kapljice Lijepe naše na internacionalnoj pozornici.

Drugog dana

Drugog dana popodne išlo se u Hrvatsko zagorje, u podrum kod Petrača, a onda na večeru na Vuglec-breg

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Hrvatska kao tradicijski vinogradarska, vinarska, vinska te turistička zemlja svoju veliku gospodarsku šansu vidi (i) u enogastronomiji, upravo i u tijesnoj sprezi vina i turizma, kombinaciji za koju se, otkako je vino u modernome društvu postalo kultno i pravi turistički magnet, može reći da je idealna. U turizmu smo se dosta dobro brendirali na internacionalnoj sceni, ali s vinom – iako je posljednjih godina ono kakvoćom bitno napredovalo – zasad još nismo i u dovoljnoj mjeri to učinili. U akcijama na širenju dobrog glasa hrvatske plemenite kapljice mogla bi odlično pridonijeti eto baš i ova nova – strukovno vrednovanje Vina Croatia s internacionalnom dimenzijom, tj. uključenjem većinom (dvije trećine) inozemnih eksperata degustatora.

Veselo

Veselo u Hrvatskom zagorju: Paul Robert Blom, Boris Drenški Bodren, Edi Maletić te enologinja Vuglec-brega Jasminka Šaško, inače aktualna dopredsjednica Udruženja vinarstva pri HGK. Na žalost, Bodren nije sudjelovao na ocjenjivanju Vina Croatia, jer, kaže, nije se slagao s nekim odredbama organizatora…

Ovakva internacionalizacija s višestrukom je prednošću: njome se od stranaca dobiva vrijedna informacija o tome kako svijet diše na hrvatsko vino, zatim relevantni vanjski krugovi, kad su tu kod nas i koncentrirani samo na vino odavde, upoznaju se bolje s našim proizvodima na njihovu izvoru, što je bitno jer su dojmovi jači, a onda su velike šanse da se iz tih strukovnih krugova vani prema tržištima širi kompleksna i – jer riječ je o neutralnim osobama – osobito uvjerljiva priča o našoj kapljici i eno-gastronomiji. Zato se pri izboru inozemnih ocjenjivača dosta pazilo da se pozovu prvensteno oni iz zemalja za koje se ovdje smatra da su za nas najzanimljivje kao vinska ali i turistička tržišta. Vezano uz strance izbjegavaju se u startu mogući prigovori o sukobu interesa kod degustatora. Stranci, naime, barem zasad još, nisu – osim nekoliko iznimaka, na koje se, naravno, nije računalo s ovim pozivom – involvirani u suradnju s hrvatskim vinarima u segmentu enologije, marketinga, trgovine.

Naravno, i pri odabiru hrvatskih kušača vodilo se računa da ne budu u poslovnoj vezi s vinarima.

Bitan dio projekta je i nešto što slijedi samima ocjenjivanju te službenoj podjeli odličja: izdavanje knjige praktičnog formata i uveza koja će na jednom mjestu objedinjavati relevatne podatke o vinskoj Hrvatskoj – svojevrsnu osobnu kartu Vina Croatia, te prezentaciju proizvođačkih kuća prijavljenih za ovo ocjenjivanje, dakako i s navodom osvojene medalje te s objavom kompletne ponude, potom podatke o boljim prodavaonicama vina i tipičnih naših delikatesa, boljim restoranima, selskim turizmima, mogućnostima smještaja u vinorodnim područjma Lijepe naše. Knjiga bi se nudila turistima, a pratila bi nastupe RH na sajmovima vina, turizma…  ♣  SuČ – 11/2015

Maceracije, amfora, qvevri, churi/ VOLIM NARANČASTO! ALI – ČISTO, i ELEGANTNO

Jantarno u casi

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

INTRIGANTNI NO i, u DOSTA SLUČAJEVA, KONTROVERZNI MODERNI POVRATAK TEHNOLOGIJI STAROJ VIŠE TISUĆA GODINA

Narančasto je nova prihvaćena stara vinska boja. Datira iz vremena početaka proizvodnje vina, a potječe najvjerojatnije iz Gruzije s Potkavkazjem kao jedne od kolijevki vinove loze i plemenite kapljice gdje se, po mišljenju stručnjaka, s proizvodnjom Bakhova nektara krenulo prije 8000 godina! Inače, uz Gruziju, smještenu na sjeveroistoku Crnoga mora i na jugu Kavkaza te okruženu s Rusijom, Armenijom, Azerbajdžanom i Turskom, kao domovine vina smatraju se još i Armenija i Perzija… Mezopotamija i obronci Kavkaza, gdje se nakon perioda ledenoga doba snijeg počeo relativno brzo topiti, što je išlo na ruku buđenju i razvoju biljnoga svijeta, bili su prvi vinogradarski krajevi. Vino se u ono davno vrijeme tamo proizvodilo u amforama od terakote.

pythosU arheološkim istraživanjima u južnoj gruzijskoj regiji Kvemo Kartli na Dangreuli Gori i Gadachvili Gori te u selu Imiri nađene su amfore s košticama grožđa iz 6000 godina prije Krista. Amerikanci su u sjevernom Iranu pronašli veliku amforu što datira iz vremena od 5500 godina prije Krista, a pripadala je sumeranskoj prakulturi, i to je jedan od najstarijih arheoloških nalaza vezan uz proizvodnju vina. U toj amfori bila je zasušena crvena naslaga za koju je analizom utvrđeno da sadrži ostatke vinske kiseline i tanina.

Iz Mezopotamije vinova se loza širila prema Egiptu, gdje je otkriven hijeroglifski zapis o proizvodnji vina iz 4000 godina prije Krista, a potom je krenula put Grčke, koja, s počecima u vrijeme od oko 2000 godina prije Krista, slovi kao prvi proizvođač vina u Europi. Iz Grčke trsje je pošlo dalje na europski zapad…

Joško Gravner (desno) i

Joško Gravner (desno) i njegov hrvatski vinski sljedbenik Zvonimir Tomac iz jaskanskoga kraja, uz amfore koje iz Gruzije u Hrvatsku uvozi Tomčev bratić Mirko Ivančić s Plešivice

U novije vrijeme svjedoci smo i značajnoj seobi drevne tehnologije stvaranja vina u amfori iz Gruzije također prema zapadnoj Europi. Kao pionir modernog korištenja amfore i priklona dugačkim maceracijama bijelih sorata praćenih alkoholnom fermentacjiom ostat će zapisan vinogradar i vinar Francesco Joško Gravner s Collija, tj. talijanske strane Goriških brda. Nakon niza godina za ovo naše vrijeme konvencionalne produkcije naslijeđene od oca, nezadovoljan suvremenim tehniciranjem u trsju (prevelika uporaba sintetskih zaštitnih sredstava koja truju tlo i uništavaju život u njemu) te brojnim modernim intervencijama u podrumu, i time udaljavanjem vina od prirodnosti a i od njegova teritorijalnoga identiteta, kao i od zdravstvene podobnosti, pa i usmjerenjem globalne produkcije na tek nekoliko istih internacionalno razvikanih vinskih sorata uglavnom iz Bordoškoga kraja (dvije crne i jedna bijela) te Burgundije (jedna bijela i jedna crna), Gravner je odlučio potražiti esenciju vina na njegovu izvorištu, dakle upravo u Gruziji, i okrenuti se drevnom, izvornom načinu produkcije plemenite kapljice, od, na lokalnu sredinu dobro prilagođenih, domaćih sorata. Načinu koji za kvalitetan rezultat pretpostavlja ekološki uzgojeno, zdravo, tehnološki i fenolno zrelo grožđe te fermentacijom praćene dugačke maceracije radi izlučivanja, iz pokožice i koštice, fenola što djeluju kao antioksidanti i pružaju snažnu samozaštitu vinu, omogućavajući drastično smanjenje dodavanja protektivnih sredstava. Nakon dužeg razdoblja eksperimentiranja izašao je sa svojim prvim uradcima – sasvim drukčijim bijelim vinom u odnosu na standardnu organoleptiku na kakvu smo naviknuli. U tom svom pronalaženju pravoga puta mnoga vina i prolio je, ali nije se pokolebao, bio je uporan i ustrajan. S postignutim rezultatima zaintrigirao je kupce. Malo pomalo, vina su našla brojne poklonike, kako medju potrošačima tako i među drugim proizvođačima sklonima prirodi prijateljskom pristupu u vinogradu i podrumu, koji su počeli slijediti njegovu, kako bi on to rekao, cestu.

Joško Gravner u carstvu amfora

Gravner u carstvu amfora

Kako ugrubo definirati vina dobivena drevnom gruzijskom tehnologijom dugih maceracija bijelih kultivara te, eventualno, i korištenjem amfore? To je svakako nešto sasvim drugo od bijelih vina na koja smo naviknuli u ovo naše moderno vrijeme. Boja je ne vrlo svijetla žućkasto-zelenkasta ili slamnato-žuta, nego naglašena, u nijansama od starog zlata – iako to i ne bi smjelo smetati jer zlato je plemenito!, do jantarne i narančaste, miris ne ide prema svježem zelenom i bijelom voću, karakterizira ga određena oksidativna nota, okus je pun, osjeti se stanovita taninska komponenta, kod boljih uradaka ona se iskazuje kao prilično uglađena. Mnogi pri susretu s tim vinima ostaju, barem u prvim trenucima, zbunjeni, i možda bi se iz tog razloga moglo reći da je to kategorija koja se voli, ili se ne voli. Kažem u prvim trenucima, jer onaj kome nešto znači to da takvo vino počiva na eko-temeljima od vinograda do boce i čaše i onaj tko se želi koncentrirati i shvatiti tu specifičnu organoleptiku, te tko u vinu traži ne tek kapljicu za pijuckanje i opijuckanje nego dobrog pratitelja hrane – pomalo mijenja stav i od početne zbunjenosti prelazi u ljubitelja.

Joško to radi sa stilom: dao je

Joško to radi sa stilom: dao je kod jednog renomiranog talijanskog proizvođača čaša izraditi posudicu bez stalka, po uzoru na one posudice od terakote koje za posluženje narančastih vina rabe u Gruziji

Na žalost, postojeća službena enološka struka, koja bi trebala imati šire poglede i trebala biti spremna pružiti podršku i pomoć u kreiranju stilski i posve različitih proizvoda, posebice kad se pokaže/pokazuje da na tržištu za njih ima interesa, općenito nije prihvatila takva vina, moj je dojam da im velika većina današnjih enologa, odgajanih u školama i na fakultetima u sasma suprotnome pravcu, ni sada nije sklona. Mnogi od njih lako moguće i pod utjecajem proizvođača eno-opreme i preparata kojima, dakako, nije ni najmanje odgovaralo da gube pozicije na tržištu.

I tako, dok su se neki Gravnerovi sljedbenici dobro snašli u toj novoj staroj tehnologiji, dotle eto mnogi, samouki i tek s instinktom u proizvodnji, nisu imali dovoljno znanja, zatim petlje da riskiraju, strpljenja i pedanterije poput Gurua s Collija, i na žalost nisu uspjeli dobiti vino na visokoj razini kakvoće. Na tržištu se unutar narančaste kategorije i danas, na žalost, pojavljuju vina s enološkim manama!… I to je svakako nešto što ne ide u prilog dobrome glasu.

Uz to što boli činjenica da su ti vinari ostali bez pomoći struke u ostvarivanju jednog sasvim drukčijega tipa vina, čak dobrodošloga na tržištu i zbog doprinosa raznolikosti i, što je u današnje vrijeme tržišno bitno, nečega što je sasma novo u ponudi i izdvaja se iz mora klasike te što kao tržna niša može imati uspjeh i omogućiti vinogradarima/vinarima lakši poslovni rezultat i bolju egzistenciju, žalosti i to što mnogi od tih nepedantnih proizvođača ne samo da ne priznaju uočljive eno-greške u svojim uradcima nego se, štaviše, deklariraju ponosnima na te svoje uratke!… Očite mane – najčešće je riječ o previsokoj hlapljivoj kiselosti, ali onda i o jačim animalnim notama koje upućuju na brett, a tu su i gorčina, oporost – opravdavat će prirodnošću. Dosta pilaca nedovoljno je upućeno u procese, i lako padnu na to objašnjenje, koje uopće i ne mora biti neistina, posebice što se tiče visoke hlapljive kiselosti, naime – prirodan put vina jeste da, ako se stvar posve prepusti samoj sebi, ono razvojem kreće prema fazi zvanoj ocat…

Am

Amfora za vino ukopava se u zemlju, time se postiže to da se na jesen kad se treba dogoditi alkoholna fermentacija vrenje odvija u prikladnim uvjetima i bez dirigiranja temperature, jer tlo još relativno dugo nakon ljeta ostaje dovoljno toplo, ali nije i pretoplo da bi vrenje bilo preburno. Na proljeće, kad se povisuje temperatura zraka, tlo ostaje relativno dugo svježe, tako da što se tiče temperature, i bez dirigiranja, ide na ruku vinu

Stanovita šteta je i s još jedne strane, naime dojam je da neki od onih malo snalažljivijih, promućurnijih koji ulaze u ovakav projekt, iz prevelikog opreza i straha od rizika, bojazni da ne pogriješe, to čine previše ziheraški. Uspijevaju izbjeći felere pribjegavajući i kompromisnim postupcima što, zadržavajući doduše neke elemente tzv. prirodnih vina i određena organoleptička svojstva duže maceriranih vina u dovoljnoj mjeri da ih se po tome može staviti u tu kategoriju, u suštini odalečuju vino od iskrenosti, pa i prirodnosti kao bìtka.

Činjenica je da se na bijela vina nastala dugom maceracijom praćenom alkoholnim vrenjem, znači rađena na određeni način tehnologijom crnih, potrošač treba dobro pripremiti. Pripremiti se najprije slušanjem objašnjenja o njihovoj bìti, izrečena od eno-stručnjaka, i to po mogućnosti onih s razvijenim senzibilitetom za njih. Pripremiti se valja na posve novi organoleptički doživljaj od onoga u susretu s konvencionalnim vinom, pripremiti se mora i u smislu da se ne podliježe objašnjenjima da je neka enološka mana znak prirodnosti kao i da se ne prihvaća da je ona dobrodošla u proizvodu na stolu.

Bez obzira na to što je riječ o drugome stilu u odnosu na ovaj sada rašireni konvencionalni, i kod narančastih vina nužno je, kao i kod konvencionalnih, pomno pripaziti na čistoću mirisa i okusa! Pojam prirodnosti ne može služiti kao paravan za mirise koji jednostavno ne spadaju na stol!

Volim narančasto ali – čisto, i elegantno, a uvjerio sam se da se ta razina i te kako može postići.

Sâmi bolji proizvođači morali bi, pa i danas kad su ta narančasta vina stekla određeno tržište, više raditi na upozoravanju svojih manje vještih kolega da bolje pripaze u proizvodnji, naime učestala vina s manama i te kako štete narančastome pokretu i onim pedantnim vinarima. Proizvođači bi se morali više angažirati i na edukaciji potrošača glede toga tipa vina. Nije rečeno da poklonika nije već moglo biti i više te da ih ne bi još moglo biti i više, da se od početka intenzivnije/energičnije/učinkovitije objašnjavalo i objašnjava o čemu je riječ. Gravner je, istina, uvijek uz bocu davao, kao popratnicu, papir s objašnjenjem o čemu je riječ, što je odlično, ali za privlačenje novih poklonika i potrošača informacija mora biti šire i lako dostupna i prije nego se kupi boca.

Tomislav Tomac

Tomislav Tomac kuša vino iz amfore ukopane u dvorištu obitelji Tomac

Na maceraciji u amfori/qvevriju

Na maceraciji u amfori/qvevriju

Kakva je to, dakle, preciznije, organoleptika narančastih vina? Vina bijelih i do pola godine maceriranih kultivara, bilo u amfori, bilo u drvu, ovisno o daljnjem dozrijevanju u amfori ili u drvenoj bačvi i dužini dozrijevanja te starosti kapljice, budu s jačom, do i zagasitom bojom, od zlatne pa do jantarne i narančaste (otud im i naziv: orange wines, narančasta vina; Gruzijci su, zapravo, skloni takva vina nazivati upravo jantarnima a ne narančastima, kažu da je jantarna boja plemenita, a kad je vino, rađeno po toj njihovoj tehnologiji, narančasto, to već upućuje na određenu degradaciju). S dosta su izraženim mirisom koji odaje maceraciju (fenolne note), daje i na posušeno i orašasto te kandirano voće (smokva, rogač, kora od naranče…), bouquet obuhvaća i razno začinsko bilje, čaj, pa ponekad i notu meda, nijanse cvijetnoga. Obično su ta vina snažne strukture, mogu biti donekle i kremasta te slasna i bez ostatka neprovreloga sladora (zrelost, duže odležavanje na finom talogu), sa zamjetnim su živim taninom, ona bolja s uglađenime a ona rustikalna s pomalo grubim, ona nedovoljno dobro od starta rađena te ne baš dozrela mogu biti opora, s jačom gorčinom, i gruba. Kod nepažljivijih i nepedantnih vinara su, kako je već navedeno, i s animalnim notama do nivoa bretta, te s (pre)visokom hlapljivom kiselošću nekad i na dubljem tragu octikavosti.

OD SMIJEHA PORUGE DO PRESTIŽA

Znam za priču o tome kad je, u poznim osamdesetima prošlog stoljeća, veća grupa britanskih vinskih trgovaca došla u Gruziju radi eventualne narudžbe vina: domaćin jedne od degustacija ponudio im je, nakon vina što ga danas smatramo konvencionalnime, i nekoliko uzoraka iz amfore ukopane u pod prostorije gdje se degustacija održavala, te ih potom upitao bi li po njihovu mišljenju englesko tržište moglo biti zainteresirano i za takvu kapljicu. Trgovci, iznenađeni tamnom bojom u pravcu jantarne/narančaste te taninom a i s povišenom hlapljivom kiselosti, kao odgovor – prasnuli su u smijeh!

Međutim sada, nešto više od četvrt stoljeća poslije, kako se narančasti eno-pokret širio i bilo prirodnošću, bilo tržišnim novitetom kao argumentom stjecao poklonike, eto – londonski top-restorani koji ne nude narančasto vino u debeloj su manjini! Danas kad na Googleu upišete orange wine pokaže vam se da se u manje od pola sekunde pojavi oko 80 milijuna reakcija! Ne mora značiti da je to i broj potrošača, ali znakovito je.

Koliko uopće količinski ima tih narančastih vina? Teško je kazati s točnošću. Po riječima Tine Kezeli, u funkciji izvršne direktorice Udruženja vinarstva Gruzije, u Gruziji proizvodnja vina (od bijelih sorata) rađenih uz duže maceracije praćene i alkoholnom fermentacijom kreće se, za tržište, oko 250.000 butelja. Tih 250.000 gruzijskih narančastih butelja dakako nije uopće mnogo, međutim danas se u gotovo svakoj značajnijoj vinogradarsko-vinskoj zemlji proizvodi to tzv. narančasto vino, posebice je to slučaj s Italijom, uz sjeverni dio tu su i Reggio Emilia, Toscana, Sicilija… U Toscani, kao i u Španjolskoj, konkretno u dijelu uz Sredozemno more u okolici Valencije u vinorodnom području Utiel-Requena, produkcija vina iz amfore (u spomenutom španjolskom području zvane tinaja) bila je tradicija. U novije vrijeme ona je izblijedjela s obzirom na popularnost moderne svježe kapljice. Maceracije i amfore raširile su se Slovenijom ali bogme i Hrvatskom, nađu se primjeri i u Austriji i Njemačkoj.

Orange

Orange iz Italije – Cos, Sicilija; Foradori, Trentino; i Austrije – Sepp i Maria Muster, Južna Štajerska. Musteri – boca je sasvim desno, svoje su vino nazvali Erde (Zemlja)

__________________________________________________

Panzano

Panzano, Conca d’oro, vinograd Fontodi

Tra

Tradicijske toskanske amfore

Giovanni

Giovanni Manetti uz svoj sangiovese Dino u amfori

SANGIOVESE NA STARI NAČIN – Jedna od ponajboljih i najcjenjenijih toskanskih vinskih kuća Fontodi, iz Panzana u oblasti Chianti classico, inače na putu biodinamike, odlučila se vratiti korijenima i dio svoje proizvodnje usmjeriti na kolosijek amfore, koja se nekad u Toscani mnogo rabila u produkciji vina. Oblast Chianti classico karakteriziraju crne sorte, najviše Sangiovese, tako da je vlasnik Fontodija Giovanni Mannetti za vino nazvano Dino na maceraciju i fermentaciju u amforu stavio upravo grožđe toga kultivara. Amfora je specifičan toskanski tip izrađen u Toscani u tvornici proizvoda od trerakote koju vodi Giovannijev brat Marco. Vrijeme provedeno u amfori bilo je 12 mjeseci, a potom je vino na bistrenju, samo sedimentacijom, provelo u cisterni od inoksa nešto manje od mjesec dana. ■

____________________________________________________

U Novome svijetu Australija je država u kojoj se rasplamsava produkcija narančastih vina. Ono nastaje i u SAD, gdje je najpoznatiji proizvođač Channing Daughters iz Long Islanda. Vjetar u leđa narančastoj produkciji daju brojni ugledni sommelieri i distributeri takvih vina na obližnjem Manhattanu. Prominentni njujorški sommelieri, kao primjerice Levi Dallton, smatraju da su macerirana bijela vina odlična za sljubljivanje s jelima.

Gerard Basset MW, koji je prije nekoliko godina proglašen najboljim sommelijerom svijeta – Meilleur Sommelier du Monde –  nije međutim sklon hvalospjevima na račun narančastih vina, uvjerenja je da su ta vina stekla određenu popularnost ne zbog neke posebne kakvoće i osobitih svojstava nego ponajviše zato što publika stalno traži nešto drugo, novo, ali i kao rezultat stanovite pobune potrošača na stil vina i na cijene vina što ih već godinama propagiraju Wine Advocate i Wine Spectator. Basset kaže da u svom lokalu više ne drži narančasta vina jer publici koja njemu dolazi teško ih je prodati.

Inače, nekoliko je načina dobivanja vina koje se naziva narančastime ali ne i u smislu da je to i apelacijska oznaka. Naziv orange u većini je slučajeva tek izraz kojime se skreće pažnja da je riječ o drukčijem, specifičnom vinu što ga karakterizira boja u pravcu narančaste. Međutim Orange s velikim početnim slovom jeste i apelacija!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U Hrvatskoj je više tržišnih proizvođača maceriranih vina, a nekoliko ih rabi i amfore. To su npr., uz obitelj Tomac, i Marino Markežić Kabola iz Momjanštine (na slici sa suprugom i kćerkom te talijanskim enologom Nataleom Favrettom) i…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

… Zdenko Šember, na slici sa sinom Nikolom. Tu je s maceracijama – ali ne u amfori – i Vlado Krauthaker iz Kutjeva, s linijom Kuvlakhe, od sorata Graševina, Verduzzo i Zelenac

Krauthaker Kuvlakhe

Krauthaker_kuvlakhe_GRJedan je od tih nekoliko načina dobivanja već spominjana dugačka maceracija s alkoholnim vrenjem.

Drugi je način dobivanja narančastih vina, Vino Naranja kako bi rekli Španjolci, raširen u Andaluziji (Huelva, Malaga) na jugu Iberijskog poluotoka, a sastoji se od maceriranja narančine kore u slatkome vinu od grožđa prosušivanoga na suncu.

Postoji i vino od fermentiranoga soka od naranče, takvu kapljicu – riječ je dakle o voćnome vinu a ne o vinu od grožđa – npr. rade u Africi, a u zapadnom svijetu na sjevernoj polukugli navodno je  istaknutiji proizvođač Orange Grows iz Floride.

Inače s oznakom Orange, dakle s velikim početnim slovom, su i bijela, ružičasta i crna vina što se proizvode u predjelu Orange u Novom Južnom Walesu u Australiji. Izraz Orange kao zemljopisni pojam tu je dio službene apelacije. Australci se i poprilično ljute što se za vina koja nisu iz navedenog područja u Novom Južnom Walesu rabi oznaka Orange, koja je kao geografski pojam važnija od oznake za vino po njegovoj boji i koje porijeklom može biti odasvud.

Tomci

Rođeni su i macerirani pjenušci! Obitelj Tomac izašla je sa zanimljivim pjenušcem od šestomjesečnog maceriranog bijeloga vina, i možda su Tomci po tome i prvi u svijetu! Zdenko Šember, koji se već dvadesetak godina igra s maceracijama bijelih sorata i koji je ove godine za Uskrs izašao sa svojim prvim vinom iz amfore (Qvevri rajnski rilzing 2011) tek se sprema i za pjenušac iz amfore (boca u sredini, s krunskim zatvaračem), on je od osnovnoga vina iz 2014. i izaći će tek za nekoliko godina

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

___________________________

KAHETIJA u TERAKOTI – Najpoznatija vinska područja Gruzije (Georgije) su Kahetija (Kakheti), s predjelima Telavi i Kvauli, zatim Kartli, Imereti, Racha Lechkhumi, Kvemo Svaneti, Abkhazija… Proizvodnja u amforama, koje Gruzijci nazivaju qvevri, odnosno, u zapadnome dijelu zemlje, churi, raširena je osobito u selima Atsana, te Makalubani, Sharoshka, Tq’emlovana i Ehkhiroula u Kahetiji.

Evo i nekih od brojnih tamošnjih sorata:

Bijele: Chinuri, Krakhuna, Mtsvane, Rkatsiteli, Tetra, Tsolikanuri…

Crne: Aladasturi, Alexandrouli, Dzvelshava, Mtevandodi, Mujuretuli, Saperavi, Tavkveri…

Gruzjske amfore u dimenzijama su od 20 do čak 10.000 litara, a tipčne i najviše u uporabi su one zapremnine 800 litara.

Izvorna tehnologija je da se grožđe skupa s peteljkovinom stavi na maceraciju i alkoholno vrenje u amforu ukopanu u zemlju, i potom se amfora zatvori poklopcem, te se ne dira pola godine. Moderniji vinari danas odvajaju peteljkovinu, pogotovu ako je grožđe s još mladih loza pa da se spriječi da peteljkovina u tekući dio ispusti suviše grubosti. U Gruziji, običajno, vino nakon tih pola godine što je provelo u kontaktu s pokožicom ubrzo se napuni u boce, a od krutoga dijela ispeče se rakija.

Neki proizvođači izvan Gruzije opredijelili su se za maceraciju s fermentacijom u amfori, i za maceraciju u trajanju po pola godine, ali neki maceriraju u drvenim kacama i u dužini od mjesec dva, tri…, neki pak u betonskim cisternama, neki i u inoksu. Neki su se odlučili za punjenje u bocu, kao Gruzijci, hitro nakon tih pola godine maceracije/fermentacije, a neki pak žele da im vino prije punjenja u bocu stanovito, i to duže vrijeme dozrijeva.

Danas zapravo većina proizvođača na Zapadu koji su se priklonili proizvodnji vina s dugačkim maceracijama preferira nakon odvajanja tekućega dijela od krute mase vino ostaviti na dozrijevanju nerijetko i po dvije do tri godine, da se kapljica još razvije i da se lijepo zaobli. Joško Gravner je period dozrijevanja produžio na gotovo na sedam godina!

Vino se na dozrijevanje vraća ili u drugu, dakako čistu amforu, ili, u dosta slučajeva, vino se na dozrijevanje meće u veliku drvenu bačvu, proizvođači koji žele u organoleptici izbjeći bilo kakav utjecaj paljenog drveta izbjegavaju barrique. Neki moderni vinari drže se kod dozrijevanja betonskih posuda i inoksa…

Nakon što se vino i kruti dio izvade iz amfore, ona se dobro opere, dezinficira pa i premaže slojem pčelinjeg voska, te čeka jesen do novog punjenja. Ugledni gruzijski vinar dr. Giorgi Dakishvili iz vinarije Schuchmann upozorava da pri održavanju amfore valja biti vrlo oprezan jer dok je prazna ona je, navodi, savršeni inkubator za bakterije. Plijesan se začas razvije, a da bi se to sa sigurnošću spriječilo stijenke amfore radi zaštite premažu se vapnom i limunskom kiselinom i potom i pospu pepelom. Vrlo zahtjevan postupak!

Vezano uz tradicijsku gruzijsku tehnologiju proizvodnje vina uz uporabu qvevrija treba kazati još i to da ju je 2013. godine UNESCO uvrstio na klistu svjetske kulturne baštine. ■

__________________________________

Poučna radionica na temu prirodnog i narančastoga vina održana je ovih dana u organizaciji Hrvatskog sommelier kluba u prostoru Agrokor Akademije vina u Zagrebu. Za nju se pobrinuo sommelier zagrebačkog restorana Trilogija Krešimir Šesnić, a u vođenju mu je pomoć pružio enolog i dopredsjednik HSK-a mr Franjo Francem. Šesnić je skupio 14 uzoraka bijelog vina iz kategorije nazvane prirodna vina, gotovo sva su bila macerirana, od dva do šest mjeseci, neka i u amfori, potom dozrijevana par godina u drvu, uglavnom velikome. Kapljica je sva osim jedne – iz Slovenije, s Bizeljskoga – bila ih hrvatskih podruma. Kušalo se naslijepo, bez navoda berbe i sorte, načina produkcije. A kad se raspravljalo, nastojalo se i pogoditi godinu berbe, sortu, prepoznati arome, dati preporuku u kojoj prigodi i uz koje jelo poslužiti koje od tih vina, išlo se i na to da se na temelju kušanoga istaknu sorte koje se pokazuju najprikladnjima za duge maceracije i duže odležavanje, te, dakako, da se istaknu uzorci koji su se pokazali najboljima. Što se tiče kultivara, najviše se dopao Rizling rajnski, uvelike i zbog lijepe kiselosti bitne za svježinu, a što se tiče vina najbolji su dojam ostavili Amfora rajnski rizling 2009 od Tomca, Qvevri 2011 od Šembera, Malvazija sv. Jakov 2013 od Claia (uz primjedbu da je još premlado), ali i Cuvée extreme 2012 od Keltisa Marijana Kelhara iz Slovenije.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na  radionici o narančastim vinima u Agrokor Vinskoj Akademiji u Zagrebu: uz Krešimira Šesnića, u sredini, su bizeljski vinogradar i vinar Marijan Kelhar, lijevo, te Franjo Francem, enolog i dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba

Bilo bi zasigurno vrijedno ovakvu radionicu ponoviti, svakako uz još i uzorke macerirane malvazije od Kabole te linije Kuvlakhe od Krauthakera, po mogućnosti rebule od Gravnera, vitovske od vrsnog Paola Vodopiveca s tršćanskoga Krasa, te još kojeg uzorka toga tipa iz Slovenije, možda i Austrije, te svakako uz bolje, zapravo prikladne čaše od ovih što su sada rabljene – veće trbušaste da vino brže dobije više zraka. Uz sommeliere dobro bi tu bilo imati barem neke od proizvođača. Dobro bi bilo i ovakva edukativna kušanja otvoriti i za širu publiku, i potrošače, dakako s plaćenom ulaznicom… Tada bi priča imala još i više smisla.  ♣   SuČ – 11/2015

_______________________________________________

BEČ KAO IZLOG EKO-PRODUKCIJE i NARANČASTOGA VINA – Beč, očito, potkraj godine postaje široki izlog eko-eno-produkcije i narančastoga vina. U kratkom periodu – od kraja studenoga do početka prosinca tamo su dva festivala, u priredbi dviju različitih grupa ljubitelja takve kapljice. U koorganizaciju prvog, novembarskog festivala uključena je i grupa poklonika takvih vina iz slovenske Istre, a u organizaciju drugog, decembarskoga, pod nazivom Label GrandKarakterre, uključeni su i grupe iz Ljubljane i iz Zagreba, iz Zagreba tu je glavni Marko Kovač iz VinMedije. Prvi spomenuti festival na proljeće je u Izoli, te sada, krajem godine, u Beču, a drugi, Label Grand Karakterre, do lani još i u Zagrebu i u Ljubljani, ove godine zaobišao je i glavni grad Dežele i glavni grad Lijepe naše, dakle samo je u Beču, u Architekturzentrumu u Museums Quartieru, 4. prosinca.

S festi

S festivala narančastih vina ovih dana održanoga u Beču: izlagači iz Hrvatske bili su Zdenko i Nikola Šember, na slici sa slovenskim vinogradarom i vinarom Alešom Kristančičem Movijom te s Krunom Antolkovićem iz zelinske kuće vina Puhelek Purek, kao i sa zagrebačkim ugostiteljem Borisom Orašaninom Zubom. Šember kaže da je u Beču imao nekoliko vrlo ozbiljnih upita za svoj Qvevri 2011 od strane tamošnjih ugostitelja

Kriteriji za nastup na tom festivalu, kaže Marko Kovač, su sljedeći: održiva poljoprivreda s brigom za okoliš; promidžba autohtonih kultivara; kreatori vina moraju biti isključivo vlasnici vinskih posjeda; organski i biodinamski pristup u vinogradu i u podrumu; korištenje isključivo autohtonoih kvasaca; fermentacija bez kontrole i dirigiranja temperature; u vinu ukupni SO2 maksimalno do 80 mg/l

Evo vinarija koje sudjeluju:

Michael Erich Stefan Andert (Weingut Andert, Burgenland-Austrija), Martin i Anna Arndorfer (Martin & Anna Arndorfer, Kamptal-Austrija), Marc Barriot (Clot De L’Origine Barriot, Languedoc-Roussilon-Francuska), Davide Bentivegna (Etnella Societa Agricola Presa, Sicilija-Italija), Denny Bini (Podere Cipolla, Emilia-Romagna-Italija, Jean-Yves Bizot i Thomas Berry (Domaine Bizot, Vosne-Romanée, Burgundija-Francuska), Dimitri Brečević (Piquentum, Istra-Hrvatska), Jörg Bretz (Weingut Bretz, Carnuntum-Austrija), Josep Mitjans Buxens (Loxarel, Katalonija-Španjolska), Samuel Cano (Vinos Patio, La Mancha-Španjolska), Stefania Carrea (Terre di Matte, Pijemont-Italija) , Fabio Gea (Fabio Gea, Pijemont-Italija), Frank Cornelissen (Az. Agr. Cornelissen, Etna-Italija), Weingut Fuchs und Hase (Kamptal-Austrija), Martin Gruzovin (Guerila, Vipava-Slovenija), Susann Hanauer & Ralf Wassmann (Weingut Wassmann, Villány-Mađarska) Horst Hummel (Weingut Hummel, Villány-Mađarska), Gernot Kollmann (Immich-Batterieberg, Mosel-Njemačka),Ivan Kosovec (Vina Kosovec, Popovača-Hrvatska), Gottfried Lamprecht (Herrenhof Lamprecht, Štajerska-Austria), Valter i Klemen Mlečnik (Mlečnik, Vipava-Slovenija),Matjaz Kramar (Vina Kramar, Brda-Slovenija), Andrej Kristančič (Nando, Brda-Slovenia), Primož Lavrenčič (Posestvo Burja, Vipava-Slovenia), Jason Ligas (Ktima Ligas, Pella-Grčka), Helena i Dante Lomazzi (Colombaia Vino Naturale, Toscana-Italija), Juan Pascual Lopez Cespedes (Bodega Viña Enebro, Murcia-Španjolska), Agnes Lovecka (Slobodne Vinarstvo, Majer Zemianske Sady-Slovačka), Werner Michlits i Niklas Peltzer (Meinklang, Burgenland-Austria), Thierry Michon (Domaine Saint-Nicolas, Loire-France), Sepp Muster (Weingut Muster, Südsteiermark-Austrija), Milan Nestarec (Milan Nestarec, Moravska-Češka),Frédéric Niger Van Herck (Domaine de l’Ecu, Loire- France), Claire Ouzoulias (Chateau Franc-Pourret, Bordeaux-Francuska), Francesca Padovani (Campi di Fonterenza, Toscana-Italija), Daniele Piccinin (Az. Agr. Daniele Piccinin, Veneto-Italija), Andrej Razumovsky (Alpamanta, Mendoza-Argentina), Uroš Rojac i Sonja Go (Vina Rojac, Istra-Slovenija),  Lukáš Rudolfský (Vinné sklepy Kutná Hora, Moravska-Češka), Friedrich Schatz (Bodega F.Schatz, Malaga-Španjolska), Georg Schmelzer (Weingut Schmelzer, Burgenland-Austrija), Karl Schnabel (Weingut Karl Schnabel, Südsteiermark-Austrija), Jiří Šebela (Dva Duby, Moravska-Češka), Laura Semeria (Domaine Montcy, Loire-Francuska), Janko i Tamara Štekar (Kmetija Štekar, Goriška Brda-Slovenija), Radovan i Simona Šuman (Eko vina Šuman, Podravska-Slovenija), Emil Tavčar (Tauzher, Kras-Slovenia), Martin Texier (Vins Eric Texier, Rhone-Francuska), Eduard i Stephanie Tscheppe Eselböck (Gut Oggau, Burgenland-Austrija), Ewald Tscheppe (Weingut Werlitsch, Südsteiermark-Austrija), Christian Tschida (Weingut Christian Tschida, Burgenland-Austria), Nicolas Marcos Vicente (Dominio del Urogallo, Asturias-Španjolska), Catherine Vincent (Chateau La Croix Martelle, Minervois-Francuska), Philippe i Christelle Viret (Domaine Viret, Rhone-France), Michael Wenzel (Weinbau Michael Wenzel, Burgenland-Austrija), te Božidar Zorjan (Zorjan, Stajerska-Slovenija).

Vezano uz Label Grand Karakterre, festivali u Ljubljani I Zagrebu ove godine nisu bili ekonomski opravdani, objašnjava Kovač. Ne mogu tražiti od vinari nakon četiri godine što su dolazili da dođu ponovno, jer jednostavno prodaja ovdje nije baš velika. Beč je ogromno i novo, izazovno tržište. ■

VinDel 2015 / NAJOUKUSNIJI DAN U GODINI!

VinDel logoPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK · Snimio MARKO ČOLIĆ

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

TAKO KAKO KAŽE NASLOV GLASILA JE NAJAVNA REKLAMA ZA OSMI SALON VINA i DELIKATESA ŠTO JE OVE GODINE ODRŽAN u STUDENOME u MARIBORU. IZ HRVATSKE SU IZLAGALI BELJE, BODREN, GLIGORA, MATOŠEVIĆ, SVIJET u ČAŠI, TOMAZ, TRAPAN

Dan kad se u mariborskome hotelu Habakuk, smještenome, inače, u pravcu Pohorja, održava međunarodni salon delikatesa i vina VinDel organizator manifestacije – Zavod Slovino iz Maribora, tijela za promidžbu i za organizaciju raznih događanja na polju eno-gastronomije, proglasio je najokusnijim danom u godini.

Bučino ulje

Bučino ulje te proizvodi i jela od buče (bučinih koštica)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Nezaobi

Nezaobilazan kao začin a i dobar za zdravlje: češnjak – ovaj ovdje iz okolice je Ptuja

Štajerska

Tradicijska slatka štajerska pogača sa sirom

Biserka Pečarič

Biserka Pečarič iz moderno opremljene uljare Pečarič iz Drašiča kod Metlike prezentirala je, uz bučino, i ulja od oraha, lješnjaka, koštica od grožđa, lana, konoplje, šipka, maka, badema, pistacije, kikirikija, sezama, gorčice…U pozadini je bizeljski vinogradar i vinar Janez Šekoranja, inače veliki prijatelj vinogradara/vinara iz našeg Ivanić-Grada

Vino

Vino: osebujnu kapljicu proizvodi podrum Marof iz Prekmurja. Enolog Uroš Valcl odlučio je predstaviti dva vina od, rekli bismo, domaćih kultivara – Laški rizling/Graševinu 2012 Bodonci i Modru frankinju/Frankovku 2011 Mačkovci, te dva vina od nadaleko popularnih internacionalnih sorata – Chardonnay 2012 Kramarovci i Sauvignon 2012 Breg. Zanimljive upravo snažna Graševina (s 14,5 vol%) te Frankovka (14 vol%), mpc. za butelju je po 32 eura!

Doista, VinDel prava je revija raznih delikatesa, plemenite kapljice, jakih pića, piva i napitaka, ali i pribora za posluživanje hrane i pića, iz raznih zemalja. Ove godine, po riječima Dejana Baiera, direktora Slo-vina, na izlagačkim mjestima našlo se nešto više od 600 različitih artikala iz 15 država. Uključujući, dakako, i Hrvatsku: odavde su svoje proizvode ponudili Belje – baranjski kulen nedavno zaštićen oznakom geografskog porijekla (PGO) i dimljenu slaninu, paška sirana Gligora – paški sir i druge sireve i mliječne prerađevine iz svoje proizvodnje, vinske kuće Bodren iz Hrvatskog zagorja – visoke slatke predikate, te Matošević, Tomaz i Trapan iz Istre. Revija Svijet u čaši, pojavila se i kao izlagač i kao medijski pokrovitelj, a najavili smo izlazak knjige Atelje okusa – Blaževa kuhinja, posvećene hrvatskom eno-gastronomskom bogatstvu, te, za pred Božić i Novu godinu, i izlazak jubilarnog 150. izdanja časopisa, koji se inače čita i u Sloveniji, u Deželi eto imamo  pretplatnike.

Dejan Baier

Dejan Baier, direktor Slo-vina, organizatora VinDela, s Damirom Folnegovićem Blažom, uz izložene revije Svijet u čaši

Pored izlagača,

Pored izlagača, zvijezde VinDela 2015 iz Lijepe naše bili su Damir Folnegović Blaž, uvelike zaslužan za realizaciju knjige Atelje okusa – Blaževa kuhinja, i radio i tv. voditelj Mirko Fodor, naime njih su dvojica, obojica u kuharskome zanosu, na naslovnoj stranici Svijeta u čaši br. 149 koja se, projicirana, cijelo vrijeme vrtila na zidu u festivalskim dvoranama

 S aspekta zastupljenosti u ponudi, na VinDelu dominiraju vino te specijaliteti i dobrote iz domaćega kraja i domaće kuhinje, dakle mesarski i mljekarski pa i pekarski uradci, kao i razna ulja, s obzirom na geografsku lokaciju Maribora odnosno s obzirom na tradicijsku proizvodnju u široj mariborskoj okolici, logično, u prvome planu je ono od buče. Naravno, na svakom stolu gdje je izloženo bučino ulje našli su se i drugi proizvodi od buče npr. pržene bučine koštice za grickanje, brašno od bučinih koštica, razna slana i slatka jela baza kojih su bučine koštice i bučino ulje.

Kao što je to redovito na svim priredbama ove vrste, izlagački dio i na VinDelu prate i radionice, jedna je npr. bila u znaku portugisca, vina koje se na ovim našim prostorima tradicijski troši kao mlado međutim pećuški novinar i glavni urednik vinske revije Pecsi Borozo Zoltan Gyorffy s nekoliko uzoraka donesenih iz ponajboljih podruma iz Villanyja pokazao je da u dobrome godištu i uz odgovarajući pristup u vinogradu a potom i u podrumu portugizac može biti i prilično ozbiljno vino sposobno i da podnese poneku godinu na plećima. U sklopu radionica održane su i razne vođene degustacije vina, primjerice pjenušaca Radgonskih gorica uz pršut, pa sireva Gligora, sommelieri pak Slovenije predstavili su svoje aktivnosti.

Sljedeće godine VinDel vraća se u svoj prijašnji oktobarski termin, i bit će, ponovno u hotelu Habakuk u Mariboru, 26. listopada 2016.  SuČ – 11/2015

Dva slatka

Dva slatka, jedan iz Hrvatske – Boris Drenški Bodren, a drugi iz Slovenije – Jozef Prus

Veseli Hrvati

Veseli Hrvati iz Istre: uz predstavnika kuće Matošević su Bruno Trapan i gospođa Tomaz

Duboka privrženost Rieslingu:

Duboka privrženost Rieslingu: Boštjan Protner, vinogradar i vinar iz okolice Maribora

Neki vole piti na metre...

Neki vole piti na metre

Kao kraljevi

Kao kraljevi među slovenskim vinskim kraljicama: Dejan Baier, Blaž Folnegović i glavni urednik zagrebačke revije Menu Rene Karaman. Aktualna vinska kraljica Slovenije je Sandra Vučko, u bijeloj haljini, na slici sasvim desno

Nekad

Nekad (i) vinska kraljica, danas ozbiljna vinarka: Mihaela Kopše, vinska kuća Doppler između Maribora i Šentilja. Vinu proizvedenome od sorata koje u nekoj godini daju najbolji rezultat i napunjenome samo u magnume dala je naziv 360, zato što se središte imanja Doppler nalazi na vrhu brdašca s kojega se krasan pogled pruža na sve strane (360 stupnjeva!)

Slovenci imaju i Mlečnu vinsku kraljicu

Slovenci imaju i Mlečnu vinsku kraljicu

Šampanjer Miha Istenič

Šampanjer Miha Istenič netom naoštrenim nožem otvorio je butelju sa svojim pjenušcem

Bogata ponuda

Bogata ponuda raznih manufakturno rađenih namaza i pašteta od jetre svinja iz, kažu, eko-uzgoja. Eko sirovina je iz sudjedne Austrije

Briga za prirodne resurse

Briga za prirodne resurse i okoliš: Save water, drink wine!

Kakvog li dueta, ponešto drukčijih pogleda:

Kakvog li dueta, ponešto drukčijih pogleda: Ščurek junior, i Prinovec, poput Blues Brothersa. Uz Ščurkovu Staru brajdu

 ______________________________________________

Atelje okusa Blazeva kuhinja 1

ATELJE OKUSA – BLAŽEVA KUHINJA

Nastavak čuvenih ATELJEA OKUSA revije SVIJET u ČAŠi – u knjizi!

Najnovije izdanje zagrebačkog poduzeća MAM-VIN d.o.o, u suradnji s Damirom Folnegovićem, Blažom iz tv-Večernje škole i voditeljem serije tv-emisija Blaževa kuhinja

Zabavno i edukativno!

160 stranica – 60 vrhunskih restorana diljem Hrvatske – uz svaki recept po jedno vino ponajboljeg proizvođača iz Lijepe naše

Moguće kupiti u restoranima koji su u knjizi, preko Tiska, uskoro i u boljim vinotekama

Cijena: 150 kuna

KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 10/2015 -THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Božica Marković, Gianfranco Kozlović i Igor Barbarić

Božica Marković, Gianfranco Kozlović i Igor Barbarić

PRVO NACIONALNO OCJENJIVANJE VINA CROATIA – Točno, ne još jedno međunarodno ocjenjivanje vina u nizu pa locirano, eto, u Hrvatskoj, nego prvo nacionalno ocjenjivanje hrvatskoga vina, ali ipak s – internacionalnom dimenzijom! Održalo bi se u Zagrebu krajem studenoga, neposredno prije 10. jubilarnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2015. (termin manifestacije: 27. i 28. 11. u hotelu Esplanade *****). Najavili su to Gianfranco Kozlović, sadašnji predsjednik udruženja vinarstva pri HGK, te Božica Marković, direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK, i Igor Barbarić iz HGK, tajnik Udruženja vinarstva HGK.

S obzirom na način na koji je zamišljen, taj bi projekt, u organizaciji Udruženja vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i HGK, uz to što će vinoljupcima poslužiti kao dobar pokazatelj aktualnog trenutka hrvatske plemenite kapljice, mogao biti vrlo učinkovit u smislu bržeg boljeg brendiranja kapljice Lijepe naše na internacionalnoj pozornici.

Hrvatska kao tradicijski vinogradarska, vinarska, vinska te turistička zemlja svoju veliku gospodarsku šansu vidi (i) u enogastronomiji, upravo u tijesnoj sprezi vina i turizma, kombinaciji za koju se, otkako je vino u modernome društvu postalo kultno i pravi turistički magnet, može reći da je idealna. U turizmu smo se dosta uspješno brendirali na internacionalnoj sceni, ali s vinom – iako je posljednjih godina ono kakvoćom bitno napredovalo – zasad još nismo to učinili i u dovoljnoj mjeri. U akcijama na širenju dobrog glasa hrvatske plemenite kapljice mogla bi odlično pridonijeti eto baš i ova nova – strukovno vrednovanje Vina Croatia s internacionalnom dimenzijom. A ta internacionalna dimenzija znači da su u kušanje, uz naše ocjenjivače, uključeni većinom (dvije trećine članova po žiriju) inozemni eksperti degustatori – renomirani enolozi, sommelieri, vinski trgovci, specjalizirani vinski novinari.

Ovakva internacionalizacija s višestrukom je prednošću: njome se od stranaca dobiva vrijedna informacija o tome kako svijet diše na hrvatsko vino, zatim: relevantni vanjski krugovi, koncentrirani samo na vino odavde, upoznaju se s našim prozvodima na njiihovu izvoru, što je bitno jer su tako dojmovi jači, a onda su velike šanse da se iz tih strukovnih krugova vani prema tržištima širi kompleksna i – jer riječ je o poslovno neutralnim osobama – osobito uvjerljiva priča o našoj kapljici i eno-gastronomiji. Pri izboru inozemnih ocjenjivača dosta se pazilo na to da se pozovu prvensteno oni iz zemalja za koje se ovdje smatra da su za nas najzanimljivje kao vinska, ali i turistička tržišta. Inače, vezano uz strance izbjegavaju se u startu mogući prigovori o sukobu interesa kod degustatora. Stranci, naime, barem zasad još, nisu – osim nekoliko iznimaka na koje se, naravno, nije računalo s ovim pozivom – involvirani u suradnju s hrvatskim vinarima u segmentu enologije, marketinga, trgovine. Dakako, i pri odabiru hrvatskih kušača vodilo se računa da ne budu u poslovnoj vezi s vinarima.

Bitan dio projekta je i nešto što slijedi sâmima ocjenjivanju te službenoj podjeli odličja koje će biti na festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2015 u zagrebačkom hotelu Esplanade: izdavanje knjige praktičnog formata i uveza što će na jednom mjestu objedinjavati relevatne podatke o vinskoj Hrvatskoj – svojevrsnu osobnu kartu Vina Croatia, prezentaciju proizvođačkih kuća prijavljenih za ovo ocjenjivanje, dakako i s navodom osvojene medalje te s objavom kompletne ponude, potom podatke o boljim prodavaonicama vina i tipičnih naših delikatesa, boljim restoranima, selskim turizmima, mogućnostima smještaja u vinorodnim područjma Lijepe naše. Knjiga bi se nudila turistima, a pratila bi nastupe RH na sajmovima vina, turizma… ∎

Darko Lorencin

Darko Lorencin

TURISTIČKO SLAVLJE: TORTA OD 300 KG! – Rovinj se sladio uz tortu tešku 300 kg! Slavilo se slatko uz nazočnost glavnog našeg turističkog kormilara Darka Lorencina i direktora Turističke zajednice Istre Denisa Ivoševića. Već sada, iako godina kalendarski još nije završila. Lorencin je u Rovinju hrvatskim turističkim djelatnicima čestitao na rezultatima. I načeo tortu!

U dosadašnjem je tijeku turističke godine postignut u nas sjajan uspjeh, konkretno u prvih osam mjeseci zabilježen je rast dolazaka gostiju za osam posto, noćenja za 6,5 posto, a odlično se nastavilo i u rujnu. Procjena je da ćemo ovu kalendarsku godinu

Denis Ivošević

Denis Ivošević

završiti s milijun više turističkih dolazaka u odnosu na prošlu, što se pak zarade tiče očekuje se barem osam milijardi. Pa, kad je već tome tako, ne samo Rovinj. nego i Poreč u sredini listopada na manifestaciji Dani hrvatskog turizma, na kojoj se dodjeljuju nagrade u okviru akcije Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku, zaslužio je golemu slasticu…

Može li se, inače, još i jače poraditi na toliko spominjanome programu Hrvatska 365, pa da se sezona i zaista bitno produži na svim dijelovima zemlje, posebice u prostorima uz neke istaknute naše turističke gradove poput npr. Dubrovnika, primjerice na vinorodnima poluotoku Pelješcu i na otoku Korčuli gdje je do sada bilo – jedva moguće od sredine odnosno kraja listopada pa dalje naći otvoreni hotel?… ∎

Na Zlatnom brdu - Goldbergu, ovaj put ne u Baranji nego u Deutschkreutzu u Gradišću gradišćanskom

Na Zlatnom brdu – Goldbergu, ovaj put ne u Baranji nego u Deutschkreutzu u Burgenlandu

STILL YOUNG TO ROCK’N’ROLL, TO YOUNG TO DIE! HVALA SVIMA! – Impresionirao me, doista, broj rođendanskih čestitki dobivenih krajem listopada što u izravnom susretu, što putem telefona i sms-a, što preko Facebooka. Godilo je i vidjeti imena čestitara, koji su se javili ne samo iz Hrvatske nego i iz više zemalja Europe, čestitka je stigla i iz Južne Amerike (Čile)! ZAHVALJUJEM SVIMA, OD SRCA! Nadam se i dalje dobrome zdravlju svojemu (pa, ja sam kasna berba 1946, hvala Bogu zasad još tek s – nijansom botrytisa!), a i svima ga vama želim. Idemo dalje: still young to rock’n’roll, to young to leave – uvijek mladi za rock’n’roll, premladi za odlazak! ∎

 

RED SPANISH WINES… – O španjolskim nogometašima i klubovima znamo puno, a što, pak, znamo o Španjolskoj, španjolskome vinu? I maslinovu ulju (aceite de oliva)?

Nogomet nam redovito donosi televizija, španjolsko vino na kapaljku tek nekoliko uvoznika. Maslinovo ulje odande? Možda ga ovdje ima, no nisam ga vidio – barem ne ono u boljoj varijanti – u našim trgovinama. Hoće li se stvari jače promijeniti nakon upravo održane revije španjolskih vina, ali i maslinovih ulja, u Zagrebu, prezentiranima u elitnome hotelu Sheraton?

Grb EspanaIcex EspanaBilo je to događanje, u Sheratonu, na najvišoj razini – otvorio ga je veleposlanik Španjolske u Zagrebu Nj. E. Eduardo Aznar Campo, aktivno su s naše strane nazočili i hrvatski ministar turizma Darko Lorencin, zatim Iva Bahunek, direktorica Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske (UPUHH), te Franjo Francem, dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba. Za prezentaciju je bio zaslužan ICEX, španjolski Institut za vanjsku trgovinu, inače dio Ministarstva za gospodarstvo i kompetitivnost u španjolskoj vladi (Ministero de economia y competitividad, Gobierno de Espana).

Prisutna osobno menađerica ICEX-a Ana Maria Rodriguez, od koje saznajem da Španjolska ima čak 69 oznaka o kontroliranome porijeklu DO (denominaciòn de origen), pojačanima i oznakama DOC – denominaciòn de origen qalificada za vina sa specifičnim obilježjima tipičnosti, i oznakama Pago za vina s izdvojenih, ponajboljih vinogradskih pozicija. OIV mi pak, istodobno, u najnovijem svom izvještaju o globalnim vinskim tokovima, javnosti predočenome na njegovoj pariškoj pressici 28. listopada (istoga dana kad je bio Dan španjolskoga vina i ulja u Zagrebu), javlja da Španjolska broji 1,17 milijuna hektara pod vinovom lozom i da je zemlja s najviše vinograda u svijetu ali po proizvodnji je, ovisno o godini, s nekih 36,6 do 38 milijuna hl, treća u svijetu, nakon Italije i Francuske.

Po podacima dobivenima ovih dana iz Hrvatske gospodarske komore, Hrvatska iz Španjolske uvozi godišnje oko 347.870 litara vina u vrijednosti od 554.225 eura, a iz dobivene izvozne tablice ne vidi se da Lijepa naša izvozi vino u Španjolsku. Kraljevina Španjolska – s površinom od 505,991 km2, s Balearskim otočjem u Sredozemnom moru, s Kanarskim otocima u Atlantskom oceanu, sa dva autonomna grada na sjeveru Afrike, riječ je o Ceuti i Melilli okruženima Marokom, sa 46,4 milijuna stanovnika od čega je 10,16 posto stranaca, prednjače Rumunji i Marokanaci, s gradovima poput prijestolnice Madrida, zatim Barcelone, Valencije, Seville, Zaragoze, bogata rudama (bakar, cink, olovo, kalij…) te obradivim zemljištem – vrlo je uspješni izvoznik vina. Trenutno je Španjolska glede količina, štaviše, najjači izvoznik vina na svijetu. Ove godine od siječnja do srpnja povećala je izvoz za 62 milijuna eura u odnosu na lani u istome razdoblju. Van svoje zemlje Španjolci su u prvom polugodištu 2015. plasirali 1410,4 milijuna litara Bakhova nektara u vrijednosti od 1461,8 milijuna eura. Prosječna cijena po litri je nekih 1,04 eura, ne izgleda mnogo ali tendencija je rasta, naime u porastu je izvoz buteljiranih, dakle onih skupljih vina s oznakama DOC. U prvih šest mjeseci 2015. veliki su skok u izvozu Španjolci ostvarili u Sjevernoj Americi – u Meksiku +29,4 posto, u SAD +12 posto i u Kanadi + 6,1 posto. Inače, kao najbolja i stabilna svoja tržišta za vino Španjolci spominju Njemačku, Veliku Britaniju i Francusku.

Vina, s Tempranillom u glavnoj ulozi, u Zagrebu je pokazalo 11 kuća, a samostalno je s vrlo dobrim maslinovim uljem nastupila jedna. Održane su i radionice o španjolskima vinu (Saša Špiranec), i maslinovu ulju.

Franjo Francem, Ricardo Penalba i chef Matija Balent

Franjo Francem, Ricardo Penalba i chef Matija Balent

Za stolom Finca Torremilanos (biodinamika, certificirano Demeter!) iz Ribere del Duero enolog Ricardo Peñalba, iz vlasničke obitelji, oduševio je najprije svojom cavom (nakon ulaska Španjolske u EU, po zakonu oznaku cava smiju za pjenušce rabiti samo proizvođači iz Katalonije, a Finca Torremilanos jedina je u Riberi del Duero i cijeloj u regiji Castilla y Leon kojoj je to dopušteno, to je stoga što se obitelj Peñalba pjenušcima šampanjskom metodom bavila i prije nego li je Španjolska pristupila Uniji, pa je za Torremilanos napravljena iznimka), potom i s baznim Montecastrillom 2014 (Tempranillo), mpc. u Španjolskoj za butelju je šest eura, slijedili su Los Cantos de Torremilanos 2013 (95 posto Tempranillo, 12 mjeseci bačve, mpc. 10 €), besprijekorni Torremilanos 2012 (Tempranillo 95 %, Cabernet sauvignon 5 %, 17 mjeseci bačve, mpc, 13 €), sva tri s odličnim odnosom sadržaja i kvalitete. Na kraju degustacije kod Torremilanosa našao se interesantni crnjak Cyclo 2013 (Tempranillo 90 %, Grenache ili Garnacha 8 % i Tempranillo blanco 2 %, loze starije od 100 godina, 15 mjeseci bačve). Kod Ricarda Peñalbe zadržali su se duže vremena Franjo Francem iz HSK-a i Sheratonov chef Matija Balent.

Elena Sanchez Tendero i chef Damir Modrušan

Elena Sanchez Tendero i chef Damir Modrušan

Glasovita slika La Maja denuda/Gola Maja od Francisca Goye reproducirana je na etiketi vina

Glasovita slika La Maja desnuda/Gola Maja od Francisca Goye reproducirana je na etiketi vina Club Lealtanza 2008 kuće Altanza

Bodega Altanza iz famozne Rioje ne samo što je podastrla odlična vina (Lealtanza 2012 crianza, Lealtanza 2010 reserva, Lealtanza 2008 gran reserva i specijalno crno Club Lealtanza 2008, sva od Tempranilla, počastila je i glasovitim umjetničkim djelom La Maja desnuda (Gola Maja) famoznoga slikara Francisca Goye, reproduciranime na etiketi Cluba Lealtanza 2008. Vina su zainteresirala znanog našeg chefa Damira Modrušana iz restorana Zigante u Livadama, koji se duže razgovarao s direktoricom izvoza Altanze Elenom Sanchez Tendero.

Kuća Esteban Martin iz okolice Zaragoze (Cariñena DO) lijepo se pokazala s vinima na bazi Grenachea (Garnacha), npr. baznime i po cijeni od 8 eura mpc. – Estebanom Martinom 2014 (85 % Grenache i 15 % Syrah), te, znatno i više, s crnjakom Esteban Martin 2010 reserva (50 % Grenache, 50 % Cabernet sauvignon, 14 mjeseci bačve, mpc. 14 €).

Carolina

Carolina Rouco Chao

Paco & Lola iz DO Rias Baixas donijeli su bijela vina od sorte Albariño, ali kuća je zapravo izazvala dosta pažnje smjelim modernim dizajnom vizualnog identiteta vina, k tome ugodno iznenađenje bilo je čuti direktoricu izvoza Carolinu Rouco Chao kako govori tečno – hrvatski! Objasnila je da je naš jezik naučila za vrijeme nekolikogodišnjeg boravka svojedobno u Hrvatskoj.

Kod našeg Željka Kulića, koji živi u Barceloni i preko tvrtke D’avgusta Impeks uvozi ovamo španjolsko vino, pršut i druge mesne prerađevine (zastupnik više od 20 proizvođača, među njima i glasovitih vinskih kuća Marquès de Riscal iz Rioje i Codorniù iz Katalonije!), kušao sam odlične Marques de Riscal 2011 reservu (Tempranillo, Graciano, Mazuelo, 24 mjeseca barriquea) i sjajno očuvanog gotovo desetogodišnjaka Marques de Riscal 2006.

Fernando Mendoza

Fernando de Mendoza

Aranzazu Gomez Gil

Aranzazu Gomez Gil

Fernando de Mendoza pak, iz Inveravante Selecte, obiteljske vinske kuće s nekoliko posjeda u raznim španjolskim apelacijama – dostojan kraj mog vinskog obilaska: Obalo 2011 crianza (Tempranillo, DO Rioja, mpc. 12 €) a potom sjajni Dominio de Atauta 2011 (Tempranillo, 16 mjeseci francuskoga hrasta, 15 vol%, DO Ribera del Duero, mpc. 30 eura za butelju) i izvrstan, korpulentni topli a istodobno i elegantni Cénit 2010 (Tempranillo, 15 vol %, 18 mjeseci barriquea, DO Tierra del vino de Zamorra / zapadno od Ribere del Duero, prema Portugalu, mpc. 50 €)…

Lijepa maslinova ulja na kušanje je nudila Aranzazu Gomez Gil iz Castilla de Canena iz Andaluzije. Sorte Picual, Arbequiña i Royal, mpc. u Španjolskoj za pola litre je oko 20 eura… ∎

FÈLSINA u HRVATSKOJ – Kad je već uvoz tako veliki kod nas – najnoviji podatak iz Hrvatske gospodarske komore govori, za 2014., o uvezenih 22,5 milijuna litara vina u vrijednosti od 32 milijuna dolara, i o izvozu od (tek) 3,5 milijuna litara u vrijednosti od 15,5 milijuna dolara – osobno glede ulaska stranih roba na hrvatsko tržište navijam za visoku kakvoću. Naime to i te kako ima smisla: ponuda se u našim trgovinama bitno poboljšava i kvaliteta općenito jače dolazi do izražaja, utječe i na to da se i domaći proizvođači ne samo brže, lakše, bolje upoznaju s onime što svijet cijeni i spreman je i skuplje platiti, nego da se u većem broju i jače angažiraju na još boljoj kvaliteti i eleganciji vlastitih uradaka. Međutim svakako da se angažiraju i na prikladno pratećem marketingu, u izvedbama kako cijele branše tako i pojedinačno, da bi svoje etikete mogli i sami plasirati u značajnijem opsegu i po višoj cijeni, kroz turizam doma te globalno na vinskom tržištu.

Christian Oros, Giovanni Poggiali i Damir Horvat

Christian Oros, Giovanni Poggiali i Damir Horvat

Veseli što se kod nas u uvoznom segmentu sa svojim proizvodima (napokon) pojavila vinska kuća Fèlsina iz Toscane, jedan od najboljih proizvođača Chianti classica docg (ZOI), ali i jedan od najcjenjenijih proizvođača općenito vina u Italiji, pa i šire. Ovih dana u zagrebačkom wine-baru Dobra vina, preko kojega se sada vina Fèlsina distribuiraju u Hrvatskoj, boravio je Giovanni Poggiali, vlasnik imanja s ukupno 540 hektara terena od čega u općini-sjedištu kuće Castelnuovu Berardenga blizu Siene vinova loza zauzima 94 ha a maslinik broji 1200 stabala masline. U društvu s Damirom Horvatom, voditeljem Dobrih vina, i svojim europskim putnikom-promotorom Kristijanom Orozom, gostima, na večeri uz vina Fèlsina, prezentirani su pjenušci kuće (šampanjska metoda), zatim Chardonnay I Sistri (sistri je inače naziv jednog orijentalnog glazbenog instrumenta!), pa Chianti Colli senesi, Chianti classico Chianti classico Riserva, kao i supertoskance Rancia, Fontalloro (svi crnjaci 100 posto od Sangiovesea!), ali i Maestro raro (cabernet sauvignon).

Neobično je što su se na – istina improviziranu – pressicu s ovako kvalitetnom i svjetski renomiranom vinskom kućom odazvala samo naša – dva hrvatska vinska pera!

Uvoz vina vrlo visoke kakvoće i skupoće kod nas dugo počiva na nekoliko etiketa svjetski glasovitih, možda je dobro dodati i pojam razvikanih podruma. Trgovci su (bili) zadovoljni jer takva vina unatoč visokoj cijeni nalaze/nalazila su kupce, neka pak druga iz produkcijske zone Chianti classico, također izvrsna, upravo poput Fèlsine – dodao bih ovdje i Fontodija, La Massu… nisu uspijevala prodrijeti ovamo. Neka su, poput onih od Isole e Olena i Le Macchiole bila stigla, ali promidžba je bila slaba, pa Isole e Olena valjda više i nije tu, Le Macchiole prije nego li je posve iščeznula odavde uspjela je naći novog uvoznika… Ispada li i to da naši ljudi (koji sebi mogu priuštiti skuplju butelju) rado piju tek globalno visoko razglašene marke, a možda manje – vino?!… ∎

Ivana Nemet i Igor Hruškar

Ivana Nemet i Igor Hruškar

OD ZELENOG SILVANCA DO RUBINSKE FRANKOVKE – U središnjoj Slavoniji probudio se, nakon dužeg vremena, podrum od kojega se, dojam je, kao aduti mogu očekivati lijepe i teritorijalno tipične stvari kao zeleni silvanac, u Hrvatskoj rijetko vino što ga se već odavno htjelo etablirati kao robnu marku i proizvođačke kuće i toga dijela Slavonije, te rubinska frankovka, vino od istoimene sorte što u nasadima toga podruma zauzima 23 posto! A riječ je o podrumu PP Orahovica, koji se i silvancem i frankovkom bavi prilično dugo ali to prije, nekako, nije bilo i odgovarajuće. Povratak orahovičkog zelenog silvanca prema nježnom vinu koje svježinu očuva i nakon što je i dvije godine dana prebacio preko leđa bilježi se s berbom 2013, a frankovka – barem ona u kategoriji vrhunske – pomalo napreduje od berbe 2012…

Od prije koju godinu PP Orahovica ima novu ekipu u enološkom i marketinškome kadru, enologinja je Ivana Nemet koja je zasjela tu s višegodišnjim iskustvom baš oko frankovke u Feravinu, iz Orahovici susjednih Feričanca, a u službu marketinga, preko brda, iz Kutjeva i Kutjeva d.d., stigao je Igor Hruškar. Hruškar i Ivana Nemet prezentirali su nedavno javnosti u Dobrim vinima u Zagrebu spomenuti silvanac, zatim Chardonnay 2103 koji je dozrijevao u barrique bačvici i Frankovku 2013 kvalitetno vino te Frankovku 2012 s dozrijevanjem u drvu, označenu kao vrhunsko vino. Ivana je ta vina naslijedila i tek ih je do kraja odnjegovala, a prva njena samostalna berba bila je 2014, no u tome debutu joj se nije baš posrećilo s obzirom na loše meteorološke uvjete lani. Zato se od 2015., i od Ivanina osobnog angažmana u suradnji s agronomima PP Orahovica od početka radova u vinogradu, kao i od Ivanine predanosti do aktualne faze mladoga vina u podrumu, očekuje mnogo…∎

ROCKERI UZ (SKUPO MAKEDONSKO) VINO! – Nekad su se rockeri, pop-glazbenici te fanovi rocka i popa povezivali s (običnim, jeftinim) pivom, a sad kao da se situacija mijenja: i vino je, eto, kod njih ušlo u žižu, makar moguće je da je to samo kod rockera i popera koji su zašli u zrele godine, imaju i mogućnosti, pa su se priklonili Bakhu. Vrlo aktivni na promidžbi upravo vina, i to vina svoje svoje domovine, su Tihomir Asanović Pop, nekad orguljaš zagrebačke rock super-grupe Time, te Aki Rahimovski, zvijezda zagrebačkog Parnog valjka.

Make

Makedonska kapljica u zagrebačkoj vinoteci Vivat Fina Vina: Mladen Vukmir, Boris Ivančić, Tihomir Pop Asanović, Aki Rahimovski…

Pop i Aki bili su, dakako uz eno-uratke vinskih kuća Bovin te Dudin, protagonisti na najnovijim prezentacijama makedonske kapljice tih vinarija održanima u Klubu Gastronomada u Zagrebu, gdje su Gastronomadi – Robert Ripli i Zok Šimunić – pripremili sjajna prigodna jela, npr. uz vina Dudina (Temjanika/=Muškat bijeli/ Anja, Red Imperial, Merlot… ) posebne oblizeke – humus napravljen od graha tetovca, pačji confit (kuhano u ulju osam sati), lazanje od domaćeg makedonskog povrća s mlincima, dugo pečena govedska rebra, s krumpirom…

Vaska Dudin u Klubu Gastronomada

Vaska Dudin u Klubu Gastronomada

Makedonska prisutnost s vinom u Hrvatskoj raste, a tu su već kuće Chateau Kamnik, Bovin, Tikveš, Ezimit, Stobi, Povardarje, Vardarska dolina, sada eto i Dudin. Još prije dosta godina Makedonci su stigli s kapljicom u Hrvatsku, ali s jeftinime, i rinfuznime, te, u butelji, onime dizajniranome da bude dopadljivo na mah, dakle s izrazito komercijalnim radovima. U novije vrijeme neki makedonski podrumi, koji su se u međuvremenu tehnički jako dobro opremili i modernizirali i koji su angažirali i eno-savjetnike i iz inozemstva, pojavljuju se i s izvrsnim, vrlo kompleksnim vinima, uvelike od sorte Vranac (kod njih: Vranec), od kojih su neka čak, kazao bih, drsko skupa, kao npr. Bovinovi Era, po mpc. od 250 eura, i My Way, po 200 eura za butelju… Makedonci su se odlučili na tu – s obzirom na današnje okolnosti na tržištu, mislim: smjelu i pozitivnu! – drskost u tzv. APP (ako prođe, prođe) određivanju cijene nakon što su ove astronomske cifre pokusno postavili pri izvozu u Rusiju gdje su butelje, tvrde mi, dobro prodane, dakle – prošlo je!… Nekad, očito, treba malo i istrčati, Makedonci su imali petlje!… ∎

Bez komentara

LOŠA i DOBRA VIJEST – Uobičajeno pitanje: koju hoćete najprije, dobru ili lošu vijest? Uobičajeni odgovor: najprije lošu, bolje je da za kraj bude ona dobra.

Pa, evo, Internetom, točnije e-mailom, kruži sljedeći tekst:

Božo: Ja sam mesar 11 godina i sa sigurnošću mogu reći da je meso koje jedemo iz trgovačkih centara ravno lešu neke životinje što se danima paca na cesti. Znao sam napraviti tako lijepu mljevenu kompoziciju od mesa starog mjesec dana, a sve zahvaljujući uvelike hladnoj vodi, soli, šećeru i vinobranu… Zato, ljudi, ako vam je meso jako sitno isfaširano, ako je s vanjske strane rumeno a unutra lagano tamno, i ako vam počne ići pjena kad ga dinstate, vjerujte mi da je meso tretirano na način koji sam vam rekao: sol i hladna voda izvlače smrad, šećer vraća boju a vinobran pomogne da se vrati i održi svježina, pazite kaj jedete…..pozzz

Ispod ovoga upozorenja navedeno je, kako slijedi:

V.Č. (smatrali smo da puno ime i prezime nije za objavu ovdje), struč. spec. posl. komm., stručna suradnica

Ministarstvo zdravljaMinistarstvo zdravlja

Zavod za zdravstvene usluge u turizmu

A sad evo i vijesti koja bi trebala popraviti dojam:

Meso hrvatskih farmi – PIK svježe pakirano meso stiže na stolove potrošača izravno s hrvatskih farmi. Knjižicom Meso hrvatskih farmi naatoji se doći do kvalitetnije edukacije građana.

U želji da hrvatsku javnost dodatno educira o važnosti podrijetla mesa kojega potrošači kupuju, PIK Vrbovec odlučio je napraviti prigodnu knjižicu Meso hrvatskih farmi.  Uz osobne priče farmera i kooperanta, knjižica na zanimljiv način objašnjava zašto je PIK svježe pakirano meso uistinu meso hrvatskih farmi, ali i donosi recepte s preporukom farmera koje morate isprobati.

U knjižici Meso hrvatskih farmi pronaći ćete i savjete nutricionista o važnosti crvenog mesa za naš organizam te pročitati kako zapravo nastaje Meso hrvatskih farmi, od proizvodnje stočne hrane, uzgoja stoke i prerade pa sve do distribucije PIK svježeg pakiranog mesa na stolove hrvatskih potrošača.

Vjerujemo da će odluka o izboru najkvalitetnijeg crvenog mesa s garantiranim podrijetlom i preporukom farmera uz knjižicu Meso hrvatskih farmi postati još lakša. PIK proizvode s oznakom Meso hrvatskih farmi – svježe pakiranu junetinu, svinjetinu i mljeveno meso možete kupiti u vašoj omiljenoj Konzumovoj prodavaonici, gdje svakako potražite i ovu besplatnu knjižicu. ∎

CRVENO i SUHO MESO i RAK – Taman nas je obradovalo to što je baranjski kulen dobio zaštitu geografskog porijekla na razini EU, kad iz bijeloga svijeta stižu alarmantne vijesti o tome da crveno meso i mesne prerađevine – posebice su istaknute hrenovke i suhe kobasice – prijete rakom!

Stručnjaci za zdravlje svrstali su ih u opasnosnu grupu u kojoj su npr. duhan, azbest…

Odmah reakcija iz Slavonije – kulenar iz Zlatne doline ljuti se i kaže preko radija da Slavonci oduvijek jedu (suho) meso i, kad bi postojao problem u tome mesu, već odavno u Slavoniji ne bi bilo živih ljudi, pa dodaje, naglašavajući, da je njegova baka doživjela gotovo stotu, a da mu otac ima 84 godine…

Na žalost, informaciju što sam je čuo na našem radiju nisu pratili navodi konkretnih razloga za te opasnosti. Zašto bi, zapravo, mesne prerađevine i suho meso bili kritični za zdravlje?

Za dim, koji se za sušene mesne prerađevine tradicijski u mnogim krajevima rabi i kao konzervans, doduše već se duže govori da može biti uzrokom kancerogenih bolesti, ali – gdje je zdravstvena klopka u šunki, pršutu, kobasici, salami sušenima samo na zraku? Možda u hrani koja se daje životinjama u uzgoju?

Što se tiče prerađevina, osobito hrenovki, već odavna u nas i ptice pjevaju kako u njima – u sitno samljevenoj smjesi – završava sve i svašta. Nije tajna da se uvelike za prehrambene artikle rabe i razni dodaci kao poboljšivači okusa te da se koriste i razni aditivi sa svrhom zaštite od kvarenja. Obveza je prema potrošaču da se na proizvodu napišu svi ti dodaci, pa, eto, i na vinskim etiketama mora biti upozorenje da je u vinu sumpor, u nekim državama navode se i drugi – zakonom inače dozvoljeni – dodaci, koji, mada će enolozi iz industrije vina reći da su to sve tvari prirodnog porijekla, mogu izazvati alergije.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Činjenica je da su sve te oznake o dodacima tiskane tako sitnim slovima da ih je i s jakim nočalima teško do i jedva moguće pročitati, činjenica je i da je u sadašnjoj užurbanoj svakodnevici jedva moguće u dućanu pri kupovini izdvojiti puno vremena za pronalazak i dešifriranje oznaka, a vrlo je vjerojatno i da najveća većina potrošača niti ne zna što se krije iza npr. famoznga E praćenog nekim brojem.

Za shvatiti je da industrija – koja proizvodi goleme količine i koja, lako je moguće, po diktatu profita, kao sirovinu ne želi neiskoristiti do kraja i ono što se može nazvati otpatkom ostalime nakon obrade mesa životinje u pogonu mesnice – uvelike rabi aditive, ta ona sebi ne smije dopustiti nedopadljivu organoleptiku i kvarenje proizvoda. Za manje, manufakturne proizvođače rado se veli da oni rade u skladu s prirodom. Po domaće. A zna se: domaće je domaće! Logike za to ima, jer manju proizvodnju bez aditiva ili s minimumom aditiva trebalo bi biti lakše dovoljno brzo plasirati, te konzumirati pa izbjeći opasnost od kvarenja. Međutim, obično je maloprodajna cijena takvih proizvoda viša, a to, osobito u društvima sa slabijim standardom, otežava i usporava plasman. K tome, i ovdje pritišće diktat profita, pa se ne može biti posve sigurnime da i ti manji, ako ne svi a ono barem neki – ali znaj ti koji su ti! – ne posižu za dodacima što ne idu u prilog zdravlju. Iskušenje je veliko, i nije mu lako odoljeti, oduprijeti mu se…

Stvar međutim, naravno, nije i izgubljena: bitno se dobro informirati, i procijeniti u kojega ponuđača se može imati povjerenje.

A da se ne bi paušalno krivilo suho meso te, bilo veće, ili manje proizvođače, najbolje bi, valjda, bilo da nadležni postrože odredbe o tome kako uzgajati domaće životinje za zdravu ljudsku prehranu, kako i čime hraniti domaće životinje namijenjene ljudskoj prehrani, od kojih komada i na koji način za zdravu ljudsku prehrau prerađivati meso, ograničiti ili, još bolje, izbaciti dodavanja i dodatke, povećati slova u obavijesti o aditivima, kao i to da se konkretni prekršitelji strogo i, obvezno (visoko) novčano, kazne. Potrošač bi imao korist za zdravlje, proizvođač koji radi besprijekorno ne bi se osjećao nepravedno prozvanime, a inspekcijske službe mogle bi i za Proračun a i za veće plaće svojim djelatnicima namicati lijepa sredstva…∎

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKAD NEKOGA IDE… – Kažu da je tužno u vinogradu u poznu jesen kad lišće otpadne. Možda ipak nije tako: lišće ode, a na trsu, eto – gotov pjenušac! Eh, kad nekoga ide…∎

 S PLEŠIVICE U NEBESKE VISINERobert i Sanda Braje iz Lokošin dola, s Plešivice ravno u – nebeske visine! Svoj obol daju promidžbi zagrebačke prigorske kuhinje i plešivičkih vina na 10.000 metara visine! Kompanija Croatia Airlines u najnovije, jesensko izdanje svojega putnog časopisa Croatia, kojega nudi u zrakoplovima, uvrstila je oveći prilog o Jastrebarskome i okolici, dakako uz spomen lokalne eno-gastronomije. A u tom segmentu Brajeovi su nezaobilazni. Sanda odlično kuha, peče izvanredne copanjak (inačica samoborske greblice), savijače od sira i jabuke, kao i kruh i to u više varijanti (različite vrste brašna i, veli, bez dodavanja kvasca!), a Robertova zadaća je vino (crveni veltlinac, rajnski

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Robert i Sanda Braje

rizling, crni pinot, mješavina cabernet sauvignona, crnog pinota i male količine portugisca, zatim i pjenušac, te, dakako, sada, najesen, mladi portugizac). Imaju lijepu kušaonicu – krasnu drvenu i unutra u tradicijskome stilu opremljenu i uređenu kuću sa 60 sjedećih mjesta, pa, kaže glavna urednica časopisa Ksenija Žlof, nije čudno što je Turistička zajednica Jastrebarskoga upravo kod Brajeovih priredila promociju novog broja. Direktorica pak TZ Jastrebarskoga Ivana Herceg nada se da će sada u jaskanski kraj turisti – padati s neba… (naravno, ne doslovno!). ∎

ŠEMBRI i QVEVRI – Šembi je Zdenko Šember, a qvevri je amfora. Šembri opasno igra na qvevri!Izvanredan mu je Qvevri 2011 rajnski rizling, šest mjeseci maceriran u gruzijskoj amfori ukopanoj u njegovu dvorištu u Donjim Pavlovčanima, dozrijevan u drvu od Uskrsa 2012. pa do prije oko godinu dana kad je napunjen, te promoviran i na tržište pušten za Uskrs ove godine. Iako se Zdenko s maceracijama bijelih sorata igra još negdje od samog početka ovoga stoljeća i tisućljeća, tek je sada izašao na tržište sa svojom kreacijom u tome eno-segmentu.

Ivan Dropuljić, Nikola i Zdenko Šember, Velimir Korak

Ivan Dropuljić, Nikola i Zdenko Šember, Velimir Korak

Prve maceracije radio je s Pinotom bijelim i Muškatom Mme Mathias, i još uvijek ima poneku bocu tih vina iz 2003. (bijei pinot) i 2004 (Mme Mathias). Imao sam sreću, zajedno s domaćinom Zdenkom i njegovim sinom Nikolom, koji profesijom nastavlja tatinim stopama, te plešivičkim enologom i proizvođačem Velimirom Korakom kao i s utemeljiteljem i direktorom festivala vina i kulinarike Zagreb Vino. Com (27. i 28. studenoga 2015, hotel Esplanade, Zagreb) Ivanom Dropuljićem, biti na sjajnoj, pokazalo se nezaboravnoj degustaciji – za koju sam, priznajem i veseo sam zbog toga, i ja malo zaslužan: Šember senior otvorio je, uz butelju Qvevrija 2011 rajnski rizling, butelju rajnskog rizlinga također iz 2011 (ista sirovina!) nastalu na dvomjesečnoj maceraciji u drvu i potom dozrijevanjem u drvu, zatim Chardonnay 2004 koji je bio radio metodom sur lie u sklopu tadašnjeg jednog projekta zagrebačkog Agronomskog fakulteta, te Muškat Mme Mathias 2004 sa šestomjesečnom maceracijom ali ne u amfori jer tada je još nije ni imao, te Bijeli pinot 2003 također rađen maceracijom popraćenom alkoholnom fermentacijom.

OLYMPUS DIGITAL CAMERARizling s dva mjeseca maceracije lijep iako finoćom zaostaje za onime iz amfore, Chardonnay 2004 u sjajnoj kondiciji, pun, snažan, nešto ljepši okusom, a Muškat Mme Mathias 2004 također u jako dobroj kondiciji, snažan, on pak nešto ljepši mirisom. Bijeli pinot 2003 – uredan, lijepo se pije unatoč dobi, ipak on kao da je pomalo počeo gubiti dah.

Sljedeći korak bit će – Šemberov pjenušavi Qvevri! Naime svu količinu rajnskog rizlinga iz berbe 2014 koju je, unatoč tome što je 2014. zaostajala kakvoćom, ipak odlučio pola godine macerirati u amfori, procijenio je znatno prikladnijom kao bazno vino za pjenušac i, umjesto mirnog tzv. narančastoga vina, proizvesti klasičnom metodom drugog vrenja u boci pjenušac…∎

KAIROS NA BABAMA! – I bi, tako, Kairos sedam godina na trogirskim Babama, kad dođoše iz Metropole Wowice, i sretni trenuci presele se na opojnu Bornsteinovu večer u Zagreb…

Doris Srpek, Ljubo i Inga Jelavić, Sanja Muzaferija, Ivan Srpek, Nikša Zglav

Doris Srpek, Ljubo i Inga Jelavić, Sanja Muzaferija, Ivan Srpek, Nikša Zglav

Upravo u spomenutoj zagrebačkoj vinoteci bila je, u organizaciji udruge Žene o Vinu (Women on Wine), premijera vina Kairos splitske kuće Vinski dvori, koja ima 12 hektara pod trsjem u gustoj sadnji u vinogorju Kaštela-Trogir na poziciji Babe na kosini na brežuljku ponad Trogira s krasnim pogledom na more i Čiovo. Inga i Ljubo Jelavić, vlasnici, a on k tome i direktor, te enolog Nikša Zglav koji je 17 godina uspješno radio za Zlatana Plenkovića a sad je na Kairosu, predstavili su kapljicu Kairos od Crljenka, zatim mješavinu Kairos Tragurion od merlota 40 posto, cabernet sauvignona 30 posto, syraha 20 posto i 10 posto tempranilla, kao i Kairos Plavac mali, svi iz berbe 2011, i najavili se kao nove  zvijezde hrvatske vinske scene.

Vina, sva tri vrlo moderna, čista (rijetkost, osobito kod crnjaka, u Dalmaciji) i dotjerana (voćna, s vrlo dobro inkorporiranim notama od boravka u barriqueu), puna, topla (alkoholi oko 15 i 15,5 vol%, ali su uklopljeni), čvrsta ali ne i nabildana – nova stranica u dalmatinskoj vinskoj produkciji! – pratila su inventivne kreacije call-chefa Christiana Misirače, od kojih mi je ekstra posebna bila ona s paštetom od gusje jetre na pečenoj smokvi sa čipsom od parmezana.

Vinograd Babe

Vinograd Babe

Odličan cuvée Kairos Tragurion s internacionalnim sortama, po meni sada najspremniji za piće od svo troje ali i s potencijalnom za odležavanje, međutim posebno veseli reprezentativnost Kairos Crljenka s obzirom da mu je baš kaštelanski kraj zavičaj. S ovakvim vinom Crljenak ima prave šanse da napokon domaći, hrvatski naziv i u međunarodnim okvirima bude slavnom Zinfandelu i manje slavnom ali ipak dosta poznatom Primitivu ravnopravan u upotrebi. I da privuče ljubitelje vina kao goste u, nakon industrijskog perioda sada sve više turistička Kaštela!

Iako je, kako kaže Nikša Zglav, plavac tata svih vina u Dalmaciji, Kairos Plavac Mali pokazao se s neuobičajeno izraženom kiselošću, još malo raštiman, vidjet će se kako će vrijeme utjecati na nj.

Inače, na dobro osunčanim i stalno vjetrićem oplahivanim Babama, u vinogradu nastalom krčenjem makije i mljevenjem kamena prije sadnje (2008), ali i u podrumu (autohtoni kvasci!), radi se ekološki (uskoro treba stići i zeleni certifikat!), što vinima povećava vrijednost.

S prinosom manjim od pola kilograma po trsu, ukupna proizvodnja je nekih 15.000 litara, plavca je 4500 boca, Traguriona 1500, ostatak je Crljenak, cijene u maloprodaji: 200 kn butelja Crljenka, 160 kn Tragurion, 100 kn je Kairos Plavac… ∎

VINSKA ČITAONICA – Od prije poznajemo izraz čitaonica i za nešto što ne upućuje na to što to također jeste, a riječ je o konspirativnom nazivu za mjesto kamo se ide nakon eventualne nedjeljne mise i svakako prije nedjeljnog ručka – na gemišt. Od 1. listopada imamo pak nešto sasvim drugo, nimalo konspirativan već posve transparentan izraz Vinska čitaonica, koji međutim također iz prve nazivom ne upućuje na to što to zapravo jeste, a riječ je o prostoru kamo se ide preko tjedna poslije radnog vremena i prije spavanja – na iščitavanje vina, svojevrsni nauk o vinu i kulturi stola kao važnome dijelu poslovnog bontona!

U Vinskoj čitaonici: Nenad Trifunović Vinopija i Ivan Salopek

U Vinskoj čitaonici: Nenad Trifunović Vinopija i Ivan Salopek

Vinsku čitaonicu u prikladno dekoriranome prostoru uglednog zagrebačkog restorana Vinodol, gdje će se susreti i događati, predstavili su njeni osnivači i voditelji – Nenad Trifunović, znan kao bloger Vinopija, i Ivan Salopek, s diplomom sommelier, i koji dolazi iz krugova marketinga. Vinska čitaonica je program vinskih edukacija namijenjen svim ljubiteljima vina koji žele obogatiti svoje znanje o Bakhovu nektaru, a posebno je okrenut osobama koje se u poslovnim životu često susreću s vinom i hranom i za koje je dobro da znaju više o tome segmentu, kaže Trifunović, a Salopek dodaje: O poznavanju kulture stola svojih zaposlenika poduzeća do sada nisu vodila računa, iako nesnalaženje djelatnika na tome području može tvrtki nanijeti veliku štetu glede reputacije, dakle kultura stola važan je dio korporativnoga bontona i u nju, kao u druge oblike poslovnog usavršavanja, treba također ulagati.

U novije vrijeme, kad su se u nas spoznali društveno (poslovno) značenje dobroga vina i gospodarski potencijal plemenite kapljice, mnoge proizvođačke kuće koje su se htjele nametnuti na tržištu pokazale su interes i za angažmanom vanjskih eno-savjetnika kako bi učinkovitije poboljšavale kakvoću, pa su ovdje niknule kuće za eno-usluge – primjerice vrlo aktivni su i traženi Vinolab gdje je uključen Leo Gracin te Eno-expert Miodraga Hruškara i Krešimira Hrena, a otkako se osjetno dignula kakvoća hrvatskoga vina, uz već dugo postojeći Hrvatski sommelier klub koji obrazuje za sommelijera, pojavili su se i vinski edukatori i za širu masu, s tečajevima za enofile željne novih spoznaja. Među prvima su spomenuti enolozi Hruškar i Hren, kojima se pridružila Jelena Puh-Miloš, startali s Eno-expert Akademijom, tu je eto i sommelijerka Jelena Valentić Šimić sa svojom Školom vina, a najnovija je Vinska čitaonica.

Po Vinopijinim riječima, Vinska čitaonica je doslovno radionica a ne konvencionalno predavanje, priređuje se za maksimalno 12 polaznika koji dobiju i skriptu za proučavanje, programom polazniku osigurava dovoljno znanja za svakodnevne situacije u poslovnom i privatnom okruženju i pruža mu pravi temelj za prikladno stjecanje daljnjih znanja u smislu kulture stola… Zamišljeno je da uz radionice za poslovnjake kroz šest termina unutar tri tjedna (cijena: 1650 kuna) budu i radionica Zahtjevnije štivo koja bi upoznavala s vinskim trendovima, vinskim pokrajinama, manje znanim sortama, te s nekim ekstra-vinima, kao i radionica na engleskome o hrvatskom vinu i hrvatskoj gastronomiji, namijenjena stranim državljanima. ∎

Pureki i Purice

Stjepan Puhelek Purek sa kćerkom Ivanom

Stjepan Puhelek Purek sa kćerkom Ivanom…

KRALJEVINA: SKOK u EKSKLUZIVU?! – Hoće li 2015. biti na svoj način prijelomna za vinsku kuću Puhelek Purek iz zelinskoga kraja? Prijelomna u smislu da Pureki, inače već godinama konstantno jedni od najsolidnijih prigorskih proizvođača plemenite kapljice, s razine pouzdano dobroga vina skoče i na nivo ekskluzive? Može li kraljevina, ako već ne u elitu, a ono u vrijednu ekskluzivu, makar – kroz pjenušac?

Za sorte koje uzgaja – naglasak je na Kraljevini i Sauvignonu bijelome, pater familias Stjepan Puhelek Purek veli da je 2015. bila izvrsna, a na scenu su vrlo ambiciozno upravo i stupili i mladi koji, svjesni da im vinogradi a i njihovo – i fakultetski stečeno – znanje to omogućuju,  žele, kao što i priliči modernome vremenu i modernome tržištu, bolje. Vinogradi – tri hektara u vlasništvu i jedan u najmu, na dobrim su pozicijama, podrum sređen, s uređajem za dirigiranje temperature opremljenim cisternama manjih volumena tako da se svaka parcela može vinificirati i potom spremiti zasebno. Purekova kćerka Ivana, sa završenim studijem

... i u podrumu, s Krunom Antolkovićem

… i u podrumu, s Krunom Antolkovićem

vinogradarstva i vinarstva na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, gdje je sada i zaposlena, najozbiljnije razmišlja o novome licu kraljevine (novi, kvalitetniji, manje rodni klonovi proizašli iz klonske selekcije što ju je prije koju godinu proveo Agronomski fakultet iz Zagreba), da više ne bude svedeno na jednostavnu lepršavu ljetnu i gemišt-kapljicu, razmišlja, zatim, o sauvignonu rađenom i s dužim maceracijama, o pjenušcu gornje više klase, a njen partner Kruno Antolković, kao novi član obitelji, unosi svježe, suvremene vjetrove u komercijalni dio.

Nova mlada vina Purekovih obećavaju, kušao sam. Još, normalno!, mutna izgledom, ali čista k’o sunce u mirisu i okusu, najavljuju kompleksnost, neke cisterne dakako ostavljaju malo jači dojam (normalno!). Eh, kad bi Pureki uspjeli koliko-toliko bezbolno napraviti premosnicu, pa s vinom izlaziti na tržište godinu dana ili godinu i pola nakon berbe! A s pjenušcem (možda da ga rade i s dijelom baznoga vina koje je godinu dana provelo u podrumu?!), da izlaze npr. nakon što tri godine odleži na kvascu… O kraljevini sam toliko slušao da to vino treba hitro popiti jer da brzo pada, moja iskustva upravo s Purekovom kraljevinom, ali i sauvignonom drukčija su: ta vina iz butelje i iz 2014., koju inače ne prati dobar glas, sada, baš godinu dana nakon berbe, pokazala su mi se boljima nego prije nekih tri mjeseca kad sam ih kušao prije ove najnovije degustacije. ∎

Kristina Halužan

Kristina Halužan

O’HARA i DALJE HARA! – Pizzerija O’Hara sa zagrebačke Malešnice i dalje hara! I ove godine, u konkurenciji 14 natjecatelja, pobjednik je Panorama Pizza Expoa, održanog u međimurskom Prelogu. Za trijumf je zaslužna kreatorica pizze Kristina Halužan (slika). Stručni žiri u sastavu Eduardo Mainardi, Gianni Calaon (trostruki svjetski prvak u prigotavljanju pizze!), Igor Zagajski, Časlav Matijević, Domagoj Jakopović Ribafish, Loreena Meda, Zlatko Gall i Zlatko Sedlanić (ocjenjivalo se izgled pizze, stupanj pečenosti tijesta, struktura, okus, sklad), drugo je mjesto dodijelio trattoriji Gatto nero iz Novigrada, gdje je pizza-majstor takodjer žena – Marija Vodopija, a treće mjesto pizzeriji Pet plus s Ivanom Delimarom iz Koprivnice. Šampionka Kristina stekla je ovom pobjedom pravo na sudjelovanje na Pizza World Cupu u Rimu u listopadu. Na slikama su pobjednica Kristina Halužan sa svojim uratkom, te drugoplasirana pizza kod koje je autorica, zar ne, ipak – malo pretjerala s nadjevom…∎

OLYMPUS DIGITAL CAMERABOJE ORAHNJAČE! – Ovo su poželjne boje orahnjače: puno smeđeg, malo žutoga!…

PROIZVODI ZAGREBAČKE ŽUPANIJE – Boćarski dom u Zagrebu, nedjelja prije podne pa do nešto poslije podneva, odlično vrijeme za skitnju ponudom proizvoda sela Zagrebačke županije i za kupnju ponekog artikla koji može obogatiti nedjeljni ručak. Primjerice – povrće i voće, bučino ulje, mesni naresci, sir, med i kolači, pjenušci, novi mladi portugizac…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAVani kiša, pa kiša, pod šatorom ne baš osobiti broj publike. Neki ponuđači (izlagači) žale se da je priredba preslabo reklamirana, eto, ni na ulazu na uobičajenome panou nema oznake da tu Zagrebačka županije nešto organizira. Neki izlagači vele da je loše vrijeme, pa da zato nema publike u očekivanome broju, neki pak smatraju da kiša i ne smeta dolasku, staviše i bolja je od sunčana vremena jer kad je lijepo ljudi vole

Vrijeme mladog portugisca: Stjepan Režek s Plešivice

Vrijeme mladog portugisca: Stjepan Režek s Plešivice

boraviti vani, na otvorenome, ali eto ni oni nisu osobito zadovoljni posjetom a, zapravo, posebice i prometom. Tko će ga znati…

Negdje očito šteka. Kome je, zapravo – bez obzira na to što sam među posjetiteljima zapazio bivšeg predsjednika Republike Ivu Josipovića (je li taj njegov dolazak bio u funkciji predpredizborne promidžbe?) –  namijenjena ta priredba?

Vrijeme je mladoga vina, obično se ubrzo nakon ove smotre proizvoda Zagrebačke županije u Boćarskome održava Festival mladog portugisca. Zastajem kod svakoga od oko desetak proizvođača portugisca da kušam, dobar dio njih mi veli da je sad pravi trenutak za degustaciju više portugizaca na jednome mjestu jer možda prigode za upoznavanje s mladim portugiscima na jednome mjestu više neće ni biti, naime – ne znaju hoće li se ove godine uopće organizirati Festival portugisca. Što misliti ako u ovome trenutku proizvođači pojma nemaju hoće li smotre portugizaca biti ili ne? Podsjećam: projekt Portugizac Plešivica potekao je također od Zagrebačke županije… ∎

ISTARSKI FRANCUZI: MAKOVI S MJEHURIĆIMA! – Coquelicot na francuskome znači mak. Na istarskom francuskom koristi se izraz Koquelicot. A rabe ga, za svoju robnu marku i, dakako, etiketu, istarski Francuzi Olivier Ertzbischoff i Jaqueline Marovac, liječnici (eto: bez granica), koji su, nakon što je dr Olivier pošao u mirovinu, odlučili u srcu Istre, u Gračišću, proizvoditi vino, i ovdje, kombinirajući francusko, konkretno, s obzirom da su zaljubljenici u Burgundiju burgundijsko, i istarsko – Malvaziju istarsku i Chardonnay.

Dr. Olivier Ertzboischoff u drušstvu s francuskom veleposlanicom u Hrvatskoj NJ.E. Michele Boccoz

Dr. Olivier Ertzbischoff Koquelicot (prvi slijeva), u društvu s francuskom veleposlanicom u Hrvatskoj NJ.E. Michele Boccoz (treća slijeva)

U podrumu iz usluge u vlasništvu Ranka Anđelinija i u samoj proizvodnji spoj Istre i Burgundije – za dozrijevanje dovezene su rabljene burgundijske bačvice pièce (228 litara). Prva vina Koquelicot na tržištu su iz 2013., vrlo su uspjela, drukčija, doista u burgundijskome stilu, sjajan je Chardonnay 2013 Belaigra grand cru (i naziv koketiranje Istre i Burgundije: Belaigra je od Belaj i Gračišće, a za grand cru zna se što znači u Burgundiji).

Sada, uoči predprazničkog šoping perioda pri kraju godine, Makovi (bez patkica, ali spomenuti Chardonnay Belaigra mogao bi jako lijepo popratiti pačja prsa!) izlaze i s pjenušcima rađenima od chardonnaya iz 2013. klasičnom metodom – Kontempo zéro dosage (800 boca) i Luna extra brut (1500 boca). Crémant de l’Istrie! A da su se u nazivu malo poigrali sa zvukovnom sličnošću naziva svoje robne marke Koquelicot s Cliquot – prezime Mme Cliquot, sa glasovitih šampanjskih etiketa Veuve Cliquot, i pjenušce, koje je dr Olivier (prvi slijeva) pretpremijerno i u društvu s francuskom veleposlanicom u Hrvatskoj gđom Michèle Boccoz (treća slijeva) upravo prezentirao u zagrebačkoj vinoteci Vivat Fina Vina, nazvali (još nije kasno) – Kontempo Mme Quelicot zéro dosage odnosno Luna Mme Quelicot extra brut?! To više što im se iz berbe 2014. osjetno povećava količina pjenušca, na nekih gotovo 30.000 litara, naime lani nisu bili zadovoljni grožđem za mirno vino ali su uspjeli naći zadovoljavajuću sirovinu (niski sladori, izražena kiselost, nizak pH) za pjenušac, pa su sve usmjerili prema mjehurićima.

Što se tiče berbe 2015., grožđe je bilo, veselo govori Olivier Ertzbischoff, jako dobro i za mirno i pjenušavo vino. U planu im je, inače, da izađu i s crnjakom, ovdje međutim Istru ne vezuju uz Burgundiju nego uz Bordeaux, naime kreacija bi se sastojala od na našem najvećem poluotoku već odavno udomaćenih Merlota i Cabernet sauvignona te od domaćeg Terana ∎

TERAN i DALJE KAO KAMEN SMUTNJE – Kamo sve to vodi, valjda, kad su u pitanju zemlje susjedi i nekad pripadnici iste pa propale države, ne zna ni dragi Bog. Ne čujem od izvora iz Istre, ali saznajem ovih dana od izvora iz Njemačke koji je boravio u Istri: navodno je u Sloveniji na njihove degustatore pozvane, po već dugogodišnjoj tradiciji, da ocjenjuju vino u sklopu sajma Vinistra, izvršen pritisak da bojkotiraju bilo kakvo kušanje terana u hrvatskome dijelu Istre! Jadno!

Boris Lisjak i Miran Vodopivec

Boris Lisjak i Miran Vodopivec

Ali, ima i nešto jadnije, za kraj.

A prije toga upozorenje našim tvrdoglavim vinarima koji i dalje, dakle i nakon berbe 2013., godišta kad smo ušli u EU i od kada i za nas počinju važiti EU zakoni i propisi, ustrajavaju na tome da na etiketama vina dobivenoga od sorte Teran stavljaju kao naziv vina Teran: onome tko u Sloveniji navede naziv Teran u medijima javnog informiranja ili na degustaciji otvori radi kušanja vino s nazivom Teran a da nije riječ o zaštićenome vinu Teran dobivenome na Krasu od sorte Refošk prijeti, kao najvećem kriminalcu, doista drakonska kazna od čak 10.000 eura! Tako barem piše Caroline Gilby MW u jednom od posljednjih izdanja poslovnog vinskog časopisa Meininger Wine Business International što ga izdaje kuća Meininger Verlag iz grada Neustadt an der Weinstrasse u njemačkom Palatinatu, inače i organizator jednog od najvažnijih svjetskih vrednovanja plemenite kapljice Mundus Vini.

A sad i ono još jadnije: nisam vidio ni čuo da je objavljeno u medijima javnog informiranja, ali čuo sam nedavno od izvora kojemu se, smatram, može vjerovati: prije nekog vremena na Krasu ispred podruma jednoga od značajnijih slovenskih vinara razbijale su se boce hrvatskih proizvođača s etiketama na kojima je pisalo Teran. Ma ne jadno, bijedno!

Ali satisfakcija s druge strane: koliko god uistinu dobri bili neki od tih kraških terana, toliko i, barem po onome što sam kušao a poznajem ih uglavnom sve, oni u kompletnosti debelo zaostaju zasad barem za dvama našima – Gran Teranu od Morena Coronike, i Teranu od obitelji Benvenuti. Pa, i Kabola je tu! Giorgio pak Clai Kraševce hametice tuče s refoškom Brombonero od sorte Refošk za koju Dečki s Krasa službeno kažu da se od nje proizvodi njihovo zaštićeno vino Teran… Na slici su aktualni predsjednk Konzorcija za kraški teran vinar Boris Lisjak iz Dutovlja, i jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Konzorcija za kraški teran enolog Miran Vodopivec. ∎

Good food naslovnica knjigeGOOD FOOD FESTIVAL DUBROVNIK 2015 – Good Food Festival 2015. u Dubrovniku uz slastice chefa Ozgura Donertasa iz hotela Rixos Libertas, jednog od sponzora i domaćina manifestacije, inače druge po redu, bio je četiri dana programa sa 17 različitih događanja – sajam, radionice, nastupi domaćih i inozemnih chefova, večere s poznatim chefom, prezentacija gastronomije i turističke ponude nekih inozemnih odredišta npr. slovenske pokrajine Gorenjske, španjolskog Gijona… Za sudjelovanje se prijavilo 28 dubrovačkih restorana.

Good Food Festival Dubrovnik vrlo je važna manifestacija za jesensko razdoblje turističke sezone jer predstavlja dodatni sadržaj za posjetitelje u periodu kad i završava ljetni red letenja. Uvjereni smo da je ovo događanje, koje iz godine u godinu raste i postaje sve atraktivnije, bitno za produljenje sezone – kaže je direktorica TZ Dubrovnik Romana Vlašić.

Uz ovogodišnji Good Food festival, TZ Dubrovnik priredila je i posebno izdanje mini-kuharice s naslovom Dubrovnik – s okusom prošlosti, autora Josipa Žuvele. Knjiga počiva na tradicijskim receptima iz dubrovačke prošlosti prilagođenima modernoj kuhinji. Uz prateća događanja objedinjena nazivom Gastro-culture publika je imala prilike vidjeti film Burnt (prijevod naslova je: Paklena kuhinja). ∎

SINIŠA LASAN NOVI SOMMELIJERSKI PRVAK KONTINENTALNE HRVATSKE – Novi prvak kontinentalne Hrvatske u sommelijerstvu je Zagrepčanin Siniša Lasan, koji, inače, posljednje dvije godine u turističkoj sezoni radi u restoranu u Dubrovniku.

Dodjela odličja: Darko Lugarić, Franko Lukež, Siniša Lasan, Mario Meštrović i Predrag Čavić

Dodjela odličja: drugoplasirani Darko Lugarić, predsjednik Hrvatskog sommelier kluba Franko Lukež, šampion Siniša Lasan, Mario Meštrović iz organizacije, i trećeplasirani Predrag Čavić, sasvim desno sjedi član žirija Zvonimir Koprivnjak. Uz diplome, Lasan i Lugarić primili su po paket Riedelovih proizvoda od  sponzora natjecanja, a to je bila zagrebačka Galerija vina Miva

Slavlje finalista s vinskom kraljicom Zagrebačke županije Helenom Čegec, dakako, uz pjenušaqc

Slavlje finalista s vinskom kraljicom Zagrebačke županije Helenom Čegec, dakako, uz pjenušac. Ipak, pilo se na čaše, a ne na metre…

Na četvrtom prvenstvu kontinentalaca u Zagrebu, a uoči državnog sommelijerskog prvenstva 5. i 6. prosinca u Umagu, u finalu se našao s Darkom Lugarićem (završio je kao drugoplasirani) i Predragom Čavićem. Natjecanju je pristupilo 11 sommelijera. Svaki kandidat morao je u teorijskime dijelu ispita odgovoriti na 40 pitanja, a u praktičnome dijelu morao je pokazati svoje sposobnosti prihvata i posluženja gosta, otvaranje i servis pjenušca te, potom, i butelje odležanog crnoga vina, poznavanje vinskih krajeva Hrvatske i svijeta, te vina kroz sorte, porijeklo i godište berbe. U žiriju za ocjenu bili su Franjo Francem, dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, Aleksandar Asanović, profesor na ugostiteljskoj školi, Zvonimir Koprivnjak, Krešimir Šesnić i Karlo Gjurasek, sommelijeri, te Ivan Dropuljić, osnivač i direktor festivala vina u kulinarike Zagreb Vino.com u Esplanadi. ∎            SuC 10/2015

Emozioni dal Mondo 2015 / I OPET ZLATNI AGROLAGUNA, KRAUTHAKER, VINA BELJE

Emozioni Bergamo logoPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Velebna palača Betty Ambiveri u Seriateu, gdje se održavalo ocjenjivanje

ŠAMPION i JEDINO VELIKO ZLATO – SRBIJA (RADOVANOVIĆ), BERGAMSKA ZLATA HRVATIMA: TRI POREČKIM FESTIGIJAMA (CASTELLO, MERLOT, CABERNET SAUVIGNON), DVA KUTJEVAČKIM CRNJACIMA (MERLOT i MERCS) TE JEDNO BARANJCU (MERLOT)

Bergamo, Lombardija, Italija: 11. međunarodno ocjenjivanje vina Emozioni dal Mondo 2015: Merlot e Cabernet Insieme, u organizaciji udruga Vignaioli Bergamaschi i Consorzio Tutela Valcalepio a uz strukovnu potporu Centra za izučavanje organoleptike i formaciju degustatora (Centro studi Assaggiatori) iz susjedne Brescije, te uz prisutnost, kao savjetnika i supervizora, profesora Marija Fregonija, legende Odsjeka za vinogradarstvo i vinarstvo sveučilišta Cattolica iz Piacenze, svojedobno i predsjednika OIV-a.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na povratku iz Bergama kući, nakon što smo saznali i službene rezultate – proslava zlata s asom Krauthakerom u ponajboljem ljubljanskom restoranu As. Lijevo je prof. Marin Berovič, a u sredini prof. Ivan Dropuljić

Ponovno lijep uspjeh hrvatskih proizvođača! Laureati su i opet Agrolaguna, Vlado Krauthaker, te Vina Belje.

Porečka Agrolaguna osvojila je zlato za vina Festigia Castello 2013, Festigia Merlot 2013 i Festigia Cabernet sauvignon 2013, Kutjevčanin Vlado Krauthaker dobio je zlato za Merlot 2012 i Mercs 2012, a baranjsko Vina Belje pozlatilo se preko Merlota 2012 Goldberg, dok je  Cabernet sauvignon 2009 te kuće proglašen nacionalnim prvakom u grupi  prezentiranih uzoraka iz Hrvatske.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Trenuci slavlja, zbog postignutih uspjeha srpskih vinara, kušača iz Srbije – enologa i vinskog trgovca Nikole Biorčevića i njegove supruge Saške, također tehnologinje, pa novinara Mirka Rnjaka i njegove suputnice Vesne Miličević, koji su u društvu sa Suzanom Živić iz Konzorcija za vina bergamskog vinogorja Valcalepio, i Novellom Bagna iz Centra za istraživanje u segmentu degustacija i organoleptike te za formaciju kušača (Centro studi assaggiatori) iz Brescije

Pobjednik Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme 2015 kao zemlja je Srbija, a kao vino Cabernet sauvignon 2012 Reserve, kao podrum pak Radovanović. Taj Cabernet sauvignon 2012 Reserve jedini se domogao velike zlatne medalje. Isto vino ponijelo je i naslov nacionalnog prvaka svoje zemlje.

Uz klasične medalje kao odličja, postoji eto i posebna nagrada – naslov nacionalnog prvaka, o njoj odlučuju bodovi novinara-kušača, a žiri novinara dodjeljuje je najbolje ocijenjenome uzorku od svih koje prezentira neka od zemalja sudionica ocjenjivanja.

Uspjeh za Hrvatsku kao vinsku zemlju povećava i činjenica da je Lijepa naša na ovogodišnjem ocjenjivanju Emozioni dal Mondo, na kojemu se kušalo ukupno 203 uzorka iz 17 zemalja, među njima 15 hrvatskih, sa šest zlata druga po broju osvojenih zlatnih medalja, odmah iza Italije, koja ih je uzela 30. Na trećem zlatnome mjestu je Francuska sa četiri odličja, tri zlata pripala su Izraelu, Srbiji, Turskoj i Malti, a po jedno Čileu, Mađarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Sloveniji.  Od 17 zemalja sudionica 12 ih je primilo barem jednu zlatnu medalju.

Po riječima prof. Marija Fregonija, najbolje prosjeke ocjena ostvarili su Srbija, i, ovim redosljedom dalje, Francuska, Italija, Izrael, Turska, Hrvatska, Malta, Čile.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Program za kušače počeo je večer uoči ocjenjivanja pozdravima direktora ocjenjivanja Sergia Cantonija i predsjednika Konzorcija za vino Valcalepija Medolaga Albanija, inače uglednog bergamskog proizvođača vina

Žirija je bilo sedam, sa po čak 11 degustatora, dva žirija imala su po 12 kušača. U Bergamu broj članova žirija, sastavljenih od enologa, sommeliera, vinskih trgovaca i specijaliziranih vinskih novinara, poprilično nadmašuje broj članova žirija na drugim međunarodnim vrednjovanjima plemenite kapljice, obično drugdje bude po pet odnosno po sedam degustatora. Enolog Sergio Cantoni, direktor ocjenjivanja, ispred organizatora kaže da se s povećanjem broja ocjenjivača u ocjenjivačkoj komisiji htjelo postići objektivniji ishod glede toga kojem uzorku dodijeiti koju medalju.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Moja komisija G: u prvom planu su, slijeva, prof. Berovič, te Ico Turra

Ukupno je radilo 79 ocjenjivača, većinu su činili stranaci – omjer je bio 42 inozemca, iz 23 zemlje, te 32 kušača iz Italije. Tu Cantoni veli da se željelo ocjenjivanje internacionalizirati ne samo s obzirom na uzorke prijavljene za ocjenu nego i s obzirom na kušače. Cantoni ističe kao vrlo važnu korist od toga da, s jedne strane, lokalni proizvođači od stranaca-službenih ocjenjivača dobiju informaciju o tome što misle o njihovim vinima pa da vide treba li što izmijeniti u proizvodnji radi postizanja boljeg komercijalnog uspjeha na tuđim tržištima, a s druge strane da se kroz sudjelovanje stranaca na ovoj manifestaciji drugim sredinama jače širi glas o vinu iz okolice Bergama.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Redovito sjajna vina Corvus, iz Turske: odgovoran za to je Resit Soley, na slici sa suprugom

Pragovi za medalje: 92/100 za veliko zlato, 85/100 za zlato i 82/100 za srebro. Budući da se trofeji ovdje dodjeljuju po već uobičajenome ograničenju OIV-a od 30 posto od ukupno prijavljenih uzoraka, i s obzirom da je kvota sada već bila ispunjena velikim zlatom i zlatima, srebrne medalje ovaj put nisu se dodjeljivale.

Uvjet za osvajanje titule nacionalnog prvaka je da vino bude najbolje ocijenjeno u grupi uzoraka iz jedne zemlje, s time da obvezno mora dostići prag od 85/100 bodova.

Iz Srbije, zlato su dobila još i vina Cabernet sauvignon 2013 od spomenutog šampiona Radovanovića, zatim Kanon 2012 (merlot & cabernet sauvignon) od Jeremića i Regent 2012 Reserve od Aleksandrovića. Slovenci su se okitili zlatom za Brda Khmer 2009 od Marka Reje, njihov nacionalni šampion je međutim JNK Merlot 2009 od Merviča, a Mađari, oni iz Villanyja, koji energično igraju na kartu bordoških sorata, posebice Cabernet franca, mogu se radovati zlatu za vino Villany Ordogarok Merlot 2011 od Tamasa Gunzera, nacionalni mađarski prvak u Bergamu je međutim Cabernet  Franc Selection DHC 2011, od tamošnje vinske ikone Joszefa Bocka.

Organizator je podijelio posebne značke nekolicini kušača koji su dosad na vrednovanju Emozioni dal Mondo bili 10 puta, a među dobitnicima bio sam i ja. Ostali su prof. Alain Bertrand s Bordoškog sveučilišta, te vinski pisci i kritičarke Helena Baker iz Češke i Maria Roginska iz Francuske.

Četvero

Četvero desetogodišnjaka u Bergamu: prof. Alain Bertrand iz Bordeauxa, Helena Baker iz Praga, Maria Roginska iz Pariza i Željko Suhadolnik iz Zagreba

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U društvu Sergija Cantonija, čelnika organizacijske ekipe Emozioni dal Mondo, te prof. Marija Fregonija, srebrnu značku uz želju da primim i zlatnu, za 20 godina sudjelovanja (!), predala mi je predsjednica mojega žirija Argentinka Claudia Quini Ines

U sklopu ocjenjivanja Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme kao finale, dan poslije degustacije, odvija se uvijek strukovni skup, svaki put na neku određenu temu. Sada je tema bila Territorio come Identità: il Paesaggio tra Consumo e Conservazione, o teritoriju kao bitnome faktoru za identitetu vina.

Ocjenjivanje Emozioni dal Mondo: merlot e cabernet insieme postaje sve značajnije s aspekta promidžbe vina, naime, organizator, koji se dosad svojski angažirao da prezemntira u Bergamu zlatom i velikim zlatom okićena vina na svom štandu na znanom sajmu vina i jakih pića Vinitaly u Veroni sada ide dalje: obećava takvu prezentaciju na svome štandu i na sajmu ProWein u Düsseldorfu i na Vinexpou u Bordeauxu!

Pri

Prigoda i za promidžbu kušača: Bugarin Georgi Mihov, sommelier i proizvođač vina, s bocom robne marke Someno vrlo dobrog svog r’katsitelija Rikat 2012 rađenog u Borowitzi. Ozbiljno, kompleksno vino, dozrijevalo u bačvici na finom talogu. Šteta da i kod nas vinari ne pokušavaju od te gruzijske sorte dobiti i nešto više. Desno je slovački enolog Fedor Malik, koji je pak predstavio svoju novu, petu knjigu, s feljtonima na temu hrane, mirisa i okusa Ohybanie chuti

Lijepi vinograd

Lijepi vinograd Serena Magrija, dio od 30 hektara u komadu

Sereno Magri

Sereno Magri

U popodnevnim satima organizator ocjenjivanja Emozioni dal Mondo 2015: Merlot e Cabernet Insieme poveo je kušače u bergamsku okolicu u obilazak vinograda i posjet dvojici proizvođača u mjesto Scanzorosciate, gdje je, kažu, domovina crvenkastog slatkog vina Moscato di Scanzo. Prvi je posjet bio Serenu Magriju, a drugi podrumu Il Cipresso.

Vina vinogorja Valcalepio s oznakom doc po službenom elaboratu smiju biti –Valcalepio Bianco (bijelo) samo od burgundijskih sorata Pinot bijeli, Pinot sivi i Chardonnay, i u omjerima koji su određeni postocima, a crno Valcalepio Rosso od bordoških kultivara Merlot, Cabernet sauvignon, Cabernet franc.

Kuća Il Cipresso, koja sa četiri hektara pod trsjem proizvodi oko 15.000 boca, vrlo ozbiljno se usmjerila prema kakvoći ali i prema Muscatu di Scanzo, kakvoga, veli vlasnica Angelica Cuni, drugdje nema. Od te sorte, grožđe koje se nakon berbe prosušuje u kutijama najmanje 21 dan i tada ide u preradu a vino prije izlaska na tržište mora provesti dvije godine na dozrijevanju u cisterni od inoksa, Cipresso radi i pjenušac, samo, za nj, dakako, grožđe se ne prosušuje.

Osobito zanimljivo bilo je proći zasebnom dvoranom u kojoj je Angelica Cuni već priredila niz poklon-aranžmana za dolazeće božićne i novogodišnje praznike… Evo nekih ideja (našim) vinarima za božićne darove: vješalica okićena torbama (dakako i onima za nošenje butelja), kao što je bor okićen kuglicama (sasma lijevo), zatim drvena kutija s   buteljama, vadičepovima, čepovima s ukrasnom drškom, figurama i pločom za igranje šaha, osobito zanimljiv bio je novi kućni ljubimac, u krletci. On ne pjeva, ali propjeva onaj koji se s njime intenzivnije podruži! ♣

Vino in Gamba!

Vino in Gamba! Angelica Cuni iz kuće Il Cipresso uz bačvu s vinom Valcalepio Rosso. Talijani su se odmah poigrali riječima: Mora da je unutra stvarno dobra kapljica! U Italiji naime izraz essere in gamba znači biti dobar, vrijedan, marljiv… U ovome slučaju Gamba je – prezime znanog proizvođača bačava

Zanimljiv Cipressov cvijetni aranžman kao ukras u sobi

Privlačni Cipressov cvijetni aranžman kao ukras za sobu

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Komplet Vino i šah

Vrlo zanimljiv kućni ljubimac...

Kućni ljubimac!…

SuČ – 10/2015

 

Austrian Wine Summit 2015/ UČITI OD ONIH KOJI RADE BOLJE!

Upoznajmo vinske susjedeGruner Veltliner kao Austria    

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

TRADICIJSKO GODIŠNJE OKUPLJANJE SVJETSKIH NOVINARA, SOMMELIERA i TRGOVACA PLEMENITOM KAPLJICOM u BEČU, i STUDIJSKI OBILAZAK VINORODNIH KRAJEVA SJEVERNO-SUSJEDNE NAM ALPSKE ZEMLJE

           Austrian Wine Summit u punom smislu riječi! Dolazio sam već više puta na tu manifestaciju koju već niz godina za do gotovo 200 vinskih novinara (dakle: i novinarski je summit!) i trgovaca Bakhovim nektaroim iz cijeloga svijeta priredjuje tijelo Austrian Wine Marketing Board za promociju austrijskog vina ali i gastronomije i vinorodnih područja, i uvijek je organizacija bila besprijekorna, medjutim ovo sada, najnovije događanje, barem dio s putovanjem Gradišćem na kojemu sam bio ja (neki uzvanici išli su u Donju Austriju a neki u Štajersku), nadmašilo je prethodne u organizacijskoj savršenosti!

Prvi dan, predviđen za okupljanje, bio je zajednički u Beču, onda su grupe, sastavljene prema afinitetima anketiranih gostiju, krenule svaka u svoj kraj Austrije, da bismo se četvrtog dana oko podneva svi ponovno našli u austrijskoj metropoli na antologijskoj degustaciji stotinjak ponajboljih zelenih veltlinaca (položeni grozd, u obliku Austrije, gore na uvodnoj slici; Veltlinac zeleni je Austrijancima kao nama Graševina). Inače,  u Burgenlandu i u Donjoj Austriji i u Štajerskoj mogla su se kušati razna vina, i od najboljih proizvođača,  ipak prvenstveno ona tipična za teritorij.

Ajme, judi – ki to more platit!…

Trebalo je vidjeti kako su pedantni Austrijanci svoje goste opskrbili materijalima o austrijskom vinu općenito i o vinskim posebnostima vezano uz pojedina njihova područja! Podataka – ali vrijednih, da boli glava, a ne onih tek propagandno usmjerenih za korist domaćina. Dobra informativna reportaža mogla se napisati i bez boravka na Summitu 2015., samo iz dobivenih materijala! Naravno, jedinstveno je i neusporedivo iskustvo kad se dožive stvari na licu mjesta. Program je bio organiziran tako da se nitko nije osjećao kao da je, zapravo, na radnom zadatku.

Austrian Wine Marketing Boardu na čelu s generalnim menadžerom Willyjem Klingerom treba skinuti kapu jer je sjajno ustrojen, i jer je uspio okupiti sve relevantne austrijske vinare dakle ima odličnu bazu za akcije. I čestitati mu na tome što na svoja dobro osmišljena događanja uspijeva iz raznih pa i najinteresantnijih tržišta u vlastito dvorište, gdje strane oči stvar sagledavaju daleko kompleksnije nego kad se kod svoje kuće susretnu s ponekom buteljom odavde, privući veliki broj osoba relevantnih za plasman vina.

Au

Vinorodna Austrija: na sjeveroistoku države – sjeverno uz granicu sa Češkom i istočno uz granicu sa Slovačkom, pokrajina je Donja Austrija (Niederosterreich), odmah ispod je Beč, a ispod njega su Carnuntum, Thermenregion i, uz granicu s Mađarskom, Gradišće, vinski podijeljeno u tri dijela – Neusiedlersee (DAC) i Leithaberg (DAC) na sjeveru, u sredini je Mittelburgenland (DAC), a na jugu Sudburgenland s vinogorjem Eisenberg (DAC). Na jugu zemlje i zapadno od Južnog Gradišća je Štajerska, koja se vinski dijeli na Vulkanland Steiermark (Sud-Oststeiermark), Južnu Štajersku i Zapadnu Štajersku

Austrijanci su nam geografski tako blizu, a nikako da se u dobrim stvarima ugledamo na njih!

Austrija je danas u svijetu vrlo cijenjena po svojemu vinu. Mala zemlja, ali s proizvodom s identitetom! Evo nekih brojki: ima oko 46.000 hektara vinograda, međutim, čujem, postoji potencijal za oko 60.000 ha! Tamo je nekih 23.000 proizvođača Bakhova nektara, od čega je 6000 onih koji buteljiraju vino. Godišnje se proizvede oko 2,4 do 2,5 milijuna hektolitara vina. Berba 2014., problematična kao gotovo svuda u Europi, dala je oko dva milijuna hl.

Bijele sorte prevladavaju nad crnima, odnos je 65 posto prema 35 posto. Najraširenija bijela sorta, i općenito sorta, u Austriji je Veltlinac zeleni (Grüner Veltliner) – 29,4 posto, slijedi Graševina (Welschriesling) sa osam posto, od crnih sorata najznačajnija je Zweigelt sa 14,1 posto, iza njega je Frankovka (Blaufränkisch) sa nekih sedam posto udjela.

Generično kvalitetno vino plasira se s oznakom pokrajine: Niederosterreich, Burgenland, Steiermark, Wien, Bergland, Kärnten, Salzburg, Tirol, Vorarlberg, Oberösterreich.

Specifična uža područja kao dio apelacije su: Wachau, Kremstal, Kamptal, Traisental, Wagram, Weinviertel, Thermenregion, Carnuntum, Leithaberg, Neusiedlersee, Mittelburgenland, Eisenberg, Vulkanland Steiermark (Jugoistočna Štajerska), Südsteiermark, Weststeiermark, Wien.

_________________________________

au

Eno-gastronomija: austrijsko vino – lijepo pitko, i odlično uz mnoga jela

SEDAM ELEMENATA POSEBNOSTI – Austrijanci su u kampanju za svoje vino ušli sa sloganom Sedam elemenata posebnosti. To su TLO i KLIMA (igra se na – marketinški – bitnu kartu identiteta, kojega, logično, obilježavaju specifično tlo, mikroklimatski uvjeti, kao i stilistika kapljice, usko vezana uz lokalni mentalitet na području eno-gastronomije i uz ukorijenjene navike u proizvodnji u pojedinom području), zatim specifični PRIRODNI AMBIJENT i njegova vrijednost za proizvodnju posebno upečatljive kapljice te i za plasman i kapljice i teritorija, SORTA/SORTE (prvenstveno ona/one domaće, a onda i ona/one internacionalne koje su se lokalno dobro uklopile), KULTURA vina (tradicija je uzgoja vinove loze i produkcije vina dugačka, navodno još od sedmog stoljeća prije Krista), ODNOS LJUDI PREMA PRIRODI (održivi, prirodi prijateljski uzgoj vinove loze i produkcija Bakhova nektara posebice u manjim zanatskim vinarijama), ODNOS IZMEĐU SADRŽAJA BOCE i CIJENE (Austrijanci će se rado pohvaliti da je u malo kojoj zemlji tako dobar taj odnos kakvoća-cijena!), SLJUBLJIVANJE VINA S JELOM (Austrijanci će se rado pohvaliti i s time da su njihova vina izvanredno pitka i da se lijepo slažu s jelom). ■

______________________

U devet od tih specifičnih područja uvedena je nova apelacija DAC (Districtus Austriae Controllatus) s fokusom na pojedine za svaki taj predio karakteristične sorte, i to su: Weinviertel DAC sa Veltlincem zelenim u kategorijama Classic i u razini iznad – Reserve, zatim Mittelburgenland DAC s Frankovkom Classic i Reserve, Traisental DAC, Kamptal i Kremstal s Veltlincem zelenim i Rieslingom (svi kao Classic i Reserve), Leithaberg DAC sa Veltlincem zelenim, Pinotom bijelim, Chardonnayem i Neuburgerom, te s Frankovkom, sva vina sa statusom su Reserve, pa Eisenberg DAC s Frankovkom Classic i Reserve, Neusiedlersee DAC sa Zweigeltom 100 posto ili cuvéeom s većinskim udjelom Zweigelta, također su i tu kategorije Classic i Reserve, te Wiener Gemischter Satz DAC (vino od raznih sorata posadjenih u vinogradu a koje se sve zajedno beru i zajedno preradjuju).

U Wachauu se posebna pažnja posvećuje Veltlincu zelenome i Rieslingu, u Wagramu pak Veltlincu zelenome ali i crvenome, u Carnuntumu Zweigeltu i Frankovki, u Thermenregionu Zierfandleru, Rotgipfleru (Zelenac), Lovrijencu i Pinotu crnome, u Vulkanskoj Štajerskoj Pinotu bijelome, Morillonu (Chardonnay), Sauvignonu i Tramincu, u Južnoj Štajerskoj Sauvignonu, Muškatu, Pinotu bijelome i Morillonu, u Zapadnoj Štajerskoj Schilcheru (crveno vino od domaćeg kultivara Blauer Wildbacher).

Na području Wachaua za Veltlinac i Riesling uvedene su i dodatne, gradacijske oznake po kakvoći – bazna Steinfeder, pa Federspiel i, kao najviša, Smaragd, a u Južnoj Štajerskoj uvedene su oznake Erste Stm Lage (Erste Steiermärkische Lage, trebalo bi odgovarati francuskome Premier cruu), te Grosse Stm Lage (Grand cru), za vina s najboljih pozicija koje je definiralo posebno povjerenstvo udruga tamošnjih vinara. Te oznake nisu određene austrijskim Zakonom o vinu, ali govore o ambicioznosti vahauskih i južnoštajerskih proizvođača prema kakvoći, i njihovoj želji da se tim oznakama na etiketi odmah dade do znanja potrošaču u koji kvalitativni (i cjenovni!) rang vino spada.

____________________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Eisenstadt/Željezno, Gradišće/Burgenland: velebni dvorac Esterhazy, simbol grada. Dvorac Esterhazy ima vinograd, podrum i vlastitu vinsku produkciju, a kako čujem, eno-savjetnik je Stephane Derenoncourt iz Bordeauxa!

______________________________

Iz austrijskog Zakona o vinu

KATEGORIJE – Uz stolno vino bez geografskog porijekla, Austrijanci kao kategorije imaju – dakako, razina više – vino sa zaštićenom oznakom porijekla PGI (protected geographical indication, odnosno na francuski indication géographique protegée, ili talijanski indicazione geografica protetta, tradicijska oznaka za nj je Landwein, i odnosi se na Donju Austriju/Niederösterreich, Gradišće/Burgenland i Beč/Wien, zatim na Bergland odnosno brdske krajeve Gornje Austrije, Salzburga, Koruške, Tirola i Voralberga, te na Štajersku), potom, tu je i vino s oznakom PDO odnosno protected designation of origin – dakle sa zaštićenom oznakom izvornosti ZOI, tradicijski njihov izraz je Qualitätswein. To vino mora biti iz 25 službeno definiranih austrijskih vinorodnih područja i od jedne ili više od 35 preporučenih odnosno dozvoljenih sorata. Po propisu, maksimalni prinos smije se kretati oko devet tona grožđa po hektaru odnosno 6.750 litara po hektaru, minimum sladora u moštu je 15 KMW odnosno 73 oechslea, minimum alkohola u vinu definiran je na 9 vol%.

Specijalitet

Specijalitet Gradišća: visoki, slatki predikati

Od 1999. Austrija radi – što je vrlo važno za zahtjevnog potrošača i za marketinške akcije usmjerene na bolji plasman i vina i teritorija – na profiliranju specifičnih vinskih područja, gdje do izražaja maksimalno dolazi tipičnost vina s obzirom na kraj, sortu i tradicijski način proizvodnje, kao i na lokalne navike u eno-gastronomiji. Priča se bazira na staroromanskom vinskom zakonu koji uvelike valorizira vinogradske pozicije i (lokalne) sorte na njima. Taj pristup imaju Francuzi, u novije vrijeme jače su mu se priklonili Španjolci, dosta u tome pravcu rade Talijani i Nijemci.

U tome smislu uvedena je apelacijska oznaka DAC, odnosno Districtus Austriae Controllatus, zamišljena da potrošaču, čim pogleda etiketu, odmah dade do znanja da je u boci vino tradicijski – glede sorte i osnovnog pristupa u produkciji – tipično za neko austrijsko vinorodno područje. Pri označavanju vina u prvome redu nije sorta, nego vinogorje, i kad na etiketi stoji DAC popraćen nazivom vinogorja to znači da je vino od sorte raširene i tradicijski rabljene u dotičnome predjelu, primjerice ako je riječ o oznaci Mittelburgenland DAC to će reći automatski da je kapljica dobivena od sorte Frankovka.

U Austriji postoji još i oznaka Kabinett, a to znači da mošt ne smije biti doslađivan ili na drugi način obogaćivan, da sadržaj prirodnog sladora u moštu mora biti najmanje 17 KMW ili 83,5 oe, da alkohol u vinu ima biti do 13,0 vol %, te da ostatak neprovreloga sladora ne smije prelaziti 4 g/lit odnosno ako je kiselost jača onda do maksimalno 9 g/lit, kako bi se vino moglo po zakonu označiti kao suho.

Posebnu grupu čline predikatna vina, koja se dijele na kasnu berbu ili Spätlese (perfektno zrelo grožđe, minimum sladora u moštu 19 KMW ili 94,2 oe, vina smiju na tržište tek nakon 1. ožujka u godini što slijedi berbu), zatim izbor ili Auslese (selekcija najboljih grozdova, lišenih nedozrelih i oštećenih bobica, minimum sladora od 21 KMW ili 105 oe, vina na tržište ne smiju prije 1. svibnja u godini što slijedi berbu), pa izbor bobica ili Beerenauslese (vina od prezreloga grožđa zahvaćenog  plemenitom plijesni, minimum 25 KMW ili 127,3 oe sladora u moštu, vino na tržište ne smije prije 1. svibnja u godini što slijedi berbu, ledeno vino ili Eiswein (grožđe u berbi i u tijeku prešanja mora biti smrznuto, minimum sladora u moštu određen je na 25 KMW ili 127,3 oe. Postoji i slamnato vino ili Strohwein (grožđe mora biti posve zrelo, bogato sladorom, ono se još i suši na slami ili obješeno najmanje tri mjeseca prije vinifikacije, minimum sladora u njemu mora biti 25 KMW. Evo i kategorije Ausbruch odnosno samotok, od prezrelog i plemenitom plijesni zahvaćenog grožđa prosušivanoga na trsu, minimum sladora propisan je na 27 KMW ili 138,6 oe. Kralj predikatne priče je izbor prosušenih bobica (Slovenci kažu suhi jagodni izbor), sirovina je prezrelo grožđe značajno zajhvaćeno plemenitom plijesni, sa sladorom id najmanje 30 KMW ili 156 oe). ■

_________________________________ 

                                                           

Zelene eko-markice

Zelene eko-markice

Austrijanci su oštro krenuli i s eko-produkcijom i rabe već dosta zelenih oznaka – Nahhaltig Austria odnosno Sustainable Austria Certified, koju izdaje Udruga austrijskih vinogradara i za koju je kontrola svake tri godine (proizvod mora biti GM free, produkcija prirodi prijateljska a i ambalaža na tom, eko-kolosijeku), te oznaku EU Organic Farming, na razini EU, tu je kontrola svake godine, proizvodnja mora biti po organskim principima, proizvod dakako ne smije sadržavati GM-organizme.

Austrija, koja se od velikog vinskog skandala u osamdesetim godinama relativno brzo oporavila, zahvaljujući (i) energičnosti Vlade koja se pobrinula da se krivci oštro kazne i jako se angažirala u tome da se u vinsku branšu i u organizacijskome smislu uvede red, vrlo je uspješna u izvozu vina. Izvozi sada oko 50 milijuna litara (najviše u Njemačku, pa Švicarsku i Lichtenstein, Skandinaviju, SAD…) – doduše to je količinski manje nego npr. 2002, 2003 i 2004., kad je dostigla nekih 80 milijuna litara, međutim s tim manjim volumenom postiže bolji novčani rezultat, konkretno ostvaruje ukupno oko 146,5 milijuna €. Vrijednost je u prosjeku ukupno 2,93 € za litru. Velikom većinom se izvozi buteljirano vino, koje je skuplje, konkretno tu se realizira svota od 139.138 € i tu je prosječna cijena ukupno za litru oko 3,28 €, dok se rinfuze vani plasira u vrijednosti od oko 7000 €, i to po prosječnoj cijeni od oko 0,94 € za litru.

Imaju, odnedavno, Austrijanci, i tri razine kvalitete pjenušaca, oslikano je to kao piramida s tri nivoa – bazni čini najdonji dio kvalitativne piramide (tih je vina i najviše), razina piramide u sredini iznad je, i količinski manja, a vrh, koji je najmanji, je – špica!

GET TOGETHER: BEČ

Sastanak svih nas pozvanih na Wine Summit bio je u prostranom restoranu u središtu glavnog austrijskoga grada. Vinari su poslali svoje butelje i kušalo se u društvu sommeliera, bilo ih je više i svaki je nudio vina proizvođača iz po jedne vinorodne pokrajine. Etiketa mnogo, i kušao sam uistinu mnogo. Sva vina savršeno do gotovo savršeno čista. Ona iz 2014. sjajno dotjerana, svježa, dobre aromatike, bez grubosti i hrapavosti te stršeće kiselosti. Tek tijelom i strukturom tanja nego u boljim godištima. Alkoholi uglavnom oko 13,0 vol%, ostatak šećera, ne govorim naravno o visokim slatkim predikatima, u prosjeku oko 3 g/lit, ekstremi su bili od 1 do 5 g/lit.

Neka bijela vina s oznakom koja izravno govori ili sugerira da su dozrijevana u barriqueu odavala su – kroz drvo i nijanse dima – i malo jači utjecaj bačvice što je donekle prekrivao voćnost, ali kapljica se medjutim nije pokazala u jeftinom i banalnome svjetlu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vrlo dobri lovrijenci…

Burgenland se te, prve večeri prezentirao i s vinima na kolosijeku tzv. prirodnih te oranžnih, radjenih uz duže maceracije bijelih sorata. Vrlo dobro i elegantno vino Chardonnay 2013 Bambule od Judith Beck (90/100; mpc. €€€ odnosno oko 20 eura); iako ima specifičnu aromatiku narančastih eno-uradaka ne djeluje ekstremno kao mnoga druga macerirana bijela vina, s puno je živosti, skladno, i može ga prihvatiti i šira javnost. Vrlo dobar crnjak Josephine 2012 (88; €€€) – Gut Oggau.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

…te osobito dobri cuveei iz Thermenregiona, Leopold Aumann i Gregor Schup

Thermenregion, lovrijenci iz 2013. – dotjerani i uglađeni, stilom vrlo ujednačeni, prepoznatljivi, za popiti sada i ne baš za čuvati, nekima je drvo malo pojelo vino, nekoliko je uzoraka ipak pokazalo i lijepu voćnost, npr. St.Laurent 2012 (89/100, €€€) – Landauer-Gisperg; St.Laurent 2012 Reserve (88/100, €€€) – Familie Auer; St. Laurent 2012 Reserve (88, €€) – Schneider.

Thermenregion, crni pinoti 2012 – lijepi, skladni, s dosta elegancije i puni, dosta njih međutim dugo zatvoreni, zagušeni u nosu, dobar dio vinara očito je prilično naklonjen njemačkome stilu – drvo od bačvice i ponešto dima malo potiskuju voćnost, srećom nekoliko vinara pokazalo je naklonjenost burgundijskome stilu s boljom otvorenosti na nosu i s više voćnosti i svježine. (Pinot noir 2012 Reserve, 90, €€ – Heinrich Hartl; Pinot noir 2012, 87, €€ – Othmar Biegler).

Thermenregion: izvanredno ugodno iznenadjenje: Cabernet sauvignon 2011 Eichkogel Reserve – Gregor Schup (91, €€€) i Cuvée St Laurent & Merlot 2011 Badnerberg – Leopold Aumann (92, €€€).

GRADIŠĆE

Dimnjaci gradišćanskih kuća ljeti su stanovanja roda

Dimnjaci gradišćanskih kuća ljeti su stanovanja roda

Ruta koju sam ove godine izabrao za obilazak bila je Burgenland odnosno Gradišće, i Carnuntum.

Burgenland je sjeveroistočna austrijska regija što graniči s Mađarskom, obuhvaća 14.840 hektara vinograda i pokriva oko 30 posto ukupne vinogradske površine Austrije. U svom sjevernome dijelu gotovo potpuno zaokružuje Niuzaljsko ili Nežidersko jezero (Neusiedler See), a inače tek maleni dio tog jezera, na njegovu jugu, pripada Mađarskoj. Odmah sjevero-zapadno od tog sjevernog gradišćanskoga dijela, prema Beču, nalazi se vinogradska oblast Carnuntum, a odmah zapadno je Thermenregion. U sredini Burgenlanda je Mittelburgenland ili Srednje Gradišće, a ispod je Südburgenland, odnosno Južno Gradišće, ono dopire do Slovenije.

Zbog različitosti tla, mikroklime i zbog većeg broja sorata, Gradišće je u vinskome smislu moguće nazvati bogatstvom u bijelom, crnome i zlatno-slatkome!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Neusiedlersee – Niuzaljsko jezero, najveće stepsko jezeru u Europi, kažu. Mnoge jahte kod gradića Rusta – kao da smo na moru. I vikendice su na vodi!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Neusiedlersee – snažna vina s osunčane obale Niuzaljskog jezera. Najveće gradišćansko vinogorje Neusiedlersee, s oko 8000 hektara pod vinovom lozom, bitno je u klimatskome smislu pod utjecajem najvećeg europskog stepskog jezera. Dobar dio vinograda nalazi se, na visini od oko 115 – 120 metara u ravnici (Heideboden), sa sjeverne strane zaštićenoj Parndorfskim platoom na južnoj strani kojega su, od Weidena do Mönhhofa, i vrlo cijenjeni vinogradski položaji poput Salzberga, Gabarinze, Ungerberga, Altenberga… Tlo tu čine crna zemlja te ilovasto-pjeskovita kombinacija s dosta kamena. Uvjeti su idealni za proizvoidnju snažnih bijelih vina od sorata poput Chardonnaya a i Pinota bijeloga, te za dobivanje punih i dosta gustih, toplih crnjaka. Od sorata ovdje dominira Zweigelt, a što se tiče vina mnogo je cuvéea na njegovoj bazi. U sortimentu su zastupljeni još i Frankovka, Lovrijenac, Pinot crni, Syrah i Merlot. Na području Seewinkela na istočnoj strani jezera i uz mađarsku granicu, u trokutu Podersdorf-Illmitz-Apleton, gdje je više malenih jezeraca i gdje se redovito lijepo stvara plemenita plijesan, proizvode se, uvelike i od Graševine, svjetski glasovita visokopredikatna slatka vina.

Neusiedlersee Hügelland – dio je koji se proteže uz zapadnu obalu Niuzaljskog jezera i podnožjem brda Leitha (Leithagebirge). Tu su vinogradi do nadmorske visine od 250 metara. Tlo je s dosta vapnenca, škriljevca ali i prapora. Upečatljiva su i elegantna bijela i crna i slatka predikatna vina. Jedna od važnih karakteristika vina odande je mineralnost. Od bijelih sorata tu su zasađeni Graševina, Veltlinac zeleni, Chardonnay, Sauvignon bijeli i Pinot bijeli. Od crnih sorata dosta je Frankovke. U ovome dijelu historijski je značajno sjajno slatko predikatno vino Ruster Ausbruh, od grožđa iz vinograda uz grad Rust, smještenog na samoj obali jezera i nadaleko znanog po tome što je od proljeća do jeseni veliko okupljalište roda.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Tipovi tla u Gradišću: ilovasta pjeskulja, može biti i s dosta kamena, zatim ilovača i vapnenac, pa vapnenac, škriljevac i prapor

Mittelburgenland – Srednje Gradišće, s oko 2300 hektara pod trsjem, slovi kao područje crnih sorata i, dakako, crnoga vina. Teže ilovasto-pjeskovito tlo kod Deutschkreutza, Horitschona, Neckenmarkta i Lutzmannsburga idealno je za Frankovku, koja je i najviše zasađena – zato je cijeli kraj i nazvan Blaufränkischland, i za proizvodnju snažnih karakternih crnjaka. Uz Frankovku, tu su i kultivari Zweigelt, Lovrijenac, Merlot, pa i Cabernet sauvignon, koji se najčešće rabi za cuvée, da im pojača kičmu.

Südburgenland: Taj predio nazivaju idiličnim krajolikom, a što se tiče vina – zbog specifičnoga tla i tople klime – podesan je za produkciju snažnih toplih, začinima obilježenih pikantnih crnjaka, od Frankovke i Zweigelta sa ilovastog tla bogatog željezom s kosina brežuljaka kod Eisenberga i Deutsch-Schützena. Bijela vina pak raširena su uz Vinsku cestu dolinom Pinka, a sorte su Graševina, Pinot bijeli, Chardonnay. Kao specijalitet kraja nudi se kiselkasti rosé Uhudler, dobiven od direktno rodnih hibrida.

U Burgenlandu je vrlo mnogo malih proizvođača, a malo velikih. Odnosi se to ne samo na vino nego i na hranu. Gradišćanci vole fino jesti, posebno svoje lokalne proizvode. Nakon svojedobnog trenda u sadnji internacionalnih vinskih sorata, još prije dosta vremena postali su svjesni da moraju unaprjeđivati i gurati svoje, i uvelike su se vratili domaćim kultivarima posebice Frankovki, Lovrijencu, Zweigeltu.

U selu Donnerskirchen, u nekadašnjoj gospodarskoj zgradi, u povijesti u posjedu plemenitaša Esterhazy a nedavno obnovljenoj i preuredjenoj u edukacijski centar vezano za enogastronomiju (bazni tečajevi kuhanja, treninzi u kuhanju, poduke i vježbe u domeni senzorike, programi, i za djecu, kojima se nastoji pomoći polaznicima da prepoznaju KVALITETU proizvoda ali i da postanu svjesni vrijednosti i važnosti domaćih, regijskih artikala), nalazi se Akademija okusa (Genussakademie). Ona je bila domaćin najprije vođenoj degustaciji reprezentativnih uzoraka gradišćanskih bijelih, crnih (zweigelt, frankovka, lovrijenac i crni pinot) i predikatnih vina (zeleni veltlinac, graševina, sauvignon, chardonnay te sämling 88), a potom i slobodnog  – walk around – kušanja, hodajući od proizvođača do proizvođača, koji su priredili detaljan prikaz zweigelta apelacije Neusiedlersee DAC u kategorijama baznoga vina iz 2013. i Reserve, većma iz 2012, nešto je Reserve bilo i iz 2011.

Bazna vina bila su u ujednačenom organoleptičkom profilu, nepretenciozna i lijepo pitka, prikladna za svakodnevnu, nezahtjevnu konzumaciju, dok su reserve, očito rađene s većom ambicijom kako i priliči toj kvalitativnoj kategoriji, bile kompleksne, gušće, punije, osjetilo se da su dozrijevale u bačvi(ci), kod nekih vina moglo se zaključiti da proizvođač i voli izraženiji štih po bačvi(ci) .

Donnerskirchen

Donnerskirchen, pogled iz Akademije okusa (Genussakademie) na lijepu crkvicu, te prizor s kušanja zweigelta

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Moje ocjene za bijela vina kretale su se uglavnom od 83 do 87, a dva su mi iskočila – Chardonnay 2013 Leithaberg DAC Reserve od Kirchknopfa (90, €€ = mpc. između 10 i 20 eura) i Sauvignon blanc 2014 Steinmühle od Kollwentza Römerhofa (89, €€€ = iznad 20 eura).

Nitt

Blaufrankisch 2012 Leithaberg DAC Reserve – Hans & Anita Nittnaus

Kod crnih: Blaufränkisch 2012 Leithaberg DAC Reserve – Hans & Anita Nittnaus (92, €€€), Blaufränkisch 2012 Ungerberg – Paul Achs (91, €€€); Chevalier Blaufränkisch Hochacker-Gfanger-Durrau 2012 Mittelburgenland DAC Reserve – Anton Iby (90, €€), Pinot noir 2012 Baumgarten – Gerhard Pittnauer (88, €€€).

Predikati: Samling 88 TBA 2012 (izborna berba prosušenih bobica) – Tschida Angerhof (94, €€€)

Vrlo ugodno, uz čašu dobro ohlađenog šampusa bilo je na ručku u Weidenu am See u restoranu Zur Blauen Gans (Kod Plave guske), u vlasništvu Petera Szigetija, proizvođača pjenušaca. Eto i u vrućem Burgenlandu, koji godišnje ima, kažu, čak i do 300 sunčanih dana, spominje se oko 2000 sunčanih sati, bave se (dosta uspješno) i mjehurićima, i to od Veltlinca zelenoga, Sauvignona, Traminca, Muškata, Graševine, Pinota crnoga, ali i Zweigelta, Frankovke… Dopadljivima su se pokazali pjenušci, imaju svježinu međutim, po meni, nedostaje im ipak još malo kompleksnosti, britkosti i nerva…

Peter Szigeti

Peter Szigeti jedan je od najjačih i najpoznatijih šampanjera Gradišća, od njega saznajem da šampanjizira i na otoku Krku, konkretno za PZ Gospoja obitelji Toljanić

Nakon atraktivne i opuštajuće vožnje – uz kolače i pjenušce – brodom Niuzaljskim ili Nežiderskim jezerom (nije dublje od dva metra!) s istočne na zapadnu obalu jezera, dio popodneva pripao je posjetima vinskim posjedima. Kako je cijela grupa bila velika, trebalo se rasporediti u manje skupine. Na brodu je bilo izvlačenje brojeva kojima su bili označeni vinari, i po tome koji je broj tko izvukao definirala se manja skupina za odlazak ovome ili onome vinaru. Mene je zapao posjed Kloster am Spitz Thomasa Schwartza iz Purbacha… Ali, uspio sam u vlastitom aranžmanu, obići i Hansa i Anitu Nittnaus u Golsu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Thomas Schwartz, Kloster am Spitz. Schwartz, inače svojedobno član punk-sastava, u vinogorju Leithaberg obrađuje 13 ha vinograda, zasađenih sa 70 posto crnih sorata. U središtu pažnje je Frankovka, a od crnih tu su još i Zweigelt i Syrah, Pinot crni, Cabernet sauvignon, Cabernet franc, Merlot, od bijelih pak Veltlinac zeleni, Sauvignon bijeli i Muškat. Proizvodnja je organska. Isprva je vino dozrijevao u barriqueu, a prije nekoliko godina prešao je, da izbjegne naglašeno drvo, na bačve veće zapremnine, od 5000 litara naviše. Ljeti drži i ponudu hrane, npr jela od domaće uzgojene svinje mangulice, i sve propagira sloganom Schwein und Wein

___________________________

WINE OVER TROUBLED WATER – Da, vino iznad uzburkane vode! Voda je iz obližnjeg Niuzaljskog jezera, podzemna, čak i ne jako duboko u tlu, tako da se vinski podrum sagradilo u razizemlju, nije ga je isplatilo raditi u zemlji jer bi za izolaciju – da voda ne bi srušila zidove i prodrla u Bakhovo carstvo – trebalo utrošiti mnogo i skupog armiranog betona.

A to Bakhovo carstvo prava je katedrala vina, s brojnim 500-litrenim hrastovim bačvama umjesto kićenih klasičnih oltara.

Anita i Hans Nittnaus

Anita i Hans Nittnaus

Kod Hansa sam i Anite Nittnaus u mjestu Gols, vinogorje Neusiedler See. U Golsu postoji još jedan vinski Hans Nittnaus, ali ovaj, Anitin Hans je onaj pravi, član renomirane grupe Pannobile (od Pannonia Nobilis) sastavljene od devet ponajboljih proizvođača vina iz ovoga kraja, i jedan od najcjenjenijih gradišćanskih i austrijskih vinara.

Nittnaus, inače u mladosti glazbenik – dvije je godine studirao glazbu u Beču, svira glasovir, nastupao je pod imenom John Nittnaus – posvetio se crnjacima (u ukupnoj njegovoj produkciji, sa nekih 42 hektara, oni čine 90 posto, oko osam posto otpada na bijela vina Chardonnay i Bijeli pinot, ostatak su visoki slatki predikati), a unutar zone crnoga ponajviše Frankovki kao sorti. U sortimentu u vinogradima kod jezera i u onima u vinogorju Leithaberg ima, od crnih kultivara, uz Frankovku, i Zweigelt, nešto Lovrijenca, te Merlot. Kaže da je svojedobno, ponesen modom stranih kultivara, uzgajao i Cabernet sauvignon, ali s vremenom je spoznao da mu je pregrub, pa ga je zamijenio Merlotom, koji se lijepo uklapa u njegovu mješavinu sorata. Eksperimentirao je i sa Syrahom i Pinotom crnime, ali nije bio zadovoljan pa je i od njih odustao.

– Drago mi je što ste mi došli u posjet. Nešto što nas Nittnause dijeli od niza drugih vinara je da uvijek nastojimo čvrsto stajati na zemlji. Mi smo obiteljsko gospodarstvo s višestoljetnom tradicijom, stvarni ljudi iza stvarnih vina. Volimo se družiti s potrošačima naših vina i s ljubiteljima plemenite kapljice koji slično razmišljaju kao i mi, zato nam je drago da možemo ugostiti osobe s kojima ćemo popričati o vinu, filozofiji vina i života, kušati vino i piti ga. Zainteresirane da nas upoznaju i podruže se s nama uvijek ćemo rado primiti, u toplom, gradišćanskome stilu – kaže Hans Nittnaus.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kod Nittnausovih u Golsu: tipično burgenlandsko-panonsko dvorište

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Hans Nittnaus, sa Svijetom u čaši, uz paletu svojih vina

I nudi lijepo pitki vrlo svježi Heideboden Weiss 2014, BioWein  (Pinot bijeli, 11,5 vol %), zatim korpulentniji ali vrlo elegantan i također svježi Freudshofer Leithaberg DAC 2013 BioWein (Chardonnay, 14 vol %), potom se ide na crno: mineralno-voćni svježi Blaufränkisch 2013 Kalk und Schiefer BioWein (frankovka, 12,5 vol %), pa puni voćni Heideboden Rot 2013 BioWein (zweigelt 60 %, frankovka 30 %, Merlot 10 %), slijedilo je crno Pannobile Rot 2013 BioWein (po 50 posto zweigelt i frankovka, inače za to vino, po pravilniku grupe, smije se rabiti još samo lovrijenac). Odlični za rastanak i dugo sjećanje bile su dvije špice/bombe, sjajni elegantni, kompleksni živi, voćni, mineralni Blaufränkisch 2012 Tannenberg BioWein (frankovka s brežuljka Tannenberg, 18 mjeseci u hrastovoj bačvi od 500 litara, 14 vol %, cijena 58 € za butelju), te mješavina Comondor 2012 (merlot 85 posto, frankovka 15 posto, 15 vol %, naziv dolazi po staroj panonskoj pasmini psa ovčara nekad raširenoj upravo u Burgenlandu, cijena 58 €)…■

______________________________

MITTELBURGENLAND & GRÜNER VELTLINER ANTHOLOGY

Willy Klinger, glavni direktor Austrian Wine Marketing Boarda, organizatora ovog studijskog putovanja austrijskim vinom, te Christian Zechmeister, direktor Wein Burgenlanda, gradišćanske podružnice AWMB a, poveli su nas i u Srednje Gradišće (Mittelburgenland) na kušanje tamošnje kapljice Mittelburgenland DAC i južnogradišćanskoga Eisenberga DAC, a potom i na panonski ručak u mjesto Deutschkreutz na granici s Mađarskom, na kojemu su predstavljena tipična gradišćanska jela te vina austrijskih proizvođača nastala na njihovim posjedima u susjedstvu u Mađarskoj. Burgenland je inače nekad, prije nego li je pripojen Austriji, pripadao Mađarskoj, i u gradišćanskoj se kuhinji nalazi dosta mađarskog utjecaja.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Moriceva frankovka i Gesellmannov cuvee frankovka & lovrijenac

Dojmovi: G (frankovka & lovrijenac) 2009 – Gesellmann (93, €€€); Blaufränkisch 2012 Alte Reben – Moric (93); Blaufränkisch 2012 Bodigraben Reserve Mittelburgenland DAC – Juliana Wieder (88, €€); Blaufränkisch 2001 Goldberg Reserve Mittelburgenland DAC – Ernst (87, €€)

Predikat: Eisswein 2012 (zeleni veltlinac, traminac, graševina) – Ernst Triebaumer (94,€€)

Deutschkreutz: Blaufränkisch 2009 Goldberg reserve Mittelburgenland DAC – K+K Kirnbauer (91, €€); Baufränkisch 2012 Goldberg Reserve – J.Heinrich Silvia Heinrich (90, €€); Blaufränkisch 2011 Goldberg Reserve Mittelburgenland DAC – K+K Kirnbauer (89, €€)

Neckenmarkt: Blaufränkisch 2007 Hochberg Klassik – Wellanschitz (89, €); Blaufränkisch 2008 Hochberg Himmelsthron Reserve – Winzerkeller Neckenmarkt (88, €€).

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vinograd Goldberg, Deutschkreutz: proizvođači Kirnbauer i Silvia Heinrich

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Horitschon, pozicija Durrau: Kerschbaum mlađi (kuća Paul Kerschbaum), te Franz Weninger mlađi

Horitschon: Blaufränkisch 2008 Dürrau Reserve Mittelburgenland DAC – Franz Weninger (93, €€€), Blaufränkisch Dürrau 2012 Reserve Mittelburgenland DAC – Franz Weninger (92, €€€); Blaufränkisch Dürrau 2009 Reserve – Paul Kerschbaum (93, €€); Blaufränkisch Dürrau 2011 Reserve Mittelburgenland DAC – Paul Kerschbaum (92, €€).

Pannobile 2012 (zweigelt & frankovka) – Renner (91, €€€); Vulcano (frankovka, zweigelt, merlot, cabernet sauvignon) 2012 – Hans Igler (91, €€).

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Christian Zechmeister, čelnik tijela Wein Burgenland, i enolog Clemens Reisner, iz vlasničke obitelji renomiranog posjeda Hans Igler

Iz vinogorja Eisenberg u Južnom Gradišću: Blaufränkisch 2012 Reserve Eisenberg DAC – Jalits (90, €€); Blaufränkisch 2012 Saybritz Reserve Eisenberg DAC – Kopfensteiner (89,€€); Blaufränkisch 2012 Reserve Eisenberg DAC – Poller (87, €€).

Carnuntum: posjet zanimljivom Arheološkom parku. Nekad je tu bio jedan od najvažnijih gradova starih Rimljana izvan Apeninskog poluotoka. Austrijanci su se doista potrudili u restauraciji starih građevina, i ovdje kroz građanske kuće, javna kupatila i što-šta drugoga dočarali život u ono nekadašnje vrijeme, iz 4. stoljeća naše ere. Muzej prikazuje razdoblje od Carnuntuma do kršćanstva, a amfiteatar je i dalje scena za (inscenirane) borbe gladijatora…

Jedna od dvorana poslužila je sada i za nas, za degustaciju lokalne kapljice, od sorata Zweigelt i Frankovka.

Carnuntum, arheološki park

Carnuntum, arheološki park

Carnuntum 003

Proizvođači iz carnuntuma

Proizvođači iz Carnuntuma

Među najboljima učinili su mi se Zweigelt Schüttenberg 2013 – Grassl (88, €€€); Zweigelt 2012 Steinäcker – Artner (88, €€€); Zweigelt 2012 Steinacker – Payr (88, €€€); Zweigelt 2011 Haidacker – Markowitsch-Lukas (88, €€€); Zweigelt 2011 Haidacker – Netzl Franz & Christine (87, €€€); Zweigelt Rubin Carnuntum 2013 – Oppelmayer (87, €€), Zweigelt Rubin Carnuntum 2012 – Ott (87, €€), a od frankovki Spitzenberg 2011 od Payra (89, €€€); Bernresier 2011 od Glatzera (89, €€€); Spitzenberg 2011 te Styx 2012 od Trapla (89, €€€), Spitzenberg 2013 od Markowitsch-Lukasa (89).

Na kraju, sjajni cuvéei Ex Calibur 2012 (zweigelt, merlot, cabernet sauvignon) od Tafernera (91, €€€); te Rosenberg 2012 (zw, me, cs) od Gerharda Markowitscha (90, €€€).

____________________________

U MALOME SELU – CIJELI SVIJET VINA! – Illmitz u predjelu Seewinkl u austrijskom Gradišću malo je, ali svjetski poznato mjestance. Od tamo su već odavna došla na glas pa se po svim kontinentima raširila slatka visokopredikatna elegantno botritizirana vina kasne i izborne berbe, berbe prosušenih bobica i izborne berbe prosušenih bobica, te ledena vina. Jedno od prvih proizvođačkih prezimena odavde je Kracher. Sa slavom je startao djed Alois Kracher, iza njega još veći globalni uspjeh ostvario je sin mu također Alois, nažalost prerano umro od raka, a sad posao u Weinlaubenhofu Kracher nastavlja sin jednoga i unuk drugoga Aloisa – Gerhard Kracher.

Gerhard Kracher sa suprugom Yvonne i sa sinom Luisom

Gerhard Kracher sa suprugom Yvonne i sa sinom Luisom

Od nekad specijalizirane manufakture slatkih predikata posjed Kracher postao je proizvođač i mirnih suhih bijelih i crnih vina redovne berbe, i proizvođač pjenušaca (80 posto slatkih vina, 15 posto crnih i pet posto bijelih vina), ali i – uvoznik i distributer vina na širokoj skali, međutim to ne znači svega i svačega, nego samo proizvoda najuglednijih svjetskih vinskih kuća, primjerice Georg Breuer, dr. Loosen, Clemens-Strobel, Koehler Ruprecht, Gaja, Bucella, Billecart-Salmon, Niepoort, Trimbach, Weinbach, Zind Humbrecht, Jean Grivot, René Rostaing, itd.itd., ukupno oko 1000 etiketa.

Unatrag već više godina svaki put u prvoj polovici listopada Kracher priredi u dvorištu svoje kuće, gdje mu je i podrum, vrlo ekskluzivnu trodnevnu eno-gastro manifestaciju na kojoj prezentira svoja vina i vina svojih austrijskih i inozemnih poslovnih partnera. Svojevrsni je to festival Bakhova nektara iz maltene cijeloga svijeta, te gastronomije s nekim i doista osobito elitnim dijelovima (pašteta od gusje jetre i specijaliteti s njom, najpoznatiji svjetski sirevi, čokolade i praline iz manufakturne produkcije, najfinije cigare Davidoff, kava Illy…).

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na vinskom festivalu kod Krachera u Illmitzu: plešivički vinogradar/vinar Velimir Korak, te zagrebački ugostitelj Boris Orašanin Zubo iz Trilogije

 Ulaz se plaća 40 eura, za tu cijenu moguće je od 10 do 18 sati kušati, odnosno jesti i piti sve što se želi, a kupi li se za ponijeti kući proizvoda za 150 eura, spomenutih 40 eura priznaje se, dakle trošak je 110 eura.

Kracherovi misle doista na sve: u sklopu posjeta omogućuju razgled vinograda, prisutnost na raznim radionicama, dođe li obitelj s djecom za mališane imaju poseban zabavni program – razne igre, kino-predstave, sve uz zalogaje pizze, a pobrinuli su se i za nešto osobito važno, sukladno mottu Ako si pio, ne vozi: s ništa manje nego markama Land Rover i Jaguar (zato su na manifestaciji bila izložena dva automobila…) dogovorili su za zainteresirane shuttle-prijevoz do bližih odredišta odnosno do postaja javnog prijevoza!…

Sljedeća godišnja prezentacija kod Kracherovih planirana je za 8. do 10. listopada 2016! ■

___________________________________

I onda, elegantna palača Palais Niederösterreich u ulici Herrengasse u srcu Beča: velika vina od 2014 do – 1993! Više od 100 zelenih veltlinaca podijeljenih u četiri kategorije, pod nazivima: Young & Elegant, Powerful Reserves, Mature Wines, Innovative & Wild. Ukupno su bile 24 grupe (područja, godišta berbe, sadržaj alkohola, sadržaj neprovrelog sladora…). Svaki kušač pred sobom je imao na raspolaganju po šest čaša.

Zeleni veltlinac, nekad masovni proizvod niske reputacije i niske cijene, danas je – CAR! Ponajviše zahvaljujući angažmanu proizvođača iz Donje Austrije, poglavito Kamptala, Kremsa, i Wachaua.

Trebalo je to, u spomenutom Palais Niederösterreich, doživjeti! Ambijent kao sabornica, sva mjesta popunjena, nema svađa i prepucavanja, mir i tišina, užitak za oko, nos i usta!… ♣

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Desert u finišu: degustacija zelenih veltlinaca u raskošnoj palači Palais Niederosterreich u središtu Beča. Stotinjak etiketa, vina od 2014. do 1993! Nakon kušanja, neke uzorke ponovio sam, radi užitka: Wachau 2011 Ried Honivogl – Franz Hirtzberger; Kamptal DAC 2008 Ried Lamm – Schloss Gobelsburg; Kamptal Tradition 2007 – Schloss Gobelsburg, Kamptal DAC 2011 Ried Kaeferberg Reserve – Jurtschitsch; Wachau Wachstum Bodenstein 2011 Smaragd – Prager; Wachau M 2007  Smaragd – F-X Pichler

___________________________

Michael Moosbrugger, Schloss Gobelsburg

Michael Moosbrugger, Schloss Gobelsburg

Weingut Schloss Gobelsburg, Niederösterreich, Austria

GruVe  Traditio

GRUVE TRADITION – Upečatljiv Grüner Veltliner Tradition kuće Schloss Gobelsburg, najstarije vinarije uz Dunav na austrijskom području, s tradicijom od 12. stoljeća (1171. godine redovnici cisterciti, došli iz Burgundije, tu su započeli uzgoj vinove loze i proizvodnju vina). Odmah po osnutku Schloss Gobelsburg se kao vinska kuća nametnuo kakvoćom. Od 1996. Imanje vodi Michael Moosbrugger (Falstaff  Winemaker of the Year 2006, Golden glass Sweden 2007, Top 100 Winery prema Wine & Spirits Magazineu). Moosbrugger, koji maksimalno nastoji proizvoditi karakterna vina terroirea, ima liniju zelenog veltlinca i rajnskog rizlinga zvanu Tradition, kojom na suvremeni način želi odati počast tradicijskoj filozofiji proizvodnje vina, onoj njegovih djedova. Schloss Gobelsburg je inače član udruge Österreichische Traditionsweingüter koja zdušno radi na klasifikaciji vinogradskih pozicija na području uz Dunav. ■

_____________________________

pe

Rastanak s Wine Summitom za ovu godinu – na kostimiranome plesu organiziranom u Beču u povodu 200. godišnjice Bečkog kongresa (1815): glavni direktor AWMB-a Willy Klinger (lijevo) i prvi čovjek Austrijske vinske akademije Gradišćanac dr. Josef Schuller MW

_____________________________

SuČ – 10/2015

Kakvoća, i kako je tržišno valorizirati / ZAŠTIĆENE OZNAKE KVALITETE

Granteran 1Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

POTROŠAČ JE DANAS SVE IZBIRLJIVIJI i ZAHTJEVNIJI, a SIMBOLI KOJI SE POD ODREĐENIM PRAVILIMA i POD KONTROLOM NADLEŽNIH INSTITUCIJA STAVLJAJU NA POJEDINE PROIZVODE VIŠEG RANGA OLAKŠAVAJU MU IZBOR, ISTODOBNO OMOGUĆUJUĆI PROIZVOĐAČU/PONUĐAČU STJECANJE BOLJE POZICIJE NA TRŽIŠTU. KAKVA JE SITUACIJA S TIM ZNAKOVIMA KOD NAS, i U EU?

Najnovije: ekstra-djevičansko istarsko maslinovo ulje – koje je, inače, već godinama u špici kakvoće pa je čudno da se ovo događa tek sada! – upravo je u Hrvatskoj dobilo zaštićenu oznaku izvornosti (ZOI)!

Zasad je to još eto na nacionalnoj razini, ali ide se i na zaštitu na razini EU, stvar je u postupku. Hrvatske markice kao znak zaštite primilo je dvadesetak istarskih uljara, ali, čujem, realan broj onih koji kakvoćom zavrjeđuju oznaku zaštite je veći. Zasad naime neki maslinari nisu dobili markicu jer jednostavno zbog količinski loše prošlogodišnje berbe u trenutku testiranja nisu više imali ulja, međutim nakon berbe maslina 2015., koja bi trebala omogućiti ulje vrlo visoke kakvoće, bit će u stanju i oni aplicirati za znak.

Iza ovoga zaštitnog znaka inače stoji Klaster istarskih maslinara, na čelu kojega je Bruno Legović, poznajemo ga kao nekadašnjeg direktora vinskog podruma Agrolagune iz Poreča, a pomoć mu pruža Blanka Sinčić iz Odjela za poljoprivredu Istarske županije.

_____________________________

Ipsa Klaudio 11KAKVOĆA JAKO DOBRA, KOLIČINA PREPOLOVLJENA – Berba maslina 2015. u Istri pokazuje se odličnom glede kvalitete ploda, ali osjetno manjom u kvantiteti, veli jedan od ponajboljih istarskih uljara Sandi Chiavalon. Muha i bolesti ove godine nisu pričinili štete, međutim količina će biti zasgurno upola manja od uobičajenoga, jer cvatnja je počela kasno, i odmah nakon njena starta naglo su nastupile previsoke temperature koje su spržile dosta cvjetova, k tome i ljeto je bilo dosta sušno…Chiavalon maslinik 5

Hoće li veća kakvoća ulja ove godine a istodobno i manja količina od uobičajene rezultirati povećanjem maloprodajne cijene za litru ekstra-djevičanskoga istarskoga maslinovoga ulja, pitam Chiavalona, a on odgovara da njegova kuća cijene neće mijenjati, kod njega na kućnome pragu boca od pola litre prodaje se po 140 kuna, a čini se da je istarski mpc-prosjek sada oko 120 kuna za pola litre.Uljari Istre

Na slikama su maslinari-uljari hrvatske Istre i dvojica vrlo istaknutih među njima – Sandi Chiavalon i Klaudio Ipša

__________________________________

                Lijepa vijest za istarsko ekstra-djevičansko maslinovo ulje dolazi eto neposredno nakon tribine ISO Forum Croaticum održane, pod naslovom Znakovi kvalitete na hrvatskim proizvodima, u prostorima Hrvatske gospodarske komore u Zagrebu. Zaštićene oznake kakvoće danas u moru ponude alat su kojime je moguće steći bolju poziciju na tržištu, i stoga su vrlo važne.

Evo i detalja koji govore o njihovu značenju, o tome načelnica Sektora za označavanje i kvalitetu hrane Edita Volar-Pantić iz Hrvatske poljoprivredne agencije Ministarstva poljoprivrede RH:

– Zaštite ističu ne samo kakvoću nego i posebnost kvalitete proizvoda u smislu metoda njegovog dobivanja, njegova podrijetla, njegovih karakteristika, zatim, jamče potrošaču da se radi o proizvodu dokazane posebne kvalitete, sprječavaju neovlašteno korištenje registriranog naziva i narušavanje ugleda proizvoda, idu na ruku zaštiti prirodnih uvjeta u regiji te unaprjeđenju gospodarstva i života u udaljenim nerazvijenim ruralnim područjima, vrijedne su za njegovanje i razvijanje regijske tradicije i učvršćenje lokalnog/regijskog identiteta, znatno pridonose razvoju turizma.

Predsjednik HGK Luka Burilović rado podsjeća da je prošlo već gotovo 20 godina od početka ostvarivanja ideje da se institucionalizirano i popraćeno odgovarajućim vizualnim znakom izdvoje i pred javnosti izdignu kvalitetni, na razvojno-istraživalačkome radu, invenciji i tradiciji kreirani hrvatski proizvodi. Uvedeni su znakovi Izvorno hrvatsko i Hrvatska kvaliteta.

Tribina

Tribina o kakvoći proizvoda, održana u Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu

Na zasićenomu modernom tržištu, na kojemu je potrošač sve zahtjevniji, svaki pojedinac odluku o kupnji određenog proizvoda ili usluge donosi pokrenut ne samo svojim unutarnjim motivima, nego i vođen utjecajem brojnih vanjskih čimbenika. Hrvatska gospodarska komora to je prepoznala još prije više od 18 godina, kad je uvela vizualno označavanje proizvoda i usluga znakovima Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko. Tako Komora svojim članicama pomaže da njihovi proizvodi i usluge budu, kao izdvojeni, osobito prepoznatljivi na tržištu, reći će pak potpredsjednik HGK za turizam, trgovinu i financije Josip Zaher.

Neki od znakova kvalitete koji postoje u Hrvatskoj, uz spomenute Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko što ih dodjeljuje Hrvatska gospodarska komora, jesu Meso hrvatskih farmi, Mlijeko hrvatskih farmi, Jaja hrvatskih farmi, Svinjsko meso – dokazano podrijetlo, Med iz Lijepe naše, Kruh hrvatskih polja što ih dodjeljuje Hrvatska poljoprivredna Agencija, te Oznaka izvornosti, Oznaka zemljopisnog podrijetla i Zajamčeno tradicijski specijalitet, što ih dodjeljuje Ministarstvo poljoprivrede.

U neobvezne izraze kvalitete svrstani su Planinski (možda bi bilo bolje reći: Brdski) proizvod, Proizvod otočke poljoprivrede i Lokalna poljoprivreda i izravna prodaja.

A sad i službeno obrazloženje nekih znakova:

Znak Izvorno hrvatsko nose natprosječno kvalitetni proizvodi dobiveni na području Republike Hrvatske nastali kao rezultat hrvatske tradicije, razvojno-istraživalačkoga rada, inovacije i invencije. Znak Izvorno hrvatsko priznanje je proizvodu i proizvođaču te ujedno i jamstvo potrošaču da je riječ o jedinstvenom artiklu koji zadovoljava najviše zahtjeve kvalitete te predstavlja sam vrh svjetske ponude.

Izvorno hrvatsko 03Hrvatska kvaliteta 01Znak Hrvatska kvaliteta nose natprosječno kvalitetni proizvodi nastali na području Republike Hrvatske; priznanje je to proizvodu i proizvođaču a istodobno i jamstvo potrošaču da je riječ o artiklu koji zadovoljava najviše zahtjeve kakvoće i predstavlja sam vrh svjetske ponude.

Oznaka izvornosti (OI) govori o nazivu regije, određenog mjesta ili, u iznimnim slučajevima, zemlje, a koristi se za obilježavanje poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda koji potječu iz te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje, a kakvoća i karakteristike kojih, u bitnome ili isključivo, nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine, te proizvodnja kojih se u svim fazama, npr. uzgoj biljaka odnosno životinja, berba odnosno klanje, prerada, dozrijevanje i priprema, skladištenje, pakiranje/punjenje u cijelosti odvija u tom definiranome zemljopisnom području.

(Kao što se vidi, ovdje nema euforičnih rečenica poput one u hrvatskim definicijama: …ujedno i jamstvo potrošaču da je riječ o jedinstvenom artiklu koji zadovoljava najviše zahtjeve kvalitete te predstavlja sam vrh svjetske ponude).

Oznaka zemljopisnog porijekla (OZP) obuhvaća naziv regije, određenog mjesta ili, u iznimnim slučajevima, zemlje, koji se koristi za označavanje poljoprivrednih i/ili prehrambenih proizvoda što potječu iz te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje, što imaju specifičnu kakvoću, ugled ili drugo obilježje pripisano njegovom zemljopisnom podrijetlu, čija se proizvodnja i/ili prerada i/ili priprema odnosno barem ključni dio proizvodnje odvijaju u tom definiranome zemljopisnom području (npr. kod pršuta: obrada – da li sa slaninom i s dimljenjem/Dalmacija, ili pak bez slanine i bez dimljenja/Istra…)

Zajamčeno tradicijski specijalitet (ZTP) kao naziv je prihvatljiv za registraciju kada opisuje specifičan proizvod koji: je rezultat TRADICIJSKOG načina proizvodnje, prerade ili postupaka, ili se proizvodi od sirovina ili sastojaka koji se TRADICIJSKI koriste. Za registraciju kao zajamčeno tradicijskog specijaliteta naziv proizvoda MORA biti tradicijski korišten za označavanje specifičnog proizvoda, ili opisivati tradicijska svojstva ili specifična svojstva proizvoda.

Godine 1997. samo je šest proizvoda dobilo pravo na znakove Izvorno hrvatsko i Hrvatska kvaliteta. Danas ta dva znaka, čulo se na skupu u Komori, nosi 236 proizvoda, Izvorno hrvatsko pokriva njih 87, a Hrvatska kvaliteta 149. U postupku zaštite na nacionalnoj razini upravo su Paški sir, Slavonski med i Paška sol, svo troje za Oznaku Izvornosti, te Međimursko meso z tiblice za Oznaku zemljopisnog porijekla.

Inače, od nas je pitanje kakvoće poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda od 2003. u resoru Ministarstva poljoprivrede, koje ima Upravu za kvalitetu hrane i fitosanitarnu politiku sa Sektorom za označavanje hrane i Službom za posebne oznake i promidžbu kvalitete.

MI, i EU

EU zastavaU ovome trenutku situacija s hrvatskim proizvodima pokrivenim nekim od znakova kakvoće u Europskoj Uniji jednaka je kao prije gotovo 20 godina s hrvatskim proizvodima pokrivenima spomenutim dvjema hrvatskim znakovima: danas je u Europskoj Uniji ukupno zaštićeno 1276 proizvoda (PDO pokriva ih 590, PGI 633, a TSG 53), od toga pet je naših, zaštićenih ove godine, u periodu od 14. travnja do 23. rujna. To su: krčki pršut (PGI odnosno ZOZP), baranjski kulen (PGI odnosno ZOZP), neretvanska mandarina (PDO odnosno ZOI), ekstra-djevičansko maslinovo ulje s Cresa (PDO odnosno ZOI), i ogulinsko kiselo zelje (PDO ili ZOI). U postupku registracije u EU, za oznaku PDO ili ZOI su: varaždinsko zelje, istarski/istrski pršut (odnosi se na pršut hrvatskog i slovenskoga dijela Istre), paška janjetina, krčko maslinovo ulje, korčulansko maslinovo ulje, i istarsko ekstra-djevičansko maslinovo ulje. Za PGI ili ZOZP pripremaju se drniški pršut, dalmatinski pršut, lički krumpir, slavonski kulen/kulin, zagorski puran, poljički soparnik (zeljanak, uljenjak).Oznaka Protected designation of origin ZOIProtected geographic indication PGI

Prekretnica u razvoju politike kvalitete u Europskoj Uniji nastupila je 1992, uspostavom sustava kakvoće kojime se s kvantitete naglasak prebacio na kvalitetu i koji je bio zamišljen da štiti i promiče tradicijske i regijske poljoprivredne i prehrambene proizvode. Kao nadahnuće za taj EU-sustav poslužili su postojećim nacionalni francuski i talijanski sustavi.

Traditional specialty guaranteed TSG-ZTSKao najjači znak određen je, logično, PDO odnosno Protected Designation of Origin ili ZOI = Zaštićena oznaka izvornosti. Slijede PGI odnosno Protected Geographical Indication ili po naški ZOZP = Zaštićena oznaka zemljopisnog porijekla, te znak TSG = Traditional Specialty Guaranteed ili ZTP = Zajamčeni tradicijski specijalitet.

Najviše zaštićenih proizvoda na nivou Europske Unije imaju Talijani – 274, a u fazi pripreme im ih je 25, slijede Francuzi sa 222 zaštićena proizvoda i s 28 u pripremi, treći su Španjolci sa 183 zaštite i pet u pripremi, pa iza njih Portugalci sa 133 oznake, a pet se još očekuju, Grčka ima 101 zaštićeni proizvod a četiri su u pripremi, Njemačka je sa 83 zaštićena proizvoda a 13 su u fazi pripreme, Velika Britanija ima 59 oznaka zaštite a 12 je u pripremi. Naši susjedi Slovenci su zaštitili 22 proizvoda a sedam je u fazi pripreme. Kao i Hrvatska sada, po pet zaštićenih proizvoda imaju Irska su i Bugarska. Jedini i bez zaštitne oznake a i bez proizvoda u fazi pripreme za neku zaštitnu oznaku su Estonija i Malta.

Europska Unija - golemo tržište

Europska Unija – golemo tržište

ŠTO JE BITNO ZA ZAŠTITU?

Što je bitno za zaštitu proizvoda i dobivanje odgovarajuće oznake i vizualnoga znaka za stavljanje na proizvod? Na web-stranici Hrvatske gospodarske komore www.hgk.hr može se naći informacija o tome, a od Odjela za kvalitetu može se zatražiti da pošalje mapu što sadrži podatke o tome kako steći pravo na uporabu znaka, pravilnik o znakovima vizualnog označavanja kakvoće hrvatskih proizvoda i usluga, zahtjev i upute o tome kako zahtjev podnijeti, obrazac za izjavu o porijeklu robe, te shemu postupka rješavanja zahtjeva za dodjelu prava na uporabu znaka, I, naravno, troškovnik.

Za pokretanje postupka dodjele prava na upotrebu znaka oznaka Izvorno hrvatsko i Hrvatska kvaliteta potrebno je, kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori, dostaviti dokumentaciju koja sadrži popunjen, ovjeren i potpisani zahtjev, izvod iz trgovačkog ili obrtnog registra podnositelja zahtjeva, izjavu podnositelja zahtjeva o hrvatskom porijeklu robe (za proizvode), rješenja, potvrde, izvještaje o ispitivanju, certifikate ili druge dokumente o zadovoljavanju zakonskih odrednica što se odnose na proizvod ili uslugu, tehničku dokumentaciju proizvoda ili usluge, certifikate ili druge dokumente o uvedenom sustavu osiguravanja kvalitete, odnosno sustavu upravljanja kvalitetom, dokumentaciju o proizvodu ili usluzi kojom podnositelj zahtjeva raspolaže a koja se odnosi na dokazivanje i/ili podupiranje dokaza o natprosječnoj kvaliteti proizvoda ili usluge, kratki opis djelovanja i crtice iz povijesti kao i navod drugih bitnih podataka o podnositelju zahtjeva, uzorak proizvoda, dokumentaciju kojom se argumentiraju tradicija, znanstveno-istraživalački rad, inovacija ili invencija u vezi s proizvodom ili uslugom (ako se podnosi zahtjev za Izvorno hrvatsko), dokaz o uplaćenom iznosu za pokriće troškova rješavanja zahtjeva u postupku dodjele znaka.

Odjel za kvalitetu dobivenu dokumentaciju prosljeđuje nadležnoj Tehničkoj službi, koja nakon proučene dokumentacije i posjete tvrtki Savjetu vizualnog označavanja hrvatskih proizvoda daje mišljenje o dodjeli prava na korištenje znaka, a Savjet na temelju stručnoga stava Tehničke komisije donosi odluku da, ili ne.

Tijek procesa registracije kojom se postiže zaštita proizvoda ili usluge kod oznaka koje dodjeljuje Ministarstvo poljoprivrede je sljedeći: predregistracijska faza, zatim registracija na nacionalnoj razini, i registracija na razini EU.

Nacionalna zaštita vrijedi, dakako, samo na području Hrvatske, a ne i u drugim dijelovima EU i na međunarodnome tržištu, i važeća je samo do donošenja konačne odluke EK o registraciji. Postoji termin Prijelazna nacionalna zaštita, i on počinje biti aktualan nakon slanja zahtjeva za registraciju u Europsku Komisiju.

Nakon registracije naziva proizvoda i upisa u EU DOOR-bazu podataka, na snazi je zaštita na razini EU, i ona je važeća na cijelom zajedničkom tržištu EU, a kroz međunarodne ugovore i na tržištima trećih zemalja.

Ako se nakon zahtjeva za registracijom na nivou Europske Unije naziv ne registrira na razini EU, prestaje i nacionalna zaštita.

Prijelazna RH Zaštićena oznaka izvornosti

Prijelazna RH Zaštićena oznaka izvornosti

Prijelazna RH zaštićena oznaka zemljopisnog porijekla

Prijelazna RH Zaštićena oznaka zemljopisnog porijekla

Certificiranje, tj. potvrđivanje sukladnosti sa specifikacijom proizvoda u proizvodnji obavljaju kontrolna tijela (KT) i certifikacijska tijela (CT), pravne osobe akreditirane prema Normi HRN EN ISO/IEC 17 065:2013 (HAA). Rad KT i CT nadzire Ministarstvo poljoprivrede.

Nadzor prava korištenja registriranih naziva na tržištu počeo je s danom ulaska RH u članstvo EU, a provodi ga Poljoprivredna inspekcija Ministarstva poljoprivrede za sve registrirane nazive iz EU DOOR-a (baza podataka).

Inače, postojao je – kao nacionalna mjera i dodjela bespovratnih sredstava – i program nazvan Potpora skupinama proizvođača za izradu specifikacije poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda za zaštitu naziva zaštićenom

Prijelazna RH oznaka za TSG ili ZS

Prijelazna RH Zaštićena oznaka zajamčenog tradicijskog specijaliteta

oznakom izvornosti, zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla ili zajamčeno tradicionalnog specijaliteta.

Na proračunskoj stavci Ministarstva poljoprivrede osigurano je bilo, za sufinanciranje izrade specifikacije proizvoda, provedbe anketa i za laboratorijske analize, 500.000,00 kuna, s time da je maksimalni iznos potpore po prijavi mogao iznositi 75.000 kn po zahtjevu. Natječaj je bio otvoren od 30.travnja do 30.srpnja 2015., stiglo je (samo) 15 prijava, od kojih je 11 je udovoljilo uvjetima natječaja.

IMA LI i NAPUHAVANJA?

Promatram brošuricu Proizvodi hrvatske kvalitete i izvornosti u izdanju HGK i dobivenu od HGK. Primjećujem da su proizvodi znacima Izvorno hrvatsko i Hrvatska kvaliteta zaštićeni kao robna marka određenog proizvođača, znaka Izvorno hrvatsko nedostaje u kategoriji grupe istorodnih proizvoda visoke kvalitete i tipičnih za određeni kraj.

Primjerice, kod vina, u ovome katalogu su boca žlahtine, boca kutjevačke graševine, boca korčulanskog pošipa, boca orahovičkoga zelenog silvanca, dvije butelje korčulanskoga vina jednoga proizvođača, te dvije boce škrleta od dvaju proizvođača, prava bi stvar bila ne samo oznaka o zaštiti kapljice jednog proizvođačla zasebno nego i oznaka zaštite vina skupno, dakle vrbničke žlahtine, korčulanskog pošipa, kutjevačke graševine, tako da kupac – to je osobito važno za strance-turiste koji nam dođu i koji pojma nemaju o hrvatskome vinu – zna da će, ne nađe li u trgovini ili u restoranu neku od npr. ovdje u katalogu objavljenih etiketa a pije mu se korčulanski pošip, žlahtina odnosno kutjevačka graševina, u bocama s etiketama s nazivima tih sorata i tih vinogorja i kod drugih proizvođača naći vino visoke kvalitete i podjednakih svojstava u organoleptici, odgovarajućih dotičnima geografskome području i tamošnjoj tradiciji u produkciji. Isto vrijedi npr. i za sireve. Podloga za tako nešto može biti jedino u dobro organiziranim poslovno kvalitetno ustrojenim udruženjima unutar branše, a kako u nas osim Vinistre takvih zapravo nema, nužno bi bilo da se i institucije poput Hrvatske gospodarske i Hrvatske obrtničke komore, pa i Ministarstvo poljoprivredi kao visoko državno tijelo, energično angažiraju u uspostavi takvih interesnih udruga, obveznih da svaka u svojemu kraju vodi politiku branše na način koji najbolje odgovara dobroj valorizaciji resursa.

Gledam katalog i s aspekta kakvoće proizvoda kojima su dodijeljeni znakovi Izvorno hrvatsko i Hrvatska kvaliteta, ne nalazim primjedbe ni kod jednog ni kod drugog znaka pored tih nekih proizvoda koje inače manje-više poznajem (ti izrazi sâmi za sebe govore o hrvatskoj kvaliteti i o tome da je proizvod s poznatim porijeklom, i rezultat određene lokalne tradicije)…. – ne nalazim primjedbe dok se ne vratim na službenu definiciju (navedenu u prvome dijelu ovoga priloga) vezanu uz kakvoću, a koja govori kako je riječ o natprosječno kvalitetnome pa, kod Izvorno hrvatsko, i jedinstvenome proizvodu, koji zadovoljava i najviše zahtjeve kvalitete i predstavlja sam vrh svjetske ponude (maltene svjetsko čudo!)…

Inače, čudno je što paški sir (Paški sir Gligora, istina, nosi oznaku Izvorno hrvatsko) još nije zaštićen na nacionalnoj razini (valjda je to posljedica neprikladnog djelovanja lokalne udruge ovčara i sirara), a trebao je zacijelo već biti i na nivou EU.

Glede oznaka i zaštita na razini EU, malo čudi zahtjev u postupku za najsnažnijom zaštitom ZOI za šoltansko i korčulansko maslinovo ulje općenito, a ne – brem tako nije naznačeno! – u kategoriji ekstra-djevičansko. Naveo sam već da EU-zaštitu već ima cresko ekstra-djevičansko maslinovo ulje, a u postupku je dobivanje takve oznake i istarsko ekstra-djevičansko maslinovo ulje. Može li pored zaštićene i još malo pa zaštićene ekstra-djevičanske kategorije proći zaštita maslinova ulja kod kojega ne stoji da je u grupi ekstra-djevičanskih? Jesu su Šoltani i Korčulani, i odgovorni koji su proslijedili zahtjev prema EU, uvjereni da su njihove kvalitativno niže kategorije ulja u rangu kvalitete ekstra-djevičanskoga, i to još onih nadaleko etabliranih – Istre i Cresa? …  ♣ SuČ – 10/2015

____________________________________

Vinistra: Pravilnik o Malvaziji IQ

Ovim Pravilnikom propisuju se uvjeti i postupci proizvodnje vina, kvaliteta vina, nadzor proizvodnje i kvalitete, sustav i postupak dodjele oznake te nadzor uporabe oznake Istarska kvaliteta (IQ) za vino svježa i zrela malvazija istarska.

Oznaka Istarska kvaliteta za vino Malvazija istarska može se dodijeliti samo proizvođačima vina koji imaju sjedište i proizvodne površine, odnosno preradbene pogone na području vinske podregije Istra i koji su upisana u Upisnik proizvođača grožđa i vina.

Grožđe za proizvodnju vina Malvazija istarska koje smije nositi oznaku Istarska kvaliteta može biti proizvedeno samo u vinogradarskoj podregiji Istra iz članka 3. Pravilnika o vinogradarskim područjima (Narodne novine br. 159/04).

Oznaka Istarska kvaliteta za vino Malvazija istarska može se dodijeliti samo kvalitetnim i vrhunskim vinima, prema članku 5. Zakona o vinu (Narodne novine br. 96/03), koja su od nadležne institucije dobila odgovarajuće Rješenje za stavljanje vina u promet.

Vinogradi na kojima se proizvodi grožđe za proizvodnju vina s oznakom Istarska kvaliteta moraju imati takve ekološke uvjete i sustav proizvodnje koji će im omogućiti da proizvedeno grožđe, odnosno vino dosegnu razinu kvalitete predviđenu ovim Pravilnikom, kao i one karakteristike koje su specifične za ovo podneblje. Nepogodnima se stoga smatraju vinogradi locirani u depresijama, dolinama vodenih tokova, te na izrazito vlažnim, glinastim i nepropusnim tlima. Također se smatraju nepogodnim vinogradi koji se nalaze na nadmorskim visinama iznad 500 m ili se nalaze na sjevernim ekspozicijama, izuzev posebno pogodnih mikrolokacija.

Razmaci sadnje, uzgojni oblici i sustavi rezidbe moraju biti u skladu s onima koji se tradicionalno koriste u području proizvodnje malvazije istarske, odnosno takvi koji neće promijeniti značajne karakteristike grožđa i vina. Poglavito je zabranjen svaki uzgojni oblik tipa pergola ili zavjesa.

Zabranjene su sve agrotehničke mjere koje prekomjerno povećavaju prinos na uštrb kvalitete. U iznimnim slučajevima (ekstremna suša) dozvoljeno je navodnjavanje.

Gustoća sadnje u vinogradima koji će se saditi nakon 2005. godine mora iznositi najmanje 4.000 trsova na hektar. Na terasiranim površinama čiji je nagib veći od 20 posto gustoća sadnje može biti manja, ali ne manja od 2.700 trsova na hektar.

Maksimalna proizvodnja grožđa po hektaru može iznositi 9.000 kg, a prosječna proizvodnja po trsu ni u kojem slučaju ne može biti veća od 2,25 kg, osim na vinogradima sađenim prije 2005. godine na kojima ostaje samo limitiran prinos od 9 000 kg/ha i na terasiranim površinama iz članka 9. na kojima prosječna proizvodnja po trsu ne može biti veća od 2,75 kg.

U iznimno dobrim godinama, količina proizvedenog grožđa koje će se koristiti za proizvodnju vina namijenjenog dobivanju oznake Istarska kvaliteta mora se svesti u gore navedene granice s time da sveukupna količina može prijeći navedene granice najviše 10%posto, pod uvjetom da se ne prekorače granice randmana grožđe/vino.

Maksimalno dopušteni randman grožđa nakon prvog pretoka iznosi 65%. Ukoliko randman bude veći od navedenog ali manji od 70%, višak iznad dopuštenog nema pravo na dobivanje oznake Istarska kvaliteta. U slučaju da randman bude veći od 70 posto, cjelokupna proizvodnja gubi pravo na dodjelu oznake Istarska kvaliteta.

U slučaju potrebe grožđe se može prebirati kako bi se osiguralo postizanje najmanje 185 g/l prirodnog šećera u moštu.

Za proizvodnju vina Malvazija istarska kojs smije nositi oznaku Istarska kvaliteta može se koristiti samo grožđe iz vinograda koji su stariji od 4 godine.

Prerada grožđa, skladištenje vina, flaširanje i sazrijevanje u bocama mora se obavljati unutar područja vinogradarske podregije Istra.

Metode vinifikacije i sve aktivnosti vezane uz vinifikaciju moraju biti u skladu s važećim zakonskim propisima, odnosno takve da omoguće vinu dobivanje karakteristika koje su tipične za Malvaziju istarsku.

Vino Malvazija istarska – svježa

Vino Malvazija istarska s oznakom Istarska kvaliteta može se staviti u promet nakon što je nadležna institucija izdala Rješenje za stavljanje vina u promet, sukladno člancima 36. i 37. Zakona o vinu (Narodne novine br. 96/03), ali ne prije 30. travnja u godini nakon berbe.

Vino Malvazija Istarska s oznakom Istarska kvaliteta u trenutku stavljanja u promet mora zadovoljavati slijedeće karakteristike:

bistrina: bistro; boja: žuto-zelena do svijetlo žuta; miris: čist, sortni; okus: voćni, harmoničan s laganim tonom gorčine; alkohol: od 11,5 vol%; ukupna kiselost: min. 4 g/l; suhi ekstrakt bez šećera: najmanje 18 g/l; slobodni SO2: najviše 30 mg/l; ukupni SO2: najviše 170 mg/l; ocjena organleptičkog testa: najmanje 81 bod.

Vino Malvazija Istarska s oznakom Istarska kvaliteta može se stavljati u promet samo u staklenim bocama do 0,75 litara.

Za čepljenje boca mogu se koristiti isključivo čepovi koji će osiguravati kvalitetu proizvoda.

Oznaka Istarska kvaliteta može se dodijeliti samo onim proizvođačima koji uredno vode evidenciju o proizvodnji i nabavi grožđa, odnosno o proizvodnji i prodaji vina, a vizualni identitet markice usklađen je s člankom 6 ovog Pravilnika i odnosi se na svježa vina Malvazije istarske.

Vino Malvazija istarska – zrela

Vino Malvazija Istarska zrela s oznakom Istarska kvaliteta može se staviti u promet nakon što je nadležna institucija izdala Rješenje za stavljanje vina u promet, sukladno člancima 36. i 37. Zakona o vinu (Narodne novine br. 96/03), ali ne prije 16 mjeseci sazrijevanja u podrumu.

Vino Malvazija Istarska – zrela s oznakom Istarska kvaliteta u trenutku stavljanja u promet mora zadovoljavati slijedeće karakteristike:

bistroća: bistro; boja: žuto-zelena do različitih nijansi žute; miris: čist, sortni, s mogućnošću laganih primjesa ekstrahiranih aroma drva; okus: harmoničan s mogućnošću laganih tonova gorčine i nijansama aroma drva; alkohol: od 12,5 vol%; ukupna kiselost: min. 4 g/l; suhi ekstrakt bez šećera: najmanje 19,0 g/l; slobodni SO2: najviše 30 mg/l; ukupni SO2: najviše 170 mg/l ;ocjena organleptičkog testa: najmanje 81 bod.

Vino Malvazija Istarska – zrela s oznakom Istarska kvaliteta može se stavljati u promet u staklenim bocama različitih zapremina.

Za čepljenje boca mogu se koristiti isključivo pluto čepovi (čisti pluto).

Oznaka Istarska kvaliteta može se dodijeliti samo onim proizvođačima koji uredno vode evidenciju o proizvodnji i nabavi grožđa, odnosno o proizvodnji i prodaji vina, a vizualni identitet markice usklađen je s člankom 6 ovog Pravilnika i odnosi se na zrelo vino Malvazije istarske. ■

SAJMOVI ČINE VIŠE OD 40 POSTO POSLOVNIH SASTANAKA!

Lokalni regijski sajmovi HGK Suvremena

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

 ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

PRIREĐIVATI IH, i NASTUPITI NA NJIMA: DA ILI NE? DILEME NE BI SMJELO BITI – NEPOSREDNA KOMUNIKACIJA LICEM u LICE i DALJE JE NEZAMJENJIVA. SAMO, ZA NASTUP SE TREBA i TE KAKO PRIPREMITI!

Prisjećam se nekih davnih zagrebačkih dana, kad smo se i mi klinci osobito veselili proljeću i jeseni, ali ne samo stoga što je proljeće donosilo više sunca i topline, više izlazaka iz kuće na otvoreno, i bilo uvod u ljeto i školske praznike, a jesen je obradovala obiljem zrelih svježih plodova: proljeće je, naime, bilo i u znaku Proljetnog zagrebačkog velesajma a jesen u znaku još većega, dakako, Jesenskoga. U te sajmene dane sve je u gradu bilo nekako drukčije, užurbano, donekle svečano, s tramvaja su vijorile zastavice, gostiju iz drugih krajeva mnogo, hoteli i ugostiteljski objekti puni, i staro i mlado bilo je uzbuđeno što će poći na sajmište… To je dimenzija – sa socijalnom i poslovnom konotacijom – koju Zagreb, nekad iznimno značajno sajamsko središte ovoga dijela Europe, više, na žalost, nema.

A sajmovi su, eto, važni i s društvenog aspekta i s aspekta biznisa. I dan-danas. Sajmovi, pogotovu oni međunarodnog karaktera, koji se dotiču različitih tržišta, općenito se smatraju bitnom karikom u razvoju gospodarstva.

Hrvatska je izgubila svoju nekad dosta jaku sajamsku poziciju, ili je ona bitno smanjena. Praksa pokazuje da nam treba strategija sajmovanja, kako na domaćem tržištu, tako i prilikom izlaska naših gospodarskih subjekata na strana tržišta u funkciji izvoza, piše specijalizirani časopis Suvremena trgovina iz Zagreba.HGK sajmovi

Zašto su sajmovi potrebni gospodarstvu? U kojoj su mjeri sajamske organizacije u stanju poticati novu proizvodnju i stvaranje dodane vrijednosti? Je li razvoj regijskih sajmova pravi odgovor na gospodarsku krizu i put prema svjetskim tržištima? To su neka od pitanja za Vladu, komore, resorna ministarstva i gospodarske subjekte. Republika Hrvatska danas je nedvojbeno pred operacionalizacijom nove, cjelovite strategije gospodarskoga razvoja, utemeljene na tržišnim načelima, što znači i temeljito usklađivanje različitih interesa, osobito na razini pojedinih gospodarskih djelatnosti, stoga je, s polazištem da u tome gradovi i sajmovi u njima imaju veliko značenje, u prostorijama Hrvatske gospodarske komore u Zagrebu u organizaciji HGK i časopisa Suvremena trgovina organiziran strukovni tematski skup pod nazivom Lokalni i regijski sajmovi u funkciji razvoja gospodarstva.

Ciljna skupina za koju je pripremljena ta tribina: organizatori (regijskih) sajamskih priredbi u Hrvatskoj, tvrtke koje redovito nastupaju na domaćim i inozemnim sajmovima (samostalno ili u organizaciji HGK, HOK-a ili u nekom drugom aranžmanu), izvoznici.

Teme koje su bile predviđene: Hrvatska treba strategju sajmovanja; razvoj regijskih sajmova kao odgovor na gospodarsku krizu (Vedran Kružić, pomoćnik ministra gospodarstva za trgovinu i unutarnje tržište), zatim: Zašto su sajmovi potrebni gospodarstvu? (predstavnik Hrvatske gospodarske komore Josip Zaher, potpredsjednik HGK za turizam, trgovinu i financije), pa Iskustva HGK u organizaciji i potpori nastupima na sajmovima (Božica Marković, HGK), Zagrebplan 2020 plus (ZV – Inovativno urbano područje i strateški gradski projekt), Značenje sajmova za razvoj komunalne infrastrukure (Milan Bandić, gradonačelnik Grada Zagreba, i Jadranka Veselić Bruvo, pročelnica Gradskog ureda za strategijsko planiranje; najavljeni Bandić nije došao!), Mogu li sajmovi poticati proizvodnju? Gospodarsko značenje i važnost lokalnih sajmova s inozemnim sudjelovanjem – primjeri Nürnberga i Stuttgarta (Bojan Varivoda, AHK), i Suvremeni trendovi u sajmovanju – inozemna iskustva (predstavnici Celjskog sajma i Jadranskog sajma iz Budve)…

Promocija hrvatskoga gospodarstva iznimno je značajna za razvoj konkurentnoga gospodarstva u nas, a jedna od važnijih aktivnosti HGK usmjerena je upravo na organizaciju zajedničkih nastupa tvrtki na sajmovima i izložbama u zemlji i u inozemstvu, naglasio je potpredsjednik HGK za turizam, trgovinu i financije Josip Zaher na tom stručnom tematskom skupu.

Josip Zaher,

Josip Zaher, potpredsjednik HGK za turizam, trgovinu i financije

Sajmovi su mjesta na kojima tvrtke nastupom potvrđuju vlastitu inventivnost, testiraju proizvode, marketinšku i komunikacijsku sposobnost i nastoje osigurati tržište za uspješno poslovanje. Iako se činilo da će s vremenom sajmovi postati manje značajni, oni i dalje tvrtkama predstavljaju važan alat prilikom predstavljanja proizvoda i usluga novim tržištima. Njihova je prednost u odnosu na Internet neposredna komunikacija licem u lice koja se i dalje pokazuje nezamjenjivom, rekao je Zaher te dodao da je Komora i te kako prepoznala ulogu sajmova i zato pruža kvalitetnu tehničku i logističku organizaciju, marketinšku obradu određenog tržišta putem ostvarenih kontakata i povezivanje s potencijalnim partnerima, komorama i institucijama u određenoj zemlji.

Prema istraživanjima njemačkoga udruženja sajamske industrije AUMA-e, 83 posto čelnika kompanija smatra da su sajmovi idealno sredstvo za učinkoviti dijalog-marketing, za uspostavu i jačanje kontakata s potrošačima i poslovnim partnerima. Istraživanje pokazuje i to da sajmovi omogućuju tvrtkama neposredan uvid u kretanja na tržištu, pomažu im u utvrđivanju i prepoznavanju trendova uz mogućnost neposrednog benchmarkinga u odnosu na izravnu konkurenciju. Sajmovi čine više od 40 posto svih B2B komunikacija, iznio je još Zaher, napominjući da je posljednjih godina u industriji sajmovanja sve izraženiji trend specijaliziranih sajmova, a smanjuje se organizacija općih sajmova.

Sajamska je djelatnost jedna od najdinamičnijih gospodarskih aktivnosti u svijetu te bilježi rast broja izlagača i posjetitelja, no u Hrvatskoj se događaju suprotni procesi pa su sajamske aktivnosti izgubile sponu s međunarodnim nastupima, primijetio je direktor i urednik časopisa Suvremena trgovina Srećko Sertić, napominjući da na sajmovima u globaliziranim uvjetima gospodarstvo traži ne samo mjesto nastupa, već i partnerstvo za pristup novim tržištima.

Srećko Sertić,

Srećko Sertić, direktor i urednik časopisa Suvremena trgovina

Član Uredništva Suvremene trgovine Ante Gavranović dovezao se riječima:

Dok kod nas sajmovi zamiru, a nekada su priredbe Zagrebačkog velesajma nosile i do 20 oznaka Međunarodnog udruženja sajmova UFI, broj sajmova u svijetu stalno se povećava. Prema procjenama, godišnje se održava 31.000 sajmova i stručnih izložbi, koji raspolažu s 12,4 milijuna četvornih metara izložbenog prostora, od čega je 60,6 posto u Europi, gdje su najveći i najvažniji sajmovi, a na njima sudjeluje 4,4 milijuna izlagača te ih obiđe 260 milijuna posjetitelja.

Predsjednik Hrvatske obrtničke komore (HOK) Dragutin Ranogajec istaknuo je kako HOK potiče nastupe svojih članica na sajmovima, da pokažu ono najbolje što imaju od svojih usluga i proizvoda i da po mogućnosti osvoje novi tržišni prostor te ostvare novu vrijednost.

Načelnica Sektora za trgovinu i tržište Ministarstva gospodarstva Marija Kulaš kazala je da Ministarstvo gospodarstva pridaje veliku važnost sajmovima i podupire nastup domaćega gospodarstva na sajmovima. Spomenula je nastupe na sajmovima 12 hrvatskih klastera osobito važnih za unaprjeđenje konkurentnosti pojedinih sektora, primjerice naglasila je hrvatski nastup obrambene industrije na Međunarodnom vojnom sajmu u Parizu.

Ante Gavranović, Dragutin Ranogajec, Josip Zaher i

Ante Gavranović, Dragutin Ranogajec, Josip Zaher i Marija Kulaš

Direktorica Sektora trgovine Ema Culi:

– Na sajmovima se povezuju industrija i trgovina, financijski sektor, osiguravajuća društva itd. U Europi središte sajmovanja je Njemačka, gdje se godišnje organizira 150 međunarodnih trgovačkih sajmova sa 170.000 izlagača te gdje se registrira između devet i deset milijuna posjetitelja. Nastup na sajmu u organizaciji HGK provodi se kad najmanje tri tvrtke iskažu interes za njime. Od 1995. godine Komora je organizirala 2300 nastupa na sajmovima, od čega 1300 u inozemstvu, a 1000 u Hrvatskoj.

Culi je za travanj 2016. godine najavila održavanje Zagreb Auto showa, prvog nakon 2008. godine. Pozvala je na sudjelovanje u akciji HGK Kupujmo hrvatsko, 21. listopada na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu. Akcija tada obilježava 18 godina.

Direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Božica Marković navela je da je organizacija nastupa na sajmovima jedna od najvažnijih komorskih usluga, a u to su uključene, uz komorske sektore, i županijske komore…

IZLAGATI, ALI NE BILO GDJE i BILO KAKO!

Na marginama ovoga skupa evo i još nekih razmišljanja o sajmovima, ali malo detaljnije vezano direktno uz one koji sudjeluju odnosno trebali bi sudjelovati kao izlagači, te gledano kroz prizmu nekih zamijećenih dosadašnjih stavova i ponašanja hrvatskih proizvođača i ponuđača vezano uz nastupe na sajmovima, kao i kroz prizmu konačnog efekata nastupa na sajmu.

Izlagati na sajmovima, ili ne? Dileme ne bi smjelo biti – svakako je za profesionalca nužno pokazati svoju ponudu i na sajmovima, jer na tim manifestacijama, ako su dobro organizirane i dobro marketinški popraćene te k tome ako imaju i dužu tradiciju obilježenu ozbiljnošću i uspjehom, okupi se priličan broj kvalitetnih posjetitelja koji u današnjem konzumističkome svijetu traže i nova izdanja već etabliranih proizvoda, i posve nove zanimljive proizvode i usluge, pa i nova proizvođačka imena u produkciji i jače odmaknutoj od konvencionalne, pomaknutoj možda čak i do određenih ekstrema.

Najbliži

Najbliži atraktivni sajam odnosno festival vina i gastronomije, onaj u Meranu, u talijanskom Alto Adigeu (Sud Tirol), je od 5. do 10. studenoga 2015.

Činjenica je, međutim, da je izlagačkih priredbi – sajmovima su se u nekim segmentima gospodarske aktivnosti, konkretno u sektoru prehrambene industrije i industrije pića, pridružili, u odnosu izlagač-posjetitelj prisniji festivali, smješteni u vrlo atraktivnim ambijentima starih dvoraca, vila i elitnih hotela – mnogo, i da s obzirom na, ukupno, troškove nastupa, proizvoda predviđenog/predviđenih za prezentacijske degustacije, putovanja do mjesta održavanja sajma i nekolikodnevnog boravka izvan svoje kuće, nije realno da se ide svuda. Dakle nužno je dobro razmisliti, pa – po kriterijima specijaliziranosti priredbe, zatim potpore, svojim sudjelovanjem, promidžbi vlastite regije (a kroz to, na kraju, i na korist sâmome sebi), važnosti tržišta na kojemu se manifestacija odvija odnosno važnosti i tržišta u okruženju mjesta sajma te procjeni vlastitih izgleda na tim tržištima, stupnju posjećenosti poslovnih ljudi iz faha i iz udaljenijih a zanimljivih tržišta, sajamske logistike koja omogućuje i poslovan razgovor na miru, nazočnosti medija, posebice specijaliziranih… – izabrati za sudjelovanje, od tih pokaznih izloga, nekoliko važnijih godišnje, za koje je moguće i financijski pokriti se iz svojega budžeta. I na njima – posebice se to odnosi na novija i manje etablirana imena proizvođača i nazive njihovih robnih maraka – treba se pojavljivati konstantno, redovito i kroz duži rok, naime izlaganje na sajmu ne smije se promatrati kao jednokratnu ili povremenu pojavu, kako se u nekim našim krugovima misli, nego kao nešto redovito i s dugoročnom dimenzijom.

Ako u gospodarskoj grani sve dobro funkcionira od temelja i ako se izlagački nastup dobro pripremi, te ako se ustraje s uzastopnim nastupima, tada sudjelovanje na sajmovima u izlagačkome kontekstu ima smisla, i može dati rezultat. Sporadična pojava na nekom izabranome značajnijem sajmu vjerojatno je – osobito za na širem planu neetablirane: branšu, robnu marku, proizvođačku kuću – bacanje novaca, naime ako nema konstante, publika kao potencijalni kupac brzo zaboravlja i izlagač koji nije redovit svakim sljedećim svojim dolaskom kao da mora krenuti ispočetka. Dosta je godina potrebno strpljivo brusiti kakvoću ponude, te se u javnosti, dakle posebice usmjereno na interesantna tržišta, pojavljivati stalno i uz dobar marketing, da bi se napokon eventualno upalo u oko i ostalo u žiži, tako da nakon perioda kvalitetne animacije trgovaca, distributera i specijaliziranih novinara pa i strepnje hoće li se oni i odazvati u jačem broju – oni sâmi u značajnom broju počnu osjećati potrebu da dođu na štand i čast što su dobili poziv i obavijest od izlagača da je na sajmu.

Treba biti svjestan toga da je ulaganje u plasman svojega proizvoda – a u to jednim dijelom spada i kvalitetan nastup na sajmu – nužno, te da bez troška i u tome dijelu ukupne poslovne aktivnosti ne ide, bitno je tek vidjeti kako iz te investicije ostvariti dugoročno bolji efekt. Kod nas kao da je nemalo ponuđača koji ne shvaćaju vrijednost marketinških akcija ili ne mare za vrijednost marketinških akcija posebice onda kad možda stvari teku relativno povoljno – no to je krivo: uvijek treba gledati i na budućnost jer eldorado ne traje sam od sebe i vječno. Neki baš i nisu spremni potrošiti svoja sredstva za vlastiti marketing, ali će se uključiti ako je financijer netko drugi. Na sajam idu ako troškove za nastup iz nekog razloga pokriva netko drugi (udruga, grad, županija…), a onda kad im je sudjelovanje darovano zna se primijetiti da ga shvate ne primarno poslovno, nego prilično ležerno.

ProWein

ProWein u Dusseldorfu odvija se od 13. do 15. ožujka 2016. Naši vinari malo tamo idu, pa onda ne idu…

S puno većim izgledima za uspjeh ide se izlagati na sajam ako je već prije nešto značajnije na međunarodnome planu učinjeno na imageu zemlje i njenih regija u kontekstu gospodarske grane s kojom se na sajmu predstavljaju pojedinci i/ili grupe pripadnici te određene branše. A da bi to moglo biti napravljeno, nužno je da ta branša bude dobro samoorganizirana i s prikladnim programom aktivnosti, kako na stalnom unaprjeđenju kakvoće ponude tako i u žustrom marketingu.

Svjedoci smo, pa i u Hrvatskoj, da, uz neka visokoetablirana imena i nazive trgovačkih maraka, postoje i odlični proizvodi koji s obzirom na njihovu cijenu ali i njihovu slab(ij)u poznatost, te slabiju poznatost njihova tvorca i ponuđača, a, vani, i nedovoljnu etabliranost zemlje/države u toj branši, ma kako bili dobri, nailaze na teškoće u plasmanu, kako kod kuće – ako je standard nizak zbog toga što su skuplji od onoga što većina kupaca može i želi platiti, tako i vani, zbog te određene anonimnosti u koju potrošač u principu ne želi investirati.

Poplava je jeftinih proizvoda, uglavnom i jeftine kakvoće, i ako je proizvod, da bude bliži džepu većine kupaca, pozicioniran u toj jeftin(ij)oj kategorji te ako je i samo za novčić po višoj cijeni od drugoga sličnoga iz te grupe, osjetno manje su mu šanse da će se prodavati. S druge strane, treba biti svjestan toga da proizvod višeg kvalitativnog ranga jednostavno i mora koštati više. Ako je u zemlji na tržištu koje se nalazi nepovoljna gospodarska situacija, na tom tržištu on, jer je skuplji, makar je bolji, teže ili teško prolazi čak i ako cijena ponekad možda čak i ne odskače mnogo.

Nije, međutim, u okolnostima i tog nižeg općeg standarda uvijek i za svakoga bitno pitanje cijene: dojam je da je među potrošačima u nas koji imaju deblji novčanik mnogo onih koji se čvrsto drže svojih navika u konzumaciji i vjerni su slijepo bilo nekoj robnoj marki što može biti i u grupi skupljih pa se svaki put opredjeljuju za nju, ili su pak, kao slijed svojih preferencija u okusima, vjerni jednostavnom i običnom proizvodu. U kontekstu vina to bi bila s jedne strane nešto skuplja stalno ista etiketirana boca, a s druge – gemišt iz litrene flaše i/ili rinfuze. Neki koji imaju para znaju se – skorojevićki – odlučiti za vrlo skupe pa i uvezene brandove, a to je obično u prilikama kad žele i u interesu im je pokazati drugima da sebi mogu priuštiti i ekstra-stvari. Kad postignu željeni efekt, vraćaju se uobičajenom proizvodu i ritmu. Uglavnom, iako to sebi s materijalne strane mogu dopustiti, vrlo često – nadam se da se s mlađim generacijama stvari ipak mijenjaju nabolje! – nisu zainteresirani ili su nedovoljno zainteresirani da istražuju nove robne marke koje mogu biti i više kvalitativne kategorije i dakako nešto skuplje no ipak i s jako dobrim odnosom između sadržaja i cijene. Stranci u nekoj zemlji, gdje se nađu poslom ili kao turisti, neskloni pak riskirati i potrošiti koju paru više na istraživanje nečega što ni u globalu, a kamo li pojedinačno, ne poznaju, radije idu na sigurno birajući znana (uvezena) imena i znane im (uvezene) nazive. Kad je riječ o piću, u vinorodnoj zemlji poput naše, to, kako se kaže, već i vrapci pjevaju, idu na toliko sigurno da se, bez bojazni da će pogriješiti glede okusa i potrošiti veću svotu, umjesto za vino odlučuju za, standardizirano, pivo.

Vinitaly

Vinitaly u Veroni iduće godine bit će od 10. do 13. travnja, a VieVinum u bečkom Hofburgu od 4. do 6. lipnja 2016.

Globalna anonimnost zemlje u nekoj gospodarskoj branši – a to je, ponavljam, svakako posljedica loše samoorganiziranosti branše – koči plasman kvalitetnijih i nešto skupljih ali cijenom ipak kakvoći odgovarajućih proizvoda dotične branše kod stranaca koji se zateknu kao kupci u toj zemlji, ali i kod kupaca na drugim tržištima. Dok i svjetska javnost iz uvjerenja ne prihvati činjenicu da iz određene proizvodne gospodarske aktivnosti neke zemlje proizvod s obzirom na kakvoću može podnijeti i višu cijenu, dotle nam neće biti sreće. Da bi se to popravilo, branša se, dakle, ima dobro organizirati u poslovnome smislu, pa raditi na kvaliteti i markretingu, a ako za to nema dovoljno inicijative od nje sâme, država, kojoj bi moralo biti stalo da dobro valorizira svaku komparativnu prednost zemlje, imala bi energično utjecati na to da se to ostvari. Kad se stvari stave na svoje mjesto kako treba, sudjelovanje na sajmovima sigurno će biti efikasnije i za proizvod kao takav i za izlagača.

Samoorganiziranost je, dakle, temelj za konstantno podizanje stupnja kakvoće i, naročito u kategoriji hrane (specijaliteta) i pića (vina), i jedinstvenosti proizvoda, temelj koji – s obzirom da se uvijek cijeni više ono što je posebno, drukčije, karakterno, kao i s obzirom da je danas ponuda golema i valja paziti da ne dođe do utapanja u njoj – otvara široki prostor za kvalitetan nastup na sajmu, kvalitetnu promidžbu proizvoda, kraja i zemlje kao njegova zavičaja, i za uspješan gospodarski plasman – i to na različitim tržištima i po dobroj cijeni – i proizvoda, i područja gdje se on rađa.

Upravo samoorganiziranost omogućuje – za dobar plasman proizvoda sa zemlje poput vina, sira, pršuta, maslinova i bučinoga ulja, kulina – s obzirom na teritorij iznimno korisno kvalitetno otvaranje godišnje sezone sajmovanja priređivanjem, odmah na početku godine, prezentacija tih proizvoda za pozvane specijalizirane eno-gastro medije, trgovce i ugostitelje u VLASTITOME dvorištu. Poslovni gosti iz vlastite zemlje, ali i iz svijeta, tako na samom izvorištu proizvoda vide svojim očima kako proizvod nastaje i što je to što mu može dati odnosno daje i ekstra posebnost. S time se uopće ne može usporediti prvi i jednokratni ali ni višekratni susret s istim proizvodom negdje tko zna koliko daleko od mjesta njegova nastanka. S druge strane, kad proizvođač poslije odlazi izlagati po sajmovima, ide u startu sa stanovitom prednošću, jer doma je obavljena vrlo korisna prezentacijska predradnja.

Na žalost, barem u segmentu vina u kojemu sam prisutan godinama, tog lokalnog jedinstva i samoorganiziranosti u poslovnome smislu u nas uglavnom – nema!

Lijepo nas je pročitala Caroline Gilby MW, koja je boravila u Hrvatskoj i u jednom od posljednjih brojeva vinskog poslovnog časopisa Meininger Wine Business International izdavačke kuće Meininger Verlag (organizator velikog svjetskog ocjenjivanja Mundus Vini) iz Neustadta an der Weinstrasse u njemačkom Palatinatu objavila osvrt na vinsku Hrvatsku: U srednjoj i istočnoj Europi očita je odbojnost prema zajedništvu u radu. Možda je to posljedica vezana uz vrijeme kad je tamo sve bilo režimom podređeno kolektivizaciji. Organiziranje proizvođača u njihovo zajedničko tijelo izjedaju rivalstvo, velike razlike u mišljenjima i stanovita nepopustljivost u stavovima, pa i zavist. Ali, u kompetitivnome današnjem vinskome svijetu proizvođači u tim malim i posebice u dotičnom gospodarskome sektoru ne dovoljno široko afirmiranim zemljama jednostavno su premali da idu sami, slobodni je prijevod uvodnog odlomka njenoga članka…

Za svaki odlazak na sajam treba se i dodatno pripremiti, tako da se izlagač-ponuđač, regija, i zemlja po mogućnosti i nametnu kao stanoviti autoriteti u segmentu koji se prezentira, dakle da nastup ostavi i širi i trajniji trag. Dobra ta, dodatna priprema znači ne samo imati dobar proizvod i ukusno uređeni štand snabdjeven s ponešto prospekata, ona znači i odgovarajuću animaciju potencijalnih kupaca i onih koji su zaduženi za obavještavanje javnosti o dotičnoj temi, tj. bitnih osoba u poslovnim krugovima tijesno i kompletno vezanima uz gospodarsku granu koja je protagonist nastupa. Dobra priprema podrazumijeva aktivan pristup, što znači najprije dobro se informirati tko je tko i gdje je taj tko u sektoru što ga izlagač predstavlja na sajmu, pa barem mjesec dana prije sajma tima tko je tko (distributeri, uvoznici, specijalizirani novinari… za segment hrane i pića i ugostitelji, sommelieri…) e-mailom, poštom kao grupacija ali i pojedinačno slati informaciju o svome nastupu, dakako s pozivom na posjet štandu, zatim nužno je osmisliti zanimljive radionice na otvorenome prostoru i za publiku koja je u prolazu, ovako uvijek netko, tko to možda inače ne bi učinio, zastane pored štanda, pogleda što se događa, nešto i zapamti od toga. Svakako je za ponuđača-izlagača dobro na sajmu i osobno obići štandove raznih uvozničkih i distribucijskih kuća, nastojati stupiti u kontakt s njihovim direktorom odnosno njegovim pomoćnicima s ciljem ostvarenja plasmana. Obilje kontakata nudi katalog sajma, stoga ga svakako treba ponijeti i čuvati, uvijek može dobro doći za sljedeću godinu.

Jednom pak na sajmu, bitno je osigurati prostor za nesmetani poslovni razgovor, i svakako, imati spreman odgovor na pitanje o cijenama, ovo zadnje glede cijena navodim stoga što sam nekoliko puta na međunarodnim sajmovima primijetio da se kupac kod nas interesirao za cijenu a – cjenika nije bilo…

I još nešto što vrlo često ide uz sajmove – ocjenjivanje prehrambenih proizvoda, vina i drugih pića. Osvojena medalja, posebice ona višeg do najvišega sjaja, može – ne otkrivam, dakako, ovime toplu vodu – biti, među ostalime, baš ako se istakne na štandu na nekome sajmu, dobar start prema (kvalitetnome) plasmanu proizvoda. Kad kažem kvalitetnome mislim i na količinu plasmana, i na cijenu (međutim ne tek na najmanju koja je novčani ekvivalent realne vrijednosti sadržaja i s kojom je prodaja krenula, nego onu adekvatno i razumno uvećanu, naime osvajanjem medalje proizvod je ipak ostvario strukovno javno priznanje i postao artiklom s dodanom vrijednosti), a mislim i na kontinuitet plasmana.

Utisak je da hrvatski proizvođači, koji znaju poslati i po četiri i pet uzoraka na ocjenjivanja kod kuće i vani i koji i na renomiranim svjetskim ocjenjivanjima već osvajaju i lijepi broj odličja i trofeja višega sjaja, tu prednost ne koriste kako treba u poslovnome smislu. Sad smo u Europskoj Uniji, zaista velikom tržištu, sva jača vinska ocjenjivanja su u razvijenim zapadnim zemljama (Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Španjolska, Italija, Belgija…) i medalja na njima ima tržišno značenje. Neki naši osvajači medalja ni ne potrude se preko medija obznaniti da su dobili trofej, ponekad imam osjećaj kao da im je dovoljno to što su osvajanjem medalje zadovoljili svoju taštinu, kod nekih, pak, koji i pošalju e-mail s informacijom o dobivenim medaljama čini mi se da smatraju da je dovoljno primiti medalju i poslati jedan e-mail, pa da će im to samo po sebi dovesti kupca… Neki proizvođači koji na svom štandu na sajmu možda i prikažu osvojena odličja također kao da misle da je tu njihov posao gotov i da ne treba stvar dalje gurati i izravno na tržištu – promidžbenim akcijama po trgovinama, te npr. radionicama i prigodnim događanjima po ugostiteljskim objektima. Malo je tužno na policama trgovina u nas, pa i onih koje su, kao i podrumi nagrađenih vina, u rukama istoga vlasnika, vidjeti butelje za koje znam da su (čak i višestruko!) nagrađene – utopljene u more drugih vinskih etiketa, dakle bez neke uočljive oznake o dobivenome odličju i o tome gdje je trofej osvojen, a ako one ponegdje i jesu izdvojene iz mase, postavljene su neugledno na kakvu policu sa strane i nije to izdvajanje da bi bile tetošene reklamom kao vina s međunarodno javno priznatom kvalitetom i s dodanom vrijednosti, nego tek zato da se pokaže da su cijenom ispod 80 ili stotinjak kuna…

Sad kad su se mnoge hrvatske vinske kuće uistinu uzdignule kakvoćom pojedinih svojih linija plemenite kapljice, krajnji je trenutak da jači napor učine i marketingaši i osobe zadužene za prodaju…  ♣

SuČ – 10.2015.