Tag Archive | Stefania Tacconi

SVIJET u ČAŠI – 09.2019 – WORLD IN a GLASS

   KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

__________s vama već – 27 godina/years – with you__________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Hrvatska gospodarska komora: KVALITETNIJIM BRENDIRANJEM  DOMAĆEGA PROTIV JEFTINOG UVOZA ⦁ Promidžba cro-vina:  STRANI NOVINARI PONOVNO ORGANZIRANO NA ZAGREB VINO.Com-u? ⦁ Decanter je 2019. nagradio: SMOTRA LAUREATA NAŠE REGIJE NA BRDU KOD KRANJA ⦁ Američko tržište: NEISKORIŠTENI POTENCIJAL⦁ Dani berbe. PARTY u TRSJU u FERIČANCIMA, te RADIONICA i FESTIVAL POSVEĆENI FRANKOVKI ⦁ Vinski utorak/Winy Tuesday: UČITI i UŽIVATI uz TALIJANSKI i VINO  ⦁ Informacija i edukacija:  REINKARNACIJA REVIJE VINUM IN ⦁ Cest is the best: VRHUNSKI CHEFOVI KAO ULIČNI SVIRAČI (Dalmacija, Posavje, Prekmurje…) ⦁ Gurmanski poroci – elitne namirnice: TARTUF u GLAVNOJ ULOZI ⦁ Motovunski kraj kao novo i brzo šireće gnijezdo odličnih vinara: ROXANICH WINE & HERITAGE LUXURY HOTEL ⦁ Kupujmo hrvatsko!: KUPUJMO KVALITETNO! ⦁ 186. Oktoberfest u Münchenu: DVOTJEDNA PRIREDBA s VRIJEDNOŠĆU VEĆOM OD MILIJARDE EURA! ⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – 09.2019 – BUYING GUIDE

_______________________________

Iz Hrvatske gospodarske komore o Bakhovu nektaru

                KVALITETNIJIM BRENDIRANJEM DOMAĆEGA, PROTIV JEFTINOG UVOZANa hrvatskom tržištu vina jasno se zrcale problemi cjelokupnog poljoprivredno-prehrambenog sektora. Unatoč preduvjetima za dostatnu proizvodnju te znanju i tradiciji, ne proizvodimo dovoljno vina za domaće potrebe, pa se okrećemo jeftinom uvozu. S druge strane, izvozimo kvalitetna vina koja su prepoznata na međunarodnom tržištu i koja postižu dobru cijenu. Prostora za veću potrošnju hrvatskog vina na domaćem tržištu i u inozemstvu ima, uz snažniju promidžbu i brendiranje kroz zaštitu zemljopisnog podrijetla vina (ali na čvrstom temelju postavljenima! – primjedba: Svijet u čaši!) oznakom izvornosti (ZOI) ili oznakom zemljopisnog podrijetla (ZOZP). Tako kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

                ZOI i ZOZP potrošačima, između ostaloga, jamče da grožđe i vino dolaze iz točno određenog područja te da se na godišnjoj razini kontroliraju uvjeti proizvodnje i fizikalno-kemijski i organoleptički parametri vina definirani specifikacijama proizvođača, vele u HGK. Hrvatska trenutno ima zaštitu sa 16 oznaka izvornosti – tri ZOI-ja odnose se na razinu vinogradarske regije, 12 na razinu vinogradarskih podregija, a samo jedna oznaka je na razini položaja – svjetski poznatog Dingača. Problem je, nastavlja HGK, u tome što su specifikacije naših ZOI-ja jako široko postavljene i ne nude prava rješenja proizvođačima niti odgovore potrošačima.

                – Sazrelo je vrijeme da naši proizvođači preispitaju sadržaj specifikacija postojećih zaštita i upuste se u kreiranje novih, specifičnijih, koje će najbolje transponirati značajke podneblja, tradicije i izvrsnosti te tako razvijati brand određenog područja. Zaštita naziva snažan je marketinški alat za proizvođače, mamac i jamstvo za potrošača, a pruža velike mogućnosti za razvoj lokalne eno-gastronomije te turizma – istaknuo je ovih dana potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević

Dragan Kovačević

                Godišnje se u Hrvatskoj popije oko milijun hektolitara vina, od toga između 750 i 800 tisuća hektolitara dolazi iz domaćih vinarija, dok ostatak uvozimo (od 250 do 300 tisuća hektolitara). U izvoz ide između 50 i 55 tisuća hektolitara, u pravilu skupljih vina. Od ulaska u EU smanjuju nam se površine pod vinogradima, proizvodnja vina nam je pala, a uvoz narastao. Do ne tako davne 2004. godine bilježili smo suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni vina, a prošle godine smo ostvarili deficit od 14,3 milijuna eura, uz pokrivenost uvoza izvozom od samo 53 posto. Od izražene samodostatnosti u proizvodnji vina, danas je ona pala na razinu oko 75 posto, ističu, dalje, u HGK.

                Istovremeno, hrvatska vina su se etablirala na globalnim vinskim kartama, a naši vinari osvajaju odličja na prestižnim svjetskim natjecanjima i događanjima. U čemu je onda problem: zašto imamo veliki uvoz i tako nisku pokrivenost uvoza izvozom, pitaju se u HGK.

                – Uz manje površine vinograda i smanjenje proizvodnje vina, veliki izdaci za hranu u strukturi potrošnje kućanstava u Hrvatskoj (28,2 posto) i niža kupovna moć prosječnog hrvatskog potrošača idu na ruku uvozu mahom jeftinijeg vina u odnosu na cijene domaćeg. Prosječna uvozna cijena u 2018. je iznosila 1,26 eura, no čak 75 posto količine uvezenog vina imalo je prosječnu cijenu ispod 80 euro centi. Radi se o vinu koje uglavnom stiže u rinfuzi ili u većim pakiranjima, bez oznaka zaštićenog zemljopisnog podrijetla, i najčešće bez oznake sorte. S druge strane, prosječna cijena našeg vina u izvozu iznosi 2,8 eura, a ne beznačajne količine izvoze se na EU i treća tržišta po prosječnim cijenama iznad 10 eura za pojedine kategorije vina – objašnjava Kovačević, i dodaje da hrvatski proizvođači moraju nastaviti graditi brand kvalitete, prvenstveno,,ponavlja, kroz zaštitu izvornosti i zemljopisnog podrijetla svojih vina.

                Novi Zakon o vinu govori o četiri regionalne organizacije vinogradara i vinara koje korespondiraju sa četiri vinogradarske, ali ujedno i marketinške regije Hrvatske: Slavonija i Hrvatsko Podunavlje, Središnja bregovita Hrvatska, Hrvatski Istra i Kvarner te Dalmacija. Vinari okupljeni u nacionalno Udruženje vinarstva HGK i stručna služba HGK inicijatori su ovakve podjele, a upravo te četiri regije smatraju se okosnicom HGK brend-strategije Vina Croatia vina mosaica.

                – Trebamo unaprijediti postojeći sustav kvalitete vina kroz redefiniranje postojećih i definiranje novih zaštićenih oznaka vina koje će odražavati specifičnosti užih zemljopisnih područja. U tome vidimo ključnu ulogu regionalnih organizacija. Bilo bi pretenciozno očekivati da ćemo time riješiti sve probleme hrvatskog vinarstva i vinogradarstva, ali to je svakako korak u pravom smjeru – zaključuje Kovačević.

                A sad, Svijet u čaši: puna su nam usta riječi brendiranje hrvatskog vina, ali u stvarnosti nismo pokazali da znamo što to znači. Kod nas se na vinskoj sceni radi(lo) na ho-ruk, a to nije način za ono što se želi postići. Nema dovoljno zajedništva na kvalitetnoj poslovnoj razini, i to je problem. Govori se, toliko, o oznakama ZOI i ZOZP a ta čuvena ZOI, koja bi trebala biti glavna, podijeljena je od početka maltene svakome, vinima koja to ne zavrjeduju, npr. ZOI je dan nekima koja nisu nekvalitetna međutim nemaju veze s onime što nazivamo izvornost,, za takva vina primjerena bi mogla biti ZOZP. Ništa nismo radili na apelacijama, a to je loše!

Vinske zvijezde Istre – Marino Markežić Kabola i Livio Benvenuti (Marko Čolić)

Otkrivanje novih imena G.E.T. razgovori Tomislava Stiplošeka u Zagrebu, gosti – obiteljski podrum Fuhtar iz Labina te Magistra iz Čepina (Marko Čolić)

            Prije dosta vremena osnovana je Udruga vinarstva pri HGK, proizvođači okupljeni zbrda zdola, i to nije dalo rezultat. Već sam isticao: kuća se gradi ne od krova prema dolje, nego od temelja prema krovu, dakle nužno je bilo da se proizvođači najprije organiziraju u poslovna udruženja po užim područjima uz koja su tijesno vezani, onima na kojima žive, rade i zarađuju za egzistenciju, tako da bi im moralo biti bitno da stvore tipična, za svoje područje karakteristična vina koja će dostojno prezentirati teritorij i time pozivati kupce. No, da bi se realizirala takva karakteristična vina nužno je bilo odmah na početku donijeti pravilnik ponašanja u vinogradu, podrumu i komercijalizaciji, te se zalagati, pa i strogim kontrolama unutar samog udruženja, da se pravilnik provodi u djelo. Država, kojoj mora biti stalo da joj kako treba funkcioniraju razni gospodarski sektori, morala je na svoje načine, među ostalime i odobravanjem sredstava i olakšica udruženim tržišno ozbiljnim proizvođačima, poticati takvo poslovno udruživanje po branši u užim geografskim područjima. Tek nakon što se po predjelima koji s obzirom na orografske, pedološke, (mikro)klimatske  uvjete spadaju u po jednu cjelinu stvore spomenute poslovne udruge i donese pravilnik obvezan za sve članove udruženja može proraditi krovna organizacija pri HKG, sastavljena dakako od predstavnika udruga. Tek kad bi se po područjima glede vina u nas točno znalo što je što i što je maksimalno karakteristično za neko pojedino područje (sorta odnosno sorte i njihov udio u vinu, s aspekta gospodarske isplativosti minimum posađenih biljaka po jedinici površine, maksimalno dopušteni opterećenje i prinos po trsu, određivanje termina berbe, način prerade te oblik i dužina dozrijevanja kao i prvi mogući izlazak vina na tržište) a i nakon što se uvedu stroge kontrole puteva grožđa od vinorada do podruma moglo bi se reći da je položen temelj za dobar marketing na domaćoj i međunarodnoj razini. Čudimo se silno tome što stranci kad dođu k nama u turizam masovno piju pivo, a ne vino kao naš adut, ali jesmo li razmislili o tome da je pivo što se nalazi na našem tržištu na određeni način standardizirano i da stranac manje-više zna što će za svoj novac dobiti u kategoriji najprodavanijih hrvatskih marki piva koje se, usput, nude po prihvatljivoj cijeni, međutim – koliko stranac zna što se stvarno krije iza svake naše vinske etikete od kojih su neke vrlo vrlo skupe, neke, doduše, i s obzirom na kakvoću vina i opravdano, pa tko je tek-tako na neviđeno za neki proizvod o kojemu ništa ne zna spreman ruku dublje zavući u džep?

Glavna enologinja Iločkih podruma Vera Zima slavi medalje s Mundus Vinija s kolegom enologom Slobodanom Čapinom

                Što se tiče jeftinog vina iz uvoza, zacijelo se mnogi inozemni jeftilen-uzorci ne bi mogli legalno naći na našem tržištu da redovne, državne inspekcije kako treba rade svoj posao. Doduše, isto vrijedi i za brojne uzorke iz domaće proizvodnje barem što se tiče vinskog podruma kao mjesta kreacije vina.

                Kupovna moć stanovništva u nas općenito, eto, nije velika, ima logike u tome da se uvoze mahom jeftinija vina, ali je činjenica da ipak ovdje ima i poprilično onih s debljim novčanikom – pa vidi se to i po modelima automobila s hrvatskim registracijama na našim cestama, po odlascima našijenaca na skijanje i ljetovanja van i u elitnije resorte, po posjetu ugostiteljskim objektima i višeg cjenovnog ranga, po ponudi razvikanih svjetskih etiketa mirnog vina i šampanjca u našim renomiranim vinotekama, po buticima koji vrve artiklima (odjeća, obuća…) najpoznatijih svjetskih robnih maraka i pod imenima najjačih svjetskih estradnih i sportskih zvijezda, zasigurno – da ovdje nema dovoljno kupaca i za te skup(lj)e proizvode takve elitne ponude u tom opsegu tu ne bi bilo, tako da nisam siguran da su jeftina uvozna vina glavna opasnost za hrvatsku vinsku industriju.

Država koja želi da je smatraju velikom vinskom zemljom mora moći ponuditi lijep poljoprivredni poglavito vinogradski krajolik, toplu gostoljubivost, osebujnu gastronomiju i visokokarakterna lokalno obilježena vina jasne apelacije koja obaraju s nogu. Goriška brda u Sloveniji sve to imaju! – kaže Wine Spectator

                Kako dalje? Svakako treba žustro poticati zajedništvo na poslovnj bazi u branši (samo skupa mogu se ostvariti velike stvari i, što je bitno, u dovoljnoj količini ili tzv. kritičnoj masi nužnoj za tržišnu ponudu), poraditi kvalitetno na apelacijama (od postojeće četiri udruge vinara po četirima hrvatskim vinorodnim regijama jedino kao neka zajednička etnička i agroekološka cjelina smisla imaju udruga Vinistra i međimurski Hortus Croatiae, dok Dalmacija od svojega sjevera do svojega juga i na obali i otocima ne može biti jedna cjelina, jednako tako ni Slavonija od Daruvara na zapadu preko Kutjeva i Đakova, Osijeka do Baranje i Srijema, makar je tu barem čvrsta poveznica sorta graševina, a Bregovita Središnja Hrvatska, koja je sve do nedavno bila bez geografske oznake i time sakata, pravi je tutti frutti glede eko-uvjeta, sorata, tipova vina) i raditi na kvalitetnoj komunikaciji naših vina prema tržištu i ovdje i vani, kao i založiti se na boljoj edukaciji i protagonista hrvatske proizvodne i potrošačke vinske scene kako bi što širi krug ljudi ovdje dobro shvatio što u ponudi znači kvaliteta i s turističkog aspekta – pa mi rado kažemo kako smo turistička zemlja, zar ne! Nužne su učinkovite inspekcije koje bi nadzirale puteve grožđa što završava u uvezenim i domaćim vinima ponuđenima na hrvatskom tržištu kao i puteve vina (vanjski i domaći proizvođač-prodavatelj vina, zatim punitelj, te ponuđač vina ovdje) što se nalaze na hrvatskom tržištu, potom stroge kontrole vina uzetih za analizu s tržišta i visoke kazne za prekršitelje. Važno je i vođenje u dovoljnoj mjeri računa o tome kome se i na kakvoj podlozi dodjeljuju poticaji. Bitno je iskorjeniti manipulacije s tržišta, maknuti ono što nema propisane deklaracije i ono što ne odgovara propisanoj deklaraciji, dakle ono čemu nije mjesto na tržištu…   ♣

14. Zagreb VINO.com 2019

LISTA IZLAGAČA

SMARAGDNA DVORANA / EMERALD BALLROOM

 ARMAN FRANC OPG,HRVATSKA E01 ⦁ PRELAC, HRVATSKA E02 ⦁ IQ ISTARSKA MALVAZIJA, HRVATSKA E03 ⦁ BARUN(DIĆ), HRVATSKA E04 ⦁ MISAL PJENUŠCI PERŠURIĆ, HRVATSKA E05 ⦁ KOPJAR, HRVATSKA E06 ⦁ MIKLAUŽIĆ, HRVATSKA E07 ⦁ VINA ZIGANTE, HRVATSKA E08 ⦁ VIOLIĆ NIKO, HRVATSKA E08 ⦁ MARKOTA, HRVATSKA E09 ⦁

FERAVINO, HRVATSKA E10 ⦁ KUTJEVO d.d., HRVATSKA E11 ⦁ ĐAKOVAČKA VINA d.d., HRVATSKA E12 ⦁ BADEL 1862, HRVATSKA E13,E14 – VINARIJA BENKOVAC- BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E13 – VINARIJA DARUVAR- BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E13 – KRIŽEVAČKI VINOGRADI-BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E14 – PZ SVIRČE-BADEL 1862 d.d., HRVATSKA E14 ⦁ ŠAFRAN, HRVATSKA E15 ⦁ IVANČIĆ GRIFFIN, HRVATSKA E16 ⦁ ILOČKI PODRUMI, HRVATSKA E17 ⦁ MLADINA, HRVATSKA E18 ⦁ BELJE VINA, HRVATSKA E19 ⦁ KORTA KATARINA, HRVATSKA E20 ⦁

ADŽIĆ, HRVATSKA E21 ⦁ ANTUNOVIĆ, HRVATSKA E22 ⦁ KRALJEVSKI VINOGRADI, HRVATSKA E23 ⦁ ZLATAN OTOK d.o.o. (Plenković), HRVATSKA E24 ⦁ VINO-HVAR  d.o.o. , HRVATSKA E25 ⦁ BASTIJANA d.o.o., HRVATSKA E26  E27 ⦁ MATUŠKO, HRVATSKA E28 ⦁ RADOVIĆ, POTOMJE PZ, HRVATSKA E28 ⦁ BURA – MRGUDIĆ, HRVATSKA E29 ⦁ BENMOSCHE FAMILY, HRVATSKA E29 ⦁

MATO ANTUNOVIĆ PG, HRVATSKA E29 ⦁ CRVIK, HRVATSKA E30 ⦁ EDIVO d.o.o, HRVATSKA, HRVATSKA E31 ⦁ CLAVIS d.o.o, HRVATSKA E32 ⦁ TOMAC, HRVATSKA E33 ⦁ KORAK E34 ⦁ ŠEMBER P.G. HRVATSKA E35 ⦁

BUHAČ, HRVATSKA E36 ⦁ KALAZIĆ (KRONOS d.o.o.), HRVATSKA E37 ⦁ ŠTAMPAR, HRVATSKA E38 ⦁ FAKIN, HRVATSKA E39 ⦁ TOMAZ VINA P.T.O., HRVATSKA E40 ⦁ ROSSI, HRVATSKA E41 ⦁ DEGRASSI, HRVATSKA E42 ⦁

DVORANA PARIS:

 NOVAK, HRVATSKA P01 ⦁ KOJTER, HRVATSKA P01 ⦁ HORVAT, HRVATSKA P02 ⦁ KOCIJAN, HRVATSKA P02 ⦁ MATOČEC, HRVATSKA P03 ⦁ JAKOB d.o.o, HRVATSKA P04 ⦁ VUINA, HRVATSKA P05 ⦁ ARMAN MARIJAN, HRVATSKA P06 ⦁ ELIĐO PILATO OPG, HRVATSKA P07 ⦁ IPŠA d.o.o, HRVATSKA P08 ⦁ BENVENUTI, HRVATSKA P09 ⦁

LAGUNA VINA (Agrogaluna), HRVATSKA P10 ⦁ RADOVAN, HRVATSKA P11 ⦁ POLETTI OPG LOREDANA POLETTI, HRVATSKA P12 ⦁ CORONICA ATC d.o.o., HRVATSKA P13 ⦁ RAVALICO F&F, HRVATSKA P14 ⦁ MEDEA, AGROPRODUKT DOO, HRVATSKA P15 ⦁

MIMICA KUĆA SRETNOG ČOVJEKA, HRVATSKA P16 ⦁ RIZMAN, HRVATSKA P16A ⦁

 KOLARIĆ, HRVATSKA P17 ⦁ KURTALJ, HRVATSKA P18 ⦁ JAGUNIĆ PG, HRVATSKA P19 ⦁ BRAJE IZLETIŠTE VINOGRADARSKA KUĆA, HRVATSKA P20 ⦁ JAREC-KURE OG, HRVATSKA P21 ⦁ KOS, HRVATSKA P22 ⦁ PUHELEK – PUREK OG, HRVATSKA P22 ⦁ LEGOVINA, HRVATSKA P23 ⦁ DAMJANIĆ, HRVATSKA P24 ⦁

__________________________________________

Promidžba hrvatskog vina

            STRANI NOVINARI PONOVNO ORGANIZIRANO NA ZAGREB VINO.COMu? – Svojedobno je, dok je prof. Ivan Dropuljić kao osnivač i direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com u zagrebačkom hotelu Esplanade – što se,  kako se sada, uz 14. izdanje priredbe, pokazuje kao daleko najuspješnija manifestacija te vrste u nas a i šire u regiji – imao određeni budžet za neke dodatne poteze u poslovnom smislu korisne za hrvatsko vino i vinsku Hrvatsku, funkcioniralo odlično: nekoliko godina zaredom u povodu Zagreb Vino.coma u Lijepu našu na poziv organizatora festivala dolazila je organzirano grupa relevantnih vinskih novinara iz raznih krajeva svijeta, program za njih uključivao je trodnevnu turneju nekim hrvatskim vinorodnim krajem te dva dana boravka u Zagrebu kako bi posjetili i festival. Ideja je tada bila i grupu proširiti inzemnm vinskim trgovcima.

Ivan Dropuljić i Ivo Bašić, tajnik u Ministarstvu turizma RH

                A onda su dolasci vanjskih novinara prekinuti, ne stoga što oni u svojim sredinama nisu objavljivali priloge o hrvatskom vinu i krajevima koje su obišli nego stoga što je Dropuljićeva kasa presušila a institucija voljnih pružiti odgovarajuću potporu nije bilo, tako da se iz toga odbijanja na neki način dalo iščitati  da se smatralo da je Dropuljić strane novinare pozivao ovamo radi sebe. a ne iz općeg interesa. Bez jače i kontinuirane prezentacije vina i, uza nj, i lokalne gastronomije svjetskoj javnosti barem jednom godišnje na vlastitom kućnom pragu teško se može očekivati relevantno jačanje reputacije neke zemlje kao vinske, te jači razvoj eno-gastro turizma u toj zemlji. Jedno je prirediti prezentaciju vina u nekoj državi interesantnoj kao vinsko tržište i kao emitivno turističko tržište – takvi su nastupi svako toliko doista nužni!, a sasvim drugo je dovesti novinare i ugledne vinske trgovce iz svijeta ovamo k nama, da osjete duh i dah pojedinog (vinorodnog) područja, da vide (vinogradske) pejsaže, vinske podrume, da upoznaju proizvođače, saznaju nešto o domaćim kultivarima i tradiciji u prehrani, da na licu mjesta kušaju naše vino ali i druge tipične specijalitete, da se uvjere i u turistički potencijal kraja. Impresije s takvih turneja uvijek su upečatljive, ostaju dugo u sjećanju, pravog materijala ima dovoljno za objavu ne samo jedanput nego i kroz više puta, u odnosu na ovakvo predstavljanje kod sebe doma povremeni organizirani nastupi naših proizvođača vina vani, ma koliko bili važni i neophodni i ma koliko su i dobro pripremljeni i ma koliko osvrti uzvanika na prezentirana vina bili pozitivni, teško su usporedivi, ipak ti naši povremeni istupi vani budu s određenom dozom sterilnosti. Znam dobro očemu govorim jer sam i sâm niz puta na poziv organizatora boravio u Italiji, Francuskoj, Austriji, Mađarskoj, Sloveniji, Njemačkoj na vinskim događanjima na kućnome pragu vina. Kad taj jednodnevni naš nastup negdje vani završi, posjetiteljima se ni približno dojmovi ne usijeku u pamet kao onda kad su osobno nazočni izravno na izvoru nastanka hedonističkog proizvoda kakav je vino, tako da,  uz silnu ponudu u svojoj zemlji uzoraka vina sa svih strana svijeta, oni teško na duži rok pamte baš naše etikete i poslovno razmišljaju o njima, međutim da bi se to ipak u nekoj iole jačoj mjeri dogodilo trebalo bi u svakoj pojedinoj poslovno zanimljivoj nam sredini u inozemstvu svako malo održavati naše nacionalne prezentacije.

                Moguće je da se sad s 14. međunarodnim festivalom Zagreb Vino.com koji je istinski Vinska Hrvatska na dlanu, stvari mijenjaju, naime dobru volju da u značajnoj mjeri pomogne dovođenju i ugošćenju grupe renomiranih inozemnih eno-gastro a time i turistčkih novinara pokazuje Ministarstvo turizma RH, prof. Dropuljić u razgovorima je izravno s Ivom Bašićem ispred Ministarstva, i rješenje je na vidiku… ♣

Decanter je 2019. nagradio

        SMOTRA LAUREATA NAŠE REGIJE NA BRDU KOD KRANJA – Na ulazu u zgradu šepurio se raskošni Rolls Royce, ali ovaj put riječ nije bila o političarima. Značajna revija dobitnika nagrada DWWA 2019 uglednog britanskog vinskog časopisa Decanter za ovu godinu za našu regiju održana je, u organizaciji ljubljanske Vinske šole Belvin koju vodi Robert Gorjak sa suprugom Sandrom, u elitnom ambijentu Kongresnog centra na Brdu kod Kranja.
Kao izlagači – 45 vinskih kuća, dobitnici priznanja različitih kategorija vrijednosti, od Preporuke do Platinaste medalje, iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Austrije, Italije…. Renomirani nazivi i imena, ali i oni široj javnosti nešto manje poznati, barem zasad, u svakom slučaju svim laureatima  – čestitke!

Gašper Čarman, znan inače kao sommelier i kao vinski trgovac (eVino), u suradnji s nekim enolozima, uvelike s Darinkom Ribolicom iz Kleti Brda u Goriškim brdima, kreira nekoliko vina koja pušta na tržište pod svojom etiketom. Jedno od tih vina je i 18 mjeseci u francuskom hrastu dozrijevani Cabernet franc 2017 Selekcija, koji je osvojio Decanterovu platinastu medalju, navodno sa čak 97 od 100 mogućih bodova! Zanimljiva Gašperova kreacija je i vino ribljeg naziva Palamida 2017 od merlota (45 %), cabernet sauvignona (35 %) i cabernet franca, na DWWA s 90 bodova srebrno, a u maloprodaji u Sloveniji po 7,5 €! Dolje: Izvrstan suhi profinjeno aromatični i elegantni Aldebaran Riesling 2017 – zlato po Decanteru! – od kuće Vino Kupljen koju nakon smrti znanog mu oca Jožeta, jednog od pionira svojedobno uspješnog plasmana slovenskog vina u Hrvatskoj, vodi Samo Kupljen iz Ivanjkovaca na Jeruzalemu u Ormoško-ljutomerskim goricama. Samo Kupljen rođen je u horoskopskom znaku Bika, a Aldebaran je, čujem, najsvjetlija zvijezda u sazviježđu Bika

            Evo, po onome kako je objavljeno u katalogu izložbe, koje su od tih 45 vinarija osvajači platinaste i zlatne medalje: platina – Cabernet Franc 2017 Selekcija – Gašper Čarman; Les Rochelles 2917 – Domaine Louis Max, Burgundija Francuska (uvoznik u Sloveniju: eVino); Iglič Furmint 2016 – Alois Gross; Šipon Seven Numbers 2015 – Puklavec Family Wines; Leonardo 2013 – Marjan Simčič; Secca del capo 2018 – Colossi (uvoznik u Sloveniju: WeVinoVinoteka) ⦁ zlato – Gran Teran 2015 – Coronica; Rosé 2018 – Colnar; DP Brut Šipon 2015 – Dveri Pax; Gorca Furmint 2016 – Alois Gross; Aldebaran Riesling 2017 – Vino Kupljen; Plavac mali Vron Bod 2012 – Tonči Marjan (zlato na granici s platinom!!!); Rebula opoka Medana jama cru 2013 – Marjan Simčič; Tri Morave crveno rezerva 2016 – Temet (Jagodina Srbija); Red Cuvèe 2016 Domaine BarovoTikvesh Châteaux & Domains; Icon Campana Rubimus 2017 i Cuvée No 1 2017 – Vinarija Zvonko Bogdan.

Hvaranin Tonči Marjan sa svojim Plavcem Vron Bod 2012 na DWWA 2019 s 94 boda zlatan i na rubu platine, te platinasti (Leonardo 2013), zlatni (Rebula Opoka Medana jama cru 2013) i trostruki srebrni (Sauvignon blanc opoka Jordano cru 2014, Merlot opoka Trobno cru 2013 i Pinot noir opoka Breg cru 2015) Marjan Simčič iz Goriških brda U sredini i desno: Nakon što sam kušao, smatram da je vino Gran Teran 2015 od Morena Coronike svakako zavrijedilo ocjenovni razred više, dakle u ovome slučaju platinasto odličje!!!!

Michela Nassiz Decanter i Terra Madre Martinović

                Za stolom vinarije Terra Madre iz vinogorja Komarna degustirao sam u društvu big bossa Martinovića i Michele Nassiz kao odgovorne ispred Decantera na manifestaciji kod Kranja, vina Plavac mali Terra Madre 2016 koje je osvojilo srebrnu medalju, te Plavac mali Terra Madre 2011, koje mi je ostavilo znatno bolji utisak, ali tko zna iz kojih razloga to vino, kako mi je kazao Martinović – NIJE bilo poslano na ocjenjivanje!?…

            Na Brdu kod Kranja među Decanterovim laureatima našlo se i feričanačko Feravino. Feravino se predstavilo kao dobitnik, za 2019, triju srebrnih medalja i jedne brončane medalje – srebro su ove godine osvojila vina Graševina Dika 2018, Frankovka Miraz 2016 i Cuvée Miraz 2015 a broncu Rosé Dika 2018. Na kušanje su – za svaki slučaj! – donesene i Frankovka Ice Wine 2016 koja je srebro na Decanteru dobila u 2018, te Graševina Miraz 2017 koja je pak 2018 osvojila broncu.

Luka Vrga i Josip Pavičić – Feravino

            Luka Vrga, član Uprave poduzeća Osilovac kamo spada Feravino i voditelj vinarije Feravino, i Josip Pavičić iz izvoznog odjela kuće uvelike se koncentriraju na ono što je upravo najaktualnije i najvažnije: ubiranje ploda kao sirovine na preradu te sirovine za proizvode dostojne novih medalja, ne samo s Decanter World Wide Awarda nego i s drugih značajnih međunarodnih ocjenjivanja plemenite kapljice. U jeku berbe u srcu svojih vinograda Feravino je upomoć bilo pozvalo i berače sa strane, za njih je priređen poseban berbeni party i u znaku nagradnog natjecanja ekipa berača u efikasnosti u berbi u smislu brzine trganja i količine ali i KAKVOĆE ubranog grožđa. Velike nade polagane su u frankovku, koja slovi kao feričanačko crno zlato. Upravo Decanterove medalje primljene i za frankovku i ova prezentacija na Brdu kod Kranja posebno su dobrodošle za Feravino jer desetak dana nakon nastupa na Brdu kod Kranja u Sloveniji Feravino je bilo domaćin drugog međunarodnog Festivala frankovke, neposredno prije kojega je, da bude dobar uvod u manifestaciju, valjalo organizirati u Zagrebu i masterclass o frankovki, s desetak najbolje ocijenjenih uzoraka na još u srpnju održanome vrednovanju kapljice od spomenute sorte.

Sorta trnjak, zasigurno je golemi potencijal južnijih krajeva konkretno Hercegovine i, u Hrvatskoj, Imotske krajine, i vrijedilo bi, mislim, s obzirom na klimatske uvjete, razmisliti o njenoj sadnji npr. i u – Baranji!!! Ako je već nužno da u Baranji uz tradicijske domaće kultivare budu posađeni u tolikoj mjeri kultivari karakteristični za druga područja, zašto se ne bi smanjili internacionalci merlot i cabernet sauvignon koje danas već svi i svuda imaju, pa da se eventualno na račun tog smanjenja introducira neka sorta iz ovih naših krajeva (trnjak, vranac?), pretpostavljam da bi od francuza u Baranji vrijedilo zadržati cabernet franc…. Josip i Vlatko Nuić iz Crnopoda kod Ljubuškog već su u nekoliko navrata kroz vino dokazali da je trnjak i te kako vrijedan za vino a ne tek kao oprašivač za blatinu. Zamislite sad i ovu (heretičku???!!!) ideju: CRO Cuvée Baranja od 80 posto frankovke te sa po 10 posto trnjaka i vranca zasađenih na baranjskim top-pozicijama!!! A možda – vjerujem da bi vrijedilo pokusa! – baranjski ZOI SUHINT Cuvée od 70 posto frankovke te sa po 10 posto trnjaka, vranca i cabernet franca      

Nikoila Mladenović Matalj

Robert Gorjak i Sandra Bohinec Gorjak, Vinska škola Belvin

Začinak bukovski! Što li je to začinak bukovski? To je sorta, to je i vino. Došao sam na Brdo kod Kranja na kušanje kapljica koje su ove godine osvojile Decanterove medalje, i onda naletim na začinak bukovski, ali ne kao nagrađeni uzorak nego kao uzorak ponuđen maltene od – ispod stola. Na bijelome stolnjaku na stolu vinarije Matalj iz Negotina u Srbji šepurili su se na DWWa 2019 brončani suhi vrlo dobri bordožanin Kremen Kamen 2015 (cabernet sauvignon s 20 mjeseci barriquea i sa 14,5 vol %; mpc. 37 € butelja; smatram da je, iako je još mlađahna duha, na ocjenjivanju DWWA 2019 bio podcijenjen i da svakako zavrjeđuje visoko srebro pa i ono na granici sa Decanterovim zlatom, ako ne i zlato!), potom također brončani Kremen 2016 od cabernet sauvignona (85 %) i merlota, s 12 mjeseci barriquea i s 13,5 vol % (mpc 11 €), te brončani Chardonnay Terasa 2017, a nekako skriven od pogleda čubio je začinak (mpc: 14 €). Nikola Mladenović, vlasnik podruma Matalj, ponudio je začinak na eventualno traženje gosta odnosno po procjeni kome ima smisla ga dati na kušanje, jako mi je drago da je taj uradak kliznuo i niz moje grlo, vrlo lijepo, složeno, skladno i nenabildano fino pitko crno vino, odlično npr. i za tople ljetne dane, a rekao bih intuitivno da bi ga se moglo uz možda malo manji prinos po trsu pa moguće i uz još nešto kasniju berbu da se dobije na koncentraciji, jednog dana predstaviti i kao krepko snažno (ne nužno komercijalno nabildano!) vino i za uz izrazito zimska jela… Mladenović veli kako ima veće ambicije s tom sortom, no treba mu vremena da kultivar bolje upozna i kao sortu zasebno a i u kombinaciji sa svojim agroekološkim uvjetima…

Vinarija Matalj inače brine o 20 hektara vinograda na trima lokacijama u Negotinskoj krajini – Kremen, Terasa i Bukovo. Svaka od njih s obzirom na tlo i mikroklimu predstavlja posebnu cjelinu. Nakon određenog uspjeha s međunarodnim kultivarima (cabernet, merlot, gamay, chardonnay i sauvignon) red je, sada, malo jače se potruditi usklađujući u nijansama s lokalnim tlom i mikroklimom i neke lokalne sorte, Matalj zasad ima temjaniku crnu (za slatku kapljicu) i spomenuti začinak bukovski…

Jako dobar cabernet sauvignon iz 2016, srebro po Decanteru 2019, na kušanje je ponudio Željko Jungić iz Vinarije Jungić iz Čelinca kod Banja Luke

                Na kraju, nešto što se tiče manifestacije na Brdu kod Kranja: katalog! Katalog je vrlo, vrlo važna karika za uspješnu kompletnu realizaciju sajma odnosno festivala, smotre vina.  Njegova je zadaća da bude svojevrsna osobna karta i manifestacije i proizvođača i svakoga vina. Kvalitetna podloga tome da ljubitelj plemenite kapljice bude KVALITETAN potrošač-kupac je upravo to da bude dobro informiran i vinski upućen. Nerijetko će dobar katalog poslužiti i kao svojevrsni vinski vodič. Novinarima koji prate vinsku scenu katalog s bitnim osnovnim obavijestima o vinaru i vinima temelj je kvalitetnog napisa, izvještaja. Poruka organizatoru: ubuduće u katalogu dati ne samo naziv/ime proizvođača, njegovu adresu i e-mail te nazive vina s navodom osvojenog odličja, nego, za praktičnu uporabu, više podataka o proizvođaču i vinima, primjerice iz kojega vinogorja je proizvođač i iz kojega je/kojih su vinogorja vina tog proizvođača, od koje je sorte vino odnosno od kojih su sorata vina označena ne nazivom sorte nego fantazijskim nazivom, pa o dužini maceracije, načinu (inoks, drvo, barrique, velika bačva…) i dužini dozrijevanja, sadržaju alkohola, neprovrelog sladora, ukupne kiselosti, koristan podatak je i maloprodajna cijena u vinoteci u zemlji iz koje vino dolazi… To zacijelo ne bi iziskivalo – pogotovu koriste li se uobičajene kratice i s obzirom na korištenje brojaka i odgovarajućih znakova, bitno više tiskanog teksta i bitno više papira da bi izazvalo jače poskupljenje izrade kataloga  ♣

Američko tržište

          NEISKORIŠTENI POTENCIJAL – Gospodarsko izaslanstvo od više od 20 naših tvrtki u organizaciji Hrvatske gospodarske posjetilo je Cleveland. Predviđeno je bilo da hrvatski poduzetnici za posjeta SAD sudjeluju na poslovnom forumu i u B2B razgovorima, da obiđu nekoliko američkih tvrtki te da nazoče konferenciji Udruženja hrvatsko-američkih stručnjaka (The Association of Croatian American Professionals – ACAP).

            Cilj izaslanstva je bolje povezivanje naših poduzetnika s američkim malim i srednjim poduzetnicima te s hrvatskom poslovnom dijasporom u SAD. Naglasak je stavljen na suradnju u zdravstvenom turizmu, farmaceutici, medicinskoj opremi i rješenjima za pametne gradove.

Naši na poslovnom forumu u Clevelandu u SAD

            – Robna razmjena s SAD nam je prošle godine iznosila oko 620 milijuna dolara, što nikako nije zadovoljavajuća brojka. Dobra stvar je da od tih 620 milijuna više od 400 milijuna otpada na hrvatski izvoz u SAD. Američko tržište prepoznalo je kvalitetu naših farmaceutskih proizvoda i oružja, ali mi imamo puno više za ponuditi, naročito u zdravstvenom turizmu – istaknuo je potpredsjednik HGK za međunarodne poslove i EU Ivan Barbarić na otvaranju poslovnog foruma Sjeveroistočnog Ohia i Hrvatske te dodao da su najveće kočnice bržem razvoju gospodarskih odnosa dviju zemalja vizni režim i dvostruko oporezivanje. Upravo zato je ACAP osnovao radne skupine fokusirane na rješavanje problema dvostrukog oporezivanja, te na unaprjeđenje suradnje u zdravstvenom turizmu.

            U sklopu izaslanstva je i tvrtka Alpha Aplikacije, čiji direktor Marko Kukec ističe da se hrvatski IT sektor mora što više okrenuti izvozu.

            – Naša velika prednost je u tome da imamo znanje i kvalitetu te, naravno, niže cijene nego tvrtke u SAD, Australiji, Kanadi ili EU. Upravo zato se tvrtke poput Alpha Aplikacija moraju snažno orijentirati na traženje klijenata i partnera na inozemnom tržištu. Naravno, ne smije se zanemariti ni domaće tržište jer se stanje kod nas mijenja na bolje, ali smatram da prioritet svake tvrtke mora biti izvoz na svjetsko tržište – izjavio je Kukec, uz napomenu da je Alpha aplikacije, mada je dvostruko oporezivanje uteg u poslovanju, cijenom još uvijek prihvatljivija od američke konkurencije.

            Ognjen Bagatin iz Poliklinike Bagatin osvrnuo se na potencijale zdravstvenog turizma i rekao da vodeće domaće institucije u toj branši dijele zajedničku viziju o etabliranju Hrvatske kao top-destinacije za zdravstveni turizam.

            – Gledamo na zdravstveni turizam kao na sektor koji može i mora postati jedan od glavnih generatora investicija i rasta u Hrvatskoj te kao idealno rješenje za problem sezonalnosti hrvatskog turizma. Trenutno smo regionalno prepoznati po kvaliteti dentalnih usluga, ali nastavljamo ka cilju pozicioniranja Hrvatske kao odlične destinacije i za mnoge druge grane zdravstva jer pružamo vrhunsku uslugu na razini najboljih svjetskih zdravstvenih odredišta – poručio je Bagatin..

            Vlasnica FizioVita centara, Anita Mišković, također smatra da Hrvatska ima ogroman potencijal za razvoj zdravstvenog turizma.

            – Što se tiče djelatnosti fizikalne terapije, rehabilitacije i medical spa u smislu unaprijeđenja života, a pri tome mislim ne samo na wellness, još uvijek nismo dovoljno prepoznati i vrlo sporo se razvijamo. Kao tvrtka trenutno nemamo gostiju iz SAD-a, a cilj nam je pronaći partnera s kojim bismo osmislili programe za američke gosta – kazala je Mišković.

            Članovi delegacije imali su priliku posjetiti tvrtke US Endoscopy, Volk i CRT, kao i kliniku Cleveland na čijem čelu je naš poznati kardiokirurg Tomislav Mihaljević. ACAP-ova konferencija će u dva dana trajanja pokriti brojne aktualne teme i raditi na povezivanju naših poduzetnika s američkom dijasporom koje se pokazala zainteresiranom za investicije u Hrvatsku.

            Tržište SAD veliko je i značajno za i nešto što mu još možemo ponuditi, a to su osebujni proizvodi iz segmenta enogastronomije. Iz svojh vinskih lutanja svijetom i susreta s brojnim inozemnih proizvođačima vina znam da je svakome od njih s kojime sam se susreo bilo iznimno stalo izvoziti vino ponajviše u SAD, a na moje pitanje zašto baš prioritetno u SAD obrazloženje je bilo jednostavno i kratko, ali i te kako uvjerljivo: u SAD je moguće lakše nego drugdje plasirati i visokokvalitetno vino koje je i skupo, k tome Amerikanci su promptni u plaćanju! Valjda se u međuvremenu stvari nisu promijenile na loše…

            Neke hrvatske vinske kuće uspijevaju izvesti vino u SAD, određenu zaslugu za skretanje pažnje na vinsku Hrvatsku svakako ima naš valjda svjetski najpoznatiji Amerikanac Miljenko Mike Grgić, kako po tome što je svojedobno vrlo uspješno radio za američku vinsku legendu Roberta Mondavija, tako i po tome što je vino chardonnay, kojega je upravo on kreirao u SAD, u glasovitom povijesnom pariškom dvoboju Burgundije u bijeloj kapljici i Bordeauxa u crnoj protiv Kalifornije bijele i crne kapljice, u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća bilo pobjednik. Ali korisno za promidžbu Hrvatske u SAD bilo je i te kako i to što se Grgić jako zalagao u tome da se znanstveno dokaže da je globalno čuveni američki zinfandel zapravo porijeklom iz naših krajeva, ovdje znan kao tribidrag odnosno crljenak kaštelanski. Zasigurno su zasluge za određeni izvoz hrvatske kapljice u SAD vezane i uz povremene prezentacije hrvatskih vina i vinara u organizaciji HGK na sjevernoameričkom kontinentu, gdje su hrvatske etikete stekle simpatizere i među pripadnicima medija javnog informiranja i vinskim piscima aktivnima na društvenim mrežama, jedan od utjecajnijih od tih svakako je Cliff Rames, koji je u više navrata posjećivao Hrvatsku. Nesumnjivo je da se zasluge za dio izvezenih hrvatskih vina u SAD mogu pripisati i nekim mogli bismo reći novijepečenim Amerikancima koji su inače rodom iz ovih naših krajeva na Balkanu, primjerice Samu Ramiću pa i Mili Rupčiću, glumcu i pjevaču koji se otkako živi u SAD uvelike okrenuo i prema vinskoj sceni i nakon godina rada u trgovini vinima postao vinskim edukatorom! Tu je i Slovenac Marko Podkubovšek koji je nekad davno radio u dubrovačkoj putničkoj agenciji Atlas gdje se od početne stepenice uspeo do gotovo samoga upravljačkog vrha, da bi onda pošao u SAD i više godina tamo bio kao šef predstavništva Atlasa, tamo je, s vremenom, kao veliki ljubitelj vina i sa sve jačom željom da američko tržište upozna s vinima s prostora bivše Jugoslavije, utemeljio uvozničku tvrtku, hrvatska zvijezda njegova uvoza u SAD je vino Dingač Pelješanina Nike Bure.

____________________________________

Amerika sve više voli gorkasto! – Nekad je Amerika trošila samo mekana zaobljena vina, sladunjava do slatkasta, s malo a čak i s dosta ostatka neprovrelog sladora. Po onome što je nedavno objavio Shanken News Daily, ukusi se mijenjaju, i čini se da šira porošačka masa u SAD postaje zrelijia u procjeni kakvoće vina, ali i drugih pića, inače u Americi namjerno serviranih u slađoj varijanti da bi se privukla upravo ta ista šira i za slatkim povodljiva publika… Amerikance bi još trebalo podrobno testirati na preferencije prema barikiranom vinu u smislu toga što barrique mnogim vinima prekrije osnovnu aromatiku i što aromama vanilije i bijele čokolade daje slast i kad vina nemaju količine neprovrelog sladora kojima prelaze iz kategorije suhog u polusuho, pa u poluslatko i u slatko. Rezultati jedne nedavno provedene ankete kažu da je sada sve veći broj Amerikanaca manje sklon sladunjavim eno-uradcima a sve više onim suhima te, štaviše, gorkastima. Više nego ikad prije Amerikanci vole gorkastu espresso kavu, vole intenzivan okus gorke čokolade, priklanjaju se sve više i gorkastoj IPA pivi. U porastu je i potražnja za gorkastim jakim pićima, poglavito za fernet brancom, Gorkasta pića postala u većoj mjeri obvezna u koktelima…

_____________________________________

Niko Bura gotovo sve što proizvede izveze u SAD

                U više navrata i to od inače vrlo cijenjenih vinara u Italiji – jedan od njih je npr. Bibi Graetz iz Toscane – čuo sam da je u SAD vrlo teško pronaći uvoznika kao zaista dobrog partnera… osim ako je riječ o toskanskoj vinariji s dugačkom povijesti u produkciji Bahova nektara i s dugogodišnjom visokom reputacijom kao proizvođača.

                Evo, ovdje, zasigurno za hrvatske ponuđače plemenite kapljice korisnih informacija o tome što danas u kontekstu vina za koje očekuju da će ga uspjeti dobro plasirati najviše traže američki uvoznici, kao posrednici između inozemnih vinara i tržišta u SAD. Stavovi proizlaze iz izjava anketiranih predstavnika nekoliko vodećih uvozničkih i distribucijskih kuća na nacionalnoj razini, naime u SAD ima i dosta manjih, regijskih uvoznika koncentriranih u uvozu na ponudu određenog vinorodnog područja u nekoj zemlji i usreditočenih na plasman tih vina u pojedinim zemljopisno manjim sredinama u SAD. U te vodeće kuće spadaju npr.  Taub Family Selections, Wilson Daniels, Folio Fine Wine Partners (koju je osnovao Michael Mondavi), Vineyard Brands, Michael Skurnik Wines & Spirits. Wilson Daniels, Taub, Portfolio i Vineyard Brands inzistiraju na tome da s proizvodima budu prisutne 100 posto na tržištu SAD, one svaka žele za proizvode imati ekskluzivu za svih 50 američkih država, makar  treba reći da postoje iznimke, jedna iznimka je glasoviti bordoški Château Petrus, kojega uvoze i distribuiraju sve te četiri navedene tvrtke.

                Predosnove za sklapanje poslovnog odnosa su zainteresiranost proizvođača-ponuđača za povezvanjem s uvoznikom koja se može pokazati bilo izravnim kontaktiranjem uvoznika na njegovu adresu, bilo susretom s predstavnicima uvozničkih kuća na nekom od najznačajnijih međunarodnih vinskih sajmova. Američki trgovci vinom rado kažu kako u sklapanju poslova uvijek nastoje u kontaktiranju održati ravnotežu između ponuđača za kojega su svaki od njih posebno zainteresirani, i brojnih ponuđača koji pokazuju inicijativu da se obrati njima i koji im se i obraćaju maltene svakog tjedna. Do prije koju godinu dva najvažnija sajma za obvezno sudjelovanje i za posjet vinskih trgovaca bili su bordoški Vinexpo i diseldorfski ProWein, a u posljednjim godinama glavna zvijezda je ProWein. Sajmovi poput ProWeina osobito su zanimljivi američkim uvoznicima kad za svoj portfolio traže nekog istaknutog vinara iz nekog partikularnog vinorodnog područja iz kojega inače u ponudi još nemaju vino.

                Američki uvoznici traže kakvoću i vino po razumnoj cijeni, što je logično, ali ovdje je, s obzirom da već imaju puno butelja na zalihi, važno napomenuti i da žele da to vino bude drukčije, iz neke druge apelacije dakle nešto što još nemaju u ponudi odnosno nešto čime bi proširili specifičnu ponudu. Najčešće se drže toga da po jednoj apelaciji ne drže više etiketa, ali zato vole da apelacija koju imaju ili je se žele domoći bude zvučna. Mnogi proizvođači ponuđači koji još nemaju uvoznika u SAD, razumljivo, gravitiraju onim uvoznicima za koje, možda baš i od svojih susjeda, saznaju da već uvoze vina slična po stilu njihovima pa ih to na neki način ohrabruje, ali u najvećem broju slučajeva kontaktiranje tih uvoznika greška je jer ti uvoznici u principu, logično, ne vide neku korist od toga da se prihvate plasmana još jednog sličnog vina i da time na tržištu zapravo sami sebi rade stanovitu konkurenciju. U mogućoj poslovnoj suradnji američki uvoznici i distributeri prednost daju proizvođaču-ponuđaču za kojega vjeruju da je dovoljno pouzdan da s njime mogu sklopiti dugoročan poslovni odnos, a to znači da se radije upuštaju u poslovnu vezu s proizvođačem koji glede kvalitete, stila i osebujnosti vina ima podjednake stavove kao i oni. Preferira se u poslovnu vezu ući s vinskom kućom u obiteljskom vlasništvu i u kojoj obitelj određuje stil vina i nadgleda proizvodnju, vjerovanje je da je pouzdanije ići u dugoročni poslovni odnos sa stabilnom obiteljskom vinskom kućom. Kooperative nisu popularne, naime predstavnici vodećih američkih uvozničkih kuća objasnili su da u vinima s kojima dilaju traže iskrenost i autentičnost a ta je svojstva, po njihovu mišljenju, lakše pronaći u kapljici ozbiljne obiteljske vinarija. Naravno, ima i još nešto: u donošenju odluke uvoznika s kojom će stranom vinskom kućom surađivati bitno pomaže ako vinarija ima dugu svijetlu vinsku povijest i na temelju toga kakvu zgodnu priču o sebi a s kojom je moguće lijepo začiniti marketinški istup. Plus je i to ako vino – bilo da je već prije bilo prisutno na američkom tržištu bilo od toga što su se o njemu u američkim eno-gastro časopisima raspisali domaći novinari – ima u SAD neke dobre epitete. Rado se podržavaju proizvođači-ponuđači koji dobro govore engleski, koji imaju neku svoju karizmu, i koji su spremni s vremena na vrijeme doći u SAD radi prezentacije, te koji su sporazumni i na druge načine sudjelovati u stanovitoj mjeri u marketinškoj aktivnosti. Američki uvoznici gledaju još na nešto – kamo da s obzirom na kakvoću i osebujnost vina, na reputaciju vinarije i na zanimljivost o vinariji koja se koristi u promidžbene svrhe unutar vlastitog portfolija pozicioniraju vino s obzirom na maloprodajnu cijenu što će ga pratiti na tržištu i što bi je kupac bio voljan platiti.

                Dakako da se pri odluci o uvozu i sklapanju poslovne suradnje vodi briga i o količini što je neki proizvođač može staviti uvozniku na raspolaganje. Nije rečeno da to mora obvezno uvijek biti velika kvantiteta, preciznije je dakle govoriti o tzv. kritičnoj masi koja se nudi od neke etikete, naime kod nekih posebnih, ekskluzivnih vina proizvedenih u maloj količini prihvatljive su, s obzirom na ekskluzivnost proizvoda i znatno manji broj proizvedenih butelja nego što bi a tražilo kod nekog vrlo dobrog regularnog proizvoda. Uvoznik se u svakome slučaju zanima za to koliko je proizvođač čije vino dobro prodaje i do kojega mu je stalo u slučaju da u startu ne postoje neke osobite količine od toga vina voljan širiti se s vinogradima i produkcijom te kapljice,

            I, za kraj, još ova bitna stavka: koje će biti novčane i druge (primjerice očekuje se osobna nazočnost ne tek na jednoj nego na više prezentacija vina po većim gradovima SAD u organzaciji uvoznika) obveze proizvođača vina da sudjeluje u ukupnom marketingu vina na američkom tržištu. Vodeće američke uvozničke i distribucijske kuće kažu da oko 80 posto vinarija čija vina one uvoze/distribuiraju financijski sudjeluje u troškovima marketinga, prema prijedlogu uvoznika i prema potpisanom sporazumu o marketinškm planu između uvoznika i proizvođača/ponuđača. Sudjelovanje u marketingu prihvaća se ne samo podmirenjem određenih novčanih svota nego i/ili stavljanjem uvozniku na raspolaganje besplatno određenog broja boca neke etikete namijenjenih zakušanje vinskim novinarima, blogerima koji u svojim medijima objavjuju recenzije o vinima, te biranim sommelierima, kao i određenog broja butelja predstavnicima uvoznika koji vina daju na degustaciju klijentima u promotivnim aktivnostima. ♣

Dani berbe

          PARTY u TRSJU te RADIONICA i FESTIVAL FRANKOVKE – Intenzivan kalendarski početak jeseni u Feričancima: trganje – kao stanje redovno u tome dijelu godine, pa party u trsju kao nadgradnja, i masterclass i festival posvećeni frankovki – kao veliki marketinški finale. Feričanački podrum Feravino osobito se diči s frankovkom i želi, čuo sam, ozbiljno skrenuti pažnju javnosti da je Slavonija ne samo graševina, kako bi se iz raznih dosadašnjih kampanja moglo zaključiti, nego da je ona i frankovka!

Feričanci, Feravino, jematva 2019: najljepše beračice

                U srcu vinograda Feravina poseban berbeni party bio je u znaku nagradnog natjecanja ekipa berača (domaćini, novinari, te distributeri vina) u efikasnosti u berbi u smislu brzine trganja i količine ali i kakvoće ubranog grožđa. S obzirom na broj beračica trebalo je svakako službeno proglasiti Ljepoticu berbe 2019.

                Velike nade polagane su u frankovku, makar se istovremeno i strepilo kako će s obzirom na hirovite meteorološke okolnosti stvar u vinogradu završiti. Sâm kraj rujna u Feričancima je bio u znaku drugog Festivala frankovke. Uz Miss berbe, upravo zbog nastojanja Feravina da jače afirmira feričanačku (slavonsku!) frankovku vrijedilo je – vidi se to lijepo na fotografiji mlade dame uhvaćene u druženju s frankovkom – bilo odmah proglasiti Miss frankovke 2019 odnosno Ambasadoricu feričanačke frankovke, bilo pak najaviti proglašenje Miss za dane Festivala frankovke!

Ambasadorica feričanačke (slavonske) frankovke!

                Feravino, koje inače ima 170 hektara vinograda, brigu o frankovki vodi na oko 40 hektara. Godišnje proizvede oko 150.000 litara frankovke, u nekoliko verzija – kao sasvim mladu (primeur), kao jednogodišnju do dvogodišnju srednjeg tijela i za svakodnevnu potrošnju pod markom Dika, te, kao špicu Miraz, duže (barem oko 2,5 do tri godine) dozrijevanu u bačvicama.

__________________________________

Kapljica Karla Velikoga Frankovka, SINONIMIMA Frankovka modra, Modra frankinja, Plavi frankovac, Blaufränkisch, Limberger, Lemberger, Franconia, Kekfrankos, Borgonja, jedna je od najkvalitetnijih crnih sorti kontinentalnih vinogorja. Poznata je kao Vino Karla Velikoga!

Frankovka crna          Crtež: Greta Turković

 Domovina sorte je nepoznata. Kad govorimo o njenu PORIJEKLU valja reći da bi neki danas stavili ruku u vatru da je ona iz Austrije, gdje je i ima mnogo – prostire se na gotovo 3340 ha, a od toga je čak gotovo 94 posto u predjelu Gradišća (Burgenlanda). Iz Austrije, upravo Burgenanda, ali i iz Württemberga kod Stuttgarta u Njemačkoj (ukupno je u Njemačkoj ima 1729 ha) zasad frankovka stiže kao vino s najupečatljivijim kvalitativnim i karakternim izričajem. S obzirom na naziv, neki, međutim, misle da je kultivar iz njemačke pokrajine Franken (Franačka), ali u to je teško povjerovati s obzirom na to da sorta traži ipak drukčiju klimu od one u spomenutoj regiji. U Njemačkoj se frankovka uzgaja praktički jedino u Württembergu, i to pod nazivom Blauer Limberger, Lemberger, a u Frankenu je (gotovo) nema.

Postoje mišljenja da je sorta nastala na teritoriju današnje Slovenije, ali i mišljenja da se rodila u Mađarskoj. Leksikon Wine Grapes of the World autora Jancis Robincon, Joséa Vouillamoza i Julije Harding spominje tu čak i – Dalmaciju! Na temelju podataka koje su rečenom autorskom triju za potrebe Leksikona svjetskim vinskim kultivarima dostavili regijski stručnjaci objavljeno je da se mjesto rođenja frankovke kao sorte nalazi negdje u pojasu od Dalmacije do Austrije i Mađarske

Pretpostavka je da je sorta križanac između jedne slabije njemačke i jedne francuske sorte. Utvrđeno je da ima stanovitu rodbinsku vezu s gouais blancom ili Heunisch weisserom, belinom. Inače, izraz Blaufränkisch dolazi od običaja iz vremena prije srednjega vijeka da se sorte dijele na one kvalitetnije što su iz zemlje Franaka (Franačka), i te su u nazivu nosile i izraz fränkisch, i na one iz drugih područja i manje kvalitetne, nazivane heunisch. Karlu Velikom, kojega pamtimo i kao reformatora i u vinogradarstvu, te koji je naredio čišćenje vinogorja od nekvalitetnih sorti, vino od frankovke se jako dopalo, jer da daje kapljicu francuske kakvoće, i sorta se očuvala uvelike zahvaljujući njemu. Danas je frankovka u većoj mjeri rasprostranjena, osim u Austriji i u južnome dijelu Njemačke, i u Hrvatskoj (Slavonija), Mađarskoj (mađarski dio Gradišća, Panonski jug/Villany), Sloveniji (Metlika, područje Posavja uz Krku), a nešto je ima i u Švicarskoj, sjevernoj Italiji (oko Bergama), pa i u Francuskoj.

Frankovka kao sorta nije osobito zahtjevna u vinogradu, vrlo je rodna, s grozdovima težine od čak i 250 grama. Za postizanje premium vina nužno je vinogradi posaditi na prikladnoj poziciji, te gotovo drastično smanjivati rod

Spomenuti treba i to da je frankovka – inače roditelj kultivara gamay crni – kao partner sudjelovala u stvaranju brojnih križanaca, kao što su npr. zweigelt (frankovka i lovrijenac), blauburger (frankovka i portugizac), zatim acolon, cabernet cubin, cabernet mitos, Heroldrebe, magyarfrancos, rubintos i reberger.

______________________________________

Razotkrivena borgonja! – Dugo je inkognito živjela u Istri, poistovjećivana je s francuskom sortom gamay, otud i naziv Borgonja, ali onda je razotkrivena:

Borgonja je isto što i Frankovka!

 Svojedobno je znani opatijski ugostitelj Joso Tariba u nastojanju da istakne sklad između jela od namirnica iz našeg morskog priobalja, tj. ribe i plodova mora, i bijelih vina iz Slavonije, posebice Kutjeva, smislio izreku Jadransko more ljubi Panonsko more, a ovim najnovijim otkrićem o borgonji, potvrđenim i od strane stručnjaka prof. dr. Edija Maletića, još se produbljuju veze između i Slavonije i Istre.

______________________________________

 Najprikladniji za frankovku su južni, topli i od vjetra zaštićeni položaji, u pojasu umjerene a i sjevernije klime. Nije osobito izbirljiva na tlo, ali valja ipak reći da vrlo voli duboka i plodna tla. Podnosi i vapnenačko tlo, ali tu ne pruža velike rezultate. ROD je uglavnom redovit, a prinos joj je jako dobar, grozd dosta velik, pa i do 250 grama, može dati i do oko 70 hl prilično kvalitetnog mošta po hektaru.

Što se tiče SVOJSTAVA, ona omogućuje proizvodnju jako dobrog do izvrsnog vina no izvrsnog tek ako je njeno trsje na prikladnoj vinogradskoj poziciji i na prikladnome tlu uz mali prinos te ako grožđe besprijekorno dozori. U Hrvatskoj se sjajno pokazuje u Feričanačkom vinogorju.

Frankovka

Vino je kompaktne vrlo tamne rubinaste boje s dosta dugotrajnim ljubičastim odsjajem. Miris je svjež, voćni, podsjeća pomalo na malinu, pa i na dud, od aroma znaju se javiti i badem, i kopriva, a, naravno, ako se vino stavi na dozrijevanje u barrique, začinski segment – valja znati izabrati dobro napravljenu bačv(ic)u i prikladno paljenje, kako ne bi iskakali vanilija i zadimljenost – jače dolazi do izražaja. Okusom vino od trsja a malim prinosom bude puno, s vrlo dobrom kiselošću, te blago oporo. Vinificira li se prikladno, uz dovoljno dugu maceraciju, frankovka je pogodna za odležavanje, a optimum obično postiže nakon tri do četiri godine.

SERVIS i JELO – Frankovku poslužite na 16 stupnjeva mladu, a stariju nešto topliju, na 18 stupnjeva, te i iz veće čaše, ovakve kao na crtežu. Mlađu uz paštete, topla predjela s tijestom, kuhani jezik, srce, pečenu jetru, puževe, gljive, janjetinu s ražnja, a odležanu i kompleksniju uz npr. pečenje od svinjetine, teletinu i janjetinu ispod peke, pernatu divljač, polutvrde ne suviše aromatične sireve. Lijevo: prikladna čaša za ozbiljnu, odležanu frankovku (Željko Suhadolnik © srpnja 2012) ■

____________________________________

Masterclass o frankovki: Matjaž Lemut te, dolje, predstavnici Feravina – Luka Vrga, direktor , Jenny Šimić iz marketinga, te enolozi koji su od 2010 na ovamo radili na frankovki bilo u Feravinu bilo u Belju – Antonija Čeme, Lemut, Marijan Knežević (Marko Čolić)

            O frankovki je na masterclassu opširno govorio enolog i iskusni proizvođač vina Matjaž Lemut Tilija iz Vipavske doline, inače već godinama eno-savjetnik u Feravinu. Iznio je podatak o stupnju njene raširenosti u pojedinim zemljama, pa je tako spomenuo da je u Slovačkoj uzgajaju na oko 1378 ha, u Češkoj na oko 1160 ha, u Čileu je navodno ima čak na 290 hektara, u Sloveniji je pak na 680 ha, za Hrvatsku je izašao s brojkom od 558 ha no po Arcodu – podatak koji sam prije nekoliko mjeseci dobio od naše Agencije za plaćanje u poljoprivredi – površina je ovdje u nas ipak nešto manja – 475 ha. Lemut za frankovku kaže da su višegodišnja mjerenja pokazala da u berbi nakupi sladora svakako od 20 do 24 g/l, da joj se kiseline kreću oko 7 g/lit, da je bogata fenolima, antocijanima, što je moguće vidjeti iz njene tamne boje. Sorta je prikladna za proizvodnju većeg broja tipova vina, od mirnog i pjenušavog roséa, preko sasvim mladog crnog vina (nouveau, primeur, novello, mladuh…), zatim jednogodišnjeg do dvogodišnjeg vina srednjega tijela pa do velikog dugo u bačvi(ci) dozrijevanog vina. Primarne arome joj počivaju, veli Lemut, na terpenima, koji su vrlo osjetljivi na oksidaciju pa enolog treba biti oprezan da se u vinu ne razviju neke strane arome.

Najbolje ocijenjene frankovke na vrednovanju vezanom uz Festival frankovke 2019 u Feričancima

Nakon predavanja kušalo se 11 vina od sorte frankovka, na nedavnom vrednovanju u vezi s Drugim festivalom frankovke uzorci najbolje ocijenjeni u svojim kategorijama (rosé mirno 2018, crnjaci berbe 2018, zatim crna vina stara dvije do tri godine i crna vina starija od tri godine, pa slatki bijeli predikat), konkretno riječ je o etiketama:

                Rosé 2018 – Miklaužić i Rosé 2018 – Feravino, pa Modra Frankinja 2018 – Mramor (Slovenija), Kekfrankos 2018 – Gere Tamas & Zsolt (Mađarska), Dika 2018 – Feravino, potom Miraz 2017 – Feravino, Kekfrankos 2016 – Wylyan (Villany Mađarska), te Modra Frankinja 2015 – Kozinc (Slovenija), Frankovka 2012 – Belje i Miraz 2012 – Feravino, predikat je bio Frankovka ledeno vino 2016 od Feravina.  Pobjednik na ocjenjivanju bilo je vino Frankovka Miraz 2017 – Feravino.   ♣

Vinski utorak/Winy Tuesday

        UČITI i UŽIVATI: TALIJANSKI i VINO – Različiti su putevi vina: jedan teče konobom odnosno podrumom, drugi gostionicom, treći vinskim barom, četvrti vinskim sajmom, peti žilama i mozgom, šesti vinskom radionicom u informativnom, edukacijskom i komercijalnom smjeru, sedmi vinotekom i boljim restoranom… Rekao bih da je ovaj šesti način posebno dobar jer uz užitak u kapljici omogućuje i stjecanje ponešto znanja s više područja, a šire znanje uvijek je dobrodošlo, k tome ono znanje baš vezano uz vino pomaže promociji ne samo tog vina ili stila vina nego i promociji čitavog vinskoga teritorija odakle je vino, a to je bitno za razvoj turizma (gospodarski napredak!) na tome teritoriju.

Marija Vukelić s buteljama koje je pripremila za radionicu L’italiano ed il vino

                Zagrebačka profesorica stranih jezika, baš i talijanskoga!, Marija Vukelić –  koja se još od prije mnogo vremena a nakon što je bila uključena u udrugu Žene u vinu odnosno Women on Wine ili WoW bavi plemenitom kapljicom na način da joj pristupa ne tek kao ukusnom otkako je svijeta i vremena popularnom napitku nego kompleksno kao mediju uz koji je moguće mnogo toga upoznati te spoznati pa, s obzirom na neraskidivu vezu enogastronomije, geografije i turizma, i gospodarski valorizirati pojedini kraj – s vremena na vrijeme s vinom kao protagonistom-magnetom organizira zanimljive radionice i druženja uz čašu na hedonističko-intelektualnom nivou. Najnovija i s početkom rujna pod nazivom Vinski utorak/Winy Tuesday startala serija vinskih radionica profesorice Vukelić krenula je s prvim danima rujna u novootvorenom bistrou fine hrane i biranog vina Fino & Vino na zagrebačkom Kaptolu, a odvijala se na temu L’italiano ed il vino = Talijanski i vino. Druženje uz čašu oplemenjeno je spojem talijanskog jezika i Bakhova nektara proizvedenog u Italiji. Prof. Vukelić u priču je umiješala i velikana Renesanse Dantea Alighierija!

                Uz desetak talijanskih vina iz više područja apeninske Čizme moglo se upoznati više talijanskih riječi bitnih za opću komunikaciju te izraza vezanih uz enogastronomiju, zatim saznati pojedinosti o nastanku tih vina naime u svakom talijanskom vinogorju postoje – za razliku od situacije u nas! – pravilnici vezani uz produkciju vina (sorta odnosno sorte, berba, vinifikacija, način i dužina dozrijevanja, najraniji mogući izlazak vina na tržište…) zamišljenih da uvjerljivo predstavljaju svako svoj kraj.

                Prezentirana su sljedeća vina: CASA COSTE PIANE Valdobbiadene  Prosecco DOCG Veneto proizvedeno, rado se kaže, od sorte glera, iz Lombardije je došao BERSI SERLINI Franciacorta brut Satèn, 100%  blanc de blancs (chardonnay), objašnjeno je što je Franciacorta i što je to Satèn.

Voditelj bistroa Fino & Vino, sommelier Krešimir Šesnić

                Iz Veneta su slijedila dva bijela vina iz područja Soave: ROCCA SVEVA Soave Classico DOC 2018 i COFFELE Alzari Bianco IGT 2016, tu se moglo saznati što se krije iza oznaka Soave Classico DOC i Bianco IGT i osjetiti koje bolje paše uz izvrstan rižoto s račićima kuhinje Fino & vino. S vulkanskoga tla, crnjak izrazite punoće i odlične pitkosti bilo je vino MAELI:  D+  (di più) Colli Euganei DOC Rosso 2013 (merlot – cabernet sauvigon – carménère).

                Drugo crveno vino opet uzorak iz Veneta, riječ je o Valpolicelli ripasso 2013 DOC Superiore COLLINA deL SOLE  toplo, puno vino jakoga tijela,  posluženo uz originalnu talijansku salamu tipa Milano.

                Dva najvažnija predstavnika regije Pijemont, a od sorte nebbiolo, bila su CERETTO Barbaresco  DOCG  2012 (14,5 vol%) i FRANCESCO RINALDI & FIGLI Barolo DOCG Brunate (14 vol%). Barbaresco taman u svojim dobrim godinama, a Barolo još mlađahan, jer, kako kažu Talijani – najbolji je između svoje desete i dvadesete  godine života, a ovaj je navršio tek osam.

                Za kraj degustacije – povratak u Veneto s vinom CANTINE UGOLINI Valle Lena  Recioto della Valpolicella DOC 2015 (13,5 vol %). Vino Recioto della Valpolicella Talijani preporučuju uz čokoladne i tradicionalne deserte sa sušenim voćem i čokololadom. Uz ovaj Recioto poslužen je čokoladni desert profiterol, svi nazočni bili su oduševljeni tom kombinacijom  za finale ove talijanske večeri.

 Pojmovi: Glera! – Glera je bijela vinska sorta za koju se danas najčešće kaže da se rabi za proizvodnju pjenušaca Prosecco di Valdobbiadene i Prosecco di Conegliano. Po najnovijim istraživanjima koja se spominju u velikom i prije nekoliko godina izdanom Svjetskom atlasu vinskih kultivara što su ga priredili Jancis Robinson, José Vouillamoz i Julia Harding, kičma pjenušca prosecca je kultivar prosecco tondo (s okruglim bobicama, danas zvan samo prosecco; postoje još i prosecco lungo s ovalnim bobicama, te prosecco nostrano, napominje se da se ti kultivari već odavna uzgajaju u području Trevisa a da im naziv prosecco dolazi od zaseoka Prossecco ili po slovenski: Prosek kod Trsta). A prosecco (tondo) je zapravo isto što i – teran bijeli iz Istre, ostali sinonimi prosecca kao glavnog naziva za sirovinu za talijanski pjenušac prosecco su briška glera, glera di Trieste, serpinia, serpina i serpino (Colli Euganei), števerjan (Slovenija). Stručnjaci za ampelografiju navode da se kao glavni junak svjetski silno popularnog lepršavog sladunjavog pjenušca sa zaštićenim nazivom prosecco iz Veneta u sortnom smislu službeno sada ističe ipak izraz glera, a ne prosecco, stoga da ne bi više dolazilo do prijepora oko naziva prosecco, prosek i prošek.

Prosecco se inače proizvodi metodom charmat, a to je drugo vrenje ne u butelji nego u velikim inokx-cisternama. Proces prozivodnje je dosta kratak (nekoliko mjeseci), pa prosecco može dosta hitro na tržište, između ostaloga i to omogućuje prodaju po dosta nižoj cijeni od pjenušaca rađenih klasičnom šampanjskom metodom na koje treba potrošiti dosta više vremena (nekoliko godina). Uz vrlo prihvatljivu cijenu ostali razlozi tolikoj potražnji za proseccom su njegovi lepršavost i blaga slast koja lako osvaja široku publiku.

Bersi Serlini

 Franciacorta, vinogorje smješteno između Brescije i Bergama u blizini jezera Iseo (Lago d’Iseo) u talijanskoj pokrajini Lombardiji, proslavilo se s pjenušcima rađenim klasičnom šampanjskom metodom. Glavnina proizvodnje je pjenušac, mirno vino u količinskom smislu a i po reputaciji daleko je ispod ranga što ga drži pjenušavo. Toliko se kakvoćom ali dakako zahvaljujući i povoljnijim cijenama u odnosu na šampanjce, Franciacorta nametnula na međunarodnom  tržištu da je nazivaju talijanskom Šampanjom. Pjenušci se proizvode od chardonnaya te bijelog i crnog pinota. Ukupna površina vinograda je oko 12.000 ha.

Nekoliko je kategorija pjenušaca iz Franciacorte: redovni mora na kvascima u butelji a nakon drugog vrenja provesti prije degoržiranja najmanje 18 mjeseci s time da na tržište smije izaći tek 25 mjeseci nakon berbe, a za riservu obvezno ležanje na kvascu u butelji je 30 mjeseci. Posebnost Franciacorte je Satèn, riječ je o pjenušcu s tlakom nižim od 4,5 atmosfere, dakle s manjim pritiskom u odnosu na klasične pjenušce. Najpoznatiji i najcjenjeniji proizvođači su Ca’ del Bosco, Bellavista, Monterossa, Cavalleri, Majolini… među bolje spada i Bersi Serlini.

Soave classico DOC: Soave je vinogorje kod Verone, šire poznato po laganijem nekompliciranom bijelom svježem vinu kralježnicu kojega s udjelom od barem 70 posto čini lokalna sorta garganega, u ostalih 30 posto smiju ući trebbiano toscano u Soaveu zvan trebbiano di Soave, bijeli pinot i chardonnay. Ako je vino proizvedeno od grožđa iz vinograda baš unutar područja Soave odnosno unutar područja Monteforte d’Alpone na etiketi u nazivu smije stajati i oznaka classico. Uz baznu apelacijsku oznaku DOC postoji i ona DOCG (denominazione d’origine controllata e garantita), rezervirana za viši kvalitativni razred, po konzorcijskom pravilniku o proizvodnji i apelacijama prinosi po hektaru moraju biti i do 40 posto manji manji u odnosu na one za vino bazne linije, slador u grožđu mora biti takav da vino bude minimalno s 12 vol % alkohola. Recioto dei Soave, s dugom tradicijom proizvodnje u predjelu Soave, slatko je desertno vino proizvedeno od djelomice prosušivanog grožđa. Vino je sa statusom DOCG.

Colli Euganei tradicijsko je vinogradarsko područje relativno na sjeveru Italije, između Padove i mjesta Monselice južno od Padove. Područje je to bijelih i crnih sorata te jednostavnijih ali istodobno i vrlo kompleksnih respektabilnih eno-uradaka, posebice od cabernet sauvignona i merlota, bilo svakog zasebno bilo pomiješanih. U specijalitete teritorija ubraja se pjenušavo vino Fior d’Arancio od sorte muškat žuti, koja se na tom prostoru odavna uzgaja Od muškata žutoga u vinogorju Colli Euganei rade i passito, tip vina od prosušivanog grožđa. Na području Colli Euganei od kultivara se uzgaja još i prosecco (teran bijeli), da ponovim: lokalno zvan serpino. Od njega, te od sorte pinello rade se muzirajuća (frizzante) vina (frizzante = muzirajući).

Maeli D+ (cabernet sauvignon, merlot, carmenère) i Valpollicella Ripasso, s milanskom salamom

Valpollicella također je vinorodna zona pokraj Verone, ali riječ je, za razliku od Soavea, o području crvenoga vina. Bazno vino Valpollicelle, gdje se također, još i uvijek, ide na dosta visoke prinose, svjetlije je rubinske boje, s notom trešnje a i tragova badema u mirisu, s dobrom svježinom. Za proizvodnju se, po pravilniku tamošnjeg Konzorcija za vino, koriste domaće corte corvina veronese (40 do 70 %), rondinella (20 do 40 %), molinara (5 do 25 %). Tih sorata mora u valpollicelli biti najmanje ukupno 85 posto, dok preostalih 15 posto mogu činiti barbera, sangiovese, rossignola, negrara. Uz baznu valpollicellu postoji i valpollicella classico, to je viši rang, grožđe treba biti iz točno definiranih kvalitetnijih užih lokacija unutar oblasti Valpollicelle, visina prinosa po hektaru točno je određena i vina classico su već dosta tamnije boje i dobrom notom ozbiljnosti. Ima još: bolja valpollicella kapljica označena je kao valpollicella classico superiore. Postoji i kategorija valpollicella ripasso. Ripasso je stara tehnologija vinara Valpollicelle a sastoji se u tome da se već gotovo vino valpollicella stavlja na trop na kojemu su se odvijale maceracija i alkoholna fermentacija grožđa istih sorata iz Valpollicelle ali branih dosta kasnije, u terminu najmanje kasne berbe da bi se dobilo ili desertno (Recioto) ili neko moćno suho vino (Amarone). Kroz tu drugu maceraciju i alkoholnu fermentaciju osnovna valpollicela dobiva na boji, taninu i alkoholu, strukturi. Ripassom se postiže to da se prilična količina obične valpollicelle pretvori u osjetno bolju kapljicu.

Špice teritorija Valpollicella su Amarone della Valpollicella i Reciotto della Valpollicella. Amarone je svjetski glasovito tamno gusto crno veliko vino s alkoholnom gradacijom od 14 do 17 vol % i vodi se u kategoriji suhoga, a proizvodi se od kasnije branoga te u sušionicama prosušivanog grožđa corvine, rondinelle i molinare, nakon maceracije i alkoholne fermentacije vino mora u drvenim bačvama dozrijevati najmanje pune tri godine. Reciotto della Valpollicella proizvodi se, kao i amarone, prosušivanjem grožđa, ali se vrenje u nekom trenutku zaustavi da bi vino bilo slatko. U reciotu budu sorte corvina gentile, corvina grossa, rondinella i oseleta koje se ručno beru u listopadu, onda se bobice još suše u posebnim prostorijama za sušenje. Početkom travnja, kad grožđe izgubi  i do 55 posto svoje prvotne težine, bobice se odabiru ručno, prešaju i maceriraju do dva mjeseca. Fermentacija se prekida da bi vino ostalo željeno slatko. Nakon punjenja vino odležava još osam mjeseci u bocama prije nego što ga se pusti na tržište.

Zagrebački ugostitelji Boris Orašanin Zubo (Trilogija) i Krešimir Šesnić (Fino & Vino) u posjetu kod barolaša Roberta Voerzija u La Morri te na posjedu Bruno Rocca u Barbarescu

I još vezano uz barbaresco i barolo: oba vina glavni su aduti Pijemonta. Oba su od sorte nebbiolo 100 posto, oba su u statusu DOCG. Nazivi vina su po nazivima vinogorja. Oba vina nešto su svjetlije boje (karakteristika sorte nebbiolo), svojstveni su im snažna struktura, vrlo dobra kiselost  i izraženiji tanin zbog čega je i preporučljivo ne žuriti nego strpiti se s konzumacijom. Postoji konzorcij koji brine o proizvodnji, marketingu i plasmanu tih vina. Barolo je glavni igrač, a barbaresco je, uvjetno rečeno, s obzirom da po konzorcijskom pravilniku smije na tržište ranije, mlađi brat. Barolo dolazi iz brdskih vinograda jugozapadno od grada Alba u provinciji Cuneo, godišnja proizvodnja barola kreće se oko sedam milijuna boca. Zona obuhvaća 11 sela i ukupno oko 1000 hektara pod trsjem. Od tih 11 sela pet ih slovi kao ekstra-kvalitetno za vino, a to su: Serralunga d’Alba, Monforte d’Alba, Castiglione Falletto, La Morra, Barolo. Od 1980. vino barolo je u apelaciji DOCG. Po pravilniku, vino barolo smije iz podruma na tržište izaći tek nakon tri godine od godišta berbe, s time da od toga najmanje dvije godine mora provesti na dozrijevanju u drvenoj bačvi. Postoji i barolo u kategoriji riserva, on na tržište smije najranije izaći nakon pet godina od godišta berbe. Među najbolje proizvođače barola spadaju Roberto Voerzio, Paolo (Enrico) Scavino, Elio Grasso, Giacomo Conterno, Aldo Conterno, Enzo Boglietti, Fratelli Revello, Bartolo Mascarello, Marziano Abbona, Aldo Vajra, Elio Altare, Giovanni Alessandria, Brovia, Bruno Giacosa, Luigi Einaudi, Gaja, La Spinetta. Giovanni Manzone, Pira-Chiara Boschis, Luciano Sandrone, Vietti, Damilano, Fratelli Revello….

____________________________________

Iskrena jelaGostu, vinu & džepu prijateljski pristup

Genuine meals ⦁ Guest, wine & pocket friendly approach

Inventivni šef kuhinje & iskusni kompetentni sommelier

Inventive chef & experienced competent sommelier

Mogućnost organizacije posebnih degustacija pomno i tematski izabranih vina, odnosno degustacija dobitne kombinacije vina i jela ◾ Possible specially organised tastings of chosen particular wines, and tastings of the combination of chosen wines with appropriate food

Fino & vino;  Kaptol 10, Zagreb – Hrvatska; Tel: +385 1 484 5336; e-mail: finoivino.zagreb@gmail.com  ; www.finoivino.comRadno vrijeme/ Opening hours: pon-sub / mon-sat  12-23

_____________________________________________

 Barbaresco je vino koje dolazi iz brdskih vinograda četiriju općina pijemontskog područja Langhe – Barbaresca, Treisa, Neivea i dijelom iz općine Alba. Riječ je o površini vinograda od ukupno oko 500 hektara. Ukupna godišnja proizvodnja barbaresca kreće se oko 2,5 milijuna boca. Po konzorcijskom pravilniku, barbaresco smije iz podruma na tržište najranije izaći tek nakon dvije godine od godišta berbe, s time da barem godinu dana vino mora dozrijevati u drvenoj bačvi. Kategorija riserva na tržište smije najranije nakon četiri godine od godišta berbe. Među najpoznatije i najcjenjenije proizvođače spadaju Gaja, Bruno Rocca, Cascina Luisin, Moccagatta, Piero Busso, Albino Rocca, Tenute Cisa Asinari Marchesi di Grésy, Vietti, Bruno Giacosa, Bruna Grimaldi, Sottimano, Pelissero..

.

                PLAVCI, PLAVCI… – Odmah nakon talijanske vinske smotre, radionica na novi Vinski utorak u zagrebačkom bistrou-restoranu Fino & Vino bila je posvećena hrvatskim odležanim plavcima, kao najstariji od desetak predviđenih etiketa vina Marija Vukelić donijela je, uz najavljeni  Stagnum 2005 od Frane Miloša, Dingač 2002  proizveden u tadašnjoj Vinariji Dingač pod nadzorom zagrebačkog Badela 1862.  Prezentirano je 11 plavaca, počevši od ružičastog vina  Opolo 2018 korčulanskog podruma Cebalo dalje preko crnjaka do spomenutog Badelova dingača s početka ovog stoljeća i tisućljeća. Plavac se i ovaj put pokazao kao sorta koja traži duže odležavanje, najbolji utisak ostavila su vina Stagnum 2005 od Frana Miloša, Plavac mali Ivan Dolac 2006 barrique ++ od Bastijane Andra Tomića, pa Plavac mali Ivan Dolac 2011 od PZ Svirče sa Hvara, Plavac mali Mili 2010 od Miha Rozića s Pelješca, te, još mlađahan, Plavac mali 2016 Selection vinarije Mata Antunovića iz Oskorušnoga…  ♣

Informacija i edukacija

VINUM IN: NOVI HRVATSKI POKUŠAJ S REVIJOM ZA ENO-GASTRONOMIJU – Priče i pričice o hrani i vinu izviru odasvud i vrve posvuda u nas: na stranicama su dnevnih novina, po raznim revijama vezanim uz stil života, čuju se preko radio i tv-emisija. Vino i hrana postali su silno obljubljena tema, tema u modi. Donedavno imali smo i par časopisa vezanih samo uz eno-gastronomiju te uz turizam što počiva na specijalitetima na tanjuru i u čaši, primjerice Iće & Piće, Svijet u Čaši, G.E.T. Report, Vinum In, ali stjecajem okolnosti one su zamrle ili se ugasile, što je šteta za zemlju koja se želi nametnuti svijetu i kao prostor osebujne visoke gastronomije i odličnoga vina. Srećom, eto, Vinum In poput ptice Feniks našao je sada ponovno snagu za izlazak,  prvi broj u drugom svom ciklusu izlaženja ugledao je svjetlo dana i promoviran je u zagrebačkom bistrou Fino & Vino. Novi izdanje pokrenula je Dijana Grgić, koja je svojedobno sudjelovala i u njegovoj prvoj realizaciji, a nakladnik je zagrebački Carwin.motion j.d.o.o. Urednik fotografije u reviji, zamišljenoj da izlazi svaka dva mjeseca i u 2000 primjeraka za početak, je Julio Frangen, među glavnim suradnicima, barem po njenom sudjelovanju prvome broju, čini se da će biti prof. Marija Vukelić. Časopis je formata A 4, na 82 je stranice i u koloru, lijepa tiska. Dijana Grgić  okupila je za ovaj prvi broj grupu suradnika od imena i, dakako, nada se, i u ova komplicirana vremena u nas, bitno dužem životu revije od onoga što je Vinum In imao u prvome slučaju.

Dijana Grgić, glavna urednica

                Evo i tema ovoga broja: Rajnski rizling, iz pera Ive Kozarčanina, razgovor sa znanim zagrebačkim sommelijerom i edukatorom u okviru Hrvatskog sommelier kluba Darkom Lugarićem, Vino na visokoj peti – razgovor e enologinjom Hvar Hillsa Evom Krištof, priča o vinskom posjedu Hvar Hills, priča o marketingu hrvatskog vina i vinu u turizmu na primjerima iz nekoliko europskih zemalja, priča o zelinskoj kraljevini, priča o sorti i vinu grk, prilog Ukorak s izvanvremenskim, pa Bajka o Potribici (RokOtok), osvrt na to što zajedničko imaju vino i oblikovanje, tu su i Iskustva osječke Vinske mušice kao i prikaz vinske scene u Južnoj Africi… Kao svojevrsni Potrošački putokaz objavljeni su i rezultati ocjenjivanja vina u organizaciji Vinskih zvijezda.

Fini mali zalogaji iz radionice chefa Darka Kesaka

                Promocija u Fino & Vino protekla je, dakako, u vedrome tonu, uz fine male zalogaje i fina vina. ♣

Cest is the Best, i ChâteauR de Boire: okusi Dalmacije, Posavja i Prekmurja

          VRHUNSKI CHEFOVI i VINARI KAO ULIČNI SVIRAČI – Malo pomalo došlo je vrijeme da ulica i šator, gradska tržnica, riva budu ne samo domaćini kioscima za prodaju ćevapa, pomfrita i kobasica, srdelica, pizza… nego i da ugošćuju vrhunske chefove s njihovim maštovitim uradcima na tanjuru, vinare prve lige, ponuđače ekskluzivnih craft piva i jakih pića elitnih marki. Da bi se kušalo nešto fino i rafinirano nije više nužno poći samo u neki inače za mnoge cjenovno nepristupačan ugostiteljski objekt, naime u novije vrijeme moguće je  za manje pare (manja porcija, tanjuri i pribor za jednokratnu uprabu – niža cijena!) istinski uživati uz tanjur i čašu i – na ulici! Nekad su izrazi uličar i uličarka bili pogrdni, danas eto mogu ući i u kategoriju pozitivnoga…

Skradin: marina, efektan prizor              

Skradin, marina, riva: chef Rudi Štefan Pelegrini i vinar Ivo Duboković Medvid, desno je chef Marin Rendić dok kuha gulaš na ulici u Brežicama

Pred ljeto na rivi u Skradinu među uličarima (ili rivičarima!) i naš Michelinov miljenik Šibenčanin Rudi Štefan Pelegrini sa svojim kreacijama, te vinari poput Bibića, Roxanicha, Matoševića, Ščureka, Dubokovića (Medvid), Boškinca… Pa onda u središtu Brežica  Kuhna na na ulici, iz Hrvatske su kao gosti bili chefovi Marin Rendić i Mate Janković, a na kraju ljeta u Krškome Okusi Posavja sa chefovima redom s pedigreom prestižnog Michelina, JRE-a (Udruženja mladih restoratera Europe/Jeunes Restaurateurs d’Europe) poput Jure Tomiča Debeluha, Dejana Mastnaka Tri Lučke, Grege Repovža iz Gostilne Repovž, Kristijana Ermana i gosta chefa Michaela Husnaya kao predstavnika Gostilne Kunst,..,  a u strogom centru Murske Sobote pod šatorom Okusi Prekmurja, s nastupom glasovite tamošnje gostionice Rajh, zatim najboljeg tamošnjeg proizvođača bučinog ulja Kocbeka, sjajnog proizvođača šunki, pršuta, čvaraka, kobasica, salama Janka Kodile, prvoligaških vinskih podruma Steyer (Danilo) i Marof, craft pivara Vasje Bevoga, te, kao specijalnih gostiju – naših Rudija Štefana (Michelin i JRE) i, s vinom, Bibića!

               To po cesti i pod šatorom te na tržnici u suštini nije bilo nimalo nipodištavanje visoke kuhinje i prvoklasnih specijaliteta te sjajnih vina i drugih pića, nego povremeni sjajni iskorak prema širenju kulture stola i kulture izvornih domaćih proizvoda u tradicijskoj ali i u modernoj verziji omogućavanjem i najširoj publici da sebi priušti nešto što to ona u dosta slučajeva nije u mogućnosti sebi priuštiti jer s obzirom na svoja primanja ni ne razmišlja o odlasku u neki elitni ugostiteljski objekt a ovdje sebi s obzirom na veličinu degustacijske porcije i cijene prilagođene šire pristupačnom ambijentu i društvenome krugu može sebi dopustiti kušanje i užitak, kao i edukaciju i progres eno-gastronomskom smislu. Prikladan razvoj cijele društvene zajednice i u eno-gastronomskom smislu i kroz organizaciju svako toliko ovakvih manifestacija važan je da ponuđači i potrošači postaju sve zahtjevniji i da se u širokom mogućem krugu shvati da u turizmu valja maksimalno nuditi ono što je (naj)bolje i (naj)osebujnije makar i bilo nešto skuplje, jer samo na taj način moguće je u moru ponude privući pažnju (zahtjevnijeg i imućnijeg) potrošača, gosta (turista). Bitno je u toj priči usmjerenoj i na promidžbu lokalne eno-gastronomije prema van i to da ponuda počiva na onome što mogu na tanjuru i u čaši biti veliki lokalni aduti i prema svijetu.…

Okusi Posavja u Krškome, ekskluzivni program u Kleti Krško: ekipa gostionice Kunst iz Bistrice na Sutli, s vlasnikom Srečkom Kunstom (sasma desno) i sa chefovima Kristijanom Ermanom i Michaelom Husnayem

Chefovi Grega i Sabina Repovž – Gostilna Repovž, te Dejan Mastnak iz Tri lučke

Vinari, s dosta etiketa frankovke: Kmetija Kobal – Andreja i Janko, te podrum Albiana – Jernej Žaren, supruga mu Lidija i enolog Miha Ritonja

                U Krškome  je događanje bilo na dvije razine – jedno za širu publiku, na gradskoj tržnici (trebalo je i ove godine biti na ulici u staroj gradskoj jezgri ali zbog bojazni od kiše premješteno je u natkriti prostor tržnice), te, za one koji su htjeli i mogli za jelo i piće odvojiti više novaca,  u zadružnom podrumu KZ Krško (ulaznica za program u KZ Krško stajala je 40 €!). U tom izdvojenom dijelu nastupili su  Gostilna Repovž, Gostilna Kunst i restoran Tri lučke, te vinari Klet Krško, Albiana-Klet Žaren, Kmetija Kobal. A na prostoru tržnice hranu i pića nudili su  Splavar, Gostilna Pečnik, Restavracija Ajda, Restavracija Silvester, Gostilna Jež, a vina Vinarsvo Kerin- Hiša frankinje, Hiša trt vina in čokolade Kunej, Klet Pirc, Albiana – Vinska klet Žaren, Vina Dular, Klet Krško, Vinska klet Molan, Vinarstvo Keltis, Vinska klet Mastnak,  Jarkovič Gadova peč, Kmetija Kobal, Vina Kozinc, Vinogradništvo Kralj, Hiša vina Grabnar, Domaine Slapšak

Katarina Simončič i zeleni silvanac – Klet Krško, te Lojze Kirin i likersko vino od frankovke

Renomirani chefovi u akciji Okusi Prekmurja pod šatorom u središtu Murske Sobote

Janko Kodila, vlasnik mursko-sobotske tvrtke Kodila za proizvodnju mesnih prerađevina – posebice šunki, pršuta, kobasica, salama, čvaraka, špeka… i njegov kuhar bogme su se narezali pršuta!

Ugledni slovenski vinogradari/vinari enolog Uroš Valcl – Marof, te Danilo Steyer – Hiža traminca. Marof (Valcl) i Steyer članovi su udruge Okusi Prekmurja – Gourmet Over Mura u kojoj su još Gostilna Rajh, seosko obiteljsko poljoprivredno-turističko gospodarstvo Firbas Holyday, mesna industrija Kodila Gourmet, craft pivovara Bevog i proizvođač prvorazrednog bučinkog ulja Kocbek, a upravo udruga Gourmet Over Mura je inicijator i organizator ulične priredbe Okusi Prekmurja. Udruga Gourmet Over Mura najavila je sudjelovanje na 14. međunarodnom festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2019 u studenome u zagrebačkoj Esplanadi

Gost kuhar i u Murskoj Soboti – šibenski chef Rudi Štefan, u društvu sa znanim i vrlo cijenjenim prekomurskim ugostiteljem Rajhom (u crvenoj majici; Gostilna Rajh) i sa Skradinjaninom Darkom Petrovićem koji je Slovencima prezentirao vina Alena Bibića

                Koja su uopće jela karakteristična za krško Posavlje? Krškopoljski praščić, slatkovodne ribe, svježe seznsko povrće i voće, domaće bučino ulje, jabučni ocat, razni suhomesnati proizvodi. Evo i, konkretno, ponuđenih jela tipičnih za okuse Posavja: goveđi carpaccio s keljom, gljivama i mahunama, štrukli zakuhani u juhi, hladni krškopoljac s kožom, rotkvica i kopriva, pa dugo pirjani svinjski buncek s kremastim krumpirom i brokulom, zatim govedina u vinskom umaku, krumpir, zeleno povrće, krumpirov poljubac s gjivama, ragu od jelena, buče, pire od cikle… Predstavljeni su i složenac od buče sa skutom i kiselim vrhnjem i umak na bazi šljive, medaljoni od šarana sa ječmom, rebrica od krškopoljca, štrukli od heljde i pire od cvjetače, vratina krškopoljca s punozrnatim žgancima sa čvarcima, štrukli sa zagrijanim vrhnjem, šalota kuhana u frankovki, onda dugo pirjana plećka krškopoljca s umakom od luka ifrankovke, zapečeni žganci s orasima, krema od buče, pire od cikle, muškatni kolač s jabukama i bučinim košticama, čokoladna pjenica s frankovkom, tortica od kuhanog vrhnja, maline kuhane u frankovki, sladoled od frankovke, kolač od skute sa zagrijanim vrhnjem…

U društvu s proizvođačem vina i pjenušaca Gjerkešom: Matej Fišer, autor knjige o tradicijskoj prekmurskoj kuhinji, izdane i na njemakom jeziku

                A što je karakteristično za prekmursku kuhinju? Matej Fišer, autor knjige recepata Tradicijska prekmurska kuharica, između ostalih spominje sljedeće namirnice i jela:  raž,, vlasac, gljive, jaja, špek, šunka, krumpir, repa (kisela), heljda, vrhnje, buča, bučino ulje, svinjetina, domaća perad, mlinci, divljač, jabuka, orah… za predjelo npr. raženi kruh s vlascem, salata od gljiva s kiselim vrhnjem, jaja pečena sa špekom ili šunkom, kao klasična jela naveo je npr. prekmursku šunku s ukiseljenim gljivama, bograč, krumpirova kašu, a kao jela sa žlicom prežganu juhu, goveđu juha s tamnim knedlima, pa kuhanu govedinu s hrenom u kiselom vrhnju i s prženim krumpirom, zakiseljene komadići kuhane govedine s narezanim lukom i poškropljeno bučinim uljem, pirjanu govedina s krumpir-pireom, pečene svinjetinu i junetinu, od divljači pečenog zeca, jelenji odlezak u umaku s okruglicama od kruha, … a za desert štrudel od jabuke, orahnjaču, te naravno jedinstvenu prekmursku gibanicu… ♣

Gurmanski poroci: elitne namirnice

Giancarlo Zigante – tartufar (rekorder, upisan i u Guinnessovu Knjigu rekorda!), uljar, vinar, trgovac, ugostitelj, hotelijer, te njegov suradnik na plasmanu ponude Branimir Sović. Michelin – preporuka, JRE – članstvo, Gault & Millau – 2 kapice (Marko Čolić)

TARTUF u GLAVNOJ ULOZI – Jesen je, zna se, među ostalime i u znaku gljiva, a u elitnu kategoriju ne samo gljiva nego općenito namirnica i delikatesa spada tartuf. Posebice bijeli – Tuber magnatum Pico, naime uza nj postoji i crni. Puna sezona bijelog istarskog tartufa, dakle kad je on najkvalitetniji za jelo, je upravo od kraja rujna-početka listopada do kraja prosinca.

Bijeli i crni tartuf, te Ziganteova staklenka s ribanim bijeim tartufom

              Hrvatsko carstvo tartufa je u Istri, u motovunskoj šumi blizu obale rijeke Mirne, pored mjesta Livade, ispod Motovuna. A kraljem tartufa smatra se Giancarlo Zigante, upisan u Guinnessovu Knjigu rekorda po tome što je pronašao najveći tartuf na svijetu. Ziganteov dvor je njegov lijepi restoran u središtu Livada. Svake godine u razdoblju od sredine rujna pa do sredine studenoga Ziganteova ekskluzivna loža bitno se vikendima proširuje površinom, jer gazda Giancarlo pod golemim šatorom odmah uz svoj restoran vrlo umješno i sa stilom u skladu s reputacijom tartufa kao (skupocjenog) gurmanskog poroka organizira, i za širu publiku, Sajam tartufa, odnosno Zigante Truffle Days – International Gourmet Expo. Ove godine start je bio 14. i 15. rujna, a završetak će biti o vikendu 16. i 17. studenoga, ukupno dakle 10 specijalnih događanja.

      U Livadama, koje su se i međunarodno proslavile kao jedan od svjetskih centara bijelog tartufa, za svaki od tih 10 vikenda predviđen je bogat program, naime Giancarlo Zigante ovdje promovira ne samo vlastite proizvode a tih je mnogo – svježi bijeli i crni tartuf, namazi od tartufa, sir te maslinovo ulje s tartufom, čokoada s tartufom…  – i ugostitejsku ponudu, nego i brojne autohtone istarske proizvode drugih proizvođača i ponuđača, primjerice istarskog pršuta, kobasica, salama, sira, meda, maslinova ulja, vina, rakija. U sklopu sajma postoje i kuharske radionice s tartufom u glavoj ulozi, a za zainteresirane se, dakako pod vodstvom iskusnog tartufara, na terenu u motovunskoj šumi organizira i pokazni lov na tartufe! I još nešto: Giancarlo Zigante, s obzirom da je nakon 25 godina otkako se intenzivno bavi tartufom jako duboko uključen u priču o tartufu i znajući dobro da su njegovi kolege tartufari posebno ponosni na svoje pse koji ih vode do tartufa kao i da su kao osobe vrlo samouvjereni, odlučio je lani prirediti i prvo međunarono natjecanje tartufara i njihovih pasa u lovu na bijeli tartuf, ove godine utakmica će, tako, biti druga do sada, i odvijat će se o vikendu 19. i 20. listopada. Uz prijave za sudjelovanje iz Hrvatske stižu, čujem, i prijave tartufara iz Slovenije, Italije i Mađarske. A o vikendu 26 i 27. listopada na rasporedu je licitacija tartufa.

Što je to tartuf, da je grumenje, koje je, kaže priča, nekad stizalo i do bogova i vještica, postao toliko (skupo)cijenjena namirnica? Tartuf je vrsta jestive gljive koja raste pod zemljom, najčešće uz korijenje stabala poput hrasta, bukve, topole, vrbe i brijesta. Tartuf je izgledom sličan gomolju. Uglavnom naraste do veličina od trešnje do jabuke, međutim poneklad se zna naći i veći primjerak kao što je bio onaj težine 1310 grama kojega je svojedobno pronašao Giancarlo Zigante. Tartuf se bere tek kad je posve zreo. Berbu, ili potragu ili, kako se to najčešće naziva, lov vodi stručnjak tartufar, uz pomoć posebno istreniranih pasa koji njuhom pronalaze tartufe. Nekad su se za lov na tartufe rabile i svinje, ali. makar su se u lovu pokazale iznimno vještima, od njih se odustalo jer se vidjelo da dosta tartufa s kojima bi tartufar mogao dobro napuniti ne samo svoj želudac nego i svoj džep završi u svinjskom trbuhu!

Majstor ubijelom -, glavni chef kuhinje Damir Modrušan, j jedna od njegovih kreacija

Ono što je tartuf učinilo slavnim i astronomski skupime to su njegovi arome i okus. Bouquet tartufa komplicirano je opisati, neki će spominjati zemljani miris, miris šumskog poda, miris mješavine čokolade i zemlje, pojedinci idu dotle da koriste izraz – miris stare čarape! Bilo kako bilo, tartuf, koji se kao oplemenjivač hrane koristi u sasma maloj količini, kao začin hrani daje jedinstveni miris i okus, ali tartuf prati još nešto što mu je podignulo popularnost: pojam erotičnosti. Potražnja za tartufom golema je, višestruko veća od ponude, pa je, šturo rečeno, to razlog njegove skupoće. Bijeli tartuf dostigne i cijenu od nevjerojatnih 2000 € po kilogramu!

Ekskluzivni restoran Zigante u Livadama

Giancarlo Zigante s ovećim bijelim tartufom, gljivom koja po kilogramu može dosegnuti cijenu i do 2000 €!

                Tartuf je inače u Istri otkriven negdje u prvoj polovici prošlog stoljeća, kako su se razvijali pruga i promet cestom La Parenzana što je spajala Poreč s Trstom. Tartufe je počela brati i komercijalno iskorištavati neka privatna tvrtka sa sjedištem u Livadama.

                Svježi tartuf nakon berbe treba dobro očistiti od zemlje, a to se radi mekanom četkicom poput zubne te s tekućom hladnom vodom. Kako je riječ o vrlo osjetljivim organizmima koji relativno brzo gube miris, tartufe je najbolje konzumirati odmah. Ako tartuf ipak treba pričuvati, najbolje je, kažu stručnjaci, svježi i od zemlje očišćeni tartuf zamotati u čist papirnati ručnik te ga, tako zamotanoga, metnuti u manju staklenku koju je nužno dobro zatvoriti, i onda staklenku staviti u vrata hladionika. Bijeli tartuf na taj je način moguće, uz svakodnevnu promjenu papira, čuvati oko tjedan dana, a crni tartuf i, navodno, dva tjedna! Kad tartuf postane jako mekan, nužno ga je odmah upotrijebiti.

                Oko tartufa isprele su se brojna vjerovanja, pa evo nekih od njih, ali evo i nekih činjenica:

U daljoj prošlosti vjerovalo se da je tartuf mineral, pa i da je životinjska vrsta. Tartuf ne nastaje nakon pogotka munje u vlažno tlo, kako se također mislilo.

Stari Grci i Rimljani koristili su tartuf kao poslasticu, afrodizijak i lijek. Redovnicima je u srednjem vijeku bilo zabranjeno jesti tartufe, strahovalo se da će zaboraviti na svoje zvanje.

Bijeli tartuf ne raste u simbiozi s bilo kojom biljkom, rijetko koje biljke imaju privilegiju imati ga za društvo. Bijeli tartuf ne može rasti ni na bilo kakvome tlu, on je spontana biljka. Istarski bijeli tartuf moguće je pronaći samo od rujna do siječnja. Tartufe može lako uz svinju i psa, nanjušiti i koza, danas se za lov najčešće rabe trenirani psi.

Bijeli tartuf u salamuri gubi miris i okus, smrzavanjem gubi sva prestižna svojstva, u ulju fermentira. Svježi tartuf se ne guli, i jede se ne kao cijeli, najbolje ga je naribati na tanke listiće. Tartuf  nazivaju dijamantom kuhinje, vilinskom jabukom, crnom kraljicom, draguljem siromašnih zemalja, mirisnim grumenom i crnim biserom…

                U novije vrijeme Sajam Zigante tartufa obiđe, kažu domaćini, svake godine i do 35.000 posjetitelja, što iz Hrvatske, što iz Slovenije, Italije, Austrije, Njemačke, a dođu i oni iz SAD, Kine, Japana…

U Livade i Motovun goste privlače i odlični uljari i vinari, na slikama su Klaudio Ipša iz sela Ipši kod Livada i Valter Valenta kod Kaldira, te Marko Fakin i Klaudio Tomaz kod Motovuna (obojica na slici sa suprugama)

                Nije čudno što je posjet tako dobar: restoran Zigante na čelu čije kuhinje je kao glavni chef Damir Modrušan, dakako baš specijaiziran i za jela na bazi tartufa, on kreira zaista sjajne sljedove, maloprodaja Zigante nudi izvrsna svoja maslinova ulja, namaze, sireve, tu su, na bogatoj vinskoj karti, i Giancarlova vina, a u preuređenoj staroj istarskoj kamenoj kući gostinjske su sobe, kategorizrane sa četiri zvjezdice…  ♣

 Motovunski kraj – novo i brzo šireće gnijezdo odličnih vinara

ROXANICH Wine & Heritage Luxury HOTEL – Nije čudno što je općenito u dolini rijeke Mirne u predjelu Motovunske šume – Livadama i okolici, toliko posjetitelja i iz dosta dalekih zemalja.

Pogled na Motovun na brdu, Roxanich Wine & Heritage Hotel. te pogled s terase hotela na okolne vinograde koji bi jednog dana mogli prijeći u Rožanićevo vlasništvo

Mladen Rožanić u svom novom podrumu u sklopu hotela Roxanich

Prostorija s ukopanim amforama

Restoran u sklopu hotela, te pogled na bar

Vinoteka Roxanich, u kojoj se uz vino na prodaju nudi i umjetnost, konkretno uz eno-uratke s potpisom Roxanich među kojima je I SuperIstrian 2011 što ga Mladen Rožanić drži u rukama, evo i art-uratka Ede Murtića

    Mamac u taj dio Istre svakako je i drevni, srednjevjekovni Motovun, s brojnim visokokvalitetnim proizvođačima vina i ulja u mjestu i okolici, te s novootvorenim luksuznim Wine & Heritage hotelom Roxanich u vlasništvu jednog od tih proizvođača vina Mladena Rožanića. Objekt vrijedi svakako posjetiti, vidjeti ga i kušati ga, posebice se isplati razgledati novi Rožanićev vinski podrum ukopan u zemlju na pet razina!  ♣

 Kupujmo hrvatsko!…

            …ili: KUPUJMO KVALITETNO!? – Glavni zagrebački trg posvećen banu Josipu Jelačiću s vremena na vrijeme postaje velika tržnica na otvorenome. I to je lijepo i korisno, jer takva događanja s jedne strane obogaćuju društveni život grada i na neki način vraćaju nas korijenima, a s druge strane omogućuju raznim seoskim proizvođačima i ponuđačima da prodaju svoje proizvode a građanima Metropole da praktički na kućnom pragu pa i po eventualno prigodno povoljnijim maloprodajnim cijenama dođu do izvornih poljoprivrednih i prehrambenih artikala mahom manjih proizvođača iz redova obiteljskih agrikulturnih gospodarstava, te ostalih produkata – raznih rukotvorina – domaće manufakture.

Ovih dana ponovno na Trgu bana Jelačića u Zagrebu bila prodajna izložba Kupujmo hrvatsko! Pokrovitelj: Hrvatska gospodarska komora, koja već godinama nastoji na taj način popularizirati domaću robu i poboljšati njen plasman ovdje. A odmah nakon Kupujmo hrvatsko!  stigla je prodajna izložba Zagorje – bajka na dlanu. Sugestije domoljublja, te bajkovitosti (pričam ti priču) jednog određenog našeg geografski definiranoga prostora. Nakon Zagoraca stigli su Slavonci.

Paleta Zigante tartufi – sve originalno zatvoreno u posudicama I bocama

                Pretencioznost i samouvjerenost u marketingu mogu biti dobre ako ih prati određena prikladna, primjerena podloga, ali i smiješne i istodobno tužne ako počivaju tek na puno bla bla fraza i desnoj ruci na srcu…

                Bajka na dlanu zato što to doista jeste, ili zato što bi se željelo da to bude i zato što postoji potencijal da to bude, pa se onda stvar reklamira kao da to već doista jeste?! Kupujmo hrvatsko zato što jeste kvalitetno i sigurno, ili je možda bolje opredijeiti se za: Kupujmo kvalitetno!  i činiti sve da  upravo to Kupujmo kvalitetno! postane i bude sinonim za Kupujmo Hrvatsko!?

Plešivički sirevi Šestak

                Ne bi li bilo u ovome trenutku ozbiljnije reći Zagorje – prema bajci na dlanu, ili pak Zagorje na putu prema bajci na dlanu, odnosno pozivati Kupujmo kvalitetno! stvarajući istodobno i na ozbiljan način preduvjete i uvjete iz kojih će proizaći upravo to da je Kupujmo kvalitetno! zapravo finije izrečeno za Kupujmo hrvatsko!

Je li ovo – na suncu i dostupno svakome na pipkanje – način nuđenja prehrambenih proizvoda (koji se jedu i bez termičke obrade)? Zar za mesne i mliječne prerađevine ne bi trebalo imati ostakljeni hladionik koji bi sprječavao degradaciju i pipkanje robe? Za razliku od ovih komada špeka koji su zacijelo svježe izloženi, na više štandova bilo je slanine s originalno crvenim dijelom koji je posmeđio i s bijelim dijelom blago na tragu žućkaste boje…

Mesne prerađevine. Pedantno vakumirane i u zatvorenim posudicama, te s etiketom. Higijenski ispravno. Tako bi se trebalo nuditi proizvode te vrste i na izložbama i na gradskim trgovima

OPG Grah, a graha – nigdje!

Grešna gorica: zagorski štrukli, te, dolje, baka Ivka pri izradi zagorskih mlinaca – finiš na staroj seoskoj gusnatoj peći na drva, odmah do bana Jelačića na konju

Vrijeme berbe, a već se i pije!! Vino obitelji Željka Petrovečkog. Nudi ga Žacova snaha Martina

JESTI na CESTI! Nakon Zagoraca stigli su, vrlo bučno na sredstvima javnog informiranja (posebice Hrvatski radio Drugi program!) najavljivani Slavonci. Okusi Slavonije: stotinjak izlagača članova braniteljskih udruga, bogata ponuda… A zapravo – šaka jada! Kakvih stotinjak izlagača iz Slavonije! Na većini štandova na Trgu bana Jelačića izlagači iz drugih hrvatskih krajeva, tek nekoliko, a ne stotina Slavonaca! Vinara iz Slavonije nisam vidio niti jednoga! Eh, što ti je profesionalnost, na više razina… OPG Kračun iz Županje predstavilo se s proizvodima na dva punkta, uz koja je nastupio Šima Jovanovac, reklamirajući i taj OPG ali i svoj koncert Šimunovo  28. listopada u zagrebačkom Lisinskom! Za 4. do 6. listopada najavljeni su Dani zimnice i autohtonih proizvoda…

             Istinskog domoljuba ne bi trebalo (tolikim godinama) parolama i kazalištem usmjeravati na to da kupuje proizvode vlastite zemlje, tà – to da se opredijeli za domaći proizvod posebice sezonski i iz segmenta poljoprivrede i prehrane (gdje je iznimno važan što kraći put od polja do stola) nešto je što treba biti sasma normalno. Ako se učini sve (nužno je na više nivoa uvesti reda!) da domaći proizvod odnosno uslugu u dovoljnoj mjeri prate kakvoća i prikladan način ponude te odgovarajuća cijena u odnosu na stupanj vrijednosti robe i servisa nekako sam siguran da će svi koji i ne drže teatralno u nekim prigodama desnicu na lijevoj strani prsa a i oni drugi koji to čine pa i s vidljivom dozom lakejstva suptilno izraženi poziv Kupujmo kvalitetno shvatiti baš kao poziv da, zapravo, kupuju hrvatsko!… ♣

Oktoberfest u Münchenu – 186. put

            DVOTJEDNA PRIREDBA S VRIJEDNOŠĆU VEĆOM OD MILIJARDE EURA – I bez craftova, za kojima luduje današnji svijet, u glavnoj ulozi, ali s kvalitetnim osnovnim proizvodom te s dobro osmišljenima organizacijom i marketingom 14-dnevni festival piva pod šatorima (oko 20.000 sjedećih mjesta!)  i pored šatora – upravo u tijeku, do 6. listopada! – u Münchenu doživio je svoje 186. izdanje! O tome koliko je pivska veselica Oktoberfest, koju redovito otvara minhenski gradonačelnik a to je sada Dieter Reiter, snažna, govori podatak da  ona lokalnom gospodarstvu pridonosi s više od milijarde eura! To je samo izravno u novcu, a gdje li je još reklama koja u Münchenu pospješuje turizam. Inače, službeno objavljeni podatak govori da Oktoberfest posljednjih godina svaki put u ta njegova dva tjedna kraljevine piva privuče više od šest milijuna posjetitelja. Na njemu se, između ostaloga, ispeku i posluže 122 vola skinuta s ražnja, a popije se nekih 7,7 milijuna litara piva…

                I onda – neš pil?! Vraga neš pil! ♣

_______________________________________

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly

 POTROŠAČKI PUTOKAZ / BUYING GUIDE

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU / HINTS TO THE SMART PURCHASE

LEGENDA

 – Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

♣ ♣ ♣ ♣ ♣   – Velika zlatna medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

♣ ♣ ♣ ♣  – Zlatna medalja/Gold medal90 – 9 4 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

♣ ♣ ♣ – Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

♣ ♣   80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting

♣   7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.

HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad – središnji dio / Hilly northwest–central part

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L – XL) RAJNSKI RIZLING 2015 – JAKOPIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Međimurje  ■ VINOGRAD/VINEYARD:  kosina/slope • sorta/variety: riesling • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux (?) – 0,75 lit ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Zagorje-Međimurje • suho/dry • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro/from the points of esthetics and marketing: good • čitljivo/legible: dobro ■ VINO je/WINE is: Zrelo, razvijeno složeno, uglađeno i elegantno, na kolosijeku sorte, živo, s diskretnim tercijarnim bouquetom, s lijepom kiselosti, slankasto, vrlo dobrog tijela, dosta dugačkog završetka/Matured, developed, complex, rounded and quite elegant, with a discreet tertiary bouquet, fine acidity, sapid, very good body, long finish ■ SERVIS: ⇑ • 12  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: rhine

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: M) ŠKRLET 2018 – MIKŠA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Moslavina ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina /slope • sorta/variety: škrlet • pristup u trsju/approach in the vineyard: klasičan/classic ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova /selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Moslavina  ZOI  • suho/dry • 12,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN, estetski i marketinški: dobro/from the point of esthetics and  marketing good • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: vrlo ugodno, svježe, živo, lako se pije, Na nosu s dovoljno voćnosti (malo na dunju), sa stanovitom mineranosti. U ustima zaobljeno, skladno, s lijepom kiselosti, slankasto, solidnog tijela/very pleasant, fresh, vivid, easy drinking. On the nose with enough of fruit (a bit in the quince direction), with s hint of minerality. In the mouth rounded, harmonious, nice acidity, sapid, with a good body ■ SERVIS:  ⇑ • 10 -12  ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: bordeaux

♣ (mpc/pp: M – L) CUVÉE 2015 – KEZELE ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Moslavina ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: cabernet sauvignon, merlot, syrah ■ PODRUM/CELLAR, dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Moslavina – vrhunsko • suho/dry • 13,0 vol% ■ VINO je/WINE is: s izraženom kiselosti, preopterećeno drvom, paljenime, vanilijom / with pronounced acidity, to much under the influence of wood, toasted and vanilla ■ SERVIS:  ⇑ • 16 ̊C • čaša/glass: srednja/medium one  –  tip/type: bordeaux

Dalmacija – Dalmatia

DINGAČ 2014BURA ■ Mnogi proizvođači vina 2014. ne smatraju kao berb uvrijednu pamćenja. Niko Bura iz Potomja proizveo je i iz te godine moćno (15,0 vol %) i upečatljivo vino. Koje, uz vrlinu na hedonističkom planu, ima i stanovitu edukacijsku vrijednost: u nešto jačoj mjeri iskazuje hlapljivu kiselost, međutim pokazujući istodobno koliko ona, kad je sve posloženo kako treba, može u Bakhovu nektaru biti pozitivna, čineći vino jedinstvenime. Ovo vino lijepi je primjer razmišljanja glasovitog australskog enologa Penfoldsa (Grange) Maxa Schuberta o hlapljivoj kiselosti i objašnjenje njegova riskantnog ali uspješnog žongliranja po tankoj liniji i rubu s jedne strane fantastičnoga i s druge strane – katastrofe!

Many wine producers do not consider the 2014 vintage as something really worth remembering. Niko Bura, a small Potomje’s garage guy from the Pelješac peninsula in southern Dalmatia close to Dubrovnik, has made also from this harvest a nice and powerfull, unique red (15,0 vol%). Hedonistic with food (game, matured cheese…) and perfect meditation wine, with the quite pronounced volatile acidity showing itself in this case not at all as a vice, on the contrary giving to the wine uniqueness and greatness. Here one could see clearly the world famous australian Penfolds (Grange) oenologist Max Schubert‘s thoughts about the volatile’s positive face, and understand his courageous risky but successful walk on the tiny line separating the  fantastic on one side and the catastrophe on the other side… Bravoooo Niko, hurrra, Bura!

Istra & Kvarner-Istria & Quarnaro

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L) MALVAZIJA 2016 – IPŠA ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: malvazija istarska • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski • berba/harvest: redovna/regular ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: kraća maceracija, fermentacija u inoksu/short maceration with fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne ■ ZATVARAČ/CLOSURE:  pluto/cork  ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL:  ZOI  Hrvatska Istra, kvalitetno s kzp • suho/dry • 14,0 vol% ■ VINO je/WINE is: izraženije žuto ali ne i orange kategorije, s notom maceriranoga, usta živa, puna, zaobljena mada se još osjete fenolne note, kiselost dobra, slankasto, minaralna nijansa, vrlo dobro tijelo, u ustima vino traje/deep yellow but not on the orange way/type, on the nose with a note of maceration, mouth vivid, quite rounded altough some phenolic notes present, acidity very good, salty and sapid, nuance of minerality, very good body, long lasting finish ■ SERVIS: ⇗  •  12-13  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type:, bourgogne

Podunavlje/Danube region

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: L – L) SYRAH 2015 – JAKOB ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Brodski Stupnik ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: syrah • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly • berba/harvest: redovna/regular ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries •  dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE:  DIAM 10  ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko/premium • suho/dry • 14,0 vol% ■ VINO je/WINE is:  moderno u pozitivnom smislu, tamne rubinske boje, na nosu s dobrim skladom tamnog voća, utjecaja od boravka u drvu i začnskih nota (blago papar), u ustima mekano, zaobljeno, toplo, sa snažnim tijelom, traje/modern in a very positive way, dark ruby colour, on the nose with a good harmony of dark fruit, influences of wood, spices (a bit od pepper), in te mouth rounded, warm, fullbodied, long lasting ■ SERVIS: ⇗  • 18   ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

BOSNA i HERCEGOVINA  BOSNIA & HERZEGOVINA

♣ ♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XL) BLATINA 2016 barrique – NUIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Mostar vinogorje, Ljubuški ■ VINOGRAD/VINEYARD: Crnopod • tlo/soil: kamenito, crvenica/red, rich in stones • sorta/variety: blatina • berba/harvest: selekcija najboljih grozdova s odabranih pozicija/selection of best grapes from the best parcels ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova /selection of the best grapes • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc (barrique) ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux – visoka vitka, rekao bih da bi tu prikladan bio model bourgogne/tall and slim, I should say that here it would better suit the bourgogne type ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp • suho/dry • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/OK • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: dotjerano, toplo, živo, skladno, lijepo zaobljeno. Tamnije rubinske boje, s bouquetom u kojemu se harmonično miješaju tamno koštićavo voće, niti paljenoga i mirodija, snažne strukture i čvrsto ali ne i nabildano, drvo vrlo dobro uklopljeno/polished, warm, vivid, harmonious, nice rounded. Dark ruby colour, bouquet as a mix of blue stonefruit (wild cherry), nuances of toasted and of some spices. Strong and firm structure, wood very good incorporated ■ SERVIS: ⇗ •  (zreli sir, pršut, riba s roštilja, brudeti, jela od crvenog mesa/matured cheese, prosciutto, grilled fish, dishes with the red meat… ) • 18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux….♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp:  XL) TRNJAK 2015 – NUIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN:  Mostar vinogorje, Ljubuški ■ VINOGRAD/VINEYARD: Crnopod • blaga kosina/ light slope • tlo/soil: kamenito • sorta/variety: trnjak ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 5 ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: vrhunsko s kzp. • suho/dry • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški solidno/from the points of esthetics and  marketing good • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: Dotjerano, uglađeno, bouquet s mješavinom voćnosti, povezanom s utjecajima od boravka vina u drvu (vanilija, paljeno, čokolada…), zaobljeno, malo sladi, toplo, traje/polished,, with bouquet mix of the dark berry fruit and the barrel influences like vanilla, toasted, chocolate, slightly sweety, well rounded, warm quite long lasting  ■ SERVIS: ⇗ •  (pršut, zreli sir, pečenje, jela od crvenog mesa/prosciutto, matured cheese, rosted meat,) • 16  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux….

MAKEDONIJA  MACEDONIA

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: L – XLCABERNET SAUVIGNON 2017 ročno trgano – PUKLAVEC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Makedonija ■ VINOGRAD/VINEYARD: kosina/slope • sorta/variety: cabernet sauvignon ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 15,0 vol%, ■ DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški dobro/from the points of esthetics and  marketing good • čitljivo/legible: dobro/good ■ VINO je/WINE is: s izraženom toplinom juga i, srećom, neopterećeno barriqueom, što znači vanilijom i dimom. Miris lijepo iskazan, sortan, s dosta tamnog jagodičastog i koštićavog voća, s dosta paprike i začinskih niti u pravcu papra, malo i duhana. U ustima vrlo toplo, mekano, fino zaobljeno, tanin se ćuti ali je uglađen, u ovoj fazi zapravo je takav kakav i treba biti kao jamstvo da bi vino duže izdržalo kroz vrijeme. Tijelom snažno, u ustima traje/with the pronounced warmness of the south and, luckily, NOT barrique (vanilla and smoky notes) signed. Bouquet nice, original and not trendy, variety typical, with dark berry and stone fruit, some paprika and spices in the pepper direction, detectable also a tobacco in traces. In the mouth warm, fine rounded, tannin present but only as a guarantee of the long life. Fullbodied, long finish  ■ SERVIS: ⇗ • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

SLOVENIJA  SLOVENIA

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: M-L)  KLARNICA 2017 – CIGOJ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Vipavska dolina ■ VINOGRAD/VINEYARD, sorta/variety: klarnica • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 3 ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Vipava • suho/dry • 13,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno/ok

VINO je/WINE is: ugodno, svježe, pitko, donekle složeno, s notom bijelog voća u nosu (kruška) popraćenog začinskim nitima, u ustima djeluje slasno (ne jeftino slatko!!), s dobrom kiselosti, toplo, vrlo dobra tijela, s donekle gorkastim završetkom / nice, fresh, in a way complex, with a hint of white fruit on the nose (pear) in combination with some light spicyness, in the mouth with a good acidity, warm, very good body, a bit fine bittery and quite a long finish ■ SERVIS:  ⇑ • 12  ̊C • čaša/glass: srednja/medium –  tip/type: bordeaux                                                                                                                                                        SuČ 09.10.2019

Advertisements

Svijet u – VIŠE OD DVA i POL DESETLJEĆA s VAMA! – Čaši

Od sv. Martina do sv. Vinka, pa tako dalje:

www.mam-vin.eu  ;   www.mam-vin.hr  ; www.svijetucasi.hr

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

PRVA HRVATSKA REVIJA ZA ENO-GASTRONOMIJU i TURIZAM, SA SJEDIŠTEM u ZAGREBU, SVJETLO DANA UGLEDALA JE 11. 11. 1992., DAKLE u BICI NA UNAPRJEĐENJU KULTURE STOLA u HRVATSKOJ i AFIRMACIJI  DOMAĆIH VRIJEDNOSTI SUDJELUJE NEPREKIDNO VIŠE OD ČETVRT STOLJEĆA, i 2018. GODINU ZAVRŠILA JE SA 160. BROJEM!

Svijet u čaši prva je i najstarija hrvatska revija specija-lizirana za vino, gastronomiju i turizam. Utemeljena je 1992., a prvi broj izašao je te godine, prikladno, na vinski praznik Martinje, dakle 11. studenoga. Na već tradicijskoj svečanosti Atelje okusa, posljednJeg dana studenoga 2012., proslavili smo dva desetljeća neprekinutog izlaženja, a naš ispraćaj 2014. bio je sa 146. izdanjem! Godinu 2018. završavamo sa 160. izdanjem.

Naslovnica Svijeta u čaši br. 1: prvi izlazak u javnost – Martinje, 11.11. 1992. Uz krštenje mošta na vino – i naše krštenje! Vinski biškup Simpy i miništrant Dragec, spremni za ceremonijal

Trojku koja je pokrenula Svijet u čaši čine Mladen Horić, direktor zagrebačkog poduzeća MAM-VIN d.o.o. kao izdavača, Željko Suhadolnik, dugogodišnji novinar-urednik popularnog tjednika Vikend i autor knjige Svijet u čaši, koji je i dao ideju za pokretanje revije i koji je odmah i postao, i, potom, do sada i ostao njen glavni urednik, te Marko Čolić, dugogodišnji fotoreporter popularnog tjednika Studio, koji je od početka ovog našeg časopisa i urednik fotografije.

Mladen Horić Muha

                                                                                    U proteklom razdoblju revija se trudila ne samo u tome da naše proizvođače te potrošače hrane i plemenite kapljice i drugih pića maksimalno usmjeri prema kakvoći, nego i u tome da promiče hrvatsku kuhinju i gastronomiju, skreće pažnju na domaće narodne običaje i podrobno u turističkom smislu predstavlja pojedine (vinorodne) krajeve Lijepe naše. Bilo je to u seriji napisa s nadnaslovom Hrvatske vinogradarske općine.

     POHVALE TRIJU PREDSJEDNIKA, i HRVATSKE VINOGRADARSKE OPĆINE – Htjeli smo kroz to pomaganje unaprjeđenju kulture jela i pića kao nečemu vrlo važnom za hrvatsku turističku ponudu, razvijati i izoštravati kritičnost potrošača u izboru artikala za svoj stol i tako istodobno obvezvati proizvođače-ponuđače da tržištu sve više podastiru sve bolje i rafiniranije produkte, to bi pridonosilo pravilnijem načinu prehrane stanovništva, zatim mogućem boljem izvozu hrvatskog proizvoda kao i jačoj privlačnosti naše kuhinje i ambijenta za gosta. Ideja je bila usmjeriti pažnju javnosti i na domaću tradiciju, narodne običaje kao identitet i etno-vrijednost regije i zemlje, plasirati, dakle, određeni teritorij kao cjelinu.

Od svog rođendana, revija Svijet u čaši gdje god se pojavila dobila je pohvale. U vinskom podrumu kod Ivana Enjingija u Hrnjevcu glavnom i odgovornom uredniku revije Željku Suhadolniku osobno je na časopisu čestitao i prvi predsjednik države Hrvatske dr. Franjo Tuđman, kojemu su darovani knjiga te komplet dotadašnjih izdanja revije, slijedile su čestitke i bivših predsjednika Stjepana Mesića i Ive Josipovića, dakle imali smo čast do sada dobiti pohvale od trojice čelnih ljudi hrvatske države.

Revija Svijet u čaši iskazala se ne samo novinskim prilozima, nego i kao pokretač niza zanimljivih akcija. Kao jednu od vrlo važnih akcija revije Svijet u čaši svakako smatramo onu s nazivom Hrvatske vinogradarske općine. U svakome broju časopisa objavljivali smo reportaže o općinama u našim vinorodnim krajevima, na način da smo ta područja prezentirali općenito, podastirući na neki način njihovu osobnu kartu, te da smo ih opširno predstavili s eno-gastronomskog i turističkog aspekta.

SUTLA-SOTLA, DOBRO MI DOŠEL, PRIJATELJ! – Često se kaže kako vino zbližava ljude, a Svijet u čaši tu je izreku potvrdio s više konkretnih akcija, npr. osobito onom Dobro mi došel prijatelj, u sklopu koje su se međusobno posjećivali hrvatski i inozemni vinari. Najviše je razmjena posjeta tekla na relaciji Hrvatska-Slovenija, što je i logično s obzirom da su dvije zemlje vinogradarski i vinarski razvijene i susjedi, ali među domaćinima i gostima bilo je i nekoliko vrlo uglednih vinara iz Italije (npr. i Joško Gravner). Spomena je vrijedna svakako i akcija s nazivom Sutla-Sotla, a riječ je o našem doprinosu nastojanju da dva naroda s dviju obala rijeke Sutle (Sotle) a koje je početkom devedesetih administrativno razdvojila državna granica održe bliskost. Sutla-Sotla bili su ležerni a opet i ozbiljni susreti uz sport i pun stol s domaćim specijalitetima, između vodećih političara, novinara i drugih znanih i uglednih osoba iz javnoga života Lijepe naše i Dežele jednom godišnje naizmjence na hrvatskoj i na slovenskoj strani, ali obvezno u pograničnom pojasu, s time da su domaćini bili Zaprešić i Bizeljsko. Iz Hrvatske nazočni su primjerice bili Zlatko Mateša, Zdravko Tomac, Slaven Letica, Miroslav Tuđman, Silvije Degen, Vinko Morović, Alfi Kabiljo, Ivan Goran Munivrana, a iz Slovenije Tone Andrlič, Bojan Križaj

ATELJE OKUSASvijet u čaši od svojega početka na kraju svake godine uz svoj rođendan opet pod naslovom Dobro, mi došel, prijatelj organizirao je, kao Atelje okusa, i susrete najboljih vinara i kuhara, renomiranih proizvođača hrane, ugostitelja, hotelijera, turističkih djelatnika. Prvo je takvo druženje nakon rođendanskog slavlja bio Atelje okusa 1993. o Martinju u zagrebačkom, tada iznimno popularnome restoranu Lovački rog, zatim je 1994. svečanost preseljena u gostionicu Šekoranja  na Bizeljskome uz državnu granicu Hrvatske i Slovenije, a 1995. – uz nazočnost svih najboljih šefova kuhinje – događalo se sve opet u Zagrebu, u restoranu Cuisine Gospodarski klub chefa Branka Žufike, da bi 1996. kao mjesto susreta izabran bio ugledni zagrebački restoran Baltazar u kojemu, inače, potom, Svijet u čaši od sredine rujna 1996. u suradnji s domaćinom jednom tjedno priređuje seriju vinskih zbivanja sa stanovitom edukacijskom crtom. Potom smo Atelje okusa jedne godine održali u zagrebačkom hotelu Esplanade, zatim je sljedilo više godina Ateljea u tadašnjem zagrebačkom Intercontinentalu pa potom u Operi i Westinu, 2005. smo bili u lijepom karlovačkom obiteljskom hotelu Korana Srakovčić, a 2006. vratili smo se u Zagreb, u zdanje tada novootvorenoga Centra Antunović, potom se 2011. Atelje odvijao ponovno u hotelu The Regent Esplanade, u 2012., na našu 20. godišnjicu također je bio u Esplanadi. Osobito smo ponosni baš na naše prezentacije u Esplanadi, jer taj elitni hotel, zvijezda od davnina, iz vremena čuvenog vlaka Orient-Express na liniji Pariz-Istanbul, ostaje debelim slovima zapisan kao rasadnik ponajboljeg kuharskog i ugostiteljskog kadra u Lijepoj našoj.

Željko Suhadolnik Suhi

Značajni su nastupi Svijeta u čaši i na sajmovima, ne samo na Vinoviti kao specijaliziranome vinskome, nego i na Jesenskom zagrebačkom velesajmu, te na Gastu u Splitu, na festivalu Zagreb Vino.com kao i na Prvom hrvatskom festivalu vina i kulinarstva u zagrebačkoj Areni.

U aktivu Svijeta u čaši može se pripisati i organizacija studijskih izleta za vinare i vinoljupce te ugostitelje i kolege novinare u inozemstvo, primjerice, u Sloveniju, pa u Toscanu, te u Gradišće u Austriji, u Pijemont, Tokaj, Burgundiju, Alsace,  rajnsku oblast u Njemačkoj, sve kod najpoznatijih tamošnjih proizvođača kod kojih se dade štošta vidjeti, i naučiti.

HRVATSKI SOMMELIER KLUB – U nekim, gledajući danas davnim vremenima, glavni urednik revije Svijet u čaši Željko Suhadolnik sudjelovao je u osnivanju Hrvatskog sommelier kluba, čije je utemeljenje pokrenuo vlasnik zagrebačkog poduzeća za uvoz i distribuciju plemenite kapljice Vinotrade Ninoslav Dusper, koji je postao i prvim predsjednikom HSK i dugo godina i ostao na toj poziciji.

POTROŠAČKI PUTOKAZ te KUHAR i VINAR GODINE – Radi pomoći potrošaču u izboru vina, nekoliko godina po utemeljenju revije uvedena je servisna rubrika Potrošački putokaz (Buying Guide) kakvu imaju i druge svjetske vinske revije a u kojoj se uz ocjenu uzorka daju kratak opis pojedinih vina uzetih s tržišta za degustaciju i njihova maloprodajna cijena. Godišnje je recenzirano i po više od 250 uzoraka.

Postali smo poznati i, očito, cijenjeni u svijetu, od 2000. na ovamo svake godine pozivaju nas na prezentacije Chianti classica, Vina nobile i Brunella u Toscanu te Barola i Barbaresca, Barbere u Pijemont, svako toliko pozivaju nas na Wine Summit u Austriju, ali pozivaju nas i da budemo članovi ocjenjivačkog žirija na nekima od najvećih svjetskih vrednovanja plemenite kapljice, Concours Mondial de Bruxelles, Concours Mondial du Sauvignon, Concours Mondial de Bruxelles/ Chile, pa Mundus Vini u Njemačkoj, Muvina u Slovačkoj, zovu nas i na vrednovanja na Vinitaly, te na ocjenjivanja vina od Rizvanca i Pinota sivoga u Trentinu kao i Merlota i Cabernet sauvignona Emozioni dal Mondo u Bergamu, u Sloveniji smo nazočili ocjenjivanjima Vino Ljubljana i na Vino Slovenija u Gornjoij Radgoni… U Hrvatskoj smo već više godina pozivani na ocjenjivanje Vinistra, a u najnovije vrijeme i na ocjenjivanje Dubrovnik FestiWine u gradu-biseru podno Srđa, bilo smo i na prvom nacionalnom ocjenjivanju Vina Croatia.

Marko Čolić Čola

Godine 2002. u nastojanju da pridonesemo još boljoj afirmaciji zanimanja kuhara i vinogradara/vinara ali i hrvatske eno-gastronomije krenuli smo, u suradnji sa strukom, i s izborom Kuhara godine i Vinara godine. Prvi Kuhar godine bio je Ivica Štruml, tada šef u hotelu Esplanade u Zagrebu a onda šef kuhinje u zagrebačkom hotelu Palace, dok je prvi Vinar godine bio Kutjevčanin Vlado Krauthaker. U drugome izboru Štruml je ponovio titulu, a titulu Vinara godine ponio je Kutjevački podrum, u trećem izboru šampioni su bili Tomislav Špiček, tada šef kuhinje restorana Baltazar iz Zagreba i Ivan Enjingi iz Kutjeva, potom trijumf bilježi Dalmacija: Kuhar(ic)om 2005. godine izabrana je Lidija Kralj iz Kapetanove kuće iz Maloga Stona, a Vinarom 2005. godine Zlatan Plenković sa Hvara. Kao laureati kod kuhara su bili još i Nenad Posavac, dok je radio kao chef u opatijskom hotelu-restoranu Villa Kapetanović Lavrus, i Željko Neven Bremec, a kod vinara Velimir Korak, te Vina Belje s enologom Marijanom Kneževićem

Revija Svijet u čaši nazočna je bila kao poseban medijski prokrovitelj na kuharskom natjecanju Biser mora 2006, u organizaciji udruge Dalmatinski kuhar, u Makarskoj a onda i u Supetru. S posebnom pažnjom pratila je tijek natjecanja i zbog toga što se među sudionicima nalaze kandidati za godišnju listu 20 Zlatnih kuhara, pa i za Kuhara godine.

VINOTEKA ZLATNI VINAR i DIPLOMATSKO VINO – Kako je Hrvatska izrazito vinogradarska i vinarska, da bi se popularizirala njena kapljicu, učinkovito skrenula pažnja na kvalitetne i u nekim slučajevima nepravedno zapostavljene domaće eno-uratke, revija Svijet u čaši i njen izdavač MAM-VIN odlučili su zajedno ustrojiti vinsku kartu Vinoteka Zlatni vinar, namijenjenu restoranima. Predviđeno je da vina na toj karti budu od naših dosadašnjih Zlatnih vinara, i to ona koja su bolje ocijenjena na degustacijama u okviru Potrošačkog putokaza Svijeta u čaši. Svijet u čaši i njegov izdavač poduzeće MAM-VIN u suradnji s udrugom Dalmatinski kuhar predočili su prijedlog vinske karte Vinoteka Zlatni vinar posebno kreirane za restorane čiji su vlasnici članovi spomenute udruge, njih 120. Zamišljeno je bilo da svaki restoran ima na vinskoj karti izbor vina ovisno o tipu i opsegu jela koje nudi, te da i do 60 posto vina u karti bude iz kraja gdje je restoran, dakle da se maksimalno promovira lokalni proizvod, a 40 posto vina da bude iz drugih oblasti Lijepe naše. Prijedlog te jedinstvene vinske karte debelih tvrdih korica – i sa, na prvoj strani korica, dakako, nazivom i znakovljem restorana kojemu pripada, zatim sa, na prvoj unutrašnjoj stranici, tekstovnom i slikovnom prezentacijom lokala, potom, dalje, i s tekstom o vinskoj Hrvatskoj na tri jezika kao i ilustracijom vinske Hrvatske crtežom, pa s prikazom sorata i njihovih vina tekstom a grozda slikom kao i sa, na pretposljednjoj stranici, slikovnom i tekstualnom prezentacijom kuhara-vlasnika s izabranim specijalitetom popraćenim receptom, te preporukom odgovarajnuće mu butelje vina čime se zapravo i upućuje na adut kuće na tanjuru i u čaši – napravljen je isprva za udrugu kuhara Dalmacije Dalmatinski kuhar.

Od naših akcija treba svakako spomenuti i ustanovljenje Diplomatskog vina, najprije u suradnji s kućom Badel 1862. Da bi se promovirala hrvatska kapljica, a time i naša jela i područja, i u visokim krugovima, i vani, došli smo na zamisao da nekim vinima koja se proizvode u manjim i ekskluzivnijim količinama na Badelovom posjedu Kurija Nespeš kod Svetog Ivana Zeline kumove za martinjsko krštenje, kad se tradicijskim ritualom mošt službeno pretvara u mlado vino, nađemo među pripadnicima diplomatskoga zbora u Hrvatskoj, pa je tako eto prvi kum – kumče je bio nespeški chardonnay – postao veleposlanik Norveške gospodin Knut Toraasen, već iduće godine broj kumova se višestruko povećao naime kumstva su se prihvatili i veleposlanici Finske, Švedske i Japana, kao i počasni konzuli Finske i Danske u Hrvatskoj.

POKRETNI ATELJE OKUSA – U 2006. kao novitet i atrakciju u prezentacijama uveli smo i eno-gastromobil, koji je postao naš pokretni Atelje okusa. Riječ je o specijalno uređenom kombiju IVECO. Nakon punih 13 godina samo čvrstog Ateljea okusa, zahvaljujući dobroj suradnji Svijeta u čaši i njegova izdavača MAM-VIN-a s ponuđačem IVECO-a iz Zagreba te zahvaljujući tome što su od nekih prepoznana nastojanja Svijeta u čaši na afirmaciji naše kulinarike i kapljice, ostvarila nam se, eto, i želja o pokretnom Ateljeu okusa, koji služi za dodatne učinkovite terenske prezentacije hrvatskih gurmanskih delicija i za jačanje afirmacije hrvatskih kuhinje i vina, kao i za dodatno unaprjeđenje kulture stola u nas. Kombi IVECO prostrane je unutrašnjosti, u kojoj su spremište za ukupno oko 60 butelja, hladionik Gorenja specijalno rađen za vino, kuhalo s dvije ploče, spremište za jedaći pribor i čaše – kompleti koji mogu odjednom podmiriti  60 osoba. Izvana smo kombi uredili oznakama vinara što u njemu sudjeluju s kapljicom, a unutrašnjost je uređena kao vinoteka i mini-kuhinja, konkretno Vinoteka Zlatni vinar Svijeta u čaši i Kuhinja Zlatni kuhar.

                Svijet u čaši aktivan je bio i u prezentacijama kvalitetnih inozemnih vinara i vina pred hrvatskom publikom, pa smo tako eto predstavili vina austrijske regije Burgenland (Gradišće), renomirane vinare Albina Roccu iz Barbaresca i obitelj Laurenčić Sutor iz Vipavske doline u Sloveniji, Maura Veglia, Luciana Sandronea, Gianfranca Alessandriju, braću Revello i Morandinu iz Pijemonta, Sira Pacentija, Filippa Fantija, Castello di Querceto iz Toscane, Dominga Alvesa Sousu iz Portugala…

ZAGREBAČKI VINSKI PUTI – Od Svijeta u čaši i MAM-VIN-a krenula je zanimljiva inicijativa o Zagrebačkim vinskim putima. Zamisao je bila organizirano povesti ljubitelje dobre papice i dobre kapljice i svakako i one što drže do kulture i povijesti putem kojim će vidjeti ono što resi Zagreb u kulturnom i povijesnome smislu i koji svakako treba proći i kao gourmet. Nekoliko istaknutih eno-gastro punktova u središtu Zagreba povezali smo s važnim kulturno-povijesnim sadržajima, konkretno neke ugostiteljske objekte uz Katedralu, Trg bana Josipa Jelačića, Uspinjaču, Trg Maršala Tita s Hrvatskim narodnim kazalištem…

            IDEJA ZA RIEDELOVE ČAŠE ZA VINA HRVATSKIH SORATA – Revija Svijet u čaši još prije više godina, u vrijeme kad je uvoznik Riedelovih čaša u Hrvatsku bila zagrebačka kuća Vinotrade, pokušavala je nagovoriti Georgea Riedela, kojega smo inače bili osobno upoznali na austrijskom štandu na sajmu Vinexpo u Bordeauxu a potom se s njim susreli na Svjetskom prvenstvu sommelijera u Beču, da u svojoj tvornici u Kufsteinu primi grupicu tada najboljih naših sommelijera i nekolicinu novinara specijaliziranih za vino te da se zajedno s Riedelovim stručnjacima priredi kušanje uzoraka slavonske graševine, istarske malvazije i dalmatinskog plavca pa da se vidi može li glasovita tvornica kreirati čašu za neko od tih vina, ili barem da se iz bogate palete Riedelovih čaša izdvoji neki najprikladniji model. Iz kuće Riedel odgovor je tada bio da je hrvatsko tržište premalo, a vina relativno nepoznata u svijetu, i da bi takav potez bio neisplativ. Dodano je i to da je Georg Riedel vrlo zauzet i da bi mu bilo teško pronaći slobodan termin da se podruži s predloženom ekipom iz Hrvatske. Nedavno se ipak ideja realizirala – sadašnji uvoznik MIVA, po modelu koji je već prije u kontaktima s Riedelom predlagala revija Svijet u čaši, poveo je kod Riedela u Kufstein nekoliko istarskih proizvođača vina i aktualnog šampiona u sommelierstvu i rodila se Riedelova čaša za malvaziju, službeno promovirana na sajmu Vinistra 2013.

UDRUGA/KLASTER PLAVAC MALI ZAGREBSvijet u čaši i MAM-VIN inicirali su konstituiranje i registraciju interprofesionalne udruge Plavac mali Zagreb. Cilj je bio bolje promicanje spomenute naše autohtone crne vinske sorte i unaprjeđenje kakvoće vina od nje. Povezivanje gospodarstvenika i poboljšavanje suradnje između gospodarstva, znanosti i uprave, kako bi plavac mali učvrstio mjesto koje zaslužuje u eno-gastronomskoj i svekolikoj turističkoj ponudi naše zemlje, kako bi bio istinski i u svijetu cijenjeni brand Dalmacije i Hrvatske, temeljna je zadaća koju je pred sebe postavila udruga. Članovi udruge Plavac mali Zagreb su ne samo proizvođači grožđa i vina nego ugledni i utjecajni poslovni ljudi koji su otkrili ljubav prema tome vinu i pokazali se spremnima dati svoj visoki doprinos unaprjeđenju njegove kakvoće i njegovoj promidžbi.

Magnum s vinom Zajedno 2006, Krauthaker i Svijet u čaši

VINO ZAJEDNO 2006 – Nakon svojedobne serije prigodnih punjenja vina MAM-VIN Selection i Vinoteka Zlatni vinar, revija Svijet u čaši odlučila je aktivno uključiti se i u kreiranje kapljice koja će se prezentirati i s našim logotipom na etiketi. Kao partnera izabrali smo Vladu Krauthakera, koji je kao prvi bio proglašen i Vinarom godine u Hrvatskoj. Prvo naše zajedničko vino, u količini od jednoga barriquea od 225 litara odnosno oko 300 butelja, pod radnim nazivom Zajedno, bilo je iz berbe 2006. Namjera je bila ponuditi nešto drukčije, posebno, nesvakidašnje, a kao ishodište je poslužio Krauthakerov pokusni vinograd u kojemu je zasađeno više od 20 različitih sorata od kojih vina zasad nema u redovnoj prodaji. Nakana je bila vino ekskluzivno nuditi putem Interneta a i koristiti ga i za prodaju u dobrotvorne svrhe…

KUHAREVO VINO – Kao slijed Vinoteke Zlatni vinar nastala je i akcija Kuharevo vino. U želji da hrvatski ugostiteljski objekti nude što više hrvatskih vina prikladno sljubljenih s jelima kuhinje po kojoj je neki objekt poznat ali i s ciljem da hrvatske butelje, za koje se stalno govori da su preskupe u domaćem ugostiteljstvu, budu dostupnije potrošaču, kao i s namjerom da se jače populariziraju naši chefovi kuhinje i proizvođači vina, inicirali smo spajanje najpoznatijih hrvatskih kulinara s najpoznatijim hrvatskim vinarima na način da chef i vinar iz palete ponude u podrumu izaberu vino što bi odgovaralo specijalitetima iz ponude toga kuhara u objektu gdje radi, Svijet u čaši osigurao je, uz pomoć tvornice Vetropack Straža, posebnu bocu, u koju će vinar originalno napuniti kapljicu i na koju će staviti svoju etiketu, te privjesnicu za tu bocu na kojoj su slika chefa, njehov predloženi recept uz izabrano vino i slika butelje toga vina. Osmislili smo u akciji Kuharevo vino i komplet koji može lijepo poslužiti kao prigodan i reprezentativan dar: šest butelja Kuharevoga vina pakiranih u lijepoj drvenoj kutiji…

ATELJE OKUSA BLAŽEVA KUHINJA – Bili smo jedni među prvima, ako ne i prvi, koji su u Hrvatsku donijeli prezentaciju ponajbolje kapljice naših vrsnih vinara sljubljenih sa sjajnim kreacijama na tanjuru naših vrsnih chefova. Iz ponajboljih pak ugostiteljskih objekata, u nastojanju da vijesti o ponudi proširimo i da uđemo u što širi krug obožavatelja fine papice i fine kapljice, krenuli smo bili ne samo s pokretnim Ateljeom okusa u specijalno pripremljenom kombiju, nego, kad je nastupilo vrijeme  i za treće fazu – u nastavak čuvenih Ateljea okusa revije Svijet u Čaši kroz  knjigu! Za to je, uz mam-ovca Mladena Horića, uvelike zaslužan Damir Folnegović, znan kao Blaž iz tv-Večernje škole i kao voditelj Blaževe kuhinje u seriji s istim imenom na malome ekranu.

                     To novije naše posebno izdanje svakako je zabavno i edukativno. Lijep način kako da se priđe vinu i da se s njime uz dobru hranu doista uživa. Knjiga je sa 168 stranica, a podastire  šezdesetak vrhunskih restorana diljem Hrvatske, svakoga sa svojim specijalitetom, sljubljenime s prikladnom kapljicom – uz svaki recept po jedno je vino nekog od proizvođača iz Lijepe  naše iz prve lige.

Bilo je zamišljeno da knjigu, promoviranu, inače, u simpatičnoj Vinskoj kleti plešivičkog vinogradara/vinara Drage Kurtalja u Zagrebu, bude moguće je kupiti svakak u restoranima koji su u knjizi.

                Kao što se vidi, u tih 20 godina Svijet u čaši doista nije spavao…

VIN-ART-ova titula Zaslužnika Željku Suhadolniku

Svijet u Čaši br. 160 – naslovnica

Prvi ciklus!

______________________________________

SLIKOVNI ALBUM KROZ POVIJEST

Vinari godine Svijeta u Čaši: Vlado Krauthaker kao prvi, potom Ivica Perak Kutjevo d.d.

…Ivan Enjingi te Zlatan Plenković…

…Velimir Korak, te Vina Belje – Marijan Knežević…

S naših akcija Kuhar godine – prizor s revije domaćih kuharskih zvijezda u hotelu Korana Srakovčić u Karlovcu, te i Vinar godine

Zlatni kuhar godine – Lidija Kralj, Kapetanova kuća, Mali Ston, Pelješac, te Vinar godine Zlatan Plenković, Zlatan otok, Sveta Nedjelja, Hvar

Udruga Plavac mali , osnovana na poticaj Svijeta u čaši, slika te u vinskom podrumu PZ Svirče na Hvaru, te prizor s priredbe Dobro mi došel, prijatelj! u Intercontinentalu, gosti iz inozemstva su Joško Gravner, Ivan i Miha Batič te Mate Kliković

Akcija Diplomatsko vino i prvi vlasnik norveški veleposlanik Knut Toraasen, te prilog o tome objavljen u talijanskom časopisu Il Corriere del Vino

Europska vinska cesta revije Svijet u ćaši 2007. u zagrebačkom hotelu Antunović:: uz hrvatske, slovenske te makedonske vinare i ugostitelje sudjelovali su i oni iz Burgenlanda, Mađarske, Francuske, Njemačke… Pored vlasnika hotela Tomislava Antunovića na slici su Agostino Devetak, Vlado Krauthaker, Valter Mlečnik, Stanko Radikon, Franco Sosol Il Carpino

Girolamo Dorigo iz Furlanije (Friuli) proslavljao je svoj 73. rođendan i častio nazočne svojim pjenšucem ii dvostrukog magnuma, a GianLuca (Elio) Grasso iz Pijemonta došao je preuzeti priznanje Svijeta u čaši za svoij jako dobar barolo

Svojim najboljim vinima (Kopar!!) predstavio se Attila Gere iz Villanya, a preko našeg Tonija Bačića koji već dugo živi i radi u Bordeauxu prestižne etikete poslali su bordoški Chateau Thiuley, Chateau Branaire Ducru, Chateau Canon la Gaffeliere, Chateau Brane Cantenac…

a iz Njemačke boce s rizlinzima su od Reichrat von Buhla i Hansa Langa

Imali smo i akciju Naša vina su pjesma. Legendarni glazbenici Boško Petrović i Tomislav ivčić

Svijet u čaši i izdavač MAM-vin na sajmovima Gast u Splitu i Vinovita u Zagrebu. Dolje: Prezentacije sorata i vina te, kao prvo te vrste u Hrvatskoj, strukovno ocjenjivanje vina za Potrošački putokaz revije Svijet u čaši u restoranu Zinfandel’s hotela Esplanade u Zagrebu

Sudjelovanje Željka Suhadolnika (Svijet u čaši) na velikim svjetskim ocjenjivanjima Concours Mondial de Bruxelles i Mundus Vini, te na na ocjenjivanjima Concours Mondial du Sauvignon i, s enologom iz Francuske Patrickom Valletteom,, na Concours Mondial du Chile 2012.

Željko Suhadolnik na Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet Insieme u Bergamu, s direktorom ocjenjivanja Sergiom Cantonijem i pokroviteljom grofom Grumellijem, kao is Vladom krauthakerom. Dolje: u društvu sa svjetski glasovitim osobama iz vinskog segmenta: grofom Stephanom von Neippergom vlansikom Châteaua Canon la Gaffeliere (Bordeaux) te Louisom Havauxom, utemeljiteljem ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelles

Sa zvjezdanim proizvođačima vina: Angelo Gaja i Alois Lageder, a dolje su Roberto Voerzio i Enrico (Paolo) Scavino

 

…Joško Gravner, u vinogradu, te barun Francesco Marone Cinzano Col d’Orcia i markiz Piero Antinori, Antinorijevi enolozi Renzo Cotarella i Fabio Ratto, te,,na slici dolje, markiz Lodovico Antinori i Giovanni Manetti Fontodi, predsjednik Konzorcija za Chianti Classico

S Enzom Bogliettijem u La Morri, i kod Španjolca Marques de Riscala, dolje: Philippine de Rothschild (Château Mouton) i Camille Seghesio iz Kalifornije

Bruno i Luisa Rocca, Barbaresco

SRDAČAN POZDRAV – SUHI, MUHA, ČOLA!                         SuČ 08.2019

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SVIJET u ČAŠI – 08.2019 – WORLD IN a GLASS

 

KROZ / THROUGH

 

ŽELJKO SUHADOLNIK

__________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Zagreb Vino.com 2019 – kampanja debelo u toku: MJEHURIĆI NA BAZI HMELJA i GROŽĐA ⦁ Prije pretpremijere: KORAK DO OTVORENJA ⦁ Kad žene nagrađuju… kamo na izlet?: ODLIČJE VRIJEDNO STUDIJSKO-TURISTIČKOG PUTOVANJA ⦁ Kamo na izlet?: KRACHER FINE WINE EVENT 2019 ⦁ Čuda od frankovke u našem susjedstvu: EISENBERG DAC I LEITHABERG DAC ⦁ Kod etrušćanskog boga života i sreće: FUFLUNS PO TOSCANI a i ŠIRE ⦁ Bakhova turistička dimenzija: ČAROBNA SANTA ELENA ⦁ Zdravstveni turizam za tijelo i dušu: U KRILU SVETE JANE i NA KRILIMA MIKE ⦁ Cro-turizam i ljeto s dvoličnim cijenama: NA PIZZU s PUTOVNICOM ⦁ G.E.T. Zvijezde vinskog turizma 2019: PRVI LAUREATI PROGLAŠENI u MOSLAVINI, ODUŠEVLJENI KEZELE ⦁ Ljetna prehrana s mislima na zimnicu: TORTICE OD PATLIDŽANA ⦁ Kaj su jeli naši stari a jedu i naši mladi?: PETI BUĆNICA-FEST ⦁ Kaj su jeli naši stari?: 39 VRBOVEČKA TURISTIČKO-KULINARSKA MANIFESTACIJA ⦁ Delikatese: MUZEJ ČOKOLADE u ZAGREBU ⦁ Imendani   PINOT NOIR DAY ⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE

    _________________________

Zagreb Vino.com 2019 – kampanja debelo u jeku

        MJEHURIĆI NA BAZI HMELJA i GROŽĐA – Kampanja je već debelo u jeku, čulo se u prvoj polovici kolovoza na javnim istupima nekih vodećih hrvatskih političara, istina je to ali u ovome slučaju konkretno riječ je ne o predsjedničkim izborima u nas, nego o skorašnjem 14. međunarodnom festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com 2019 u studenome u hotelu Esplanade u Metropoli. Osnivač i direktor Festivala prof. Ivan Dropuljić marljivo obilazi već potvrđene mu te i potencijalne izlagače radi dogovora o nastupu. Ovih dana bio je i u Sloveniji, u Brežicama, Bizeljskome i Kostanjevici, Ribnici vezano uz mjehuriće na bazi hmelja i na bazi grožđa te vezano uz visoku kulinariku, razgovarao je i s vinarima iz BiH i – Francuske…

Susret u Kostanjevici uz 12 vrsta piva craft pivovare Ressel: Dominik Goričar koji za nastup na Zagreb Vino.comu 2019 najavljuje niz svojih ribljih specijaliteta i razna piva tipa ipa, stout (west coast ipa, pa hoppy wheat ale, choco milk stout, mango session ipa….), Ivan Dropuljić, Ksenija Kragl, Samo Žabkar i Jure Zlobko. Dolje – pivski bus kao šank te turistička vožnja čamcem po Krki uz Kostanjevicu (Snimio Marko Čolić)

U Kostanjevici na ljetnom festivalu piva na obali Krke Dropuljić se susreo s Dominikom Goričarom, vlasnikom ribnjačarstva Goričar za uzgoj i preradu pastrve, soma, kečige, jesetre, te vlasnikom craft pivovare Ressel, i s njegovim zaposlenicima Samom Žabkarom i Jurom Zlobkom kao stručnjacima za pivo, zatim popričao je i s djelatnicom u turizmu i organizatoricom eno-gastro-manifestacije Teden okusa Posavja u Krškome Ksenijom Kragl,

_________________________

AKO NISTE ZNALI – Posjet  festivalu craft-piva u Kostanjevici i susret sa Samom Žabkarom, stručnjakom za pivo i voditeljem pivovare Ressel, bio je prilika proširiti neka znanja o vrstama/tipovima piva i njihovim oznakama. Pa, evo, abecedno: Što je to Hoppy Wheat, što je IPA, a što Pale Ale, što je Porter, a što Stout? Evo što je odgovorio Žabkar:

– Najprije nešto o razlici između tzv. običnog i pšeničnog piva. U osnovi, pšenično pivo razlikuje se od običnoga u tome što se u proizvodnji 40 posto ječma zamijeni pšenicom, ona pivo učini kremastim i pivo ostavlja dojam bolje popunjenosti. Hoppy Wheat je jače zahmeljeno pšenično pivo, koje obično sliči na njemačku klasiku, međutim mi u Resselu dodali smo mu američke hmeljeve. Pale Ale je svijetlo pivo koje dolazi iz Engleske, a napravljeno od  ječma i hmelja. Svjetliji slad i hmelj su količinski u podjednakom omjeru, vrenje se odvija na temperaturi od 15 do 20 Celzijevih stupnjeva. Trenutačno je to najprodavaniji stil piva u craft revoluciji. Dva su oblika pale alea – uz originalnu englesku, od 1980. godine postoji i američka verzija. Dok je engleski pale ale s jačim izhričajem slada, te donekle putrast i dosta aromatičan, američki pale ale s izraženijim je osjetom hmelja. IPA znači India Pale Ale, engleska verzija piva iz grupe pale ale, piva koje se na početku radilo s većim stupnjem alkohola i s više hmelja, da bi moglo u dobroj kondiciji izdržati dugačak put brodom od Engleske do Indije. Uz tu englesku verziju IPA postoji i američki IPA, te dvostruko ili imperijalno/carsko IPA, to pivo može biti s udjelom alkohola iznad 7,5 vol.%. Verzija za koju smo se opredijelili  mi u Resselu s jakim je dodirom Amerike, znači s puno američkog hmelja, te u organoleptici s naglašenom gorčinom. Amerikanci za svoj IPA imaju na raspolaganju dosta hmeljeva, primjerice cascade, centennial, citra, columbus, chinook, simcoe, amarillo, tomahawk, warrior i nugget. Stout je moćno tamno pivo, rađeno, kao i pale ale, od  ječma i hmelja, s time da od ukupne količine korištenog ječma oko 10 posto mora biti prženo. Prženi  ječam pivu daje intenzivnu tamnu boju, okusu daje tonove čokolade i kave. Porter je isto  kao i stout, samo s nižim alkoholom. ∎

___________________________

Jure Tomič i Teo Fernetić, gore, te, dolje, chefovi i vinari pred otvorenje manifestacije Tjedan okusa Posavja  u restoranu Tri Lučke na Sremiču ponad Krškoga

Otvorenje manifestacije Tjedan okusa Posavja bilo je 28. kolovoza uvečer u restoranu Tri Lučke na Sremiču ponad Krškoga, uz sudjelovanje restorana Splavar (Ana Kranjc, vlasnica; Gregor Dujakovič, chef), restavracije Ajda (Blaž Žvab chef), gostilne Repovž  (Grega Repovž, vlasnik i chef), oštarije Debeluh (Jure Tomič, chef i vlasnik, na slici gore s Teom Fernetichem iz San Rocca u Brtonigli, inače predsjednikom sekcije JRE za Hrvatsku), restaća Tri lučke (Dejan Mastnak, chef), gostilne Kunst (Srečo Kunst,vlasnik), pa gostilni Jež i Šempeter, zatim sirane Gorišek, uljare Balon, eko kmetija Repovž i Kuknberger, KZ Sevnica, a od pićara pozvani su vinari Istenič, Keltis, Kobal, Žare, VK Krško, Domaine Slapšak, Kerin, Kozinc, Molipachi, Lipej, pa pivovara Ressel, a s jakim pićima Budič. Završna priredba odvijat će se 7. rujna na ulici i trgovima uz Krku u starome dijelu Zagrepčanima vrlo blizog Krškoga. Prošle godine na manifestaciji u Krškome pjevao je u Sloveniji osobito popularan dalmatinski pjevač Petar Grašo, on je s kulinarskoga dijela pred zvučnike uvečer doslovno odvukao gotovo svu publiku tako da je ove godine organizator odustao od koncerata velikih estradnih zvijezda na zahtjev izlagača koji nemaju ništa protiv glazbe kao kulise ali koji su prigovorili da jače popularni estradnjaci, za koje se mogu i trebaju organizirati posebni nastupi, odvlače pažnju od njih i izložene hrane i pića kao za područje glavnih (propagandnih) eksponata-protagonista manifestacije…

A na Bizeljskome je Dropuljić pak bio s uglednim proizvođačem pjenušaca Janezom Isteničem te s vinogradarom i vinarom Simonom Pinteričem, kod njega u podrumu je u povodu 83. rođendana Marka Čolića održana i zdravica tom legendarnom zagrebačkom fotografu revije Studio, a u posljednjih 26 godina i revije Svijet u čaši. Prolazak kroz Brežice trebao je biti prigoda sa susret s jednim od najboljih slovenskih chefova i sommeliera Jurom Tomičem, članom međunarodne udruge Jeunes Restaurateurs d’Europe (JRE = mladi restorateri Europe) koji je nedavno kuhao u Dubrovniku na gala večeri u sklopu Dubrovnik FestiWinea te koji je kao gost-kuhar nastupio i u ekskluzivnom hotelu i restoranu San Rocco u Brtonigli i koji bi kao jedan od visokih predstavnika slovenske kulinarske scene pojačao elitnu kuharsku ekipu hrvatskih kuhara što ih prof. Dropuljić ove godine želi vidjeti u svojoj humanitarnoj akciji na festivalu u Esplanadi inače odavna znanoj kao rasadniku upravo vrsnih chefova. Ksenija Kragl, koja svoju manifestaciju Tjedan okusa Posavja ove godine na području Krškoga organizira od 28. kolovoza do 7.rujna, trebala je biti spona s još nekoliko renomiranih slo-kuhara i s nekoliko vinara s Posavja što osobito njeguju frankovku.

Janez Istenič predstavit će u Zagrebu svoj pjenušac iz kategorije Prestige rađen po novim pravilima koja je sam sebi postavio kao temelj i znak posebno visoke kakvoće, a riječ je o tome da pjenušce Prestige po novome na kvascu u butelji prije degoržiranja ostavlja najmanje pet godina! Već neko vrijeme, kaže, pokušava u Sloveniji pokrenuti, po uzoru na druge zemlje Europe, stvaranje tzv. piramide kakvoće kako bi se uvelo reda i kako bi kupac točno znao što ga u kojoj kategoriji čeka, međutim na nivou države to je zasad bilo bezuspješno pa je piramidu odlučio primjenjivati kod sebe (snimio Marko Čolić) ⦁ Dolje: Kod Simona Pinteriča koji, inače, ima jako dobre chardonnay te sauvignon i crnjake od frankovke, i dornfeldera (po povoljnim cijenama!), održana je polifenolna zdravica fotografu Marku Čoliću uz njegov 83. rođendan

BioSing – biti drukčiji, i bolji od drugih! Taj slogan jednog mladog mesara nagnao je prof. Ivana Dropuljića, koji rado veli kako na svom festivalu Zagreb Vino.com, u studenome, želi imati što više najboljeg od najboljega, da u Sloveniji posjeti i malo mjesto Ribnica pored Kočevja.

Uz salamu narezanu na daskici odnosno uz više uzoraka kobasica i salama te odličnu zaseku David Lesar na degustaciji za najprohtjevnije goste može ponuditi i Amarone od legendarnog Giuseppea Quintarellija. Kod njega sam u ponudi vidio i druge prestižne talijanske te francuske etikete, poput Tignanella Antinori, Marchesi de’ Frescobaldi, Braida, Pontet Canet, Duhart Milon, Château d’Issan…

Nekad davno Ribnica je bila znana po tome što je u njoj školu pohađao visokopoštovani pjesnik France Prešern, zatim po tome što je odande glasovita tvrtka Elan, pa po drvenim pladnjevima i priboru za jelo iz radionica lokalnih stanovnika, a sada je sve poznatija po elitnim mesnim prerađevinama što ih na eko-način (ima certifikat organskog pristupa!) kroz poduzeće BioSing (Bio sugerira život i ono što čuva život dakle razmišljanje na eko-kolosijeku, zatim, S označava salamu, a preostali ing, je, dakako, inženjering) stvara poduzetni ribnički mesar David Lesar, opredjeljen da kreira i nudi ekstra proizvode za zahtjevniju i imućniju publiku koja drži do ekoloških standarda i koja je dobro upoznata s pravilnom i zdravom prehranom te s istinskim užicima za stolom.

Prof. Ivan Dropuljić s Davidom Lesarom u bogatoj vinoteci BioSinga

– Moja je strast kreiranje vrhunskih dobro dozrelih suhomesnatih artikala namijenjenih sljubljivanju s vrhunskim vinima. Naši proizvodi su organoleptikom drukčiji od drugih prisutnih na širem tržištu jer nastaju i nude se drukčijom filozofijom. Logično je da ih ne mogu podastirati svakome, nego samo onima koji su ekološki osviješteni, koji razumiju to što radim i prepoznaju u tome višestruku dodanu vrijednost – kaže David Lesar, dodajući kako svoje eko-opredjeljenje smatra ne tek vezano uz nekorištenje danas u mesnoj prehrambenoj industriji široko (toliko da se čovjek ozbiljno zamisli!) rabljenih raznih zaštitnih aditiva i pojačivača aroma i okusa kao što su npr. nitrati, nitriti, askorbat, umjetne arome, starter kulture, ubrzavači zrenja, askorbinska kiselina, kompleksni ugljikovi hidtrati, encimi, izolirane kulture plijesni, nego mnogo dublje, vezano uz vlastiti ekološki podoban način života općenito i uz pristup cijelome poslu na prirodi i okolišu prijateljski način, to, ističe, uz brigu o ambijentu uključuje i štadnju energije.

Lesar naglašava da ga u produkciji ne zanmaju veliki brojevi nego ekskluziva, tako da se njegova (suho)mesnata ostvarenja mogu naći samo u najboljim restoranima i biranim delikates-buticima u Deželi, primjerice u Hiši Franko, Osteriji Debeluh, Restavraciji Strelec, Krištof Predoslje, Domačiji Novak, Gradu Otočec, Restavraciji Repovž…, te u inozemstvu, osobito u Italiji, Austriji, Njemačkoj, SAD. Proboj i doma i vani zahvaljuje, navodi, uvelike Udruženju mladih restoratera Europe odnosno Jeunes Restaurateurs d’Europe ili, skraćeno, JRE, koje okuplja veći broj ugostiteljskih objekata-nositelja prestižnih Michelinovih zvjezdica što su BioSing uvrstile u popis svojih stalnih preporučenih dobavljača i partnera. Inače, priznata američka medijska kuća Matador Network kad je snimala dokumentarac o Sloveniji za segment kulinarike izabrala je, uz Hižu Franko (Ana Roš) i Vina Movia, upravo i BioSing!

Po izvornim recepturama svojega kraja i bez uporabe aditiva na manufakturan način i strpljivo, uz poštivanje toka vremena nužnog da se završe procesi, stvara devet specijaliteta – salame od jelena i svinje, medvjeda i svinje, magarca i svinje, kozoroga i svinje, zatim (odličnu!) zaseku, kobasice, šunku, pancetu. Ribnica kao mjesto ima vrlo dugu tradiciju proizvodnje suhomesnatih delikatesa, još 1492. godine od tadašnjih vlasti Ribničani su dobili dozvolu da mogu slobodno prodavati svoje mesne prerađevine…

David Lesar objašnjava i porijeklo sirovine što je prerađuje. Meso domaćih životinja uzima od probranih uzgajivača u okolici, a meso divljači je od životinja što žive u također u kraju oko Ribnice. Oznaku Eko ističe kao jamstvo za meso. Pasmine su domaće, krma je dobivena na eko-način. Eko znak vezan je i uz propis da životinje u uzgoju moraju godišnje najmanje 180 dana boraviti na otvorenome.

– Zatim,  za salame mi meso ne meljemo nego ga usitnimo rezanjem na male kockice, dodajemo mu samo sol i začine, vino, konjak, izložimo ga malo dimu da dobije dodatnu specifičnu notu, i kod dozrijevanja igramo na kartu vremena. Dozrijevanje u BioSingu nije u komorama s umjetnom klimom, nego u podzemnom dijelu naše zgrade gdje je temperatura ambijenta prirodna. Tako i štedimo na energiji. Dimljenje smo riješili na način da meso dobije potrebne estere da mu obogate aromu a s obzirom da rabimo ohlađeni dim meso ne dobiva i note paljenoga i prženoga koje mnogim potrošačima smetaju…

David Lesar, koji se, logično, posebno zanima za tzv. prirodna vina i koji je  vrlo sklon dugo maceriranoj bijeloj kapljici te koji se, inače, okušao i u sommelijerskom zanimanju, u objektu u Ribnici često organizira vođene degustacije svojih proizvoda i uz njih prikladno vezanih raznih vina, a izbor u vinoteci mu je uistinu impresivan, posebice s obzirom na zvučnost etiketa, Slovenskih butelja je dakako najviše, a da od stranih nabrojim tek neke od razvikanih: Pontet Canet, Chateau d’Issan Margaux, Chateau Rieussec, Duhart-Millon (Pauillac), Antinori, Frescobaldi (Toscana), Paolo Scavino, Braida (Pijemont), Quintarelli (Verona, Veneto)…., Na policama sam vidio i lijepi broj hrvatskih vina – uglavnom riječ je o produkciji plešivičke obitelji Tomac.

Dakle, Zagreb Vino.com 2019 nova je prigoda za uvjeriti se u specifičnost BioSingovih proizvoda!

Vino veže i spaja… Prije više godina na ljetnom odmoru na našem Jadranu našli su se Ozana Sadžik, rodom iz okolice Prijedora a koja već dugo živi i radi kao liječnica u Njemačkoj na samoj granici s Francuskom i njenom pokrajinom Alsace, te Alzašanin Christian Zwickert. Ozana Sadžik i Christian Zwickert prvi su se put tada na ljetnom odmoru u Hrvatskoj susreli s vinima od Tomca, zaljubili se u njih i na povraku s Jadrana u Francusku zaustavili su se kod Tomčevih u Jastrebarskome. Na ručku u restoranu Ivančić na Plešivici kamo ih je sada odveo Zvonko Tomac grupi se pridružio znani naš skladatelj vedrih nota Zrinko Tutić, koji već dugo vremena na Plešivici ima kuću za odmor i koji je zaslužan za pjesmu Plešivica Curica….

Kontakti vezani uz izlaganje na Zagreb Vino.Comu bili su i s Alzašaninom Christianom Zwickertom i njegovom suprugom Oksanom Sadžik koji u okolici Prijedora unatrag već više godina uspješno vode vinogradarsko-vinarski posjed Fazan i na tržište izlaze s vinima od rajnskog rizlinga, chardonnaya, mješavine syraha i crnog pinota pod nazivom Zašto ne? Why Not? Pourque pas? Warum nicht? te mješavine Collection od cabernet sauvignona, cabernet franca i merlota, u pripremi za izlazak je i njihov prvi pjenušac (brut nature). Kako Zwickert radi i kao agent za posjed iz područja Châteauneuf-du-Pape, moguće je da preko njega u Zagrebu bude (ponovno) prisutno i to glasovito francusko vinorodno područje…   ♣

Prije pretpremijere

KORAK do OTVORENJA – Sve je po planu, a kako ne bi i bilo kod pedantnog Velimira Koraka! Grubi radovi završeni su, interijer opremljen i uređen. Na samome pragu je otvorenje Fine Dine & Fine Wine restorana na Plešivici, smještenog uz vinski podrum Korak (koji, uzgred, sada za ljetne vruće dane ima i izvrsno ozbiljno a fino pitko vino Alte Reben/Old vines – proizvedeno od berbe 2018, uz tromjesečnu maceraciju u drvu i potom uz dozrijevanje 10 mjeseci u drvenoj bačvi a od grožđa starih na Plešivici tradicijskih sorata poput npr. štajerske beline, lipovine, silvanca zelenoga, plaveca žutoga, veltlinca crvenoga, šipelja, muškat hamburga…). Evo par kadrova prije pretpremijere. ♣

Pogled na ulaz u restoran

Ljetna terasa – pravi dragulj

Pogled s ljetne terase na kuću Korakovih

Mama Mirjana pored buketa cvijeća posađenog uz lozu

Pogled u restoran s ulaza

Bračni par Korak uz restoranski šank

Kad žene nagrađuju… Kamo na izlet?

ODLIČJE VRIJEDNO STUDIJSKO-TURISTIČKOG PUTOVANJA – Fakin iz Istre u Baranji i u mađarskom Villanyu. Ali, ne da bi se fakinario i bećario. Realizirao je putovanje koje mu je kao nagradu za osvojeno prvo mjesto na ocjenjivanju hrvatskih vina za 2019. dodijelila udruga Žene u vinu (Women on wine odnosno WoW), već nekoliko godina organizator takvih godišnjih vrednovanja domaće plemenite kapljice.

Beljski vinogradi i novi vinski podrum

Belje – stari podrum, s drvenim suđem, dolje: enologinja Suzana Zovko

Da podsjetim: nakon šireg izbora ponajboljih hrvatskih vina na tržištu a koji je ovaj put napravio istaknuti istarski sommelier Filip Savić članice udruge WoW imale su priliku svojim glasovanjem za pojedine etikete suziti Savićev popis uzoraka, a onda u trećoj, finalnoj fazi na scenu u ulozi degustatorica-ocjenjivačica na licu mjesta stupa nekoliko žena s jačim enološkim iskustvom, najčešće su to proizvođačice vina, sommelijerke, novinarke specijalizirane za vino i gastronomiju, i one kao najbolja izdvoje po tri vina u kategorijama bijeloga, ružičastog i crnoga, zatim pjenušaca i visokih predikata, pa potom odrede koje je od vina i tko od vinara primus inter pares, tj. šampion i dobitnik WoW Grand Prixa popraćenog lijepom praktičnom nagradom – posjetom nekom vinorodnom području u Europi i, tamo, obilaskom uglednih vinskih podruma.

Baranja – nadaleko znani restoran Kormoran: smuđ u slanini, te šaran na rašljama

Marko Fakin kao osvajač WoW Grand Prixa za 2019. za crno vino Il Primo dobio je takvo putovanje što uz turističku notu ima – bitno za istaknuti! – i dimenziju studijskoga!  Marko je iskoristio lijepu priliku da sa suprugom Betty i sinom Mišelom a pod redateljskom palicom predsjednice WoW-a Sanje Muzaferije i Ljiljane Vajda Mlinaček iz marketinga kuće Belje nekoliko dana provede u hrvatskoj Baranji i u mađarskom Villanyju smještenom neposredno uz državnu granicu.

WoW Grand Prix Marko Fakin sa suprugom Betty i sinom Mišelom te sa Sanjom Muzaferija i Ljiljanom Vajda Mlinaček u vinorodnom Villanyju

Carstvo Attile Gerea: uz raskošan vinska podrum ima i vrlo lijepi, otmjeni restoran

Zvjezdana vilanjska vinska trojka: Ede Tiffan, Joszef Bock, te Attila Gere sa kćerkom Andreom i nizozemskim vinskim novinarom Janom van Lissumom koji s Tiffanom ima tijesnu suradnju oko vina

Spektakularni Sauskin restoran i kuhinja. Dolje: Christian Sauska sa svojim chefovima

Na hrvatskoj strani posjećeni su vinarija Belje i podrum Kalazić te Kopački Rit, a na mađarskoj strani podrumi Attila Gere, Bock i Sauska.

Baranja i Villany pokazali su se punim pogotkom – Fakin, vinarska zvijezda koja sve jače sjaji i višestruko je ovjenčana Decanterovim priznanjima, ostao je – bez daha. Vrlo zanimljivo bilo je i upoznati se s preradom suhomesnatih proizvoda u Belom Manastiru gdje se baranjski kulen proizvodi prema starim, tradicijskim recepturama i načinu. Osobiti dojam ostavio je, dakako, Kopački rit, kojime se plovilo čamcem. Park obuhvaća ukupno 231 km2, a unutar njega nalazi se poseban zoološki rezervat površine 71 km2.  Kopački rit vrijedna je prirodna baština, zaštićena od 1967. godine, priznata i u međunarodnim okvirima kao jedno od najočuvanijih poplavnih područja velikih rijeka u Europi, tu živi oko 300 vrsta ptica i više od 50 vrsta riba.

Mađarski podrumi impresionirali su kako vinom i jelima u svojim restoranskim prostorima tako i arhitekturom objekata i interijerima. Klasično dojmljivi Attila Gere i Joszef Bock, kao šećer za kraj ostavljen je dojmljiv posjed Christiana Sauske, s vinskim podrumom i suvremeno uređenim restoranom. Upravo u ovom predivnom prostoru okruženom vinogradima WOW-pobjednik je uživao je u večeri i spojevima jela i Sauskinih vina. Marko Fakin čiji je, inače, vinski slogan Fakin Good Wines – očaran vinima.

Velebna atmosfera kod Bocka

Za zainteresirane za posjet Villanyju i ponajboljim vinarima toga kraja koji je sebi stavio u zadatak da kao svoju vinsku perjanicu promovira crnjak od cabernet franca (i to čini uspješno!), informacija da se popularni Villany Vörösbor Fesztival odnosno Vilanjski festival crnoga vina s brojnim vinskim štandovima i kušaonicama u mjestu ove godine odvija od 4. do 6. listopada.

Prizor s manifestacije Villany Vörösbor Fesztival

Tradicijska manifestacija vezana uz sortu cabernet franc, koja je na jugu Mađarske kao vino dobila novi naziv – Villany Franc, bit će u Villanyju 22. i 23. studenoga. ♣

Kamo na izlet?

        KRACHER FINE WINE EVENT 2019 – Svake godine pred jesen svjetski glasovita vinska kuća Kracher iz Illmitza u austrijskom Gradišću organizira atraktivno događanje kao kombinaciju prezentacije Kracherovih novih berbi što su krenule ili upravo kreću na tržište – poslastica su svakako visoki predikati po kojima je Alois Kracher i stekao svjetsku slavu – i prezentacije vina uglednih svjetskih vinarija što surađuju s Kracherovim odjelom za uvoz i distribuciju vina po Austriji i Europskoj Uniji.

Weinlaubenhof Kracher, Illmitz

Manifestacija Kracher Fine Wine Event 2019 planirana je u vinariji Weinlaubenhof Kracher za subotu 7. rujna i nedjelju 8. rujna.

Evo što je, barem kako kaže sadašnji vlasnik Gerhard Kracher, sin legendarnog Aloisa Krachera (treća generacija, nakon Aloisa Krachera seniora, djeda, i Aloisa Krachera jr. oca), uz vina redovne berbe i predikate domaćina programom još predviđeno za ovu godinu:

Mini festival s nastupom elitnih austrijskih i međunarodnih vinskih kuća kao što su Pichler-Krutzler – Wachau, Austrija, Dr. Loosen – Njemačka, Niepoort – Portugal, Lingua Franca – SAD, Domaine Weinbach – Alsace Francuska, Charles Heidsieck – Champagne, Francuska, Weingut Sohm & Kracher – Austria, Reunion – Austria. Bit će prilike kušati više od stotine etiketa koje se nalaze u ponudi Kracherove trgovačke kuće, o kojoj se može više saznati preko www.finewineshop.com

Protagonisti priče su ne samo vinari nego i znani chefovi i ponuđači raznih delikatesa, među prvima Kracher spominje chefa Robert Letza, potom ističe svoje prijatelje i praktički stalne sudionike na ovim priredbama. a to su Hink Pasteten, Alois Gölles, Schärdinger Affineur, Tiroler Edle, Staud’s te Christian Pöhl iz bečkog Naschmarkta koji stiže s velikim izborom sireva iz cijeloga svijeta. Osiguran je i nastup kamiona-pečenjarnice Burgera, s ponudom ne samo burgera nego i drugih, svježe pripravljenih regijskih specijaliteta.

Za one željne romantične vožnje kroz vinograd na raspolaganju su konjske zaprege, a ima i sadržaj za djecu, osiguran je u suradnji s Nationalpark Kinom iz Illmitza.

Ulaznica na manifestaciju stoji 60 eura. Kupe li se u te dane u Kracherovoj trgovini vina u vrijednosti iznad 100 eura popust na redovnu cijenu vina je 10 posto, a kupi li se vina za 400 eura popust je 20 posto.

S obzirom da je ograničen broj posjetitelja, dobro je unarijed se prijaviti, a to se može učiniti preko office@kracher.at

Alois Kracher senior, pionir

Pionir, vizionar, direktor – Vrijedi, uistinu, skoknuti do Kracherovih u Illmitz, vinska je to kuća svjetskoga glasa, a manifestacija je – bar je tako bilo do sada svaki put kad sam je posjetio – izvrsna, svašta odličnoga moguće je kušati, a moguće je i upoznati se s nekim važnim osobama s međunarodne vinska scene.

Alois Kracher jr, vizionar

Kod Krachera inače znaju organizirati različite radionice prvenstveno na temu visokih predikata i njihova sljubljivanja s jelima, moguće je da neka bude i sada. Kod nas, kako se čuje, ti predikati kao slatka vina nemaju osobitu prođu, a neki izvještaji i s tržišta iz vana govore o tome da interes za viskopredikatnim sirupastim slatkim desertnim vinima nije više onakav kakav je bio, naime iako ljude u principu privlači slatkasto, očito su ti predikati, koji se inače poslužuju u maloj količinji kao kruna obroku – preslatki, bolje reći opterećujuće slatki. Gerhard Kracher shvatio je da se u tržišnome smislu treba sve više trsiti, pa eto stoga kod sebe i organzira spomenute radionice, pod naslovom Austria’s Liquid Gold – A Food pairing Seminar. Nedavno sam prisustvovao jednoj takvoj radionici na kojoj su uz domaćina govorili i Christian Zechmeister, izvršni direktor udruženja Wein Burgenland, i Willi Balaniuk, urednik austrijskog eno-gastro časopisa À la Carte. Vina spojena s delicijama nisu na radionicama kod Krachera nužno uvijek Kracherova, ali su brižno izabrana iz portfelja Kracherovih gradišćanskih kolega. Uz sjajnu paštetu od pilećih jetrica ponuđene su na izbor tri etikete – Sämling 88 Illmizter 2018 Burgenland Spätlese od Tschide (9 vol % alkohol; 90,5 g/lit neprovreli slador; 6 g/lit ukupna kiselost), zatim Traminer Ried Mühlsatz 2017 Burgenland Auslese (11,5 vol % ALC, 60,4 g/lit NS; 5,1 g/lit UK) od Steinera, i Traminer 2016 Burgenland Beerenauslese Feiler Artinger (9 vol % ALC; 199,9 g/lit NS; 4,5 g/lit UK). Sva tri vina odlično su prijala uz paštetu, s time da je ipak za nijansu kao pobjednik izabran Traminac 2016 izborne berbe Feiler Artinger.

Gerhard Kracher, treća generacija, unuk Aloisa seniora i sin Aloisa vizionara – direktor

Uz čokoladu ponuđeni su sljedeći predikati: Seewinkel Cuvée 2014 Burgenland Beerenauslese Velich, (sauvignon, Welsch Riesling, chardonnay; 13 vol %), Cuvée 2015 Burgenland Beerenauslese (veltlinac zeleni, graševina, traminac, 12,5 vol%) od Ernsta Triebaumera, i Zweigelt 2012 Burgenland Strohwein (slamnato vino; 11,5 vol %; 225 g/lit NS; 7,5 g/lit UK) Johanna Schwartza, najbolje ocijenjen od svih tih triju uzoraka kao vino i kao par čokoladi bio je Cuvée 2015 Burgenlnd Beerenauslese od Triebaumera.

S kolačem iz Illmitza donesena su ova vina: Chardonnay grand Selection 2015 Burgenland 2015 (10,5 vol %; 209 g/lit NS; 7,6 g/lit UK) od braće Nittnaus, zatim Cuvée 2015 Burgenland Ruster Ausbruch (graševina 30 %, RR 30 %, pinot sivi 40 %; 10 vol %; 240 g/lit NS; 7 g/lit UK) od Schandla, i sjajni Cuvée Burgenland TBA 2002 (chardonnay 50 %, graševina 50 %; 9 vol % ALC, 252,7 g/lit NS) od Krachera. Tu se najviše kao vino a i uz kolač dopao Burgenland 2002 TBA Cuvée od Krachera. Na karaju, evo i vina sa sirom s plemenitim plijesnima i medom: Cuvée Burgenland 2017 Beerenauslese (graševina 60 %, chardonnay 40 posto; 11 vol %, 133 g/lit NS, 6,3 UK,) od Krachera, pa Welschriesling 2017 Burgenland Ruster Ausbruch (10 vol%; 225 g/lit RS; 7,6 g/lit UK) od Gunthera i Regine Triebaumer, i Chardonnay Nektaressenz 2015 Burgenland TBA (7,5 vol %; 345 g/lit NS, 8 g/lit UK) od Haidera. Od ta tri vina najbolje se kao pratnja siru pokazao taj Heiderov chardonnay.

Visoki predikati uz paštetu od pileće jetre, sir i med te čokoladu

Kracherov Weinlaubenhof nalazi se u području gradišćanskoga SeeWinkela, a to je 20 kilometara dugačka uglavnom ravna površina na istočnoj obali Niuzaljskoga jezera, najvećeg europskog stepskog jezera. Glavna mjesta tu su Illmitz, Apetlon i Podersdorf. Klima je panonska, s vrućim ljetom i hladnom zimom. Niuzaljsko ili Nežidersko jezero (Neusiedler See) svojevrsni je moderator klimatskih uvjeta uz obalu, to znači da na tom području kreira specifičnu mikroklimu bez temperaturnih ekstrema, a karakteristike u klimatskom smislu su jesenske večernje i jutarnje maglice te povišena vlažnost koja potiče razvoj botritisa, upravo botritis dok je još u fazi plemenite plijesni bitan je faktor u proizvodnji visokih predikata.

Do Illmitza se može autoputom do Bečkog Novog Mjesta (Wiener Neustadt) i Željeznoga (Eisenstadt) pa s prijelazom na drugu obalu Niuzaljskog jezera a onda spustom prema jugu i mađarskoj granici, ili pak preko graničnog prijelaza nakon Čakovca pa kroz zapadni dio Mađarske putom za Pomogy/Pamhagen na granici Mađarske i Austrije, u Illmitz se nakon prijelaska mađarsko-austrijske granice vrlo brzo stiže.

Kracherovi visoki predikati, ponos kuće ali i Gradišća!

Prezime Kracher sinonim je za visoke slatke predikate. Sve je počelo s djedom Aloisom Kracherom, kojega nazivaju pionirom. Medju prvima u punoj je mjeri shvatio potencijal područja za proizvodnju vina, posebice upravo visokih predikata. Među prvima u regiji i počeo je proizvoditi vina od grožđa zahvaćenog botritisom. Putevima Krachera seniora krenuo je njegov sin Alois Kracher junior, zvan Luis. On pak slovi kao vizionar ne samo kuće Kracher nego i općenito gradišćanske vinske produkcije, posebice visokopredikatne kapljice. U devedesetim godinama prošlog stoljeća slovio je kao motor-pokretač renesanse predikata. Prerano otišli (2005) Luis bio je veliki eksperimentator i svake godine koristio je različite metode vinifikacije stvarajući i više od desetak različitih TBA (Trockenbeerenauslese = izborna berba prosušenih bobica) vina od graševine, chardonnaya, traminca, scheurebea(=sämling 88), muškat ottonela pa povremeno i zweigelta. Međutim s ništa manje žara posvećivao se i suhim vinima redovne berbe, tu je bio vjeran regijskim tradicijskim metodama vinifikacije i dozrijevanja u inoksu i drvenim bačvama. Liniju tih vina nazvao je Zwiaschen den Seen (=između jezera). Htio se izraziti i u domeni modernog svjetskog vina, konkretno za vinifikaciju i dozrijevanje vina rabio je nove barrique. Vina tog izričaja izlazila su pod nazivom Nouvelle Vague. Gerhard Kracher je treća generacija u obitelji, njemu je nadimak isti kao što mu je naziv funkcije: direktor. Gerhard nastavlja održavati imanje s predanošću oca i djeda. I dalje je najveći dio produkcije u sferi visokih predikata, u manjoj količini proizvode se mirna suha bijela i crna vina a nešto je i pjenušaca klasičnom metodom. U čast sinčiću Luisu, četvrtoj generaciji Kracherovih, Gerhard kao najnovije, proizvodi i buteljira voćni sok od grožđa. ♣

VieVinum iduce godine

Čuda od frankovke u našem susjedstvu: butelje u Nacionalnoj knjižnici u Beču!

Najčešće arome u austrijskim vinima

EISENBERG DAC i LEITHABERG DAC – Nerijetko se u nas u šali kaže da je netko od čaše zaglavio u knjižnici, ali, evo, Austrijanci su nedavno službeno pozvali predstavnike medija javnog informiranja, vinske trgovce, sommelijere i jako dobre i verzirane potrošače i iz svijeta (pa i mene!) da dođu na jedinstveno kušanje njihovih vina prve lige Eisenberg DAC i Leithaberg DAC baš u prostor Augustinske čitaonice u sklopu Nacionalne Biblioteke u središtu Beča! Unikatna prilika da se na jednom, i to elitnom mjestu kuša npr. i to što austrijski vinogradari/vinari uspijevaju dobiti od sorte frankovka, raširene i u nas osobito u istočnoj Slavoniji (Podunavlju), te Istri (borgonja), ali ovdje nažalost nedovoljno valorizirane.

Znam dobro o čemu govorim naime nedavno sam bio i na kušanjima vina iz tih vinogorja u okviru susreta Austrian Wine Summit 2019, i kapljica se, posebice od frankovke, pokazala u izvanrednom svjetlu, i krivo mi je što, barem zasad, o jednakome nivou ne možemo razgovarati i o frankovki u nas.

Prekreasni ambijent Augustinske čitaonice u Nacionalnoj knjižnici Austrije u Beču, mjesto degustacije kapljice vinogorja Eisenberg DAC I leithabergDAC  u Burgenlandu

U Deutsch Schützenu u vinariji Schützenhof sreo sam i snimio s buteljom sjajne frankovke Blaufränkisch Senior 2015 Eisenberg DAC Reserve – Kristinu Jelić Faulhammer

Za ovu degustaciju Eisenberg DAC namijenjenu prvenstveno profesionalcima iz vinskog sektora, pripremljeno je nekih 80 uzoraka vina DAC iz berbe 2017 a s najboljih pozicija u Burgenlandu odnosno Gradišću, točnije njegovu jugu (Eisenberg, od Berg=brdo i Eisen=željezo). DAC odnosno Districtus Austriae Controllatus je službena oznaka vina po kvaliteti i područnoj tipičnosti. Inače, Burgenland općenito je u vinskoj ponudi suprotnost ostalim relevantnim vinorodnim regijama Austrije kao što su Donja Austrija, Beč i Štajerska, naime za razliku od tih predjela usmjerenih prvenstveno prema bijelome vinu, uvelike od sorata veltlinac zeleni i rizling rajnski te, u Štajerskoj, sauvignon, Gradišćanci se fokusiraju više na crnu kapljicu, i to ponajprije od frankovke, pa onda i od lovrijenca, zweigelta, pinota crnoga, a od bijelih sorata u nekim svojim vinogorjima kao što je eto i Leithaberg osobito njeguju one pinotne i to u posve suhoj varijanti, a s bijelim kultivarima čuveni su i, posebice kod Illmitza, po visokim slatkim plemenitom plijesni obilježenim predikatima poput kasnih i izbornih berbi, izbornih berbi bobica, ledenog vina.

Prizor iz Eisenberga, ili Željeznog brda, Međimurci bi rekli Železne gore

Eisenberg – Što se tiče Eisenberga, to je vinogradarsko područje od nekih 515 hektara u Južnom Gradišću uz granicu s Mađarskom, ponajbolje pozicije tu su Saybritz, Szapary, Fasching i Weinberg,  tlo je s prevladavajućim udjelom crvenog škriljevca što vinima daje izrazitu mineralnost, ona budu bogata željezom. Od 2009. postoje apelacije Eisenberg DAC i Eisenberg DAC Reserve. Glavna sorta koja se tu uzgaja je frankovka. Vinski centri područja su Eisenberg, Deutsch Schützen i Rechnitz.,

Evo i nekih od  frankovki Eisebnerg DAC koje su na mene ostavile najjači utisak:

BLAUFRÄNKISCH PERWOLFF 2012 SÜDBURGENLAND EISENBERG – KRUTZLER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Sudburgenland Eisenberg ⦁ BLAUFRÄNKISCH ALTE REBEN 2015 Eisenberg DAC ReserveWACHTER WIESLER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg ⦁ BLAUFRÄNKISCH Ried REIHBURG 2015 Eisenberg DAC ReserveSHIEFER & DOMAINES KILGER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg ⦁ BLAUFRÄNKISCH DIABAS 2015 Eisenberg DAC Reserve – JALITS ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg ⦁ BLAUFRÄNKISCH SAYBRITZ 2009 Südburgenland Eisenberg – KOPFENSTEINER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg ⦁ BLAUFRÄNKISCH Senior 2015 Eisenberg DAC Reserve – SCHÜTZENHOF ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg ⦁ BLAUFRÄNKISCH Ried ZUDELGRABEN 2015 Eisenberg DAC Reserve – POLLER ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Eisenberg

Blaufränkisch Diabas 2015 Eisenberg DAC Reserve – Jalits, pa Perwolf 2012 Eisenberg – Krutzler, te izvrsne frankovke Senior  Eisenberg Reserve DAC 2015 – Schutzenhof  i Kekfrankos Ried Wanzer Nador Eisenberg Hungary 2012 od Gargera

Sjajne frankovke Alte Reben 2015 i 2014 Ried Weinberg Eisenberg DAC Reserve Weinberg kuće Wachter-Wiesler te Kopfensteiner Blaufrankisch Ried Saybritz 2015 Reserve Eisenberg DAC I Kopfensteiner Blaufrankisch Saybritz 2009

Christof Wachter

Leithaberg – Vinogorje Leithaberg smješteno je na brežuljcima zapadno od Niuzaljskog jezera (Neusiedler See) u sjeverozapadnome dijelu Gradišća, uz rijeku Leitha. Vinogradi se tu prostiru na oko 3000 hektara, dijelom su s tlom bogatim škriljevcem a dijelom s vapnencem u jačoj mjeri. Klimu tu karakterizira međuigra toplog zraka s jezera i svježeg zraka iz šuma oko vinogradskih padina. Od sorata i vina u segmentu crnih glavna je frankovka, a od bijelih su tu pinot bijeli, chardonnay, neuburger i veltlinac zeleni. Leithaberg DAC također predviđa i kategoriju Reserve

Winzer Leithaberg/Vinari-članovi udruge Leithaberg DAC. U udruzi su Erwin Tinhof, Hans Nittnaus, Sylvia Prieler, Sepp Bayer, Norbert Gmeiner, Martin Passler, Gerhard Leberl, Leo Sommer, Thomas Schwartz, Hans Nehrer, Toni Hartl, Richard Mariel, Hans Bichler…

_______________________

OSTERREICHISCHE TRADITIONS WEINGÜTER – Dan poslije, u dvorcu Grafenegg blizu Beča izbor etiketa za profesionalce iz vinskog faha iz cijeloga svijeta mnogo veći od onoga u Beču – 200 vina Erste Lagen (premier cru) 64 članova udruge Österreichische Traditions Weingüter. Riječ je o vinima iz područja uz Dunav – Traisental, Kremstal, Kamptal i Wagram, zatim Beča i Carnuntuma. Udruga je utemeljena 1992. godine a zametak joj se počeo stvarati dvije godine ranije, naime susrećući se na raznim vinskim sajmovima i drugim eno-događanjima više austrijskih proizvođača vina našlo se tijesno oko teme o nužnosti stvaranja teritorijalno tipičnog vina, vina s vrlo izraženim identitetom. Svi su se složili da se kao istomišljenici trebaju organizirati u udrugu i, ne čekajući inicijativu države, zajednički donijeti pravilnik vezan uz proizvodnju takvog teritorijalno tipičnog vina, vina s prepoznatljivim identitetom kraja.

Kao temelj Pravilnika određen je vinograd, a taj termin obuhvaća ne samo vinovu lozu na nekoj parceli, nego lokalitet, nadmorsku visinu, nagib-ekspoziciju (ravnica ne dolazi u obzir!), tlo, mikroklimu, sorte (dakako, domaće), minimalnu starost loza (12 godina), gustoću nasada, rad u vinogradu, prinos, datum berbe, dakako da je na red došao i podrumarski dio – način prerade grožđa, oblik dozrijevanja (inoks, drvo, boca…) i dužina dozrijevanja, kategorija s obzirom na rezidualni slador, najraniji mogući izlazak vina na tržište.

Proizvođači vina od grožđa iz vinograda uz Dunav, a to su oni iz Kamptala, Kremstala, Traisentala i Wagrama krenuli su, uz pomoć struke, u istraživanje vrijednosti pojedinih vinogradarskih pozicija kako bi ih klasificirali po kakvoći, i 2010. godine izašli su pred javnost s dokumentom Klassification iz kojega je vidljivo da su 53 vinogradske pozicije uvrštene u ÖTW Erste Lage odnosno kako bi Francuzi rekli, premier cru. Udruzi ÖTW, koja je život počela s desetak vinara-osnivača, s vremenom je pristupilo dosta novih vinskih posjeda iz Kamptala, Kremsa, Traisentala i Wagrama, tako da ih se do 2017. u udruzi skupilo oko 33.  Na proljeće 2018. utemeljene su područne udruge OTW-a u Beču i Carnuntumu, a onda je, kao krovna organizacija na nacionalnom nivou, osnovano Federalno udruženje austrijskih tradicijskih vinskih posjeda.

U dokumentu Klasifikacija 2018 izneseno su ukupno 72 vinogradarska položaja proglašena ÖTW Erste Lage. Sljedeća stepenica prema gore a koju još treba službeno otvoriti je ÖTW Grosse Lage, odnosno ÖTW grand cru. S isticanjem ÖTW Erste Lage i ÖTW Grosse Lage stvorena je dobra podloga za kontinuirano podizanje kakvoće vina a i, pojašnjenjem, na etiketi, kupcu koji rang kakvoće i teritorijalne tipičnosti može očekivati u boci ÖTW, za u poslovnom smislu učinkovitiji marketing. U proizvodne i marketinške aktivnosti spadaju i redovite interne degustacije-ocjenjivanja vina članova udruge radi provjere kakvoće svake nove berbe i pregleda o stalnosti članova-pojedinaca u kakvoći kroz vrijeme, kao i degustacije-ocjenjivanja naslijepo sa neovisnim žirijem, u koji se kao članovi uz enologe, sommeliere… pozovu i afirmirani vinski novinari naime na njih se računa kao na učinkoviti komunikacijski kanal bitan za plasman. Visoka kvaliteta vina I jasna komunikacija s tržištem rezultirale su svake godine boljoj prodaji vina, i po višoj cijeni!

Michael Moosbrugger, predsjednik OTW-a, injegovi pomoćnici ugledni proizvođači Gerhard Markowitsch (lijevo na slici) iz Carnuntuma i Fritz Wieninger iz Beča

Nužno je istaknuti i sljedeće: u područja Kamptala, Kremsa i Traisentala uz oznake DAC i ÖTW Erste Lage smiju se vezati samo sorte veltlinac zeleni i rizling rajnski, u Wagramu također u obzir dolaze samo veltlinac i riesling, U Bečkom vinogorju gdje kao vino tradicijski postoji mješavina sorata Gemischter Satz (vinograd je tipa field blend, grožđe se bere svo skupa i sve se zajedno vinificira) moguće je za DAC Erste Lage rabiti veltlinac zeleni, rizling rajnski i pinot bijeli, a u Carnuntumu su za crna vina Erste Lage predviđeni kao izrazito dominantni zweigelt odnosno frankovka, a za bijela vina pinot bijeli, chardonnay i veltlinac zeleni.

Vrlo cijenjeni Schloss Gobelsburg – Barbara Koller s kolegicom iz marketinga i uz bogat izbor etiketa. Dolje desno: U enološkoj ekipi Schloss Gobelsburga trag ostavlja i jedna Hrvatica – Ana Djogić

A sada, i pojašnjenja termina:

Weinberg = vinograd, vinogorje (Wein = vino, Berg = brdo) ⦁ Lage = Riede = izrazi koji se, osobito riječ Ried, rabe pri označavaju nekog izdvojenog i za vino posebno vrijednog položaja. Austrijanci i Nijemci rabe i izraz Einzellage. Vinogradska pozicija definirana je površinom i strogo određenim međama. Podrazumijeva se da je riječ o geografskoj poziciji koja ima jednake geološke i mikroklimatske uvjete. ⦁ ÖTW Erste Lage = oznaka predviđena za vina koja su se kroz godine pokazala i dokazala kao karakterna i izrazito specifična za apelacije Kamptal, Kremstal, Traisental i Wagrm, te Wien (Beč) i Carnuntum ⦁ ÖTW Grosse Lage = oznaka predviđena za austrijska vina iz vinogorja uz rijeku Dunav a to su Kamptal, Kremstal, Traisental i Wagram te Wien i Carnuntum a koja su se kroz dužu povijest pokazala kao ikone i vjerni ambasadori tih vinograda i vinogorja prema svijetu. Kao što je rečeno, ÖTW Grosse Lage tek treba oficijelno stupiti na snagu. ⦁  Tafelwein = oznaka za vino bez specifikacije o porijeklu ⦁ Landwein – vino sa zaštićenom indikacijom zemljopisnog porijekla ⦁ Qualitätswen = vino sa zaštićenom oznakom zemljopisnog porijekla, riječ je o geografski definiranim užim vinogradarskim prostorima.

Piramida kvalitete: u najdonji (i najveći) dio spadaju regijska vina (regional wines) za koja Austrijanci kažu Gebietsweine, stupanj iznad, u sredini piramide, je Ortswein, odnosno što bi Francuzi rekli, village aoc, mi bismo to mogli prevesti kao vina iz vinograda smještenih unutar granica neke pojedine općine u vinorodnome području. Špicu piramide čini Riedenwein (single vineyard wine) odnosno vino od grožđa s izdvojenih vinogradskih parcela. Vina moraju na etiketi imati kntrolni broj koji znači da su u nadležnim ustanovama koje brinu o stavljanju kapljice u promet prošla kemijsku analizu te da su na organleptičkoj provjeri zadovoljila kriterije postavljene za Riedenwein.  ♣

Kod etrušćanskog boga života, sreće, vina, zdravlja i napretka

FUFLUNS PO TOSCANI, a i ŠIREFufluns ili Puphluns u etrušćanskoj religiji bio je štovan kao bog raslinja, života, sreće, vina, zdravlja i rasta/napretka u svakom pogledu. Fufluns se na listi od 16 bogova etrurske civilizacije spominje na devetom mjestu. Sin je Semle i boga Tinia. Osobito su ga slavili u Populoniji, po etrušćanski Fufluni ili Pupluni. Njegov grčki ekvivalent je Dioniz, a latinski Bacchus ili Bakho.

Filippo Magnani Fufluns (lijevo) u vinogradu i za vrijeme prezentacije vinarije i vina I Mandorli iz Suvereta (Li)

Magnani s gostima u kušanici kuće Castello di Monsanto, Barberino Val d’Elsa , Chianti, Toscana

Ali, Fufluns je i prva talijanska putnička agencija specijalizirana za vinske ture, osnovana prije nešto više od 26 godina. Osnivač je Filippo Magnani, jedan od pionira vinskog turizma u Italiji, Magnani je inače visoko obrazovan po pitanju vina, a oduvijek je težio realizaciji tura na vrlo upečatljivom nivou i ne samo s izraženom hedonističom notom nego i s jakom edukacijskom notom. Da bi ostvario maksimum, okružio se s visoko stručnim osobama na području vina, ugostiteljstva i turizma. U smislu obilaska vinogradarskih krajeva i vinskih podruma Italije uz programe hedonističko-turističkog karaktera nudi i programe poslovnoga tipa, dakle susrete novinara odnosno vinskih trgovaca s proizvođačima vina iz kojih se može razviti dobar biznis.

Danas je vinski turizam u svijetu vrlo razvijen i regije koje se trse proizvesti osebujno i za svoj kraj karakteristično vino godišnje ugoste brojne ljubitelje dobre kapljice i papice. Došlo je dotle da su velikom broju turista pri odluci kamo da otputuju vino i užitak za stolom postali čak primarni motiv. Poznavajući Filippa s mojih dugogodišnjih sudjelovanjima na pretpremijerama vina novih berbi koja na izlasku na tržište u Italiji mogu ga preporučiti kao pouzdanog organizatora. Detaljnije informacije na www.filippomagani.it  i na www.fufluns.com   ♣

Bakhova turistička dimenzija

Vinograd obitelji Ipša na lokalitetu Sveta Jelena/Santa Elena ponad Livada. Krasan je pogled uokolo s platforme na vrhu brdašca na nadmorskoj visini od 420 metara, postavljene za prezentaciju novih vina. Vinogradi odozgor prema dolje su u nagibu od oko 30 posto. Krov u dnu na slici dolje označava crkvicu Sveta Jelena/Santa Elena. S platoa gdje su Ipše postavili platformu za promociju i slavlje i na kojemu će saditi još trsja, pogled s jedne strane puca na Motovun a s druge strane na Oprtalj. Doživljaj za pamćenje. Mjesto idealno za događanja na vrhunskoj razini. Amfora na slici gore postavljena je kao ukras, ali nije rečeno, smije se Klaudio Ipša, da se možda jednoga dana i ona neće rabiti u proizvodnji vina

 

ČAROBNA SANTA ELENA – Kakvog li aduta!… Dolina rijeke Mirne, a visoko iznad, na oko 420 metara nadmorske visine, lokalitet Sveta Jelena (Santa Elena) sav u vinogradima, između pak doline čuvene po tartufu i vrha što vrvi plemenitom lozom – maslinici.

Tris iz pokerske terminologije, ali vrijedan najmanje kao poker četiriju asova! Međutim taj prostor što pruža prekrasne vidike (dolina Mirne, Motovun, Oprtalj…), zatim što se, šire gledano, može pohvaliti s nekoliko odličnih proizvođača maslinova ulja ekstra vergine, te vina, ali i s nekoliko sjajnih ugostitelja koji umiju pružiti visoke eno-gastronomske užitke, opet pokerskim rječnikom spomenuti snažan poker aseva podiže na snagu pobjedničkog flash royala! Osebujni spoj kroz koji bog Bakho ili Baccus ističe svoju snažnu turističku dimenziju, ukazujući na to da je bit kroz višeslojan i za sjećanje trajan doživljaj učiniti privlačnime čitav kraj te – rečeno komercijalno – plasirati cijeli  teritorij.

Klaudio Ipša i njegov sin Ivan, uz vina Santa Elena bijelo i crno. Ideju za vino Santa Elena dao je Ivan, koji polagano od oca preuzima gospodarstvo. Santa Elena bijelo je od malvazije iz vinograda na poziciji Sveta Jelena, berba je bila 2017. objašnjava Ivan. Tehnlogija prerade tradicijska, kakva se nekad rabila u Istri, konkretno počelo se s 30 dana na maceracji i fermentacije na vlastitim kvascima u otvorenoj inoks posudi, pazilo se ipak da u prva tri dana burnoga vrenja temperatura ne prelazi 22 Celzijeva stupnja. Kad je slador sav provrio uslijedilo je blago prešanje i tekući dio ostavljen je 24 sata na miru da se grubi talog slegne, pa je vino pretočeno u barrique – nove i rabljene bačvice – na 16-mjesečno dozrijevanje. Nakon toga vino, u koje prethodno nije dodavan SO2, je napunjeno u bocu uz minimalni dodatak sumpora, predviđeno je bilo da u boci prije izlaska na tržište provede barem godinu dana, dakle vino Santa Elena bijelo bi na tržište trebalo krenuti oko Nove godine. Ipše inače od sorata njeguju malvaziju istarsku, pinot sivi, kao i merlot, refošk i teran. Od merlota i refoška u omjeru pola-pola rade Santa Elenu crno, a uskoro kad loze terana s godinama stasaju,u mješavinu će i teran. Oko Nove godine izlazi i Santa Elena crno iz 2017.

Selo Ipši, kuće i dvorište – s, dakako, maslinom – obitelji Ipša. Obitelj stanuje u kući na gornjoj slici, a građevinu na slici dolje preuređuje za prihvat gostiju na degustacije. Ipše inače, uz svoje dvorište grade uljaru, koja bi trebala biti gotova i spremna za rad do berbe maslina 2020. godine

Ljetna terasa

Klaudio Ipša – vinogradar/vinar, maslinar i uljar: sorte masline što ih uzgaja su bjelica, crnica i bugla te, od introduciranih, frantoio i leccino. Uz jednosortna ulja od bjelice (pikantno), frantoio (srednje pikantno) i leccino (mekano) na tržište, pod nazivom Selekcija, daje i mješavinu ulja od svih svojih pet kultivara. Zemlje u kojima jako dobro plasira svoja ulja uz Hrvatsku su mu Austrija, Njemačka, SAD, Kanada, Japan. Prošla godina za maslinovo ulje bila je, veli Ipša, odlična, dala je i dosta ploda i visoku kakvoću ploda, ove godine, žali se Ipša,  biti će dosta manje

Nedjelja 18. kolovoza kao datum posvećen je svetoj Jeleni, i to je za promidžbu ne samo vlastite vinske i uljske produkcije nego i čitavog teritorija iskoristio Klaudio Ipša iz sela Ipši između Livada i Svete Jelene. Na samome vrhu brda na platou okruženom sa nekih 5,5 hektara dobrano nakošenih vlastitih vinograda s ukupno oko 25.000 trsova što malvazije istarske, što pinota sivoga, što refoška, terana i merlota, te s crkvicom posvećenom sv. Jeleni ili Santa Eleni uz koju je, inače, danas, useljena tek jedna jedina – obiteljska – stambena zgrada, Ipše su na Dan svete Jelene (Elene) organizirali za oko 200 poslovnih partnera pomociju svojega novog vina – Santa Elena bijelo, od izabranoga grožđa malvazije, Inače još 2015 izašli su sa Santa Elena crnime, od refoška i merlota s udjelom od po 50 posto. Oba vina počivaju na tradicijskoj i za cijeli kraj tipičnoj tehnologiji sljubljenoj, međutim, s modernima pedantnosti i pažnjom kako bi se u čaši dobio rezultat originalnošću i jedinstvenošću privlačan za današnjeg zahtjevnog potrošača. Na pijedestalu su se dakako našla i višestruko i u međunarodnim okvirima nagrađivana maslinova ulja Ipša od domaćih kultivara bjelica, crnica i bugla te od introduciranih frantoia i leccina. Bitna poveznica sa svečanosti baš je spomenuta crkvica sv. Jelene/Elene, naime obitelj Ipša zaslužna je za popravak njenoga zvona i za oporavak klasične zvonjave kao poziva na okupljanje ljudi dobre volje… ♣

Zdravstveni turizam: za tijelo i dušu

Gotovo 100-godišnja kućica u Svetoj Jani, 100 posto domaća atmosfera!

        U KRILU SVETE JANE, NA KRILIMA MIKE – U pravom smislu – zdravstveni turizam! Ne lječilišni-kurativni nego preventivni. Zdrav duh u zdravom tijelu, govorili su svojedobno još stari Grci. Po novome rekli bi, kratko i sadržajno te vrlo  praktično, Nijemci i Austrijanci: Klein aber Fein! A imali bismo i mi, ovdje, nešto za dodati u žargonu i stihu: Nix Masse, ali, da, Klasse, dobro i za okoliš a i za – Kasse! To je samo, po domaće ilustrirano, ono što na finjaka govori službeni slogan: Hrvatska – mala zemlja za veliki odmor.

E sad, druga je priča to što smo u želji da imamo i ovce i novce Lijepu našu pretvorili u suprotnost ovom inače vrlo prikladnom službenom sloganu pa se, eto, sada – i preko medija javnog informiranja! – čuju lamentacije kako je npr. naš ponos svjetskoga glasa Dubrovnik (naravno, počinje se uvijek od onog najznačajnijega!) već postao ugrožen zbog prevelike najezde turista…

Pogled u dnevnu sobu i blagovaonicu

Zrnce za razmišljanje domaćinu-ponuđaču, ali, kako slijedi dalje u priči, i Turističkom uredu Jastrebarskoga i Turističkoj zajednici Zagrebačke županije.

Onaj tko u okrilju Svete Jane kod Jaske traži utočište, naći će ga u tome selu tam’ pri potoku, međutim uživat će, barem zasad, u punoj mjeri moći jedino ako je rođak ili prijatelj s Nikolom Mikom Rožićem, uspješnim svetojanskim građevinskim poduzetnikom koji je uz kuću gdje stanuje s obitelji osmislio i uredio prekrasan kutak za hranu duši i tijelu, predviđen (inicijalno!)  samo za familiju i uži krug pajdaša, za nadati se da bi ipak u dogledno vrijeme mogao biti otvoren i za javnost.  S obzirom na dimenzije ne za i širi krug ljudi istodobno nego za pojedine manje skupine i samo po prethodnom dogovoru. Niks Masse, ali, da, KLASSE!

Vizura s verande

Mika Rožić u mjestu Sveta Jana na uzvisini od oko 350 metara posjeduje lijepo održavanu katnicu građenu još 1925. godine.  Interijer i eksterijer odišu domaćom atmosferom. Izvana uz ulazna vrata u kuću usred ljeta – tradicijski i majstorski složene cjepanice s kojima se mirno dočekuje zima. Unutra, blagovaonica prostrana, s lijepim kaminom te sa, na zidovima, brojnim trofejima vlasnika, strastvenog lovca koji je neke metke ispalio i na Novom Zelandu! Jedna prostorija posvećena je i povijesnoj ličnosti i te kako vezanoj uz  jaskanski kraj – grofu Erdödyju!

Nepresušni izvor potoka

U zaleđu kuće uspon je s gustim raslinjem zahvaljujući kojemu i kad je vruće tu nije vruće te kad nedostaje zraka tu ima zraka, k tome pored kuće je i nepresušni (barem je, kažu mi, tako bilo do sada!) izvor čiste i svježe brdske i po zimi i po ljeti jednako hladne vode, vrijedi – i te kako! – napraviti nešto koraka do njega. Jednostavno, moraš protegnuti noge do izvora, popiti malo ukusne bistre izvorske vode, ona makar je voda odlično dođe kao predah od vina pa i od gemišta.

Mika kao gurman a i kao lovac zna gdje nabaviti domaćeg janjca i odojka i kako doći do divljači, a predvidio je, na verandi uz kuću, i prostor gdje može na par sati na prikladnoj temperaturi i više nego utopliti JANKA, po želji i ODGOJKA dok ne bude/ne budu uvjerljivo brončani, a to znači znači elitno spremni za tanjur. I te kako svjestan kako je važno ono što dolazi s ražnja, roštilja i peke prikladno zalijevati, krenuo je, da primjereno zatvori krug, sa sinom Tomislavom i zetom Marijanom Jalševcem, došljakom iz malog i radišnog Međimurja i vlasnikom OPG-a, u proizvodnju vina. Važno je reći: s obzirom da se Mika druži s najboljim plešivičkim vinarima posebice sa Zvonimirom Tomcem, vina su zamišljena da budu u rangu gornje kakvoće…

Janko i ljeti na toplome, da se ne prehladi

U hladovini raskošne krošnje trsa portugisca – ulaz u vinski podrum, Mika Rožić sa sinom Tomislavom i zetom Marijanom, te, dolje, u podrumu među bačvama i cisternama

Aktualna površina vinograda je, sada, nešto više od 0,5 hektara, sorte su sauvignon bijeli, chardonnay, pinot sivi, rizling rajnski, pinot crni i cabernet sauvignon, kuriozitet je pred ulazom u vinski podrum možda i stotinjak godina stari razgranati trs portugisca koji, uz to što pruža odličnu hladovinu na ulazu u podrum, o dobroj godini zna dati – o ho ho grožđa. Međutim, namjera je ne stati na tome nego jače uključiti se u tržišne tokove, konkretno proširiti se na 10.000 do i 15.000 trsova, eh, to bi bilo već nešto.

Marijan Jalševec (desno) uz amforu, te Mika Rožić s prof. Ivasnom Dropuljićem. Za prvog posjeta, uobičajeno – prigodan dar domaćinu, ljubitelju plemenite kapljice, fine papice, zasad uspješnom građevinskom poduzetniku te, moguće, uspješnom budućem poduzetniku i u vinu i turizmu: – crtež grozda muškata Alexandria koji je izradila Greta Turković za Ampelografski atlas izdan 1963. godine

Podrum uredan k’o apoteka, u drvenome dijelu kolekcija bačava od glasovitog talijanskog proizvođača Garbelotta, tipovi vina (ukupno Rožić sada godišnje puni oko 5000 boca) od svježe klasike (sauvignon) i sur lie-ja (chardonnay) do danas sve popularnijih devet mjeseci u 600-litrenoj amfori maceriranih spomenutih bijelih kultivara s time da je Bakhov nektar potom njegovan godinu dana u rabljenim bačvicama… A crna su – crna!

Što-šta za vidjeti, kušati, lijepo se provesti… i vratiti se u Svetu Janu! Hoće li sada u zrelim godinama Mika Rožić svoje mogućnosti u turizmu i u okviru turističkih zahtjeva Svete Jane nadrediti građevinarskim bagerima?  Makar, dok zdravlje služi i njega i njegova sina i njegova zeta – i jedno i drugo zajedno je dobro… ♣

Cro-turizam: ljeto s dvoličnim cijenama

NA PIZZU s OSOBNOM KARTICOM/PUTOVNICOM! – Za pojesti picu u restoranu u Hrvatskoj dobro će vam doći kartica! Doduše ne kreditna, nego – osobna karta. Korisna je i putovnica! Cijena pizzi za domaćeg gosta – naravno iz velikog obzira ugostitelja prema našijencu – nudi se s 50 posto popusta, pa – da ne ovisite o slobodnoj procjeni konobara o tome tko ste i odakle ste dobro je predočiti identifikacijski dokumement. Za pojesti u restoranu obrok sa svinjetinom ili teletinm te nadasve (oboritom) ribom već vam treba i kreditna kartica. Dvostruke cijene – jedne za domaćeg a druge, dvostruko veće za inozemnog gosta! U slučaju pice ili pizze velika picdarija ili pizzdarija, u slučaju svinjetine pak prava svinjarija.

Ima još, kad je riječ o silnoj brizi domaćih ponuđača prema domaćem gostu: ljetne cijene hrane u turističkim mjestima duž naše jadranske obale osjetno su – o tome se dosta slušalo preko radija! – više od onih za isti proizvod u (neturističkoj) unutrašnjosti. Po nekim informacijama, morske cijene u nekim slučajevima su 30 do 40 posto više od kopnenih.

Hoće li nas to koštati?

Čule su se procjene iz meritornih tijela i od meritornih osoba kako nam je ove godine, barem do sada, turizam nekih četiri do pet posto slabiji nego što je bio lani, a čuje se i da smo postali preskupi te da su neke zemlje, na ovim paralelama najjači nam konkurenti u turizmu, prebrodile nedaće pa se sada oporavljaju…

Tko (u nas) ima para kupa se u moru, a tko ih nema – doma u lavoru. Naravno ne treba biti uvijek samo doma u lavoru, u mnogim mjestima u unutrašnjosti postoje kupališta na rijekama, na jezerima, u bazenima. Zagreb tako ima svoje more – plavi Jarun, makar ne baš na svim dijelovima jezera.

Kolovoške vrućine i temperaturni udari u urbanom okruženju. Pobjeći nekamo na brdo, na veću nadmorsku visinu – Zagrepčanima je na raspolaganju Medvednica, ili po osvježenje poći nekamo uz vodu – Zagrepčani to mogu odlaskom na Jarun, na pokošene parcele sa stablima debelih krošanja za debelu hladovinu.

Ne biti lijen i prekomotan pa se zaustaviti i usidriti na šljunčanoj plaži koja je najbliže tramvaju odnosno velikom parkiralištu na toj strani jezera, protegnuti valja noge i poći na sasvim suprotnu, udaljeniju obalu, na jezero tik do savskog nasipa, i moguće je doživjeti PLAVI Jarun. Na plaži je manja gužva, ambijent a i voda djeluju čistije, tu su na raspolaganju dva sportska igrališta na pijesku, a nekoliko ugostiteljskih objekata poput Beach Bara upravo na toj strani opskrbilo se ležaljkama za ugodan odmor i nadoknadu onih nekoliko kalorija više potrošenih na šetnju do ovoga odredišta…  ♣

G.E.T.-Zvijezde vinskog turizma

Razdragani dobitnici, posebice otac i sin Kezele (Drago i Janko). Prve pločice osvojili su Kezele (tri zvijezde), Trdenić I Voštinić-Klasnić (po dvije zvijezde), Mikša i Miklaužić (po jednu zvijezdu), Ilovčak (Preporuka) (Marko Čolić)

Dobitnici s pločicama na terasi ispred vinarije Trdenić, gdje se odvija dodjela. Šteta da nije održano ceremonijalno postavljanje pločice s dvije zvijezde na ulaz u objekt Trdenić. Dobitnici su iz grupe od osam moslavačkih vinara koji su se opredijelili za profesionalnu tržišnu proizvodnju škrleta – Voštinić-Klasnić, Kezele, Mikša, Trdenić, Ilovčak  Miklaužić…Profesionalci okupljeni oko škrleta najavili su osnutak poslovne zajednica pod etiketom koje bi ubuduće plasirali škrlet nastao od grožđa s boljih pozicija svakoga od njih i vinficiranog zajedno, za  početak u podrumu Marka Miklaužića (Marko Čolić)

        PRVI DOBITNICI PROGLAŠENI u MOSLAVINI; ODUŠEVLJENI KEZELE – Centar za razvoj vinskog turizma u sklopu udruge G.E.T. (gastronomija, enologija, turizam) sa sjedištem u Zagrebu ove je godine počeo dodjeljivati plakete Zvijezde vinskog turizma hrvatskim vinskim podrumima koji su se dobro organizirali i uspješno djeluju i u turističkom segmentu. Podsjetimo se: još prije dosta godina GET-ovci su startali s dodjelom turistički orijentiranim vinarijama godišnjih priznanja Bijeli grozd za doprinos vinskome turizmu, a sad su, sa spomenutim Zvijezdama, krenuli korak dalje u želji da značajnije pridonesu razvoju vinskog turizma u nas. Za razliku od priznanja Bijeli grozd koja se, inače, daju ne samo hrvatskim vinskim podrumima nego i onima u drugim zemljama u neposrednom okruženju te koja su ipak na neki način akademska i kao takva, ostajući nekako više u privatnoj sferi dobitnika, nisu baš toliko izložena oku šire javnosti, Zvijezde vinskog turizma namijenjene su baš tome da – postavljene kao pločice na ulaze u objekte te kao preporuka kakvoće predočene i u raznim turističkim vodičima pojedinim krajem – budu što jače izložene oku spomenute široke javnosti, dakle da imaju visoko naglašenu praktičnu dimenziju.  Kako je istaknuo predsjednik udruge G.E.T. Tomislav Stiplošek, želja je da G.E.T. Zvijezde vinskog turizma u domeni hrvatskih vinarija okrenutih i turističkoj ponudi budu ono što za ugostiteljstvo znače Michelinove zvjezdice. GET-ovci su upozorili da će se stanje na terenu pomno pratiti kroz godinu i da će oni objekti koji nastave raditi dobro pločicu sa Zvijezdama zadržati, eventualno i napredovati u broju Zvijezda, a oni koji razočaraju izgubit će pravo na Zvijezde.

Prve pločice Preporuke i prve pločice sa Zvijezdama vinskog turizma udruga G.E.T. je odlučila predati vinskim podrumima u Moslavini, jer po GET-ovcima Moslavci su u posljednje vrijeme napravili veliki iskorak upravo u sektoru vinskog turizma. Podjela se odvijala na imanju obiteji Trdenić u Kutini. Na prigodnoj svečanosti u nazočnosti brojnih predstavnika medija javnog informiranja pločicu Preporuka primio je Sven Đozo ispred podruma Ilovčak (gosti se zasad primaju na terasi kapaciteta do 30 osoba, prostrana kušaonica još je u gradnji), pločica s jednom Zvjezdom dodijeljena je vinarijama Mikša i Miklaužić, pločica s dvije Zvijezde pripala je obitelji Trdenić (namjera je Trdenićevih povećati kapacitet prostora za prihvat gostiju te sa sadašnje ponude uglavnom vina i hrane ozbiljno dalje širiti turističke sadržaje) i podrumu Voštinić-Klasnić (Tomislav Voštinić navodi kako povećava kapacitet kuhinje, te kako uz podrum gradi smještajne objekte i bazen), dok je gospodarstvo Kezele  (vinarija, hrana, smještaj, jahanje na konjima hrvatskim posavcima…, ove godine obitelj očekuje ostvarenje oko 3500 noćenja!) primilo pločicu s tri Zvijezde.

Janko Kezele, jedini s tri zvijezde! Uza nj su Tomislav Stiplošek iz G.E.T.-a I Marko Miklaužić, predsjednik udruge vinogradara I vinara Bregovitog sjeverozapada Hrvatske

Inače, uz pločicu s Preporukom te pločice sa po jednom, dvije i tri Zvijezde predviđena je pločica Excellence Star, ona još čeka na dobitnika…

– Govorimo li o kategorizaciji vinarija s aspekta Centra za razvoj vinskog turizma, tada vinarije gledamo s turističkog aspekta. Vinski turizam u velikoj je ekspanziji, a za Hrvatsku je bitno da ona može ponuditi originalna, za svoje područja tipična, visokokarakterna vina od velikog broja autohtonih sorti vinove loze, te niz i izvrsnih i ekološki proizvedenih tipičnih namirnica odnosno delikatesa, što je turistima i te kako zanimljivo. Mi rado kažemo da smo turistička zemlja, pa je logično da dobro osmislimo ponudu do razine kompletnog doživljaja, te da, između ostaloga, turiste privučemo i u ruralna područja, kao glavni adut tu nam je upravo eno-gastronmija sa svojim specifičnim uradcima na tanjuru i u čaši.  Bitni su tu upravo vinski posjedi međutim kako se ne može samo sjediti, jesti i piti te kako nakon koje čašice nije uputno sjedati za volan, dobro je da i vinarija bude izravno ili neizravno uključena u druge oblike ponude, primjerice mogućnost noćenja, mogućnost sportske rekreacije uz pješačke i biciklističke staze kroz vinograde, teren za male sportove, bazen, pa tu su i vođeni razgledi radi upoznavanje kraja. To je ono što nazivamo prodajom vina doživljaja. Za same vinare prodaja na kućnom pragu najbolja je, jer to znači novac praktično odmah I, naravno, direktan kontakt s kupcem. To je i potencijalni izvoz i to na dva načina. Prvi je takozvani nevidljivi izvoz ili izvoz na licu mjesta, odnosno potrošnja stranih turista. Drugi je reklama koja se dobiva takvom prodajom jer će zadovoljni turisti i u svojoj zemlji, sredini potražiti to isto vino a i vraćat će se na mjesto lijepih uspomena odnosno preporučivat će to odredište prijateljima i znancima. Turistima je bitan ne samo proizvod, već cijeli doživljaj. Zato smo odlučili provesti kategorizaciju vinarija temeljenu prvenstveno na aspektima turističke ponude. Smisao je turistima olakšati izbor kamo i kada  otići, gdje boraviti, što mogu očekivati i, ono najvažnije, unaprijed im dati do znanja što svakako trebaju kušati, jer mnogi stranci ne poznaju naše vinarije i vinare, a domaćini se ne sjete ponuditi neke proizvode, ili čak smatraju da su neki proizvodi preobični, eto upravo takvi proizvodi turistima mogu  biti vrlo privlačni – rekao je Tomislav Stiplošek, dodajući kako će domaćini kroz ovakav projekt moći naučiti na koji način komunicirati s gostima, što i kako istaknuti od svojih proizvoda. – Očekujemo da kategorizacija potakne ponuđače na što bolje uređenje svojih objekata i razvijanje kvalitete ukupne ponude. Dodjelu plaketa Zvijezde vinskog turizma dopunit ćemo onime što nužno tu spada, a to su knjiga i elektronsko izdanje  G.E.T. vodič (gastro-eno-turistički vodič), taj bi vodič vodič trebao  postati dobar marketinški alat svima koji direktno ili indirektno sudjeluju u ponudi vinskog turizma.

S ovim plaketama Zvijezde vinskog turizma vinarije je G.E.T. razvrstao u pet kategorija. Evo Pravilnika:

            Preporuka – vinarije koje ne zadovoljavaju dovoljan broj kriterija, ili ne ispunjavaju jedan od bitnih kriterija da bi ih se svrstalo u kategoriju s oznakom zvjezdice, ali smatramo da su dovoljno zanimljive da ih gosti posjete te da bi se mogle s vremenom razviti i u turističkom segmentu.

            Jedna zvjezda * – vinarije koje zadovoljavaju sve minimalne uvjete za dobru turističku prezentaciju. Podrazumijevaju se:

Identitet i prepoznatljivost vinarije ◾ Barem jedno visoko kvalitetno vino ◾Kušaonica na neki način odvojena od podruma◾Uz vino, na degustaciju se nude jednostavni zalogaji autohtone gastronomije kao npr.  suhomesnati naresci, sir, ulje i drugo  Prezentaciju vodi vinar ili je vode članovi obitelji, eventualno zaposleni djelatnik◾Uređeni prilaz i parkiralište. Pravilno postavljeni putokazi◾Radno vrijeme: preporučuje se barem rad vikendom, ali prihvaća se i samo rad po najavi.

Dobitnik dviju Zvijezda: obitelj Trdenić. Na slici su Krešimit Trdenić, i Tomislav Stiplošek iz G.E.T.-a

            Dvije zvijezde ** – vinarije koje, na neki način, sadržavaju kompletnu turističku ponudu, uključujući i smještaj, vlastiti ili u blizini. Dakako, vinska ponuda je također bitna. Podrazumijeva se:

Posluživanje iz vlastite kuhinje ili uz korištenje cateringa◾ Barem 25% ponude su vrhunska vina (a minimalno jedno), barem isto toliko visoko kvalitetna, a ostala mogu biti kvalitetna vina ◾Suradnja s lokalnim proizvođačima hrane  ◾  Blizina vinograda (da je vidljiv iz vinarije) ili pokazni vinograd pored vinarije ◾ Objekt uređenjem uklopljen u okolinu (prednost autohtonim obilježjima)◾ Uređen okoliš. Asfaltirani ili uređeni prilaz i parkiralište; prilazi i parking veličine minimalno za dolazak minibusa◾Radno vrijeme: preporučuje se svakodnevno radno vrijeme, prihvaća se rad i samo vikendom. Topla jela – ručkovi i/ili večere te stručna vođenja: po najavi ◾Prezentaciju vodi vinar, enolog, ili educirani prezenter◾Mogućnost tečne komunikacije i barem  na engleskom jeziku◾Višejezičan informativni materijal◾Smještaj, vlastiti ili u neposrednoj blizini (eventualno organiziran prijevoz)◾Kušaonica i smještaj da zadovoljavaju kapacitetom primitak barem deset osoba (poželjno za smještaj u odvojenim sobama, klasa razine tri hotelske zvjezdice).

            Tri zvijezde *** – vinarije koje svojom ponudom odskaču od standarda, zadovoljavaju sve najviše kriterije i posebno drže do očuvanja autohtonih proizvoda i običaja. Podrazumijeva se:

Sve kao prethodno, i više – Gastro ponuda (vlastita kuhinja ili catering) visoke kvalitete◾Mogućnost stručno vođenog sljubljivanja vina iz ponude i odgovarajuće hrane◾Barem 50% ponude su vrhunska vina, a ostalo visoko kvalitetna◾Suradnja s lokalnim proizvođačima hrane i suvenira (mogućnost kupnje tih proizvoda)◾Tijesna veza s poviješću te njegovanje lokalnih običaja◾Uređeni, asfaltirani prilaz i parkiralište za barem dva minibusa i više automobila◾Radno vrijeme: svakodnevno◾Ručkovi, večere i stručno vođene degustacije mogu biti po najavi◾Organizirana dostava kupljenog vina◾ Kušaonica i smještaj trebaju kapacitetom zadovoljavati primitak dvadeset osoba (poželjno: smještaj u odvojenim sobama, klasa razine četiri hotelske zvjezdice).

            Excellence star (zvijezda izvrsnosti) – vinarija zadovoljava sve kriterije za kategoriju tri zvjezdice, ali nudi i dodatne sadržaje koji prezentaciju dižu na puno višu razinu i stvaraju nezaboravan doživljaj. Kad se kaže sadržaj, to može biti, navodi Stiplošek, i primjerice: privatna luka za pristup jahtama, konjički klub ili golf klub, razina luksuza itd.

Podrazumijeva se: Sve kao prethodno, i više – vlastiti smještaj◾Vlastita priprema hrane ◾Dodatni sadržaji koji prezentaciju dižu na puno višu razinu i stvaraju nezaboravan doživljaj. To mogu biti I, primjerice, privatna luka za pristup jahtama, konjički klub ili golf klub, viša razina luksuza itd.

Tri Tomislava, dvije Zvijezde! Tomislav Voštinić, s vinskog posjeda Voštinić-Klasnić. Desno je Tomislav Stiplošek, a lijevo Tomislav Trdenić

U ocjenu ulaze:

            Podrum i kušaonica – kvaliteta vina, higijena i tehnlogija u podrumu, izvedba gradnje I uređenje, autentičnost, zastupljenost autohtonih sorata

            Gastro ponuda – razina usluge unutar zakonskih mogućnosti , odnosno prema registraciji, autohtoni proizvodi, prezentacija, sljubljivanje vina i hrane, vlastita proizvodnja  hrane, uključivanje lokalnih proizvođača u ponudu.

            Vanjski izgled – Uklopljenost u okoliš, blizina vinograda, odgovarajuće označavanje (putokazi), prilaz, parkiralište.

            Smještaj – smještaj u vlastitoj ponudi ili kod nekoga u neposrednoj blizini. Eventualno organiziran prijevoz, adekvatna razina kvalitete, kapacitet.

            Prezentacija – razina stručnosti i kvalitete. Komunikacija sa stranim turistima, veza poviješću i tradicijom kraja, stvaranje/čuvanje vlastitog identiteta i prepoznatljivosti vinarije, vlastita priča (npr: vilenjaci koji rade vino vinarije Bolfan, vještice koje lutaju Cibanovim hisom, Bosso i njegova kćer pretočeni u vina Senjković itd.), osobnost vinara kao dio prezentacije

            Ostalo – radno vrijeme, prodaja suvenira i proizvoda lokalnih proizvođača, suradnja s lokalnom turističkom zajednicom, dodatni sadržaji.

Prilikom ocjenjivanja različiti elementi donose bodove na sljedeći način:

Prezentacija i opći dojam – 40%, ponuda vina – 30%, sve ostalo navedeno – 30%

Napomene: Kod kvalitete vina organizator zadržava pravo procjene kvalitete koja će se donijeti na osnovi ocjene Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, ocjena u stručnim publikacijama, recenzija istaknutih kritičara i nagrada renomiranih festivala.

Opći dojam je doživljaj turista i ocjenjuje se ukupan sklad svih elemenata.  To znači da, ako neki od elemenata iskače kvalitetom iznad ili ispod ostalih, neće vinariji donijeti veću odnosno manju ocjenu koju žiri donosi prema vlastitoj procjeni, koristeći navedene kriterije kao smjernice.

Ocjenjivački sud: Žiri čine članovi predsjedništva udruge  G.E.T. koji pri donošenju konačne ocjene, u obzir uzimaju: mišljenje novinara koji glasaju za Bijeli grozd, mišljenje publike koja glasa za Bijeli grozd, zaključke više kontrolora koji su svi osobe s edukacijom i iskustvom  u turizmu, savjete stručnjaka iz područja etnologije i urbanizma, turističkih djelatnika. ♣

Ljetna prehrana, s mislima na zimnicu

       TORTICE OD PATLIDŽANA – Što jesti ljeti? Konstante su svakako svježa sezonska namirnica i, s obzirom na vrućine, kalorijama nenabijene namirnice. Ljetno jelo ne bi trebao biti problem, jer riječ je o godišnjem dobu kad u puni rod dospijevaju razno povrće i voće u kojima se sjajno uživa i kad su, s obzirom na pojačanu ponudu, cijene niže. Upravo od druge polovice kolovoza vrijeme je za čari svježe sočne zrele slasne mesnate rajčice…

Sad je vrijeme za zrelu, ukusnu slasno sočnu DOMAĆU rajčicu

Ali, mi u Hrvatskoj kao da moramo imati rajčicu cijele godine, nismo u stanju strpiti se do kolovoza i kraja ljeta kad joj je puna sezona, i kao da većinu potrošača ne smeta to što svježa rajčica u ostalim dijelovima godine nema slasne sočnosti nego je vodena i tvrda, bezukusna. Kad sam već kod rajčice – vijest iz Hrvatske gospodarske komore:  Domaću rajčicu cijenimo manje od uvozne.  Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj pala je u 2018. godini za gotovo 25 posto u odnosu na godinu ranije, Prošle godine proizveli smo 30.950 tona, dok smo 2017. godinu završili s proizvedenih 41.223 tona rajčice. Sukladno manjoj proizvodnji, ističu u Hrvatskoj gospodarskoj komori, smanjio se i izvoz, za nekih 30 posto. U 2018. smo izvezli 5287 tona rajčice, a u 2017. godini 7505 tona. Uvoz je pak porastao za pet posto, sa 12.813 tona u 2017. na 13.369 tona u 2019. Kilogram uvozne rajčice prošle je godine u prosjeku koštao 0,99 eura, dok smo za izvezeni kilogram dobivali prosječno pet euro-centi manje. Oko 60 posto ukupnog uvoza rajčice u Hrvatsku dolazi iz Italije i, gle gle!, Nizozemske, a više od tone uvezemo i iz Španjolske, te, gle gle!, Njemačke i Poljske. S druge strane, oko dvije trećine našeg ukupnog izvoza rajčice završi u Sloveniji i Njemačkoj. Inače, uvoz voća i povrća iz godine u godinu raste, a lani smo uvezli 25 tisuća tona više nego 2017. godine.

Čudesni patlidžan iz zagorskog vrta. Ima ga u tamno-plavoj i bijeloj (okusno kao da je nešto slasniji od plavoga mu rođaka) varijanti. Kad su velike vrućine prednost mu je npr. i to što ga se za ručak može pripremiti ranije ujutro dok još ne upali zvizdan, pa se do podneva štednjak dovoljno ohladi. Prijedlog za patlidžan: oguliti mu koru i narezati ga u veću zdjelu na nešto deblje okrugle ploške, posoliti ploške i pričekati neko vrijeme da se sol upije i da istodobno iz patlidžana izvuče višak vode. Na vrući roštilj ili jako zagrijanu kožicom slanine premazanu narebranu teflon tavicu složiti krpom posušene kriške i dobro ispeći pa ih odložiti na tanjur te poškropiti maslinovim uljem. Za tortice izabrati po četiri ploške približno jednakog promjera, i između tih ploški namazati beljskog ABC-krem sira i na nj složiti tanke komadiće domaćeg fino prošaranog špeka, po potrebi još poškropiti maslinovim uljem te najgornju plošku po vrhu posuti ribanim tvrdim sirom

Ali, ima još, također iz HNK: Sve je teže do hrvatske zimnice!  Tradicionalne povrtne kulture za zimnicu sve se manje proizvode u Hrvatskoj.  Koja se hvali kako se u svome gospodarskom jedinstvu dijeli na plavu (turističku) i zelenu (poljoprivrednu; nota bene – pretpostavka za unosni turizam su upravo poljoprivreda I, osobito, za neki kraj specifični proizvodi kao specijaliteti teritorija)… Tako je, eto, proizvodnja paprike u 2018. bila 18.106 tona što je za oko šest posto manje u odnosu na 2017. godinu kada smo proizveli 19.303 tone paprike. Situacija je vrlo nepovoljna glede proizvodnje krastavaca, u 2018. naša domaća produkcija bila je tek na 6.442 tone, a to je gotovo 40 posto manje nego 2017. kada smo proizveli 10.622 tone.

Tortice od patlidžana

Ljeto, pogotovu kolovoz, pravo je vrijeme za svježu domaću tikvicu, bučicu i za savijaču BUĆNICU, te  zagorsku strepu za koju se tijesto ne savija

U istom smo razdoblju, ističu u Hrvatskoj gospodarskoj komori, povećali uvoz krastavaca, više od pet posto, dok smo uvoz paprike povećali za gotovo 15 posto. Prosječna uvozna cijena rasla je. Kilogram paprike u 2018. plaćali smo 0,88 eura, pet eurocenti više nego 2017. kada je koštala 0,83 eura, dok je kilogram krastavaca prošle godine prosječno koštao 0,74 eura, odnosno osam eurocenti više nego što smo plaćali godinu ranije. Najviše krastavaca uvezli smo iz Španjolske, Italije i Srbije. Zanimljivo je međutim da se unatoč smanjenju domaće produkcije izvoz krastavaca nije smanjio. Izvoz domaće paprike skroman je ali su izvoznici zadovoljni jer su lani za izvezenu papriku dobivali u prosjeku 1,11 €, a to je čak 23 eurocenta više nego što smo u prosjeku plaćali za kilogram uvezene. ♣

Kaj su ljeti jeli naši stari, a jedu i naši mladi

     PETI BUĆNICA-fest– Specijalitet sjeverozapadnoga dijela Hrvatske a posebice Hrvatskog zagorja je i bućnica, savijača od tijesta, svježeg sira i naribanih mladih buča. Glavna joj je sezona druga polovica ljeta, konkretno kolovoz i dobar dio rujna, međutim domaćice se, da bi mogle ispeći bućnicu, snalaze tako što na ljeto naribaju buče i duboko ih smrznu za trenutak kad će peći bućnicu. Domaćinstvo koje ima dovoljno veliki hladionik s dosta mjesta u zamrzivaču napravi samo prvu fazu te delikatese – razvuče tijesto, nadjene ga i savije, pa sirovu bućnicu u plehu za pečenje duboko smrzne tako da poslije preostaje samo pleh iz zamrzivača premjestiti u pećnicu… Ma koliko bila fina i takva smrznuta pa naknadno pečena, ipak je od nje bolja ona složena od svježih tek ubranih buča i odmah pečena.

Milan Kladnički (desno), kojega mnogi pamte kao glazbenika u zagorskom sastavu Lepi cajti, sad je u segmentu turizma – zaposlen je u Turističkoj zajednici područja Kumrovec, Desinić, Zagorska Sela. Lijevo na slici jechef Branko Čukelj, Zagorec, dakako, naš znani kuhar, kadar još hotela Intercontinental Zagreb, u posljednje vrijeme zaposlen u zagrebačkom Sheratonu 

                Zagorci se nadaju da bi nakon što im je već nekoliko jela zaštićeno i na razini EU sad na red za takvu zaštitu mogla doći i bučnica. Marljivi su u njenu propagiranju prema široj publici i eto već petu godinu zaredom pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, Krapinsko–zagorske županije i Hrvatske turističke zajednice a u organizaciji Turističke zajednice područja Kumrovec, Desinić, Zagorska Sela, priređuju u Kumrovcu, Desiniću i Zagorskim Selima – svake godine drugdje – Bučnicu-fest.

Pobjednik u natjecanju u pravljenju bućnica ove je godine Bistro Hostel Kumrovec iz Kumrovca

Bučnica-fest je gospodarska, turistička i edukativna manifestacija, riječ je o festivalu bućnice odnosno prodajnoj izložbi bućnice ali i drugih domaćih proizvoda, kao i natjecanju u pripremanju bućnice, kaže Milan Kladnički, ispred TZ Kumrovec i okolnih mjesta zadužen da operativno orgnizira priredbu.

Uz ponudu i degustaciju bućnica i izložbu i sajam raznih domaćih proizvoda na manifestaciji se priređuju i edukativne radionice u organizaciji Ministarstva poljoprivrede, primjerice demonstracije upravo izrade bučnice, voditeljica sada u Zagorskim Selima bila je Ana Žnidarec, zatim igraonica za djecu, organiziraju se i prigodna ugostiteljska ponuda. Manifestacija je pokrenuta sa ciljem promocije zagorske tradicionalne kuhinje, buče kao vrhunske namirnice i proizvoda od buča, ali i s ciljem promidžbe općenito turističke ponude općina Kumrovec, Desinić i Zagorska Sela.

Ove godine u izboru za najbolju bućnicu, sudjelovalo je 12 natjecatelja: Hostel Kumrovec, Villa Zelenjak-Ventek, Grešna gorica, OPG Pri Brozu, Gostionica Kod Starog, Seoski turizam Šumak, Slastice Tri užitka, Vinotočje-izletište Hajduk, Gostilna Kunst iz Bistrice na slovenskoj strani Sutle, Sveta Katarina-dom za starije, Obiteljski dom za starije i nemoćne Ivić, i Agroturizam Zaboky selo. Prema odluci ocjenjivačkog suda u sastavu: Branko Čukelj zatim Ankica Vinković i Martina Geršak, priznanje Zlatna buča 2019 za najbolju bućnicu dobio je Hostel Kumrovec.

Bućnice hostela Kumrovec te znanog izletišta Zelenjak-Ventek između Klanjca i Kumrovca, kod spomenika himni Lijepa naša, kao i one od znanog izletišta Grešna gorica planule su u tili čas.

Žiri: chef Branko Čukelj, Ankica Vinković i Martina Geršak, te voditelj kroz program Hrvoje Hrbud

Bućnica Zelenjak-Ventek

Iz oroslavske kućne radionice, za prste oblizati: Anka Zrinski – bućnica, te Verica Ljubić – strepa

Bučino ulje, namazi od mljevene bučine koštice I bučina ulja, te različita brašna (heljda, pir, kukuruz…) proizvođača Sinkovića iz Bedekovčine

Manifestacija je bila odlično posjećena i sve ponuđene bućnice začas su se rasprodale. Sljedeće godine, Bučnica-fest bit će posljednje nedjelje kolovoza u Kumrovcu. ♣

Kaj su jeli naši stari?…

39.VRBOVEČKA TURISTIČKO-KULINARSKA MANIFESTACIJA – Kraj kolovoza/početak rujna već nekoliko desetljeća vezani su za kulinarsko-turističku manifestaciju Kaj su jeli naši stari? u Vrbovcu. Ove godine, u organizaciji Turističke zajednice općine Vrbovec i pod pokroviteljstvom Zagrebačke županije, Hrvatske turističke zajednice i Grada Vrbovca 39. Izdanje priredbe odvijalo se od 23. do 25. kolovoza. Najavljeni su bili bogat ne samo gastronomski nego i bogat kulturno-umjetnički i zabavni pa i sportski program, predviđeni su bili i sadržaji za mališane.

Vrbovec: pera, savijače od sira, gibanice

Zima će brzo…. Pod budnim okom urednika Radio Martina Borivoja Zimonje već u kolovozu se, eto, topi špek za mast i za čvarke. U posljednje vrijeme dobro stisnuti prhki čvarci su postali (s pravom, hvala Bogu i nešto naše fino domaće i zdravo u tom segmentu!) jako popularna grckalica kroz cijelu godinu. Ipak, s nestrpljenjem se svake godine čeka 29. 11., nekad dvostruki praznik – Republike i kolinja, a danas praznik, no samo, kolinja!

Kak su hodali naši stari? Na visokoj nozi? Ovi poslužitelji na svoj su način najavili 23. nacionalno prvenstvo sommeliera Hrvatske 25. i 26. studenoga 2019, u organizaciji Hrvatskog sommelier kluba

Davor Dretar Drele, glumac i tv-voditelj, u ulozi u kakvoj ga malo tko, ili nitko, još ne ponaje – kao pečenjar. U Vrbovcu je sa suprugom imao štand na kojemu je nudio finog pohanog piceka, vruču čuču, prženi krumpir, pohani luk i, zamislite – vodu odnosno sokove! Naznačene su bile i cijene slikanja s gazdom (50 kn) i s gazdaricom (neprocjenjivo)!

Središte Vrbovca po tradiciji zauzeli su štandovi s ponuđačima domaće prigotovljenih specijaliteta po starim receptima, poseban svoj dio imao je dakako i PIK Vrbovec sa svojim mesnim proizvodima, na velikoj i središnjoj pozornici izmjenjivali su se glazebni sastavi i solisti, kao glavni su predstavljeni Hladno pivo, Jelena Rozga i grupa Vigor, u sportskome dijelu najviše se zabave očekivalo na Gradskom stadionu na utakmici Debelih i Mršavih. Lijep dan privukao je brojne posjetitelje, što je pozitivno, međutim nužno je upitati kako to da je ove godine bilo manje štandova na kojima su se nudila stara jela, konkretno prostor kod Press Centra i nedaleko od glavn pozornice koji je prijašnjih godina bio pun s izlagačima jela sada je bio parkiralište… (Marko Čolić)    ♣

Delikatese: choco, choco

MUZEJ ČOKOLADE U ZAGREBU – Vijest za ljubitelje čokse: potkraj listopada ove godine trebao bi se u Zagrebu otvoriti Muzej čokolade! Tako će se glavni grad Lijepe naše priključiti gradovima u Belgiji, Švicarskoj, Njemačkoj i Španjolskog gdje takvi muzeji već postoje. Muzej će biti smješten u središtu grada, najavljeno je u Varšavskoj ulici.

Zagrebački Muzej čokolade bit će mjesto gdje će se moći saznati štošta o početku nastanka te delikatese, o njenoj rasprostnanjenosti u svijetu, uporabi i potrošnji, kulturalnom aspektu. Zamišljeno je da program bude interaktivan tako da se kod posjetitelja uključe sva osjetila – vid, miris, dodir, te dakako i okus. U sklopu Muzeja predviđen je i butik s izborom najfinijih čokolada i čokoladnih proizvoda domaće, manufakturne produkcije.

S ovim muzejem Zagreb postaje turistički zanimljiviji, naime metropola ima nekoliko neobičnih muzeja, primjerice Muzej raskinutih veza, Muzej iluzija, Muzej gljiva… ♣

Imendani

PINOT NOIR DAY! – Imendani više nisu ograničeni na osobe i (tradicijska) imena dobivena pri rođenju, nego su eto prošireni i na – vinske sorte i vina… Upravo 18. kolovoza je, tako, određen da bude imendan sorte s nazivom Pinot Noir!

Svečanost u povodu Dana crnog pinota kod Tilije u dvorištu, s time da je Matjaž Lemut Tilia na sredini slike, u crnoj potkošulji.

Matjaž Lemut, koji je, nakon što je određeno vrijeme, prije dosta godina, radio u velikom podrumu Vipavska klet, osnovao vlastiti vinski posjed i nazvao ga Tilia Estate, u posljednje vrijeme otkako se silno zaljubio u crni pinot i počeo ga proizvoditi u četiri kastegorije, od bazne do one premium kakvoće i na zavidnoj razini, sve više kad govori o svom podrumu rabi izraz Hiža (modrog) pinota. S toliko strasti uzgaja i prerađuje spomenutu sortu da je odlučio u Vipavskome kraju gdje crni pinot malo tko spominje, svake godine organizirati promocijsko događanje vezano uz crni pinot.

Prije otprilike godinu dana bio sam u Vipavskoj dolini na prezentaciji rebule, vina u koje se tamošnji proizvođači, logično, najviše uzdaju jer je riječ o izvornom proizvodu toga dijela Slovenije, međutim sada me put u Vipavsku dolinu odveo radi – crnog pinota!

Nakon okupljanja i pozdravne riječi domaćina ispred Tilijina podruma pošlo se u vinograd, gdje je crnom pinotu u čast zasvirao muzički sastav četiri čelosa. U čast crnog pinota izvedena je u – francuska himna Marseljeza! U Vioavskom vinogorju je inače zasad crnim pinotom zasađeno ukupno nekih 30 hektara površine. Od toga 6,5 hektara pripada Matjazu Lemutu Tiliji. Tilija inače ima 16 hektara svojih vinograda

Matjaž Lemut uz vinograd s pinotom crnim (modrim, kažu Slovenci), trsje je u sklopu imanja gdje su kuća u kojoj Lemut živi i vinski podrum Tilia. Iz toga vinograda su dva najbolja Tilijina vina – Pinot noir Estate i Pinot noir White label, ovaj drugi na tržištu uvijek iz berbe godinu dana nakon Pinota Estate, sad mu je aktualno godište 2016. Bazno vino je Pinot noir Vipava Valley, od grožđa većma iz mlađih nasada iz raznih Tilijinih vinograda. Stepenica iznad je Pinot noir cru Merljaki, iz vinograda nazvanog Merljaki u donjemu dijelu Vipavske doline i 15 km udaljenom od imanja Tilija. Trsje je u podnožju Fajtovog brda na lapornatom platou iznad rijeke Vipave. Matjaž Lemut kaže: Vipavska dolina vrlo je zanimljiva s vinogradarskog stanovišta jer unutar svoje 40-kilometarske dužine ima brojne položaje i mikropoložaje na različitim nadmorskoim visinama i s različitim tlima koji se mogu izdvojiti kao vrlo posebni i koji enologu omogućavaju da se vrlo kreativno igra u stvaranju svakog pojedinog vina. Primijetio sam da u Vipavskoj dolini pinot crni voli i pozicije na manjim visinama, tu on uspijeva očuvati lijepu svježinu i razviti finu aromatiku… Lemut je inače konzultant u feričanačkom Feravinu, pa eto nekako očekujemo da to što čini za pinot crni (sorta) i crni pinot (vino) u Vipavskoj dolini u određenoj mjeri u Feričancima učini s frankovkom, sortom također velikih mogućnosti

Za subotu 17. kolovoza, u predvečerje međunarodnog praznika posvećenog sorti pinot crni, Tilia Estate – Hiža pinotov pozvala je na poseban doživljaj, nazvan Poklonimo se crnom pinotu, a riječ je o druženju s nekoliko vipavskih proizvođača vina od toga kultivara, konkretno to su, uz Matjaža Lemuta, vlasnika Tilija Estatea, još Burja, Saksida, Pasji rep.

S proslavom crnog pinota u subotu sredinom kolovoza stvar nije završila za ovu godinu: u želji da se poveća prepoznatljivost crnoga pinota i da se valjano predstavi proizvodnja toga vina u Sloveniji, TILIA Estate udružila je snage s luksuznim hotelom i restoranom Kendov dvorac i s Kofein Dizajnom radi organizacije prvog Festivala i Master classa u Sloveniji i jugoistočnoj Europi u čast modrom pinotu. Ovogodišnje izdanje priredbe, Modri – Les Noirs. drugo do sada, odvijat će se 19. i 20. listopada u Kendovom dvorcu u Idriji.

Uvečer je u vinskom podrumu Tilia Estate u Dobravlju bio mali festival crnog pinota iz Vipavske doline i Goriških brda. Uz domaćina Tiliju, s vinm od pinota crnoga su se predstavili proizvođači Bjana (pjenušci!), posestvo Burja Primož Lavrenčič, zatim Jamšek, Saksida, Benčina, Čuk, Pasji rep. Sva vina bezgrešna, ipak uz Tilijine crne pinote Mrzljaki 2017, Estate 2017 White Label 2016 najviše su mi se dopala mirna crna vina od Burje (2017 (11 mjeseci dozrijevanja u velikoj bačvi), od Pasjeg repa (2017) kao i ružičasti pjenušci Bjana

U Sloveniji, gdje se godišnja konzumacija vina, veli enolog Lemut, kreće oko 40 litara po stanovniku, posađene su 53 vinske sorte, od toga 17 je crvenih. A jedna od tih 17 je i pinot crni. To je prastara sorta koja, da bi pokazala sve svoje čari, traži vještog, predanog pedantnog kreativnoga vinogradara i vinara. Modri pinot je, smatraju neki, najromantičnije vino. Vipavska dolina je drugo je najveće vinogorje u Sloveniji, po veličini se ne razlikuje mnogo od svjetski znane vinske doline Napa u Kaliforniji. U Vipavskoj dolini, gdje je dva i pol puta više padalina nego u Londonu i gdje istodobno bude i triput više sunčanih dana nego u Londonu, pinot crni posađen je na  površini od 30 hektara.

________________________

Sorte: pinot crni

NAJCJENJENIJA KAPLJICA PLANETA – Nalazi se, bilo samostalno, bilo kao glavna sastavnica, u najboljim i najskupljim vinima svijeta. Biser Burgundije i Champagne, ali i njemačkih Palatinata (Pfalz), Rheingaua i Badena. Svaki proizvođač koji drži do sebe nastoji se dokazati upravo s njime, koji je kompliciran za uzgoj, ali kad uspije – užitak je nemjerljiv.

Pinot crni: s njime je što-šta počelo. Naime, od njega su se mutacijom razvili pinot sivi, pinot meunier (mlinarski), potom lovrijenac (zvan i St.Laurent) i auxerrois, a od pinota sivoga nastao je pinot bijeli. Pinot crni kultivar je kontinentalnog, nešto sjevernijeg područja, a u novije vrijeme dosta se sadio i u Hrvatskoj, i to s dvostrukom namjenom – za, kad je godina za to dobra, rasni crnjak njegovan i u barriqueu, te, kad se godina počme pokazivati u drugome svjetlu, za bazno vino za pjenušac.

SINONIMI za pinot crni su pinot noir, Blauerspätburgunder, klevner, pinot nero. Riječ pinot dolazi iz francuskoga, od pin, što znači i češer, grozd pinota crnoga pomalo i liči na češer.

Pinot crni. Crtež: Greta Turković

Sorta je PORIJEKLOM iz Burgundije, s predjela između Ženevskog jezera i doline rijeke Rhône. Vjerojatno je nastala kao rezultat selekcija divljih loza što ih je čovjek učinio još prije oko 2000 godina. U Burgundiji o pinotu crnome postoje zapisi iz IV stoljeća poslije Krista. Tada je nazivan morillon noir (inače, u Austriji se danas za chardonnay kaže i morillon), a prvi opis vina s nazivom pinot noir je također iz Burgundije, ali iz 14. stoljeća. Pinot crni vezuje se redovito uz bogate i snažne srednjevjekovne samostane istočne Francuske, ali i zapadnoga dijela Njemačke u blizini Francuske. Ne samo u Burgundiji, nego i u njemačkome Rheingauu sortu su mnogo sadili cisterciti.  Inače, iz Burgundije je pinot crni na svoj posjed u dolini Rajne prenio Karlo Veliki.

U Burgundiji se dugo vremena od pinota crnoga proizvodilo samo ružičasto vino, i ta je navika prenesena u neke druge krajeve, primjerice u dolinu Loire, u Alsace, te Švicarsku (oeil de perdrix, jarebičje oko). Tek, zapravo, u 19. stoljeću u Burgundiji nastaje crnjak u stilu kakvog poznajemo danas. U međuvremenu i vinari uz Loireu, i oni u Alsaceu a i oni u Švicarskoj također su se okrenuli i prema crnome vinu.

Kad se spomene pinot crni zacijelo svima odmah na pamet padne samo njegova domovina Burgundija, odakle doista i stižu u svijetu najcjenjenija vina od toga kultivara, međutim posljednjih godina Burgundijcima su što se tiče crnog pinota u kategoriji vrlo kompleksnog i ozbiljnog vina snažna konkurencija postali Nijemci u spomenutima Rheingauu i Pfalzu (Palatinatu) te u Badenu, gdje je zasađeno 2/3 od ukupne površine pinota crnoga u Njemačkoj. U tim dijelovima Njemačke od pinota crnoga s uspjehom rade i visoke slatke predikate ponajprije tipa Beerenauslese – izborne berbe. U SAD područje znano po dobrom crnom pinotu je Oregon.

SVOJSTVA – Pinot crni postavlja visoke zahtjeve što se tiče klime, tla i pozicije vinograda. Najbolji rezultat daje na vapnenačkim tlima u sjevernijim područjima ali na povišenim i nakošenim toplijim položajima gdje međutim klima nije i prevruća. Takve okolnosti omogućuju mu polagano i duže sazrijevanje u tijeku kojega uspješno zadržava kiseline i lijepo razvija arome. Proizvođačima je danas na raspolaganju čak 46 klonova pinota crnoga, u prijašnjim vremenima, kad se gledalo na rodnost, proizvedeni su uvelike za potrebe njemačkih vinara klonovi što su davali veći prinos, no u najnovije vrijeme, kad se osobito gleda na kvalitetu, traže se klonovi sa suprotnim svojstvom. Najrašireniji klon u Burgundiji zasad je 115, no najbolju reputaciju ima klon 114, i svi ambiciozniji proizvođači nastoje rabiti njega. Klon Pommard, nazvan po burgndijskom selu crnoga vina, konkretno dakako upravo crnog pinota, rasprostranjen je po Novome svijetu.

Pinot noir – čaša

Boja vina je rubinska s tendencijom prema granatnoj, nešto svjetlija nego kod crnih vina drugih šire popularnih sorata kao npr. cabernet sauvignona, merlota, syraha. Kao mlado vino, crni pinot aromama će podsjetiti na malinu, jagodu, trešnju, a i na ljubičicu, kao starije vino, njegovano u bačvi, nema više tih tzv. primarnih aroma svježega voća nego se predstavlja složenim i bogatim bouquetom s aromama svojstvenima više sušenome voću i poduprtima onima što ih otpuste hrastove dužice bačve (začini poput vanilije, pa dim, prženo…), kao i onima smolastim i balzamskima što se razviju s vremenom i starenjem kapljice u butelji.

JELO i SERVIS – Budući da je crni pinot vino dužeg odležavanja i da je s profinjenim aromama, a, opet, nije nužno s previše maligana da bi postojala bojazan od za nos smetajućeg istupanja alkohola, za nj se, radi boljeg izričaja, preporučuje trbušasta čaša na stalku veće zapremnine – šira površina vina u dodiru sa zrakom/kisikom znači bolje oslobađanje aroma, te ponešto sužena pri vrhu – da se delikatne arome maksimalno moguće usmjere prema nosu.

Crni pinot jako će dobro popratiti fini sočan pršut primrskoga tipa, niz elaboriranih jela s tamnim mesom i u umaku, a poslužite ga, mladoga, na 16 do 18 stupnjeva, a dozrijevanog u bačvici i odležanog u butelji na 18 do 20 stupnjeva Celzija. (Željko Suhadolnik – ©) ■

Odličan, sočan pršut vlastite proizvodnje rezao je kod Tilije na festivalu crnog pinota mesar-pršutar Jordan Cigoj iz Črniča između Ajdovščine i Nove Gorice

_________________________

Za pinot crni kažu da je vrlo temperamentna vinska sorta, dosta komplicirana za uzgoj, međutim njeno vino bude vrlo kompleksno, tanini lijepo zaobljeni tako da ga se u svijetu smatra najhedonističkijom kapljicom pa iz toga proizlazi da ako je neki kultivar zavrijedio imati imendan ili svoj nacionalni odnosno internacionalni dan (zar nam baš toliko treba izlika za gutljaj??!!!), to je svakako pinot crni, porijeklom iz francuske Burgundije.

Evo, u nastavku, koje je datume zablježilo izdanje Wine Folly kao (međunarodni) Dan vina odnosno Dane nekih glasovitih svjetskih sorata, uz svaki taj vinski praznik ja dodajem ljudska imena koja sam uz dotičan datum pronašao u godišnjem kalendaru. Kao rezultat toga može biti nekoliko opcija: ako datum-praznik vina odnosno pojedine sorte ne prati vaše ime, tada se opustiti više puta, dakle na imendan/nazivdan sorte/vina i onda još, posebno, na vlastiti imendan, a ako se datumi poklapaju, tada toga dana – udvostručiti intenzitet slavlja.

Vinski imendani u tekućoj godini,  koja zbog njih postaje još tekućija, počinju 3. ožujka, tada je National Mulled Wine Day odnosno nacionalni Dan kuhanog vina(s puno mirodija u njemu). Toga dana slavljenici su Kunigunda, Marin, Kamilo. Zatim:  International Malbec Day je 17. travnja, toga pak dana čestitke primaju Rudolf i Šimun. Dana 24. travnja je National Sauvignon Blanc Day,  čestitari dolaze Vjeri i Vjeranu. National Moscato Day je 9. svibnja, a to je imendan za Mimu i Beatu. A Chardonnay, te Anselmo i Goran u prvom su planu 21. svibnja. Potom: National Wine Day – dakle praznik vina općenito, je 25. svibnja, dan kad svoje imendane slave Andrija i Dubravko. I nije to sve – National Rosé Wine Day pada na 11. lipnja, a to su imendani Borne i Jolande. National Albariño Day je 1. kolovoza, kad goste primaju Alfons, Vjera, Nada. Dan bijelog vina – International White Wine Day (spominju se kultivari moslavac/furmint, assyrtico, viognier, inzolia, albarino, arinto, ribolla gialla i semillon) slavi se 4. kolovoza, imena istaknuta u kalendaru na taj datum su Ivan, Justin. Ponavljam: National Pinot Noir Day je, 18. kolovoza, imendane tada imaju Jelena i Jelka. A 3. rujna kad se inače vesele Grgur i Gordana, na redu je Cabernet Day. International Grenache Day poklapa se s imendanom Dolores, a to je 15. rujna. Početkom listopada, konkretno 5.10., kad su imendani Placida, Miodraga i Faustine, svjetski je dan Vranca. Stigli smo tako do prve polovice studenoga: International Merlot Day predviđen je za 7. studenoga, na imendane Anđelka i Zdenke.  Ima i još: International Tempranillo Day začas je nakon merlota, konkretno to je 12. studenoga, kad su Emilijan, Milijan, Milan. Samo tri dana poslije je National Zinfandel Day ili Nacionalni Dan crljenka, tribidraga, spomenutog datuma imendane slave Albert, Berto, Leopold.

Godina, kako i priliči, završava s mjehurićima naime 31. prosinca je Champagne Day (odnosi se ne samo na šampanjce nego i na druge pjenušce).  Silvestar, Silvije i Melanija praznuju na tri kolosijeka: na svoje imendane, na Dan pjenušaca i na ispraćaju Stare godine!

Hoćemo li dočekati da se odredi i imendan odnosno međunarodni dan našeg plavca maloga? ♣

________________________________

pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly

POTROŠAČKI PUTOKAZ

VODIČ ZA PAMETNU KUPNJU / HINTS TO THE SMART PURCHASE

Legenda

Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion – 99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Sjajno! Upečatljivo!  Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visokokarakterno, živo, zrelo, puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom / Brilliant! Impressive! Unique! Multilayered, precise and with high character, very alive, mature, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish,

♣ ♣ ♣ ♣ ♣  – Velika zlatna medalja/Great gold medal = Platinum medal – 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, živo, zrelo, elegantno, klasično veliko vino / Excellent,  with much character, very alive, mature, fullbodied, classic elegant great wine, long finish.

♣ ♣ ♣ ♣ – Zlatna medalja/Gold medal – 90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, živo, zrelo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, alive and mature, very refined, with high style and quite a big personality.

♣ ♣ ♣ – Srebrna medalja/Silver medal – 85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, za ipak nešto zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, still for somewhat exigent consumer

♣ ♣  80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, bez neke uzbudljivosti / Correct, may be varietal recognizable and in a certain determinated style, but not exciting.

♣   7179 (11,0 – 15,4 / 1,1 – 2,0) = Obično,  prosječno, jednostavno, bez vrlina i nekih značajnijih, prejakih mana.. Moguće ponešto grubo, i/ili načeto umorom pa i na silaznoj putanji, eventualno još prihvatljivo za ležernu uporabu / Average, ordinary, with no virtues and no significant to strong flaws, eventually still acceptable for everyday use

Ispod/under 71 ( 11,0 / 1,0) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid.

⇑  – trošiti  •  ⇗ – trošiti ili još čuvati •  ⇒ – čuvati • – trošiti svakako uz hranu

HRVATSKA  CROATIA

Bregoviti sjeverozapad

♣ ♣ ♣ ♣ (♣) (mpc/pp: XL –  XXL) CHARDONNAY LAŠKOVEC 2017 – KORAK ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Plešivica; ■ VINOGRAD/VINEYARD: Laškovec • kosina/slope • tlo/soil: vapnenasto-ilovasto • sorta/variety: chardonnay • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova – bobica/selection of the best grapes – berries • vinifikacija/vinification: fermentacija u drvu/fermentation in a wood container – odmah po završenom malolaktičkom vrenju prebačeno iz barriquea u veliku bačvu/immediately after the malolactic fermentation moved from the barrique to the big barrel  • dozrijevanje/maturation: velika bačva/big barrel • na kvascu/on the lees ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne  ■ ZATVARAČ/CLOSURE:  pluto/cork  ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: Plešivica ZOI • suho/dry • 14,0 vol% ■ VINO je/WINE is: Moćno, puno, kompleksno, drvo lijepo uklopljeno, vrlo živo, donekle kremasto, skladno i elegantno, u ustima traje, s vremenom će svakako postajati bolje / Powerfull, complex, wood nicely incorporated, very vivid, somewhat creamy, harmonouius and elegant, long lasting th the mouth ■ SERVIS: ⇗ • • 14  ̊C • čaša/glass: srednja/medium one  – velika/big one  –  tip/type: bourgogne

♣ ♣ ♣  (mpc/pp: M) RAJNSKI RIZLING 2015 – POSAVEC ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Prigorje-Bilogora; ■ VINOGRAD/VINEYARD: Zelina • kosina/slope • sorta/variety: rizling rajnski ■ ZATVARAČ/CLOSURE: DIAM 3  ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: kvalitetno s kzp/quality with the origine • suho/dry • 12,0 vol%, ■ VINO je/WINE is:  čisto, vrlo ugodno, uravnoteženo, zrelo a  i s još lijepom svježinom, s naznakom sorte, finiš blago gorkast, rekao bih da je bolje tako nego da je slatkast/clean, nice-drinking, harmonious, mature and still with good freshness, on the riesling path, finish a bit bittery but perhaps it is better like this then if it were sweety ■ SERVIS:  ⇑ • 12   ̊C • čaša/glass: srednja/medium – tip/type: rhine….

Dalmacija

♣ ♣ ♣ (♣)  (mpc/pp: XL) DINGAČ 2017– Boris M. VIOLIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Pelješac ■ VINOGRAD/VINEYARD: Dingač • kosina/slope • sorta/variety: plavac mali crni • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova • dozrijevanje/maturation: drvo/wood ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux  ■ ZATVARAČ/CLOSURE: pluto/cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL:  Dingač ZOI • suho/dry • 15,5 vol% ■ VINO je/WINE is: u skladu sa sortom i podnebljem, vrlo toplo, unatoč zamjetnom taninu dosta zaobljeno, pozicija Dingač može pokazati i više/according to the variety and the area of the birth, quite rounded although the present tannin, the Dingač position could show more ■ SERVIS:  ⇗  ⇑ •  • 18  ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

♣ ♣ ♣ (mpc/pp: XL) MARE POSTUP 2013 – MRGUDIĆ ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Srednja i Južna Dalmacija, Pelješac; ■ VINOGRAD/VINEYARD: Postup • kosina/slope • sorta/variety: plavac mali • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly ■ PODRUM/CELLAR: selekcija najboljih grozdova/selection of the best grapes • vinifikacija/vinification: fermentacija u inoksu/fermentation in stainless steel • dozrijevanje/maturation: bačvica/small casc ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bordeaux ■ ZATVARAČ/CLOSURE: cork ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: suho/dry • 16,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: estetski i marketinški uredno/from the points of esthetics and marketing OK ■ VINO je/WINE is: višeslojno, snažnoga tijela, na kolosijeku sorte, obvezno ga konzumirati uz hranu. Dobro ga je prije uporabe dekantirati da se ublaži nota starine. Na nosu je s balzamskim notama, mirisom u pravcu suhih šljiva, začina, u ustima vruće (alkohol jako grije), oprezno s pićem /complex, fullbodied, showing it’s variety, bouquet  balsamic, with much dried plums, spices. Before drinking it would be good to decant the wine in order to aerate it. In the mouth very hot, to be consumed with meal.  ■ SERVIS:  ⇑ •  • 18  ̊C • čaša/glass: velika/big one – tip/type: bordeaux

Istra & Kvarner

♣ ♣ ♣ ♣  (mpc/pp: XL) SANTA ELENA 2016 crno – Klaudio IPŠA  ■ PORIJEKLO/ORIGIN: Hrvatska Istra; ■ VINOGRAD/VINEYARD: Sveta Jelena/Santa Elena • kosina/slope • nadmorska visina/altitude: 420 m • tlo/soil:  flish • sorta/variety: refošk, merlot (50:50 %) • loze stare/vines old: 8 godina/years • pristup u trsju/approach in the vineyard: prirodi prijateljski/nature friendly • berba/harvest: nešto kasnija) – izbor grozdova/a in a way late – selection of grapes ■ PODRUM/CELLAR: vinifikacija/vinification: maceracija i fermentacija u inoksu, kvasci vlastiti, maksimalna temperature 22 stupnja Celzija/maceration (skin contact) & fermentation in stainless steel, yeasts indigenous, maximal temperature up to the 22 degrees Celsius: 30 dana/days • dozrijevanje/maturation: bačvica, nova i rabljena/small casc, new and used: 16 mjeseci/months • na kvascu/on the lees • godina dana u butelji/one year in the bottle ■ BOCA, tip/BOTTLE, type: bourgogne ■ ZATVARAČ/CLOSURE: cork  ■ OZNAKE na etiketi/DATAS on the LABEL: ZOI Hrvatska Istra • suho/dry • 14,5 vol% ■ DIZAJN/DESIGN: uredno, elegantno/nice, elegant ■ VINO je/WINE is: kompleksno, mineralno, puno, toplo, skladno, s lijepom voćnosti, slano, dugo traje/complex, mineral, nice fruity, fullbodied, warm, harmonious, salty, long lasting in the mouth ■ SERVIS: ⇗  •    • 18 ̊C • čaša/glass: velika/big one  –  tip/type: bordeaux

 Santa Elena bijelo 2017 na tržište će pomalo krenuti oko Nove godine.  Nekako istodobno na tržište će izaći i Santa Elena crno 2017.

S police Galerije vina MIVA

CAPE MENTELLE WINERY – Vinariju Cape Mentelle u vinorodnom području Margaret River u Zapadnoj Australiji osnovala  su 1970. braća Hohnen. S početnih 16 hektara, posjed je narastao na današnjih 150 ha. Imanje je u sklopu Estates & Wines, u vlasništvu grupacije LVMH. Direktor je Cameron Murphy a tehnički direktor Frédérique Perrin Parker.

Utjecaj strujanja svježeg zraka s mora i kvaliteta tla omogućavaju uspješan uzgoj mnogih sorata, konkretno u slučaju Vinarije Cape Mentelle to su merlot, sauvignon blanc, chardonnay, syrah, zinfandel/crljenak, cabernet franc, cabernet sauvignon. Paradni konj ili vino-ikona, odnosno kako bi Englezi i Amerikanci rekli flagship vinarije Cape Mentelle je vino cabernet sauvignon. Kad se za neko vino rabe netom spomenuta tri izraza podrazumijeva se da je ono iznimne kakvoće, da je od sorte dovoljno rasprostranjene na nekom području te da je riječ o sorti koja je u stanju svojim specifičnim organoleptičkim izričajem ponuditi vrh onoga što je ta neka sredina kadra dati, dakle da vino dostojno predstavljaa područje.

A upravo to je Cape Mentelle Cabernet Sauvignon, koji je u cijenjenoj Langtonovoj klasifikaciji uvršten je u grupu izvanrednih vina i koji je dva puta osvajao najprestižniju nagradu u Australiji  – Jimmy Watson Memorial Trophy.

Butelje Cape Mentelle na polici Galerije vina Miva

Za ovo se vino koristi grožđe s najstarijih loza u posjedu vinarije. U obradi vinograda ne rabe se umjetna gnojiva ni pesticidi, što se tiče berbe ona je ručna a obavlja se i posebna, stroga selekcija grožđa. Sve to da se, uz postizanje jakog sortnog potpisa cabernet sauvignona, dopusti i cijelome terroiru da ostavi snažnan utisak.

Cloudy Bay

CLOUDY BAY – Cloudy Bay vrlo vjerojatno je na svijetu najpoznatija novozelandska vinarija. Nalazi se u vinorodnom području Marborough. Utemeljena je 1985, kao jedan od porvih pet podruma u tome dijelu Novog Zelanda.

Posebno jednom vinu Cloudy Baya pripada najveći dio zasluge za tu svjetsku slavu, a to je sauvignon blanc. Teško bi bilo pobrojiti sve nagrade koje je to vino osvojilo…. A publika je sjajno prihvatila i crnjak od pinota crnoga…

Danas se eto u svim dijelovima svijeta može čuti da je Cloudy Bay Sauvignon blanc jedan od najuspješnijih novosvjetskih sauvignona.

Kada ovakvu slavu postigne vinarija osnovana ne baš tako davne 1985. jasno je da jedino kvaliteta može stajati iza toga. Vinariju je inače osnovao David Hohnen, jedan od tri brata Hohnen koji su osnovali i Cape Mentelle Winery.

Interesantno kod ove vinarije je da ona promovira ne samo svoja vina nego i stil života. Pod time se misli ne samo na odnos prema prirodi i na ekologiju. Cloudy Bay pričati će uvelike o tome kako da optimalno uživate za stolom, ponudit će savjete u kojim je prigodama koje njihovo vino najbolje poslužiti, uz koja jela i na kojoj temperaturi je koje najbolje piti, ponudit će pribor za otvaranje i serviranje vina dizajniran upravo za Cloudy Bay, pa čak i – parfeme i miomirise kako ih preporučuje Cloudy Bay. ♣

ovih dana kušano još… /  these days tasted too…   

IMPRESIVNI VETERANI /  IMPRESSIVE OLDIES        

Zuti plavec 2005 – Šember!

S PROŠLOŠĆU ZA BUDUĆNOST – Muškat Mme Mathias s početka ovog stoljeća i trećeg tisućljeća! Od loza starih oko 70 godina, grožđe je vinificirano uz kraću maceraciju (slično onome kako se nekad radilo u našim krajevima!) ali ne i s ciljem dobivanja danas popularnog tzv. orange-vina, vino još od prije nekoliko godina kad sam ga slučajno kušao kod plešivičke vinogradarsko-vinske obitelji Šember, pamtim ne kao – kako bi naziv možda sugerirao – aromatični slatkiš nego kao suho, moćno, s 15 vol % alkohola, impresivno, upravo ovih dana na ponovnom kušanju pokazalo se još uvijek izvrsno očuvanime. Drugo osobito ugodno iznenađenje za nekoga tko nije imao i nema osobito povjerenje u samostalno vino od sorte plavec žuti i tko nije imao prigodu kušati s brigom napravljeni nešto stariji žuti plavec: stara sorta bogata kiselinama i rasprostranjena u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u sjeveroistočnoj Sloveniji uz hrvatsku granicu a koju su u posljednje vrijeme naši vinari otkrili kao odličan osvježavajući dodatak drugim sortama, posebice u produkciji pjenušaca, u eno-interpretaciji (vrlo kratka maceracija) Zdenka Šembera još daleke 2005. godine, zablistala je u vinu također ovih dana na kušanju kod Šemberovih, doista zlatnim sjajem (…loza se tiho i nijemo penje, oh, divno je to njeno slijepo htijenje: iz blata postati čista vinom što u čaši blista! – Miroslav Krleža!)!

Ugodno iznenađenje, nakon 14 godina: Žuti plavec 2005 – Šember. Kod Zdenka Šembera još zanimljivosti: rajnski rizlinzi macerirani od mjesec do najviše dva u drvenoj kaci, te također ne s ciljem proizvodnje jantarnog vina (to on radi s dugim maceracijama u amfori): sad je aktualno vino iz berbe 2017, ali Zdenko od rajnskoga ima takav tip vina i iz  2011. u odličnoj kondiciji!

Dakle, plešivički vinogradar i vinar Zdenko Šember, uvjerio sam se u nekoliko navrata u to, umije proizvesti visoke specifičnosti te i očuvati vina kroz godine i godine. Zasad međutim još nedovoljno razmišlja – šteta! – o tome da bi i njegovi eno-uradci iz dalje prošlosti mogli za kupovinu i kušanje zanimati ljubitelje vina – SADA i u BUDUĆNOSTI!

Nedavna degustacija kod Zdenka i Nikole Šembera (stoje), uz domaćine su zagrebački ugostitelji Krešimir Šesnić, sommelier i voditelj bistroa Fino & Vino na Kaptolu, te Boris Orašanin, vlasnik lijepog restorana Trilogija kod zagrebačkih Kamenitih vratiju. Mogućnosti za vinska radionice s posebnim Bakhovim uzorcima postoje u oba lokala                                               SuČ 08.2019

Fino & vino; Kaptol 10, Zagreb – Hrvatska; Tel: +385 1 484 5336; e-mail: finoivino.zagreb@gmail.com ; http://www.finoivino.com ; Radno vrijeme/Opening hours: pon/mon-sub/sat /12-23

Iskrena jela ⦁ Gostu, vinu & džepu prijateljski pristup

Genuine meals ⦁ Guest, wine & pocket friendly approach

Inventivni šef kuhinje & iskusni kompetentni sommelier

Inventive chef & experienced competent sommelier

Mogućnost organizacije posebnih degustacija pomno i tematski izabranih vina, odnosno degustacija dobitne kombinacije vina i jela ⦁ Possible specially organised tastings of chosen particular wines, and tastings of the combination of chosen wines with appropriate food

 

SVIJET u ČAŠI – 07.2019 – WORLD IN a GLASS

KROZ /THROUGH

ŽELJKO SUHADOLNIK

_____________________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

42 svjetski kongres OIV-a, Ženeva: PAU ROCA – VINSKI SVIJET NA DLANU ⦁ Svjetska vinska vrhuška: BODEGA NUMANTHIA ⦁ Kralj vina, u Republici Hrvatskoj: RAJNSKI RIZLING u ZAPEĆKU! ⦁ Maceracija i krive poruke: TOMCI SADA i SA SAUVIGNONOM i TRAMINCEM! ⦁ Veliki i mali: AGROLAGUNIN KONTINUIRANO VISOKI SJAJ ⦁ Novi Zakon o vinu. GOTOVO NULA KOMENTARA ⦁ Gurmanski poroci: POŽEŽANIN ŠAMPION KULENIJADE 2019 ⦁ ESPLANADE u LJETNOM IZDANJU NA TANJURU ⦁ Michelin uskoro KOD KORAKA na Plešivici? ⦁ Vječni DRAGO VUKUŠIĆ ⦁ ČVARCI i RIZLING ⦁ Slatke dileme: CRNO-BIJELI SVIJET ⦁ U znaku BAKHOVA POKERA ⦁ Kulturno popodne CONCERTO vivace u Donjoj Reci ⦁ Novi pjenušac iz Doline kardinala: BARUN 100+ brut nature ⦁ HLADNO PIVO s razglasa i iz čaše ⦁ BOŠKINAC za zdrav život djece ⦁ ROXANICH Wine & Heritage Hotel ⦁ Smanjenje PDV-a ⦁ SINIŠA LASAN – as! ⦁ Muzej vinogradarstva i vinarstva u PUTNIKOVIĆIMA ⦁ Četvrt stoljeća PAVLOMIRA ⦁ 100 godina ZAVODA  ZA VINOGRADARSTVO i VINARSTVO ⦁ Nove sorte: SOUVIGNIER GRIS ⦁ Stare sorte: CRNA KAVČINA i SILVANAC ZELENI ZA ODLIČNE PJENUŠCE ⦁ POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE

_____________________

42. svjetski kongres OIV, Ženeva, Švicarska

        PAU ROCA: SVJETSKO VINOGRADARSTVO i VINARSTVO 2018-2019 – Na 42. Svjetskom kongresu međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino održanome nedavno u Ženevi u Švicarskoj glavni direktor OIV-a Pau Roca iznio je najnoviju sliku vinogradarstva i vinarstva u svijetu.

Definitivan podatak za 2018. vezan uz ukupnu površinu pod vinovom lozom: ona je 7,4 milijuna hektara

Pau Roca, glavni direktor OIV-a, na 42 kongresu OIV-a nedavno u Ženevi

Ukupna produkcija grožđa dosiže 78 milijuna tona. Od toga, proizvodnja stolnoga grožđa iznosi 27,3 milijuna tona. Proizvodnja sušenoga grožđa je 1,3 milijuna tona. Globalna produkcija vina kreće se oko 292 miijuna hektolitara. Svjetska potrošnja vina je 246 milijuna hl. Trgovinska razmjena vina u svijetu je 108 milijuna hl u smislu količina te 31 milijardu eura u kontekstu novčane vrijednosti.

Španjolska je već godinama jedan od glavnih protagonista globalne vinske scene. Znanstveno je utvrđeno da se u Španjolskoj vino proizvodi još od šestog stoljeća prije Krista (kao i u Hrvatskoj!). Među 12 sorata koje su u svijetu najviše zasađene čak je šest španjolskog porijekla, a to su airen, garnacha (grenache), caryriñena (carignan), monastrell, bobal i tempranillo. Na slikama: Mariano Garcia, slavni enolog koji je do nedavno radio za glasovitu Vega Siciliju a sad ima sjajan podrum Bodegas Toro. Među jakim igračima u Španjolskoj je posjed Felix Callejo; vina prezentiraju Callejova kćerka Cristina Callejo i njena sestra. Odlična vina ali i s arhitektonske strane sjajan podrum ima i Marques de Riscal

Mariano Garcia, slavni enolog koji je do nedavno radio za glasovitu Vega Siciliju a sad ima sjajan podrum Bodegas Toro.l

Španjolska je i dalje na čelu ljestvice zemalja svijeta s najvećom vinogradskom površinom – u toj zemlji obrađuje se 969 milijuna hektara pod lozom. Slijede Kina sa 875 milijuna ha, i Francuska sa 793 milijuna ha. Europska Unija u 2018. se ustabilila na 3,324 milijuna hektara vinograda.

Proizvodnja grožđa u svijetu u porastu je. Od 2000. na ovamo zamjećuje se povećanje proizvodnje grožđa unatoč tome što je došlo do smanjenja globalne vinogradske površine, a to se objašnjava uglavnom povećanjem prinosa kao slijedu stalnog poboljšanja u radovima u vinogradarstvu. Najveći proizvođač grožđa na svijetu je Kina, s 11,7 milijuna tona (to je 15 posto ukupne svjetske produkcije grožđa), ispred Italije s 8,6 milijuna tona, SAD sa 6,9 milijuna tona, Španjolske sa 5,9 milijuna tona, Francuske sa 5,5 milijuna tona. U 2018. Kina ostaje najveći proizvođač stolnog grožđa, s 9,8 milijuna tona, slijede Turska s 1,9 milijunom tona i Indija također s 1,9 milijunom tona

________________

WEIN AUS ÖSTERREICH 2018/2019 – Austrija posjeduje 46.500 hektara vinograda. Vinogradarska Austrija smještena je na istočnome dijelu države, uglavnom uz državnu granicu sa Češkom na sjeveru-sjeveroistoku, Slovačkom na sjeveroistoku, Mađarskom na istoku te Slovenijom na jugoistoku i jugu.

Vinorodna područlja Austrije, smještena uglavnom uz državnu granicu – sa Češkom, Slovačkom, Mađarskom, Slovenijom

Najveća vinogradarska i vinska regija je Niederösterreich ili Donja Austrija, tu je 28.145 hektara pod vinovom lozom. Slijedi Burgenland ili Gradišće sa 13.100 ha vinograda, a na trećem je mjestu Štajerska sa 4633 hektara.  Posebna je jedinica Beč, sa 645 hektara s trsjem.

Vinorodna područlja Austrije, smještena uglavnom uz državnu granicu – sa Češkom, Slovačkom, Mađarskom, Slovenijom

___________________

Uskoro će na www.suhiucasi.wordpress.com u rubrici Kronika / Chronicle biti objavljena šetnja nizom austrijskih vinorodnih područja. Što se tiče konkretno pojedinih vina, dobar dio ih je već predstavljen na www.suhiucasi.wordpress.com u rubrici Kronika – 06.2019 – Chronicle, u dijelu Potrošački putokaz

__________________

Količinski, prosječna berba kreće se oko 2,4 milijuna hektolitara vina, 2018. je bila kvantitativno izdašnija, s 2,75 milijuna hl.

Austrija je zemlja pretežito bijelih sorata i bijeloga vina. Bijeli kultivari pokrivaju oko 67 posto ukupne nacionalne vinogradske površine, a najrašireniji je, s 31 posto, veltlinac zeleni (Grüner Veltliner). Graševine (=Welshriesling) je sedam posto. Od ukupno 33 posto crvenih sorata 14 posto otpada na zweigelt, a 6,5 posto na frankovku (Blaufränkisch).

Austrija u pokrajini Donja Austrija (Niederösterreich) ima četiri vinske regije od kojih svaka naglasak stavlja na neku svoju sortu odnosno nekoliko za taj neki dotičan kraj tipičnih, u dotičnome kraju etabliranih sorata, konkretno to su Wachau vinske perjanice kojega su veltlinac zeleni i rizling rajnski (riesling), Wagram koji gura veltlinac zeleni i veltlinac crveni, Carnuntum koji se maksimalno oslanja na zweigelt i frankovku, te Thermenregion gdje kao svoje adute vide Zierfandler, Rotgipfler (prevedeno na naški: crvenovršac jer su gornji listovi loze crvenkasti, inače u Hrvatskoj se za tu sortu rabi izraz zelenac), lovrijenac (St. Laurent) i pinot crni.

Postoji i 13 specificiranih vinogradarskih područja koja na temelju pravilnika što propisuje sorte i tehnologiju produkcije te što predviđa nekoliko kvalitativnih kategorija vina smiju u označavanju svojih vina uz naziv vinogorja rabiti izraz Districtus Austriae Controllatus (DAC), a ta su područja Weinviertel, MittelBurgenland (Srednje Gradišće), Traisental, Kremstal, Kamptal, Leithaberg, Eisenberg, Neusiedlersee, Vulkanland Steiermark, Südsteiermark i Weststeiermark, Wiener Gemischer Satz te, za ružičasto vino, Rosalia. Za Weinviertel DAC je propisan kultivar veltlinac zeleni, za Mittelburgenland DAC (Srednje Gradišće) frankovka, za Trasental su veltinac zeleni i riesling, za Kremstal i Kamptal također veltlinac zeleni i riesling, za Leithaberg DAC za bijelo vino pinot bijeli, chardonnay, veltlinac zeleni i neuburger a za crno frankovka, za Eisenberg DAC frankovka, za Neusiedlersee DAC zweigelt ako je vino jednosortno a ako je riječ o cuvéeu onda zweigelt mora biti dominantan, za DAC Wiener Gemischer Satz (razne sorte – Gemischter Satz znači da je riječ o više sorata tradicijski sađenih u vinogorju Beč =Wien koje se beru i prerađuju istodobno), za Vulkanland Steiermark DAC propisani su graševina, pinot bijeli, chardonnay, pinot sivi (ruländer), riesling, Gelber Muskateller ili muškat žuti, sauvignon bijeli i traminac, za Sudsteiermark DAC također graševina, pinot bijeli, chardonnay, pinot sivi (ruländer), riesling, Gelber Muskateller ili muškat žuti, sauvignon bijeli i traminac, za Weststeiermark DAC također su u igri graševina, pinot bijeli, chardonnay, pinot sivi (ruländer), riesling, Gelber Muskateller ili muškat žuti, sauvignon bijeli i traminac, s time što tu u obzir dolazi i Blauer Wildbacher ili Schilcher, za Rosaliju DAC  tu su frankovka i zweigelt, a za Rosaliju DAC Rosé jedna tamna sorta ili više visokokvalitetnih i za dotični kraj preporučenih sorata.

Piramida kvaltete za mirno vino

Piramida kvaltete za pjenušce

Postoje i tzv. piramide kakvoće. Austrija ima generičnu apelaciju – Gebietswein, za vina iz vinograda unutar pojedinih pokrajina (Niederoesterreich (Donja Austrija), Burgenland (Gradišće), Steiermark (Štajerska), Wien(Beč), Kärnten (Koruška), Salzburg, Tirol, Voralberg, Gornja Austrija ili Oberösterreich. Gebietswein je jednostavnija, svježa kapljica svojstvena  tom širem području. Apelacija iznad te generične odnosi se na uža područja tj. vinogorja – Wachau, Kremstal, Kamptal, Traisental, Wagram, Weinviertel, Thermenregion, Carnuntum, Leithaberg, Neusiedlersee, Mittelburgenland, Eisenberg, Rosalia, Vulkanland Steiermark, Sudsteiermark, Weststeiermark, Wien (Beč). Sredinu piramide čine Ortsweine, vina od grožđa iz vinograda unutar pojedine općina, Ono što su u Austriji Ortsweine u Francuskoj, konkretno Burgundiji, su villages aoc. Riječ je o punijoj i složenijoj kapljici koja organoleptikom treba predstavljati tu vinogradarsku općinu u kojoj je nastala, dakako na etiketi u apelaciji treba biti naveden naziv općine. Vrh piramide kvalitete čine vina s posebnih, izdvojenih položaja, u Austriji zvanih Riede, dakle to su RiedenWeine. Riječ je o kapljici s položaja koji su u klasifikaciji unutar vinogorja svrstani u najbolje. Apelacija mora sadržavati naziv položaja. Budući da uvijek ima proizvođača koji se ne trse u dovoljnoj mjeri kako bi kreirali ekstra i kompleksnu kapljicu, ambiciozni proizvođači koji se pak i te kako trude s tih ekstra položaja i dobiti baš ekstra kapljicu dostojnu kvalitete vinogradskog položaja, i koji izlaze s duže dozrijevanim višeslojnim i karakternim vinima imaju mogućnost, ako prođu provjeru, na etiketu staviti i oznaku Reserve.

Posebne su oznake za pjenušce s geografskim porijeklom. Formirana je piramida kakvoće PDO (Protected Designation of Origin) baza koju, s najvećom proizvedenom količinom, čine pjenušci s oznakom Klassik. Grožđe je s područja pojedine regije, uz klasičnu metodu dopušta se i metoda charmat, a pjenušac nakon drugog vremna mora prije izlaska pred kupca na kvascu provesti najmanje devet mjeseci. Kategorija rezerva je stupanj iznad, grožđe mora biti iz naznačenog vinogorja austrijske vinorodne regije i brano ručno te prerađeno u dotičnoj regiji, za šampanjizaciju se smije koristiti samo klasična, tradicijska (šampanjska) metoda s drugim vrenjem u boci, pjenušac prije izlaska na tržište mora u boci na kvascu provesti najmanje 18 mjeseci. Špicu piramide čini Grosse Reserve, grožđa mora biti ubrano i prerađeno unutar pojedine, navedene općine, metoda šampanjizacije isključivo je tradicijska, dakle s drugim vrenjem u boci, pjenušac nakon vrenja a prije izlaska na tržište mora na kvascu u boci odležati najmanje 36 mjeseci.

Na razini Austrije 4000 je podruma koji za tržište pune vino u bocu.

Među zvijezdama austrijskoga vina je i Emmerich Knoll iz Wachaua, na slici sa sinom Augustom

Što se tiče održivog uzgoja i organske proizvodnje, u Austriji postoje dvije oznake, jedna je Sustainable Austria, pod nadzorom Udruge vinogradara i vinara Austrije, vino mora biti GM free, mora se puniti u ambalažu koja ne zagađuje okoliš, kontrola je svake tri godine, a druga oznaka je oznaka izražena kroz EU logo o organskom uzgoju, tu je nadležna Europska komisija, kontrole su svake godine. ∎

_________________

U globalnoj proizvodnji sušenoga grožđa koja se u 2018. kretala  oko 1,3 milijuna tona, Turska je prednjačila s 381.000 tona, SAD su slijedile s 263 000 tona. Te su dvije zemlje najveći svjetski proizvođači sušenoga grožđa.

Svjetska proizvodnja vina u 2018. od 292 milijuna hl bila je količinski jedna od najvećih od 2000. godine na ovamo. U odnosu na proizvodnju u 2017. ona je veća za 17 posto. Godina 2017., podsjetimo se, u mnogim vinogradarskim predjelima Zemlje bila je s nepovoljnim meteorološkim uvjetima i to je bio razlog da je više zemalja izašlo s dosta manjom produkcijom od uobičajene.

Na čelu sjajnog posjeda Ciacci Piccolomini d’Aragona je Paolo Bianchini, koji se posebice u posljednje vrijeme ističe i kao biciklist na značajnijim takmičenjima

Italija se sa registriranih 54,8 milijuna hektolitara u 2018. potvrdila kao najveći svjetski proizvođač vina, na drugom je mjestu Francuska sa 48,6 milijuna hl, slijede Španjolska sa 44,4 milijuna hl. SAD se hvale s 23,9 miijuna hl, Argentina s 14,5 milijuna hl, Čile s 12,9 milijuna hl, Južna Afrika, inače zahvaćena velikom sušom, proizvela je 9,5 milijuna hl. Iako je po površini pod trsjem u svjetskome vrhu, Kina u posljednje dvije godine bilježi pad u količini proizvedenoga vina, u 2018. imala produkciju vina od tek 9,1 milijun hl.

Italija – najveći svjetski proizvođač vina, glasovita po perjanicama kao što su crnjaci brunello iz Montalcina u Toscani, barolo te barbaresco iz Pijemonta. Kad se govori o stubovima kakvoće, u Montalcinu je svakako u prvim redovima Podere Salicutti, koje je utemeljio je 1994. Francesco Leanza, i doveo ga je i do certifikata biodinamske produkcije. Salicutti koji ima Brunello Piaggione, Rosso di Montalcinoi Sorgente i Dopoteatro Rosso IGT Toscana, inače nudi i smještaj u svojim turističkim apartmanima.

Potrošnja vina u svijetu stabilizirala se u 2018. Ona je bila oko 246 milijuna hl. Zaustavljen je pad u potrošnji u zemljama tradicijskim proizvođačima vina, a porasla je potrošnja u dosta zemalja, posebice onima u Aziji, koje su postale značajna tržišta za vino. SAD su se s 33 milijuna hl pokazale kao najveći svjetski potrošač vina, na drugom su mjestu Francuzi sa 26,8 milijuna hl, na trećem Talijani sa 22,4 milijuna hl, iza su Nijemci s 20 milijuna hl, te Kinezi sa 17,9 milijuna hl.

___________________

Le VIN SUISSE Švicarska proizvodnja vina mjeri se u milijunima litara a ne hektolitara. Godinu 2017. Švicarci će pamtiti kao jednu od svojih količinski najslabijih berbi, naime te godine proizvedeno je u Konfederaciji tek 79 milijuna litara vina. U 2018. produkcija je prešla 100 milijuna litara, točnije bila je 111 milijuna litara, a nešto manje od 100 milijuna litara iznosila je potrošnja. Kvantitativno slabija produkcija bilježi se npr. i 2013, tada je iznosila 84 milijuna litara, zatim 2014. kad se kretala oko 93 milijuna, godine 2015. nije prešla 85 mlijuna litara. U posljednjim godinama berba iznad 100 milijuna litara osim u 2018 (111 milijuna litara) registrirana je 2016 (117 milijuna litara).

Kanton Valais proizvede oko 45 milijuna litara godišnje, kanton Vaud 30 milijuna, kanton Genève 10  milijuna litara, a područje Triju jezera – Les Trois-Lacs (Neuchâtel, Bienne, Morat) oko sedam milijuna litara.

Što se tiče vinogradskih površina, Švicarska je 2002. dostigla 15.000 hektara, ali u 2017. opet je bila ispod te brojke, na nešto manje od 14.800 ha. Vinogradi kantona Valais, Vaud i Genève pokrivaju oko 69 posto ukupne vinogradske površine u zemlji Wilhelma Tella. Valais vodi s 33 posto, slijedi Vaud sa 26 posto, Ženeva (Genève) participira s 10 posto. Svi ostali kantoni su na manje od 10 posto, konkretno Ticino ne prelazi sedam posto, danas je tamo nešto manje od 1100 hektara (između 1092 i 1097 ha) pod vinovom lozom.

Švicarska, i njeni vinorodni kantoni

Glavne bijele i crvene sorte u Švicarskoj, po kantonima. A ovdje kraticama navedeni kantoni su Valais, Vaud, Genève, Ticino, Neuchâtel

Govorimo li o boji vina, bijela kapljica prisutna je u posljednjih desetak godina sa oko 43 posto, što je općenito gledano smanjenje u odnosu na prije, kad je sa 48 posto sudjelovala u ukupnoj švicarskoj produkciji. Opredjeljenje prema bijelome vinu jače je u njemačkim kantonima Švicarske. Talijanski Ticino kao da počinje slijediti trend njemačkih kantona, naime pokazuje se da je u tome kantonu udio bijelih sorata od 1997. do 2017 narastao za više od tri posto. Osobito se sade chardonnay i sauvignon blanc. Proizvođači u Ticinu pokazali su se inače vrlo fleksibilnima i praktičnima s obzirom na meteorološke priike odnosno neprilike: unatrag nešto godina praksa kod mnogih od njih u godinama koje nisu baš povoljne za ozbiljnije crnjake crne sorte vinificirati na bijelo, i to čine s jako dobrim rezultatom, najnoviji podatak veli da čak 20 posto svojega merlota koji bi u takvim slabijim godinama bio blijed vinari iz Ticina pretvaraju u vrlo vrlo solidnu i tržižno osjetno vrijedniju bijelu kapljicu!

Među najboljim proizvođačima vina u Švicarskoj su Georg Fromm (na slici sa sinom Marcom) iz Malansa (sjajan pinot noir Selvenen), zatim Didier Joris iz Chamosona u Valaisu – izvanredan Syrah…

Iako je u nekim predjelima zemlje povećan interes za bijelim sortama i bijelim vinom, na razini cijele Švicarske se kod proizvođača ipak u ukupnosti vidi osjetno veće zanimanje za crnim vinom.

Najjače vinogradarsko područje Švicarske, ono u kantonu Valais, danas sa oko 4900 hektara pod lozom, bilježi u ukupnom sortimentu osjetno smanjenje udjela tradicijskih i do nedavno glavnih kultivara u tome dijelu Švicarske, a riječ je o plemenki odnosno o chasselasu-fendantu koja je maknuta sa 860 hektara, zatim riječ je o gamayu koji je maknut sa 401 hektara te pinotu crnome koji je maknut sa 355 hektara. Domaće bijele sorte kao petite arvine i savagnin te, osobito, crne sorte kao syrah, cornalin, humagne i internacionalac merlot u novije su vrijeme od prijašnjih pokrivenih kantonskih ukupno 218 hektara skočile su na 940 hektara!

U kantonu Valud također se površina pod crnim kultivarima povećala, od 28 na 35 posto, a najvećim dijelom od bijelih sorata iskrčena je plemenka odnosno chasselas, nekad u Švicarskoj najrašireniji kultivar. Maknut je i gamay, sa 191 hektara, a na 250 hektara zasađeni su gamaret i garanoir, a i merlot koji je svoj udio povećao za 54 hektara. Gamaret i garanoir povećali su, za 139 hektara, prisutnost i u vinogradima kantona Genève, gdje je također odbačeno poprilično chasselasa (oko 200 ha!). U kantonu Genève proizvodnja crnoga vina povećana je sa nedavnih 49 na sadašnjih 57 posto. U području triju jezera – Les-Trois-Lacs (Neuchatel, Bienne, Morat) crno vino u ukupnoj proizvodnji je sa 39 posto skočilo na 55 posto! Švicarci su se i tu odrekli uvelike plemenke, a zasadili pinot crni, garanoir te od bijelih sorata još chardonnaya, pinota sivog i sauvignona. Međutim Švicarci nisu okrenuli leđa i svim svojim starim sortama, štaviše počeli su ih otkrivati i vrednovati krajem prošlog stoljeća, najviše su se usredotočili na petite arvine, cornalin, humagne rouge I humagne blanche, amigne…

…te Jean Rene Germanier Domaine Balavaud iz Vetroza u Valaisu – odličan syrah Cayas, odličan Cornalin, te Pellegrin Domaine Grand’Cour iz Satignyja kod Ženeve – upečatljiv Pinot noir P

Počeci vinogradarstva u Švicarskoj sežu u daleko osmo stoljeće prije Krista. Grožđe se uzgajalo kao voće za jelo. U sektor vinarstva prostor današnje Švicarske ušao je 58 godine prije Krista, nakon što je rimska vojska pod vodstvom julija Cezara porazila helvetsko pleme koje je vodio Divico, tako da je čitav teritorij sadašnje Švicarske postao dio rimskog carstva i pod Rimljanima će ostati četiri stoljeća.  Stari Rimljani pobrinuli su se za razvoj vinogradarstva i vinarstva. Nakon 450 godine i sa širenjem kršćanstva te zahvaljujući uvelike i aktivnosti baš benediktinskih redovnika proizvodnja vina počinje cvasti…Vinska scena razvijala se pod snažnim francuskim i njemačkim utjecajima, to se vidi i po zasađenim sortama i opsegu njihove nazočnosti, tako su Francuzi značaan upliv imali na širenje chardonnaya, marsanne blanche, sauvignona bijeloga, a Nijemci za silvanac zeleni, kerner, pa i rizvanac, u Švicarskoj znan kao Müller Thurgau gdje ga je, u kantonu Thurgau, stvorio professor Müller.

Krajem prošlog stoljeća u Institutu Agroscope Changins u Wadenswillu intenzivirala se aktivnost na stvaranju križanaca, pa su tako križanjima sorte gamay s kultivarom reichensteiner blanche kreirana tri snažno obojena i dosta tanična kultivara- gamaret, garanoir i mara. Kombiniranjem chardonnaya i plemenke (chasselas) proizvedeni su kultivari charmont i doral. Na samome kraju prošlog stoljeća fokusiralo se na stvaranje visokokvalitetnih vinskih sorata koje će biti otporne na kriptogamske bolesti i 2013. Javnosti je predstavljen prvi član te nove sorte obbitelji, kultivar divico.

Tradicijska vina – evo i nekoliko tradicijskih švicarskih vina i njihovih osnovnih značajki: Dôle je blend crnih sorata u Valaisu. Miješaju se crni pinot u količini od 85 posto, te gamay. Pinot crni mora biti dominantan, a uz gamay smiju se u preostalih 15 posto koristiti i druge u kantonu Valais dozvoljene sorte.  Oeil-de-Perdrix (jarebičje oko), riječ je o crnom pinotu u ružičastoj varijanti. U kantonu Neuchâtel crnom pinotu smije de dodati do 10 posto bijeloga ili sivog pinota.  Non filtré znači ne samo to da vino nije filtrirano, nego i da je riječ o sasvim mladoj plemenki (chasselas) iz Neuchâtela a koja se puni, bez filtracije, trećeg tjedna u siječnju u godini što neposredno slijedi godište berbe. Schiller je vino dobiveno od crvenih i bijelih sorata posađenih na istoj vinogradskoj parceli, sorte se poberu zajedno te potom i zajedno vinificiraju.

Da ne bude zabune! Evo nekih naziva sorata i apelacijskih oznaka za vina od tih sorata: chasselas ili po njemački gutedel – apelacijski: Fendant; silvaner – apelacijski Johannisberg; pinot gris – apelacijski Malvoisie; marsanne blanche – apelacijski: Ermitage; savagnin blanc – Paien, Heida. ∎

________________________

Što se tiče svjetske trgovine vinom, ona je sa 108 milijuna hektolitara razmjene u 2018. bila u odnosu na 2017. nešto slabija glede količine (-0,7 %), ali je sa ostvarenim prometom od 31 milijarde eura bila 1,2 posto veća glede novčane vrijednosti. Količinski gledano, najviše je vina plasirano u buteljama (54 posto), potom kao rinfuza (33 posto), pjenušaci u tom trgovinskom segmenetu zauzimaju devet posto, a BiB (Bag in Box) četiri posto. Gledano po u ukupnosti realiziranoj novčanoj vrijednosti najviše je ostvareno na buteljama (69,7 %), zatim na pjenušcima (19,8 %), pa na otvorenome vinu (8,6 %), a najmanje na BiB-u (četiri posto).  Kao najveći izvoznik pokazuje se Španjolska, s 21,1 milijunom hl, slijede Italija s 19,7 milijuna hl i Francuska sa 14,1 milijunom hl. Te tri zemlje u svjetskom izvozu što se tiče količine sudjeluju s više od 50 posto. Pet zemalja najvećih uvoznika vina su Njemačka sa 14,7 milijuna hl, Ujedinjeno kraljevstvo s 13,2 milijuna hl, SAD sa 11,5 milijuna hl, Francuska sa 7,1 milijunom hl i Kina sa 6,9 milijuna hl. ♣

Svjetska vinska vrhuška

        BODEGA NUMANTHIA!  – Svjetska vinska vrhuška u Hrvatskoj! Ovaj put riječ je o Bodegi Numanthia iz vinogorja Toro u Španjolskoj, inače u vlasništvu znane grupacije LVMH (Louis Vuitton Moët Hennessy) koja se bavi ekskluzivnim i elitnim proizvodima. Numanthia – fantastično vino! Kod nas u prodaji preko kuće MIVA.

Utemeljena 1998, Bodega Numanthia, smještena u Valdefinjasu u pokrajini Castilla y León na sjeverozapadu Španjolske, zvijezda je ne samo vinogorja Toro nego i cijelog Iberijskog poluotoka. Numanthia je, inače, sinonim za hrabre ratnike Numancije koji su u prvom stoljeću prije Krista 20 godina herojski odolijevali moćnoj vojsci Rimskog carstva i koji su na kraju radije žrtvovali svoje živote nego da se predaju. KREPAT, MA NE MOLAT!, rekli bi naši Primorci i Istrani.

Ustrajnost pa i sposobnost preživljavanja i na duži rok vidi se lijepo u dugoj tradiciji vingradarstva i vinarstva u tome kraju. Trsje u području Toroa sadile su obitelji stoljećima unatrag, sve od vremena spomenutog Rimskog carstva, vinova loza istrajala je eto i bolje od stanovnika Numancije, naime preživjela je jake ekstremitete u klimi tipične za to područlje, ali preživjela je, i bez cijepljenja, i najezdu filoksere u 19. stoljeću. Kapljica vinogorja Toro bila je je među prvim vinima u svijetu koja su putovala u Amerike, a tamo ih je vozila još 1492. posada na čelu s Kristoforom Kolumbom.

Netko je za Toro, gdje zime znaju biti vrlo oštre a ljeta sušna i s nepodnošljivom vrućinom, rekao: devet mjeseci zime, plus tri mjeseca pakla. Vinova loza na imanju Numanthije, uzgajana na pjeskovitom i šljunčano-kamenitom tlu, doista upečatljivo pokazuje inat prema nedaćama odnosno odličnu prilagodljivost nedaćama. Usprkos jakim sušama i nekorištenju irigacije ona preživljava jer našla je način da u potrazi za potrebitom vodom prodre korijenom duboko, duboko u tlo…

Vinogradi kuće Numanthia, s vrlo starim lozama, dobrim dijelom i starijima od 120 godina, nalaze se na više od stotinu manjih odabranih parcela, što vinu osigurava jedinstvenu kompleksnost te bogatstvo. Ukupno je 83 hektara od trsjem. Rad u vinogradu na posjedu Numanthia odvija se u potpunosti ručno, kako bi se osigurali balans u lozi i visoka kakvoća poslije u vinu. Pristup u vinogradu je organski, pesticidi se ne rabe.

Na ovakvom tlu, loza u Torou, necijepljena i uzgajana u grmolikom obliku, dostiže i 150 i više godina starosti, i svjetla obraz apelaciji Toro. Bodega Numanthia bila je jedan od prvih vinskih posjeda koji je shvatio potencijale i vrijednost regije Toro, te koji je među prvima vino odande, od sorte tinta de Toro (tempranillo), otkrio cijelome svijetu.

Vinograd u apelaciji DO Toro

Bodega Numanthia izlazi s tri vinska izričaja jedne sorte, a to je tinta de Toro, iz obitelji tempranillo. Vina su Terme, Numanthia i Termanthia. Tempranillo u vinogorju Toro daje vrlo mali prinos, jedan od najmanjih na  svijetu, a to je ispod  2000 kg grožđa po hektaru, tako da vina mogu biti nevjerojatno gusta i koncentrirana, s jakim ali istodobno i mekanim taninom, te elegantna.

Na čelu posjeda Numanthia je Lucas Löwi, Argentinac  rođen u vinorodnoj Mendozi, u podnožju Anda, području glasovitome po  malbecu sađenom na parcelama na većoj nadmorskoj visini. Lucas je svoju karijeru u vinskoj industriji počeo u Argentini u grupaciji Peñaflor, i 2007. pridružio se vinskom sektoru The Moët Hennessy. Tada je bio zadzužen za vina Latinske Amerike i Kariba. Godine 2015. došao je u Španjolsku, na mjesto direktora Bodege Numanthia, španjoskog dragulja u vlasništvu LVMH u Torou.

Tehnički direktor Jesus Jimenez i gklavni direktor Numanthije Lucas Loewi

Tehnički direktor Bodega Numanthia je Jesus Jimenez, koji je stigao u Toro iz Toleda. Prvi kontakti s vinovom lozom i s vinom bili su mu u obiteljskom vinogradu. Poslije je završio studije na fakultetu za vinogradarstvo i vinarsto i stekao titulu Viticulture and Oenology master degree. Na početku svoje profesionalne karijere mnogo je surađivao s glasovitim Francuzima Françoisom Lurtonom i Michelom Rollandom, i to je iskustvo i te kako ostavilo traga… ♣

Kralj vina u Republici Hrvatskoj

RAJNSKI RIZLING u ZAPEĆKU! – U više navrata čuo sam primjedbu da se u Hrvatskoj SVI razumiju u nogomet i u vino. Bolje bi, međutim, bilo reći kako svi MISLE da se razumiju…

Rajnski rizling iz hrvatskih podruma: proizvođači se žale da ga je teško prodati! (Julio Frangen)

Lutajući naokolo svijetom te potom promatrajući situaciju na hrvatskom tržištu plemenitom kapljicom primijetio sam nešto po meni malo zbunjujuće za sredinu vrhunskih znalaca u materiji a vezano uz potrošnju barem dvaju vina koja na globalnoj razini uživaju doista kraljevski status no koja većina hrvatskih potrošača ne doživljava kao nešto osobito vrijedno pažnje. Riječ je o vinu od sorte rizling rajnski, u svijetu zvanome kraljem vina pa i rolls royceom među vinima, te barolu i barbarescu od pijemontske sorte nebbiolo. Hrvatska već godinama uvozi oveće količine vina, svježi podaci dobiveni ovog proljeća od Hrvatske gospodarske komore pa, nedavno, i objavljeni u mojim tekstovima, govore o gotovo pet puta većem uvozu Bakhova nektara u odnosu na ono što izvozimo, konkretno aktualni uvoz je oko 241.243 hektolitara, a naš izvoz je 58.856 hekolitara, međutim vanjskog rajnskog rizlinga, za razliku od npr. chardonnaya i sauvignona, a jednako tako i barola i barbaresca iz Pijemonta, za razliku od npr. crnjaka iz Bordeauxa i Toscane, baš i nema količinski u osobitoj ponudi na policama domaćih vinoteka. Moguće je, eto, zaključiti da se naše veliko znanje u vinu baš i ne poklapa s afinitetima domaćih pilaca u organoleptici…

Za razliku pak od crnjaka od nebbiola, kultivara koji se osim u nekoliko pokusnih nasada u vrlo malom opsegu uzgaja u Hrvatskoj (Krauthaker), kod vina od sorte rizling rajnski stvar je drukčija, rizling se ovdje u nas proizvodi za prodaju i u Lijepoj našoj on postoji kao ne baš zanemarivi dio tržišne ponude barem nekih regija. Službeni podatak Agencije za plaćanje u poljoprivredi veli da je u Hrvatskoj rizling posađen na ukupnoj površini od oko 573 hektara, a može se reći kako je najviše zastupljen u sortimentu svjeverozapadnog dijela Hrvatske gdje mu klima odgovara osjetno bolje od one vruće u Podunavlju odnosno u jadranskome dijelu Lijepe naše. Rizlingu kao sorti što dolazi sa sjevera Europe u Hrvatskoj nekako najviše pašu klimatski uvjeti na Plešivici, u Hrvatskom zagorju i u Međimurju, posebice na Plešivici gdje je odavna introduciran te gdje ga se prigrlilo kao jednog od domaćih kultivara i smatralo jednom od glavnih Bakhovih uzdanica kraja, no u najnovije vrijeme baš i tu na Plešivici čuje se od vinogradara/vinara ono što brine, a to je – da im je vino od kultivara rizling rajnski teško prodati!

_______________________

ROLLS ROYCE BIJELOGA VINA Rajnski rizling – RR – Rolls Royce među vinima! Za rizling rajnski znalci kažu da je najplemenitija bijela sorta na svijetu, a za nektar koji daje da je kralj bijelih vina.

Rajnski rizling odlikuju izražen vrlo profinjen miris s voćnim i cvijetnim aromama, te visoki ekstrakt, dobar kiselinski sastav i viša ukupna kiselost. Ekstrakt i kiseline omogućuju mu dugovječnost i bez visokog sadržaja etanola. Sposobnost da vino dobro stari i da nakon dužeg vremena u boci razvije specifičan i vrlo cijenjeni bouquet diže rizling rajnski na dimenziju više, koju druge sorte nemaju u ovome obliku.

Rajnski rizling u Hrvatskoj najbolje rezultate pokazuje u sjeverozapadnome dijelu Lijepe naše – na Plešivici, u Međimurju, Hrvatskom zagorju. Na slikama su vinogradi Šipkovica na Plešivici i Mađerka u Međimurju

SINONIMI: Riesling, Rhein Riesling, Weisser Riesling ili Rizling bijeli, Rheingauer, Johannisberger, Hochheimer, Petit riesling, Riesling blanc, Petit rhin, Riesling renano, Renski rizling. Naziv sorte navodno dolazi od izraza Russling (russ = tamno drvo), drugo objašnjenje vezano je uz riječ Rissling (rissing = onaj koji izaziva suze). Ampelografski, rodbinski, ova sorta nema nikakve veze s Laškim rizlingom, odnosno s Welsch Rieslingom (Graševinom), baš kao ni s Paarl rieslingom i Emerald rieslingom, mada im je dio naziva jednak.

Rizling rajnski je PORIJEKLOM iz doline Rajne u Njemačkoj, smatra se da je kultivar nastao od tamošnje divlje vrste loze Vitis vinifera silvestris. Rizling međutim svojataju Austrijanci, potkreplju tvrdnju o tome da je RR njihov podatkom da je 1301. u okolici Wachaua postojao vinograd zvan Ritzling. Bilo kako bilo, pisani dokumenti bilježe prvu značajniju sadnju Rizlinga rajnskog 1435. u Rüsselsheimu u Njemačkoj.

Stoljećima je kultivar davao razočaravajuće rezultate i smatran je čak i izrazito lošim, pa su ga u produkciji vina miješali s drugim sortama grožđa. A onda su proizvođači uspjeli otkriti vrline Rizlinga rajnskoga! Naime, u ono staro doba, zasigurno u želji da se plodovi spreme na sigurno prije nego li nastupi loše vrijeme, navika je bila grožđe brati relativno rano, a Rizling rajnski je izrazito kasna sorta. Rizling rajnski posađen na prikladnim pozicijama ima sposobnost nakupljanja šećera ako mu se dopusti polaganije i dugo dozrijevanje, a prednost mu je i što istodobno zadržava kiseline. Vina od njega su puna, ali i svježa, i elegantna. Bere li se međutim prerano, daje prosječno, obično, kiselkasto pa i malo oporo vino. S vremenom se došlo još do nečega bitnog: s rajnskim rizlingom upravo i zbog njegove naglašenije kiselosti valja biti strpljiv glede konzumacije, naime kiseline se tek s vremenom smire u vinu i kiselost, mada i dalje živa, tada se osjeti kao smirena i dobro uklopljena, a kroz to vrijeme odležavanja vino bude značajno obogaćeno u aromatskom profilu.

Sasvim slučajno u 18. stoljeću otkrivene su vrline Rizlinga rajnskog. Benediktinci, koji su ga uzgajali u Johannisbergu u rajnskoj oblasti, svake su jeseni slali grožđe na provjeru stručnjaku u državni ured u Fuldu, i čekali su da im on izda službeno dopuštenje za berbu. Godine 1775. kurir s dozvolom vratio se u samostan iz nepoznatih razloga s velikim zakašnjenjem, i grožđe je na trsu već prezrilo, a neke bobice je zahvatila i plemenita plijesan. Isprva u strahu da im je propao rod – benediktinci su živjeli od loze i prodaje vina, redovnici su poslije bili oduševljeni ovom neplaniranom kasn(ij)om berbom…

Rizling rajnski. Crtež: Greta Turković

ROD: Rizling rajnski voli sjevernija područja, i tamo traži toplije i od vjetra zaštićene dobro osunčane jugu okrenute pozicije. Nije sklon plodnom tlu, a jako mu odgovaraju kamenasta tla i nanosni loess. Osobito elegantna vina s najfinijim mirisima dolaze s tla s obiljem škriljevca. Zimski mraz podnosi relativno dobro. Lako se osipa ako mu je ometena cvatnja. Prinos mu je srednji, a kod dobrih klonova – danas vinari u Njemačkoj imaju na raspolaganju već oko 60 klonova RR-a – i redovit. Rizling kao kasna sorta najbolji rezultat ostvaruje kad ima dugačak vegetativni period, povoljno i dovoljno dugačko razdoblje dozrijevanja a to je upravo u sjevernijim oblastima bez takvih vrućina kakve budu na jugu, gdje će sazrijevati brže i nakupiti više sladora ali neće s aromatskog aspekta dati tako interesantno vino. Za rizling je važno da raste uz jezero ili rijeku, kako zato što su jezero i rijeka dobri regulatori i uravnoteživači temperature ambijenta, tako i zato što mu je u završnoj fazi zrenja potreban vlažan zrak radi razvoja plemenite plijesni. Idealni su za nj nagibi terena od oko 30 posto, da loza optimalno upije savjetlost, kako izravno od sunca tako i odbljeskom od površine rijeke ili jezera.

Nije čudno što osebujni pikantni rizlinzi s visokim identitetom dolaze iz njemačkih oblasti uz Rajnu – Rheingaua, RheinHessena i RheinPfalza, te uz rijeke Moselu, Saar i Ruwer, pa iz francuskog Alsacea, opet uz Rajnu, ali i iz Kremsa, Kamptala i Wachaua uz Dunav u Austriji. Njemačka drži primat po raširenosti Rizlinga rajnskog – na njenu je teritoriju 40 posto ukupne svjetske površine zasađene tim kultivarom. Rizling rajnski sadi se i kod nas, dobre rezultate pokazuje na Plešivici, lijepih rizlinga nađe se i u vinogorju Kutjeva. Ima ga dosta na krajnjem sjeverozapadu Hrvatske i u, njemu susjednome, sjeveroistočnom dijelu Slovenije.

SVOJSTVA: Rizling je žuto-zeleknaste boje, predikatna vina su prema zlatno-žutoj. Bouquet rajnskog rizlinga često se i rado uspoređuje s mirisom breskve, marelice, citrusa, meda, od cvijeća čak i nekih vrsta ruža, s nekih (kamenastih) tala RR pokaže i ponešto papra. Kako vino stari, bouquet bude u znaku smola i petroleja, no kad je petrolejski štih jači to se ne smatra vrlinom. U okusu vino je živo i svježe, s dosta nerva, uvijek s lijepom kiselosti, puno te slasno od visokog ekstrakta i od eventualno ostavljenog neprovrelog sladora. Lijepo se pije dok je još s izrazitijim primarnim voćnim i cvijetnim aromama, ali kad ostari onda je i doista i s dodanom vrijednosti.

Među visokocijenjene proizvođače vina spada posjed Müller Catoir iz okolice Neustadta an der Weinstrasse u Palatinatu. Kuću sada vodi Philipp David Catoir, od kojega saznajem da je u Pfalzu 2018. bila odlična upravo za rizlinge

Kiseline u vinima od rizlinga rajnskoga s nekih teritorija u mladosti mogu biti toliko agresivne da vino treba u boci zaboraviti na puno godina, da se one umire. U njemačkoj oblasti Mosel-Saar-Ruwer, koju zbog tla što daje visoku mineralnost uspoređuju s francuskim Chablisom, unatoč tome što je kiselost u tamošnjim rajnskim rizlinzima vrlo visoka, mnogi vinari, privrženi tradiciji, ne žele da vino prođe jabučno-mliječno vrenje kojime bi pungentna jabučna kiselina mjesto ustupila zaobljenijoj mliječnoj. Radije se opredjeljuju za jako dugo čuvanje vina. Danas, u vrijeme nesmiljene utrke za (brzim) novcem, mnogi pak drugi proizvođači ne žele podnijeti ni minimalno čekanje s vinom, pa, da kod mladog vina prikriju moguće smetajuću kiselost i učine ga naizgled pitkijim ranije, pribjegavaju ostavljanju i većeg sadržaja neprovrelog sladora u vinu, da on posluži kao svojevrsna maska. Na kartu neprovrelog sladora često se, s izlikom da slast osobito prija vinima s izraženijim aromama, igra posve prizemno kalkulantski, naime njime se prikriva i nedovoljan sadržaj ekstrakta. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća rizling je bio silno popularan i prodavao se u Europi po cijeni koja nije bila niža od tada najboljih francuskih crnjaka. To je zacijelo mnoge proizvođače uvelo u napast da povećavaju prinose u vinogradu i da beru ranije, kako bi, s jedne strane, dobili na količini, a s druge na vremenu. I veći prinosi i ranija berba davali su vegetalne rizlinge s niskim ekstraktima i s hrapavijim kiselinama, pa je nedostatke naravno trebalo sakriti, a pokazalo se da to kod šire mase potrošača dobro prolazi upravo jednostavnim ostavljanjem neprovrela sladora u vinu… Tom prečicom služe se eto brojni proizvođači još i danas, no sladunjavi trend uzmiče jer sve se više računa vodi o zdravlju a šećer i slatko liječnici sve žešće i češće spomnju kao neprijatelje zdravlja, a, opet, oni koji poznaju vino i zahtjevnijih su kreiterija, a tih je, kako rastu kupovna moć i obrazovanost, sve više, ne daju se više navući na tanak led jednostavne slatkoće…

SERVIS I JELO: Za suhi rajnski rizling preporučuje se čaša tulipanova oblika poput ove na crtežu, za mladi je prikladna i ona slična ovoj ali nešto manja i s otvorom-rubom blago izvijenim prema van. Temperatura servisa: 10 do 12 stupnjeva. Poslužite ga kao aperitiv, potom uz plodove mora (prstace, dagnje, škampe, lignje), kuhanu i pečenu bijelu ribu, šparoge, srca artičoka, talijanska topla predjela s umacima od povrća (rezance, njoke, špagete, makarone), ali i, kad je s nešto višom gradacijom i stariji, uz puževe, pa i pernatu divljač, sireve poput edamca, goude. Polusuhi će prijati uz hladnog lososa, na žaru pečenu ribu, kuhanu šunku, pečenu teletinu, janjetinu. Predikatna vina s većim ostatkom šećera servirajte na 12 stupnjeva u manjoj čaši za bijelo vino, uz slatki desert ali ne i onaj s čokoladnim kremama, nego uz kolač baziran na voću. ■

____________________________

Marija Vukelić (lijevo) u društvu s gradonačelnikom Jastrebarskoga Zvonimirom Novoselom i direktoricom Turističkog saveza Zagrebačke županije Ivanom Alilović, te, dolje, za vrijeme razgovora oko rizlinga, u društvu s Rudijem Grulom, voditeljem Turističke zajednice Međimurske županije, Branimirom Jakopićem, vinarom koji vodi i ugostiteljski objekt Terbotz u Železnoj Gori, i sa sommelierom Željkom Bročilovićem Carlosom, predsjednikom komisije za ocjenu vina (Julio Frangen)

Bez obzira na inozemno porijeklo rizlinga (riesling) i na, u novije vrijeme, sve jače naše usredotočenje na uzdizanje vina od hrvatskih autohtonih sorata, upravo to što vino rajnski rizling (RR – Rolls Royce!) nekako kao da nema među hrvatskom publikom toliko ljubitelja kao što ih imaju druge neke sorte te to što on slovi kao uzdanica u vinskoj proizvodnji određenih naših vinogradarskih područja koja se, poput Plešivice, nisu koncentrirala na domaću/domaće sorte ali uvelike jesu na nekoliko svjetski popularnih inozemnih (rizling, chardonnay, sauvignon, pinot crni), nametnulo je potrebu da se istraži zašto je tržišna situacija s rajnskim rizlingom, kojega, ponavljam, vani uzdižu do kraljevskog prijestolja, u nas sada nekako razočaravajuća. Potraga za odgovorom zadatak je u koji bi bilo logično da se jače uključe i sâmi proizvođači, enolozi, a i kuhari i sommelieri te marketingaši… Inicijativa za akciju Rizling došla je nedavno iz promidžbenih krugova: profesorica Marija Vukelić, koja je već godinama prisutna na hrvatskoj vinskoj sceni kao organizatorica događanja u službi širenja vinske kulture i promocije plemenite kapljice i visoke gastronomije, potaknuta upravo tim neobičnim statusom rajnskog rizlinga na tržištu u nas odlučila je organizirati ovih dana nekoliko aktivnosti u sklopu kojih bi se na visokom strukovnom nivou kušala i vrednovala vina od sorte rajnski rizling, pretežito ona iz domaće produkcije ali uvijek – već kako to bude moguće – i uz neki sortno referentni uzorak iz vinogradarskih područja  gdje je riesling doma, primjerice Pfalza, Rheingaua, Rhein Hessena, Mosele u Njemačkoj, Wachaua, Kamptala, Kremsa u Austriji, Alsacea u Francuskoj, pa i Štajerske u susjednoj nam Sloveniji, zamišljeno je da potom slijede razgovori vinara, enologa, novinara, sommelijera, vinskih trgovaca, marketingaša pa i turističkih djelatnika na teme rizlinga i mogućnosti njegove bolje valorizacije u nas.

Skup o rajnskom rizlingu kod obitelji Jagunić na Plešivici, i sutradan kod dvorca Terbotz obitelji Jakopić u Međimurju

Zasad su održana dva događanja, nimalo slučajno – prvo na Plešivici, a drugo u vinorodnom Međimurju. Namjera je bila obuhvatiti rajnske rizlinge ne samo s Plešivice i sjeverozapadnoga dijela Hrvatske nego i iz drugih naših krajeva gdje se sorta uzgaja, primjerice Slavonije (posebice Kutjevo), te Podunavlja. Marija Vukelić – koja je zamislila da priča ima edukacijsku dimenziju, obratila se, kaže, svim domaćim vinarima za koje se zna da proizvode (i) rajnski rizling, a posebice joj je, dakako, bilo stalo da u priču budu uključeni vinari s visokom reputacijom – okupila je među enolozima, sommelierima, vinskim trgovcima i vinskim novinarima članove za  strukovnu ocjenjivačku ekipu (nekoliko članova komisija zvala je i iz Slovenije), animirala je kao, logično, za temu izravno zainteresirane županijske i gradske institucije i dobila potporu za projekt, te kušanje i vrednovanje uzoraka naravno naslijepo a, inače, po danas u svijetu pa i u nas uobičajenoj skali do 100 bodova, organizirala, opravdano računajući na dobru logistiku, kod dvaju vinogradara/vinara/ugostitelja – obitelji Jagunić na Plešivici i obitelji Jakopić (dvorac Terbotz) u Međimurju. Na žalost, s uzorcima se nisu odazvali neki predviđeni naši proizvođači s vrlo visokom reputacijom! S druge strane, donekle je razočaravajuće bilo i to što na ovim inače jako profesionalno organiziranim događajima nije zamijećen i veći odziv proizvođača rajnskog rizlinga na ozbiljnom razgovoru o sorti i njenoj tržišnoj poziciji u nas te o tome kako kako situaciju poboljšati.

Degustacija i ocjenjivanje vina od rizlinga rajnskog kod Jagunićevih i, dolje, u restoranu Terbotz. Kušača je na Plešivici bilo 12, a u Međimurju devet. Evo i tko je sve degustirao rizlinge: enolozi Saša Zec i Jasminka Šaško, vinski novinari Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik, Jože Rozman, Ivan Goričanec,, vinari Dominik Jagunić i Branimir Jakopić, sommelieri Darko Lugarić, Ivan Perković, Marko Rundek, Igor Jurković, Franci Žgur, vinski znalci i pisci Hrvoje Petrić i Staša Bizjak, te gosti-vinari iz Slovenije Boštjan Protner i Milan Hlebec. Predsjednik ocjenjivačkog suda bio je sommelier Željko Bročilović Carlos, inače dugo godina uposlen u ugostiteljstvu u Alto Adigeu/Južnom Tirolu, danas uvoznik i distributer vina hrvatskom ugostiteljstvu i privatnim kupcima

Nazočio sam, kao kušač, na oba vrednovanja, koja su s ukupno oko 60 domaćih uzoraka bila vrlo vrijedna jer pružila su lijepi pregled rizlinga iz hrvatske produkcije. Nakon degustacije uzoraka bilo mi je jasno zašto je rajnski rizling kod hrvatskih potrošača u nemilosti. Riječ je ne o izraženijoj ukupnoj kiselosti rizlinga za koju se u nas zna reći da je kamen smutnje. Bilo je, doduše, na tim dvama kušanjima lijepih rizlinga, sa zrelim i dobro uklopljenim kiselinama, ali ipak broj tih rizlinga premalen je s obzirom na ukupan broj podastrtih uzoraka, bilo je i nešto vina koja su djelovala solidno ali kao vina općenito međutim ne i, aromatikom, živošću, dotjeranošću i elegancijom, uvjerljivo kao kapljica baš od kultivara rajnski rizling, ostatak je uzoraka pokazivao tvrdoću i grubost koja bi mogla biti posljedica žurbe autora da s vinom izađe na tržište, dobar dio vina bio je pak nekako mlitav, a dio vina bilo je s nečistoćama do mjere odbacivanja. Primijećeno je da su na degustacijama bolje od mlade kapljice iz berbe 2018. prošla vina starija od dvije do tri godine i više.

Ocjene na Plešivici prezentiranih uzoraka koji su vrijedni spomena i isticanja ovdje kretale su se od 85/100 do 92,7 bodova.  Najboljima su se na vrednovanju na Plešivici pokazali:

Rajnski rizling ledeno vino 2014 – Bodren (92,7); Rajnski Rizling Primus 2015 – Bolfan (90,7); Rajnski rizling ledeno vino 2013 – Bodren (89,8);  Rajnski Rizling 2015 – Šember- (86,9); Rajnski rizling 2017 – Sokač (85,8); Rajnski Rizling 2012 – Šimanović (85,4); Coletti Rajnski rizling sur lie 2016 – Kolarić (85,2: meni osobno ovo vino bilo je preopterećeno drvom i slatkim začinima, radije bih umjesto njega na ovome mjestu vidio Coletti RR 2017 Classic); Rajnski Rizling 2017 – Kopjar  (85)

Najbolje ocijenjeni uzorci (Julio Frangen)

Najbolje ocijenjeni u Međimurju:

Rajnski rizling 2017 – Cmrečnjak (86,42), Rajnski rizling 2007 – Jakopić (86,0); Rajnski rizling 2015 – Jakopić (85,7), Rajnski rizling 2017 – Erdutski podrumi (85,28).

U kategoriji vina s ostatkom šećera na kušanju u Međimurju niti jedno vino nije prešlo prag od 85 bodova. U Međimurju nije bilo uzoraka kategorije visokih predikata.

Restoran Terbotz obitelji Jakopić

Na kušanju u Međimurju najboljima su se pokazali rizlinzi od obitelji Cmrečnjak i Jakopić te od Erdutskih podruma

Nakon ovih strukovnih ocjenjivanja na Plešivici i u Međimurju, šira publika mogla je kušati rizlinge na ljetnoj manifestaciji Dani otvorenih butelja na zagrebačkom Gornjem Gradu. Riječ je bila o rizlinzima 17 proizvođača iz Zagrebačke županije (Braje Josip, Braje Robert, Dvorska vina Šoškić, Gregorić, Lagradi, Jagunić, Šember, Korak, Kurtalj, Sirovica s Plešivice-Okića, Željko i Karlo Kos te Kos Jurišić iz Zeline, i OPG Šimanović iz Krašića) Na slikama su organizatori Dana otvorenih butelja Hadži Kralj ulice i Saša Zec Vinolog Vina Mosaica s dijelom ponuđenih butelja. Proizvođača Željka Šimanovića zateki smo u društvu s poznatim zagrebačkim okulistom Atilom Čerfalvijem. Saša Zec ispred organizatora kaže kako je sljedeća priredba Dani otvorenih butelja na rasporedu u rujnu, a kao tema predviđen je crni pinot

Zdravko Režek, zadužen u Gradu Jastrebarsko za gospodarstvo, inače i vinar, Robert Braje, vingradar/vinar i ugostitelj, te Siniša Šoškić proizvođač vina s Plešivice. I te kako im mora biti stalo da stvari i s vinom i ugostiteljstvom dobro funkcioniraju

Iz razgovora o rizlingu, nakon ocjenjivanja i proglašenja rezultata, izdvojio bih sljedeće izjave, za početak rečenicu slovenskog vinogradara/vinara Boštjana Protnera (Joannes): Vinar se treba odlučiti za rizling, to znači da ga voli i da mu vjeruje. Nužno je potruditi se ne samo u vinogradarskom i podrumarskome dijelu, nego i u komunikaciji s tržištem. U Sloveniji ima dosta rizlinga, ali nekako se vinari rijetko odlučuju ponuditi upravo i rizling među tri prva uzorka koja stavljaju pred gosta i potrošača. A ako rizling ne ističu, on ostaje u sjeni, o njemu se ne zna dovoljno, vinoljupci ga ne prepoznaju i stoga se teže do teško prodaje. Enologinja vinarija Vuglec-breg Jasminka Šaško, napomenula je da klimatske promjene i globalno zatopljenje ne pogoduju rizlingu, primjećuje se kako zadnjih godina, konkretno od 2014., vino nema ekstrakta kao prije. Jasminka navodi i kako često rizlinzi izlaze na tržište premladi, a bolje rezultate pokazuju starenjem. Preporuka je vinarima da se rizling ne forsira preranim punjenjem i preranim izlaskom na tržište, rizlingu valja dati vremena barem godinu do dvije, jer on s vremenom postaje bitno bolji. Sommelier Darko Lugarić, suvlasnik zagrebačkog restorana Agava, predlaže popularizaciju sorte kroz prikladno spajanja uz sljedove hrane, ali odmah i ističe kako su u domaćem ugostiteljstvu veliki problem nedovoljno znanje i nepoznavanje sorte, ali problem je i aktualna kakvoća hrvatskih rizlinga.

Nakon ovih strukovnih ocjenjivanja na Plešivici i u Međimurju, šira publika mogla je kušati rizlinge na ljetnoj manifestaciji Dani otvorenih butelja na zagrebačkom Gornjem Gradu. Riječ je bila o rizlinzima 17 proizvođača iz Zagrebačke županije (Braje Josip, Braje Robert, Dvorska vina Šoškić, Gregorić, Lagradi, Jagunić, Šember, Korak, Kurtalj, Sirovica s Plešivice-Okića, Željko i Karlo Kos te Kos Jurišić iz Zeline, i OPG Šimanović iz Krašića) Na slikama su organizatori Dana otvorenih butelja Hadži Kralj ulice i Saša Zec Vinolog Vina Mosaica s dijelom ponuđenih butelja

Željko Bročilović Carlos naglasio je da postoje referentni svjetski rizlinzi, te da nije teško dokučiti kakvi su oni te odlučiti/krenuti smjerom prema kvalitetnijem i boljem. Upozorenje je vinarima da tijekom vinifikacije trebaju jako paziti na to da sačuvaju sortnost, rečeno je da je rizlingu ne paše previše drveta a, čini se, ni preduga maceracija jer oni lako mogu zatomiti važne i sortno prepoznatljive cijenjene aromatske karakteristike sorte. I još nešto, vezano uz kultivar: upravo da mu se oda počast i da bude lakše uočljiv na tržištu bilo bi dobro uvijek rajnski rizling puniti u tradicijske visoke uske rajnske butelje. ♣

Maceracija i krive poruke

DA, i ZA RAJNSKI i ZA SAUVIGNON i ZA TRAMINAC! – Kakve su to priče koje su se proširile nakon nedavnih degustacija i ocjenjivanja rajnskih rizlinga na Plešivici i u Međimurju?! Što – da rajnski nije za maceraciju?! Pa to je sasvim kriva poruka! Onaj tko je kušao prikladno i s pažnjom proizvedeni dugo macerirani i duže u bačvi dozrijevani rajnski do mjere da je riječ o tzv. narančastome odnosno bolje reći jantarnome vinu jednostavno ne može govoriti da rajnski rizling ne treba macerirati. Rajnski je u stanju i uz dugu maceraciju pružiti mnogo, kao, uostalom, i sauvignon i traminac, a to što na spomenutim ocjenjivanjima¸ valjda, nije bilo dovoljno prezentabilnoga maceriranog rajnskoga druga je priča – uzbuđeno, vidno uzrujano govori plešivički enolog Tomislav Tomac. On je, nakon uspješnog debuta 2007. sa chardonnayem i tradicijskim sortama Plešivice, s ocem Zvonimirom u maceraciju rajnskog rizlinga krenuo po prvi put 2009., sljedeće macerirano vino od rizlinga Tomci su proizveli od berbe 2011, a uskoro im izlazi macerirani rajnski iz 2015.

Zvonimir i Tomislav Tomac

Tomci, poput pravih pionira, skloni su istraživanju, pa su iz berbe 2017. na maceraciju stavili i sauvignon i traminac, upravo ovih dana na tržiste su pustili ta dva svoja nova, vrlo uspjela eno-uratka nastala maceracijom od po šest mjeseci i dozrijevanjem 1,5 godinu u velikim bačvama od po 2000 litara, oba s vrlo prepoznatljivim sortnim aromama. sauvignon nježan i profinjen, traminac snažniji, muškiji, elegantan. (vidi Potrošački putokaz u nastavku!)

Obitelj Tomac priredila je uz izlazak tih svojih dvaju novih maceriranih uzoraka susret na svome dvorištu, gdje je na degustaciju podastrla sve etikete iz svoje produkcije dakle pjenušac Diplomat, pa rajnski rizling iz 2017. rađen bez maceracije, zatim macerirane sauvignon i traminac iz 2017, zatim macerirani rajnski iz 2015 i 2011, još uvijek sjajnu Amforu iz 2007 od chardonnaya i tradicijskih sporata s Plešivice, slijedio je pjenušac Amfora iz 2015. Potom je na red došao crni pinot 2017 rađen rakođer u amfori ali s kratkom maceracijom te dozrijevanjem u velikoj bačvi, veliko finale ukrasio je pjenušac Tomac Classic iz 2006 i na kvascu sve do nedavnog degoržiranja.

Tomci koji se kao obiteljsko gospodarstvo bave vinogradarstvom i vinarstvom od 1988. godine s time da je sin Tomislav u proizvodnju intenzivno uključen, nakon steknute diplome enologa na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, sada gospodare s nekih devet hektara pod vinovom lozom, specijalizirali su se za pjenušce rađene klasičnom šampanjskom metodom (tu su i najbolji u nas!) i s dugim odležavanjem na talogu u butelji prije degoržiranja, proizvedu oko 70 posto pjenušaca i 30 posto mirnog vina.  ♣

Veliki i mali

AGROLAGUNIN KONTINUIRANI VISOKI SJAJ! – U onom prijašnjem nekom vremenu nerijetko se znalo u kontekstu Bakhova nektara govoriti o velikim i malima, državnima i domaćima. Tada su scenom dominirali veliki podrumi u društvenom vlasništvu, a na one koji su htjeli ostati individualci-privatnici, manji, domaći, nije se lijepo gledalo, nastojalo ih se kao vinogradare usmjeriti na to da se učlane u velike vinarske poljoprivredne zadruge odnosno da grožđe prodaju vinarijama u društvenom vlasništvu. Pojedinci su ipak ustrajavali u odluci da grožđe iz svojih, obiteljskih vinograda koriste za proizvodnju vlastitoga vina, za sebe i prijatelje, te da eventualne viškove tržišno plasiraju, kao rinfuzu. Tek praktički neposredno prije stvarnog raspada Jugoslavije individualni privatnici koji su proizvodili vino dobili su dopuštenje da pune kapljicu u bocu ali – samo ako su posjedovali 10 hektara vinograda i više, a takvih nije bilo puno. Rezultat: na tržištu – vina iz velikih podruma u većoj količini, ali beskarakternih, i uglavnom kvalitete koja nije baš nadilazila neki osobiti prosjek. Tek s osamostaljenjem Hrvatske počela se priznavati i poštovati privatna inicijativa, i dozvola da individualni proizvođači vina pune i komercijaliziraju butelje proširila se i na one posjednike trsja koji su imali manje od 10 hektara pod vinovom lozom. Malo-pomalo kakvoća vina u Hrvatskoj počela se dizati. Nastavilo se govoriti o velikima i malima, s time da su ovaj put privatni manji podrumi dospjeli u prvi plan.

Moji favoriti, s nedavne degustacije u Poreču: Festigia Malvazija Vižinada 2015, Festigia Malvazija Akacija 2013, Festigia Castello 2016, Festigia Merlot 2016 i, posebno, Festigia Cabernet sauvignon 2016

Danas, ovdje, imamo već niz etiketa uistinu sjajnih vina, ambiciozni individualci-privatnici, među kojima je i dosta onih koji su se u vino uključili iz drugih sektora businessa, jednostavno su na kolosijek kakvoće povukli neke velike, prije društvene a potom privatizirane podrume. Postupno sve veća eno-gastro zahtjevnost domaćih potrošača i razvoj turizma s dolaskom i boljih gostiju pridonijeli su tome da kakvoća vina, općenito, stalno raste, međutim najezdu turista i, istodobno, očito slabu efikasnot inspekcijskih službi mnogi su proizvođači posebice u domaćim izrazito turistički posjećenim predjelima Lijepe naše – onima prvenstveno uz obalu mora i jače na jugu – vidjeli i kao mogućnost i za plasman svega i svačega, po konobama i/ili na debelo osunčanim štandovima šetnicama na rivi. Od najnovijeg oslobođenja na ovamo promidžbene aktivnosti i na nivou vinskih kuća i na nivou institucija iz gospodarskih segmenata tijesno vezanih uz enogastronomiju i turizam budile su se nekako neočekivano/neobjašnjivo sporo, i Hrvatska, mada se može podičiti odličnim prirodnim uvjetima za produkciju visokokvalitetnoga vina i tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu što seže u doba od šest stoljeća prije Kristova rođenja, te mada se mogla podičiti napretkom u kvaliteti proizvoda u zadnjim godinama, nije se u europskom okviru a kamo li u svjetskim okvirima uspjela bitno afirmirati po plemenitoj kapljici i bitno bolje pozicionirati kao zemlja vina.

Ekstra-djevičansko maslinovo ulje Ol Istria raznih sorata – pendolino, belica, picholine, ascolana, leccino, te mješavina tih sorata. Odlična kakvoća, a cijene niže od ostalih ponajboljih istarskih proizvođača

U današnje vrijeme i dalje se, umjesto da se priča prvenstveno o kakvoći, govori  o velikim i malima, s time da se, dok se mali proizvođači ponekad i prepretenciozno kuju u zvijezde, dotle veliki, neki čak i posve neopravdano, poprilično omalovažavaju. Došlo je i do toga da, unatoč osjetnom napretku u kvaliteti proizvoda, imamo nešto što, usudio bih se reći, baš i ne ide na ruku stjecanju u globalnom okviru snažnog renomea Hrvatske kao izrazito vinske zemlje, a to je da smo u današnjem trenutku s vrlo mnogo vrlo (pre)malih individualnih proizvođača vina koji neka i jesu uvjerljivi kvalitetom ali koji su količinski na razini oskudne garažne produkcije. S druge strane, kod dosta većih podruma koji imaju količine i koji očito imaju potencijal u kontekstu kakvoće (neočekivano) presporo se budi ambicija glede produkcije i vrlo – ne reklamno nego kvalitativno – ekskluzivne kapljice. Nerijetko se iz tih krugova velikih čuje kako se od takve ekskluzivne kapljice ne živi, što baš i nije točno, jer stvari su relativne: istina, takva kapljica ne donosi u tvrtku novac odmah, ali tvrtki stvara ugled i radi joj dobru reklamu, tako da se na temelju baš te reklame bolje plasiraju i tzv. niže kategorije vina, cjenovno niže i, čini se, lake za plasman baš zbog (relativne) jeftinoće, međutim koliko je komplicirano prodati skupo vino pogotovu u društvenoj zajednici s pojedincima s nižom platežnom moći, toliko je već postalo komplicirano i postaje sve teže za pojedinu tvrtku prodati i cjenovno niže rangiranu kapljicu jer na tržištu je u tom jeftinijem segmentu već obilje (previše!) ponuđenih etiketa.

Uglavnom: šira međunarodna afirmacija neke zemlje po nekom proizvodu, naprosto, uz kakvoću, zahtijeva i nekakvu nužnu minimalnu tzv. kritičnu količinsku masu proizvoda u toj višoj do visokoj kakvoći i klasi, ali i još nešto – definirane stilove i za svaku pojedinu vinorodnu oblast prepoznatljive tipične organoleptičke profile kapljice. Govorim o nečemu što u nas još nije uspostavljeno, a to su apelacije.

Sirevi: Agrolagune od kravljeg, od ovčjeg mlijeka, od miješanih kravljeg i ovčjeg mlijeka, sir odležavan u teranu, pa u vinu muškat tuža, sirevi s tartufom i s maslinama, sir grana istriano

Bitno bi dakle za nas bilo da se kako treba ovdje sredi pitanje apelacije a apelacija koja vino predstavlja na etiketi vezana je uz zemljopisno porijeklo u smislu vinogorja i, unutar njega, i užih vinogradarskih te i izdvojenih položaja, sorte/sorata, zatim uz lokalnu tradiciju, pa određene pravilnike o korištenju tehnologije u proizvodnji uključujući i oblik i dužinu dozrijevanja,  kao i uz – dogovorno, a to uz eno i organoleptičku ima i snažnu promidžbenu važnost – prvi mogući izlazak određenoga vina pred kupca.

Vina Laguna. Jedan od velikih hrvatskih vinskih podruma vrijedan i te kako pažnje je porečka Agrolaguna. Odavna je pratim, i znam da je ta vinarija bila i još u neka prošla vremena, rekao bih zahvaljujući uvelike nekadašnjem glavnom enologu Anti Gavraniću, na strani kakvoće i osebujnosti te geografske pripadnosti proizvoda. Kako je Agrolaguna imala sreću da joj je na eno-kormilu dugo čvrsto stajao Korčulanin Gavranić, potpomognut enolozima iz Istre Alfredom Cossettom i Valterom Legovićem, sada su, inače, obojica s uspješnim vlastitim vinskim podrumima, tako eto u najnovije vrijeme ima sreću da je od unatrag koju godinu, kad ga je predložio upravo Gavranić, eno-kormilar tvrtke mladi, strukovno dobro potkovani te pedantni Milan Budinski. On je sada glavni enolog kuće i direktor proizvodnje što obuhvaća ne samo vino nego i maslinovo ulje i sir, osoba koja ne tek odrađuje svoj posao nego, što je bitno, grize u poslu.

Direktor proizvodnje, glavni enolog Milan Budinski

Agrolaguna jedan je od zornih pokaza i dokaza da velika tvrtka – čak i lakše nego mala jer s velike vinogradske površine ima i te kako veću mogućnost, dosta bolju od one što je imaju manji posjednici trsja, izabrati ponajbolje grožđe za svaku željenu kategoriju vina – dakle može redovito izlaziti i s elitnim eno-uradcima. Važno je silno htjeti, posjedovati – i u glavi glavnog direktora kuće! – viziju, te biti strpljiv – a to sve zasad Agrolaguna (je) ima(la), nužno je i osigurati službu koja će znati cijeniti trud uložen u određenu specifičnu produkciju i koja će se potruditi da najbolje vlastite etikete i plasira na tržištu po najboljim mogućim cijenama. Ono čega je najbolje u pravilu je malo, ali to čini sam vrh piramide kvalitete i visoko je cijenjeno, o tome se naveliko priča…

Porečka Agrolaguna spada među 20 vodećih hrvatskih proizvođača Bakhova nektara. Ovih dana u režiji Društva agrarnih novinara Hrvatske bila je lijepa prigoda posjetiti tog značajnog proizvođača ne samo vina nego i visokokvalitetnih i višestruko međunarodno nagrađivanih ekstra-djevičanskih maslinovih ulja, te sira. Značenje Agrolagune vrlo je veliko u turističkom smislu jer ona svojim proizvodima tipičnima za vlastiti kraj snabdijeva ne samo lanac šire maloprodaje, nego i grupaciju HoReCa s nizom hotela i ugostiteljskih objekata prvenstveno u Istri.