ALEN BIBIĆ: OD PROFESORA HRVATSKOG JEZIKA i KNJIŽEVNOSTI DO PROF.DR. TURIZMA
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
POSJET ISKUSNOM SKRADINSKOM VINARU i SJAJNOM BUSINESSMANU u SVIJETU ENO-GASTRONOMIJE, KOJI – RADI K’O ZMAJ. PUNA SEZONA – BAREM SEDAM MJESECI
Alen Bibić, od profesora književnosti i hrvatskog jezika preko enogastronomije do – profesora doktora turizma. A sutra?
Visoka obrazovanost u tzv. društvenom smjeru, bogatstvo raznolikim iskustvima s putovanja po svijetu, vrlo razvijena hedonistička crta, dobro poznavanje tehnologija proizvodnje ali i plasmana u segmentu jela te posebice vina, čistoća proizvoda, sreća u pronalaženju supruge ekspertice u kreativnoj kuhinji, nastojanje da se bude originalan i da se afirmira komparativne prednosti vlastitoga kraja, odlično snalaženje u biznisu općenito, vještina odabira visokovrijednih i odanih suradnika u realizaciji posla, sposobnost prodora u krugove potrošača kadrih i voljnih za odziv i u najvišim cjenovnim kategorijama ponude… Pa zar sve to nisu već predispozicije i za – MINISTRA turizma?!
Evo s Facebooka nekoliko komentara posebice vezano uz ovu posljednju rečenicu: Ostavi politiku, drš’ se vina; Stoj di jesi, tako si nam najdraži; …Kaže Butki da je to sve dobar marketing; Pa, između svega ostaloga što je dobro i taj dio je dobar; Jedan je Alen Bibić!
Dočekao nas je – Ivana Dropuljića, direktora festivala Zagreb Vino.com, i mene ovih dana u svojoj prostranoj i lijepo uređenoj te na dva dijela – stoječki kušačkome i prodajnom uz šank i police s buteljama, te restoranskome sa stolovima i sjedalicama za one koji žele užitak ne samo u čaši nego i na tanjuru – raspoređenoj degustacijskoj dvorani u Plastovu kod Skradina. Ubrzo po našem dolasku počeli su nailaziti gosti. Kasnije, po popunjenosti prostora, koji obuhvaća unutarnji dio i, za ljetne mjesece, terasu, lako se moglo zaključiti da kod njega puna sezona nije završila s krajem kolovoza nego se protegnula i na jesen. Bibić veli da mu puna turistička sezona traje barem do sedam mjeseci u godini. Uglavnom, uvijek je kad zatreba spreman: prije dvije godine kad je festival Zagreb Vino.com, koji se održava krajem studenoga, uoči manifestacije ugostio grupu inozemnih novinara pisaca o eno-gastronomiji i turizmu i vodio ih, taj put, po vinorodnim predjelima Dalmacije, na proputovanju od Imotskoga natrag prema Zagrebu – s obzirom da sam ja osobno bio vodič, zastalo se kod Bibića. Sve je funkcioniralo, što se kaže, u nulu, iskusni vanjski novinari poslije su rekli da nisu ni sanjali da će u zaseoku u zaleđu obale u posve neturističkome dijelu godine na području mora doživjeti prijem i ponudu kao u kakvom ekskluzivnom restoranu u većem gradu svojoj zemlji.
A taj punkt u Plastovu, gdje mu je inače i vinski podrum, tek je jedan od poligona za plasman bogate ponude obitelji Bibić koja se sastoji od vina što ga proizvodi Alen te od moderno prezentiranih za oko atraktivnih a za nepce slasnih zalogaja što ih priprema majstorica kuhinje Alenova supruga Vesna, kao i od maslinovog ulja s mediteranskim začinskim biljem, paškog sira u maslinovu ulju, suhih smokava s medom idrugih tipičnih tradicijskih dalmatinskih delicija. Veliki broj kupaca Alenovih vina, od kojih su neka, poput Bas de Basa i Alepha, po 500 i 1000 kuna za butelju od 07,5 lit, čine jahtaši, što sidre u skradinskoj uvali. Ne nužno samo stranci! Bibiću navraćaju i naši, ne nužno jahtaši. Koliko njih bude malo-pomalo više, toliko će se – jer tu upravo domaće tržište igra veliku ulogu! – i produžavati intenzitet sezone… Naravno, dio vina Bibić plasira i kroz vinoteke u Hrvatskoj, dio vina i izvozi, rado će se pohvaliti da dobro prolazi na tržištu SAD…
Piće dobrodošlice – pjenušac Bibich brut od Debita, rađen klasičnom metodom. Jako dobar. Bazno vino je mješavina nekoliko berbi, šampanjizirano je 2010., a degoržirano u srpnju 2016, dakle na kvascu je provelo šest godina. Na tako što pjenušavo odležano u domaćoj produkciji rijetko se nailazi. Kapa dolje! Iako je mogao posegnuti za klasičnim Chardonnayem, Bibić se angažirao na afirmaciji onoga što daje njegov kraj, i pokazao da je lokalna sorta Debit, inače bez nekog pedigrea u javnosti, i te kako upotrebljiva i za proizvode s dodanom vrijednosti. Slijedila je mješavina Cuvée R5, od pet sorata – Debit, Pošip, Maraština, Pinot sivi i Chardonnay u jednakome omjeru, svakoga po 20 posto.
– Ponuda jela je raznolika, moguće je naručiti pladanj sa zanimljivim i vrlo ukusnim malim zalogajima, toliko da se, kad se ovamo dođe kupiti vino, čaša vina ne popije natašte, a može se naručiti i kompletni menu sa kompliciranim sljedovima kreativne kuhinje od predjela do deserta. Gosti koji dođu u velikom se broju slučajeva opredijele za degustacijski menu, dakle dobiju nekoliko različitih tanjura i uz svaki tanjur drugo vino. Tako smo, zapravo, i krenuli: s programima sljubljivanja hrane i vina, isprva je ponuda bila nešto jednostavnija ali s vremenom stvar se nadograđivala. Moram priznati, moja je sreća što mi je marina u Skradinu vrlo blizu, i Šibenik, kamo navraća sve više turista, blizu je, pa i s obzirom da sam umio iskoristiti tu prednost, imam ne samo dosta gostiju nego i jako dobre goste. U animaciji gostiju služimo se i internetom, a veliku podršku i pomoć pružaju nam i manje turističke agencije specijalizirane za kontakte i rad sa zahtjevnijim gostima. Dosta surađujemo s jednom takvom, s nazivom Secret Dalmatia. Inače, povezan sam i s pomorskim agencijama koje rade s većim jahtama, među ostalime i na način da preporučuju gostima gdje da se snabdiju s kvalitetnim lokalnim proizvodima i što konkretno da gdje kupe – objašnjava Bibić.
I donosi na stol na degustaciju male zalogaje iz kuhinje svoje supruge – dehidrirana svinjska rebrica, paški sir s lješnjakom, kavijar od dimljene pastrve iz Krke na parfeu od pastrve iz Krke, pastu od masline, odličnu sušenu ali nedimljenu kobasicu… I uz to zanimljivi pinot sivi s nazivom PS 2015, a ubrzo i La Sin 2015., svoju, moram reći vrlo uspjelu verziju crnjaka od domaće sorte Skradina i Promine Lasin. On ga je, veli, zamislio kao neku svoju inačicu crnog pinota. I uspio ga je tako i kreirati, koristeći se pri dozrijevanju dvaput rabljenom burgundijskom bačvicom pièce (228 litara). Riječ je o vinu koje Bibić ne ističe kao kvalitativni vrh svoje produkcije nego ga radije svrstava u dobro vino za svaki dan, ali valja svakako reći da je riječ nipošto o banalnoj jednostavnoj kapljici ili onoj što igra na prvu loptu, nego o dosta nježnom i mekanom lijepo pitkome interesantnome vinu s 13,0 vol %, svjetlije rubinske boje karakteristične upravo za crni pinot, i s dosta izraženom voćnosti…
Tako smo i nas dvojica eto na neki način ušli u program degustacijskog menua, a s obzirom da vremena nije bilo dovoljno da na tenane uživamo u svakome klasičnom slijedu, slijedovi su nam bili mali zalogaji, uz svakoga od njih stizala je u čaši druga etiketa.
Na ovoj gore opisanoj šire gledano turističkoj ponudi kod Bibića ne staje. To što sprema kao novo, za iduću sezonu, također je u rangu pet zvjezdica.
– U planu je da uz svoj vinograd Bas de Bas otvorim smještajni objekt u dvije stare kamene i dakako prikladno preuređene kuće opremljene punim komforom. Gosti će moći uživati pijuckajući Bas de Bas i promatrajući iz blizine vinograd što daje grožđe za to vino – domeće Alen.
Prije koju godinu nekoliko elitnih hrvatskih proizvođača vina, s vinogradima i podrumima smještenih u našem jadranskom priobalju, primjerice upravo Bibić, pa Saints Hills, Korta Katarina, Meneghetti, Boškinac, Duboković, Baković, Roxanich te kontinentalni Bolfan Vinski Vrh utemeljili su organizaciju Grand Cro, za zajedničku promidžbu svojih vina i općenito visokokvalitetnog vina Hrvatske. U međuvremenu otpali su Bolfan i Roxanich. Ostali i dalje nastupaju zajedno na sajmovima i vinskim festivalima – bit će nazočni i na Zagreb Vino.comu 2016. u Esplanadi, ali i surađuju po pitanju animacije i razmjene turista. Svojedobno su propagirali posebice za jahtaše program posjeta od jedne do druge njihove vinarije morskim putima od vinarije do vinarije, sad je, kaže Bibić, taj način malo promijenjen u praktičniji oblik: međusobno izmjenjuju podatke o jahtašima odnosno zanimljivijim kopnenim gostima i svaki podrum gosta koji ga obiđe upućuje da posjeti i podrume drugih članova Grand Croa.
Susret se što se tiče degustacije vina približio kulminaciji: Bibić, koji sada ima 12 vlastitih hektara vinograda a grožđe kupuje s još 12 ha od odabranih kooperanata od kojih su većina njegovi rođaci, na žalost nije utočio – jer, rekao je, nisu još spremni – svoje eno-ikone Lučicu od Debita, a ni bijeli Bas de Bas, od 90 posto Debita i 10 posto drugih lokalnih sorata, inače maceriran tri mjeseca u kamenici. Utočio je Sangreal Merlot 2011, lijep, elegantan, gotovo neprobojno taman, svjež, dosta voćan i s jako dobro uklopljenom notom utjecaja barriquea, pretposljednja upečatljiva stepenica prema vrhu piramide bio je Aleph 2010, od 67 posto cabernet sauvignona, 20 posto merlota i 13 posto cabernet franca, vrlo voćan, s blagim osjetom bačvice, još nevjerojatno mlad, u usponu. Kruna: Bas de Bas 2013, iz vinograda na poziciji s originalnim lokalnim nazivom Ispod podi, koji je za označavanje vina na etiketi pretvoren u internacionalno Bas de Bas. Vinograd Ispod podi je, čuo sam objašnjenje, u kategoriji grand crua, na nadmorskoj je visini od nekih 200 metara, smješten na kosini brda gdje je nekad bila loza ali je onda područje napušteno i zapušteno, potom je upravo Alen tu – vapnenačko tlo, dobra ekspozicija, konstantan vjetrić tako da nema vlage koja bi uzrokovala bolesti – ponovno krenuo s trsjem. Njegov vinograd je ispod više terasica, podesta – podi – napravljenih nekad davno uz pomoć suhozida a radi lakše sadnje i uzgoja vinove loze na strmini. Vino je od 90 posto syraha i po pet posto merlota i plavine, selekcija grožđa već je u vinogradu, s 15,5 vol %, ali unatoč spomenutim maliganima lijepo pitak, skladan i elegantan, njemu će također dobro doći još vremena u butelji. Valjda će ga Bibić iz te berbe i duže odležanog još imati kad sljedeći put navratimo k njemu… ♣ SuČ – 10/206
Cro-turizam 2016/ VRHUNSKA SVJETSKA VINA, ŠKOTSKI MALT WHISKY TE NAMIRNICE IZ HRVATSKIH OPG-ova
⋆ ⋆ ⋆ ⋆ ⋆
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
U NAS SE INTENZIVIRA USMJERENJE TURISTIČKE PONUDE PREMA PET-ZVJEZDIČNOJ i DE LUXE KATEGORIJI. ATRAKTIVNI EKSKLUZIVNI PROGRAMI ZA ELITNE GOSTE MOGLI BI LIJEPO PRODUŽITI SEZONU, u LOŠINJSKOJ GRUPACIJI JADRANKA d.d. NADAJU SE, KAD SE PROŠIRI LOKALNI AERODROM, i NA – CIJELU GODINU!
Pred kraj glavne, kažu vrlo uspješne, turističke sezone 2016. lošinjski izgledom monumentalni hotel Bellevue s pet zvjezdica, inače član hotelskog brenda Grupe Jadranka Lošinj Hotels&Villas pod kojime djeluju ukupno šest hotela i restorana te ville i apartmani, priredio je, nakon serije radionica sa sudjelovanjem vinskih zvijezda međunarodnog karaktera, work shop i druženje posvećene single malt škotskom whiskyju te čuvenim kubanskim cigarama. Program Malt Advocates & Cigar Lovers bio je u hotelskom Gentleman’clubu, a voditelj očito vrlo verzirani Marin Nekić, najavljen kao najnagrađivaniji hrvatski barman i mixolog. Za 40 eura moglo se, uz podrobna Nekićeva objašnjenja te prikladan izbor malih zalogaja uz svaku etiketu, doživjeti sedam whiskyja vrhunskih škotskih proizvođača te uživati u njima. Single malt whiskyji: Glenkinchie star 12 godina (s grana padanom), Dalwhinnie od 15 godina (sa sashimijem od brancina), Cragganmore od 12 godina (sa sušenom rajčicom i maslinama), Cardhu od 12 godina (fois gras i karamelizirana jabuka), Oban od 14 godina (janjeći kare s ružmarinom), Talisker od 10 godina (s odreskom od tune) i Lagavulin od 16 godina. Cigare: H Upmann Magnum 46.
Sjajno i jedinstveno iskustvo: sedam whiskyja, pet nijansi ugrubo rečeno jednog profila s voćnim notama pomiješanima s ponešto paljenog/prženog (pržena korica od naranče), karamela i meda, vanilije, te dvije izrazito, i za mene osobno pretjerano, zadimljene senzacije – Talisker i Lagavulin.
Za otvorenje nove turističke sezone sezone, 2017. – povratak vinu: šuška se da bi seriju radionica mogli otvoriti npr. Casanova di Neri s Brunellom iz Montalcina (već je u Wine Spectatoru dobio 100 bodova za svoj brunello!) i bordoška zvijezda Léoville las Cazes iz Saint-Juliena (berba 2010 od Wine Spectatora, Wine Enthusiasta te Jamesa Sucklinga dobila je 99 i 100 bodova!)…

Whiskyji na degustaciji i, dolje, posluženi u čašama, uz male zalogaje, Moji favoriti: mekani i elegantni Dalwhinnie, te – iako su ga, rekao je Marin Nekić. radile samo žene! – snažni muški Cardhu, kao i također snažni i elegantni fino kremasti Oban…

Barman Marin Nekić i korporativni sommelier Jadranke Kristijan Merkaš. Dolje: karta Škotske odakle su ti whiskyji
Ovakvi ekskluzivni programi dio su nastojanja domaćina da u Mali Lošinj u svoje elitne objekte privuče zahtjevne i džepno potkovane turiste spremne potrošiti za ekstra užitke. Budući da, kako kaže stara poslovica, ljubav najprije prolazi kroz želudac, i budući da moderno društvo stalno ističe ljepotu i zdravlje, naglasak u privlačenju imućnih gostiju snažno je stavljen na hedonizam za stolom, konkretno na enogastronomiju, ali ne samo u smislu chefovih umjetničkih kreacija na tanjuru nego i u smislu zdrave prehrane, one na bazi svježih sezonskih, na prirodi prijateljski način proizvedenih namirnica lokalnih manjih obiteljskih proizvođača (OPG)…
Dakako da se treba dosjetiti što sve od posebnosti i atrakcija ponuditi u grupi od pet zvjezdica, jer potrošač koji ima novac izbirljiv je, bilo stoga što je verziran pa je u svojim prohtjevima zahtjevan, bilo stoga što je imućan i razmažen ili pak stoga što je skorojević pa se želi pokazati u pravo vrijeme na pravome mjestu, što znači tamo gdje se nešto događa a da to što se događa nije dostupno svakome. Iako za to ima potencijal, pa i na lokacijama koje su najčešće korištenim normalnim redovnim prijevozom teže dostupne – npr. otoci, Hrvatska do sada svoj turizam nije u dovoljnoj mjeri usmjeravala i prema gostu za rang od pet zvjezdica. Tek u novijem dobu svjedoci smo intenziviranja kretanja i u tome pravcu. Unatrag nekog vremena grupacija Jadranka, koja uspješno posluje u ugostiteljsko-turističkoj i trgovačkoj djelatnosti na otoku Lošinju već više od 65 godina te je sada peta po veličini turistička tvrtka u Hrvatskoj, i koja je u turizmu i kreirala brand Lošinj Hotels&Villa, diči se s petozvjezdanim i de luxe kategornicima u Malom Lošinju u uvali Čikat, npr. s Bellevueom i Alhambrom, oni, kažu u Jadranki, zahvaljujući uvelike i posebnim akcijama i programima za goste visokoplatežne moći, posluju već jako dobro iako do Malog Lošinja zasad još putovanje i nije, osim vlastitom jahtom, lako i komotno (rješenje su proširenje i modernizacija zrakoplovne luke na Lošinju). A mediji javnog informiranja javljaju o otvaranju i drugdje novih hotela s pet zvjezdica… O tome koliko je dobro i opravdano da se pažnja počela značajnije posvećivati petokategornicima govori i podatak što ga je direktor Hrvatske turističke zajednice iznio početkom listopada na valovima Hrvatskog radija: Popunjenost hotela s početkom listopada 2016. je 60 posto, a u Dubrovniku i 70 posto, najviše gostiju smješteno je u objektima sa četiri odnosno pet zvjezdica!…

… te unutrašnjost dvorane u kojoj se govori o pronalasku kipa u moru i koja oslikanim zidovima treba dočarati duboko podmorje
O vikendu kad je priređena prezentacija škotslih single malt whiskyja, u hotelu Bellevue – poprilično gostiju. Uz hrvatski, čulo se dosta drugih jezika. Lijepo bilo svjedočiti tome. Eto me u razgovoru s Rikardom Heskyjem, službeno predstavljenim kao direktorom operacija Jadranka-hotela. Ova riječ operacija previše me iz sektora turizma vuče na kirurgiju, pa sam je pokušao prevesti, to direktor operacija valjda je zapravo izvršni direktor.
– Naši hoteli i vile svojim uređenjem ostavljaju goste bez daha. No, ono što gost najviše zapamti je kako se osjećao u tim hotelima, kako su se zaposlenici odnosili prema njemu, jesu li mu bili od pomoći, jesu li zapamtili, primjerice, njegovo ime i kakvu kavu pije. To su sitnice koje čine razliku, i upravo taj osjećaj je ono što će gost ponijeti sa sobom kao uspomenu i na temelju čega će dati svoju preporuku prijateljima. Upravo taj segment kontinuirano usavršavamo i dograđujemo kako bi se svaki naš gost osjećao posebno, i zato smo jako zadovoljni recenzijama, te pohvalama koje primamo od gostiju što borave u našim hotelima – rekao je za početak Rikardo Hesky.
I onda nastavio:
– Ovogodišnja turistička sezona nije u cijelosti završena. Mi i sada u posezoni još uvijek bilježimo odličnu popunjenost hotela i kampova. Dosad već ostvarenim rezultatima te pokazateljima smo vrlo zadovoljni, naime bilježimo porast broja noćenja u odnosu na isto razdoblje lani za otprilike pet posto – navodi Hesky. – Ove godine gosti su imali priliku uživati u cjelovitoj i zaokruženoj premium ponudi uvale Čikat gdje se nalaze hoteli i ville sa sadržajima na razini visokih 5*, a to su eto luksuzni hotel Bellevue, boutique hotel Alhambra, član prestižne hotelske grupacije Small Luxury Hotels of the World, te villa Hortensia kao savršena oaza za intiman odmor. Inače, važan segment ponude Grupe Jadranka i brenda Lošinj Hotels & Villas čini i ponuda u hotelima sa četiri zvjezdice Vitality Hotel Punta u Velom Lošinju, Wellness Hotel Aurora te Family Hotel Vespera. Kad je riječ o strukturi gostiju, i ove godine turisti su većinom došli s tradicionalnih tržišta poput Austrije, Njemačke, Italije i Slovenije te zemalja Skandinavije. Sve je više gostiju i iz Hrvatske, i to posebno u uvali Čikat. Zahvaljujući vrhunskoj ponudi u kategoriji pet zvjezdica sada se značajnije otvaraju i druga tržišta poput Velike Britanije i Rusije.
ENO-GASTRO KAO ADUT
S obzirom da je, kako je kazao Hesky, uspješno završena prva faza investicijskog ciklusa, naglasak u ovoj godini bio je na dodatnom razvijanju i unaprjeđenju eno i gastro-ponude. Tako je znatno proširen projekt suradnje s OPG-ima diljem zemlje i razvijen je jedinstven sustav nabave namirnica koji se temelji na izvornosti, lokalnom porijeklu i dostupnosti, ovisno o sezoni, berbi ili ulovu. Nakon što su detaljno obišli Lošinj i Cres da se vidi što se tu nudi od poljoprivrednih proizvoda, i plodova mora, u prvoj polovici ove godine predstavnici Grupe Jadranka posjetili su i različite druge dijelove zemlje u potrazi za najkvalitetnijim domaćim artiklima koji su dio tradicijske hrvatske gastro ponude.
– Tako je suradnja s OPG-ima s područja Lošinja, Cresa i Unija ove godine proširena i na OPG-ove iz Dalmacije, te Slavonije i Baranje. Klaster trenutačno okuplja oko 60 OPG-ova, opredijeljenih za prirodi prijateljski i uravnoteženi uzgoj i proizvodi kojih nose eko certifikate. Riječ je suradnji u novčanoj vrijednosti većoj od tri milijuna kuna. Mi smo logična potpora malim hrvatskim gospodarstvenicima koji zahvaljujući suradnji s Grupom Jadranka imaju otkupljen svoj cijeli urod. Ogromna vrijednost ovog projekta je u simbiozi turizma i agrikulture, dakle onoga što je posve prirodno i što se prije stalno isticalo kroz slogan Zelena i plava Hrvatska kao adut Lijepe naše, ali na žalost u nas ta simbioza i ne funkcionira svuda kako treba. Ovakav sustav nabavke namirnica predstavlja svojevrsni presedan u hotelskim grupacijama, a otvara prostor i za daljnji razvoj, te širenje poslovne suradnje – veli Hesky.

Sanjin Šolić predsjednik Uprave Jadranke dd i, desno od njega, Goran Filipović, član Uprave grupe Jadranka dd
– Uz gastronomske delicije na svjetskoj razini koje se nalaze u našoj ponudi shvatili smo da moderan gost, uz ekskluzivitet, traži i domaću, autohtonu, kvalitetnu namirnicu. Upravo takvu kvalitetnu i domaću hranu proizvode OPG-ovi, i danas je ona nadohvat ruke. Mi smo odlučili biti drukčiji od drugih velikih hotelskih lanaca i inovirati pristup, te gostima ponuditi domaće namirnice iz eko uzgoja. Pokazalo se to kao dobitna kombinacija i posebnost koja čini razliku u našoj ponudi u odnosu na konkurenciju – napominje Goran Filipović, član Uprave Grupe Jadranka.
Kako bi se bolje predstavile posebnosti gastro i eno ponude hotela i villa, ove godine organizirano je u Lošinju nekoliko masterclassova u sklopu kojih su istaknuta imena domaće i svjetske vinske scene predstavila svoja vina s naglaskom na etikete koje nisu dostupne na tržištu, a s tom praksom nastavit će se i u idućoj godini. Počelo se, da podsjetim, s uglednom istarskom vinskom obitelji Benvenuti, slijedile su svjetske zvijezde poput Sassiccaie, Opus Onea, a i Movije, Marjana i Edija Simčiča iz Goriških brda. Nakon radionica slijedila bi večera na kojoj su se kreacijama na tanjuru a od naših namirnica iskazali Jadrankini chefovi, na čelu s Melkiorom Bašićem.
– Važno je naglasiti kako će cjelokupna ponuda hotela i vila LH&V-a u potpunosti biti zaokružena realizacijom investicija planiranih u sljedećih nekoliko godine. Među njima se ističe projekt proširenja zrakoplovne luke Mali Lošinj, to je jedan od strateški bitnih projekata, početak realizacije predviđen je za kraj sljedeće godine. Tu je i projekt izgradnje Eco Golf Resorta Matalda, koji bi trebao dati dodanu vrijednost cjelokupnoj ponudi destinacije i osiguravati toliko željenu turističku sezonu tijekom cijele godine – rekao je na kraju Hesky. ♣ SuČ – 10/2016

Gore, iznad: iz hrvatskoga mora i od hrvatskog povrća: rakovica na salatu. Suradnja Jadranke dd s OPG- od velikog je značenja ne samo za kvalitetnu ponudu u turizmu nego i za hrvatske proizvođače hrane. Nedavno objavljeni podatak kaže da godišnje uvozimo povrća za 11 milijuna eura! • Gore: grupa zagrebačkih eno-gastro i turističkih novinara s Rikardom Heskyjem i djelatnicima grupe Jadranka
EFB Biotehnolozi Europe ocjenjuju hrvatska vina/ ŠAMPIONI 2016: ŠEMBER ROSE BRUT i BELJE CRNI PINOT 2012!
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
NA DOKTORSKOM SKUPU EUROPSKE FEDERACIJE BIOTEHNOLOGA u BOLU NA BRAČU UGLEDNI PROFESORI VREDNOVALI SU PONAJBOLJE HRVATSKE RUŽIČASTE PJENUŠCE i CRNE PINOTE
Europska federacija za biotehnologiju (EFB) glavna je institucija za područje fermentativnih tehnologija i aplikativne mikrobiologije u Europi. Ona svake druge godine organizira glavni svjetski doktorski skup EFB Bioprocess Engineering Course (EFB BEC), a zahvaljujući uvelike prof.dr. Marinu Beroviču, Ljubljančaninu šibenskih korijena, EFB od 1992. spomenuti BEC priređuje, uz logistički suport zagrebačke agencije GlobTour Eventi, u Hrvatskoj, točnije na Braču. Dosad se taj respektabilni susret EFB BEC više puta održavao u Supetru, a sada, u rujnu 2016., odvijao se u Bolu, u tamošnjem hotelu Elaphusa.
Vrijeme je uglavnom bilo sunčano, i profesori biotehnologije iz više europskih zemalja te nekih 80 postdiplomanata iz cijeloga svijeta moglo je – ipak, makar, slobodnoga vremena bilo je za njih malo! – uživati u ljepotama Bola, posebice u fenomenu Zlatnog rata. Jedno popodne u tijeku sedmodnevnog boravka u Dalmaciji pošlo se i na izlet do Palmižane i Hvara, što je svakako obogatilo impresiju.
|
Međunarodna komisija odlučila je da se šampionom među pjenušcima proglasi Šember Rosé brut, s u konačnici osvojenih 91,14 bodova. Proizvođač Šember kao prvak dobiva Zlatnu plaketu EFB BEC-a. Za dlaku iza plasirao se Rosé brut Tomac, s 90,86 bodova. Jedino ta dva pjenušca prešla su bodovni prag od 90/100 bodova! Ostali pjenušci bili su od 86 do 88 bodova.
U grupi crnih pinota šampion je Pinot crni 2012 Goldberg Belje koji je osvojio 92 boda. Ostali su u rasponu od 86,29 do 90,43 boda.
Pragovi za medalje su sljedeći: velika zlatna medalja – 0d 95 do 100 bodova, zlatna medalja – 88 do 94 boda, srebrna medalja – 82 do 86 bodova.
EFB najbolje ocijenjenim uzorcima dodjeljuje nagrade, konkretno Zlatnu plaketu EFB dvama šampionima grupa, te ostale medalje. Trofeji će se podijeliti na festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com u zagrebačkom hotelu Esplanade krajem studenoga 2016. ♣ SuČ – 09/2016

Žiri profesora u radu (gore), te, dolje, nakon što je ocjenjivanje završeno predsjednik žirija Željko Suhadolnik komentirao je vina
________________________
SLAVLJE KOD ŠEMBEROVIH – Obitelj Šember iz Donjih Pavlovčana kod Jastrebarskoga ima ovih dana i te kako razloga za slavlje: dobra berba s više strana! Bablje ljeto donijelo im je puno zadovoljstva: s grožđem što su ga do sada pobrali vrlo su zadovoljni, zatim, osvojili su, za Rosé brut, titulu šampiona na ocjenjivanju ponajboljih hrvatskih ružičastih pjenušaca u Bolu na Braču, a, kao kruna svemu je – uspješno položeni završni ispit Nikole Šembera na studiju vinogradarstva i vinarstva na zagrebačkom Agronomskom fakultetu! Čestitke!
Tata Zdenko, mama Ivanka i sestra Lucija, aktualna vinska kraljica Zagrebačke županije, te baka i djed dakako – presretni. Nagrade zaredale, a eto nakon dede Stjepana i tate Zdenka nova generacija spremna je nastaviti i unaprjeđivati obiteljski posao! Još kad Lucija završi studij ekonomije, pa tko će Šemberima u tolikoj mjeri i na više područja (koja jedno bez drugoga ne mogu!) strukovno obrazovanima – biti ravan!
Zdravica kod Šemberovih uz šampionski Rosé brut i Amfora crni pinot koji je bio Nikolin diplomski rad. Na čašici veselja pridružio im se kum i prvi susjed te vinogradar i vinar Zdenko Vučinić. ■
BELJE USPJEŠNO U JAPANU! – Šampion u grupi crnih pinota na ocjenjivanju u Bolu – tvrtka Belje krenula je, čini se dosta uspješno, i na daleko japansko tržište. Distributeri hrvatskih vina u Japanu zajedno s predstavnicima nekoliko značajnih maloprodajnih lanaca obišli su ovih dana Hrvatsku s ciljem nastavka suradnje na izvozu hrvatskih vina u Japan. Sedam japanskih distributera i potencijalnih kupaca koji su stigli u Hrvatsku tijekom obilaska vinograda i podruma kušali su odabrana vina i izvorne hrvatske specijalitete, te se odlučili za uvoz vrhunskih vina od vinskih sorti koje do sada nisu bile u ponudi na japanskom tržištu, a koje će se do kraja godine početi isporučivati u Japan.
Izvoz hrvatskih vina u Japan počeo je prošle godine, nakon čega je u veljači ove godine organizirano veliko predstavljanje na najvećem sajmu trgovine u Japanu – Supermarket Trade Showu u Tokiju. I prezentacija u Tokiju i dolazak japanskih partnera u Hrvatsku dio su velikog projekta promocije hrvatskih vina u Japanu financiranog iz Vinske omotnice – mjere Promidžba na tržištima trećih zemalja iz nacionalnog programa pomoći sektoru vina za razdoblje od 2014. do 2018. U projektu sudjeluju Vina Belje, PP Orahovica i Kraljevski vinogradi.
Japan je vrlo zahtjevno tržište, vrlo zanimljivo i za hrvatske vinare koji mogu pružiti autentična vina visoke kvalitete. U Japanu se godišnje popije 364 milijuna litara vina, a u uvozu dominiraju vina iz Europe, među kojima hrvatska vina pomalo dobivaju na značenju, vele u Belju.
Tijekom posjeta Vinima Belje japanske je goste dočekao i Mirko Filipović, CRO COP, koji im je zaželio dobrodošlicu u Hrvatsku, s čime su japanski gosti bili posebno oduševljeni jer Cro Cop je vrlo omiljen među Japancima i sigurno je najveći ambasador hrvatskog sporta i Hrvatske u Japanu. ■
FERAVINO u MEKSIKU! – Feričanačko Feravino, koje je na ocjenjivanju crnih pinota u Bolu, uz Belje, jedino za svoju kapljicu osvojilo više od 90 bodova, prisutno je na više tržišta u svijetu. Na ruku nam zapravo ide svjetski trend koji sve više naglašava i cijeni lokalno, specifično i autohtono. Hrvatska se, kažu u Feravinu, polako prepoznaje kao zemlja iz koje dolazi specifičan stil suhe i silno dopadljive, pitke graševine te dobri, moćni crnjaci kao što su Frankovka, Merlot, Pinot Crni i Cabernet Sauvignon.
Vinarija Feravino ovih je dana prezentirala svoja vina na najvećim i najvažnijim sajmovima ugostiteljstva i vina u Južnoj Americi – Abastur 2016. i WineRoom 2016. u Mexico Cityju, gdje je svoje vrhunske proizvode predstavilo 400 najpoznatijih proizvođača i izvoznika vina iz cijelog svijeta.
Izvoz na meksičko tržište počeo je 2015. Frankovka je vrlo lijepo prihvaćena, pokazala se dobrim pratiteljem specifične i vrlo začinjene meksičke hrane, tako da nova količina vrhunskih crnih vina putuje u daleki Meksiko već sredinom listopada 2016., vele u Feravinu. ■
Mundus Vini 2016 / JOŠ MALO PA UKUPNO – 10.000 UZORAKA!
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
U KASNOLJETNOM IZDANJU JEDNOG OD NAJVEĆIH i NAJZNAČAJNIJIH SVJETSKIH OCJENJIVANJA PLEMENITE KAPLJICE u NEUSTADTU AN DER WEINSTRASSE u NJEMAČKOJ REGIJI PALATINAT (PFALZ) HRVATSKA JE SUDJELOVALA s 33 UZORKA i OSVOJILA ČETIRI ZLATNE MEDALJE i SEDAM SREBRNIH
S prvim rujnom u gradu Neustadt an der Weinstrasse u njemačkom Palatinatu (Pfalz) startalo je kasnoljetno izdanje jednog od najvećih svjetskih ocjenjivanja vina znanime kao Mundus Vini Sommer Verkostung (ili Summer Tasting). Za ocjenu je ovoga ljeta stiglo 4299 uzoraka iz cijeloga svijeta. Mundus Vini inače od unatrag nekoliko godina ima i proljetnu degustaciju, uvedenu zbog golemog interesa proizvođača vina da sudjeluju na tom ocjenjivanju, a s njom i s ovom sada ukupno je 2016. na vrednovanje podastro oko 9500 vina. Godine 2004. na kušanju je bilo ukupno nekih 3500 etiketa, a sad se eto lijepo približilo brojci od ukupno 10.000 etiketa! Mundus svake godine ide po novi rekord!
Najčešće bude da najviše uzoraka na ocjenjivanje prijavi zemlja-domaćin, međutim najveći broj uzoraka na ovu predjesensku, inače 19. smotru poslali su Talijani – 1017, slijede domaćini Nijemci sa 879, pa Španjolci sa 737 etiketa. Iz Lijepe naše bilježi se 33 uzorka, a što se tiče zemalja u najbližem našem okruženju situacija je bila ovakva: iz BiH ih je upućeno 11, iz Slovenije i Srbije po sedam, a iz Makedonije šest.

Žiri br 15 u kojemu sam bio ja. Na slici je predsjednik Rene Keutgen, iz Belgije i njemački degustator Bernhard Kimmle
Inače, kušana su i vina iz zemalja koje rijetko ili nikako vezujemo s Bakhovim nektarom, npr. Azerbajdjana, Velike Britanije, Tajvana, Tajlanda… Ukupno je bilo 38 zemalja sudionica.
Degustatora u Neustadtu: 151, iz svih krajeva svijeta, dvojica – jedan je Franjo Francem – smo bili iz Hrvatske, dvojica su pozvana iz Slovenije i jedan je bio najavljen iz Makedonije.
Pragovi za medalju su stroži nego kod nas u Hrvatskoj i nego i na nekim drugim znanim međunarodnim ocjenjivanjima u drugim zemljama: veliko zlato dobiva se za 95 do 100 bodova, zlato za 90 do 94,99 a srebro za 85 do 89,99 bodova, dakle moglo bi se reći da je na Mundus Viniju srebro vrijedno kao zlato na nekim drugim natjecanjima, a zlato kao veliko zlato mnogo-gdje drugdje.
_____________________________
VINJAK MEININGER 4195 – Na zanimljivu zamisao došli su vlasnici-organizatori Mundus Vinija i vlasnici izdavačke kuće Meininger Verlag (nekoliko časopisa vezanih uz vinogradarstvo/vinarstvo, zatim pivo te ugostiteljstvo) Christoph i Andrea Meininger: od vina iz Mundusove arhive od 95 različitih sorata i iz 41 vinorodnog područja po svijetu dali su napraviti vinjak i nazvali ga Meininger4195. Napunjen u zdepastu bocu i sa zgodnom etiketom vrlo je lijepi dar. ■
_____________________________
SLAVLJE ZA BELJE i ILOČKE PODRUME
Sredinom rujna objavljeni su i službeni rezultati ljetnog izdanja velikog međunarodnog ocjenjivanja Mundus Vini 2016. Na ovogodišnjem Mundus Viniju na ljetnoj degustaciji početkom rujna dodijeljena su 22 velika zlata, 781 zlata i 920 srebra.
Hrvatski jači slavljenici su iz Podunavlja: zlatnu medalju i titulu najboljeg crnog vina poslanoga iz Lijepe naše osvojio je Cabernet sauvignon 2009 vrhunsko suho vino podruma Belje, a zlatnu medalju i titulu najboljeg bijelog vina poslanoga odavde osvojio je Traminac 2015 vrhunski, od Iločkih podruma.
Ostala zlata su Graševina 2015 Turković Kutjeva d.d. i Traminac 2011 izborna berba prosušenih bobica Iločkih podruma.
Srebrna medalja dodijeljena je vinima Graševina 2015 suho, vrhunsko – Belje, Graševina 2015 de Gotho – Kutjevo d.d., Graševina 2011 velika berba – Iločki podrumi, Montiron 2015 vrhunsko – Agroprodukt, Festigia Malvazija 2015 – Agrolaguna, Festigia Cabernet sauvignon 2013 – Agrolaguna, Ivan Dolac 2009 barrique – Badel 1862.
Valjda će naši proizvođači umjeti dobro iskoristiti ova osvojena odličja i za plasman svoje kapljice na velikom tržištu Europske Unije!
Doista, hoće li hrvatski proizvođači vina umjeti dobro iskoristiti ova osvojena odličja za plasman svoje kapljice i na velikom tržištu Europske Unije? Ono što sam vidio ovih dana u Zagrebu baš i ne ohrabruje! Neposredno nakon objave službenih rezultata s Mundus Vinija u zagrebačkoj vinskoj ulici Tomićevoj, kod Uspinjače u središtu Metropole, održan je mini-festival vina tematski posvećen Slavoniji i Podunavlju. Među ostalima nastupili su Mundusovi dobitnici Iločki podrumi i Kutjevo d.d. Ni na izlagačkom mjestu Iločkih podruma ni kod Kutjeva d.d. nisam vidio neku oznaku da su u bijelome svijetu upravo postigli značajan uspjeh osvajanjem medalja. Iločki podrum barem je donio svoj Traminac 2015 koji je na Mundus Viniju osvojio zlato i proglašen je najboljim bijelim vinom poslanime na to natjecanje ovoga rujna iz Hrvatske, ali Kutjevo nije došlo sa svojom zlatnom Graševinom Turković. Belja, koje je s Cabernet sauvignonom 2009 osvojilo zlato i titulu najboljeg crnog vina poslanoga iz Hrvatske te srebro za Graševinu 2015 uopće nije bilo tog dana u Zagrebu…
Inače, iz Bosne i Hercegovine ponovno se na Mundus Viniju zlatom okitio Josip Nuić, dva zlatna trofeja pripala su njegovim uzorcima Syrah 2013 Premium i Trnjak 2013 Premium. Slovenci su se domogli tek jednog zlata, i to za Kolednik 2009 laški rizling ledeno vino, od KZ Metlika. Makedonci su kući ponijeli srebro za Amintu 2015 Private reserve vinarije Stobi. Iz Srbije jako dobro je prošao podrum Aleksandrović, sa četiri zlata. Zlatnom medaljom okitili su se Aleksandrovićeve etikete Trijumf 2015 Gold, Rodoslov 2009 Grand Reserve, Trijumf 2012 barrique i Regent 2012 Reserve. Srebro je iz Srbije osvojilo vino Chardonnay 2015 Lastar, Lastar Belušića.
Koliko sam primijetio po reakcijama niza degustatora s kojima sam razgovarao, na Mundus Vini rado se dolazi ne samo stoga što je ocjenjivanje organizirano i provodi se vrlo ozbiljno i na visokom strukovnom nivou, nego i stoga što se odvija u vinogradarskome kraju i što je smještaj za kušače organiziran u vrlo znanom vinogradarskome selu Deidesheimu (u hotelu okruženome trsjem!) gdje su, inače, četiri vrlo značajne vinske kuće Palatinata – Bassermann Jordan, Reichsrat von Buhl i Von Winning, koje pripadaju istome vlasniku ali svaka posluje samostalno i trsi se biti najboljom (na neki način eto međusobno su sebi konkurencija) i Josef Biffar, koju je nakon što je kultni vlasnik Josef Biffar umro, kupila japanska obitelj, u Zemlji izlazećeg sunca vrlo moćna u sektoru trgovine vinom i u ugostiteljstvu. Fumiko Tokuoka, iz vlasničke obitelji, nastavlja originalnim stilom vina, tek je proizvodni segment jače proširila pjenušcima. U kuću u kojoj su uredi, vinoteka i restoran donijela je dah Japana ponudom japanskih specijaliteta, od sushija pa dalje.

Deidesheim: posvuda zelenilo i cvijeće. Dolje je zgrada lokalne vinarske zadruge, obrasla u vinovu lozu!

U Deidesheimu je dosta parkova za djece. Dok se klinci igraju, odrasli s kojima su došli u pratnji ne moraju se dosađivati već se mogu, sjedeći na klupi, lijepo i rekreirati – pedaliranjem
Boravak u Deidesheimu bio je prigoda (ponovno) posjetiti Bassermann Jordana i Reichsrat von Buhla, te kušati vina iz berbe 2015., s naglaskom dakako na rizling.
BASSERMANN JORDAN i REICHSRAT VON BUHL
Bassermann Jordan obiteljski je posjed, i s tradicijom je od gotovo 300 godina. Originalni naziv mu je Weingut Geheimer Rat dr. von Bassermann-Jordan. Od svojih početaka okrenut je bio visokoj kakvoći i stekao je, i drži, vrlo visoku reputaciju. Franju Francema, slovenskog kolegu Roberta Gorjaka i mene primio je upravitelj Gunther Hauk.
– Danas gospodarimo sa 49 hektara, koji se obrađuju ekološki, po pravilima biodinamike. Selekcija grožđa brižljiva je i počinje dakako već u vinogradu, nastavlja se poslije i u podrumu. Proizvodimo vino u nekoliko rangova, od jednostavnijeg baznoga, jednosortnoga ali dakako od kultivara tipičnih za ovo područje, dakle prvenstveno od Rieslinga, Pinota bijeloga, Pinota sivoga, Chardonnaya, Sauvignona, Muškata žutog i Traminca mirisavoga, pa preko vina kuće dakle Gutsweina, i vina općinske apelacije Ortswein do vina 1er crua odnosno Erste Lage i grand crua Grosse Lage. Nastojimo da njega vina bude besprijekorna, kako u smislu vremenske dužine tako i u smislu uporabe posuda, naime dosta vina držimo u drvenim bačvama, i po više mjeseci na finome talogu. Rezultat: prilično osobena vina već od prve stepenice, do iznimno karakternih vina terroirea s posebnih vinogradarskih pozicija a u kategoriji Erste Lage i Grosse Lage – kaže Gunther Hauk.

Prikaz vinogradarskih parcela kod Deidesheima gdje Bassermann Jordan ima trsje. Basserman Jordan član je udruge najboljih njemačkih proizvođača vina VDP, koje je uvelo klasifikaciju kakvoće po uzoru na Francuze – od baznog vina preko općinske apelacije do premier i grand crua (Erste Lage, te Grosse Lage ili Grosses Gewächs)
Doista, sjajni, elegantni rizlinzi već od početka, pokušao sam dojmove na licu mjesta izraziti ocjenama: Riesling 2015 trocken Gutswein, 12,0 vol% = 86/100 (mpc. 9,5 €); zatim Riesling 2015 Ruppertsberg trocken Ortswein, 12,0 vol%, uglavnom pjeskovito tlo = 88 (mpc. 12 €); Riesling 2015 Deidesheim trocken Ortswein, 12,0 vol %, nešto teže tlo = 87 (mpc. 12 €), te Riesling 2015 Forst trocken, Ortswein, 12,5 vol%, tlo vulkanskog porijekla = 89 (mpc. 13 €).
Slijedili su rizlinzi Erste Lage: Ruppertsberger Reiterpfad 2015, trocken, 12,5vol % (mpc. 15 €); Ruppertsberger Hoheburg 2015 trocken, 13,0 vol% (mpc. 16 €) i Forster Ungeheuer-Ziegler trocken, 13,0 vol % (mpc. 18 €) = 90 – 92/100.
I na kraju vrh – Grosse Lage: Kalkofen Riesling GG 2015, trocken, tlo kreda, 13,0 vol % (mpc. 34 €) = 93/100; Ungeheuer Riesling GG 2015, trocken, 13,0 vol % (mpc 34 €) = 93; Hohenmorgen Riesling GG 2015, trocken, tlo: crveni škriljevac, 13,0 vol% (mpc. 35 €) = 95; Jesuitengarten Riesling GG trocken, 13,0 vol % (mpc. 39 €) = 95/100.
Bassermann Jordan inače proizvodi i jedan rizling – nazvan Ancestrale – na starinski način, onako kako se u Deidesheimu radio u doba osnivača vinarije Andreasa Jordana, a to znači da vino dozrijeva na finom talogu (kvascu) u drvenoj bačvi do srpnja u drugoj godini nakon berbe dakle sada tržišno aktualna berba 2014. izvađena je iz bačve i napunjena u bocu u srpnju 2016., a na pred kupce ide nakon četiri do 4,5 mjeseca odležavanja u boci, tek negdje pred Božić. Vino je s 12,0 vol %, s lijepim aromama, puno, djeluje slasno a kiselost izvrsno prati tu slast (mpc. 25 €).Druga posebnost Bassermann Jordana je i vino iz amfore, nazvano Pithium. Prije koju godinu Bassermann Jordan izašao je s odličnim cabernet sauvignonom Pithium, sada je u ponudi Pithium 2013, vino koje se sastoji od sivog pinota i mirisavog traminca, 12,5 vol % (mpc. 29 €). Vino međutim nije dugo držano na kožici, i ne spada u narančasto. Moje osobno mišljenje: nekako mi nije sjela ta kombinacija sivog pinota i traminca.
Na posjedu Reichsrat von Buhl glavni enolog je Mathieu Kaufmann, koji je dugo stjecao znanje i iskustvo u Champagnei u Francuskoj, i to u najpoznatijim šampanjskim kućama, npr. Roederer i Bollinger. Upravo to njegovo šampanjsko iskustvo bio je razlog da se von Buhl, nakon što je on angažiran, dosta intenzivno usmjeri i prema pjenušcima. Kaufmann je izrazito zadovoljan berbom 2015, navodi da vina iz 2015. intenzitetom, ali i ljepotom i preciznošću, krase voćne arome, svježina te unutarnja snaga koja međutim ne počiva na alkoholnoj jačini tako da kapljica nije teška, i pije se lako. Ključ uspjeha bio je, napominje Kaufmann, pažljiv izbor termina početka berbe. Lani je Reichsrat von Buhl počeo s trganjem nešto ranije nego što je uobičajeno.
Otkako je Kaufmann ovdje enolog kuća Reichsrat von Buhl izrazito je okrenuta suhome vinu, dakle vina označena kao trocken=suha su – makar po zakonu o označavanju ako je ukupna kiselost visoka vino se može prikazati kao suho i s iznad 4 g/lit neprovrelog šećera – s dosta ispod 4 g/lit neprovrela sladora, uglavnom od 1 do 2 grama, te su vrlo britka, kiselost i te kako dolazi do izražaja ali nije nipošto agresivna.
Među posebnostima u Reichsratu von Bulu je grupa vina nazvana Suez, nazvana tako zato da budu spomen na rizling iz Pfalza koji je točio na svečanosti službenog otvaranja Sueskog kanala. U toj ediciji su uz rizling i jedan rosé i jedno crno vino, oba od sorte Pinot crni, također tradicijske u Palatinatu.
Od rizlinga, sjajni Forster Musenhang 2015 Erste Lage, 12,5 vol% (16 €), Deidesheimner Paradiesgarten 2014 Erste Lage, 12,5 vol% (18 €), te Kieselberg 2015 Grosse Lage, 13,0 vol% (30 €)= 90/100, i Jesuitengarten 2015 Grosse Lage, 13,5 vol % (mpc. 36 €) = 94/100.
Vrlo lijepi pjenušci Von Buhl Riesling 2014 extra brut, te – od Pinota crnog, Pinota bijeloga i Chardonnaya – von Buhl Rosé 2014 brut i, barem meni, naročito von Buhl Reserve 2013 brut.
U popodnevnim satima organizator je za degustatore priredio susrete s više proizvođača vina. Prvi je susret bio s mladim vinarima grupe Generation Pfalz. Predstavili su se Maximilian Petri Weingut Petri iz Herxheima am Berg, Jurgen Graf Weingut Graf iz Weyhera, Lukas Reinhardt Weingut Stephan Reinhardt iz Niederkirchena, Philipp Lucas Weingut Lucashof iz Forsta, Thornsten Langenwalter Weingut Langenwalter iz Weisenheima am Sand, Jonas Seckinger Weingut Seckinger iz Niederkirchena, i Christian Nett Weingut Bergdolt-Reif & Nett iz Duttweilera. Lijepi Weissburgunder 2015 Paradiesgarten Lagenwein trocken (spontano vrenje, devet mjeseci u barriqueu na finom talogu, 13,0 vol%; 90/100; mpc 15 €) od Seckingera, pa Riesling 2015 Forster Pechstein Grosse Lage trocken, 13,0 vol %, (90; 21 €) od Lucashofa, zatim Riesling 2015 Schiefer trocken (91; mpc 9 €) od Weingut Grafa, Riesling 2015 Spätlese trocken Kallstadter Saumagen (91/100, mpc. 8,60 €) od Petrija, Spätburgunder 2013 Auf dem Kalkstein Weisenheimer Altenberg (90; mpc. 20 €) od Langenwaltera…

Prof. Ulrich Fischer iz Organizacijskog odbora Mundus Vinija, s mladim vinogradarima/vinarima članovima udruge Generation Pfalz
Iduće popodne išlo se RheinHessen, do mjesta Bechtheima i do Bastianshauser Hofa obitelji Ralfa Erbeldingera. Široka paleta vina. Od baznih preko srednje razine do kategorije Premium Edition. Uz vrlo vrlo dobra bijela vina Chardonnay S 2014 Bechtheimer Heiligen Kreuz Premium Edition te Sauvignon 2015 Premium Edition i, osobito, Grauburgunder 2015., vrlo su ugodno iznenadili crnjaci Mythos Cuvée 8/15 Premium Edition (Mythos je križanac Caberneta i Frankovke, broj osam upućuje na berbu 2008 = Mythos je sa 60 posto zastupljen i sa šest je godina barriquea, a broj 15 upućuje na berbu 2015., sorta je Pinot crni ili Spätburgunder, vino je s 10 mjeseci u velikoj bačvi), 14,5vol %, zatim Cuvée Mediterran 2013 Premium Edition Bechtheimer Heiligem Kreuz trocken (crni pinot, cabernet sauvignon i cabernet mythos, 14,5vol%) i Spätburgunder 2014 Premium Edition (crni pinot, 14,5vol%). Erbeldingeri su pokazali da i RheinHessen doista ima što za reći i na području crnog vina.

Bastianshauser Hof obitelji Erbeldinger u Bechtheimu: otac Ralf i sin mu Sebastian. U Rhein Hessenu, srcu carstva bijeloga vina, posebice rizlinga a onda i pinotnih sorata, oduševili su moćnim crnjacima Premium edition od Pinota crnoga, te mješavinom caberneta mythos i pinota crnoga kao i mješavinom cabernet sauvignona, crnog pinota i caberneta mythos. Dolje: Pinot crni pred berbu 2016. u vinogradu Erbeldingerovih
Posljednjeg popodneva boravka na Mundus Viniju organizator je s ICEX-om (španjolski Institut za vanjsku trgovinu) te s poslovnom udrugom Consejo Regulador Rueda DO kao partnerima priredio prezentaciju bijelih vina iz španjolskog vinogorja Rueda, poznatog po sorti Verdejo. Prezentaciju su vodili Pedro Ballesteros Torres MW, inače jedan od redovitih degustatora na Mundus Viniju, i direktor Conseja Regulador Rueda DO Santiago Mora Poveda. Odličan menu i lijepa bijela vina iz Ruede, za istaknuti i crno vino Les Terrassas 2014 Velles Vinyes (stare loze) iz Priorata a od španjolske vinske zvijezde Alvara Palaciosa, to vino ponuđeno je kao poratitelj glavnog jela na bazi pirjanog tamnog mesa i s tamnim umakom… ♣ SuČ – 09/2015
MEĐIMURSKI SAUVIGNON REDOVNE BERBE – SADA ŠAMPION NA SAJMU i OCJENJIVANJU 2016. i u SUSJEDNOM PREKMURJU!

Sveti Urban kod Štrigove, u Međimurju: imanje obitelji Cmrečnjak, jedna od vrlo kvalitetnih vinogradskih pozicija, uz kuću i podrum. Na slici dolje: vinogradi Mađerkin breg
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
RAJKO CMREČNJAK IZ SVETOG URBANA KOD ŠTRIGOVE VEĆ DUGO JE GODINA u VINOGRADARSTVU i VINARSTVU, i SVOJIM DJELOVANJEM POSTAVIO JE SOLIDNE TEMELJE VLASTITOM OBITELJSKOM POLJOPRIVREDNOM GOSPODARSTVU. POSTAJE LI SADA REGIJSKA i NOVA HRVATSKA VINSKA ZVIJEZDA RAJKOV SIN MARKO?
Medalje visokoga sjaja, sve do šampionskih odličja, napokon su se s ocjenjivanja Vino Slovenija u Gornjoj Radgoni počele iz Dežele slijevati i preko državne granice u Lijepu našu. Ove godine na tom natjecanju s dugim stažem i velikim ugledom Hrvatska je 2016. osvojila tri titule šampiona te tri velike zlatne i više zlatnih i srebrnih medalja. Među šampionima za 2016. je, eto, Sauvignon 2015 Rajka Cmrečnjaka, a zlatan je Rajnski rizling 2015. istog vinara, Cmrečnjak je eto dobio odličnu ocjenu i za nj. Ova godina bila je što se tiče osvojenih odličja osobito uspješna za Cmrečnjaka, inače jednog od ponajboljih međimurskih vinogradara i vinara: njegov Sauvignon 2015 šampionskim naslovom okitio se 2016. i na Gastu u Splitu, na sajmu u Mostaru, na manifestaciji Sv. Urban u Medjimurju, a srebrom na Decanter World Wide Awardu…

Otac i sin: Rajko i Marko Cmrečnjak. Zdravica višestrukim šampionskim Sauvignonom 2015 – za još bolje dane!
Cmrečnjak se već u svojoj dugoj karijeri vinara naosvajao medalja. Ovo sada, najnovije, logičan je slijed i bitno poboljšane opreme za rad u trsju i u podrumu ali i priključenja proizvodnji Rajkovog sina Marka.
Što Cmrečnjakovima medalje zapravo znače, što im konkretno donose?
– Sigurno je da svaki osvojeni trofej, pogotovu ako je izvojevan u jakoj konkurenciji i na prestižnom ocjenjivanju, znači mnogo. On pokazuje da je dobitnik u svojim razmišljanjima i u radu na pravome putu, potvrda je dobroga rada i diže samopouzdanje. Zatim, dakako da odličje, koje poboljšava reputaciju u javnosti, ima i stanovitu marketinšku vrijednost, naime indirektno ali nerijetko i direktno utječe na plasman, i to ne samo nagrađenog proizvoda nego i drugih proizvoda u ponudi. Kod nas u Hrvatskoj je medjutim veliki problem raširena besparica, pa medalje visokoga sjaja često ne rezultiraju efektima koji bi se za tu razinu odličja očekivali. Ali eto barem pomažu da se vlastito vino cjenovno dostupnijih kategorija plasira količinski bolje – kaže Rajko Cmrečnjak.
Obitelj Cmrečnjak gospodari s 18 ha u rodu a još tri hektara u vlasništvu pripremljena su za buduću produkciju, k tome nekih 5,5 ha vinograda je u najmu. Trsje je zasadjeno uglavnom na jako dobrim pozicijama, medju njima je i Mađerkin breg. Zanimljivo je da je tamo Cmrečnjak posadio i crne sorte koje baš i nisu uobičajene za Međimurje, primjerice Merlot, ali i, pokusno – Plavac mali! Od bijelih još namjerava saditi Pušipel ili Moslavac ili Šipon, za ozbiljna suha bijela vina a i za visoke predikate. Obitelj Cmrečnjak sada od vina nudi Pušipel classic, bazno vino s nižim alkoholom, primjereno za svakodnevnu uporabu, tu je i Pušipel Exclusive tj. predikatno vino od Moslavca ili Pušipela, a kad smo kod ove sorte, od koje je napravljena robna marka

Međimurski specijaliteti – kobasice, meso ‘z tiblice, domaći sir poškropljen bučinim ulje, bučine koštice kao začin i ukras…
Međimurske županije, valja reći da se na razini udruge medjimurskih vinara, pa tako eto i kod Cmrečnjakovih, priprema izlaženje Pušipela u rangu izmedju classica i exclusivea, konkretno suhog vina dobivenog maceracijom na nižoj temperaturi te dozrijevanjem i do godinu dana u bačvicama tonneaux od 500 litara.
Inače, Marko Cmrečnjak htio se lani pozabaviti i s narančastim tipom vina pa je pokusno stavio na maceraciju i alkoholnu fermentaciju Pušipel iz berbe 2015., sada je vino u tonneauxu, a izaći bi iz podruma trebalo, kaže, za par mjeseci. Ostala mirna vina Cmrečnjakovih, iz redovne berbe 2015., su zeleni silvanac, graševina, sivi pinot, žuti muškat, iz 2012. je visoki predikat Muškat ledena berba. Uz mirna vina Cmrečnjakovi imaju i bijeli i ružičasti pjenušac…♣ SuČ 09/2016
AGRA 2016 / ŠAMPIONSKA ODLIČJA u PRAVCU HRVATSKE!
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
NA VRLO ZNAČAJNOM REGIJSKOM SAJMU POLJOPRIVREDE i PREHRANE u GORNJOJ RADGONI VEĆ GODINAMA LIJEPA NAŠA OSVAJA (i) NAJVIŠE NAGRADE NA OCJENJIVANJIMA u SEGMENTIMA MESNIH i MLIJEČNIH PROIZVODA TE BEZALKOHOLNIH NAPITAKA, a ETO SAD NAPOKON POSTIŽE i ZNAČAJAN USPJEH NA VREDNOVANJU VINA. OVE GODINE PRVACI SU SAUVIGNON 2015 OD RAJKA CMREČNJAKA i POLUSLATKI TRAMINAC 2015 PODRUMA MLINARIĆ IZ MEĐIMURJA TE SLATKI TRAMINAC 2012 LEDENO VINO OPG-a ĐURINSKI IZ KUPLJENOVOGA…
Međunarodni sajam poljoprivrede i prehrane AGRA 2016 u Gornjoj Radgoni, na spoju Slovenije, Hrvatske, Austrije i Mađarske, koji iduće godine slavi jubilej od 55 godina održavanja, ostaje središnja priredba te vrste u ovome dijelu Europe.

Glavni direktor Pomurskog sejma Janez Erjavec (sasvim lijevo), te, do nejga, izvršna direktorica Mateja Jaklič na prezentaciji Zagrebačke županije
Ove godine na 24.000 četvornih metara izložbene površine u sajamskim halama i na 28.500 četvornih metara izložbene površine na vanjskome prostoru kao i na još posebnih 15.300 četvornih metara eksperimentalnih nasada te na zasebnih 3000 četvornih metara za prezentaciju domaćih životinja okupio je 1798 izlagača iz 30 država. Sajam je prikazao vrhunsku mehanizaciju i opremu za poljoprivredu najuglednijih svjetskih proizvođača, zatim sjemenje i sadni material, gnojiva, sredstva za prehranu i zaštitu životinja, opremu za prehrambenu industriju, vinarstvo, proizvode za održivu gradnju i prijedloge za korištenje obnovljivih izvora energije. Agra je dakako i bogata smotra prehrambenih proizvoda, vina i drugih pića. Upravo na ovogodišnjem izdanju Agre inaugurirana je nova hala površine 800 četvornih metara a gdje su smještene Agrina Tržnica sa smotrom niza proizvoda raznih OPG-ova, i Agrina kuhinja.

Zagrebačku županiju prezentirali su župan Stjepan Kožić, njegov zamjenik Rudolf Vujević te Josip Kraljičković
Iz Hrvatske je nastupilo 23 tzv. direktnih izlagača i 11 tzv. posrednih izlagača a to su oni čiji su proizvodi prikazani na štandovima njihovih zastupnika u Sloveniji.
Ove godine poseban gost iz Hrvatske – i najveći hrvatski izlagač na Agri 2016. – bila je Zagrebačka županija, koja je u Gornju Radgonu došla s namjerom da iznese svoju osobnu kartu i otkrije svoje proizvode i projekte za Europu, ali i da u Sloveniji potraži partnere za kvalitetnu suradnju kroz koju bi bilo moguće iz europskih fondova povući znatna sredstva za realizaciju ambicioznih planova gospodarskog razvoja. Zagrebačka županija, koja je imala svoj štand za širu publiku, u posebnom je prostoru ponudila i poseban program za slovenske gospodarstvenike s kojima bi se rado radno povezala.

Najuspješniji hrvatski proizvođač vina na ocjenjivanju Vino Slovenija 2016: Stjepan Đurinski iz Kupljenovoga, s jednim šampionskim naslovom te s dvije velike zlatne medalje i s jednim zlatom
Nakon uvodnih pozdravnih riječi župana mr. Stjepana Kožića prezentaciju je održao mr. Josip Kraljičković iz županijskog Odbora za europske fondove. Kraljičković – koji je istaknuo da Zagrebačka županija, inače smještena na zapadu Hrvatske i dobrim dijelom duž državne granice sa Slovenijom, ima odličnu suradnju sa slovenskom regijom Posavje – naveo je točke mogućeg novog partnerstva sa Slovencima a to su: kvalitetna priprema i prijava projekata da se povuku sredstva iz EU fondova, razmjena iskustava o pripremi projekata, zbližavanje jedinica lokalne samouprave, jačanje prijateljstva. Na kraju izlaganja Slovencima su na kušanje ponuđeni brojni proizvodi – robne marke Zagrebačke županije, poput npr. sira Dragec, samoborske salame Igomata i druge tipične mesne prerađevine poput npr. šunke Grof Kudelić, domaći kukuruzni žganci, kiselo zelje Laktec. Našla su se tu i vina, među njima Portugizac Plešivica i Kraljevina Zelina.
__________________________________
AGRA 2016 NAGRADE – Evo hrvatskih tvrtki koje su nagrađene raznim medaljama na ocjenjivanjima mesa i mesnih proizvoda (među ocjenjivačima iz Hrvatske je bio Martin Brezovec iz varaždinske Koke), te mlijeka i mliječnih proizvoda (iz Hrvatske su među ocjenjivačima bili Samir Kalit, Neven Antunac i Nataša Mikulec sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta):
Belje: ABC svježi krem-sir – velika zlatna medalja; ABC svježi krem sir classic i ABC svježi krem sir s vlascem te baranjski kulen – zlatna medalja; dimljena slanina – srebrna medalja.

Josip Rajaković te Marija i Josip Barundić iz Krašića bili su ponosni što su se i njihovi pjenušci našli među odabranima za prezentaciju u Vinskome hramu
Compari 1 Pula: kosnica suha s tartufom – srebro; mortadela sa šparogama – brončana medalja.
Koka Varaždin: panirani edamac i panirani camembert – velika zlatna medalja; Koketa pileća jetrena pašteta – zlato; fina hrenovka, panirani pileći kroketi s dimljenim sirom i šunkom, pureći bečni odrezak – srebro.
Mljekara Antun Bohnec: ludbreški sir u kori i mozzarella piccola – zlatna medalja; maslac 250 gr – srebro.
Mini mljekara Veronika: sirutka – šampion; svježe mlijeko Veronika, zagorski posni sir Veronika i zagorski svježi sir Veronika – zlato; maslo, maslac zagorski Veronika i vinogradarski slani sir – srebro; domaće kiselo vrhnje – bronca.
Vindija: Capro fresh svježi sir od kozjeg mlijeka, Ovidur tvrdi sir od ovčjeg mlijeka, Vivis svježi krem sir natur – šampioni; Vindino mliječni desert lješnjak/čokolada, mliječni puding čokolada, mliječni puding vanilija, Caprodur tvrdi sir od kozjeg mlijeka, ‘z bregov UHT kozje mlijeko, Fino mi je mliječni puding sa šlagom, Bovidur tvrdi sir od kravljeg mlijeka – velika zlatna medalja; ‘z bregov UHT čokoladno mlijeko, Fino mi je mliječni puding sa šlagom vanilija, Fino mi je mliječni puding Choco-Loco – zlato.
Med:
Krešimir Stjepan Črnila bagrem – zlato i prvak sorte; Josip Kotiščak bagrem i akacija – zlato; Trupković lipa – srebro.
Sokovi i bezalkoholni napici:
Juicy ananas sok – veliko zlato; Juicy naranča i Juicy gusti sok od višnje i jabuke – zlato; Juicy marelica nektar – srebro; Juicy jabuka – bronca

Pogled u vitrinu šampiona u Vinskome hramu Agre podsjeća da je 2003. jedan od šampiona, a s Graševinom, bila obitelj Šember, iz koje je aktualna vinska kraljica Zagrebačke županije!
Ocjenjivanje Vino Slovenija 2016, na kojemu je iz Hrvatske kao degustatorica sudjelovala Ivana Rendulić Jelušić (iz Zagrebačke županije) okupilo je 468 uzoraka od 166 proizvođača iz Austrije, Češke, Hrvatske, Makedonije i Slovenije. Nakon Slovenije, Hrvatska je prijavila najviše etiketa – 50, od 22 proizvođača. Posebno je održano ocjenjivanje vina od organski uzgojenoga grožđa, ali tu su sudjelovali samo vinari iz Austrije i Slovenije, ukupno je bilo 25 uzoraka od devetero proizvođača.
Evo šampiona po kategorijama. Među prvacima su tri vina iz Hrvatske!
Kategorija suho nearomatično bjelo vino: Malvazija 2015 – Robi & Dorjano Korenika, te Sivi pinot 2015 Gomila – Klet Jeruzalem / Aromatično suho vino: Sauvignon 2015 – obitelj Cmrečnjak

Na štandu Udruge ubiteljskih vinskih posjeda Slovenije, s Brunom Graberšekom: na kušanje je ponudio nekoliko uistinu sjajnih vina, među njima osobitu pažnju zavrjeđuje bijeli Triton Lex 2011 kuće Edi Simčič iz Goriških brda
Polusuho bijelo vino: Pinot gris 2015 – Spielberg CZ, Češka/ Poluslatko bijelo vino: Traminac 2015 – obiteljski podrum Mlinarić / Slatko nearomatično bijelo vino: Svečnično vino 1997 – Radgonske gorice / Slatko aromatično bijelo: Traminac 2012 ledena berba – OPG Đurinski / Teran PTP: Izbrani teran PTP 2015 – Vinska klet pri Starčih Tavčar / Suho crveno vino mlađe od tri godine: Cabernet sauvignon Quercus 2014 – Vinska klet Goriška brda / Suho crno starije od tri godine: Sara 2008 – Boris Lisjak / Pjenušci: penina rosé – P&F Jeruzalem / Bio-vina: Sauvignon 2015 – eko kmetija Valentan
Hrvatska je uz tri šampionska naslova osvojila i tri velika zlata – uz Mlinarića iz Jalšovca/Štrigove, dobitnik je OPG Đurinski iz Kupljenovoga, za Graševinu izbornu berbu bobica 2015 i za Traminac 2013 izbornu berbu. Zlatnih medalja dodijeljeno nam je sedam, a dobitnici su Adriano Šošić iz Lašića/Vižinade za Chardonnay 2015, Mlinarić za arhivski Pinot kasnu berbu, Petar Kocijan iz Štrigove za Pušipel 2013 izborna berba, Željko Gašparinčić iz Šenkovca za Graševinu 2013 izbor prosušenih bobica, Ivan Sokač iz Strmca/Stubičke Toplice za Chardonnay 2015 kasnu berbu, i obitelj Cmrečnjak iz Sv. Urbana za Rajnski rizling 201.
Srebra je bilo 25, a osvojili su ih Adriano Šošić, Ivan Katunar, obitelj Mlinarić, Josip Rajaković (za tri pjenušca!), Libero Sinković, OPH Hažić, Ivica Rozijan, Ivan Sokač, Vina Barun Josip Barundić, Vina Belje, Vinarty, Boris Novak, Kotolenko. ■
________________________________
Tema u Vinskom hramu na sajmu Agra bili su pjenušci Zagrebačke županije, koje su uzvanici, u nazočnosti nekoliko proizvođača te u društvu aktualne vinske kraljice Zagrebačke županije Lucije Šember i prethodnih županijskih vinskih kraljica, dakako, mogli i kušati.

Šampanjeri iz Zagrebačke županije – obitelji Kos, Puhelek i Jagunić ∎ Dolje: rijedak prizor – dosadašnje vinske kraljice Zagrebačke županije na okupu! Trebalo je ići u Sloveniju da nastane ova smotra kraljica. Uz Luciju Šember, na tronu, su Ivana Puhelek, Irena Majcenović, Ivana Rendulić, Nataša Puhelek i Kristina Vugrin
U pjenušavom dobrom raspoloženju hrvatska delegacija sa sajma je skoknula u posjet poznatom slovenskom proizvođaču pjenušaca Radgonskim goricama, čiji su podrumi u neposrednom susjedstvu sajmišta. Tu je, nakon razgleda vinske kleti – proizvodnog dijela ali i dijela namijenjenoga turistima, održano kušanje ponajboljih radgonskih penina. ♣ SuČ – 09/2016
OD PZ GOSPOJA DO EKSKLUZIVNOG BOUTIQUE VINOTELA GOSPOJA
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
U VRBNIKU SU FRANJO TOLJANIĆ i ČLANOVI NJEGOVE ŠIRE OBITELJI, UDRUŽENI u POLJOPRIVREDNU ZADRUGU ZNANU i PO PROIZVODNJI VINA ŽLAHTINA, OTVORILI VINSKI HOTEL, KAO ODGOVOR NA TRAŽENJE BROJNIH TURISTA ŠTO ŽELE SMJEŠTAJ i SADRŽAJE NA VIŠOJ RAZINI
Netko u dane pred berbu postavlja u vinogradu klopotec da zvukom svojega klepetanja tjera ptice od grožđa koje postaje sve slađe, a netko pak – otvara vinski hotel!
U Vrbniku, carstvu žlahtine, Franjo Toljanić sa suprugom te sa sestrama i njihovim supruzima, suvlasnik obiteljske poljoprivredne zadruge Gospoja znane baš i po proizvodnji žlahtine, otvorio je, na poziciji blizu mora a gdje je do lani bio njihov objekt s prenoćištem, restoranom i, u donjem dijelu konobom, boutique Vinotel Gospoja sa četiri zvjezdice.
Vanjštinom vrlo lijepi kompleks – pet spojenih kuća u nizu – vrlo je razigran arhitektonski i bojama, i svojim je eksterijerom svakako oplemenio ambijent.
Objekt je odgovor na tražnju brojnih turista što dolaze u Vrbnik i žele smještaj i sadržaje na višoj razini.
Na otvorenju je, prigodno, bila i promocija proizvoda što se u obiteljskoj ponudi nedavno pridružio klasičnoj žlahtini – pjenušca Gospoja!
Vinotel Gospoja, u koju je uloženo nekih 35 milijuna kuna s time da kredit iznosi oko 26 milijuna kuna a ostatak su vlastita sredstva, ima 22 smještajne jedinice, od čega su 12 dvokrevetnih i jedna jednokrevetna soba, četiri velike obiteljske sobe i dva luksuzna apartmana, predstavlja objekt voditeljica hotela Maša Frković. U donjemu su dijelu prostrani restoran kapaciteta 220 sjedećih mjesta, te, ispod njega, suvremeno uređeni i opremljeni wellness & spa centar, kojime dominira bazen, i u kojemu se provode razni specijalni tretmani.
Oznake soba dakako su ne one uobičajene, brojevima, nego nazivima vinskih sorata, s time da naziv sorte postavljen uz ulaz u sobu prate fotografija kultivara i kratak tekst o kultivaru. Stropovi soba, inače, vrlo moderno uređenih, oslikani su bobicama grožđa sorte po kojoj je svaka od njih nazvana.

Sobe su označene ne brojkama nego nazivima sorata. Ova je posvećena Žlahtini. Strop svake sobe oslikan je bobicama dotične sorte
Prizemlje je u znaku crnih kultivara Brajdice, Sansigota (Suščana), Terana, Borgonje, Babića, Crljenka i Plavca maloga, a prvi kat je u znaku bijelih sorata Gegića, Malvazije istarske, Debita, Pošipa, Malvasije dubrovačke, Kraljevine, Pušipšela (Moslavca), Graševine, Muškata. Vrh građevine pripada, naravno, domaćoj Žlahtini. To je, kaže Franjo Toljanić, ekstra-elitni dio hotela. Sobe i apartmani na vrhu su ne samo s pogledom na more i Vinodolski kanal nego i s – jacuzijem na terasi, a označeni su nazivima pojedinih parcela vinograda Žlahtine što su ih Vrbničani dali odavna a većinom u čast svetaca u koje su se uzdali da će štititi njih i urod – npr. Žlahtina sv. Anton, Žlahtina sv. Frančisk, Žlahtina sv. Mikul…
Sav interijer je u modernome stilu, sobe dobro podnose svoje uređenje, međutim restoran, koji je, moglo bi se reći, ogroman, i očito rađen za velike skupove poput raznih slavlja i drugih masovnih skupova, ostavlja, bez obzira na strop ukrašen dužicama bačve i na neke slike vinograda na zidovima, dojam stanovite hladnoće, nedostaje mu prisnosti, međutim to se, ako domaćin osjeti potrebu, valjda može popraviti u hodu nekim pomičnim pregradama s lokalnim ukrasnim raslinjem. Ili pak drukčije…
– Vinsko obilježje hotela proširivat će se raznim prikladnim programima. Zasad u ponudi hotela imamo, naravno, sva vina i pića, a to su i pivo te razne rakije, iz naše produkcije ali i ona iz proizvodnje svih drugih vrbničkih vinara. Kuriozitet je među pićima šampanjsko pivo Vrbničko Žlahtno brut beer, koje smo realizirali u suradnji s našim austrijskim partnerom, vinskom kućom Szigeti iz Gradišća ili Burgenlanda. U wellness centru već koristimo preparate na bazi grožđa i proizvoda od grožđa. Kozmetička linija je personalizirana. Brand Gospoje je i na specijalnoj ambalaži sve kozmetike koja je wellnessu ali i u sobama i kupaonicama. Uz klasične suhe i parne saune, tu je i ona mediteranska, gdje je sve u aromatičnim mirisima sredozemnog bilja. S vremenom ćemo u našem Vinotelu Gospoja početi s raznim vođenim tematskim degustacijama, edukacijama, gostovanjima vinara iz drugih krajeva, ekskluzivnim večerama sa sljedovima prilagođenim određenim izabranim vinima… – rekao je Franjo Toljanić, direktor Gospoje.
Začetnik cijele priče svakako je bio vrijedni i vidoviti Franjin otac Ivan.
– Na Krku se ljudi od pamtivijeka bave poljoprivredom – nastavlja Franjo Toljanić. – Tako su i moji sadili vinovu lozu, voće i povrće. Moj otac, na žalost pokojni pa ne može vidjeti ovu novu Gospoju, vjerovao je u zemlju i to čak i onda kad se od nje nije baš moglo dobro živjeti. Nagovarali su ga da se zaposli u tvornici, govorili su mu da će, želi li baš proizvoditi vino, kroz plaću zaraditi vagon grožđa godišnje. Tada tu količinu grožđa na Krku nije imao nitko. Ipak, on je ostao vjeran zemlji. Posljednih 20 godina puno se loze zasadilo. Po katastru, vrbničko polje ima 160 hektara, s time da je dvadesetak neobrađeno. Počeli smo se, uz poljoprivredu, baviti i turizmom, iznajmljivali smo sobe u našoj obiteljskoj kući. To su bili počeci turizma na Krku, i tu smo mi mladi radeći počeli stjecati prva iskustva. Godine 1995., kad smo moj otac Ivan, mama Katica, sestre Marija i Ankica, šogori Toljanić i Brusić te moja supruga Katarina i ja utemeljili obiteljsku zadrugu Gospoja, odlučili smo baš tu gdje je sada Vinotel Gospoja, otvoriti restoran i, ispod, vinariju. Kamate za kredit u banci bile su enormno visoke, mnogo smo u to sve uložili, bio je to veliki rizik. Ali, vjerovali smo u sebe. Otac, koji je izgarao u polju, posao je uglavnom prepustio nama mladima. Da to vodimo, da se dogovaramo i organiziramo. To se pokazalo kao ispravan i mudar potez i uvelike baš je i to, po meni, i rezultiralo našim današnjim uspjehom. I mi djecu odgajamo kao što su i nas naši roditelji odgajali, dakle da treba raditi najbolje što se može. I rezultati neće izostati. Svojim primjerom im to i dokazujemo. I učimo ih da nije bogatstvo u stvarima, već u njihovim glavama. Djeci nećemo ostaviti sve ovo da samo uživaju u tome, nego da nastave I da unaprjeđuju ono što smo mi započeli, te da, na rodnoj grudi, žive od toga! Spašavalo nas je i to što smo već tada imali svojega grožđa u dovoljnoj mjeri, pa ga uopće nismo ga trebali kupovati. Vino žlahtina uspješno se tada probijalo na tržištu, te je grožđe postalo najednom vrlo skupo. Ali, s druge strane, s pojačanom potražnjom za žlahtinom i cijena buteljama postajala je za ponuđača sve bolja, pa smo krenuli s flaširanjem, prva berba koju smo stavili u bocu je 1994., bilo je oko 60.000 butelja žlahtine. S obzirom na tada sve bolji plasman kapljice ubrzo smo uspjeli stati na noge te izgraditi i novi podrum, u blizini Vrbničkog polja, bliže našoj lozi. Stari podrum u objektu Gospoja uredili smo u konobu, koja je bila u funkciji sve do prošle godine, a sad je ona, u sklopu novog hotela, pretvorena u restoran.

Vrbničko Žlahtno pivo brut beer, šampanjsko pivo Toljanićevih. Sadrži 5,5 vol % alkohola i punjeno je u klasičnu šampanjsku bocu zapremnine 0,75 lit
Inače, u kuhinji Vinotela Gospoja odabrana je ekipa mladih. Chef je Dalibor Perinčić, a kuhari su Branislav Mrakovčić, Alma Mejrević, Toni Rajković, Karlo Pleša i Yelena Knežević. Angažiran je i konzultant, a to je znani kuhar Damir Perman, koji u Opatiji ima konzultantsku tvrtku Eten. Chef Perinčić navodi da će na menuu restorana biti podjednako zastupljena riblja i mesna jela, s time što bi se u predjelima ipak jači naglasak dao na ribi i plodovima mora. Kao glavni specijalitet kuće Perinčić navodi grdobinu u pjenušcu Gospoja s rižom sa hrvatskim šafranom.
Možda se ovdje rodi i posve neuobičajeni gastro-spoj: morska riba i pivo! Kao što je već rečeno, uz pjenušac Gospoja od baznoga vina koje je još jednom fermentiralo, taj drugi puta u butelji (klasična, šampanjska metoda), Toljanići imaju i vrbničko šampanjsko pivo, a to je pivo koje je također još jednom fermentiralo, i to u butelji. No postoji još jedno rješenje: ako se to šampanjsko pivo ne pokaže u najboljem svjetlu uz grdobinu, moglo bi se, u istoj ulozi kao pjenušac uz ribu, sjajno pokazati uz – meso!
Usporedno sa skokom s prenoćišta i konobe na butikni vinski hotel rade se i značajni pomaci u vinskome segmentu. Obitelj Toljanić u početku svojega bavljenja vinom u tržišnome smislu surađivala je s našim poznatim enolozima, a sada, nakon toliko iskustva i završenih raznih tečajeva, suvlasnici PZ Gospoja sami vode vinariju, međutim njihov pravi adut u proizvodnji tek dolazi: Anton Brusić, član velike obitelji koja ukupno broji 21 dijete od čega je od Franje Toljanića i njegove supruge Katarine njih čak 11 (nogometna ekipa!), uspješno studira vinogradarstvo i vinarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i sad je na trećoj godini. Inače, familija među djecom ima i ekonomisticu i buduću pravnicu. Dragocjen je taj obiteljski posao, sva djeca aktivno sudjeluju ili se pripremaju za aktivno sudjelovanje u njemu, kao što je nekad bio slučaj s Franjom i njegovim sestrama. Tu je njihova snaga! ♣ SuČ – 09/2016

U kuhinji Vinotela: chef Dalibor Perinčić, i kuhari Branislav Mrakovčić, Alma Mejrević, Toni Rajković, Karlo Pleša i Yelena Knežević. S njima je, sasvim lijevo na slaici, kuhar Damir Perman. DOLJE: plaža ispod vinotela Gospoja
SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 07/08/09/2016 – WORLD IN a GLASS & ON a PLATE
SADRŽAJ / CONTENTS
ZAGREB INTERNATIONAL GOURMET OPEN • ŽE-MA i IVANIĆ-PLAST • LUKSUZNI HOTELI HRVATSKE • ESPLANADE: OD OLEANDRA DO LOZE i MASLINE • ISTRIA ATP GOURMET FESTIVAL • KOZLOVIĆ EXPERIENCE • PLEŠIVICA TOURS • BLAŽEVA GASTRO-PUTOVANJA • NOVE SORTE ZA CHAMPAGNEU • ILIJA GROMOVNIK POD MIRNIM KROVOM • SVETI LOVRO ZAŠTITNIK KUHARA i KOMIČARA • SVETI LOVRO i DRUGI SVJETSKI RAT • PBF i AGROLAGUNA FINALISTI EU REGIOSTARS NAGRADE • IN MEMORIAM: DENIS DUBOURDIEU i STANKO RADIKON • DANI POŠIPA • WORLD BULK WINE EXHIBITION • FRESCOBALDI i DUCATI • VIETTI u AMERIČKIM RUKAMA • BAROLO docg: JUBILEJ s ELTONOM JOHNOM • SERIJA PROVALA RADI KRAĐE BAROLA • BIERANJAS! • ENRICO RIVETTO: NIŠTA ISPOD 94!… • KANTA KAO HRVATSKI SINDROM • VRBOVEC: KAJ SU JELI NAŠI STARI • JASKANSKE VINSKE SVEČANOSTI
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
_______________________________________________________
ZAGREB INTERNATIONAL GOURMET OPEN – Metropola u prvoj polovici rujna: u znaku enogastronomije, i filmske umjetnosti. Sve na otvorenome. Međunarodna ponuda na Europskom trgu, a Zagreb Food Film Festival na susjednom mu Zrinjevcu. Simpatične kućice s ponudom hrane i pića, kuhari i iz dalekog orijenta, fiš u dvorištu Arheološkog muzeja, ozelenjeni zrinjevački prostor preko dana neuobičajeni kafić tj. mjesto izležavanja na dekici na travi i čavrljanja uz mali zalogaj i čašicu a uvečer neuobičajeno, golemo kino-gledalište, također s dekica, filmova u kojima je poprilično zastupljena i hrana…
Zagrebačka vinoteka Bornstein izabrala je plave dekice za zelenu travu, ambalažna drvena kutija stavljena je kao improvizirani stolić za čašu i tanjur (i cjenik!), adut od pića bio je izvrstan bijeli Šemberov pjenušac. U Arheološkom muzeju, Baja iz Baranjske kuće u Karancu nudio je sa svojom ekipom uz fiš-paprikaš i grah s kobasicom. Fiš i grah jako dobri, ali, na žalost, organizator tog nastupa nije se potrudio da uređenjem i servisom za jelo i čašama bude na razini ugleda i Arheološkog muzeja i Baranjske kuće u Karancu…
Na Europskom trgu, odmah na početku međunarodne eno-gastro staze talijanska trattoria-pizzeria Volare Angele Marchegiani, te Konoba Dida s vlasnikom Tomislavom Vukom i s vinarom Tomislavom Bolfanom, s plodovima mora te brudetom što se prigotavljao na licu mjesta u golemoj inoks-posudi zapremnine 350 litara, a i sa Sauvignonom 2015 za koji je Bolfan ove godine dobio zlatnu medalju na međunarodnom ocjenjivanju Concours Mondial de Sauvignon održanom u španjolskoj Ruedi… U nastavku – ruski specijaliteti te votka i pjenušci, pa Vinolicious s francuskim vinom, južnokorejski chef s roštiljem na korejski način, na kraju gurmanske staze Europskog trga, na strateškom mjestu i za gašenje začinske vatre u ustima – vinoteka Vintesa…♣
Dan Zgrebačke županije
ŽE-MA i IVANIĆ-PLAST –Dan Zagrebačke županije, svečanost u hotelu International u Zagrebu. Uz domaćine – županijskog čelnika Stjepana Kožića i predsjednika županijske skupštine Dražena Bošnjakovića, nazočni predsjednik Hrvatskog sabora akademik dr. Željko Rajner, savjetnik predsjednice Republike dr. Mate Granić, zamjenica gradonačelnika Zagreba Vesna Kusin… Lijepe riječi na račun Zagrebačke županije, koja je po uspješnosti – čestitke!! – uz bok Gradu Zagrebu, evo npr. turizam je ove godine pojačan, čulo se, za nekih 40 posto u odnosu na lani u istom periodu. Dodjela posebnih priznanja, za osobito uspješan rad i za promociju Hrvatske u inozemstvu, dobitnice, među ostalima, i dvije tvrtke iz sektora proizvodnje a koje rade k’o zmajevi – ŽE-MA iz Krašića (PVC stolarija) i Ivanić-plast iz Ivanić-Grada (toaletne sjedalice; tu gdje enogastronomija završava!)… Na slici su Josip Rajaković (Že-Ma) i Vitomir Klasić (Ivanić-plast) s plaketama. Rajaković je ove godine super-uspješan jer, mada hobi vinar, uspio je na već tradicijskom ocjenjivanju vina Zagrebačke županije osvojiti šampionski naslov u svim kategorijama vina osim u crnome, te titulu ukupnog prvaka! Na bogatom domijenku nakon tzv. službenoga dijela među vinima ponuđenima da prate hranu očekivalo se i barem jedno od županijskog superšampiona za 2016 Rajakovića, međutim – nije ga bilo. Na pitanje Rajakoviću kako to, on odgovara da ga nitko od organizatora nije ni pitao da donese i svoje vino.
Halo: šampiona županijskog ocjenjivanja 2016, a istodobno i dobitnika županijske nagrade… ♣
LUKSUZNI HOTELI HRVATSKE – Grupacija jedinstvenih luksuznih hotela koja je nedavno osnovana u sklopu Udruženja hotelijera pri HGK, na svojoj sjednici definirala je kriterije koje trebaju ispunjavati hoteli kako bi postali članovi Grupacije. To moraju biti hoteli sa četiri ili pet zvjezdica i/ili hoteli baštine visoke kvalitete sa najviše 60 soba, restoranom koji pruža poseban gourmet doživljaj te s jedinstvenom prodajnom ponudom u najmanje jednoj od sljedećih kategorija: povijest, kultura, priroda, konceptualni dizajn, doživljaj i inovativnost. Strukovno povjerenstvo posebno će vrednovati dodatne pokazatelje kvalitete kao što su personalizirana usluga, visoki postotak zadovoljstva gostiju, članstvo u relevantnim međunarodnim organizacijama hotela, međunarodne nagrade itd.
Glavni je cilj pozicionirati se na međunarodnom tržištu kao luksuzni hoteli Hrvatske koji nude vrhunsku uslugu, jedinstvenu ponudu i poseban gourmet doživljaj. Hrvatska već sada ima kapacitete za takav turizam. Moramo to početi koristiti, a udruženi smo snažniji i šanse za uspjeh su nam veće, istaknuo je predsjednik Grupacije Nenad Nizić.
U ovom se trenutku radi na stvaranju brand-imagea i vizualnog identiteta pod kojim će članice zajednički nastupati na ciljanim tržištima. Želimo istaknuti da Hrvatska ima hotele koji nude vrhunsku kvalitetu i u sadržajima i u usluzi, a ujedno su pojedinačno posebni i drukčiji. Zajedničkim brandiranjem postići ćemo prepoznatljivost jedinstvenih luksuznih hotela Hrvatske koja trenutno ne postoji na ključnim tržištima hotela ove kategorije, napomenula je Leila Krešić-Jurić, direktorica Sektora za turizam HGK.
Na sjednici je za člana Grupacije u Vijeću hotelijera pri HGK izabran potpredsjednik Grupacije Tullio Fernetich, koji je naveo kako su ključna tržišta Grupacije ponajprije SAD i Velika Britanija, a onda, naročito za hotele u Istri i na Kvarneru, i Austrija i Njemačka.
Osnivači i članovi Grupacije su Meneghetti Wine Hotel Restaurant & Winery iz Bala, San Rocco Heritage Hotel & Gourmet Restaurant iz Brtonigle, hoteli Kazbek i The Pucić Palace iz Dubrovnika, hoteli Bevanda i Navis iz Opatije, Life Palace Heritage Hotel iz Šibenika, dvorac hotel Martinis Marchi Heritage iz Maslinice na otoku Šolta, Vestibul Palace Hotel iz Splita te hotel Bastion iz Zadra. Interes da se priključe pokazali su i neki drugi hoteli. ♣
OD OLEANDRA DO LOZE i MASLINE – Za nju kažu da je najljepša terasa u Zagrebu. Tepaju joj – Zelena oaza u srcu Metropole. Nekad je sva bila u znaku oleandra i otud joj naziv, nekad se na njoj plesalo, a sada je ona sve više u znaku mirisa lavande, masline i vinove loze te enogastronomije.
Riječ je dakako o terasi Oleander hotela Esplanade. Ljetne vrućine u Zagrebu, ponekad i paklenske, lakše se podnose na Esplanadinoj terasi Oleander, doduše i tu vrijedi princip: tko ima para kupa se u moru, a tko ih nema doma u lavoru!… Liječnici savjetuju: boraviti u hladovini, jesti laganu hranu, povrće, piti mnogo ali ne i ono što bismo htjeli, nego – vodu!
U vrućim srpanjskim danima glavni direktor Esplanade Ivica Krizmanic Max, chefica Ana Grgic i Sanda Sokol iz marketinga imali su što se tiče hrane svoj plan, sasma suprotan od liječničkih savjeta, ali – sjajan. Ne kaže se slučajno: postoje dvije vrste hrane – jedna je zdrava, a druga ukusna!
Max, Ana i Sanda te jedan od prvih hrvatskih sommeliera Ivan Šneler Šneki prezentirali su, baš kako liječnici preporučuju, u večernje-noćnoj hladovini u vrlo lijepome i opuštajućem ambijentu Terase Oleander atraktivni bogati menu restorana Zinfandel – školjke sv. Jakova na gustoj kremi od citrusa i s kavijarom oscietra, lagano pečene crvene kozice na kremi od šparoga i s lardom, parene okruglice sa svinjetinom na kremi od sezama i djumbira te sočne steakove od crnog angusa kao i sorbeto od papaje, s vinima Pošip 2015 od Rizmana, Sauvignon 2015 od Cmrečnjaka koji će postati šampionom na ovogodišnjem sajmu Agra u Gornjoj Radgoni, Grk 2015 od Birea i Pribidrag 2010 Kuće sritnog čovika (Nikša Mimica iz Omiša), kao i Bodren cuvée 2015, nudilo se i šampanjca Ruinart, sve to bilo je i za tijelo i za dušu a – dušu se u kontekstu zdravlja ne smije zanemariti!…
Inače, na terasi Oleander kao zelenoj oazi primijećuju se sve više stabala masline – u golemim teglama, ali i širenje trsja, konkretno zasađena je vinska sorta Crljenak, Tribidrag, Pribidrag odnosno Zinfandel, ne slučajno Zinfandel, naime tik uz terasu je Esplanadin prestižni restoran Zinfandel, s bogatom ponudom istoimenoga vina za kojime luduju Amerikanci te s ponudom sjajnih specijaliteta iz radionice chefice kuhinje Esplanade Ane Grgić.
Sa četiri stabla masline zasad se nude samo masline kao prilog i kao ukras u jelima Ane Grgić, ali možda će se uskoro eventualno s većeg broja maslina na terasi proizvesti i koja ekskluzivna kap ulja. Što te tiče trsova Zinfandela, kojih je zasad 12 i koji su posađeni uz stručnu pomoć Vlade Krauthakera što i brine o rezidbi i uzdržavanju, teško da će se povećati broj loza do količine da se proizvede nešto ekskluzivnoga vina… A kad bi imala svoje ulje i svoje vino maker u simboličnoj količini, Esplanade bi klasičnu dobrodošlicu s kruhom i solju u specijalnim prigodama mogla zamijeniti novim, originalnim načinom – ponuđenima komadićem kruha umočenim u blago zasoljeno maslinovo ulje i gutljajem crljenka!… .♣
ATP ISTRIA GOURMET FESTIVAL – Elitni sport – tenis, vrhunski specijaliteti i vina, glamour… To je, ukratko, ATP Croatia Open u Umagu, u drugoj polovici srpnja. Svojim bogatim i atraktvnim sadržajem na više platformi manifestacija svake godine okupi veći broj turista. Istria Gourmet Festival kao sjajna dopuna sportu postoji inače pet godina i sad je izdana i brošura koja govori o toj zanimljivoj simbiozi tenisa i enogastronomije.

S liste slavnih: André Agassi, gore na slici s Antonijom Mandić. Rekao je da prije Umaga nikad nije igrao s ovako velikim reketom kao sada! Poslije se krijepio čajem Voćni+Moćni!

U Umagu je bilo i još velikih reketa, primjerice ovi ukusni na slici, punjeni mesom s roštilja. Proizvođači tih reketa bili su chefovi Branko Ognjenović, Dario Lide i Marko Lucić, koje vidimo u društvu sa Brunom Kovačevićem, zaduženim na HRT za sportski program
Među događanjima koja su – uz, dakako, teniske mečeve – privukla osobitu pažnju bile su radionice u organizaciji Hrvatskog sommelier kluba – jedna o malvaziji, koju je vodila sommelijerka i znana opatijska ugostiteljka Daniela Kramarić, a druga o rakijama, nju je vodio jedan od najpoznatijih svjetskih sommeliera Giuseppe Vaccarini.
Pored već tradicijskih degustacija Skrivene čari istarskih vina, organizirano je i posebno kušanje pod nazivom Istarski šampioni. Ponuđena su istarska vina nagrađena na prestižnim međunarodnim ocjenjivanjima plemenite kapljice International Wine Challenge, Decanter World Wine Award i Challenge International du Vin. Posebne nagrade na ovim natjecanjima osvojile su vinarije Veralda i Laguna vina (Decanter World Wine Award 2016), te Benvenuti (International Wine Challenge 2016) i Kozlović (Challenge International du Vin 2016).
Izabrano je i najbolje vino turnira. Na ovogodišnjim degustacijama za ATP vino 2016. šampionom je proglašen svježi teran (2015) od Klaudija Tomaza.
Kako se došlo do pobjednika? Istarska su vina na slijepo ocjenjivali posjetitelji turnira na degustacijama što ih je, uz moderiranje Antonije Mandić, vodio sommelier Emil Perdec, nastojeći nazočne iz prve ruke uputiti u osnove sommelijerstva. Više od 200 zainteresiranih kušalo je petnaest vina istarskih vinara proizvedenih od autohtonih istarskih vinskih sorti: Malvazije, Terana i Muškata. Najbolje ocjene, po danima, dobili su: Agrolaguna za mladu malvaziju, Marino Markežić za odležanu malvaziju, Klaudio Tomaz za mladi teran, Nikola Benvenuti za odležani teran, a u kategoriji muškata najbolje ocijenjen je onaj od Rina Prelca. Ukupno najviše glasova dobio je Klaudio Tomaz za mladi teran i time zaslužio titulu ovogodišnjeg pobjednika. ♣
KOZLOVIĆ EXPERIENCE – Gianfranco i Antonella Kozlović iz Vala na momjanštini ušli su na zanimljiv način u područje turizma. Osmislili su program pod nazivom Kozlović Experience, koji se dobrim dijelom odvija na prostorima u njihovu podrumu i oko njega. Devet je sadržaja koji se nude, neki se realiziraju samostalno a neki u suradnji s partnertima. Nazivi su npr. Meet the Estate – Upoznajte posjed, Taste Kozlović – Kušajte Kozlovića, Taste Istria – Kušajte Istru, From 1904. and Before – Od 1904. i prije (izlet kroz povijest vinskog podruma sve do prve kušaonice… ), Back to Nature – Povratak prirodi (pješačenje označenim stazama uz trsje na cijenjenom vinogradarskom položaju Santa Lucija gdje i Kozlovići imaju lozu). U suradnji s četiri istarska restorana osmislili su degustacijske jelovnike u kojima jela prate vina Kozlović, s BMW-om i Turističkom zajednicom Istarske županije ostvaruju Coast Drive Istria (vožnja istarskom obalom), a s hotelom San Rocco iz Brtonigle, pod nazivom Sunset on the Roof = Zalaz sunca na krovu, u mediteranskom vrtu na krovu svoje vinarije odakle se pruža lijepi pogled na okolicu, priređuju romantične večere za dvoje.
Svakako vrijedi navesti da je upravo taj njihov podrum, vrlo atraktivnog arhitektonskog rješenja i otvoren 2013. godine, svjetski znani sommelier Paolo Basso, inače svjetski prvak u sommelijerstvu 2013. godine, uvrstio, kao jedini iz Hrvatske, u knjigu Sommeliers’ Heaven – The Greatest Wine Cellars of the World = Sommelijerovo nebo – najimpresivniji vinski podrumi svijeta, u kojoj je ukupno 66 vinskih podruma iz različitih krajeva Zemlje. ♣
Turistički potencijal vinogorja između Jastrebarskoga i Samobora
PLEŠIVICA-TOURS – Istra se dosjetila svakojakim aktivnostima da bi privukla turiste, kako to da zagrebačka okolica u tome još uvijek – i neočekvano! – šepa?!

Nakon obitelji Tomac i Zdenka Šembera, i Velimir Korak krenuo je, barem po onome što sun am pokazali kušani prvi probni uzorci, i u područje pjenušca i u područje (polugodišnje) maceracije pa potom nekolikogodišnjeg dozrijevanja vina od bijelih sorata. Jako dobri bakin plešivički copanjak (inačica samoborske greblice), te domaći šunka, kobasica, špek, kao i sir od plešivičke obitelji Šestak

Aktualna kičma vrhunskog vina na Plešivici, rekao bih i jezgro oko kojega bi se trebali okupiti plešivički vinogradari i vinari koji svojemu kraju i sebi (i svojoj djeci!) žele boljitak: Velimir Korak, Zdenko Šember i Tomislav Tomac. Upravo u razgovorima nakon našeg posjeta Korak, Šember i Tomac odlučili su, napokon, oformiti udrugu posloivnog tipa kojom bi se, kroz odgovarajuće pravilnike i aktivnosti, stimulirala kakvoća te učinkovito promovirali plešivička vina i cijelo vinogorje
Lijepi plešivički vinogradarski krajolik od Jastrebarskoga preko brijega prema Samoboru naprosto vapi za turistima, i to svih kategorija zahtjevnosti i platežne moći, sve do one visoke. Lako je moguće, međutim, da lokalni čovjek misli malo drukčije, dojam je da je u ovome trenutku premalo ponuđača roba i usluga zainteresirano tamo kvalitetno sudjelovati u razvoju turizma kao dobrodošlog u ekonomskoj nadgradnji poljoprivrednoj djelatnosti. Sve to iako je Plešivica na tek pola sata vožnje automobilom udaljena od mnogoljudnog glavnoga grada i gospodarskog središta Lijepe naše, koji zavidne rezultate bilježi – upravo i u turizmu.
Iz ureda Turističke zajednice Jastrebarskoga čuo sam više puta da je od nje već bilo inicijativa oko jačeg dovođenja turista na Plešivicu, ali i to da zasad izostaje sluha među tamošnjim proizvođačima plemenite kapljice po kojoj je Plešivica već odavna poznata i na koju se gleda kao na najvažniji magnet za goste. Neki obiteljski vinogradari/vinari smatraju da nemaju dovoljno snage uz primarnu djelatnost na zemlji baviti se i turizmom pa se nisu ni registrirali za prihvat gostiju, neki pak imaju druge razloge, a veliki su nedostatak slaba organiziranost lokalnih vinara i nepostojanje poslovno orijentirane udruge koja bi bila, u sinergiji s odgovarajućim institucijama, značajan čimbenik u vođenju vinske politike teritorija glede produkcije ali i marketinga i plasmana. K tome, svakako treba spomenuti i kod mnogih uključenih u sektor vina slabiju ambicioznost – kako inače objasniti činjenicu da već desetljećima, unatoč velikom broju proizvođača vina navedenih u popisu ponuđača na Plešivičkoj vinskoj cesti, vinski renome Plešivice konstantno gradi tek četvero vinskih kuća što pokazuju kako Plešivica može biti zona i vrhunskog mirnog bijelog i crnoga vina, maceriranog vina, i elaboriranih pjenušaca rađenih šampanjskom metodom! – da se s ovih krasnih brežuljaka posutim lozom ide u vinsku špicu kakvoće dostojnu ovoga ambijenta s vrhunskim položajima za lozu i visokokvalitetnih tu posađenih sorata.

Plešivica, koja je tradicijski područje bijelih sorata pronašla je u najnovije vrijeme odgovarajuću joj crnu sortu – Pinot crni. S vinom od nje ističu se obitelji Korak, Šember i Tomac. Na susretu kod Šemberovih Zdenko Šember donio je na kušanje i jednog veterana u magnumu, s kojim je i te kako uvjerljivo pokazao da se ne treba žuriti – a to je vrlo izraženi trend! – s konzumacijom plemenite kapljice: Šemberov Pinot crni 2007 pokazao je visoku kompleksnost i, s obzirom na godine, sjajnu svježinu
Ali, i sam grad Jastrebarsko kao administrativni centar kraja, a koji se nalazi upravo uz vrlo frekventnu prometnicu – autoput Zagreb-Karlovac-Rijeka/Split…; to bi valjda trebala biti prednost, zar ne? – nekako slabo diše i s vinom i turistički. Boljih restorana, pogotovu s obilježjem vinskih uradaka kraja, u gradu nema, nedostaje i vinoteka (wine-bar) gdje bi se primarno nudila kapljica ovoga vinogorja, hotel koji je postojao zatvoren je. Srećom u okolici i gore na brdu i kod vinskih obitelji postoji nekoliko prenoćišta (Kolarić, Krešo Režek…) ali kapaciteti su mali. Na brdu ima par obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja nude i hranu te dva restorana, i oni – gle ironije! – navodno rade sasvim dobro…
Bijeg s užarenog ljetnog asfalta i lijepa jednodnevna opuštajuća eno-gastro turneja Plešivicom, primjerice s početkom u Jastrebarskome, pa preko brda i sa završetkom u Samoboru (na kremšnitama!), mogla bi se organizirati uz zaustavljanje kod nekolicine ponajboljih vinara na kušanju kapljice, zatim uz kraću šetnju vinogradskim ambijentom, te uz ručak odnosno večeru u jednome od dva plešivička restorana ili na nekom obiteljskom gospodarstvu što nudi hladno i toplo jelo. Iz mojega iskustva punktovi za preporuku na brdu Plešivica svakako su restorani Ivančić (domaća, rustikalna kuhinja) i Karlo (profinjeniji pristup), obiteljska vinska gospodarstva što nude i hranu – Braje, Jagunić, Korak (proširuje objekt!), te vinari Šember, Tomac, a i Kurtalj, koji se pomalo izdiže i vrlo solidan rezultat pokazuje i s pjenušcem…

U obilasku Plešivičke vinske ceste, s posjetom Velimiru Koraku, Zdenku Šemberu i Zvonimiru i Tomislavu Tomcu nedavno su bili ugostitelj Tomislav Vuk iz popularne zagrebačke Konobe Dida, Ivan Dropuljić, direktor festivala Zagreb Vino.com, Božo Roknić vinski trgovac uz Zagreba,sa suprugom Ljiljanom, prosvjetnom djelatnicom i Momir Karin, pomoćnik ministra znanosti (tako da je tema razgovora bila ne samo enogastronomija, nego i prosvjeta)
Turistička sezona svoju je špicu za ovu godinu prošla, ali to ne treba obeshrabtiti, što kaže zagrebački gradonačelnik Milan Bandić: Nikad nije nevrijeme, UVIJEK je VRIJEME da se nešto učini, a što se tiče obilaska vinskih cesta upravo su za to pravo vrijeme turistička predsezona, te posezona koja dolazi… ♣
BLAŽEVA GASTRO PUTOVANJA – Damir Folnegović Blaž duboko je zagazio u polje gastronomije. Rado će se pohvaliti da je u potrazi za finima papicom i kapljicom prošao Hrvatskom uzduž i poprek, i kao rezultat toga, ali i kao slijed knjige Blaževa kuhinja nedavno objavljene u suradnji s revijom Svijet u čaši i MAM-VIN-om, nastala je bogato ilustrirana knjiga gotovo A 4 formata, s nekih 160 stranica i s tvrdim koricama Blaževa gastro-putovanja Hrvatskom (cijena primjerka je oko 70 kuna!), u kojoj nestašni Zagorec iz tv Večernje škole i svojedobno i voditelj tv-emisija Blaževa kuhinja prezentira ponudu specijaliteta niza restorana u Lijepoj našoj te hrvatska vina što su ih vlasnici objekata sljubili s tim svojim izabranim jelima. Blaž, na slici s Andrejom Štajnkler u simpatičnoj vinskoj kletici plešivičkog vinogradara/vinara Drage Kurtalja u Zagrebu gdje je zagrebačka promocija, zajedno s Kurtaljevim novim pjenušcem Rosé, održana početkom rujna na već tamo tradicijskoj predberbenoj svečanosti, po Jadranu je promovirao knjigu kroz srpanj i kolovoz.
Svake srijede i svakog četvrtka u marini Frapa u Rogoznici vodio je prezentacije vina i vinara što su ušli u tu njegovu knjigu, i kuharske-showove Dobar tek u Frapi uz sudjelovanje raznih chefova kuhinje uglavnom također iz knjige. Prvi chefovi koji su mu gostovali u Frapi bili su Goran Albini Kamanjo i Braco Sanjin, a prvi vinar Jarec-Kure iz Zeline. Gastro show Dobar tek u Frapi – događanje koje će zacijelo ostati u lijepome sjećanju turistima – koncepcijski je bilo poput onoga što smo svojedobno pratili na malim ekranima: riječ je o natjecanju dviju ekipa u prigotavljanju zadanog specijaliteta s time da je jedna ekipa sastavljena od kuhara profesionalaca, a druga od kuhara-hobista koji su ljetovali na svojim jahtama u Frapi. Jela je ocjenjivao žiri na čelu sa dalmatinskim majstorom od kužine Antonom Niševićem. ♣
NOVE SORTE ZA CHAMPAGNEU – CIVC, odnosno Comité Interprofessionel du Vin de Champagne iz Épernaya najavio je novi 15-godišnji program vezan uz vinske sorte u toj svjetski glasovitoj francuskoj pjenušavoj pokrajini. U Champagnei se suočavaju sa zabrinjavajućim problemom globalnog zatopljenja, i predviđaju da bi do kraja ovoga stoljeća u najgorem slučaju temperatura mogla porasti za četiri do pet Celzijevih stupnjeva, što, kažu, zvoni na uzbunu. Kao što su se svojedobno stvarali križanci koji bi bili otporni na vrlo niske temperature tako da se loza može saditi i u sjevernijim predjelima bez bojazni da će tijekom zime trsovi nastradati od hladnoće, tako se sada pokazuje urgentna potreba da se razviju sorte vinove loze koje s aspekta šampanjca mogu bolje podnijeti povišene temperature ali i sorte koje bi na bolesti bile znatno otpornije od ovih sada, tako da se zahvaljujući i tome može bitno smanjiti uporaba zaštitnih kemijskih sredstava te da se time osigura jači prijateljski odnos s prirodom. CIVC u toj svojoj akciji neće biti sam – uspostavljena je tijesna suradnja s francuskim Nacionalnim institutom za istraživanja u poljoprivredi, jednom od najboljih ako ne i najboljom znanstvenom ustanovom te vrste u svijetu. Cilj je dakle, još jednom rečeno, dobiti sorte koje će biti znatno sposobnije u prilagodbi klimatskim promjenama i otpornije na bolesti od ovih sada.
Jedna od metoda je križati postojeće sorte s onima koje se pokazuju vrlo otpornima i na bolesti i na promjenu klime. Postupilo bi se slično kao što se učinilo kad je u borbi protiv filoksere europska loza spojena s podlogom iz Sjeverne Amerike. Drugi način bile bi intervencije vezane uz genetiku.
Prve takve novodobivene loze posađene su u Champagnei pokusno 2011. godine, a druga serija posađena je ove godine u eksperimentalnom vinogradu kod Chouillyja na Côte des Blancs. Posebna pažnja posvetit će se organoleptici šampanjca, naime želi se da netko tko će u budućnosti piti šampanjac dobiven od grožđa tih novih sorata u organoleptici ne osjeti promjene koje bi ga odvukle od klasičnog šampanjskog okusa kakvog poznajemo danas.
Zasad je nekih šest vinskih sorata od kojih se proizvodi šampanjac, najznačajnije su Chardonnay, Pinot noir i Pinot meunier. Ubuduće bi se broj sorata za šampanjac mogao povećati na desetak. Nakon pokusnog razdoblja obznanit će se i nazivi tih novih preporučenih kultivara. O tome će zasigurno uskoro ovdje nešto više i konkretno moći reći Pierre-Yves Bournerias, iz Instituta za enologiju Champagne, koji je relativno često u vinorodnoj okolici Zagreba, da pomogne našim pjenušarima u dobivanju vrhunskog pjenušavog vina – sve traženijega upravo i radi osvježenja u sve toplijim proljećima i ljetima.
U Hrvatskoj i Sloveniji, gdje nema tako specifičnog krednog tla kakvo je u Champagnei, proizvođači pjenušca klasičnom (šampanjskom) metodom počeli su, da bi parirali globalnom zatopljenju i radi zadržavanja dobrih kiselina i svježine u pjenušcu, koristiti neke ovdje tradicijske sorte poput npr. Plaveca žutoga, koji i kad sazrije ne daje visoki alkohol a istodobno zadržava lijepe kiseline, što se, uz prikladno tlo, i traži baš za pjenušac. ♣
GROMOVNIK POD MIRNIM KROVOM – Zdravko ILIJA Jakobović, proizvođač odličnih crnih vina pod markom Jakob, odlučio je s ovećim društvom proslaviti svoj imendan – pod Mirnim krovom! Naravno, uz janjetinu. Vani vrijeme sunčano, u Zagrebu niti G od groma tog popodneva. Ipak, pod Mirnim krovom nije bilo mirno, pogotovu kad je svojim pjevom zagrmio Baja (na slici: mali div, s košuljom s kockicama, stoji iza Jakobovića). Jakob je odlično organizirao proslavu, i lijepo je znati da on ima još jedno ime – Zdravko, pa bi se i na Zdravkovo mogao dogoditi ovako veseli susret. Imendan onih s imenom Zdravko je 14. veljače, dakle na Valentinovo i Dan zaljubljenih. Kad je feštu od Ilije Gromovnika smjestio pod Mirni krov, gdje li bi Jakobović mogao smjestiti feštu od Zdravka na Valentinovo? Možda u Kod Spilje u Otruševcu kod Bregane, za taj objekt Stjepana Grgosa često se čuje da nudi – zdravu hranu… ♣
SVETI LOVRO ZAŠTITNIK KUHARA i KOMIČARA – Deseti dan kolovoza blagdan je posvećen svetome Lovri. Svetak i prošćenje su u više krajeva Lijepa naše, jedan je, tako, u selu Kali na Ugljanu koje slovi kao najribarskije hrvatsko mjesto, a jedan je i u Vivodini. Toga dana posebno se fino jede, i veseli se, a kako i ne bi kad je sv. Lovro zaštitnik kuhara, ali i – glumaca-komičara!
Sveti Lovro rođen je 225. u Huesci u Španjolskoj, a umro je 10. kolovoza 258. u Rimu. Slavi se u Katoličkoj, Pravoslavnoj, Anglikanskoj i Luteranskoj crkvi. Simboli koji se vezuju uza nj: roštilj, te đakonsko crkveno ruho. Smatra
se zaštitnikom gradova, krajeva i država, konkretno Rima, Kanade, Huelve, Rotterdama, Sri Lanke, te zaštitnikom nekih zanimanja konkretno komičara, knjižničara, studenata, kuhara, mesara, kožara.
Lovro je bio, kaže legenda, rimski đakon i mučenik, dobrotvor, zadužen za materijalna dobra crkve i za raspodjelu milodara. U nekom momentu posumnjalo se da je Lovro za sebe sakrio dobar dio crkvenoga blaga i zatraženo je od njega uvid u stanje, a ovaj se na javnome ispitivanju okrenuo prema većoj grupi siromaha i, pokazavši prstom na njih, rekao: Eto, to je najveće blago crkve. Odmah je bio osuđen na smrt, i to spaljivanjem, a kako je bio duhovit čovjek uspio je, navodno, iz plamena dobaciti svome krvniku: Već sam pečen na jednoj strani, okreni me na drugu. I tako je, vele, postao zaštitnikom upravo i kuhara i komičara! ♣
SVETI LOVRO i DRUGI SVJETSKI RAT – Sveti Lovro, drugi svjetski rat i šaran, som i smuđ kao kolateralne žrtve…
U srijedu 10. kolovoza neki su slavili u čast svetog Lovre, zaštitnika kuhara i šaljivdija, neki su pak slavili nešto poput dana oslobođenja naime budući premijer Milan Bandić upravo je bio izašao s proglasom da je završio drugi svjetski rat, a neki, vrlo praktično, slavili su – i jedno i drugo. Veselo je u režiji samoborskog kralja kremšnita Marijana Žganjera i osnivača i direktora festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com Ivana Dropuljića, bilo u okolici Samobora kod Marijana Miloveca, koji je priredio sjajan fiš paprikaš od šarana, soma i smuđa, te odlično ispekao šarana na rašljama, a pikantnu vatru u ustima i grlu gasilo se Žganjeroivim chardonnayem 2015. ♣
PBF i AGROLAGUNA FINALISTI REGIOSTARS NAGRADA – Projekt Primjena inovativnih tehnologija u izolaciji bioaktivnih spojeva iz organskog otpada u proizvodnji vina Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu i porečke Agrolagune odabran je među finaliste RegioStars nagrade Europske komisije za 2016. godinu. Riječ je o projektu kojim se istražuju mogućnosti korištenja komine, nusproizvoda u vinarstvu, kao kvalitetne sirovine za potrebe prehrambene, farmaceutske i kozmetičke industrije.
Istraživani su dodatni financijski potencijal i mogućnost izolacije bioaktivnih spojeva iz komine, kao i pozitivan utjecaj na ekološke aspekte procesa proizvodnje vina. Projekt je kao finalist za ovu godinu nominiran u kategoriji održivi rast – kružno gospodarstvo. Nositelj projekta bio je Prehrambeno-biotehnološki fakultet, a Agrolaguna je sudjelovala kao industrijski partner znanstvene institucije. Ova suradnja omogućila je razvoj novih ekološki prihvatljivih rješenja za eksploataciju biološkog potencijala organskog otpada kako bi se smanjio ili čak uklonio njihov utjecaj na okoliš.
S obzirom da većina zemalja u regiji ima razvijenu vinsku industriju te se susreće s problemima zbrinjavanja otpada od grožđa i vina, rezultati ovog istraživanja kroz razvoj i primjenu novih tehnologija te nova znanja imaju potencijal pozitivno utjecati na produktivnost tvrtki i gospodarstvo cijele regije. Istovremeno omogućuje Hrvatskoj da se pozicionira još više na ljestvici ekološki odgovornih zemalja kao jedna od predvodnica razvoja održivog poslovanja.
Cilj RegioStars programa Europske komisije je identificirati dobre prakse regionalnog razvoja i istaknuti originalne i inovativne projekte koji su atraktivni te mogu poslužiti kao inspiracija drugim regijama. Pet je ovogodišnjih kategorija u kojima su projekti mogli konkurirati za RegioStars nagradu: pametni rast – nove prilike u globalnom gospodarstvu, održivi rast – kružno gospodarstvo, uključivi rast – izgradnja inkluzivnih zajednica, CityStar – održivi urbani razvoj i učinkovito upravljanje – ostvarenje promjena drugačijim načinom upravljanja. Dobitnici će biti objavljeni 11. listopada 2016. u Bruxellesu na dodjeli RegioStars nagrada tijekom Europskog tjedna regija i gradova. ♣
____________________________
IN MEMORIAM
Umro je Denis Dubourdieu, francuski enolog i profesor enologije na Bordoškom sveučilištu, rođen 1949. godine, osnivač i direktor Instituta za znanost vezano uz vinovu lozu i vino Bordoškog sveučilišta! Mali (nizak) čovjek, velika osobnost, sjajan stručnjak. Veliki ljubitelj sauvignona, dao je i veliki doprinos osnutku i razvoju svjetskog prvenstva u sauvignonima Concours Mondial du Sauvignon…
Smatra ga se jednim od najvećih enologa i stručnjaka posebice za bijelo vino. Upoznao sam ga dok je bio konzultant vinskih kuća Fattoria del Cerro u Toscani, poslije sam ga susretao kao savjetnika imanja Lungarotti u Umbriji, i kao predavača na temu crnoga vina na manifestaciji vezanoj uz sortu i vino Sagrantino u Montefalcu u Umbriji. I u Francuskoj je radio kao eno savjetnik, i to kod famoznih posjeda Château Cheval Blanc, Château d’Yquem te Château Margaux za bijelo vino Pavillon Blanc.
U bordoškome kraju imao je nekoliko posjeda, konkretno Château Reynon, Château Doisy Daëne, Château Cantegril, Château Haura, i Clos Floridène. Prije koju godinu njegova kapljica bila je izložena i na međunarodnom festivalu vina i gastronomije Zagreb Vino.com. ♣
IN MEMORIAM
Teško je dobiti bitku s opakom bolesti. Moraš imati vrašku sreću. Nažalost, Stanko Radikon vinogradar i vinar iz Oslavja (Oslavia) na Colliju, nije je imao, i podlegnuo je.
Predan, marljiv, skroman, zaljubljenik u svoj kraj, svoje Rebulu ali i Furlanski tokaj koji će postati Jakot (na njegovim etiketama) i Friulano, veseljak, po karakteru ljudina. Ironija je što je uvijek težio živjeti maksimalno u skladu s prirodom, na zdrav način, i proizvoditi zdravo, i za prirodu i za potrošača njegove kapljice. I onda ga – priroda iznevjeri. I odnese zauvijek… Fizički! Ostaju njegovo djelo i sjećanje na sve što je učinio kao jedan od rodonačelnika filozofije proizvoda dobivenih bez maltretiranja ambijenta i proizvoda koji su užitni i ne maltretiraju organizam konzumenta. Puno je to, ali, bez njega osobno među nama, premalo za obitelj i za sve koji su ga dobro poznavali. ♣

Iz nekih prijašnjih dana: Stanko Radikon u svom podrumu, s prijateljima i kolegama iz Hrvatske Antonom Katunarom, Ivanom Enjingijem i Vladom Krauthakerom
____________________________________
DANI POŠIPA na KORČULI – U Smokvici na otoku Korčuli, održani su 6. po redu Dani Pošipa – priredba koja traje 9 dana, a sastoji se od Dana otvorenih vrata vinarija i završne večeri, Noći vina.Manifestacija Dani Pošipa bila je u organizaciji TZO Smokvica, TZG Korčule, Općine Smokvica, Grada Korčule, hotela Aminess Lume iz Brne te 13 vinarija, proizvođača Pošipa iz Smokvice i Čare. Vinarije sudionici u ovogodišnjim Danima Pošipa: Baničević-Car, Didovinka, Grošić, Kunjas, Milina, Plasa, Stanojević, Tomašić, Toreta i Vidilo iz Smokvice te PZ Nerica, PZ Pošip i Šain-Marelić iz Čare. ♣
Rinfuza u prvom planu
WORLD BULK WINE EXHIBITION 2016 – Osmi World Bulk Wine Exhibition odnosno sajam otvorenih vina 21. i 22. studenoga na sajmištu RAI u Amsterdamu što se tiče izlagača već je gotovo popunjen. Očekuju se nastup 230 izlagača i dolazak 6000 vinskih profesionalaca potencijalnih kupaca sa svih kontinenata kao posjetitelja. Svake godine od početka sajam je rastao, i ove godine odvijat će se u dvama paviljonima (4 i 5). Prije sedam godina sajam je počeo s uglavnom španjolskim ponuđačima kao izlagačima, s vremenom su se pridruživali i oni iz drugih zemalja. Organizator kaže da se danas već gotovo 85 posto otvorenog vina u svijetu proda upravo preko ovoga sajma.
Uz španjolska, talijanska i francuska otvorena vina u Amsterdamu će ove godine biti i vina iz Južne Afrike, Australije, Novog Zelanda, Južne Amerike, ali i vina iz istočne i srednje Europe pa i iz Azije, konkretno Moldavije, Mađarske, Slovačke, Rumunjske i Gruzije.
Svake godine na sajmu otvorenih vina u Amsterdamu dodjeljuje se i nagrada Voice of Wine, odnosno Glas vina. Za ovu godinu dobitnik je Moldavija, zemlja sa 112.000 hektara pod vinovom lozom, što je više nego što ih ima mnogo mnogo veća Njemačka. Moldavija je zavrijedila nagradu, kaže se u objašnjenju, stoga što je značajan proizvođač/ponuđač otvorenih vina i stoga što je posljednjih godina osjetno poboljšala kakvoću otvorenog vina i buteljiranoga vina, te stoga što kapljicu nudi po vrlo prihvatljivoj cijeni. Moldavci će nagradu primiti na skupnom paviljonu na kojemu će se okupiti njihovih 13 vinskih podruma. ♣
FRESCOBALDI i DUCATI – Vrhunska vina i ekskluzivne marke automobila često često se druže, a sad eto i tijesnog prijateljstva između vina i motociklizma. Znana toskanska vinska kuć Marchesi de’ Frescobaldi sklopila je sporazum o suradnji s tvrtkom Ducati, također ponosom Talijana. Dvorac Castello di Nipozzano u vinogorju Chianti Rùfina kod Firenze ponudio se da ugosti polaznike Ducatijeva tečaja o vožnji i utrkama motociklima, a potpisu ugovora kumovao je nedavno dvostruki svjetski prvak Australac Casey Stoner. ♣
VIETTI u AMERIČKIM RUKAMA! – Jedan od najcjenjenijih pijemontskih vinskih posjeda Vietti, kojega će se zacijelo sjetiti i oni u nas koji su manje uključeni u vino a više u likovnu umjetnost po tome što je stanovito vrijeme na etiketama Barola, Barbaresca i drugih vina te kuće bio motiv našeg najjačeg slikara naivca Ivana Lackovića Croate, prešao je u američke ruke. Imanje koje su godinama uspješno vodili šogori Luca Currado kao direktor i enolog i Mario Cordero u segmentu marketinga i plasmana, kupila je – za ne kaže se koju ali se priča basnoslovnu svotu – američka obitelj Krause, vlasnik Krause Holdinga Inc. Currado i Cordero i dalje ostaju na svojim pozicijama, vele da se u stilu vina neće mijenjati ništa, ali Luca Currado navodi da je prednost promjene vlasnika u tome što je Vietti zahvalujući financijskoj injekciji sada s povećanim hektarima vinograda na različitim lokacijama unutar zone Barola i Barbaresca, a to bi, objašnjava, trebalo donijeti ne toliko količinski veću proizvodnju koliko mogućnost boljeg izbora grožđa za proizvodnju određene serije ekskluzivnijih vina. Inače, u Pijemontu cijena hektara vinogradi na iole boljoj poziciji kreće se iznad milijun eura! ♣
JUBILEJ s ELTONOM JOHNOM – Glasovito pijemontsko vino Barolo apelaciju je dobilo 1966. i sad se obilježava pola stoljeća postojanja te apelacije. Na jednoj od nedavnih svečanosti održanoj u mjestu Barolo počasni gost bio je Sir Elton John, koji je i nastupao na festivalu Collisioni. Darovana mu je butelja Barola 2012 s etiketom kojoj je autor još jedan umjetnik – transavangardni likovnjak Sandro Chia, inače posjednik vinskog imanja Castello di Romitorio u Toscani. ♣
SERIJA PROVALA s KRAĐOM BAROLA – Kad je nešto iznimno dobro postaje i novčano vrijedno, ali i vrijedno kao – plijen provalnika. Posljednjih mjeseci zaredale su provale u znane pijemontske podrume i krađe vina Barolo. Posljednji u nizu žrtava bio je Armando Parusso iz mjesta Monforte d’Alba. Njemu su nedavno iz podruma ukrali 1400 butelja barola. Prije njega nastradao je bio proizvođač Sobrero, kojemu je oteto 1900 butelja, a prije njega nagrabusila je kuća Fontanafredda Oscara Farinettija, lopovi su tu ukrali oko 4000 butelja. O kojim se minimalnim gubicima barem približno radi može se zaključiti na pretpostavci da su otuđene butelje barola najnovije službeno izdane berbe (po pravilniku, Barolo smije na tržište tek u četvrtoj godini nakon berbe) i po tome da takva butelja u maloprodaji stoji barem tridesetak eura (što je vino starije i što je od proizvođača s većom reputacijom to je skuplje)… ♣
BIERANJAS! – Postoje piranje i – Bieranje. Piranje nemilosrdno jedu sve što im dođe pod zub, a Bieranje nemilosrdno tamane pivo. Ova ekipa od gotovo 20 glazbenika, nazvana Bieranjas, tri moćne bubanjske baterije, ostatak puhači, stigla je u Zagreb iz švicarskog Basela te na Trgu bana Jelačića – ne znam na koje pogonsko gorivo, da li na Žuju ili Karlovačko ili nešto rafiniranije i s više oktana, u rijetko viđenoj maniri uličnih svirača uzdrmala ali i poput dobroga piva i osvježila nastupom brojne Zagrepčane i turiste što su se tog vrućeg i sparnog popodneva našli na Trgaču i začas okružili rasvirane Švicarce. Bieranje su, inače, obišle i Split i Zadar. ♣
NIŠTA ISPOD 94! – Tri različita vinska kritičara, i to tri među najautoritativnijima u svijetu – Wine Spectator, Wine Advocate i Wine Enthusiast, te tri barola – Bricciolina 2008, Leon Riserva 2007 i Serralunga 2007. Bodovi jednaki – 94 od mogućih 100! Za čestitati! Osvajač je mladi pijemontski vinogradar i vinar Enrico Rivetto iz Sinija, a koji ima vinogade i u Serralungi.
Poznajemo li ga mi u Hrvatskoj? Možda. U svakom slučaju zasigurno ne u opsegu u kojemu očito to zavrjeđuje. Pitanje nije bezvezno, naime Rivetto ima u Hrvatskoj uvoznika, ali Enrico smatra da je hrvatsko tržište uspavano za Barolo. Možda je to i točno, zacijelo su malo uspavani i on i njegov uvoznik, naime povremeno se Rivetto treba pojaviti i na ovome tržištu, a u današnje vrijeme bez toga – kako će se proizvod prodavati… ♣
KANTA KAO HRVATSKI SINDROM – Kante za otpatke postale su valjda najposjećeniji objekti u nas. Kao takvi, dakako, prikladni za obavijesti, reklame. Ovo na slici poruka je višeslojnog karaktera. One koji su prisiljeni zavlačiti ruku u kantu, maker se ne nadaju jestivim batacima u kanti, možda izliječi ova fotka, a oni koji ne moraju rukom u kantu zasigurno kad vide ovaj prizor na sjajno izabranom strateškom mjestu zasigurno će odmah pohrliti u Centar Cvjetno… Dobar tek… ♣
VRBOVEC 2016: KAJ SU JELI NAŠI STARI? – Kaj su jeli – pa, bažul! Ali – kak’ su spali naši stari? I kak su se – zabavljali naši stari?
Evo nekoliko prizora s priredbe u Vrbovcu.

Ispred stručnog žirija za ocjenu jela znani naš chef Branko Ognjenović sa ženama koje su prezentirale makedonska jela
Ove godine sjajno su se prezentirali Makedonci sa svojim tradicijskim jelima, po onome što sam vidio obilazeći štandove, ona dva susjedna štanda na kojima su ponuđena slana na prvome i slatka jela na drugome, bila su najsadržajnija – najbogatija i najraznovrsnija, s motivirajućim, animirajućim bojama (Makedonci dosta koriste povrće!) jela predočenih, k tome, vrlo efektno u glinenom posuđu. Što je to tamo bilo izloženo i dano na kušanje? Pitulice sa sirom, sukana pita s tikvicom i sukana pita s porilukom, gravče na tavče, turli tava sa svinjetinom, šopska salata, ajvar, sarmice u listu vinove loze, te baklava, tulumbe, kadaif, urmašice… ♣
JASKANSKE VINSKE SVEČANOSTI… – … Za političare, ali, srećom, i za oko, i nepce… Jako dobre štrudle, slane i slatke, na nekim štandovima i dosta finoga vina. ♣
Ljetna skitnja (južnim) Jadranom / ČETIRI DANA MORSKE DINAMIKE VRIJEDNIJA OD DVOTJEDNE ODMORSKE KLASIKE!
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
VODICE, NEUM, PELJEŠAC, LUMBARDA, KONAVLE, DUBROVNIK, OPUZEN, SKRADIN… – SUNCE, VRUĆE, SVUDA GUŽVA i VESELO, KRASNE VIJESTI o TOME DA JE u RELEVANTNOJ ANKETI NA SVJETSKOME NIVOU LIJEPA NAŠA PROGLAŠENA NAJPOŽELJNIJIM ODREDIŠTEM ZA GODIŠNJI ODMOR, SJAJNI IZGLEDI ZA REKORDNU TURISTIČKU BERBU 2016
Stvar je krenula bez čvrstog programa i s nadom u dobru improvizaciju. Običo je tako i najbolje. I ispalo je doista odlično. Osnovna ideja je bila obići Pelješac, susresti se tamo sa šefom predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Varšavi Bojanom Baketom, koji već godinama ljetuje na spomenutom poluotoku i dosta je zaslužan za popriličan broj poljskih turista upravo i na Pelješcu, vidjeti se s nekoliko istaknutih peljeških vinogradara/vinara – Vlado Krauthaker imao je osobitu želju posjetiti vinarije Saints Hills i Korta Katarina naime tamo nije bio nikad prije, pa, htio se u Dubrovniku naći sa Sinišom Lasanom, lani hrvatskim prvakom u sommelijerstvu a ove godine drugoplasiranome. Taj zagrebački sommelier već nekoliko sezona od proljeća do jeseni radi u renomiranom dubrovačkom restoranu Protos i zahvaljujući uvelike baš i njemu više je vrsnih kontinentalnih hrvatskih vina – osobito pjenušci! – napokon dobilo pravu priliku popratiti čarolije na tanjuru naše jadranske kuhinje…
Na tu baznu ideju stvari su se, lijepo, nadogradile…

Neum, grad koji je izrastao iz strmine. Središtem dominiraju golemi hoteli. Ulice uske, ljetna vreva: maksimum plus!
Prvo zaustavljanje – Neum. Kako je odluka o putovanju pala u zadnji čas, bilo je, u punoj sezoni, problema s pronalaskom smještaja, a u Neumu se to riješilo prijateljskom vezom.
Bosansko-hercegovačka točka na Jadranu, izgledom kao da raste iz litice – puna k’o šipak! Predvečerje: automobil do automobila, ispred, straga, sa strana, na parkiralištu, i u vožnji. Turisti u gustim grupama mile amo-tamo, ulice uske, da bi se prošlo kolima treba se malo maknuti odnosno pričekati da automobil iz suprotnog pravca nađe neki širi prostor i stane malo ustranu.
Stižemo do hotela Posejdon, gdje nas čekaju vlasnik Cvjetko Krešić i Ivo Raič, domorodac ali sa stanovanjem u Zagrebu – inače fotograf, dizajner, a nadasve glazbenik, član dalmatinske klape Nostalgija. Ljetna terasa, miris mora i lokalnog raslinja. Sutradan – lijepi pogled na more i na plažu tik ispod hotela. Hotel Posejdon uz samo je more, između njega i lijepog plavog Jadrana su šetnica i uređena plaža.
Veselo društvo uz tradicijski dalmatinski narezak – domaće pršut i sir, te uz školjke, prošvercao se tu i pokoji morski ćevapčić, dakako na stolu je i bilo bijelo i crno vino iz podruma domaćina, crnjak je Bagur od Plavca maloga. Obitelj Krešić, koja se inače bavi i rakijama (loza, travarica, rogač, višnjevača, maslina, orehovača, medica) i jedna je od rijetkih u BiH koja uzgaja Plavac mali, s vinom ima velike ambicije. Jedan od sinova – Dalibor, koji brine o kapljici od vinograda pa sve do butelje, volio je svakako čuti mišljenje iskusnog Krauthakera o njegovom eno-uratku.
Skok na brdo u zaleđe Neuma, gdje Krešići imaju oveći i blago nakošeni vinograd okrenut prema moru, te vinski podrum. Dalibor Krešić naglašava: sve se radi u najboljoj eko-maniri, želi se maksimalna prirodnost vina. Kušani crnjak 2015. izvađen iz barriquea – zanimljiv, mineralan!
Na brdu u zaseoku Radež u neposrednom susjedstvu Krešićevih svoje utočište ima i umjetnik Raič. Kad je u Neumu, a to je svako malo, on je i vinogradar i vinar i proizvođač rakija, uzgajivač smokava koje i suši, krumpira, raznog povrća. Glazbenu umjetnost ne zapostavlja: umjetnički je direktor smotre klapa u središtu Neuma, a upravo tu na svom posjedu domaćin je glazbenicima, nakon koncerta, na druženju uz sjaj nebeskih zvijezda, i ako treba do zore. Ove godine na festivalu klapa u Neumu nastupile su mu klape Cesarice, Petrada i Stine iz Zagreba, zatim Korda iz Lumbarde, Signum iz Čapljine, Staglin iz Slanoga.
Put nas dalje, po osnovnome planu, vodi do Pelješca. Kratak predah s osvježenjem u Stonu, i pogled na povijesne zidine. Nastavak po krajoliku koji samo što neće – poletjeti, toliko se tamo na uzvisinama vidi propelera – od vjetrenjača.
Don Quijotea – možda bi se tako mogao nazvati Pelješanin Niko Bura, koji uporno principijelno, ne koketirajući s modom i trendovima, ide svojim, autentičnim vinskim putem i, što se tiče ostvarenoga vina, po meni, vrlo uspješno – susrest ćemo kasnije.
OD AMERIKANCA DO AMERIKANCA
Logično je bilo najprije zaustaviti se u Trsteniku u vinariji Miljenka Grgića. Tu nas, na ulazu, dočekuje Krešo Vučković Bagio, upravitelj. Spuštajući se s glavne ceste prema Grgićevu mini-poluotoku odmah upada u oči – pustoš! Prije sav okružen bujnim raslinjem, vinski podrum Grgić-vina sada je ogoljen, stabla su nastradala u jakom požaru lani, a o grozoti vatre svjedoče na više mjesta pocrnjelo raslinje. Stabla, koja su mini-poluotoku davala zelenilo i u izgledu vizualno oplemenjivala ambijent te koja su Grgićevoj zgradi s vinskim podrumom stvarala lijepu hladovinu, doista vizualno nedostaju, ali, s druge strane, Grgićev mini-poluotok i Grgićeva zgrada sad se lijepo vide iz daljine – a i to može imati svojih prednosti, pogotovu stoga što se uz postojeću građevinu dodaje novi dio predviđen da bude vinski podrum, kušaonica i prodavaonica vina. Vučković najavljuje da će se na ogoljelim kosinama Grgićeva mini-poluotoka nakon što se gradnja objekta završi posaditi vinograd, pa bi ambijent, iako bitno drukčiji, opet trebao lijepo izgledati.

Vinarija Miljenka Grgića u Trsteniku – iz daleka, snimka je napravljena iz ovih njegovih vinogradi što se vide na slici
Grgić vina u Trsteniku, kamo su, unutar sata vremena koliko smo tamo proveli, svako malo stizali posjetitelji – pojedinci i grupe – na degustaciju, ali bogme i da kupe butelje, bitno se šire ne samo u smislu podrumskog prostora nego i u kontekstu ukupne ponude, naime kompleks se okreće i turizmu, i to onome luksuznome. Violet Grgich, Miljenkova ili Mikeova kćerka koja od vremešnog oca (93 je navršio prvog travnja 2016.) preuzima vođenje vinskog businessa i u SAD i ovdje, obišla je gradilište, da vidi u kojoj su fazi radovi, i da dade daljnje smjernice.
– Cijeli kompleks, dakle s okolnim zemljištem kao nekom vrstom okućnice, prostire se na 9000 četvornih metara površine. Radovi na gradnji teku dobro, i novi dio podruma, barem njegova unutrašnjost, morao bi biti spreman za ovogodišnju berbu. Bitno je bilo napokon proširiti prostor podruma, da bi se lakše i kvalitetnije radilo. Mi ne hitamo s izlaskom vina na tržište, za vino rabimo bačvice i želimo da ono dobije dovoljno vremena da prije izlaska iz podruma kako treba dozrije za konzumaciju. Bačve traže svoj prostor, a napunjene butelje svoj. Planirali smo i urediti dio s boksovima u kojima bismo zainteresiranim vinoljupcima čuvali butelje. Zanimanje za takve čuvaonice vina poprilično je, i već smo, od više uglavnom inozemnih gostiju, imali upite u tome smislu. S obzirom na vrlo intenzivnu potražnju posjetitelja, osobito stranaca, za Grgićevim dalmatinskim vinima, odlučili smo dio postojeće višekatnice, konkretno cijeli jedan kat, urediti za prihvat turista koji bi se tu htjeli zadržati ne samo koji sat na degustaciji i u razgledu, kao sada, nego bi voljeli tu provesti i više dana. Predviđeno je, za smještaj, uređenje pet dvokrevetnih soba i dva apartmana. A imat ćemo i ugostiteljstvo. U prizemlju bi bili restoran i kušaonica te prodavaonica vina. Trstenik je lijep, more je ovdje čisto, vino imamo, pobrinut ćemo se i za visoku gastronomiju, a i za neka društvena događanja. Turistički dio, dakle smještaj i ugostiteljska ponuda, bili bi u kategoriji luksuza. Investicija u kompleks vrti se negdje oko 15 milijuna kuna – rekla je Violet Grgić.

Krešo Vučković i, neposredno iza njega, svjedočanstvo velikog lanjskog požara koji je progutao mnogo raslinje, te Krešo uz bačvice u podrumu – koji to više neće biti!
Krešo Vučković, koji je već 18 godina upravitelj objekta Grgić-vina u Trsteniku, pokazujući nam novi dio podruma, objekta na dvije etaže s time da je svaka sa po 400 četvornih metara površine, dovezuje se na riječi Violet Grgić o nužnosti proširenja podruma i na najavu smještajno-ugostiteljskoga dijela na luksuznom nivou:
– Naša filozofija su visoka kakvoća plemenite kapljice i izlazak s vinima koju godinu nakon berbe. S obzirom da nam se i pošip pokazuje osjetno boljim nakon određenog nešto dužeg vremena od berbe, i glede bijele kapljice uspostavili bismo obvezni režim kasnijeg izlaženja na tržište, maker čekanje ne bi bilo, dakako, toliko dugo kao kod crnjaka. Dakle moramo imati dovoljno mjesta za čuvanje i po nekoliko berbi odjednom. Proširenje podruma bilo je potrebno i iz još jednog razloga: Grgić-vina kreće u formiranje vinske ponude po tradicijskom bordoškom principu, dakle imat ćemo i kod pošipa i kod plavca tzv. prvo i drugo vino kuće, prvo će biti od starijih loza i od posebno selekcioniranoga grožđa te s dužim dozrijevanjem i kasnijim izlaskom pred kupca, a drugo će biti od grožđa iz nešto mlađeg nasada, s nešto kraćim periodom dozrijevanja i s nešto ranijim izlaskom iz podruma. K tome, priprema se i proizvodnja prošeka, ali na onaj tradicijski i pravi način, pa i to traži svoj kutak. Prvorazredna kvaliteta i duže čuvanje ali i odgovarajući način prezentacije i ponude vino, logično, čine skupljime. Pogotovu ako je riječ o rasnom crnjaku i posebnom vinu kao što je dalmatinska tradicija prošek, koji se ne proizvodi u velikoj količini jer dosta se izgubi na prosušivanju grožđa, i koji traži višegodišnje vrijeme za dozrijevanje. Mi se ne bojimo viših cijena, znamo da postoje potrošači koji shvaćaju što je što i zašto se nešto nudi po višoj cijeni, potrošače koji sebi mogu i priuštiti da potroše više. Uostalom, kao što ste se uvjerili u ovo kratko vrijeme koliko ste ovdje nazočni, posjetitelji nam stalno stižu i moguće je da ih dnevno imamo više nego neki drugi pelješki vinari koji svoj proizvod nude jeftino, možda i uz cestu i posve neprimjereno na vrućini pod suncobranom ispred svoje konobe…
Inače, ukupna godišnja proizvodnja Grgić-vina kreće se oko 80.000 litara, polovica je pošipa a polovica plavca.
Od našeg Amerikanca Grgića hitamo prema američkom Pelješaninu Andersonu i njegovoj Korta Katarini, smještenoj uz morsku obalu u Orebiću. Pozicija krasna, građevina također, no i – ovdje su građevinski radovi u punome jeku. Ne, doduše, vezano uz vinski podrum jer on je dovršen, nego, napokon, a što se i dugo već najavljivalo, vezano uz turističke sadržaje: uređuje se hotel s pet zvjezdica što će imati sedam apartmana. Dakle i opet objekt luksuzne kategorije. Hotel će također imati svoj restoran, a, bez obzira na to što je plaža odmah ispod dvorišta, napravit će se i bazen.
S pjenušcem kao svojim mjehuričastim prvijencem u profinjeno sređenoj kušaonici nudi nas enologinja Nika Silić Marojević. Pjenušac, rađen klasičnom, šampanjskom metodom, od pošipa je iz, da tako kažem, za klasično mirno vino problematične berbe 2014. S obzirom na niži alkohol i višu kiselost odlučeno je s berbom 2014. pojačati početno zamišljenu količinu perlica, koje se i u Dalmaciji sve više traže i bez kojih u ponudi, objektivno, vinarija-hotel s pet zvjezdica jednostavno ne može biti.
– Ovo što sad pijete zapravo su probni uzorci. Na talogu nakon vrenja ovaj pjenušac je tek godinu dana. Pokazali smo ga, istina, nedavno na prezentaciji u Zagrebu, ali još je više od 70 posto proizvedene količine nedegoržirano. Namjera nam je pjenušac držati na kvascu u butelji prije degoržiranja najmanje dvije godine. Ideja je inače da ubuduće pjenušac radimo ne od pošipa nego od rukatca – objašnjava Nika.
Mirno ružičasto vino od Plavca maloga i Crljenka/Zinfandela iz 2015. jako je dobro, živo i svježe ali ne tek lepršavo kako mnogi potrošači očekuju od roséa, nego i vrlo ozbiljno. Otprilike ono na što se spremaju kod Grgić-vina – na prvo i drugo vino kuće, Korta Katarina je kod plavca već uvela s berbom 2010. Proizvodnja je zamišljena u dvije varijante – jedan plavac mekaniji, pitkiji, i jedan čvrst ozbiljan, s dužim dozrijevanjem i odležavanjem prije izlaska u javnost. Iz 2011. već je izašla ta lakša varijanta, a ona snažnija i ozbiljnija će, vjerojatno, u prosincu, pred Novu godinu.

Elegantno i sa stilom uređeni prijemna prostorija i kušaonica.Uz boce i s bocom: enologinja Nika Silić Marojević i, sasvim dolje, kušanje s Vladom Krauthakerom
Korčulanka Nika Silić i korčulanska sorta pošip Korta Katarine, a i te kako i mogućnost druženja s akademskim umjetnikom, ali i mogućnost uživanja u grku bili su inspiracija za skok s Orebića do povijesnog grada Korčule te do Lumbarde, pjeskovitog doma Grka i utočišta Stipe Nobila. Na terasi na šetnici uz more ispred hotela Dimitri Lešić s čašom Pošipa Intrada Luke Krajančića i s čašom Grka Frane Miline Birea dočekuje nas Bojan Baketa, šef predstavništva Turističke zajednice Hrvatske u Varšavi. Zahvaljujući Bireu, ali treba reći i Branimiru Cebalu, grk je posljednjih godina hit. Kratak predah u debeloj hladovini i s pogledom na plavo more, odlično osvježenje s pošipom pa grkom, i pokret u carstvo likovne umjetnosti.
Lijepa velika kamena kuća sa zelenom okućnicom. Opušteni Stipe Nobilo, svjestan da ga znamo kao slikara, naglasak stavlja na nešto drugo čime se, sa suprugom, uspješno bavi – maslinovo ulje, vino, cherry rajčice, usoljene ribice. Brine o 3700 loza, pola je Plavca maloga a pola Grka, i na starinski način, kaže: u skladu s prirodom, proizvodi i vino, dok od plodova sa 150 stabala masline ima svoje ulje…

House of Nobilo! Kuća akademskog slikara Stipe Nobila u Lumbardi, i dolje – ćakula uz slane ribice i vino vlastite proizvodnje, Stipe i njegove supruge s gostima Krauthakerom i Baketom

Umjetnik u ateljeu – zna se što radi, ali što Stipe Nobilo radi – kad ne radi u ateljeu? Bavi se maslinama, vinovom lozom i vinom, cherry rajčicama. Koje, evo, uredno složene na sušenju, služe i kao ukras!
Ugodna atmosfera u umjetničkom ambijentu, ali vrijeme hitro teče i treba na trajekt za natrag, na Orebić, jer – na Pelješcu čekaju nas u naselju Podobučje kod sela Postup. Ni sanjao nisam i da će me put opet navesti do dvorišta gdje sam bio prije ravno 22 godine, na jednoj sjajnoj fešti – u organizaciji tada procvale vinske grupe Vinoline (Enjingi, Katunar, Krauthaker, Plenković, Skaramuča, Zdjelarević), tvrtke Odema koja je bila žustro krenula, i to upravo s Vinolineom, u izvoz hrvatskog vina u Njemačku, i domaće obitelji Farčić. Ivo Farčić odmah me prepoznao, a i ja njega i suprugu mu Đurđicu, sina Viktora baš i ne, ta on je onda bio još klinac, danas je, što bi rekli Zagorci, pravi muž!
Farčići su odmah do onog prostora gdje sam se bio našao prije nešto više od dva desetljeća sjajno uredili novi prostor, kad se tamo dođe osjećaj je kao da je riječ o terasi restorana ne samo na glasu nego, baš zbog svoje izvornosti, i visoke kategorije. Miris mediteranskog raslinja miješa se s mirisom ribe što se peče u kaminu na gradelama, dolje šumi more, spiza je sjajna – riba koja je ujutro plivala u moru uvečer pliva u maslinovu ulju i vinu. Povrće iz vrta iza kuće, pa – to je pravi sklad s prirodom! Za oporavak tijela i duše.
A onda, u nekom trenutku, dolazi i desert za dušu – písma. I, naježiš se. Nisu to bili ni koncert ni spontano pjevanje u vinom preuzetom društvu kad se izmjenjuju pjesme raznih žanrova i ugođaja, nego je to bio namjerni razložni izbor triju LOKALNIH pjesama UNIVERZALNOG značenja za koje se opredijelila Đurđica Farčić kako bi te večeri počastila grupu očito dragih joj gostiju. Znani hit Meri Cetinić, pjesma iz srca i duše domaće slavujke Đurđice zvuči autentičnije: Cili život živin tu, k’o u nekom divnom snu, to je zemlja dida mog i oca mog, JA OSTAJEM NA NJOJ!…
Bravo. Jer tu je raj.
Ali za taj dan – nije bio i kraj!
POLJSKI JAMIE OLIVER, i BONO VOX!
Povratak iz Podobučja u Donju Bandu. Ako je u punoj turističkoj sezoni problem naći noćenje na Pelješcu, nije problem naći ga kod – Poljaka na Pelješcu. Malo prije pola noći na hacijendi smo Roberta Maklowicza i njegove supruge! Robert, inače iz Krakova, kuhar je i TV-zvijezda, na neki način poljski Jamie Oliver. Služeno se predstavlja kao novinar specijaliziran za kulinariku. Medijski u svojoj domovini snažan, zvijezda je poljskih televizijskih programa, izdaje i knjige a nedavno je objelodanio i knjigu Dalmacija – kuharska knjiga, posvećenu dalmatinskoj kuhinji s naglaskom na pelješke specijalitete. Na Pelješcu je imao i promociju, na koju se odazvalo i vrlo mnogo Poljaka na ljetovanju u nas. Maklowitz voli putovati i kroz svoje nastupe na malom ekranu ali i kroz knjige, iznošenjem recepata pa i kuhanjem uživo i pred kamerama, prezentirati široj publici specifičnosti određenoga kraja koji je posjetio. Za poljsku TV realizirao je više od 350 emisija eno-gastro-putopisnog sadržaja iz cijeloga svijeta, od toga 26 programa je vezano uz Hrvatsku. Bojan Baketa, koji je s njim prijatelj, veli da je jako naklonjen
Lijepoj našoj i hvali ga kao velikog promotora Hrvatske u Poljskoj.
Bakota navodi da je uvelike zahvaljujući baš i Maklowiczu broj poljskih turista u Hrvatsku a posebice na Pelješac osjetno porastao. Iznosi da svake godine u Hrvatsku dolazi oko 700.000 poljskih turista te da se u odnosu na prije 10 godina broj gostiju iz Poljske povećao 100 posto, efekti se odnose ne samo na dolaske nego i glede noćenja, a Pelješac je kao odredište Poljaka na prvom mjestu.
U novije vrijeme Maklowicz se počeo baviti i uvozom vina u Poljsku te distribucijom vina po svojoj zemlji, stoga je bio osobito interesantan Krauthakeru. Kao zaljubljenik u Dalmaciju, veli da sastavlja izbor hrvatske kapljice za ponudu u Poljskoj. Vlado Krauthaker stigao je očito na pravo mjestu: i njegova vina bi se preko Maklowicza uskoro trebala naći u Poljskoj. U tom vinskom biznisu Robertu Maklowiczu pomoć pruža sin, koji je, inače, čujem, u Švicarskoj završio visoku školu za hotelski menađment, koji je magistrirao u Bordeauxu i koji se po Europi mnogo družio sa sommelierima te dosta naučio baš i o vinu.
Robert Maklowicz govori mi da je 2013. osnovao tvrtku za uvoz vina jer u trgovinama u njegovu gradu nije bilo lako naći kapljicu po njegovu ukusu, naime prigovara da je u Poljskoj previše istehniciranih vina iz Novog svijeta a njega zanima kapljica s dušom iz naše stare Europe. Zasad uvozi vino iz Austrije, Mađarske, Češke,, Španjolske, Italije, Francuske i Slovenije, a sada eto starta i s hrvatskim etiketama. Otac i sin Maklowicz, koji vina plasiraju pretežito u grupu HORECA, u rujnu 2016. u Krakovu otvaraju wine bar.
Kako je uopće Maklowich postao tako tijesno vezan uz Pelješac? Na taj naš poluotok doveo ga je prije nekoliko godina upravo Bojan Baketa. Maklowicz se, objašnjava, odmah zaljubio u Pelješac i tu je htio kupiti imanje. Preko neke engleske agencije za nekretnine napokon je našao to što je htio u Donjoj Bandi: poprilična površina zemljišta uz glavnu cestu ali i zaklonjena od pogleda gustim mediteranskim raslinjem, dvadesetak stabala masline, blizina mora ali i dovoljno podalje od mora da ljetna gužva ne smeta, primjerenija temperatura osobito noću u odnosu na temperature uz more što je sjajno da dobar san, stare kuće nekadašnjeg obiteljskog gospodarstva koje su se mogle lijepo preurediti, a Maklowicz je to i učinio…
S poluotoka na otok: Palmižana je posebna dalmatinska priča. U široj javnosti ne govori se o njoj puno, ali svi važni, koji trebaju znati za nju – za nju i znaju! Naišao je tamo i slavni Bono Vox iz sastava U2, i u restoranu Laganini uživao u kreacijama chefa Hrvoja Zirojevića (o njemu je Svijet u čaši objavio prilog u boju 152).
Što je Bono jeo? Chef Hrvoje ponudio mu je, među ostalime, sirovi morski pjat (kamenica, ikra od ježa, tartar od capesante…), kompot od tune, pa carpaccio od sabljarke s crvenom narančom i pistacijem, dimljeni rižot sa sladoledom od karameliziranog sira (nije riječ o desertu!)… Je li tražio uz to pivo, ili whisky? Ne, nego vino. A koje? Htio je najbolje bijelo iz Dalmacije – a i domaćin se želio iskazati, pa, što je u ovoj situaciji mogao iz vinske karte Laganinija a i da odgovara jelu ponuditi do li – grk od Birea…
BRDO SVETACA
Krauthaker, Baketa i ja međutim nismo ručali u Laganiniju, nego na – brdu svetaca. Montes Sanctorum, daleko poznatiji naziv je – Saints Hills. Impresivan kompleks u selu Zagruda, u koje se iz Potomja i Donje Bande stiže glavnom cestom u pravcu Trpnja, Kune i Oskorušnoga. Građevina Ernesta Tolja Saints Hills, koja se lijepo vidi već s magistrale, dominira krajolikom.Tu su vinski podrum, ugostiteljski objekt i apartmani za smještaj gostiju. Spoj proizvodnje, plasmana, užitaka, turizma. Uz pametnu promidžbu i, svakako, aktivnu participaciju seljana na raznim područjima, od npr. prikladnog uređenja šireg ambijenta do snabdijevanja restorana Saints Hills visokokvalitetnim izvornim namirnicama i specijalitetima domaće manufakture, pa i otvaranja, u selu, kakve prodavaonice takvih proizvoda i originalnih suvenira, možda i organizacijom kakvih atraktivnih događanja ali, što se veli, na nivou, seoce Zagrude moglo bi u gospodarskom smislu lijepo profitirati.
Kuća od kamena sa četiri kata, na površini oko 3000 četvornih metara na brdu, koja je kad ju je Ernest Tolj kupio bila u ruševnome stanju a koja se kad joj se prilazi magistralnom cestom sada doimlje kao zamak, nekad je pripadala izrazito bogatoj pelješkoj obitelji Bibica. Bibice, koji su tu živjele prije oko 200 godina, imale su i veliki vinograd, a bogatstvo im je bilo, navodno, procijenjeno na sedam milijuna veću svotu od one za koju su Amerikanci kupili Aljask
Tolj je u svojoj vinskoj priči doista zagrizao golemi zalogaj: vinogradi ovdje na Pelješcu, na Dingaču – osam hektara, zatim na Komarni – 16 hektara, oba s Plavcem malim, te u Istri – 30 hektara s Malvazijom istarskom i s nešto Chardonnaya, Sauvignona i Semillona, po novome i s nešto Pošipa, enolog-savjetnik glasoviti Michel Rolland, godišnja proizvodnja ukupno stotinjak tisuća boca od čega je oko 25.000 boca plavca s Dingača i Komarne, vina su Mala Nevina i Nevina, Frenchie s potpisom Michela Rollanda (sauvignon i Semillon), zatim Poš (od Pošipa sađenog u Istri!), Rosé St. Heels, Sveti Roko (plavac s Komarne), Dingač te prošek Pro, proizvodnja maslinova ulja u Istri, pa ovaj velebni vinsko-turistički objekt (vinski podrum, kušaonica i restoran, ljetna terasa za predah uz piće, dva luksuzna apartmana za turiste) u Zagrudi, podrum za preradu grožđa iz Istre u Dicmu u industrijskoj zoni u Splitu.
Poslovni pristup vezan je, dakle, uz visoku kvalitetu proizvoda (vino i hrana) i uz plasman zahtjevnim gostima dubljeg džepa, a tu do izražaja dolaze stručnost i glasovitost svjetski renomiranog Rollanda, zatim, barem ovdje u Zagrudi, nadarenost i strukovna potkovanost mlade ekipe kuhara te voditelja i čuvara objekta.
U restoranu Saints Hillsa dočekali su nas Antonija Car, koja prima goste, nastupa i u ulozi osobe za odnos s javnosti, a verzirana je u sommelijerstvu i enologiji pa uskače po potrebi, Hrvoje Kovač, najmlađi brat supruge Ernesta Tolja Ivane, koji nas je proveo podrumom, te chef Ante Bašić, koji se istaknuo kreacijama na tanjuru.

Stonske kamenice s kavijarom od 20 godina starog balzamskog octa, i tartar od divljeg brancina sa sorbetom od jabuke i krastavca te s prahom od maslinova ulja…
Nakon obilaska i te kako dotjeranog objekta – degustacija vina i ručak. Svježe i sirove pelješke kamenice s kavijarom od balzamskog octa starog 20 godina i s arancinima od skradinskog rižota i paškog sira popratili su Mala Nevina 2014 i Nevina 2012, tartar od divljeg brancina sa sorbetom od jabuke i krastavaca i s prahom od maslinovoga ulja pratio je Rosé St.Heels 2015, a domaće pelješke makarune s umakom od dugo pirjanog junećeg repa i s rajčicom te s ovčjim sirom popratio je plavac Sv. Roko 2013, dok je kao kruna na kraju, uz desert, poslužen bio Dingač 2011.
KIRIDŽIJA, te BURA: IZVRSNOST NA KAPALJKU

Vedran Kiridžija – izvrsni Dingač 2012, ali ponuda butelja te berbe mu je, veli, na izdisaju. Kako svako toliko barricaiju treba obnavljati, po mogućnosti, kad je već riječ o onome što treba biti razina vina Dingač, ponajboljim bačvicama, tako se Kiridžija nedavno odlučio kupiti jedan od najskupljih barriquea, onaj što ga pod nazivom Élégance po nekih 1000 eura tržištu nudi francuska bačvarija Seguin Moreau. Sad je u njemu Dingač iz berbe 2015. od koje ne samo Kiridžija nego i ostali Pelješki vinari očekuju vrlo mnogo
Naći se na Pelješcu a ne proćakulati uz čašicu s Vedranom Kiridžijom i Nikolom Burom iz Potomja bilo bi neoprostivo. I Kiridžija i Bura pelješke su vinske osobnosti, rade po svoje i tradicijski, i njihovi dingači spadaju svakako među najbolja i najuvjerljivija vina na poluotoku. Dok primjerice Dingač Sains Hillsa mogli bismo reći naginje modernome, Dingač Kiridžije i Dingač Bura perfekcionista Nikole Bure naginju tradicijskome. Bura zna ići u ekstreme i što se tiče alkohola (16 vol % k’o od šale) a i što se tiče slatkoće koja u nekim berbama u ustima bude i izraženija nego što bi bilo poželjno za puni sklad za vino koje nije desertno, međutim bouquet u kojemu se lijepo, i nimalo nametljivo, osjete i suhvice redovito je sjajan, upečatljiv. I Kiridžija, koji je na izdisaju s odličnim Dingačem 2012, i Bura sad su na tržištu s Dingačem 2013. Osoben, pun i snažan, lijepo mirisan, s i te kako nazočnim ali uglađenim taninom Dingač 2013 (15,0 vol %) od Nikole Bure vrijedilo bi u krugu peljeških proizvođača vina robne marke Dingač usvojiti kao stilski prototip vina marke Dingač. A Nikolu Buru i Vedrana Kiridžiju vrijedilo bi pak nagovarati da se malo prošire s vinogradima na Dingaču i da (pogotovu Bura) povećaju proizvodnju Dingača, naime šteta je što su količine tog ranga kakvoće kod njih vrlo male, posebice kod Nike Bure čiji se Dingač stoga jednostavno doslovce mora piti na kapaljku.

U kušaonici kod Nikole Bure. Bura inače, osim o svom Dingaču, brine i o Postupu Mare svoje sestre Marije Mrgudić (aktualna na tržištu je berba 2013; 16,5 vol % i 7 g/lit neprovrelog sladora) ali i o Zinfandelu američke obitelji Benmosche
Ali, Potomje je s ove, sjeverne strane brda i tunela što vodi prema moru, a strmine Dingača koje se obrušavaju do mora na južnoj su strani i s one strane tunela. Boraviti na Pelješcu a ne ući u samo srce Dingača također bi bilo neoprostivo. I eto nas u naselju Borak, na adresi Dingač 4, u Villi Ana obitelji Daničić Kačić, pri dnu nagiba i već dosta blizu mora. Tu domaćini imaju dvije kuće, koje im služe i za prihvat turista, one su sa ukupno sedam apartmana s različitim brojem kreveta, od dva do šest. Božo Daničić i otac mu Ivo brinu o 22.000 trsova sađenih gustoćom od 10.000 panjeva po hektaru, loza je, kažu mi, vrlo stara. Većinom je riječ o Plavcu malome, nešto je Pošipa i Rukatca. Proizvode Dingač Daničić Kačić u dvije varijante – jedna je iz inoksa i bez drveta, a druga s dozrijevanjem u barriqueu, vino pune i u butelje, u sklopu kuće je simpatična mala prodavaonica vina, tako da i gosti mogu uživati u dingaču na njegovu izvorištu. Kušali smo Dingač 2014, berba koja se neće pamtiti vrlo je dobro izvučena, vino uredno i čisto, toplo i s alkoholom od čak 15 vol %, međutim s nešto slabijom strukturom i s manje mesa te s nešto izraženijom kiselosti (eh, da uz klasičnu strukturu organoleptički gledano takvu razinu kiselosti zadrži vino dingač i inače!), posljedica je to upravo te kišne 2014.
Moglo se i trebalo još dosta po Pelješcu, svakako i do organskoj produkciji okrenutoj obitelji Bogojević-Marušić u Prizdrini, koja s nekih dva hektara pod trsjem ukupno proizvodi oko 8000 butelja. Bračni par Denisa i Marijetu prati, naime, glas peljeških inovatora jer oni su, uz vino od Plavca maloga, počeli raditi i bijelo vino s maceracijom. Konkretno riječ je o kapljici od sorte Grk, koju na Pelješcu gotovo nitko ne njeguje pa ni od nje ne proizvodi (samostalno) vino, iako je Grk i tu preporučeni kultivar i iako je to kultivar kojemu upravo sorta Plavac mali, raširena na Pelješcu, treba, za oplodnju. Denis i njegova družica Marijeta, inače po struci biologinja a i sa stažom je u dubrovačkom ogranku Slow Fooda, priklonjeni su zdravoj (zdravo uzgojenoj) hrani i vole macerirana vina te ih često piju iz slovenskih podruma (nije valjda da ne znaju da takvih vina u visokoj kvaliteti ima i u hrvatskim podrumima!). Odlučili su prije tri godine posaditi Grk, i 2015. imali su prvu berbu od koje su proizveli, četverodnevnom maceracijom u otvorenim badnjevima i, poslije, dozrijevanjem vina u većoj bačvi od slavonskoga hrasta iz bačvarije Golub iz Jastrebarskoga, 200 litara vina. S tom kapljicom, kao Vinarija Križ, koja inače izvozi plavac u SAD, predstavit će se ove godine na festivalu maceriranih vina Grand Label Karakterre u Beču….
Moglo se i do, da tako velim, klasičnih, šire znanih Marije Mrgudić, pa Madirazze, Eljmara Lučića, Miličića, Skaramuče, Violića, PZ Dingač, Radovića, Miloša… Ali vrijeme ovaj put nije dopuštalo još pelješkog lutanja. Valjalo je na noćenje stići do Ćilipa, u Konavle. I nakon silnih crnjaka promijeniti boju prelaskom na – Malvasiju dubrovačku!
DUNDO MAROJE i BISER JADRANA
Dakako da je u Konavlima aktivna postaja bila kod obitelji Andra Crvika u selu Komaji. Namjeravali smo poći i do proizvođača Nika Karamana, naime Crvik i Karaman su među najzaslužnijima za revitalizaciju te sorte što se tradicijski uzgaja u Konavlima a kojoj je u nekom vremenu pa sve do relativno nedavno zbog nemara niza lokalnih vinogradara i vinara prijetila opasnost od iščeznuća. Međutim Karamana nije bilo kući pa smo duže ostali s Androm Crkvikom i njegovim sinom Petrom, koji pomalo preuzima kormilo. Već sam prije pisao o Crvikovima i njihovim vinima, ovdje evo tek podsjetnik na dio njihova poriva i nastojanja da čuvaju domaće, autohtono: vina obitelji Crvik iz tzv. prve linije, a to su malvasija dubrovačka, plavac mali te mješavina plavca, merlota i caberneta, nose nazive vezane uz pojmove iz djela Dundo Maroje, dakle Tezoro, Pomet, Vilin ples. Posljednjih godina, pa čak i u spornoj 2014., obitelj Crvik je imala jako dobre malvasije. Otkako je enološki dio preuzeo Petar Crvik, enolog po struci, i druga su vina i te kako kvalitativno napredovala. Nakon obilaska podruma i prostora oko kuće u koji spada i jedna lijepa vinogradska parcela, evo što je od zanimljivosti ostalo zabilježeno u notesu i u fotoaparatu, te o čemu smo pomalo, mezeći pršut i sir i pijuckajući malvasiju Tezoro, te crnjake Pomet i Vilin ples, čavrljali.
U sklopu imanja Crvik postoji kamena kućica stara 330 godina, i u njoj je Andro zamislio da bude mali muzej vina, s naglaskom na bačvarstvo, jer njegov je otac bio bačvar. Kuriozitet je što na prednjici kućice iz kamena raste – smokva. I daje plod! Andro to objašnjava time da je svojedobno valjda ptica na taj dio kuće u pukotini između nekoliko kamena u spoju ostavila sjeme smokve, i tako je krenulo…
Ali, ima još: uz tu istu kuću raste divlja naranča. Ona rađa krajem godine. I obvezna je uz konzumaciju teže hrane. Andro Crvik veli da svinjsko pečenje jednostavno mora biti poškropljeno sokom te divlje naranče da bi bilo ukusno kako treba.
Nije to sve kod Crvikovih: u kušaonici uz velike bačve na dva mjesta sa stropa visi, kao uspomena na neka prijašnja vremena, po jedan mijeh od kože od koze, koji je nekad služio kao posuda za transportiranje vina. Mijeh je volumena 50 litara. Na magarca ili konja stavljalo se po dva takva ispunjena mijeha i vino se prevozilo od podruma do trgovine.
Crvik se i te kako brine da te domaće sitnice kao kuriozitet nađu put do turista, koji je potencijalni potrošač i kupac. Uspio je osigurati češće i redovite posjete gostiju, no navodi kako je posjet podrumu u Konavlima mnogo isplativiji u predsezoni i posezoni nego u glavnoj sezoni maker tada dubrovački kraj naprosto nemoguće vrvi turistima.
– U srpnju i kolovozu ipak su ljudi, s obzirom na vrućine, dosta orijentirani na osvježenje kupanjem, pa more nama u Konavlima, da tako kažem, odnese dosta gostiju, međutim na proljeće dok još ne nastupe tolike vrućine te u rujnu i listopadu kad je vrućina jenjala i osvježenje kupanjem u moru nije toliko važno, dolazi nam mnogo pojedinaca te organiziranih grupa s cruisera, mogao bih reći da se u predsezoni i posezoni u Konavlima realizira 80 posto od ukupne prodaje vina i drugih proizvoda na kućnome pragu – kaže Crvik.
Prije dvije godine kad sam s grupom inozemnih eno-gastro i turističkih novinara bio u posjetu Konavlima i kad smo na jednoj večeri bili gosti Udruge konavoskih vinogradara i vinara stekao se dojam da udruga u organizacijskom i realizacijskome smislu ide pravim putem te da će i ona pridonijeti među ostalime i tome da i lokalni proizvođači vina imaju veću korist od tog silnog turizma u širem dubrovačkome kraju. I, to je, u ovom našem stanju opće neorganiziranosti vinske branše, posebice one u Dalmaciji, izgledalo obećavajuće, svakako za pozdraviti, međutim čini se da je sada optimizam vezan uz tu poslovnu organiziranost bitno splasnuo, naime Crvik na pitanje o aktivnostima udruge kaže:
– Udruga je na žalost postala neaktivna. Ja sam vukao dok sam mogao, ali godine su tu i više nemam snage, a drugi se baš i ne prihvaćaju posla pa sam pomalo razočaran. Šteta je što udruga nije u dovoljnoj mjeri aktivna, jer, koliko znam, od raznih institucija stižu dopisi s ponudama poticaja za razne projekte, ali eto zbog slabije aktivnosti udruge ostvaruje se ništa, ili gotovo ništa. Posjedujem dva stabla masline, ali ne stoga da berem plod i da radim nešto ulja, nego više stoga da se grančice te mitske biljke dadu na blagoslov i da se potom, blagoslovljene, stavljaju u vinograde i polja da štite rod. Možda bi se neke grančice trebale upotrijebiti i za blagoslov domaćih ljudi, da budu nakloniji kvalitetnoj poslovnoj suradnji da nam onda svima ovdje bude bolje – rekao je Andro Crvik.

Muzejski eksponat kod Crvika: koža od koze kao mijeh i kao nekad uobičajeni recipijent za transport vina
I pozvao Krauthakera i mene da nam, kako je rekao, u punome sjaju predstavi najprije svojega dobrog prijatelja i susjeda u Komajima, a potom i svećenika u crkvi u Ćilipima. Obojica su, veli, veseljaci i aktivni u funkciji promidžbe teritorija, pa ih vrijedi doživjeti.
Crvikov prijatelj, za kojega nisam ni pomislio da ću ga baš tu sresti a kojega inače poznajem već dugo iz Zagreba – riječ je o Zlatku Đurašu, s obiteljskim porijekom iz Ćilipa a rođenime u Metropoli – pokazao se uistinu u punome sjaju – u vrlo atraktivnoj svečanoj svatovskoj narodnoj
nošnji Konavala, inače staroj 175 godina i prenošenoj kroz obitelj s koljena na koljeno. Đuraš, koji je, inače, član predsjedništva Hrvatsko-norveškog društva podružnice Dubrovnik (to je, bogme, veza sjever-jug!) i koji sada na neki način živi na relaciji Zagreb-Dubrovnik-Ćilipi, redovito se u ovoj lijepoj i vrijednoj narodnoj nošnji pokazuje turistima i u Dubrovniku, na raznim lokalnim manifestacijama, kulminacija je svakako Festa svetog Vlahe…
Svećenik don Josip Barišić, koji nas je dočekao u crkvi u Ćilipima na tornju koje je spomen-ploča prvom hrvatskom kralju Tomislavu, predstavio se u sasvim drukčijem svjetlu od uobičajenoga i očekivanoga: pojavio se ne u crnoj dugačkoj halji i uštogljen nego u bijeloj majici i svijetlim kratkim hlačama, spreman i te kako i za svjetovni razgovor… Naizgled više turist nego službenik Božji. Bavi se rakijama – kreira travarice, ali i degustira koju čašicu, šali se i priča viceve, riječju: društveno društven.
Par (jako dobrih) njegovih rakijica pozvao je svojim djelovanjem u želucu hitno na ručak. A ručak, i susret s majstorom sommelierom Sinišom Lasanom iz Zagreba, koji je također društveno društven, bio je predviđen u Dubrovniku, na način da taj lijepi grad cijelo vrijeme – imamo na dlanu. Lasan je predložio vrh brda Srđ, i vidikovac do kojega iz srca groda stiže vučnica, a u sklopu kojega je i restoran Panorama, a taj je pak kao i restoran Proto u starome gradu gdje Lasan sezonski radi već nekoliko godina, u vlasništvu Nautike.

Na platou na Srđu ispred ulaza u restoran Panorama – veći broj bagija. Služe u turističke svrhe. Svako toliko njima turisti odlaze na 45-minutni obilazak kraja, cijena po osobi je 240 kuna
Restoran Panorama, na jedinstvenom mjestu – točno iznad stare dubrovačke gradske jezgre, i jedinstvene impostacije na kosini vrha Srđa – kako se brdo spušta tako je postavljen i objekt, dakle s puno manjih terasica sa po jednim do par stolova po razini. Da nema stolova i sjedalica te tendi što štite od sunca, promatrano iz zraka iz veće udaljenosti činilo bi se kao da je riječ o stepenicama… Veći broj tih terasica postavljen je tako da gost može uživati u pogledu na Dubrovnik i njegov akvatorij. Konobari simpatična izgleda s bijelim šeširićima na glavi, hrana lijepo poslužena, vrlo okusna.

Jedinstveni užitak Dubrovnika iz jastrebove perspektive potrajao je bogme do pred večer! Siniša Lasan, Suhadolnik, Tomislav Lonac, Ksenija Matić i Vlado Krauthaker
Jedinstveni užitak Dubrovnika iz jastrebove perspektive potrajao je bogme do pred večer!
Jutro je međutim trebalo dočekati na drugoj dalmatinskoj točki ali još uvijek u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, konkretno u Opuzenu.
HOTEL-VINARIJA

Uz neretvanske žabe i jegulje: braća Prović – Branko i Vjekoslav, Vjekoslavova supruga, te njihova kćerka Monika
Uz jadransku magistralu u Opuzenu je hotel stvoren za vinske duše: naziv mu je – Merlot! A sobe nose ne brojeve nego su označene nazivima vinskih sorata, Krauthakeru je dodijeljena soba Graševina, a meni – kao da su na recepciji znali da volim crnjake – Merlot. Taj hotel Merlot jedinstven je svakako po tome što je i – vinski podrum. Ne tek u smislu prostora u kojemu se čuvaju butelje, dakle vinoteke. Riječ je o podrumu u kojemu se vino i rađa. Vinski podrum doslovno je i smješten u podrumu, a da uz vrata koja vode u nj nema pločice s oznakom ne bi se ni znalo za to vinsko carstvo u zgradi. Vlasnici hotela Merlot – članovi obitelji Prović istodobno su eto i hotelijeri i proizvođači vina.
– Inspirirani Neretvom te sa željom da omogućimo njen istinski doživljaj otvorili smo mali obiteljski hotel i u sklopu njega vinariju. Vjerujemo da autentični doživljaj destinacije znači u što širem spektru vidjeti boje i osjetiti mirise i okuse, pa se mi eto trudimo priču o Neretvi ispričati i kroz tipične specijalitete kraja pripravljene na tradicijski način i kroz vina što izražavaju karakter regije. Od naših delicija svakako su za istaknuti slasne žabe i zagonetna jegulja. Od vina, koja proizvodimo od grožđa iz naših vinograda smještenih na ravnom području oko dva kilometra udaljenome od ušća Male Neretve i okupanoga suncem gotovo čitave godine, ponuditi možemo chardonnay, merlot & cabernet sauvignon, žuti muškat i zlataricu – kaže Vjekoslav Prović, direktor hotela i vinar.
Hotel Merlot, sa 16 soba (1/2 i 1/3) i s tri zvjezdice, tik je uz rijeku Mala Neretva, nedaleko je od carstva mandarina, u blizini je i mora. Domaćin organizira foto-safari kroz vožnju brodicom po uskim kanalima Neretve i uz lopoče, šaš i trsku. Rekreacija se može naći u ribolovu i vožnji kajakom, a na plaži Ušće u odbojci na pijesku.
Delta Neretve jedno je od rijetkih močvarnih područja u Europi i jedina delta u Hrvatskoj. Pokriva oko 12.000 hektara. Odavna tu je glavna gospodarska grana poljoprivreda, a u novije vrijeme u procvatu je turizam. Predio je bogat rijetkim vrstama ptica, koje se skrivaju u šašu i trski. Ovaj dio zaštićeni je orinitolški rezervat, a Neretvani očekuju da će uskoro imati park prirode. Ambijent je izraženo zelen i zato ga i prati naziv Zeleni biser hrvatskog Jadrana. U kontekstu razvoja turizma, koji danas traži i nešto više od izležavanja na plaži i kupanja u moru, mogućnostima što ih teritorij daje za razne oblike razonode i rekreacije pridružuje se i antička baština Opuzena. Najkarakterističniji je dio današnjeg Opuzena mjesni trg, veliki dubinski gotovo scenski prostor na kraju kojega se nalazi crkva sv. Stjepana, sagrađena krajem 19. stoljeća u oblicima neoklasicizma. Trinaest tona teška monolitna klupa postavljena neposredno uz crkvu predstavlja legendu o nastanku grada Opuzena.
Nastavak dinamične skitnje prema sjeveru i prema – njenome kraju. Pred očima efektan prizor Skradina s marinom.
I onda, veseli susret u skladinskom restoranu Zlatna školjka, uz fritto misto – frigani gavuni, lignjice, kozice… za prste polizat’! – uz zelene njoke (bez krumpira) s kozicama te uz čuveni skradinski rižot, a bogme i uz četiri različita vina od ukupno 170 etiketa u cjenovnom rasponu od 120 do – da! – 7000 kuna što ih na vinskoj karti ima spomenuti restoran…
Happy end! Turneja je završila sretno, zadovoljni smo i time što smo, s obzirom da smo praktički stalno konzumirali delicije iz mora, prilično sigurni da smo izbjegli porciju od onog ovoga ljeta u Dalmaciji pronađenog neispravnoga mesa kojega je prije zapljene u opticaju moglo biti i više od upecane 4,5 tone…
Ali, happy end i još iz jednog razloga: školarka Magdalena je pred svojega didu Vladu došla s tatom Ivom i mamom Martinom u Skradin iz Vodica, gdje je obitelj Krauthaker-Grgić bila na ljetovanju. Živio, i zdrav bio, Dida Vlado! ♣ SuČ – 08/201

Nakon više dana ponovni i dakako radosni susret s djedom: Magdalena i Vlado Krauthaker: Živio, i zdrav bio, moj Dida!