KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU / 10.2014

Svijet u casi logo

 ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Mi ga bumo pili, pili…

TUŽNO, i RUŽNO! – Tužno, i ružno: u Hrvatskoj je, kažu stručnjaci, oko 200.000 osoba ovisno o alkoholu! Navodno smo pri vrhu ljestvice pilaca (cugera!) u Europi, možda i u svijetu. Na godinu se, upravo je objavljeno na tv, u nas popije 12,8 litara čistog alkohola po osobi. Valja se, doista, zamisliti.
Edukacija i obrazovanje, osjećaj za estetiku, finoću… Treba li to nekome nacrtati: opće ekonomsko potonuće ne ide tome u prilog. Ali ide u prilog neselektivnosti i upravo forsiranju što jeftinjih proizvoda (jeftinoća pošto-poto i kakvoća ne idu ruku pod ruku) na tržištu, te posizanju za opijatima, bocom kao najdostupnijom, radi omame.
OLYMPUS DIGITAL CAMERAKad – ako – u nas netko daj Bože stvarno uvidi (daj Bože da i shvati!) što se događa, posegnut će vjerojatno, ne daj Bože, za najjednostavnijime – partijskom metodom zabrane. I, trpajući sve u isti koš, ugroziti proizvođače koji se trse ponuditi gastronomski kvalitetan i turistički značajan proizvod pa time i svjetlati obraz ove poljoprivredne i turističke zemlje na internacionalnome planu, kao i uskratiti užitak onima koji znaju mjeru i poznaju vrijednosti. Čuju se i prijedlozi da stvar treba regulirati višom maloprodajnom cijenom. Eto kamo smo stigli: viša cijena proizvoda ne stoga što je on kvalitetniji jer u njegovu proizvodnju uloženo je više truda, vremena i materijalnih sredstava i izravno, nego stoga da se skupoćom možda utječe na smanjenje kupovine! Upitno je međutim i koliko bi to moguće povećanje maloprodajne cijene bilo doista iskrena briga za zdravlje ljudi a koliko možda pokušaj da se novim porezom namakne nešto sredstava za popunjavanje proračunske rupe…
Čudno: ništa ili gotovo ništa se u izvješćima ne spominje reklamiranje u javnim medijima, posebice na televiziji, i to vrlo agresivno reklamiranje nekih pića što sadrže alkohol, a također malo čudno – iako istina nisam primijetio da se u izvještajima izričito i izravno spominje vino kao krivac, zamijetio sam da kao ilustracija čitanome tekstu obično ide prizor točenja vina, i to ne iz litrenke kao sinonima za jeftilen nego iz butelje, pa je dakle (jedino) vino, indirektno, na neki način inkriminirano. Bilo bi dobro da izvještaji za javnost ne budu površni nego da se u njima iznese i koje se vrste alkoholnog pića u nas ponajviše troše i u kojemu su cjenovnome rangu najviše trošena pića, je li to, što ne bi bilo nelogično, jeftino pivo koje se silno reklamira na malom ekranu, a u kojoj je to pak mjeri žestica, koju pak prati glas da je, nerijetko zakamufliranu u neki bezalkoholni napitak, dosta troše mladi pri večernjim izlascima vikendom kako bi što brže došli u raspoloženje, a u kojoj mjeri je pak riječ o vinu, osobito onome koje industrija izbacuje u potocima po niskoj cijeni.
Naše godinama silazno reflektira se – čini se da o tome (dovoljno) ne razmišljaju oni koji su u poziciji da odlučuju – ne samo tankim novčanicima i kopanjem po kantama za smeće nego i, što je osobito nezgodno, po stvaranju niza dugoročnih navika u ponašanju koje nas, nekome na prvi pogled neprimjetno, ali sigurno – vode duboko unatrag.
Valjda će, kad-tad, i doći do nekog oporavka, ali ako, daj Bože, krene tim putem, zasigurno će trebati dvostruko više vremena da usvojimo ono što je dobro i vrijedno, nego što je trebalo da padnemo nisko. Uzbrdo je uvijek teže nego nizbrdo. Voda sama nikad ne teče uzbrdo, ali njoj je, kao vodi, ionako svejedno. Čovjeku (čovječanstvu) ne bi trebalo biti svejedno, uzbrdo se vrijedi pomučiti…

DAH BURGUNDIJE u GRAČIŠĆU! – Stigli su s francuskoga juga, on, Olivier, kardiolog, sada u mirovini, a ona Jacqueline, epidemiologinja, inače rodom iz Rijeke, još radno aktivna. Obožavaju Burgundiju i njena vina. i odlučili su krenuti u vinsku produkciju, ali ne u Burgundiji, nego – u hrvatskoj Istri.
U maleno mjesto u središtu poluotoka – Gračišće, gdje je, inače, svakog Velikog (Uskrsnog) ponedjeljka značajna vinska fešta, donijeli su dah Burgundije, na način da su proizvodnji vina pristupili na burgundijski način, među ostalime uporabom drugih/drukčijih kvasaca, uporabom, za fermentaciju i dozrijevanje kapljice, (rabljenih) francuskih bačvica pièce od 228 litara, tipičnih za glasovitu spomenutu vinorodnu regiju. Kako je njemu, koji je porijeklom iz Alsacea, prezime donekle komplicirano za izgovoriti – Ertzbischoff, odlučili su, s obzirom da tamo gdje im je sada francuski dom (najavljuju mogućnost da im dom postane Gračišće!) postoji prostrano polje makova, svoju istarsku vinariju nazvati Coquelicot, što znači mak. A da bi bilo bliže hrvatskom jeziku i izgovoru, vele, početno C pretvorili su u K, pa su dobili nekakvu čudnu tvorevinu Koquelicot. Ako je već stvar u kompliciranosti izgovora, mogli su se baš opredijeliti upravo za naš, kratak, svuda u svijetu lako izgovorljiv i pamtljiv naziv MAK!…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAErtzbischoffi, koji su se u organizaciji zagrebačkog G.E.T. Reporta ovih dana predstavili u Zagrebu u vinoteci Bornstein, zaljubljeni su, vele, u Istru, i organizirali su se što se tiče podruma pa i podrumara koji im pazi vino, zasad međutim još ne i glede vinograda, pa grožđe kupuju.  A kupuju, dakako, Chardonnay, s obzirom na svoje burgundijske sklonosti, te Malvaziju istarsku, logično, s obzirom na mjesto gdje su odlučili krenuti s kreiranjem vina. Kao amateri u vinarstvu pokazali su se, iznenađujuće – odličnima! Kažu da su se glede tehnologije mnogo konzultirali s više burgundijskih proizvođača s kojima se dugo druže i prijateljuju, i da kad god im nešto nije jasno nazovu njih. S obzirom na rezultat što su ga dobili u boci moglo bi se, pogrešno, zaključiti kako je stvaranje vina vrlo jednostavno i lako. Ipak, pripremaju se početkom iduće godine poći na tečaj iz vinogradarstva i vinarstva, da steknu više znanja, a i papir, danas i zakonski nužan za voditelja podruma.
Mora se priznati ne samo da im vina – donijeli su 2013. – imaju burgundijski štih (osjet finog utjecaja bačvice i blaga oksidativna nota), nego da su posve čista i uredna, alkoholom umjerena, puna, svježa i iznimno pitka. Iako sva tek godinu dana stara, posve su drukčija, rekao bih profinjenija u izričaju od većine mladih, također jednogodišnjih bijelih vina od chardonnaya i od malvazije koje poznajem od naših istarskih proizvođača. Rekao bih i da bolje prijaju chardonnay, malvazija te mješavina chardonnaya i malvazije s tim blagim burgundijskim štihom od dobroga dijela slabije ekspresivnih i jednoslojnih/ jednostavnijih tzv. mladih istarskih malvazija odnosno onih koje organoleptikom malo previše podsjećaju na vina od Sauvignona bijeloga…
Evo i koja je vina Domaine Koquelicot prezentirao u Bornsteinu: Santa Chiara 2013 Chardonnay 20% & Malvazija istarska 80 %, 13,5 vol %, 12 mjeseci dozrijevanja od toga 10 na finom talogu u barriqueu a potom još dva u inoksu; Epicuria 2013 chardonnay, dva dana macerirano, 12 mjeseci dozrijevanja od toga 10 u barriqueu, 13,0 vol %; Fugaz 2013 malvazija istarska, 12 mjeseci u barriqueu (vrlo interesantno); Belaigra (od Belai i Gračišće) 2013 chardonnay, 13,1 vol %.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAVIVATINA POSTALA EKSKLUZIVNI SVIJET (SKUPIH) VINA – Nestala je Vivatina! Ambicije velike, najave jednako tako, međutim, nije dugo živjela – sad je nema više. Vivatina je nedavno postala – Svijet vina. Novi gazda je Akrobat Dino Kušen. Vidjet ćemo sada kako će funkcionirati akrobacije.
Kušen je, dojam je, vrlo ozbiljno zagrizao, vinoteka Svijet vina u Boćarskome domu, veli, služi mu kao izlog atraktivne ponude u središtu velegrada. Ponuda je sjajna. Oko 50 posto je uvoz proizvoda renomiranih svjetskih marki, a jednako toliko je domaćih vina, od ponajboljih naših proizvođača. Među strancima uistinu svjetske vinske zvjerke – Gaja, Billecart-Salmon, Domaine Olivier Leflaive, Jacques Selosse, Dr. Loosen, Marjan Simčič, od domaćih na vidnome mjestu, i u magnumima, su Meneghetti, Saints Hills, Boškinac, Tomac… Pravo bogatstvo u buteljama, u organoleptičkom i materijalnome smislu. A tu su još delikatese, primjerice i pršut San Daniele Bagatto… Čaše Zalto, po nekima bolje od Riedela. U dolasku: Ornellaia, Knoll

Sve to treba i prodati u ovoj dugovima opterećenoj zemlji osiromašenog stanovništva na brdovitom Balkanu, a cijene spomenutih maraka nisu nježne.
Kušen ne strahuje, kaže da mu nekoliko ponajboljih hrvatskih restorana uzme gotovo svu tu spomenutu kremu. Dovoljno mi je tih nekoliko ekskluzivnih restorana, a planiram i utemeljiti Klub Dioniza, ne treba mi više od stotinjak članova, ističe. Klub Dioniza zamišljen je kao vrlo elitan projekt, članarina bi, govori s optimizmom Kušen, godišnje iznosila oko 10.000 kuna, a članovi bi mogli kupovati vina s dobrim popustom, u ponudi bi bila i neka vrlo rijetka vina koja je inače teško nabaviti. Zatim, šest puta godišnje za članove se planira organizirati degustacije ekstra-vina svjetske produkcije, jednom godišnje organizirao bih i putovanje u neku glasovitu vinogradarsko-vinsku regiju. Svakog mjeseca proglasit ćemo Vinara mjeseca i od 1. do 30. odnosno 31. nudit ćemo butelje tog proizvođača po posebnim popusnim cijenama, k tome unutar toga mjeseca priredili bismo i gostovanje dotičnog vinara ovdje u Zagrebu.  Studeni sam odlučio posvetiti dr. Loosenu iz Njemačke, a prosinac šampanjeru Denisu Billecartu-Salmonu.
Znači, iako je ekonomska situacija u zemlji loša, ipak se i ovdje uspijevaju plasirati i (vrlo) skupe stvari stranih majstora? Da, kaže Kušen, postoji određeni krug ljudi koji ima novaca i koji razumije vino, i to što ja nudim. Mislim da je dobro da na hrvatskom tržištu bude veći broj vrhunskih i skupih butelja glasovitih inozemnih proizvođača vina, jer to može biti dobra inspiracija i hrvatskim vinarima da se u određenom makar za početak i sasvim malenome opsegu okrenu produkciji i uradaka na svjetskoj razini kakvoće, koje bi s vremenom i oni, ne samo ovdje nego i vani, uspijevali plasirati po visokoj cijeni. Drugi uvoznici u Hrvatskoj imaju dosta stranih vina, ali većinom je riječ o velikim kućama, i o jako dobrim vinima ali ipak mahom konfekciji, mada vrhunskoj. Ja idem drugim putem: moje opredjeljenje su manji manufakturni proizvođači, kakvoća par excellence. Lijepa naša ima sjajne mogućnosti za produkciju izvanrednih vina a, s druge strane, pretendiramo da budemo snažna turistička velesila, dakle domaće proizvođače vina treba navesti da krenu i putevima ekskluzivne kakvoće jer samo ekskluziva donosiu visoki image I kao rezultat toga i unosniju prodaju

Boskinac 1BOŠKINAC K’O ALVA! – Da ima nešto u tome što kaže Dino Kušen Akrobat o dijelu hrvatskog tržišta koji apsorbira bez problema skupe butelje svjedoči primjer vina Boškinac Borisa Šuljića iz Novalje na Pagu. Ali i vina Bas de Bas crno (nekih 500 kuna u maloprodaji u vinoteci), te najnovijega – Aleph, Alena Bibića (1000 kuna butelja!).
Šuljić, koji je prije kratkog vremena gostovao s vertikalom Boškinca na promocijskoj degustaciji u objektu Sherry’s u Zagrebu, ovih je dana ponovno došao, da predstavi novo godište s kojime izlazi na tržište – Boškinac 2011. Prebrzo mi se učinilo ovo novo pojavljivanje nakon onog prethodnoga, a Šuljić objašnjava da je jednostavno morao ponovno ovako nastupiti za širu javnost jer posljednjih godina u jedva šest mjeseci, tvrdi, i bez korištenja nekih marketinških alata uspijeva plasirati svoj cijenom (oko 200 kuna) ne baš nježni Boškinac, pa je sad trebalo najaviti izlazak novog izdanja ali i novu cijenu, oko 30 kuna skuplju od one prije. Na poskupljenje se odlučio, navodi, zato da malo uspori prodaju, naime za proizvođača je vrlo nezgodno ako začas proda neko svoje vino po kojemu je poznat. Tržište ga traži, i nerijetko proizvođač, ako mu ga ponestane na policama, padne u napast da novo vino pusti u prodaju i ranije nego što bi trebalo, dakle dok još nije i posve dozrelo, a Šuljić to, veli mi, ne želi raditi. Vino pogotovu ovakvoga tipa kakav je Boškinac (berba 2011 pokazuje se izvrsnom, ali vino istina traži još boravka u butelji!) mora imati dovoljno vremena da odradi svoj proces do kraja, pa je, eto, bolje podignuti malo cijenu nego biti odsutan s tržišta. Šujićeva perjanica Boškinac se inače godišnje proizvede, ovisno o godištu, u količini od oko 14.000 do 18.000 butelja.

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERAAna - Kozlovic santa_lucia_crnaCRNA SVETA LUCIJA – Postoji i Crna Madonna, zašto ne bi onda bilo i Crne svetice?! Ova o kojoj je sada riječ još je i sa znakom – brojke 13! Ali, gledajmo stvar s vedre strane: riječ je o novom vinu Gianfranca Kozlovića – Santa Lucia noir 2011 single vineyard (između Brtonigle i Buja, jugozapad, nadmorska visina 250 metara, tlo ilovasto-vapnenasto), upravo promoviranome u simpatičnom zagrebačkom restorančiću Mali bar kulinarske majstorice Ane Ugarković, svojedobno tv-zvijezde s kuhačom, meni osobno znatno milije ovako uživo, u njenom kuharskom laboratoriju. A brojka 13? Pa, nije valjda da ne znate: sveta Lucija obilježava se 13. prosinca! E, pa onda i proslavite njen dan, možete, za početak, s bijelom Santa Lucijom, od Malvazije istarske, uz neki specijalitet od plodova mora, ribe, a kasnije – uz kakvo pečenje – s crnom Santa Lucijom, mješavinom merlota (50 %) te cabernet sauvignona i terana, 18 mjeseci u francuskom barriqueu i potom još toliko u velikim drvenim bačvama. Čestitke Kozloviću na tome što se odlučio ozbiljno posvetiti i (crnim) vinima koja dužim dozrijevanjem i odležavanjm dobivaju na dodanoj vrijednosti (dolje enopedofilija, u nas već i pretjerano raširena!), zatim na tome što je vina nazvao ne banalno po sorti nego po položaju vinograda, dakle toponimom, te time naglasio vrlo važnu geografsku pripadnost, kao i na tome što je u crnu mješavinu uvrstio i vino od istarske sorte Teran, čime je i u organoleptici dao određeni, bitan istarski pečat kapljici.
Franco i Antonella Kozlović na žalost nisu, za početak obroka, u Anin Mali bar donijeli bijelu Santa Luciju, da bude sve u znaku Lucije, nego su izabrali Svinjon 2013. Da, svinjon, nije tiskarska greška. Svinjon je, dakako, sauvignon, Franko Kozlović veli da jako voli vino od Sauvignona bijeloga pa ga čak i miješa s malvazijom za jedno svoje vino – Vale, a naziv bez postojećeg a smislio je multidiciplinarni (da li i multi disciplinirani?) Željko Burić (bravo Buriću, Buriću, bura – zdrav vjetar – te donijela!). Dosjetka dobra, a objašnjenja za nju može biti više: Sauvignon bijeli kao sorta nije karakterističan za Istru pa nije bilo loše smisliti neki drugi, duhoviti naziv ali koji bi ipak dovoljno jasno sugerirao o čemu je riječ, drugo objašnjenje neki će povezati s činjenicom da podosta modernih istarskih malvazija u organoleptici liči na vino od sauvignona, treće bi objašnjenje bilo za one koji jako vole meso i osobito svinjetinu: ako im se posluži obrok bez mesa, moglo bi ih zadovoljiti to što će za piće dobiti svinjona…
OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAA kad se već igramo s nazivima vina – dok uživamo u sjajnim Aninim polpetama od jadranskih kozica i mozzarelli s mariniranim pečenim crvenim paprikama s bosiljkom, te domaćim špagetima s jadranskim kozicama i kremom od koromača i šafrana, potom dimljenoj hobotnici sa žara i sa salatom od mladog tetovca s koromačem i celerom, kao i u sočnom ramsteku sa žara, pitam Gianfranca Kozlovića:
Što dalje s Teranom? Odgovara da su Istrani skloni i dalje na etiketama rabiti naziv Teran! Nezadovoljni ishodom pregovora naših političara sa Slovencima, istarski proizvođači vina odlučili su se, kaže Franco, osloniti na sebe, i daljnjom uporabom naziva Teran kane, makar i razinom incidenta, skrenuti pažnju na, kako vele, neodrživost te u EU priznate slovenske zaštite naziva za vino koje uopće i nije od sorte Teran nego je od Refoška…

_________________________________________________

IN MEMORIAM: Branko Muždeka
OLYMPUS DIGITAL CAMERAPosljednji dan listopada. Dan prije Dana mrtvih. Par dana prije prvenstva hrvatskih sommeliera… Posljednji oproštaj od Branka. Upoznao sam ga još u tami povijesti. Već tada bio je svjetlo. Imao je od koga i s kime učiti, da bi poslije mogao i sam, suvereno podučavati, rukovoditi… Ode, puno puno prerano, znalac, ali još mnogo teže – ode pajdaš. Svjetlost je ostala!
Branko, neka ti je laka zemlja!

__________________________________________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMODA (NE MODE!), i POLJOPERIVREDA – Moda – ali ne modE u (proizvodnji)! – i poljoprivreda, nego moda kao način i stil odijevanja. Kad sam ga neki dan vidio prigodom susreta u Zagrebu, isprva mi se učinilo da guru s Collija Joško Gravner na sebi ima – dimije. Ali, otkud orijentalne dimije na nekome sa zapada? Poslije mi je Joško objasnio: hlače koje je odjenuo za dolazak u Zagreb još su i daleko orijentalnije nego što su to dimije, a model su odjevnog premeta koji koriste težaci u Japanu, kad idu na rad na zemlju. Gravner je te hlače, naravno, elegantnu verziju s kakvom se ne ide u polje, dobio na dar od svojeg uvoznika iz Japana. Kao čovjek izrazito vezan uz zemlju i poljoprivredu, rado ih je prihvatio u svoju garderobu, one naime na svoj način simboliziraju njegovu filozofiju u agrikulturi i njegov stil života, uz zemlju i sa zemljom. Svaka pohvala japanskim modnim magovima za to što su u svijet mode lansirali model tradicijske odjeće vlastitog naroda iz djelatnosti ukorijenjene u svim dijelovima svijeta – rada na zemlji, poljoprivrede, bez koje ne bismo mogli živjeti…

MONTE ROSSA! YEEEESSSS! – Bilo je to prije nekoliko dana: prva konkretna čestitka za rođendan. S Emanueleom Rabottijem smo, vlasnikom odlične šampanjerije Monte Rossa u talijanskoj Champagnei Franciacorta. Sa mnom, uz Emanuelea Rabottija, Ivan Dropuljić (Zagreb Vino & Culinaria.com), Iztok Klenar (KlenArt, dopredsjednik međunarodne unije enologa), prof. Marin Berović (Kemijsko-biotehnološki fakulet Ljubljana).
Počelo je stavljanjem domaćinu Rabottiju na glavu plave kape Zagreba, i njegovim pozdravom: Zagreb, Zagreb, Dinamo Zagreb!… Prvi kušani šampusi toga dana – Coupé non dosato, pa P.R. brut Blanc de Blanc, zatim Sanseve saten (saten = s manjim pritiskom nego sto su klasični pjenušci) brut, pa gornji niz: Salvadek extra brut millesimato 2009, i, kao špica (dostojna špice!) – Cabochon brut millesimato 2009 (stare loze, vrenje u barriqueu, 40 mjeseci na kvascu u butelji) te Cabochon rosé brut riserva 2005!OLYMPUS DIGITAL CAMERA

NE PROLAZE KARTICE! – Vrlo čudno, ali, valjda, shvatljivo, jer potražnja za gotovinom uvijek je velika a plaćanje gotovinom omogućuje i manipulacije u korist i uposlenoga na naplatnom mjestu: u posljednje vrijeme imao sam dosta prilike putovati automobilom talijanskim autostradama. Kolega za volanom htio je cestarine plaćati kreditnom karticom, ali najčešće je odgovor zaposlenika u naplatnoj kućici bio da kartica ne prolazi. A malo prije prošla je bez problema na benzinskoj crpki, poslije također. Zacijelo je i dosta drugih naših a ne samo naših građana doživjelo odbijenicu kartice, a nakon što je platilo gotovinom uposlenik je kao zaboravio dati potvrdu o plaćanju… OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Što bi bilo da netko iz nekog razloga ostane bez dovoljno gotovine i pojavi se na naplatnoj kućici a važeća kartica mu ne prolazi? Same neugodnosti.
Što preostaje nego prijaviti neugodnost instituciji u domicilnoj zemlji koja izdaje karticu. Banke bi se trebale zamisliti, i intervenirati kod svojih partnera i preko svojih partnera u zemljama gdje se tako nešto – odbijanje kartice – češće dešava, naime – što će mi kartica i plaćanje članarine na nju ako mi se događa da je na pojedinim, i to u ovome slučaju vrlo važnim mjestima kao što su naplatne kućice na autocesti, iako je važeća, odbijaju?!

MORALNO VERTIKALNO i MORTALNO HORIZONTALNO – Nakon dva sata provedenih kod Sherry’s, odoh moralno vertikalno. Kakav sjajan osjećaj u odnosu na moguće mortalno horizontalno!
Mladi enolog Josip Korak priredio je moralnu vertikalu crnog pinota plešivičke obitelji Korak, od vina iz 2012. koje je upravo izašlo na tržište, do prvog njihovog crnog pinota, iz 2006., koji su proizveli tata Velimir i tada još školarac na putu za (Agronomski) fakultet (enologija) Jožek. Između tih godišta bila su i 2007, 2009. i 2011. Kapljica je s ponajboljih Korakovih vinogradarskih položaja, primjerice Laškovec, Klemenka, Križevac, Cimbušak, Draga, Kamenica… na visinama od 350 do 400 metara.  Interesantno: ta degustacija je bila namijenjena vinskim novinarima, a poslije nje u tzv. komercijalnome dijelu, za širu publiku, ponuđena su vina mladih berbi, aktualnih sada na tržištu. Korak junior veli da, na žalost, za vina starijih godišta kod nas nema baš interesa! Zato s takvom kapljicom Koraci i ne inzistiraju na tržištu.OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Samo mlado, mlado, već sam u više navrata rabio i termin enopedofilija, a, koliko su potrošači ovdje zaluđeni mladim vinom, pomalo razmišljam i o uvođenju termina embriofilija.
A ovi eno-uradci Korakovih – na početku, za ugrijavanje, Chardonnay 2006 sur lie, te crni pinoti do 2006, gotovo svi iz magnuma – sjajni, štaviše 2007., 2009. i 2011. i odlični, još s dobrim izgledima i za dalje…

KLENAR – MORAL IĆ – Svojedobno, a nakon što se riješilo dugogodišnjeg enologa Ivice Peraka, Kutjevo d.d. za suradnju na enološkome planu dogovorilo se s koparskim enologom Iztokom Klenarom (na slici), inače dopredsjednikom Međunarodne unije enologa. Nakon 27 godina provedenih u Vinakoperu kormilareći vrlo uspješno, Klenar je preuzeo posao upravitelja posjeda Envera Moralića Brič, na brdu ponad Kopra, a prihvatio se i uloge eno-konzultanta u podrumu Kutjevo d.d. Poslovna idila nije dugo trajala – suradnja je neslavno završila. Još jedan stručnjak, eto, o’šo. Gledam vizitku koju mi je Iztok dao prije nekog vremena, uz kontakte na njoj je, sugerirajući naziv zajedničkog poduzeća, pisalo: KLENAR & MORALIĆ. To Klenar & Moralić pretvorilo se u KLENAR – MORAL  IĆ…  OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Iztok Klenar posvetio se sada u potpunoasti svojemu vinogradarsko-vinarskom imanju KlenArt na brdašču u okolici Kopra, s kojega ima lijepi pogled i na Koper i na Trst! Uzgaja Malvaziju, Refošk, Pinot crni, Cabernet sauvignon, proizvodi pjenušac klasičnom metodom, te mirna bijela, ružičasta i crna vina, od nedavna je našao uvoznika u Hrvatskoj i prisutan je sa svojim vinom eto i u Lijepoj našoj.

OLYMPUS DIGITAL CAMERATO SU MUŽI!… – To su muži, kaj ne? A pije se fino, i na naučnom nivou. Ozbiljno! Marin je fakultetski profesor, a Ivan direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike. Predlažem Ivanu da ove godine na svojoj priredbi krajem studenoga u zagrebačkoj Esplanadi ovakve čaše uz kauciju ponudi posjetiteljima za degustacije. Posjetitelji bi se zacijelo jednlasno složili, za razliku od ponuđača-izlagača…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPANSION REMETINEC – Stigao je novi chef! Stavi pravu stvar na pravo mjesto – PAMETNO!

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPJENUŠAC ZA BERLUSCONIJA, te CARPACCIO! – Nadaleko čuveni slovenski eno-gastro trio: pater familias Boris Gašparin, te sinovi Tadej i Taras. Vrlo uspješno vode restoran Pikol kod Nove Gorice, a umješni su i u proizvodnji vina, posebice pjenušaca. Sa svojom peninom Silveri Chardonnay Blanc de Blanc 2008 ove su godine bili šampioni ocjenjivanja u sklopu obnovljenog sajma Vino u Ljubljani, ali u rukavu imaju još jednog asa – ružičasti šampus, za koji se zainteresirao bivši talijanski premijer Berlusconi, te sad Gašparini za nj pune taj pjenušac i isporučuju mu ga u magnumima! Pa, to je posao! Berlusconiju, koji ima problema sa zakonom ali ne i s novcem, možda bi se mogao pridodati još koji klijent i to s ovih naših prostora, primjerice bivši mu hrvatski kolega, a i neki koji i u Hrvatskoj, i u Sloveniji, tako silno vole svoje gradove da izgaraju naravno samo za njih…
OLYMPUS DIGITAL CAMERABoris Gašparin pravi je, inače, majstor kulinarike, i za tili čas pred gostom će, uz priču i temperamentne pokrete, prirediti neko ugodno iznenađenje na tanjuru. Često je riječ o carpacciju, i to od brancina, odnosno od tune. Tanjuri izgledaju kao kakvo umjetničko likovno ostvarenje, a o okusu jela da i ne govorim. Gašparin dok radi jelo objašnjava otkud naziv carpaccio za sirovo meso ukrašeno raznim dodacima koji, uz začinjavanje, imaju i estetsku funkciju. Priča ide otprilike ovako: u neko prijašnje vrijeme u Istri je živio stanoviti Carpaccio, cijenjen kao likovni umjetnik, inače sklon vrlo kolorističnom izričaju. Prigodom otvorenja izložbe njegovih radova htio je na poseban način počastiti uzvanike, i od kuhara angažiranoga za catering zatražio da na tanjuru kreira ostvarenje što bi vjerno sličilo njegovim likovnim radovima. Kuhar se dosjetio: tanko rezane kriške sirova mesa ukrasio je raznim začinima, komadićima voća u raznim bojama te drugim dodacima u bojama i sve prelio zelenim maslinovim uljem. Carpaccio je bio oduševljen i uzviknuo je: Da, to je  Carpaccio! I tako je rođen carpaccio (karpačo).

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

CAVA i MISAL – Vraćaš se s društvenog događanja, za volanom si, i zaustave te u prometu:  Jeste li što pili? Pa, jesam. A što? Nekoliko cava (izgovara se, dakako, kava). Hmmm, dobro, dobro. Pa, dođeš na drugo događanje, i vraćaš se s njega, opet kontrola u prometu, druga ekipa: Jeste li što pili? Jesam. Što, i koliko? Pa, nekoliko misala…. Što, bili ste na misi? U utorak popodne?! Gospodine, zašto ne? I utorak popodne je vrijeme za pričest. Mi Hrvati smo vjernici, mi štujemo Boga oca.
Po idealnom scenariju prošli ste bez globe, a mogli ste lako pasti na ispitu. Tih nekoliko cava znači nekoliko čaša (valjda ne i flaša!) španjolskog pjenušca, naime Katalonci za svoje mjehuriće kažu cava (ponavljam: kava). Misal je također pjenušac, ali domaći, iz Istre, iz proizvodnje porečke obitelji Peršurić. U istome su danu bile dvije prezentacije, jedna za drugom: najprije u zagrebačkim Dobrim vinima španjolska cava Codorniù, a potom u kapelici wine-coffee baru Sherry’s, kod Doma sportova, sportsko druženje s Misalom, uz svetu Anu (Peršurić), koja je iz Istre uz brutalno suhi bijeli Misal donijela i Misal Royal od crnog pinota i slatki ljubavno-svadbeni Misal l’Amour (tutti frutti: chardonnay, malvazija, muškat žuti, crni pinot…)
Misal Ana Persuric Mario Simunovic Ivana SeremetUh, što volim cavu, i misal! A ponajviše – ako sam pješice, podalje od volana…
Cavu u Hrvatsku uvozi nekoliko tvrtki, najnovija je D’Augusta impeks, koja se opredijelila za pjenušce jedne od najvećih i najstarijih španjolskih šampanjskih podruma Codorniù, u obiteljskom vlasništvu, nekad s prezimenom, dakako, Codorniù, a sada s prezimenom Raventòs, s proizvodnjom od oko 30 milijuna boca godišnje. To bogme treba i plasirati… Da bi konzumacija bila lakša, D’Augusta uvozi u Hrvatsku i španjolske grickalice, sir, namaze, pršut pata negra, pikantne iberijske salame, kobasice…

KRALJEVI ŽGANJERI – Od Samobora do Jaškova, ili od Jaškova do Samobora? Kraljevi Žganjeri. U Jaškovu Žganjer kralj janjetine, u Samoboru Žganjer kralj kremšnita i vina! Stalno nekakva događanja kod kraljeva Žganjera!
Velika svečanost održana je nedaleko od povijesnog Ozlja – grada Zrinskih i Frankopana, desetak kilometara od Karlovca a dvadesetak od Slovenije, u mjestu Jaškovu: bila je to proslava 40. obljetnice restorana Žganjer. Restoran je u vlasništvu obitelji Žganjer od 1974. godine. Tu se pripremaju stara jela: tijestenine, štrudle razvlačene preko cijelog stola kao što su to radile naše bake, razni drugi domaći kolači, kruh i pogačice, čvarci, kobasice i šunka, sir s vrhnjem,  krvavice i pečenice, juha od vrganja. Posebnost je janjetina koja se živa dovozi s otoka Paga i Krka i obrađuje u vlastitoj klaonici (ocijenjenoj prvom kategorijom po komisiji EU). Iako je vinska karta bogata imenima poznatih hrvatskih vinskih kuća, domaćini rado preporučuju vina ozaljske obitelji Žabčić.
OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAKod samoborskog Žganjera (sasvim lijevo) ovaj put slavlje pod budnim okom Majstor Lallea (Lallemand!; ipak je 2014. bila specifična!) u povodu završetka ovogodišnje ne baš slavne berbe, uz rižoto od jadranskih lignji i pečenog jadranskog brancina od desetak kilograma, paletu butelja iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije ali i šireg svijeta, kao i uz kremšnite. Specijalni gost iz Slovenije – vinar Matjaž Lemut Tilia (sasvim desno) iz Vipavske doline…

OLYMPUS DIGITAL CAMERABAROLO i BARBARESCO – Nekoliko je vina duboko karakteristično za Pijemont, od toga dva su svjetski posebno cijenjena. Riječ je o crnjacima barolu i barbarescu, od sorte Nebbiolo, nazvanima tako po općinama Barolo i Barbaresco gdje su vinogradi, zatim o barberi (iz okolice gradova Alba, znanog po tartufima!, i Asti), pa bijelome arneisu, mirnome moscatu d’Asti (grožđe se bere kad je u njemu sladora za potencijalnih 12 do 12,5 vol % alkohola, ali se fermentacija zaustavlja na 5 vol % alkohola, tako da je vino slatkasto i ima i blagi muzirajući štih) i pjenušcu moscato d’Asti…  S obzirom na svjetsko značenje Pijemonta kao vinorodne oblasti te posebice vina Barolo i Barbaresco, neobično je kako je u Hrvatskoj kapljicom slabo zastupljena spomenuta regija. Zacijelo zato što vina nisu jednostavna i podilazeća, nego su vrlo kompleksna i teža za razumjeti. Na pokušaje da se stvari poboljšaju nailazimo kod Ivana Srpeka, vlasnika-voditelja zagrebačke vinoteke Bornstein, koji se povezao s proizvođačem Poderi Colla, pa organizirao prezentaciju toga imanja kod sebe u vinoteci. Tino Colla predstavio je Nebbiolo d’Alba 2011, Pinot nero 2011 Langhe Campo romano (lijepo vino!; sorta Pinot noir je čini se u rodbinskoj vezi s Nebbiolom!), mješavinu dolcetta i nebbiola  Bricco del Drago (zmajev vrh!) 2009 i Barbaresco 2009 Roncaglie (lijepo su prošli na nedavnom ocjenjivanju Vinske zvijezde!), kao i Barolo Bussia 2009 Dardi le Rose.

Na slici dolje karta je koja pokazuje gdje se u Italiji nalazi vinorodni dio Piemonta i gdje se proizvode barolo i barbaresco. Područje je to Langhe, a smeđkastom bojom označena je zona barola, dok je crvenom bojom označena zona barbaresca, zeleni dio je u apelaciji nebbiolo d’Alba.

Piemonte

SuC – listopad/october 2014

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: