KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU 145
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
JUBILEJI OD 45 GODINA – Aktualno, i nešto u nogometnom kontekstu, cveba uz Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu 2014: dvojica nekadašnjih ljubljanskih vratara, danas u različitim profesijama i podalje od vratiju, obojica s jubilejem od 45 godina! Čestitke!
Jedan od te dvojice vratara, ali ne običnih vratara nego nogometnih golmana, Tone Fornezzi Tof, novinar je u Ljubljani, a drugi, Janez Istenič, proizvođač je pjenušaca na Bizeljskom kod našeg Klanjca.
|
Tof ove godine obilježava četiri i pol desetljeća redovitog objavljivanja kolumne u časopisu Nedeljski Dnevnik, a Istenič pak 45 godina od svojeg prvog pjenušca. Sreo sam ih obojicu u Ljubljani na 56. međunarodnom ocjenjivanju vina za sajam Vino 2014. Istenič je bio predsjednik jednog od žirija, a sa svojom Belom peninom Prestige 2008 extra brut našao se u najužoj konkurenciji u doigravanju i u borbi za šampiona u grupi pjenušaca, završio je kao vice-šampion. Tof je pak došao skupiti material za budući napis…
Inače, ima u nogometnome svijetu u okruženju i jedna sportska zvijezda koja je povezana s vinom, i to, barem što se tiče šire javnosti, od nedavno: Robert Prosinečki. Dok je golman Istenič već godinama na braniku pjenušca visoke kategorije, dotle eto napadač Prosinečki u svijet vina sada poslovno ulazi tako da za Kutjevo d.d. propagira – gemišt! Sličnost: mjehurići; razlika: golema! S Prosinečkim se pak ovih dana viđala cijela nacija: s brojnih postera nagovarao je na gemišt od kutjevačke graševine, a u tv-studiju komentirao je nogomet iz Brazila…
Što se tiče našeg sudjelovanja na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014: ionako nije bio za slavlje sa šampusom, a uz gemišt, pogotovu u jakoj ljetnoj vrućini, lako će ga se zaboraviti…
NAPRIJED, ZELINA! – Da, naprijed Zelina! Već je vrijeme da se taj vinogradarski kraj u Zagrebačkom prigorju jače uzdigne na vinskoj karti Hrvatske.
Lijepi pitomi brežuljci posuti vinogradima (krajolik vrlo ugodan za oko), ponajbolje svjetske sorte kao Chardonnay, Pinot bijeli i Pinot sivi a u posljednje vrijeme i Pinot crni, pa Rizling rajnski, Sauvignon, tu su i Manzoni a i Syrah, u kontekstu vlastite posebnosti igra se na kartu Kraljevine. Za nju je napravljena i klonska selekcija tako da se tržištu loznih cijepova nude izdvojeni klonovi dokazano veće kakvoće, pa da se u kvalitativnom smislu podigne vrijednost i cijelog vinograda. Kod nekoliko zelinskih vinogradara posađeno je nekih 16 izdvojenih boljih klonova i to bi trebali biti i matični vinogradi iz kojih bi se uzimale plemke za cijepove za nove nasade. Stvar se u ovome segmentu ne odvija brzo i, kako čujem, prva za šire tržište proizvedena vina od tih novih klonova Kraljevine mogla bi se na tržištu očekivati za nekih pet do šest godina. Jedan od tih vinograda s novim klonovima nalazi se i kod Željka Kosa iz Hrnjanca.
Zasad se iz zelinskoga kraja nekako najjače svojim vinom istaknula obitelj Jarec-Kure, a sve više, zahvaljujući mladim snagama prvenstveno kćerki Ivani, iz samozatajnosti izlazi i obitelj Puhelek Purek. U najnovije vrijeme medalje visokoga sjaja na raznim ocjenjivanjima vina skupljaju i obitelj Kos-Jurišić iz Nespeša, te obitelj spomenutoga Željka Kosa. Željko Kos, k tome, trsi se glede svojih vina napraviti i jači iskorak u vizualnome smislu, dobro po pitanju etiketa surađuje sa zagrebačkim dizajnerskim studijem Cuculić a i dosta je pedantan u naljepljivanju etikete i postavljanju ukrasne kapice na bocu. Upravo zlatna medalja za Kraljevinu 2013 na ovogodišnjem ocjenjivanju vina u sklopu Izložbe vina kontinentalne Hrvatske u Svetom Ivanu Zelina, te zlato i šampionska titula u kategoriji obojenih vina za Pinot crni rosé 2013 osvojena na ocjenjivanju vina Zagrebačke županije 2014., kao i nove etikete za bijeli te ružičasti pjenušac Anita bili su povod susreta s Kosovima. I to na njihovu gospodarstvu u Hrnjancu, s vrlo lijepo, poput parka uređenim dvorištem idealnime da se tu nakon (domaćeg) ručka – što ga Kosovi mogu ponuditi – provede (pro)ljetno do (rano)jesensko popodne i s djecom, naime u dvorištu-parkiću postavljene su ljuljačke tako da dok odrasli uživaju u hrani i vinu i mališani imaju odgovarajuću zanimaciju. Dvorište Kosovih inače izvrsno može poslužiti i za grupne (prodajne) prezentacije, na neki način mini-festivale zelinskih vinara (u udruzi Kraljevina Zelina sada ih je 12, broj taman dobar za ovaj prostor) na način da svaki za svojim stolićem nudi na kušanje vino a između tih vinskih postaja da se postave i one na kojima bi se dalo nešto lokalno tipično za prigristi, npr. tradicijski kolač pera iz kuhinja vinara koji bi sudjelovali s vinom, odnosno specijaliteti iz mesnica i mljekarna proizvodi kojih spadaju i u već afirmirane robne marke Zagrebačke županije (Kudelić, Dragec ). Na slikama: u kušaonici Kosovih su Željko Kos, supruga mu Anita, koja se iskazala kuhinjom, te kćerka, i sin Karlo, butelje posebice aktualne sada, ljeti, te kao i prizor dvorišta obitelji Kos s ljuljačkama, penjalicom i toboganom za djecu.
POPE K’O ZMAJ! – Nekad carinik na graničnom prijelazu izmedju Slovenije i Italije u Sežani, kraški zet crnogorskih korijena Svetozar Raspopovič Pope pravi je zmaj, zato je i došao u Ljubljanu koja nosi amblem zmaja. Posluje k’o zmaj u svom restoranu As – a kako bi ga drukčije nazvao?! – u središtu grada, i u restoranu na platou lijepo obnovljenog i turistički prepunog Starog Grada, također simbola Ljubljane. Sjajna atmosfera u Asu, puno mladeži, dok su mladi vani na koncertu ritam i bluesa, dotle u dijelu restorana za šankom Pope i njegovi prijatelji dr. Igor Čuček, kirurg, i Zoran Damjanić zadovoljno tamane ćevape i zalijevaju ih Raspopovičevom Malvazijom 2010 Amfora, rađenom dakako uz višemjesečnu maceraciju u amfori. Damjanić je, kako čujem, bio prvi koji se pobrinuo da gruzijske amfore stignu u regiju, a i vodio je Popea u Gruziju, da se upozna s tamošnjim maceriranim vinima…
ŠTO ŽENE ŽELE? – Što žene žele? A što – ne žele?! Ovdje je, konkretno, riječ o vinu. Udruga žena u vinu WoW već treću godinu za redom uspješno organizira akciju Što žene žele, s namjerom da se pokažu preferencije pripadnica nježnog spola glede plemenite kapljice. Nedavno su objavljeni rezultati svojevrsnog ženskog izbora najboljih vina koja su wowice kušale u 2013. Pobjednici su birani u četiri kategorije – bijela, ružičasta i crna suha vina i vina s ostatkom neprovrela sladora. Trojka kušačica – Mirella Miki Šušak-Cvetković, Jelena Šimić-Valentić i Tatjana Štrbac-Bambulović te predsjednica udruge WoW Sanja Muzaferija objavile su najnovije prvake:
U kategoriji bijelog vina slavila je obitelj Benvenuti s Malvazijom 2012, u kategoriji ružičastog vina Geržinić s Roséom 2012, u kategoriji crvenog vina Moreno Coronica s Teranom 2011 (trijumf, dakle, Istre!), a u kategoriji slatkog/desertnog/s ostatkom šećera/ledena berba gospodarstvo Petrač s Cabernet Sauvignonom ledenom berbom. Svi su oni dobili trofej WoW, međutim tu stvar ne staje, naime proglašava se i ukupni pobjednik, koji dobiva i što-šta više, uz WOW GRAND PRIX još i studijsko putovanje u neku vinorodnu državu. Najviše se veselio Moreno Coronica (na slici majstora Julija Frangena sa Sanjom Muzaferijom), koji će u režiji WOW-a putovati u Španjolsku, Moreno veli da bi vrlo rado posjetio Rioju. Inače, prve godine, 2012., Gianfranco Kozlović je zahvaljujući malvaziji Santa Lucia putovao u Bordeaux, a 2013. Saša Senjković je zahvaljujući ružičastoj Spoži obišao Champagnu…
Coronica, koji, eto, trijumfira s baznim teranom a ne sa svojom perjanicom Gran Teranom, kaže da ga ne čudi što se njegov Teran 2011 toliko svidio, naime upravo za 2011. veli mi kako je smatra najboljim godištem za crno vino otkako se on bavi vinogradarstvom i podrumarstvom. Kao svoju novu senzaciju najavljuje Gran Malvaziju iz 2013, koja bi na tržište trebala ići za nešto više od godinu dana, a koja je, objašnjava, ponešto drukčija od njegovih dosadašnjih Gran Malvazija, naime grožđe je brao u redovnom terminu a ne kasnije, a barrique je zamijenio tonneauxom, bačvicom veće zapremnine, tako da vino dobije na svježini a izgubi na jačini drva.
POPI’ i POJEDI u VRBNIKU! – Ljeto, sunce, more, šurlice, riba, žlahtina! Odmor na plaži, ali i u konobi ili na terasi, za stolom. Vrbniče nad morem… Bravo! Oprez i na plaži ali i za stolom, preporučuje se kombinacija plaže ujutro te u kasnije popodne kad sunce nije tako jako, a između dvaju odlazaka na plažu ostaje – stol u hladovini. Bolje pržena riba, nego ispržena koža… Ipak, oprez i za stolom, da se kao rezultat prejake brige od gubitka tekućine ne završi – pod stolom.
Iz Vrbnika na otoku Krku po četvrti put pozvali su na Popi’ i pojedi, a riječ je o više eno-gastro događanja kroz punu sezonu godišnjih odmora. Tim događanjima, uz pripadajuće običaje te lokalne folklorne i muzičke izraze, nastoje se promovirati lokalne vrijednosti u proizvodnji i pripremi hrane i proizvoda od vinove loze.
Popi’ i pojedi! čine tri temeljna programa raspoređena u turističkim vikendima tijekom srpnja i kolovoza, kaže mi Sanja Polonijo iz Turističke zajednice Vrbnika. To su, početkom srpnja, Festival žlahtine, Dani otvorenih podruma i obilježavanje tradicijskog blagdana Razgona; obilazak podruma moguć je i vinskim vlakićem koji polazi prema vinarima svakog punog sata s Trga Sv. Ivana u centru.
Razgon je pastirski običaj iz davnina a program posvećen njemu održava se prve nedjelje po blagdanu Sv. Petra i Pavla. Razgon obilježava završetak perioda mužnje ovaca i njihovo puštanje na slobodnu ispašu. Tom prigodom za posjetitelje i goste organiziraju se radionica filcanja vune i mali sajam autohtonih proizvoda. Na brojnim izložbeno prodajnim štandovima mogu se kušati i kupiti sir, maslinovo ulje, med, smokve, eko-sirupi, pekmezi, tjestenina, suhomesnati proizvodi te prirodna kozmetika i upotrebni predmeti od vune, crijepova, drva i keramike. U večernjim satima nastupaju članovi vrbničkog folklornog društva i drugi estradni umjetnici.
Dani šurlica ističu ručno pripremljenu autohtonu tjesteninu. Tijekom cijelog tjedna šurlice uz veliki broj različitih umaka i priloga nude se po prigodnim cijenama u svim vrbničkim restoranima i konobama. Prvog i zadnjeg dana manifestacije degustacija šurlica i vina vrbničkih vinara organizira se uz prigodan kulturno-glazbeni program, prezentaciju izrade šurlica te prigodan sajam autohtonih proizvoda i suvenira. Za kraj kolovoza, konkretno za 29. i 30. kolovoza, ostavljena je manifestacija Dani vina otoka Krka. Ona se kontinuirano odvija od 2004. Godine. Karakteriziraju je odlična ponuda lokalnih vina ali i ponuda kapljice od vinara iz drugih, gostujućih hrvatskih županija. Degustacije prate strukovna predavanja za vinogradare i raznovrstan kulturno-zabavni program.
Pa onda – Popi’ i pojedi na Vrbniku!
U DRUŠTVU MARKIZA – Vani +35 ̊C, a unutra u skloništu lijepo, svježe, veselju nema kraja pri pogledu na kiblu u kojoj se nešto hladi, a to nešto je pjenušac Bouvet Ladubay Zero extra brut porijeklom iz francuske doline Loire, maloprodajnom cijenom osjetno jeftiniji od šampanjaca, a jeftiniji, u nas, i od ponajboljih hrvatskih pjenušaca. Lijek! Ali, nije na povlaštenoj listi HZZO-a…
Mjesto događanja: zagrebačka vinoteka Vivat Fina Vina. U nastavku, nakon osvježenja i povratka u život, moralo se ipak ići i na blago zagrijavanje, da na izlasku iz skloništa van ne bude prenagla i za organizam kobno stresna promjena temperature. Sa svježega na tropski vruće. Stigle su, kao glavne zvijezde, etikete toskanske braće markiza Piera i Lodovica Antinorija – Chianti classico Villa Antinori, Chianti Classico Marchese Antinori Tenuta Tignanello, a onda se vlasnik vinoteke Boris Ivančić odlučio ponuditi i Cont’Ugo 2011 Merlot markiz’Pierova podruma Guado al Tasso iz Bolgherija, pa čak, potom, i jedan od prvih superoskanaca – Tignanello, iz 2011 i iz oblasti Chianti Classica, da bi veliko finale ukrasio Pino di Biserno 2006, tzv. drugo vino od markiza Lodovica Antinorija iz oblasti Bolgheri…
Neobično: iako je prezime Antinori, ovdje doduše skriveno iza Tenuta di Biserno, iako je riječ o Toscani i Bolgheriju, i iako su sorte bordoški čuvene, iako je 2006. u Toscani bila izvrsna godina, ovo vino, koje se upravo i sada, osam godina nakon berbe, pokazalo doista izvrsnime, teško nalazi kupca. Ivančić, kod kojega je na polici već duže vrijeme, primijećuje da, za razliku od kapljice markiza Piera Antinorija, koja je i skuplja (Tignanello) a dobro ide, ono nikako da krene u prodaji…
To je jedan od primjera kako tržište funkcionira kod nas. Valjda dosta govori o nama: ne samo da se ovdje luduje za najmlađim mogućim vinom (ispast će po tome trendu da će se uskoro tražiti embrij, tj. vino još i prije vina), nego i o tome da mnogi ovdje koji imaju dovoljno novaca da sebi mogu priuštiti vrlo skupu kapljicu ne gledaju vino kroz prizmu kakvoće, kompleksnosti, posebnosti, nego više kroz prizmu mondenosti. Nakon što u društvu pokažu da sebi mogu priuštiti jako dobre i skupe stvari – slijedi povratak na gemišt…
EKSTRA DJEVIČANSKI ČIPS! – Postoji i to: ekstra-djevičanski čips! San Nicasio. Extra virgin potato chips, patatas fritas elaboradas exclusivamente con aceite de oliva virgen extra y sal rosa del Himalaya. Tanke ploškice krumpiravpržene na ekstra-djevičanskom maslinovome ulju i začinjene ružičastom soli s Himalaje! Pakira se u Cordobi u Španjolskoj. Ima ga i na hrvatskom tržištu. Naravno, ovaj čips potpuno je – zdrav!…
NOVA DIREKTORICA TZGZ – Nova direktorica Turističke zajednice grada Zagreba je mr.sc. Martina Bienenfeld. Na tu je poziciju došla s mjesta voditeljice Odjela za turizam pri Gradskom uredu za gospodarstvo, rad i poduzetništvo Grada Zagreba, tijela koje obavlja poslove provedbe strategije razvoja turizma, izrade planova, predlaganja mjera poticanja investicijskih aktivnosti u turizmu. Studirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te je stekla stručni naziv diplomiranog romanista i informatologa (smjer muzeologija), a 2004. godine završava poslijediplomski znanstveni studiji, smjer Međunarodni turizam u nacionalnoj ekonomiji na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te stiče akademski stupanj magistra društvenih znanosti. Cijeli svoj profesionalni put, gđa Bienenfeld je gradila kroz poslove usko povezane s turizmom.
Posljednjih osam godina Turistički ured Turističke zajednice grada Zagreba vodila je dr.sc. Amelia Tomašević, koja je otišla u mirovinu ali koja će, čujemo, kao nezaobilazna znanstvena i stručna vertikala turističkog razvoja grada, ostati i dalje aktivna u turističkom području na dobrobit grada Zagreba.
GRADSKA DVORIŠČA NEKAD i SAD – U neko daleko ali sjećanju još dostupno vrijeme dvorišta u zgradama u središtima gradova bila su igraonice za djecu, tu smo se kao klinci svakodnevno družili, špekulali ili pikulali, igrali lovice, skrivača, škole – na kredom nacrtanim pravokutnicima kojima je trebalo skakutati na jednoij nozi, pucali prve loptice u badmingtonu i u stolnom tenisu, vozali se drvenim romobilima, pokušavali prve vožnje na biciklu, rolama (rolšue = koturaljke), tu smo jeli kruh i mast (kruh namazan domaćom svinjskom mašću), netko sa solju pa i češnjakom, a netko sa šećerom… Danas dvorišta u zgradama u središtima grada više nisu ono, bilo da su se pretvorila u parkirališta automobila stanara ili tvrtki, bilo da se nešto izgradilo u njima pa im je oduzelo prostor gdje bi se djeca poigrala, bilo da su ona u ingerenciji i vlasništvu institucija pa djeca iz tog razloga radi svoje igre više nemaju pristupa.
U zagrebačkom Gornjem gradu dvorišta su postala – igraonice za odrasle. Mjesto susreta, mjesto svojevrsne igre, također i svojevrsne učionice, blagovaonice. Nema doduše cike, lovice, skrivača, badmingtona, pingića, malog nogača, nema kruha-masti, ali ima užitka u ambijentu građevina koje su stilom u skladu s nastavkom na srednjevjekovnu arhitekturu, u ambijentu zelenila i cvijeća, uz živu glazbu, te uz mogućnost učenja o povijesti grada i legendama pa i specifičnostima svakoga dvorišta preko informativnih ploča i prospekata pa možda i kroz planirane organizirane obilaske dvorišta, kao i uz mogućnost ponekog tradicijskog zalogaja – zasad špek, luk, domaći sir i vrhnje, paprika, paradajz (Dolac nije daleko!), a baš bi se moglo ići još i na kruh i domaću svinjsku mast.. Kaj se pak tiče pijače, pa Zagreb je nekad imel dost svojih vinograda, jedan je bil i na strmini kojom od Ilice do Gornjega grada vozi Uspinjača, danas bi u ponudi logična bila kapljica sa Zagrebačke vinske ceste….
U srpnju su se kroz projekt dvorišta/svako ima svoju priču za javnost na desetak dana (valjda će iduće godine biti kroz cijelo ljeto!) otvorila zagrebačka gornjogradska dvorišta – palača Balbi u Demetrovoj 11 (Staroslavenski institut, osobito aktivan u proučavanju glagoljice, barokna palača i dvorište s jedinim sačuvanim bunarom na Gornjem gradu), palača Erdödy-Drašković u Opatičkoj 29 (Državni arhiv, čuva najstarije povelje iz povijesti grada Zagreba), Atelier Meštrović u Mletačkoj 8 (zbirka slavnog kipara, obiteljska kuća koju je Ivan Meštrović zajedno s umjetninama, fotografijama, arhivom i raznim osobnim stvarima darovao Hrvatskoj), Privatno dvorište u Opatičkoj 19 (kuća u kojoj je rođen hrvatski skladatelj i violončelist Rudolf Matz i u kojoj je živjela Hedviga Ban, velika ljubav Vatroslava Lisinskoga, autora prve hrvatske opera Ljubav i zloba… ). Dvorišta su za javnost radila od 18 do 24 sata, ulaznica je bila besplatna, konzumacija hrane i pića plaćala se. Maštovito obogaćenje turističke ponude u gradu. Na slikama: prizor iz Dvorišta, te direktorica Turističkog ureda Turističke zajednice Grada Zagreba Martina Bienenfeld, kao i prekrasna crkva sv. Marka na Markovu trgu.
VALLIS AUREA – PIVNICA! – Onima koji znaju što je nekad bio lokal Vallis Aurea u uličici što od zagrebačke Ilice vodi do Uspinjače, te osobito Kutjevčanima, a vjerojatno i ostalim žiteljima Zlatne doline, kosa na glavi, pretpostavljam, sad se diže uz ovaj prizor: Vallis aurea, nekad kultno sastajalište Zagrepčana zrelije dobi uglavnom danju a mladeži (mahom studenata) uvečer, mjesto gdje se ciljano išlo na kutjevačku graševinu pa i na dva u osam postalo je – PIVNICOM. Pivnica Vallis aurea! Laško!
Nemam ništa protiv piva i pivnica, ali pivo, za razliku od Bakhova nektara, nije sinonim za Zlatnu dolinu.
Ovaj simpatičan lokalčić bio je u Zagrebu u neko prijašnje vrijeme maltene konzulat kutjevačkih proizvoda za u čašu i za na tanjur… Pa zar stvarno nije bilo šanse i volje vinara, proizvođača sira, kulina, kulinovih seka, bučinoga ulja iz Zlatne doline da taj prostor sačuvaju a onda i unaprijede kao promidžbenu pozornicu za svoje proizvode i svoje običaje u hrvatskoj metropoli? Sic transit gloria mundi… rekli bi stari Rimljani slavonskoga porijekla i napili se – malvazije…
DOŽIVJETI STOTU! – Da, još malo, i Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu doživjet će – stotu! Ove godine napunio je 95 godina. Iskrene čestitke!
Nastavna i znanstvena aktivnost iz vinogradarstva i vinarstva počela se odvijati na tadašnjem Gospodarsko-šumarskom fakultetu već njegovim osnutkom, a u okviru onda utemeljene Stolice ili Katedre za vinogradarstvo i voćarstvo – kaže prof. dr. sc. Edi Maletić (na slici), aktualni predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agrofaksa. – U lipnju ove godine navršilo se i 75 godina otkako je zagrebački Agronomski fakultet došao u posjed pokušališta Jazbina, koje od onda služi kao poligon za znanstvene, nastavne i strukovne potrebe. Prvi dio proslave bio je dakako akademski: promocija monografije o Zavodu i prisjećanje na proteklo vrijeme te na osobe koje su obilježile rad Zavoda, ali i prezentacija najnovijih znanstvenih aktivnosti, drugi dio bio je dakako domijenak.
STRANI JEZICI – Uh, što volimo koristiti se stranim jezicima. Malo manje ih znamo… Prizor iz prolaza ispod Ciboninog tornja u Zagrebu.
GRAFIT KOJI, u AKTUALNOJ HRVATSKOJ, NADMAŠUJE GRAFIT – Snimljeno u dane Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu na fasadi jedne zagrebačke kuće: Iz poraza u poraz do konačne pobjede!…
STINGOVA MJESEČEVA SESTRA, EKO EKO i BIODINAMIKA – Tamno sivi do crni oblaci, tako česti u Zagrebu ovoga ljeta, nadvijaju se zagrebačkim nebom. Vjetar najednom počinje fijukati. U posljednji trenutak ukazuje se spas! Ulijećem razbarušene kose i s ponešto krupnih kapi kiše po leđima i ramenima u posljednji trenutak u vinoteku Vivatina u zagrebačkom Boćarskom domu. I, grozno nevrijeme najednom se pretvara u – vrijeme!
U Vivatini je čekao slavni rocker Sting sa svojom Mjesečevom sestrom. Sister Moon 2010 čine Sangiovese, Merlot, 10 % Cabernet sauvignona! Sister Moon u skladu je sa Stingovim opredjeljejem za biodinamiku, koja uključuje i obavljanje određenih radova na zemlji i u podrumu u točno određenim Mjesečevim mijenama.
Vinoteka Vivatina počela je uvoziti vina koja Sting, osviješten i duboko na eko-kolosijeku, proizvodi na svom poljoprivrednom posjedu Il Palagio u Toscani. Uz vina tu su npr. žitarice, voće, povrće, voćni namazi, maslinovo ulje… Sting je imanje il Palagio kupio krajem prošlog stoljeća, i tamo je uredio i studio za snimanje. Kapljica When we Dance 2012 je od Sangiovesea, Canaiola i Colorina, a Casino delle Vie 2010 od Sangiovesea, Cabernet sauvignona, Cabernet franca, Merlota.
Bilo je tamo i delikatesa…
Četiri poduzetnice, suvlasnice Vivatine – Nina Schmidt, Tanja Hrenar, Ljiljana Režek i Milka Damijanić odlučile su pružiti posebnu podršku proizvođačima vina i delikatesa koji su na eko-kolosijeku Od stranih vinara na policama Vivatine proizvode imaju Alois Lageder i Perlage (Prosecco) iz Italije, španjolska Roda, Rivendel iz Južne Afrike i, od nedavno, Sting.
Vivatina, koja nudi veliki izbor delikatesa, primjerice maslinovo i bučino ulje, ulje od lana, ulje od konoplje, sir, salame, namaze, utemeljila je Klaster Natura i pokrenula je svoju liniju eko-proizvoda pod nazivom Wauuu (nije Wow!). Pod posebno dizajniranom etiketom s objašnjenjima na tri jezika predstavlja uratke hrvatskih eko-proizvođača – jabučni ocat (jabučni ocat i sa češnjakom, pa i s bosiljkom), bučine sjemenke, cvijet soli, začine kao majčina dušica, bosiljak, potom slasticu smokvenjak, džemove od jabuke i cimeta, jabuke i lavande. U pripremi Klaster Natura su maslinovo ulje, bučino ulje, med, kulen, sir…
BLAŽEN MEĐU ŽENAMA… – Zdravko Ilija Jakobović, Vina Jakob, blažen među ženama! Uz njega su supruga Pavica, neprikosnovena u kuhinji (blaženi Jakobov smješak prije otud nego zbog blizine odjednom toliko pripadnica nježnoga spola s dva kontinenta!), zatim enologinja Ivona Đipalo iz zagrebačkog Vinolaba koja svojski pomaže u proizvodnji plemenite kapljice, te Sudanka Suhair Ibrahim, majstorica za marketing, sada Zagrepčanka, inače uposlena kao jedna od direktorica u EPH-u. Jakobović se pripremio za novo punjenje Jakoba s vinom od Cabernet sauvignona, Cabernet franca i Merlota, a crnjak od Sayraha će izdati odvojeno. Vina bi trebala izaći tek za pola godine, vjerojatno će im pretpremijera biti na 9. međunarodnom festivalu vina i kulinarike Zagreb Vino.com 28. i 29. studenoga u zagrebačkom hotelu Esplanade.
NAJBOLJA VINA UMAŠKOG ATP-a – ATP u Umagu je ne samo renomirani teniski turnir ljeti, nego i izlog visoke eno-gastronomije. Kao pratnja sportu kulinarski su programi i degustacije plemenite kapljice pod vodstvom pripadnika Hrvatskog sommelier kluba, osnovanoga u Zagrebu a sjedište kojega je posljednjih nekoliko godina u Istri. HSK je na degustacijama bilježio interes posjetitelja teniskoga turinira za vina, i za proizvođače kapljice koja je ocijenjena najvišim ocjenama i koja se najviše tražila predvidio nagrade. Ukupnom pobjedniku nagradu je uručio predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović.
U tijeku šest dana turnira degustacijama u organozaciji HSK-a pristupilo je oko 200 ljubitelja Bakhova nektara, i vina ocjenjivala naslijepo. Svakog dana nudilo se vino jedne od grupa, tj. mlade i odležane malvazije, roséi, mladi i odležani terani, muškati, ukupno je u ponudi bilo 18 vina od sorata tipičnih za Istru. Najbolje ocjene dobili su rosé od Veralde, mlada malvazije Franca Cattunara, odležana malvazija Bruna Trapana, mladi teran od Kozlovića i odležani teran od Franca Armana, u kategoriji muškata najviše uspjeha imao je onaj od Rina Prelca. Najveći postotak glasova, 72% posto, dobio je Franco Cattunar za mladu malvaziju i time zaslužio titulu ovogodišnjeg pobjednika. Na slici je s predsjednikom Josipovićem kad mu je uručivao nagradu.
SANJA AMBASADORICA – Počela je kao samostalna pjevačica, a onda postala vokalistica popularne pop-grupe Novi fosili, da bi se prometnula u tv-voditeljicu, kao najnovije je i – ambasadorica. Sanja Doležal ambasadorica je, za 2014., Termi Tuhelj u Tuheljskim Toplicama. Ona i nekadašnji naš državni reprezentativac u plivanju Gordan Kožulj.
Terme Tuhelj grade camping-resort sa 150 parcela, započele su suradnju s velikim wellness majstorom Peđom Filipovićem, a i Terme Tuhelj i Terme Olimia uvele su nekoliko novih wellness tretmana, pri čemu bitnu prekretnicu čini vitalna hrana – novi koncept zdrave prehrane, označen od sada simbolom jabuke u ugostiteljskim objektima
Lijepo je znati da postoji mjesto gdje se čovjek može u potpunosti opustiti, a Terme Tuhelj su jedna od takvih destinacija, izjavila je nova amasadorica Terma Tuhelj Sanja Doležal. Moja djeca su oduševljena bazenima i dnevnom zabavom, a ja se ipak više volim povući u prostorije wellnessa i isprobavati nešto što nemaju svi, masaže tibetanskim zdjelama, posebne masaže stopala nakon koje se osjećaš kao da hodaš po oblacima, zatim isprobavati vitalnu hranu itd. Veoma je hrabro krenuti u smjeru u kojem se razvijaju Terme Tuhelj. U jednom novom konceptu gdje se vidi da se ne žudi samo za masovnošću nego se u potpunosti posvećuje gostu i omogućava mu da se osjeća drukčije!, rekla je Doležal.
Nakon što sam se prestao aktivno baviti plivanjem i ušao u svijet poslovnih ljudi, shvatio sam da nije sve u cjelodnevnim sastancima koji se vrlo često odvijaju u zagušljivim dvoranama. Sretan sam što su Terme Tuhelj postale mjesto sretanja poslovnih ljudi gdje u jednom neformalnom okruženju mogu razmijeniti iskustva, naučiti nešto novo i, što je bitno, opustiti se, kazao je Kožulj.
Krenuli smo u jednom potpuno novom smjeru, s težinjom da se naši gosti osjećaju sretnije. Želimo postati mjesto gdje će se goste učiti pozitivnim navikama što će ih moći primijeniti kod kuće, uvijek znajući da postoji destinacija gdje se mogu vratiti i naučiti još nešto novo, veli Ivana Kolar, direktorica Terma Tuhelj.
Osluškivanjem potreba gostiju kao i slijedeći selfness-pristup uveden je koncept vitalne prehrane u kojemu se 30 posto hrane priprema s posebnom pažnjom te s pravilnom kombinacijom nutritivnih elemenata.
Metvica, poznat i popularan začin, zasađena je u wellness-vrtu te je slučajnim odabirom postala biljka vodilja Terma Tuhelj. Svojim čudotvornim svojstvima u potpunosti se poistovjetila s konceptom Terma Tuhelj koji pomaže gostu da pronađe svoj mir, uči o pozitivnim navikama i mijenja sebe, svoj način života i svoje poglede na kaotičnu svakodnevicu. Menta se proteže kroz sve odjele Terma Tuhelj. Na ulasku u sobu, na jastuku goste čeka miris mente i mali poklončić, sapun od mente s porukom. U Terra lounge i Infinity baru gostima je na raspolaganju čaj od mente uz koju se gostu poklanja poruka. U hotelskom restoranu Lati, gosti mogu isprobati mentu u kombinaciji s gizom, a u SPAeVITA centru i Svijetu sauna mogu doživjeti pravi wellness doživljaj isprobajući masažu s mentom ili peeling.
JOOBLES i JOBLESS – Joobles i Jobless, dvije riječi od kojih je je ova druga nastala malom izmjenom u poduplanim slovima, nekako podjednako se čitaju, ali imaju vrlo različito značenje. Joobles je osvježavajući napitak rađen od pjenušca aromatiziranoga ličijem ili bazgom, preporučuje ga se kao odlično ljetno osvježenje. Proizveo ga je podrum P&F Wineries iz Ormoža, dijelom i za nizozemsko tržište. Cijena bočici od dva decilitra je oko 1,5 euro. Jobless je pak duhovita izvedenica od Joobles, a znači – bez posla, nezaposlen. S obzirom na situaciju upravo s nezaposlenošću u Europi, češće se čuje džobles u kontekstu pjenušca za nezaposlene! Mala bočica s mjehurićima, niska cijena, a tržište (jobless = nezaposleni) – ogromno. Svakim danom sve veće…
HRVATSKI VINSKI VITEZOVI – Bože, čuvaj Hrvatsku!…
Kolovoz/August 2014
Suhi u čaši 