KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 04.2018 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

    

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

Sajmovi, festivali…: INFLACIJA VINSKIH DOGAĐANJA (?) • DUBROVNIK FESTIWINE 2018 • VINO DALMACIJE SPLIT 2018 • Vino Hvar: CARIĆ i CESARICA • VINA OD DAVNINA 2018 • ŠKRLETovo 2018 • Portugieser du Monde 2018: HRVATSKI ŠAMPIONI s PLEŠIVICE • PINK DAY MIMARA 2018 • VINISTRA 2018 • Vino i kino: OSKAROVCI i ARMANOVCI GOSPE JELE • TOMCI POJAČALI CHARDONNAY i PINOT CRNI, VRATILI VELTLINAC CRVENI • KRAUTHAKER IPAK POKLEKNUO PRED PJENUŠCEM • Champagne: OD KRPICA DO PERLICA • HRVATSKA VINA u SAD • KANADA KAO ZANIMLJIVO TRŽIŠTE • MONSTRUOSA i SIRIA

________________________________

Sajmovi, festivali, saloni, ocjenjivanja

POGLED NA STANJE: GUŽVA PRED GOLOM!

INFLACIJA VINSKIH DOGAĐANJA (?) – Toliko je već mnogo vinskih događanja – sajmova, festivala, smotri, ocjenjivanja, prezentacija i organiziranh tematskih druženja uz plemenitu kapljicu da već – boli glava! Ne od vina nego od broja. Neki dan na račun onoga što je vezano uz Hrvatsku kao malu zemlju čuo sam kvalifikaciju: Inflacija vinskih događanja

Ova godina čini se do sada, u ovom svom prijeljetnome razdoblju, najnapornijom: Mundus Vini, Concours Mondial de Bruxelles, Decanter World Wide Award, ProWein, Vinitaly, Chardonnay du Monde, Portugieser du Monde, Vino Ljubljana (ove inozemne manifestacije navodim stoga što na njima već godinama redovito sudjeluje mnogo hrvatskih proizvođača/ponuđača a sajmove i obilazi dosta posjetitelja iz Hrvatske), pa Festival pjenušaca u Zagrebu (i Ljubljani), Vino Dalmacije (startao ove godine) u Splitu, Vina od davnina u Zagrebu (također startao ove godine), Dubrovnik FestiWine, vinski festival u Zadru, potom Pink Day u Zagrebu, WineRi u Rijeci, Vinistra u Poreču, Izložba vina kontinentalne Hrvatske u Zelini, još jedan festival u Splitu, ovaj u organizaciji Slobodne Dalmacije, u Dioklecijanovim podrumima, pa onda Dani graševine u Slavoniji, Urbanovo u Međimurju, festivali Bakhova nektara u Banja Luci, Beogradu, Podgorici… Lako je moguće da manifestacija nešto većeg opsega ima i još, uglavnom – nekako ispada da (u nas) maltene svako selo želi imati neku vrstu vinskog festivala.

Travanj 2018. bio je posebno gusto ispunjen, do mjere da su se u nekoliko slučajeva u Hrvatskoj termini priredbi organiziranih s aspiracijom da budu vrlo ozbiljne poklapali. Netko će reći kako je bolje da je program događanja bogat, sve pet, međutim i proizvođačima/ponuđačima i novinarima od kojih se očekuje da priredbe profesionalno pokriju, ali i željno očekivanim postetiteljima ubojiti ritam valja i izdržati na više frontova u kratkom razmaku odnosno u istome terminu. Pitanja su vezana uz utrošak vlastitoga vremena, zatim uz višeslojni materijalni izdatak (putovanje, smještaj, hrana, vino istočeno radi kušanja), zatim vezana su i uz nemogućnost da se, po fizikalnome zakonu neproničnosti, unatoč i silnoj želji, bude istodobno na dva ili više mjesta, a pitanja su i te kako vezana i uz ostvareni efekt od te želje da se bude nazočan ako ne na svim tim manifestacijama a ono barem na nekoliko manifestacija (možda i manjih ali tematski zanimljivih) od kojih se očekuju dobra promidžba i određeni poslovni uspjeh. U kontekstu posjetitelja, pak, pitanja su vezana uz očekivanja publike da se susretne s proizvodom i proizvođačem, ali ne s vinom tek kao cugom, nego kao zanimljivim eno-uratkom što zadovoljava hedonističku i na stanoviti način i intelektualnu razinu, što pridonosi afirmaciji vlastitoga kraja i omogućuje razvoj kvalitetnoga turizma kao značajne gospodarske grane, kreatora ekonomskog rasta. Samo ako je cijeli krug od proizvodnje preko promidžbe do uspješnog plasmana i zadovoljnog potrošača-posjetitelja zatvoren, stvar može funkcionirati na duži rok. Zacijelo će se ubrzo pokazati može li se ovaj broj sajmova na malome prostoru i u dosta kratkom periodu sa stanovišta izlagača i posjetitelja održati, odnosno kolika je već sada opasnost od zasićenja do nivoa kad ozbiljno prijeti gašenje nekog događanja.

No, kako je, barem tu u nas, (gotovo) sve vezano i uz politiku, a vino je u novije vrijeme toliko IN, u ovoj gužvi pred golom u obzir vrijedi uzeti to da bi neke manifestacije u realizaciju kojih se u jačoj mjeri uključuje politika i mogle preživjeti i poživjeti ako i nisu baš posve na klasičnim komercijalnim temeljima dovoljnog broja sponzora. Naime nije nelogično razmišljanje da su političari, ako procijene da nešto u nekom trenutku odgovara, spremni i sposobni ponuditi oblike potpore koji mogu pomoći, među ostalime, i tome da nominalni tj. službeni organizator izlagački stol, uslugu ocjenjivanja vina pa i ulaznicu za posjetitelja naplaćuje jeftinije od uobičajenih tržišnih tarifa… i to stavljanje nekih, favoriziranih organizatora u povoljniji položaj od konkurenata oslonjenih uglavnom samo na sponzore, može pridonijeti tome da se nešto što sa čisto ekonomskog aspekta u nekom trenutku više ne bi imalo šansu opstanka ipak duže zadrži  na životu…

FESTIWINE 2018

DUBROVAČKA SETEMANA 2018 POČELA S PRŠUTIMA i KAMENICAMA, ZAVRŠILA KRUNIDBOM KARAMANOVE SLATKE DESERTNE DUBROVAČKE MALVASIJE 2016 PROGLAŠENE ŠAMPIONOM – Vinska setemana (tjedan) u gradu podno Srđa izrasla je u punu eno-gastro dekadu, naime fešta od delicija i Bakhova nektara proširila se na desetak dana. Počela je Danima hrvatskog pršuta, okupljanjem ponuđača pršuta kao jedne od najvećih hrvatskih gastro-ikona. Nastavila se s ocjenjivanjem vina te sommelijerskim prvenstvom za Dalmaciju, pa sljubljivanjem kamenica i vina, a završila je vinskim festivalom te gala-večerom i krunidbom vinskoga šampiona.

Odličan uvod u Dubrovačku vinsku setemanu: pršut na Stradunu, na Danima hrvatskog pršuta u Dubrovniku

Od 14. travnja odvijao se Tjedan hrvatskih zaštićenih proizvoda. Prije tri godine na taj datum krčki pršut dobio je oznaku zemljopisnog porijekla i to je bila prva registracija zaštićene oznake u Republici Hrvatskoj iz EU sustava kvalitete. Uz strukovni i edukativni, Dani hrvatskog pršuta imaju dakako i promotivni karakter. Hrvatski pršutari su kao pozornicu svojeg promocijskog nastupa na ovogodišnjim Danima hrvatskog pršuta uvelike koristili i Stradun. Želja je pridonijeti jačanju brenda hrvatskog pršuta i boljoj valorizaciji pršuta u prehrambenoj i turističkoj industriji – istaknuo je Ante Madir, izvršni direktor Klastera Hrvatskog pršuta.

Na Danima hrvatskog pršuta u Dubrovniku čulo se da je u protekle četiri godine proizvodnja pršuta u Hrvatskoj povećana 40 posto. Smanjenjem uvoza zamjenskih proizvoda i kontinuiranim rastom izvoza kroz samo nekoliko godina možemo udvostručiti proizvodnju, istaknuto je. Hoćemo li išta učiniti, i postići, u tome pravcu? Inače, Hrvati konzumiraju dvostruko više pršuta nego što ga proizvedu: godišnje pojedemo oko 700 tisuća komada, a proizvedemo 350 tisuća.

Uspomena na lijepo druženje: članovi stručnog žirija za ocjenu vina za Dubrovnik FestiWine 2018. Dominic Vrigneau, Željko Suhadolnik, Aleksandar Noršić, Marin Berović, Angela Muir, Franjo Francem, Mira Šemić, Tihomir Prusina, Lars Gustaf Torstensen, Jean Smullen, Darrel Joseph, Bojan Kobal, Quentin Sadler (Julio Frangen)

Ocjenjivanje Bakhova nektara za Dubrovnik FestiWine 2018 okupilo je 150 uzoraka i 13 degustatora. Uglavnom su to bila vina iz Hrvatske, iz inozemstva stiglo ih je nekoliko iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije. Komisija, na čelu s enologom Bojanom Kobalom, bila je međunarodna, uz kušače iz Hrvatske žiri su činili Britanci predvođeni Angelom Muir, pa Slovenci, po jedan Hercegovac, Amerikanac i Šveđanin koji radi kao enolog u Languedocu u Francuskoj, i jedna Irkinja. Svi smo ocjenjivali sve, a ocjenjivanje je trajalo tri dana. Pragovi za medalje: velika zlatna = od 95 do 100/100 bodova, zlatna od 90 do 94,99/100, srebrna od 85 do 89,99/100, i brončana od 80 do 84,99/100 bodova.

Ocjenjivanje (Julio Frangen)

Dodijeljeni su jedna veliaka zlatna medalja i 27 zlata.

Šampion ovogodišnjega izdanja Dubrovnik FestiWinea je slatka desertna dubrovačka malvasija 2016 od Nika Karamana iz Konavala, ona je osvojila 95,25 bodova. Najboljim bijelim suhim vinom proglašen je Pošip 2016 Elegance kuće Dingač/Skaramuča (91,63 boda), najboljim ružičastima AnaMaria 2017 od makedonskog Bovina iz vinogorja Tikveš i Rosé 2017 Zlatka Bačića s Korčule (oba po 84,88), najboljim crnim suhime Pinot crni 2009 Slavka Kalazića iz Baranje (92,50), najboljim pjenušcem Misal Blanc de Noirs 2013 od obitelji Peršurić iz Istre (88,86 bodova).

Šampion Dubrovnik FestiWinea 2018 Niko Karaman (lijevo), sa suprugom Anitom i s kolegom vinogradarom i vinarom iz Konavala Androm Crvikom. Karaman je na ocjenjivanju dobio i zlato za svoju Malvasiju dubrovačku 2017, a Crvik zlato za svoju Malvasiju dubrovačku Tezoro 2016

Od drugih uzoraka koji su se meni također posebno dopali istaknuo bih sljedeće: Malvazija istarska 2016 od Sanjina Siljana (90,88), Merlot 2015. od Sanjina Siljana (90,88), ) i Cabernet sauvignon 2012. od Sanjina Siljana (90,00), proizvođača koji je zaista pravo otkriće i ako je suditi po njegovu značajnome hat-tricku na ovome ocjenjivanju mogao bi biti nova prava zvijezda hrvatskoga vina. Ugodno iznenađenje stiglo je i iz PZ Dingač o kojemu se već dugo gotovo ništa ne govori a ako se i nešto čuje to ima veze ne s vinom nego s određenim financijskim problemima. PZ Dingač na ocjenjivanju je zablistao s dva uzorka za koja je osvojio zlato – Dingačem 2011 (92,29/100) i Dingačem 2013 ( 91,43/100). Kakav je poslovni smisao imati takva vina a praktički se ne pokazivati s njima? Jesu li ova dva zlata tek neki sretni bljesak, ili najavljuju come-back ove zadruge na scenu u velikome stilu? Spomenuo bih ovdje i Cabernet Franc 2015 od Istranina Giulia Ferenca (88), Trnjak 2015 od Nuića iz Hercegovine (90,00), Satir Cabernet sauvignon 2016. od Crvika iz Konavala (89), Cabernet sauvignon 2015 od Šime Škaulja (90,25) i Merlot 2015. od Škaulja (89,63), Syrah 2013 (90,50) i Jakob cuvée 2013 (90,25) od Vina Jakob, te Cabernet sauvignon 2011. od Slavka Kalazića (91,88) iz Baranje.

Među vrlo visoko ocijenjenima: Pinot noir i Cabernet sauvignon Kalazić, Cabernet sauvignon a i Merlot Škaulj, Trnjak Nuić

Dubrovački wine-barovi, u kaleti uz Stradun: Božo Metković otvorio je wine-bar a vodi ga njegova kćerka Gerda. Nudi se čak 17 etiketa vina, od pjenušca do slatkoga deserta. Kuriozitet: ovdje je moguće kušati graševinu koju Božo Metković proizvodi u Konavlima! Uz Gerdu su enolog Franjo Francem, prof. Marin Berovič sa Ljubljanskog sveučilišta, obojica članovi ocjenjivačkog suda Dubrovnik FestiWinea, te konavoski vinogradar/vinar Andro Crvik

U istoj kaleti i odmah do Metkovića je wine-bar Skaramuča, koji vodi Dario Grljušić. Uz njega na slici je Branimir Anđelić, komercijalni direktor kuće Dingač-Skaramuča, koja je na ocjenjivanju u Dubrovniku osvojila zlato za svoj Pošip 2016 Elegance, inače najbolje ocijenjeno bijelo vino na natjecanju 

Branimir Vukšić, Pelegrini, Šibenik, sommelijerski prvak Dalmacije za 2018

Malostonske kamenice s grkom Bire!

U ovogodišnjem spajanju kamenica i bijelih i ružičastih vina, najboljim partnerom malostonskoj sirovoj školjkastoj kraljici proglašen je Grk 2017 proizvođača Frana Miline Birea iz Lumbarde.

Na prvenstvo sommeliera Dalmacije, koje se, kao i ocjenjivanje vina, odigravalo u dubrovačkome hotelu Excelsior, ove se godine prijavilo 24 natjecatelja iz raznih krajeva Dalmacije (Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik, Korčula, Orebić, Brač i Tisno…). U finale su se probili Marko Šram i Vinko Fornažar iz Nautike iz Dubrovnika, te Branimir Vukšić iz Šibenika. Slavio je Vukšić, zaposlen u šibenskome restoranu Pelegrini, koji je ovih dana dobio jednu Michelinovu zvjezdicu, tako da je slavlje u Šibeniku bilo dvostruko.

Prvenstvo sommeliera Dalmacije 2018: trojica finalista Marko Šram, Vinko Fornažar iz Dubrovnika i Branimir Vukšić iz Šibenika – pobjednik. Ceremoniju dodjele priznanja uspješno je vodio zagrebački sommelier Siniša Lasan, koji već nekoliko godina u turističkoj sezoni radi u jednom od najboljih dubrovačkih restorana, Protu. Lasan je, dolje, na slici s kolegama u Protu – Amrom Pelko, zamjenicom voditelja restorana, Đirom Šoletićem i Nikšom Karamanom

Dan prije festivala organizator je članove degustacijske komisije poveo na cjelodnevni izlet na Korčulu, i tom prigodom posjetilo se Blato, Smokvicu i Lumbardu. U svakome od ta tri mjesta okupila se po grupa ponajboljih tamošnjih proizvođača vina pa smo toga dana imali svojevrsna tri mini-festivala plemenite kapljice. Protagonisti u čaši bili su pošip, maraština ili rukatac, te grk. Susret s korčulanskim vinarima na njihovu kućnome pragu gdje smo se mogli posvetiti samo njima pokazao je koliko su južnodalmatinska bijela vina napredovala u svježini, kakvoći i rafinmanu, tako da bi kontinentalna bijela kapljica koja je zbog svoje svježine već dosta duboko prodrla na vrući i riblji Jadran mogla imati problema s plasmanom. Pošip, maraština i grk na dosta su visokom nivou i dotjeranosti i svježine, a u uradcima se sada vidi i potencijal za osjetno duže trajanje u boci u jako dobroj formi nego što je to u većini slučajeva bilo još do nedavno.

___________________________________

BLATO NA KORČULI – Posjet Korčuli: prva stanica bila je u Blatu. U prostorima PZ Blato 1902 dočekali su nas enolozi Nikola Mirošević i Mileva  Milat iz PZ Blata te proizvođači vina Bačić i Dine-Sardelić. PZ Blato 1902 nudi pošip, plavac, merlot, syrah, prošek, ekstra-djevičansko maslinovo ulje Marko polo Gold, ekstra djevičansko ulje Marko Polo i djevičansko maslinovo ulje, ali i rakije i likere kao anižetu, travaricu, rogačicu, smokovaču, pa sapun od maslinova ulja, korčulanski sapun s lavandom i ružmarinom, melem Gospine trave Kantarion, ulje Gospine trave Kantarion, mirisnu sol s lavandom odnosno s ružmarinom! Vinarija Bačić znana je po pošipu, cetinki, roséu, te bijeloj mješavini Kalina cuvée od cetinke, pošipa i malvasije dubrovačke, i crnoj mješavini Kampijun cuvée od plavca, syraha i cabernet sauvignona. Vinarija pak Dine, koja brine o 15.000 loza i proizvodi oko 15.000 boca vina, na kušanje je dala pošip, cetinku, syrah i plavac. ■

U Blatu – tri vinara: Nikola Mirošević (desno) iz PZ Blata 1902, Bačić (u sredini), te Dine Jakov Sardelić. PZ Blato 1902 na kušanje je ponudila i druge svoje proizvode poput usoljenih inćuna, suhih smokava, rakija i likera

SMOKVICA i POŠIP – Susret u Smokvici upriličen je u vinariji Toreta, obitelji Baničević. Tamo su se okupili još i proizvođači Radovanović, Jakša Krajančić Nerica, PZ Pošip Čara, Luka Krajančić i Ante Milina. Vina na visokoj razini!

Igor Radovanović

Odmah na početku kušanja enolog i eno-konzultant Igor Radovanović predstavio se s vrlo dobrim, ne tek osvježavajućim nego i prilično kompleksnim pjenušcem Tris extra brut rađenim klasičnom metodom. Tris iz dva razloga: pjenušac je zajednički projekt triju korčulanskih enologa – Radovanovića, zatim Nikole Miroševića iz Blata 1902 i Janka Jovanova iz PZ Pošip iz Čare, a i od triju je sorata  – pošipa, cetinke (Radovanović objašnjava da cetinka odlično pridonosi svojom kiselošću!) i rukatca, a na kvascu je do degoržiranja proveo dvije godine (neka ubuduće još i tu bude brojka 3!). Radovanović, koji ima sasvim malenu vlasitu produkciju vina (hektar vinograda, 5000 butelja), donio je svoj rukatac iz 2017 i 2016. godine (na etiketi stoji: garažni vinar!!!), te pokazao kako rukatac, ako mu se prikladno pristupi, može dati vrlo lijepo elegantno vino s finim aromama, mada, Igor napominje, rukatcu je mali nedostatak to što relativno brzo razvija arome iz tercijarnoga stadija pa se nakon godine dana od berbe zna pokazivati i starijime nego što stvarno jeste. Možda bi, radi uspješnog prebrođivanja tog detalja, trebalo provesti kakvo temeljito istraživanje vezano uz izbor položaja (kosina), sjeverna pozicija?, nadmorsku visinu vinograda (topli dani, svježe noći) i tlo, koje bi plodu dalo više mineralnosti… Radovanović je donio i svoje crno, od plavca maloga, a iz 2015, vino je nastalo uz četiri dana maceracije, te podom uz godinu dana dozrijevanja u bačvi zapremnine 500 litara.

Jakša Krajančić Nerica

Jakša Krajančić Nerica, vinogorje Čara. Lijepi svježi pošip iz 2017. Postupak kod varijante Mindel je da vino dozrijeva godinu dana na finom talogu (kvascu) u bačvi od 1000 litara od slavonskoga hrasta (proizvođač je vrlo znana talijanska bačvarija Garbelotto), potom prije punjenja u bocu provede još pola godine u inoksu a na tržište izlazi nakon što još odleži nekoliko mjeseci u butelji.

PZ Pošip iz Čare trebao je prezentirati enolog Janko Jovanov, koji međutim ipak nije uspio doći na ovaj susret s degustatorima jer je morao biti nazočan u vinariji s obzirom da se baš toga dana novo vino punilo u butelju. Uzorak pošipa je poslao na kušanje i on se doimao kao lijepi potencijal, ali bolje je s konačnim komentarima još pričekati naime kapljica je netom napunjena i sad joj treba vremena da, što se veli, dođe k sebi.

Toreta Baničević

Luka Krajančić

Vinarija Toreta izašla je, osim sa svježim i lijepo pitkim pošipom iz 2017, s dva vrlo moćna pošipa – jedan je iz 2016 (14,0 vol %) i jedan iz 2015 (13,5 vol %) – njegovana po 18 mjeseci na kvascu u velikoj bačvi volumena 22 hl. Očito je da Baničević Toreta ima jake ambicije glede proizvodnje vrlo ozbiljnih, muških ali elegantnih vina od pošipa, kultivara koji je vinski zaštitni znak otoka Korčule.

O Luki Krajančiću opširno sam pisao prije kratkoga vremena, kad se s vinima prezentirao i u Zagrebu, sjajna kapjica pogotovu Statut!

Ante Milina, i amfora!

Gruzijska filozofija i amfora stigle su i na Korčulu. Ante Milina također pokazuje velike ambicije oko vina, okrenut je višim kategorijama, izvrstan Pošip Grandezza 2015 sur lie, vrlo lijepa i Amfora 2015 (šest mjeseci maceracija u amfori). Ovakva vina zahtijevaju dosta vremena za kušanje i guštanje, šteta je bilo što nam je vremena nedostajalo… ■

LUMBARDA je GRK! – Lumbarda: puni sjaj za kraj – sedam proizvođača, svi se pokazali u jako dobrom svjetlu! Zure, Popić, Lovrić, Bire, Stipe Cebalo, Fides, Branimir Cebalo. Važno i lijepo je to što su sva predstavljena vina bila tehnički besprijekorna te to što je grk kao mirno suho vino ovdje pokazao vrlo ujednačeni organoleptički profil. Neki od sedmorice proizvođača predstavili su se i u drugim kategorijama, konkretno kroz pjenušac i slatku desertnu kapljicu.

Grk na pijesku Lumbarde!

Sedmero veličanstvenih iz Lumbarde; Popić, Lovrić, Bire, Stipe Cebalo, Zure, Fides. Branimir Cebalo posebno je, u društvu s turističkom vodičicom Nikom koja u ruci drži knjigu o lumbardskome grku. Veza između vina i teritorija bitna je i u turističkom smislu

Zureove etikete na kojima se vidi i pečat akademskog slikara Stipe Nobila

Frano Milina Bire ponudio je uz svježi mladi grk iz 2017 i svoj grk Deforo 2016 njegovan na kvascu u bačvi, a Zure je ponudio pjenušac brut od grka iz berbe 2015, s jednom godinom u boci na kvascu prije degoržiranja. Zure je, uz Pošip 2017 Zure za koji je na ocjenjivanju osvojio zlatnu medalju, donio i grk Reventon 2016 njegovan na finom talogu u bačvi od 2000 litara. Njegov je i prošek Elysion 2016, od grožđa prosušivanoga oko mjesec dana, a s 15,0 vol % alkohola i s 98 g/lit neprovrelog sladora. Za nj je na ocjenjivanju osvojio zlatnu medalju. Interesantan je bio i Zureov plavac Advocatus Diaboli 2015 (14,0 vol %). Zureu i komplimenti za etikete na kojima su motivi što ih je izradio akademski slikar iz Lumbarde Stipe Nobilo. ■

____________________________________

Smotra Dubrovnik FestiWine, ovaj put održana je u novosagrađenm objektu na još nedovršenome kompleksu na lokaciji Sunset Beach u uvali Lapad, a otvorili su je ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić i župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić. Nastupilo je 65 izlagača.♣

VINO DALMACIJE 2018 u SPLITU / A gdje je vugava, la la la la…?

ZAJEDNIŠTVOM DO PUNE SNAGE – Prvi festival plemenite kapljice Vino Dalmacije u Splitu – čini se i prvi jaki, relevantni iskorak udruge Vino Dalmacije na sceni! Zajedništvom do pune snage, pažljivo osmišljenim ozbiljnim akcijama i stalnim događanjima do pravog rezultata. U ukupno gledano vrlo simpatičnom okruženju s puno mladih, u kompleksu splitskog Sveučilišnog kampusa debitirala je smotra vina u organizaciji udruženja Vino Dalmacije. Kao što udruga istarskih vinogradara i vinara Vinistra već 25 godina organizira svoju vinsku reviju u Poreču, tako je to eto sada, po prvi put, učinila udruga dalmatinskih vinara u Splitu. Na udruženju Vino Dalmacije je da od ovoga festivala stvori instituciju, ali i da i od sebe stvori snažnu i djelotvornu poslovnu instituciju. Preduvjeti za sjajna postignuća u segmentu proizvodnje vina te sprege enogastronomije i turizma u Dalmaciji su golemi, ali u kontekstu valorizacije i prevelik je broj otvorenih pitanja koje treba riješiti…

Atmosfera (Julio Frangen)

U restoranu Sveučilišnog kampusa okupilo se nekih 35 vinskih kuća kao izlagača, upola nego na Dubrovnik FestiWineu, ali vrlo važno za spomenuti je da je dosta bilo vrlo afirmiranih imena – primjerice Boškinac, Grabovac, Gracin, Grgić-Vina, Kairos, Korta Katarina, Luka Krajančić, Saints Hills, Skaramuča, Stina, Tomić, Zlatan otok (Plenković)… , što svakako manifestaciju izdiže, te što pojačava interes publike. Po meni dobro je to što festival – barem zasad – nije širom otvoren i za izlagače izvan Dalmacije, naime bitno je da Dalmacija maksimalno propagira ponajprije sebe. Priredba međutim nije i posve zatvorena za vinare drugih regija, naime  predviđeno je da svake godine festival kao gosta primi nekoga iz neke druge regije, ovaj put bila je to udruga Graševina Croatica.

Osobno mi se na ovome prvom izdanju dopalo to što je među onim u široj našoj javnosti manje znanim imenima bilo moguće pronaći neka koja glede kakvoće ponuđenog proizvoda već mogu imati prolaz u visoko društvo, no da bi bila i čvrsto uvrštena u zvijezde morala bi, čak i uz ostanak u statusu garažne vinarije, ponešto ipak povećati količine raspoložive za tržište.  Ono što mi se manje dopalo bio je posjet. Rekao bih da se ipak očekivalo više publike. Reakcije izlagača raznolike – dok neki smatraju da su posjetitelji donekle zakazali, dotle neki, poput npr. Kreše Vučkovića iz pelješke kuće Grgić-vina, nemaju prigovora, Vučković štaviše veli kako je zadovoljan što nema vreve jer ovako posjetitelji imaju više mogućnosti za kvalitetno kušanje a i da uz kušanje razgovaraju s proizvođačem o vinu i educiraju se i prikladno informiraju.

Vrlo ugodno iznenađenje: – Filip Baraka: kreira vino, ali i etikete!

Prvo ugodno iznenađenje bila je vinarija Baraka mladog Šibenčanina Filipa Barake. Za uvod – vrlo lijepi debit iz 2017, tek treba biti napunjen. Lijepa i maraština (berba 2015), koja je u Dalmaciji tradicija ali koja tek sada, očito boljim pristupom u trsju i u podrumu, počinje postajati zvijezdom. Lijep i babić (2016) iz kategorije riserva (13 mjeseci u drvu). U hijerarhiji su na vrhu pozicionirani Prisbus riserva 2013 (cabernet sauvignon 60% i merlot 40 %; Prisbus označava Prižbu kod Šibenika gdje su Barakini vinogradi) te Barone riserva 2011 (cabernet sauvignon od kojega je 10 posto s prosušivanim bobicama, te plavina; Barone na etiketi je po nazivu tvrđave u Šibeniku). Baraka je trsje sadio 2005, prvu jaču berbu imao je 2009, obrađuje dva hektara vinograda s ukupno 11.000 loza, vinarija mu je kapaciteta oko 40.000 litara.

Jakša Bedalov: kod njega u Kaštel Kambelovac treba poći i na jelo od sipe i boba snažno zatamnjeno sipinim crnilom!

Kod Barake za istaknuti lijep vizualni identitet vina, elegantno, etikete moderne, Filip Baraka veli da etikete sam dizajnira.

Šećući festivalom zastajem i kod vinske kuće Birin iz Vodica, koju vode Nikola Birin i Luka Čulina. Lijepi uvod s debitom 2017, vrlo ugodan nastavak s maraštinom 2017, odlično finale s Maraštinom Akacija 2015!

Jakša Bedalov, iz Kaštel Kambelovca, već je sedam godina u eko-produkciji, njegovi su vinogradi na 400 metara nadmorske visine. Castel Zinfandel je dvorac u Kaštel Kambelovcu koji je obitelj Bedalov preuredila za turističku ponudu, u njemu su Muzej vina i kušaonica. Jako dobri crnjaci Tribus cuvée 2015 (sveta obitelj: crljenak, dobričić, plavac mali!) i, pogotovu, Kaštelanski crljenak eko-selekcija 2016 (loze u grmolikom uzgoju, en gobelet).

Hrvoje Baković razgovarao je, kako prikazuje slika, oči u oči (sad se to u nas ne kaže i ne reklamira kao OuO tj. oči u oči, nego B2B, pa bi, valjda, uskoro, na štandu neke zgodne proizvođačice moglo biti i razgovora Ch2Ch (čik to čik)… Inače, Bakovićev sugovornik sa zatamnjenim pogledom straga – je li to izraz modne novotarije pokupljene u splitskom studentskome kampusu, ili se odnosi na onu poznatu nam još iz davnina: Ništa nas ne smije iznenaditi!!

Hrvoje Baković sa Brača, znan po plavcu, ponudio je Plavac Murvica iz 2005 (kontroverzan ali – valjda baš i stoga! – interesantan!) te lijepi pošip iz 2016. Pošip je relativni novitet u Bakovićevoj ponudi, naime 2016., s kojom je sada na tržištu, bila mu je druga berba te sorte.

Ivan Kovač i kćerka mu Matija pod etiketom Matela ponudili su samo vina od domaćih kultivara – Kaštelansko crno 2013 cuvée od crljenka i babice (dvije godine u drvu), Crljenak kaštelanski Tradiciju 2015, Plavac mali selekciju 2015, te pošip i maraštinu iz 2016. Jako dobri Crljenak Tradicija i Plavac Selekcija!

Ivan Kovač i kćerka mu Matija

Hvar Hills, sa 30 hektara vinograda na južnim padinama otoka Hvara. U vinogradu nastalome melioracijom krša je 150.000 trsova vinove loze. Bogme, lijepi broj! Veseli pojava kuće s većom količinom vrlo kvalitetnoga vina raspoloživom za tržište, naime čini mi se da je u nas previše malih, garažnih vinarija, a premalo visokokvalitetnih vinskih kuća sa značajnim opsegom proizvodnje, kuća bez kakvih nema snažnog zamaha u hrvatskome vinarstvu. Na domaću sortu plavac mali otpada  80 posto, a ostalih 20 posto pokriva lokalna bogdanuša. Uzgoj je grmolik, bez armature, s račvastim trsom, a radovi se, kažu mi, obavljaju ručno. Hvar Hills nudio je tri vina: Maior Rizerva 2015, Pharos Maximus 2012 i prošek Risus iz 2010.  Kušao sam Plavac Maximus 2012, jako dobar, usput: mpc. 200 kn za butelju!

Vinogradi Hvar Hills!

Braća Grabovac

Nikša Mimica sa kćerkom Petrom

Nikola Plenković

Braća Grabovac iz Prološca kod Imotskoga: zanimljiva vina od inozemnih sorata, primjerice chardonnay i syrah, međutim – kod njih se kriju i vina od domaćih kultivara koja vrijedi kušati i o kojima, s obzirom na potencijal, vrijedi pričati, a to su npr. trnjak i vranac. U Splitu su Grabovci imali svoju uspjelu domaće-međunarodnu kupažu Modro jezero, od trnjaka i vranca te merlota i cabernret sauvignona…

Kuća sritnog čovika Nikše Mimice iz Omiša i opet u dobrome svjetlu s Pribidragom/ Tribidragom/ Crljekom /Zinfandelm 2012…

Nikola Plenković, sin Zlatana Plenkovića, pravilno, s magnumom plavca u počast svome prerano otišlome ocu, za 12. svibnja najavljuje organizirani pohod grobu Zlatana, jedne od ikona modernog hrvatskog vinogradarstva i vinarstva…Najavljena je prezentacija novoga vina što ga Marin i Nikola Plenković posvećuju njihovu ocu Zlatanu!

Ej, Zlatane, zašto si morao otići prije vremena?!…

The answer, my friend, is blown in the wind, the answer is blown in the wind… ♣

Na sajmu su delicije pripremali znani dalmatinski chefovi Hrvoje Zirojević (sasvim lijevo) i Braco Sanjin (sasvim desno). Prihod od prodaje jela bio je namijenjen potrebitim studentima iz Splita

Vinari, distributeri, uvoznici, trgovci: Mirko Kundig, Frano Miloš, Ljubo Makjanić enolog u Vino Hvar, te Trogiranin Miro Vallis aurea

Bio je, u Splitu, i znani uvoznik vina u Njemačku Petar Budimir

VINO HVAR NA HVARU i VINO DALMACIJE i u ZAGREBU: Abeceda finih zalogaja

CARIĆ i CESARICA – U Zagrebu su vinska događanja postala stalnima utorkom u Cheese baru – Vinarenje, i srijedom u vinskome baru Basement pored Uspinjače. Prezentacije u Basementu vodi Marija Vukelić, koja je osmislila eno-gastro edukativni projekt Abeceda finih zalogaja, s prezentacijama vina ponajprije od naših domaćih sorata prikladno spojenih s raznim jelima. Naziv Abeceda odabran je kao pojam koji je sinonim za početak. Jedno slovo ne daje suvisnu rečenicu, dok sa svim slovima abecede pišemo priče, pa i romane, reći će Marija, koja je u Zagreb dovela – Carića i Cesaricu! Riječ je o hvarskom vinogradaru i vinaru Ivi Cariću, vlasniku posjeda Vino Hvar, i Cesarici u dvama oblicima, kao vinu i kao pjesmi, dakako onoj vezanoj uz legendarnog Olivera Dragojevića. Davne večeri, kaže priča, nakon koncerta održanog na Hvaru zvijezda Oliver završio je na večeri u ugostiteljskom objektu koji je tada vodio Carić, i poslije jela zapjevalo se uz čašice Carićevih vina, a kad je na red došao tada novi Carićev eno-uradak – mješavina bijelih lokalnih sorata bogdanuša, parč, pošip, maraština uz nešto začinskog muškata, postavilo se pitanje kako vino nazvati na etiketi. Pjevala se u tom trenutku Cesarica, i – odgovor je nađen.

Ljubo Makjanić i Marija Vukelić

Carićev enolog Ljubo Makjanić u Zagreb je dovezao više Carićevih vina, pored bogdanuše te roséa od plavca iz 2017. i Cesaricu 2017, i dok ju je predstavljao sa zvučnika su, prigodno, šotovoče dopirali zvukovi i Oliverove Cesarice!…

Uz male zalogaje na degustaciji su se našla i dva vina po kojima je Carić zacijelo najpoznatiji – Ploški plovac s klasičnim dozrijevanjem u velikoj bačvi i, sirovinski isti, Ploški plovac barrique, dozrijevan dakako u malim bačvicama. Klasični je bio iz berbe 2011, pokazao je iznenađujuću živost za južno-dalmatinski plavac star gotovo punih sedam godina, dok je Ploški plovac barrique izazvao veliku pažnju s obzirom i na 2004. kao godište berbe. Upravo i prikaz takvih kurioziteta postavljen je kao obveza na dogadjanjima u Basementu, veli Marija Vukelić.

Inače Ivica Carić danas gospodari sa šest hektara vlastitih vinograda lociranih na čak 26 pozicija i to baš uglavnom onih na kojima nije moguće koristiti mehanizaciju. Dok su bijele sorte na položajima od Staroga Grada i Jelse, plavac mali je, osim na nekim kosinama u unutrašnjosti otoka, glavninom sađen na južnoj strani otoka zvanoj Hvarske plaže (otud i naziv vinu: ploške, u dijalektu, od plaže) unutar kojih je i Ivan Dolac kao hvarska inačica grand crua. Od 2004. krenulo se kod Carićevih i s ozbiljnom modernizacijom vinskog podruma i s jačim naporom u marketingu. Ivina Cesarica – supruga Ivana u Vinu Hvar voditeljica je marketinga i prodaje, ona je inače i predsjednica udruge Hvarski vinari i kao takva vrlo je aktivna u promicanju i općenito vinara Hvara i mediteranske prehrane kao načina i stila života. Inače, udruga Hvarski vinari u suradnji s TZ Hvara i s Gradom Hvarom a u povodu 150 godina organiziranog turizma na Hvaru 10. i 11. svibnja organizira festival Hvar – otok vina, na kojemu će se na kušanje podastrijeti kapljica hvarskih proizvođača ali na kojemu će, uz moderiranje rimskog vinskog novinara i sommeliera Bartolomea Roberta Leporija održati i zanimljiva radionica o pribidragu, primitivu odnosno zinfandelu, s mogućnošću kušanja pet vina od primitive iz talijanske pokrajine Apulije.

Vina Carić prisutna su u SAD, Švicarskoj, Belgiji i Nizozemskoj, a jedan od značajnijih uspjeha je odabir Plovca Ploškog berbe 2009 za vinsku listu nizozemskog restorana De Librije s tri Michelinove zvjezdice.  ♣         

AUTOHTONI KULTIVARI / A gdje je vugava, la la la la?…

VINA OD DAVNINA 2018 – Zagrebačka Art Galerija Lauba bila je domaćin smotre Vina od davnina koja u prvi plan stavlja plemenitu kapljicu od autohtonih hrvatskih vinskih sorata. Organizator ove jedinstvene manifestacije bila je Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba, a potporu su pružili Ministarstvo poljoprivrede RH i Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo kao suorganizatori, te Agronomski fakultet u Zagrebu, Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču i Institut za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita, kao partneri. Objavljeno je da je sudjelovalo 70 izlagača sa više od 150 etiketa vina isključivo od autohtonih hrvatskih sorata. Predviđeno je bilo da posjetitelji mogu ne samo kušati nego i kupiti, za ponijeti doma, vino izravno od proizvođača.

Ravnatelj Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe Zdravko Tušek (lijevo) u društvu s Josipom Hađinom koji je svojedobno bio profesor na Tekstilnoj školi u neposrednom susjedstvu Laube i koji je, inspiriran narodnim motivima, izradio atraktivne vrećice za čaše i boce

Inicijativa za ovakvu priredbu potekla je od stručnih savjetnika Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe.

– Želja je bila pomoći formiranju prepoznatljivog jedinstvenog turističkog proizvoda za kakav su idealna baza upravo hrvatski autohtoni vinski kultivari – rekao je u ime organizatora ravnatelj Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe Zdravko Tušek.

U sklopu festivala odvijala su se razna strukovna događanja, konkretno panel-rasprava Vina autohtonih sorata – budućnost? (voditelj: prof. dr. sc. Edi Maletić, Agronomski fakultet, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo), predavanje Zlatna žutica vinove loze (predavač: Aleksandra Radić, dipl. ing. agr., Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba), radionica Stilski izričaji malvazije istarske (voditelj: Tomislav Plavša, dipl. ing. agr., Institut za poljoprivredu i turizam Poreč), pa svečana podjela priznanja za najbolje ocjenjena vina na ocjenjivanju kapljice hrvatskih autohtonih sorata, svečano otvaranje prve boce vina robne marke vina Zagrebačke županije Kraljevina Zelina (voditelj: Udruga Kraljevina Zelina), predavanje Prve zaštite vinove loze (predavač: Tatjana Radiković Palikuća, dipl. ing. agr., Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služb), radionica Vina autohtonih sorata Hrvatskog zagorja (voditelj: doc. dr. sc. Darko Preiner,  Agronomski fakultet, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo Zagreb), radionica: Stilistika Škrleta (voditelj: Krešimir Hren, dipl. ing. agr., Eno expert d.o.o), radionica Retrospektiva Pošipa – od pjenušca do prošeka (voditelj: doc. dr. sc. Željko Andabaka, Agronomski fakultet, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo).

Dipl. ing. Milorad Zoričić, inače i vinski vitez, član Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova, i dalje je vrlo aktivan, još uvijek izdaje knjige a najnovija mu je Vinova loza u prošlosti i sadašnjosti Opatijsko-riječko-vinodolskog vinogorja. Na slici je – drži svoju knjigu – s Andrejom Rubeša iz kastavskog OPG-a Dejan Rubeša koje proizvodi kastavsku belicu, od sorata mejsko belo, verdić i malvazija istarska

S otvaranja prve butelje vina 2017 robne marke Zagrebačke županije Kraljevina Zelina: Ivana Puhelek i Zdravko Žigrović. Ove godine dopuštenje komercijalizacije pod markom Kraljevina Zelina dobili su i Željko Kos, Kos-Jurišić i Jarec-Kure

Nikola Grozaj iz Svetog Križa Začretje predstavio je starozagorsku belinu

Nove snage na sceni: Magdalena Plančić, kćerka Antuna Plančića, i špica proizvodnje kuće Braća Plančić iz Vrbanja na Hvaru – crnjak Pharos reserva 2012. Kod Braće Plančić moglo se kušati i drnekušu, bogdanušu…

Marijan Čižmešija, predsjednik ocjenjivačke komisije

Ivan Milan iz Kaštel Novoga, proizvođač Pošipa 2017 koji je na sajmu proglašen šampionom u kategoriji bijelih mirnih vina regije Primorska Hrvatska

Na ocjenjivanje vina održanom neposredno uoči festivala u Laubi prijavljen je bilo 121 uzorak od 26 različitih autohtonih sorata i od 63 proizvođača, berbe su bile od 2017. do 2011. Vinogradarska regija Primorska Hrvatska dala je dvostruko više uzoraka od vinogradarske regije Zapadna kontinentalna Hrvatska. Najzastupljenija su bila vina redovitih berbi ali prijavljena su i vina predikatnih berbi te pjenušci. Bijelih je vina bilo 86, rosea 6, crvenih vina 29 uzoraka.

Najbolje ocjenjeno vino od svih – ukupni šampion: Pušipel prestige izborna berba 2011Cmrečnjak

Šampion u kategoriji bijelih vina regije Kontinentalna Hrvatska: Škrlet 2017  – Voštinić-Klasnić

Šampion u kategoriji bijelih vina regije Primorska Hrvatska: Pošip 2017 – Vinarija Milan, Kaštel Novi

Šampion u kategoriji crvenih vina regije Primorska Hrvatska: Dingač Plavac mali crni 2015 Ivo Violić Jurica vina, Potomje.

I jedno provokativno pitanje: A GDJE JE VUGAVA, LA LA LA LA?!….  ♣

AUTOHTONI  KULTIVARI

ŠKRLET-ovo 2018 – Ako je suditi po jednoj nedavnoj izjavi iz redova moslavačkih vinogradara i vinara da bi vino od autohtone sorte škrlet trebalo postati za Moslavinu ono što je u Donjoj Austriji zeleni veltlinac, ambicije su uistinu velike. Ali, koliko i realne da se ostvare?

Veltlinac zeleni u Austriji je najraširenija vinska sorta. U područjima Wachaua, Kamptala i Kremsa, zahvaljujući uvelike ne samo htijenju nego i dobroj samoorganizaciji vinske branše a i upravo proizvođača iz svakoga od ta tri vinogorja zasebno, sa zelenim veltlincem, koji sve do relativno kratkog vremena i nije uživao neko poštovanje potrošača, čuda je učinjeno. Tako da je zeleni veltlinac danas visokopozicioniran, i u međunarodnim razmjerima, na ljestvicama kakvoće i cijene. Škrleta, pak, koji je zasađen u Moslavini u Sisačko-moslavačkoj županiji gdje je sada, inače, ukupno oko 228 hektara pod vinovom lozom, te na Pokupju u Zagrebačkoj županiji, tako da kao vino izlazi na tržište pod dvjema oznakama izvornosti – kao ZOI Moslavina i kao ZOI Pokupje, ukupno ima tek nekih 76 hektara, s time da je od toga 65 hektara škrleta u Moslavini. Taj manji opseg škrleta sigurno je, barem u ovome trenutku, problem, ali dakako ne treba odustajati, i te kako je nužno štititi i na pametan način razvijati svoje, ono što je ne samo vlastito nego i posebno kao tipično. Sve više se ljubitelji delicija na tanjuru i u čaši u izboru onoga na što će potrošiti pri kupnji opredjeljuju za lokalnu namirnicu, proizvod. I to treba iskoristiti, jer zahvaljujući upravo tome i, naravno, ako su posebnost i kakvoća uvjerljivi, u dotičnome kraju razvija se npr. turizam i donosi za teritorij višestruku korist. Možda je čak u jednu ruku i dobro što u ovome času nema više nasada škrleta, naime tek iduće godine Moslavci će imati prave cijepove škrleta, one koje im nakon provedenih istraživanja i ispitivanja preporučuje struka.

Pogled na smotru škrleta – odozgor (Marko Čolić)

Moslavci, ponosni na svoj škrlet, svojedobno su, upravo sa željom da dobiju bolje sadnice, bili krenuli, u suradnji s Agronomskim fakultetom iz Zagreba, u akciju na klonskoj selekciji sorte. Klonska selekcija završena je prije tri godine, kaže doc.dr.sc. Darko Preiner sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, i sâm sudionik u projektu, i dodaje kako su izdvojena tri klona, uglavnom vezano uz stabilnost u rodu i niži prinos kao jedan od uvjeta za ostvarenje bolje kakvoće vina, te kako su sada napokon ti klonovi ušli u komercijalnu proizvodnju i za kupnju i sadnju će biti raspoloživi iduće godine.

Upravo u ovo najnovije vrijeme došlo je do smjene generacija u krugovima moslavačkih proizvođača vina, naime mladi su stasali i pomalo zamijenili ili zamjenjuju očeve, pa je logično očekivati da će mladost i donijeti novi vjetar i s njime pojačanu dinamiku u ostvarivanju krunidbe škrleta kao kralja vina u moslavačkome kraju. Udruga Škrlet u mladom izdanju broji osam članova – to su Florijanović, Ilovčak, Jaram, Kezele, Miklaužić, Mikša, Trdenić i Voštinić-Klasnić, i, evo, i ove godine organizirala je manifestaciju Škrletovo, kao jedan od pokaza namjere da ozbiljno poradi na tome da škrlet kao vino dobije, kako članovi vele, širu visoku reputaciju kakvu i zavrjeđuje s obzirom na kakvoću kultivara – naime znanstvenici nakon niza analiza i istraživanja govore kako škrlet spada glede aroma i kakvoće što ih može pružiti u vinu među najbolje bijele sorte u Hrvatskoj! Sada dakle stvari prvenstveno ovise o samim proizvođačima, njihovoj želji i spremnosti da se dogovore i vještini da na društveno-političkoj sceni u svome kraju ali i među drugima koji mogu savjetodavno i materijalno pomoći, budu dostojni sugovornici i da nađu prikladne sugovornike i partnere.

Na ovogodišnjem Škrletovu, održanome u prostorima ivanić-gradskog Pučkog otvorenog učilišta a s programom podijeljenime na strukovni skup o škrletu i na, potom, mini-festival škrleta otvoren i za široku publiku, svoja su saznanja o škrletu kao kultivaru i poglede na budućnost kapljice od te sorte u smislu da i u punoj mjeri ispolji svoj potencijal u vinu zaštićenome kao robna marka moslavačkoga kraja, iznijeli, uz moderiranje doc.dr.sc. Zvjezdane Marković, docentice sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, doc. dr.sc. Ana-Marija Jagatić Korenika i doc. dr. sc. Darko Preiner, također sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, ali i dr.sc. Silvio Šimon sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, kao i dipl. ing. agr. Krešimir Hren, enolog. Doc.dr.sc. Ana-Marija Jagatić Korenika, koja je 2010. i 2011. radila doktorat na škrletu i to u segmentu primarne prerade, među ostalime uspoređujući klasičnu hitru preradu grožđa i nekoliko oblika hladne maceracije škrleta radi bolje ekstrakcije aroma, izašla je s podatkom da je škrlet bogat terpenima, tj. spojevima odgovornima za jači izražaj voćnih i cvijetnih aroma u organoleptici vina. Dodala je i kako se pokazalo da škrlet sadrži i dosta fenola, koji mogu biti vrlo korisni za vino u smislu njegove duževječnosti. Apelirala je na proizvođače da pri sadnji dobro razmisle o položaju terena, nagibu i ekspoziciji, tipu tla i izboru odgovarajućega klona, potom o načinu uzgoja i uzdržavanja vinograda, terminu berbe, selekciji grožđa, uporabi kvasaca za fermentaciju, načinu i dužini dozrijevanja. Preporučljivo bi bilo da vino maksimalno rese njegove vlastite arome, naime tako se čuvaju izvornost i posebnost, pa kod izbora selekcioniranih kupovnih kvasaca za fermentaciju valja rabiti one tzv. neutralne, dakle kvasce koji nisu dizajnirani za izvlačenje i potenciranje aroma. S time se složio dr.sc. Silvio Šimon. Doc.dr.sc. Ana-Marija Jagatić Korenika pozvala je proizvođače škrleta da budu složni i čvrsto se dogovore oko proizvodnje i oko fizionomije škrleta.

Tomislav Voštinić Klasnić, Zvjezdana Marković i Josip Kraljičković

Želi li se škrlet podastrijeti u čaši u njegovoj originalnosti, nužno je definirati stilistiku kako bi organoleptika vina od škrleta kao autohtone sorte unutar jedne ili unutar svake od mogućih više grupa što treba(ju) kao tipičnost i karakterističnost prezentirati u čaši moslavački kraj, bila do određene mjere ujednačena (ne uniformirana!), time i prepoznatljiva. A to znači da treba postaviti određene standarde-pravila za rad u vinogradu, rad u podrumu a i oko najranijeg mogućeg datuma izlaska vina na tržište. Koliko sam čuo od nekoliko na skupu nazočnih proizvođača, mašta se uvelike o škrletu kao svježem lepršavome mladome vinu, pa i s blagim ostatkom neprovrelog šećera, a koje bi se nudilo – u Dalmaciji, jer takvo svježe vino odgovara u ljetnoj vrućini i žegi, k tome i prija uz plodove mora i ribu. Osobno mislim da škrlet, kad već kao sorta ima tako visoki potencijal kako su znanstvenici rekli, ne bi trebalo zadržavati tek na razini svježeg lepršavog vina i vina s (jeftino komercijalnim) ostatkom neprovreloga sladora, te da nada u dobar plasman u Dalmaciji u ovome trenutku dok još nema većih količina ne počiva na čvrstom temelju. Logičnije mi se čini, umjesto odlaska prema turizmu na Jadran i u pravu vrevu ponude u kojoj se lako utopiti, ostati sa škrletom doma i pokušati u jačoj mjeri turizam dovesti k sebi. To je zahtjevniji, teži put, ali na dugi rok trud bi se trebao isplatiti. Moslavci bi mogli oformiti primjerice tri grupe škrleta, svaku sa svojom određenom stilistikom, tj. baznu ili početnu u kojoj bi bio takav navedeni svježi lepršavi mlađi (ali šećerom neopterećeni dakle posve suhi no i dovoljno dozreli) škrlet, potom grupu ozbiljnijeg zrelog suhog škrleta sposobnog i za duže odležavanje u butelji, te grupu slatkog desertnog vina, a svaku grupu morao bi u apelacijskoj oznaci ZOI Moslavina pratiti adekvatan dodatni navod, možda npr. classic za prvu grupu, premium za ozbiljniju grupu i predikat odnosno slatko desertno, uglavnom nešto u tome stilu, za slatka vina od kasne berbe naviše.

Na skupu u Ivanić-Gradu spominjali su se škrleti teške kategorije. Po etiketama ponuđenim na kušanje posebno, izvan protokola i u sklopu festivalskoga dijela, rekao bih da bi ti tako nazvani teškaši mogli aspirirati na ulazak u gore spomenutu premium kategoriju. Makar, neki su teškaši bili teškaši više po teškoj butelji nego po težini vina, ali među tim tzv. teškašima vidjeli su se pokušaji s dužim maceracijama koji mogu dati teškaše. Budući da dugačke maceracije praćene i alkoholnom fermentacijom nisu tradicija Moslavine, tako dobivena (tzv. narančasta) vina trebalo bi u apelaciji, makar ona bila i od autohtonog škrleta, drukčije označiti, dakle umjesto sa ZOI Moslavina jednostavno kao – vino s kontroliranim porijeklom. Inače, upravo ta Teška kategorija škrleta predviđena je kao tema za strukovni skup na Škrletovome iduće godine.

Dio strukovnoga skupa na Škrletovome 2018 protekao je u degustaciji naslijepo osam škrleta berbe 2017 a od osmero proizvođača, kako su se nazvali, glavnih igrača Udruge škrlet Moslavina. Degustaciju je vodio dipl. ing. Krešimir Hren. Po Hrenovu naputku trebalo je od tih osam uzoraka izabrati tri koja su ostavila najbolji dojam, i rangirati ih, kao šampiona i prvih pratitelja. Nakon što su degustacijski listići skupljeni i obrađeni bilo je vidljivo da je gotovo jednoglasno za prvaka izabran Škrlet 2017 obitelji Voštinić-Klasnić. ♣

PORTUGIESER DU MONDE 2018

HRVATSKI ŠAMPIONI s PLEŠIVICE – U mađarskome Pečuhu održano je eto već šesto ocjenjivanje Portugieser du monde. I opet uspjeh Hrvatske: osvojili smo dvije šampionske medalje, jednu zlatnu, te četiri srebrna odličja.  Evo i kako s medaljama stoje zemlje-sudionice: 1. Hrvatska – dva CH, jedno zlato, četiri srebra; 2. Mađarska – jedan CH, 18 zlata, 34 srebra; 3. Njemačka – jedan CH, jedno zlato, dva srebra; 4. Austrija – tri zlata, jedno srebro; Srbija –dva zlata, tri srebra; 5. Slovenija – dva zlata, dva srebra,; 6. Slovačka – jedno zlato, tri srebra.

Hrvatski šampioni Krešimir Ivančić i PZ Plešivica (Tomislav Haramija), i zlatni Kolarić iz Pečuha na okupu, u društvu s novinarom Ivom Kozarčaninom, te sa Željkom Baljom koja se pobrinula za slanje uzoraka u Mađarsku

Prvaci iz Hrvatske su s Plešivice. Dolje su najuspješniji sudionici:

Šampioni 2018

Kategorija mladih portugizaca, iz berbe 2017: PZ PLEŠIVICA Portugizac 2017 (Plešivica, Hrvatska)

Tomislav Haramija, upravitelj PZ Plešivica. Pretprošle godine na ocjenjivanju portugizaca u organizaciji Vinskih zvijezda u Zagrebu mladi portugizac PZ Plešivica bio je šampion! Haramija veli da su ga priznanja i jako dobra 2017. berba ohrabrili da se još jače posveti portugiscu

Kategorija po raznim godištima berbe: WEINGUT HUPPERT Portugieser Klassik 2015 (Rheinhessen, Njemačka)

Kategorija blendova s portugiscem: VYLYAN PINCÉSZET Redy 2017 (Villány, Mađarska)

Kategorija Portugieser Specialities: IVANČIĆ Griffin Rosé Sparkling (Plešivica, Hrvatska)

Top 5 Portugieser 2017

PZ Plešivica Portugizec 2017 (Hrvatska); Polgár Pince Portugieser 2017 (Mađarska); Ősi Gábor Portugieser 2017 (Mađarska); Lelovits Tamás Portugieser 2017 (Mađarska); Tiffán’s Pincészet Portugieser 2017 (Mađarska)

Top 5 Vintage Portugieser ukupno

Huppert Blauer Portugieser Klassik 2015 (Njemačka); Marcus Schneider Einzelstück Portugieser 2014 (Njemačka); Harald Schachl BlauerPortugieser 2016 (Austrija); Szende Pince Gábor Portugieser 2016 (Mađarska); Jackfall Bormanufaktúra Portugieser 2016 (Mađarska).

Inače, zlatnu medalju za Portugizac 2017 s Plešivice je još osvojio Franjo Kolarić, a srebra su pripala vinarijama Ivančić, Golubić te Željko Gregorić, konkretno, srebrni su Portugizac barrique od Kreše Ivančića i pjenušac Ivančić Griffin Purtugizec Plešivica Dark side, te, od obitelji Golubić i Gregorić, mirni portugisci iz 2017. Usput, na ocjenjivanju portugizaca u organizaciji Vinskih zvijezda potkraj prošle godine portugizac iz 2017 od obitelji Golubić plasirao se među prva trti!

Ocjenjivački žiri brojao je 18 članova, iz Hrvatske je ove godine član bio samo  Ivo Kozarčanin.

Krešimir Ivančić i otac mu Milan, znani vinski biškup. Milan Ivančić, u vinsko-biškupskoj odori i na slici sa svojim pomoćnikom vin-fra Perom Kunovićem, nedavno je objelodanio knjižicu Plešivičko Martinje u kojoj opisuje narodni običaj krštenja mošta i svoje dogodovštine uz Martinje. Uz knjižicu je pričvršćen i CD

Krešimir Ivančić u posljednje tri godine dobio je u Mađarskoj na ocjenjivanju portugizaca više medalja, i to ga je ponukalo da upravo portugiscu kao sorti i vinu posveti osjetno veću pažnju.  Ivančić veli da sad ima pet etiketa vina od portugisca odnosno na bazi portugisca, to su mladi, zatim njegovan u barriqueu, dva pjenušava tj. ružičasti i crni, i bermet. Ali, tu nije i kraj, kaže.

Vinograd Ivančićevih na Plešivici

Vinograd Ivančićevih na Plešivici, na 400 je metara nadmorske visine. Ivančići imaju 1,5 hetara vlastitog trsja, a grožđe i kupuju. Proizvode i rizvanac, chardonnay i sauvignon

Zlato u Pečuhu i dobra berba 2017 ohrabrili su i Franju Kolarića da se značajnije okrene upravo portugiscu. Kolarić najavljuje da upravo stvara veliko vino od portugisca roda 2017. Lani je bio kupio novu bačvu od 500 litara s namjerom da u nju stavi crni pinot, a iz bojazni da mu crni pinot u posve novoj bačvi ne dobije drveni štih odlučio je u bačvu, da je, što se kaže, ovini, na neko vrijeme najprije staviti mladi portugizac, međutim nakon nekog vremena kad je kontrolno kušao taj portugizac iz bačve toliko se njime oduševio da se opredijelio ostaviti ga u bačvi sve do kraja srpnja ove godine a onda će ga na daljnje dozrijevanje preseliti u amforu, sve kako bi na kraju dobio veliko vino.

Lijepa drvena kuća okružena vinogradima a u kojoj obitelj Ciban prima goste

Dragutin Ciban bio je također jedan od proizvođača što su na ocjenjivanje u Pečuh ove godine poslali portugizac. Međutim on nije dobio medalju, njegovo objašnjenje bilo je da njegov portugizac nije uzet u obzir jer da je – prealkoholan. Pa, ‘judi, je li to moguće?! Ne to da je portugizac s većim alkoholom nego to da zbog toga alkohola nije uzet u obzir za medalju… Dok je objašnjavao pretpostavljene razloge zbog kojih je ostao bez medalje, Ciban je davao kušati, kako je rekao, upravo taj portugizac poslan na degustaciju u Mađarsku. To što smo kušali bilo je uredno vino! Teško da je u Pečuhu bio baš problem visokog alkohola. Inače, prije nekoliko godina susreo sam se kod Vlade Krauthakera s portugiscem (poslije je otišao u jednu crnu kupažu) sa 14 vol % alkohola, bio je jako dobar. Bolja godina, povoljna vinogradska pozicija, niži prinos, kasnija berba – namjerna ili iz nehata, i, eto, i vinčine i od portugisca…

Drago Ciban, inače, ima 15 hektara zemljišta, od toga dio je šuma, a na lijepoj poziciji u Plešivičkom vinogorju je 8,5 hektara vinograda zasađenog pinotom bijelim, pinotom sivim, rizlingom rajnskim, pinotom crnim, cabernet sauvignonom i portugiscem. Drago Ciban veli da svoja vina prodaje samo na svom kućnom pragu, kroz lovačka druženja i izletničke posjete…

Nagrađeni plešivički vinogradari/vinari Haramija-PZ Plešivica, Ivančić, Kolarić i Gregorić u društvu s Ružicom Rašperić, direktoricom Turističke zajednice Zagrebačke županije, i Ivanom Herceg, direktoricom Turističke zajednice Jastrebarskoga

– Čestitam dobitnicima, ali i ostalim našim sudionicima na ocjenjivanju, najviše na zajedničkom nastupu, naime upravo zajedništvom možemo postići značajne rezultate i u promociji plešivičkog kraja. Medalje za vino svakako su dobar marketinški alat i solidan temelj za rast interesa posjetitelja određenome kraju. Podaci govore kako vinorodnu Plešivicu posjećuje sve veći broj ljudi, a osjetno povećanje bilježi se od nedavno tj. otkako je na području Jastrebarskoga otvoren novi hotel Princess. U prva četiri mjeseca ove godine u Jastrebarskome je ostvareno tri puta više dolazaka i noćenja nego u istom razdoblju prošle godine – rekla je na nedavnom susretu s nagrađenim vinarima Ivana Herceg, direktorica Turističke zajednice grada Jastrebarsko. ♣

PINK DAY 2018

FESTIVAL RUŽIČASTIH VINA u MIMARI – Udruga Women on Wine/WOW (Žene o vinu/ŽoV) može se pohvaliti sa već šestim po redu Međunarodnim festivalom ružičastih vina – Pink Day 2018. Festival se i ove godine odvijao u prostoru Muzeja Mimara u Zagrebu.

Ekipa koja nam jamči da će nam svakako barem jedan dan u godini biti ružičast! Organizatorska grupa ovogodišnjeg Pink Daya na čelu sa Sanjom Muzaferijom, novinarkom, predsjednicom udruge WoW i idejnom začetnicom ove smotre ružičaste kapljice

Pink Day uz izlagački dio s mnoštvom vinara i s grupom proizvođača maslinovoga ulja obilježili su, po tradiciji, i nastupi proizvođača maslinovoga ulja, te zanimljive radionice vezane uz vino i ulje. Za prvu radionicu, a pod nazivom Ružičasta Dalmacija, bila je zadužena Monika Prović, iz kuće vina Prović iz Opuzena, za radionicu o maslinovom ulju brinula je španjolska ekspertica Carmen Sanchez Garcia, a na kraju, da zasladi, sommelier Siniša Škaberna rješavao je dilemu: Rosé – da li slatko, ili ne?

Klinček med rojžicami!… Tata Prović iz Opuzena između Sibile Kolar Mijatović iz Baranje i Dubravke Kurtalj s Plešivice. Sibila poziva u Kneževe Vinograde, Zmajevac i Batinu od 8. do 10. lipnja na Gatorfest 2018. Sudjeluju podrumi i ugostitejski objekti Kalazić, Kolar, Zajec, Belje, Pinkert, Svijetli dvori, Čokot čarda, Endre Sabo, Szabo, Zdravko Dobrovac, Vina Aleksander, Andrić Stipa, Josić, Kusić, Špigel, Gerštmajer, Branka Hudobec, Ferenc Varga, poljoprivredni obrt Kresko…

Sve je pinkasto: WoW-icu Carlu Biancotti očarao jr rosé od Morena Degrassija, iz ruke – Mauricija!

Ivan Damjanić Fuškulinski: Nekad je kravata kao ukras bila stegnuta oko vrata gazde, a sad je, eto, oko vrata butelje….

Najlipša Špoža: Magdalena Senjković s Brača

Ništa ih ne može iznenaditi – Mladen i Dušica Siber iz Osijeka a s vinogradom od 10 hektara u Erdutu. Imaju grožđa za jelo i za vino, a vina za sva godišnja doba, za sva jela, za svaku prigodu – za proljeće a naročito za vruće ljeto sauvignon bijeli te rosé, za jesen i zimu cabernet sauvignon, a za čitavu godinu pjenušce!…

Nakon priredbe u Mimari, veselo druženje nastavilo se u večernjim satima na službenom after-partyju u restoranu Time, jednoj od omiljenih destinacija Zagrepčana za dobar provod. ♣

GREEN IN PINK – Za razliku od niza mediteranskih vinara što se tek sekundarno bave i maslinovim uljem, Istranin Klaudio Ipša je maslinar i proizvođač odličnog maslinovoga ulja koji je postao – i ozbiljnim vinogradarom i vinarom! Uljarski dio Pink Daya u Mimari nazvan je Green in Pink (=zeleno u ružičastome), ali Ipša je ipak i u tom zelenom Mimarinom kutku htio ostati na kolosijeku ružičastoga pa je etikete za svoje bočice ulja dao prigodno tiskati u rosé tonu, k tome ispod stola je kao odličnu dopunu imao i vinsku ružičastu ponudu – njegov macerirani sivi pinot… / Carmen Sanchez Garcia, ekspertica za maslinova ulja, održala je zanimljivu radionicu o uljima ali i, za svojim stolom, prezentirala neka od ponajboljih španjolskih ulja, od sorata picual i arbequina

VINISTRA 2018 – 25.put

SVIJET MALVAZIJA, ali i TERANA i… – Ohohoooo! Lijep jubilej, četvrt stoljeća postojanja – kao i revija Svijet u čaši! Čestitke Vinistri, i najbolje želje za dalje!

Nikola Benvenuti i Caroline Gilby MW

Počelo je uz prvomajske praznike, a onda premješteno na sredinu svibnja. Ove godine jubilarna 25. Vinistra odvijat će se u porečkoj dvorani Žatika od petka 11. do nedjelje 13. svibnja. Očekuje se oko 130 izlagača, najveći broj, logično, iz Istre. Zemlja partner je Austrija, pa će tako eto posjetitelji imati priliku uživati i u odličnim vinima austrijskih izlagača.

– Konstantno povećanje broja uzoraka, pogotovu od autohtonih sorti, sve veći broj uzoraka prijavljenih posebno za ocjenjivanje Svijet malvazije, sve viša razina kvalitete tih uzoraka i svake godine neki novi mladi perspektivni vinari potvrda je da radimo dobar posao te da Istra ravnopravno može stati uz najpoznatije svjetske vinske regije – istaknuo je predsjednik Vinistre Nikola Benvenuti. Na pressici vezanoj uz vinistru Benvenuti je s iznimnim zadovoljstvom najavio dolazak u Poreč legendarnog britanskog trgovca, kritičara i šampanjera Stevena Spurriera, kojega je predstavio i kao velikog prijatelja Istre i istarskih vinara.

Benvenuti je iznio još nešto bitno: udruga Vinistra već neko vrijeme temeljito radi na donošenju strategije razvoja istarskog vinogradarstva i vinarstva do 2030. godine. U tome istarskim vinarima i stručnjacima pomažu, kako je rečeno, jedna poslovna grupa iz Zagreba i ugledni talijanski enolog Walter Filiputti iz Furlanije. Benvenuti je obećao da će se novosti vezane uz taj projekt objaviti upravo na Vinistri.

Najveći broj uzoraka – rekordni! – pristigao je na deseto jubilarno vrednovanje Svijet malvazija. Na neformalno svjetsko prvenstvo najpoznatije istarske sorte ukupno je bilo prijavljeno 627 uzoraka iz sedam zemalja – Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske, Grčke, Portugala i Crne Gore. Na ocjenjivanje je prijavljeno i 312 uzoraka vina ostalih sorata, zatim 28 uzoraka jakih alkoholnih pića i 17 uzoraka maslinova ulja. Predsjednica ocjenjivačke komisije Svijeta malvazija bila je Caroline Gilby MW, koja je je na tome položaju već pet godina i koja je izjavila kako je ovaj put na kušanju bilo vrlo mnogo sjajne kapljice.

Istra i posebice Poreč očekuju i ove godine dosta od turizma pa i od turizma vezanog izravno uz sajam Vinistra. Ronald Korotaj, član Uprave Plave Lagune koja je partner Vinistri, veli da se svake godine uz Vinistru osjeti povećani broj rezervacija, a Nenad Velenik, direktor TZ Grada Poreča, iznio je podatak da je prošla turistička godina sa 3,4 milijuna noćenja bila u Istri rekordna, a ove godine predviđa se povećanje od oko jedan posto, dakle – novi rekord! ♣

________________________________

Albert i Nikola Benvenuti

CALDIEROSSO EUROPA u MALOME, SAN SALVATORE VELIKAN IZ MALENOG KALDIRA!Nikola i Albert Benvenuti nedavno su i zasebno boravili u Zagrebu, da bi – u restoranu Vinodol – predstavili neka svoja vina  upravo puštena na tržište. Riječ je o Roséu 2017, Malvaziji 2017, Malvaziji Anno Domini 2016, crnom blendu Caldierosso 2016, i Bijelome muškatu San Salvatore 2013. Rosé je od terana branoga krajem kolovoza, vrlo svjež, odlično pitak, pun, sigurno će biti hit ovoljetnog osvježenja. Malvazija 2017 također vrlo pitka, svježa, a Malvazija 2016 Anno Domini – nadgradnja. Proizvodi se samo u jako dobroj godini. Trsje je na posebnoj poziciji sađeno još 1962! Oko 15 dana trajala je maceracija, uz alkoholno vrenje, slijedilo je jednogodišnje dozrijevanje u bačvi. Caldierosso (Caldier Rosso) – po sortama Europa u malome: teran, merlot, nebbiolo (Alba), tempranillo (Rioja), po 25 posto. Vinogradi su na ekstra poziciji Santa Elisabetta, za iduću godinu Benvenuti najavljuju baš s tog položaja izlazak novog vina – terana extra! Bijeli muškat San Salvatore 2013 – velikan iz maloga Kaldira! Slatko desertno, kompleksno, živo, puno. Alkohol 12 vol %, ostatak sladora 280 g/lit! Vinograd je na visini od 400 metara, selekcija najboljih grozdova, sušenje na slami oko četiri mjeseca, kratka maceracija pa dvije godine bačve…  ■

_________________________________

VINO i KINO

OSKAROVCI i ARMANOVCI GOSPE JELE – Ovako, s cvijećem, izgleda kao oskarovka, međutim riječ je ne o glumici-slavljenici, nego o dami koja se bavi Oscarima, ali i – eno-gastronomijom, s naglaskom na vinu, tako da je cvijeće znak pažnje za njen dosadašnji uspješan rad vezan uz događanja pod nazivom Vino i Kino a može i obratno – Kino i vino. Poput sommeliera koji nastoji što bolje sljubiti hranu s Bakhovim nektarom, tako ona na korist potrošača nastoji spajati film s plemenitom kapljicom i specijalitetima na tanjuru. Organizira susrete i druženja na način da se – ne u klasičnoj kino-dvorani nego u nekom atraktivnom prostoru gdje je moguće uživati i u dobroj hrani i dobroj kapljici – prikazuju inserti iz filmova koje ona izabere i koji se po prikazivanju komentiraju, a istovremeno na kušanje i, dakako, na javnu reakciju komentarima, nazočnima se nudi vino od izabranoga proizvođača poznavatelja i poklonika filmske umjetnosti a koji je zainteresiran da se predstavi i promovira na malo drukčiji način, ne kroz izravan reklamni oblik nego i na stepenici s intelektualnom notom više.

Marijan Arman prezentira vina

Protagonistica priče Jelena Bulum iz Zagreba upravo nedavno, a nedugo nakon ovogodišnje dodjele Oscara, svoje okupljanje je priredila u lijepoj zagrebačkoj vinoteci Bornstein na Kaptolu, koja se i ovom prigodom pokazala sjajnom za prezentacije ovakvog tipa. Gost vinar bio je Marijan Arman iz Nardučija kod Vižinade, s kojim je u društvu, kao logistička potpora, stigao i sommelier Siniša Škaberna. Marijan Arman, sedma generacija vinara u obitelji, dočekao je, uz slajd glasovitog Federica Fellinija, goste sa svojim pjenušcem Stancija brut od malvazije istarske 2017 (!), potom je, u nastavku večeri, ponudio mirnu Malvaziju 2017, pa Malvaziju 2016 grand cru (grand cru?! Smije li se ta oznaka rabiti u nas?) od grožđa s trsja staroga stotinjak godina (rekao bih: najbolje vino te večeri), slijedili su Sauvignon 2017 te Teran 2015 s boravkom 24 mjeseca u novom i rabljenom barriqueu.

Jelena Bulum

Mjesta u publici popunjena do zadnjega! i to govori nešto…

Uz priredbe Wine & Music, realizirane tako da se u prikladnom prostoru opremljenom stolovima priredi mini-festival proizvođača vina zainteresiranih za svoju promidžbu uz nastup nekolicine glazbenika, imamo eto i Kino i vino, obično s jednim vinarem-gostom i s prikazivanjem odlomaka iz filmova. Logično mi se čini  da bi priredbama punu dinamiku dalo to da organizatori Wine & Musica tješnje, tj. dovoljno prisno spoje – zašto ne u konzultaciji i sa sommelijerom i s glazbenim stručnjakom – vinare i njihova vina i glazbu, možda npr. na način da se svaki put izabere po grupa vinara s istim ili podjednakim afinitetima prema glazbenom žanru koji će se izvoditi na priredbi, te da upravo, koliko je moguće, ti vinari u prvi plan svoje prezentacije gurnu ono svoje vino ili ona svoja vina koja bi najviše odgovarala atmosferi što će je stvarati dotična muzika. A što se tiče Vina i Kina, podjednako – za prikazivanje inserata izabrati filmove kako po aktualnosti tako i po afinitetu i gostujućeg vinara. A vinar neka uz atmosferu koju stvaraju odabrani filmski inserti u prvi plan gurne svoja vina koja bi što moguće bolje popratila ono što se vidi na ekranu. Smatram da za ovakve prigode koje u sebi hoćeš-nećeš imaju hedonističku i opuštajuću notu ne bi trebalo, ma koliko filmovi toga trenutka bili aktualni i ma koliko osvojili Oscara i ma koliko se u realizaciji – i komentarima stručnjaka za film – želi pokazati intelektualistički pristup i ozbiljnost, izabirati one s iole mučnom tematikom i s mučnim scenama, prvo stoga što uživanje u finoj hrani i finome piću ne ide zajedno s promatranjem i komentiranjem nečijih ozbiljnih problema, drugo stoga što ljudi večernjim izlaskom, nakon naprnoga dana te zasićeni problemima svakodnevice i mučnim scenama u stvarnome životu, ovako uz film, glazbu, čašu vina i fini mali zalogaj žele vedrinu, razonodu, a treći je valjani razlog taj što postoje i vedri zanimljivi pažnje vrijedni filmovi na višoj intelektualnoj  razini..  ♣

NOVA SADNJA

Braća Zvonimir i Tomislav Tomac

Zvonimirov sin i nasljednik
u vinu Tomislav Tomac

TOMCI POJAČALI CHARDONNAY i PINOT CRNI, VRATILI VELTLINAC CRVENI! – Nekad je na Plešivici sorta veltlinac crveni bila vrlo raširena, a onda je pokleknula pred najezdom internacionalnih kultivara i ostala u nekom manjem opsegu u starim gusto sađenim nasadima, tako da je danas još malo tko ima za proizvodnju izdvojenoga vina od nje, i vino od nje jedva da se i nađe u butelji na tržištu (jedan od onih koji proizvode čisti crveni veltlinac i pune ga u bocu je Robert Braje). Vinogradarsko-vinarska obitelj Tomac, koja je nekad nudila butelje s etiketom Crveni veltlinac pa se potom usredotočila na rizling rajnski i chardonnay, sauvignon, u novije vrijeme i na pinot crni, odlučila je vratiti se veltlincu crvenome! Tomci su dobili mogućnost obrade terena na kojemu je nekad trsje uzgajao znani plešivički vinogradar/vinar Braco Nežić, riječ je o za vinograd vrlo dobroj poziciji na 220 metara nadmorske visine i površine oko 1,5 hektara. Upravo na kraju travnja 2018. Tomci su završili sadnju na toj parceli za koju pater familias Zvonimir Tomac tvrdi da je na razini grand crua, a odlučili su se za veltlinac crveni, chardonnay i pinot crni, svakoga po trećinu. Veltlinac je namijenjen za samostalno vino, a chardonnay i pinot crni su izabrani radi pojačanja količina grožđa za pjenušce, koji im se jako traže. Zvonko Tomac ističe da su certificirani cijepovi stigli iz rasadnika u Austriji – dakako veltlinac crveni, i Francuske. S tih novih 1,5 hektara Tomci sada imaju ukupno osam hektara pod vinovom lozom.

Nekad davno kušao sam na Plešivici vino još jedne sorte koja se tamo prije tradicijski uzgajala i davala lijep rezultat u vinu – lovrijenac. Šteta bi bilo i nju, također i kao dug tradiciji, ne vratiti na Plešivicu. Tomac senior kaže da je njemu ovo posljednja sadnja u životu, ali tu je Tomac junior…  ♣

MIRISAVE SLATKE KUTJEVACKE PERLICE

Vlado Krauthaker

KRAUTHAKER IPAK POKLEKNUO… – Posljednjih godina, otkako je u Hrvatskoj pojačano zanimanje za pjenušcima i otkako se u pjenušce upustilo već dosta naših vinara, u više sam navrata pitao jednog od najistaknutijih hrvatskih proizvođača vina Vladu Krauthakera kani li i on svoju ponudu vina popuniti s pjenušcem. Uvijek bi mi odgovarao odmahom ruke i riječima kako on nije ljubitelj pjenušaca pa ga i ne zanima taj segment proizvodnje, džentlmenski bi dodao da u Hrvatskoj ima već sasvim dovoljno pjenušara koji rade jako dobro pa njemu nije namjera petljati se u mjehuriće. Međutim vijesti govore da se ipak predomislio: novitet u njegovoj ponudi upravo je pjenušac, nazvan Julija, po njegovoj mami. Napravljen je metodom charmat (drugo vrenje u velikim posudama od inoksa), a od žutog muškata, bijelog muškata i muškat ottonela, ne samo da je mirišljav nego je i sladak, sa oko 20 g/lit neprovrelog sladora. Koji je bio razlog tome da je Krauthaker promijenio stav? Čini se da mu je s tržišta s jako puno strana došla direktna verzija upravo onog pitanja koje sam mu ponekad kad bismo se susreli postavio ja… Sad je, s moje strane, novo pitanje: budući da je izašao s pjenušcem primjerenime za posluženje nakon jela, uz desert, postoje li izgledi da uskoro izađe i s posve suhim pjenušcem koji bi odlično odgovarao kao aperitiv ili uz neko predjelo na bazi ribe odnosno plodova mora… A onda bi uslijedilo i treće pitanje: zar ne bi bilo primjerenije da vinska kuća Krauthakerova kalibra izlazi s pjenušcem klasične metode? ♣

CHAMPAGNE: TEKSTIL i  PJENUŠCI

OD KRPICA DO PERLICA – Nekad davno, početkom 18. stoljeća, Champagnea je, kažu, bila središte proizvodnje tekstila. I baš u to vrijeme tekstilne ekspanzije u nju je doselilo na rad i dosta Nijemaca. Koji su kad je splasnuo tekstilni business prešli u – šampanjski sektor. S tekstilom su ostali u vezi tek po elegantnom odjevanju.

Na prezentaciji u Dubravkinom putu u Zagrebu: Willem Pinçon, u sredini, Dražan Šunjić Grof iz distrbucijske kuće iz Velike Britanije (desno), te Tihomir Purišić, sommelier Dubravkinog puta

Kako je vrijeme teklo i kako se uvidjelo da ponuda tekstila postaje u svijetu prevelika da bi se i dalje lako ostalo na vrhu i s krpicama bralo slavu i novac, tako su žitelji-tekstilci Champagne i došljaci Nijemci u njoj počeli sve jači naglasak u svojim aktivnostima stavljati na ono što je Champagnea imala (ima i još!) ali drugi baš i ne, a to su jedinstveno tlo od krede te perlice bitne za davanje nove dimenzije vlastitom ne baš jako dobrom, mineralnome i jače kiselome mirnom vinu što je očito vapilo za šampanjizacijom. Nijemci, koji isprva, pri dolasku u Champagneu, teško da su pomišljali da će im se tekstil raspršiti u unosne mjehuriće, svojom pedantnošću i posvećenošću poslu pomogli su domaćinima u osvajanju svijeta tekućim načinom, pa evo i nekoliko istaknutijih prezimena Champagne a što vuku na germansko: Deutz, Heidsieck – ta se obitelj u Champagneu doselila 1785., pa Roederer…

Počelo je s jednom šampanjskom kućom Heidsieck, a danas su na šampanjskoj sceni čak tri Heidsiecka! To su Heidsieck Monopole, Piper Heidsieck, Charles Heidsieck! Znalci najviše cijene Charlesa, koji je vlastitu šampanjsku kuću utemeljio 1851. i koji je vizionarski odlučio ići na visoku kakvoću i na dotjerane proizvode za ponudu prema novim mladjim educiranim poduzetnicima dublja džepa, a takve je u većem broju uspio pronaći u sjevermoj Americi, osobito u New Orleansu gdje je eto 1888. i neko vrijeme poslje uspijevao godišnje plasirati po tri boce svojega pjenušca po stanovniku!…

E, pa u najnovije vrijeme taj Charles Heidsieck značajno je, preko distributera Enozoika, prisutan i u Hrvatskoj! I to kao Brut Reserve – šest godina na kvascu, Rosé brut – šest godina na kvascu, Brut Vintage 2006 – 9,5 godina na kvascu, Rosé brut vintage 2005 – također 9,5 godina na kvascu, i po najnovijemu i kao Blanc de Millénaire 2004 blanc de blancs, s 13 godina odležavanja na kvascu u boci i degoržiranom u studenome 2016 (čep je Mythic Diam, eto sposoban da i nakon toliko vremena po degoržiranju šampus očuva u sjajnom stanju). Taj Millénaire (nije milijuner, ali jeste za milijunere!), proizvodi se samo u izvrsnim godištima, pogled u bližu prošlost otkriva da je, prije 2004., napravljen 1999, 1995, 1985, 1983…

Brand manager Charlesa Heidsiecka Willem Pinçon – dakako, u elegantnome odijelu! – navodi kako kuća Charles Heidsieck koristi grožđe iz vinograda iz 60 sela Champagne, kako svake godine Charles Heidsieck ima na raspolaganju za izbor za kreaciju pjenušaca oko 400 vina, te kako Charles Heidsieck osobitu pažnju poklanja kreiranju šampanjaca blendiranjem baznih vina različitih godišta (vin de reserve) i ne opterećuje se suviše vintage izdanjima.

Šampanjski podrum Charles Heidscieck 28 je metara ispod površine zemlje, miran, bez vibracija i s 90 posto vlažnosti te s temperaturom stalno oko 10 Celzijevih stupnjeva. Takav podrum posjeduje samo pet šampanjskih kuća, a to su, uz Charlesa Heidsciecka, još Veuve Cliquot, Ruinart, Taittinger, Pommery. U tom podrumu vina reserve čuvaju se na finom talogu (kvascu) u velikim posudama od inoksa. Tako vino dobiva na kremoznosti i strukturi. Vina reserve su iz 20 različitih godišta berbe! U bijeli šampanjac brut obično se stavi oko 40 posto vina rezerve, a u rosé oko 20 posto. ♣

HRVATSKA KAPLJICA u SVIJETU

NASTUP NA TRŽIŠTU SAD – U sklopu serije prezentacija hrvatskoga vina po inozemstvu čak 22 vinarije iz Hrvatske predstavile su se ovih dana američkim distributerima i vinskim stručnjacima u New Yorku na nastupu u organizaciji Udruženja vinarstva HGK. Prezentacija pod nazivom Vina Croatia–vina mosaica privukla je oko 300 potencijalnih distributera i vinskih stručnjaka iz SAD.

Masterclass s hrvatskim vinom u New Yorku

Za hrvatske vinare prisutnost na američkom tržištu preduvjet je za ulazak na vinsku kartu svijeta. Ako nismo na njujorškoj sceni, onda teško da postojimo i na međunarodnoj, kazao je Ivica Matošević iz Udruženja vinarstva HGK. Ali, morali bismo zajedno dolaziti češće, to bi bila velika stvar za nas, istaknuo je još Matošević.

Malvazija je jedna od sorti koje su vrlo dobro primljene na američkom tržištu, i u restoranima u New Yorku moguće je naći vina Kozlovića, Matoševića, Trapana…. a dosta je dobro zastupljen i Bibich, dakako ne s malvazijom nego s vinima skradinskoga kraja. Američki restoran Delmonico’s, koji se nalazi u gospodarskom središtu SAD – na Wall Streetu, u svojoj ponudi ima i hrvatska vina. Poslužujemo 500 obroka dnevno i na karti imamo nekoliko hrvatskih vina. Kako bi se zainteresiralo Amerikance da piju više hrvatskih vina potreban je jači marketing, rekao je vlasnik grupe restorana Delmonico’s Dennis Turčinović.

Kušanja hrvatskih vina u New Yorku vodili su američki sommelier Cliff Rames te Matthew Horkey i Charine Tan, američki vinski stručnjaci koji su nedavno objavili vinski vodič za Hrvatsku – Cracking Croatian Wine: Visitor-Friendly Guide.

Čak 15 od 22 vinarije koje su se sada predstavile već ima distributere na američkom tržištu. Na prezentaciji u New Yorku svoje su proizvode predstavili: Agrolaguna, Badel 1852, Dingač Skaramuča, Erdutski vinogradi, Fakin, B&M, Grgić vina, Iločki podrumi, Jako-vino, Kabola, Katunar, Korta Katarina, Kozlović, Matošević, Miloš-Vinifera, Jasna Antunović Turk, Feravino, Rizman, Veralda, Bibich, Vina Cattunar, Zlatan Otok i Bartolović. ♣

KANADA, PRILIKA KOJU NE TREBA ZANEMARITI! – Zrnce za razmišljanje hrvatskim proizvođačima i ponuđačima plemenite kapljice:

Unatoč Monopolu, Kanada spada među zemlje koje su vrlo zainteresirane za uvoz vina i vrlo je interesantna za izvoznike. Za period od danas do 2021. predviđaju se za tu zemlju osjetan porast prodaje i porast konzumacije vina. Jedno od najjačih područja potrošnje čini British Columbia, koja sada godišnje plasira oko 93,6 milijuna butelja vina.

Najjače po uvozu i prodaji vina tri su kanadske provincije – Ontario (35,2 posto), Quebec (32,8 posto) i British Colombia (14,2 posto). Iako na trećem mjestu i po brojkama dosta niže, British Colombia je možda u ovome trenutku najbolja karta za zaigrati jer riječ je o ekonomski vrlo bogatome području, u kulturalnom smislu najrazvijenijemu od spomenuta tri, a vrijedi reći i to da je u toj provinciji državna omča Monopola slabije stegnuta nego drugdje, naime tamo osobito u posljednje vrijeme osjetno raste broj privatnih tvrtki s dozvolama za dilanje s alkoholnim pićem, pa eto uz postojećih oko 240 trgovina Monopola već postoji i oko 1200 zasebnih privatnih trgovina vinom!

Po prognozama stručnjaka, od danas pa do 2021. godine potrošnja vina u Kanadi, gdje vino sve više i brže ulazi u nacionalni stil života tako da postaje must be kao pratitelj jelu i za ručkom i za večerom, trebala bi rasti po stopi od najmanje 1,6 posto godišnje! U ukupnoj konzumaciji najviše šanse u potrošnji daju se talijanskogoj kapljici, pa potom francuskoj. Navodi se da jako dobre izglede imaju i druge zemlje koje će ponuditi kvalitetnu mirnu kapljicu unutar ranga cijena od 5 do 9,99 (američkih) dolara odnosno premium mirnu kapljicu u cjenovnom razredu od 10 do 20 ili 25 dolara. Očekuje se i znatno povećanje zanimanja posebno za pjenušce, barem za, prosječno, četiri posto, a najviše šanse za odličnu prodaju u segmentu mjehurića idu talijanskome proseccu plasman kojega bi, po prognozama, do 2021. trebao biti veći za četiri posto od sadašnjega, a tek potom bi na rang-listi potražnje bili šampanjci, što nije nimalo nelogično uzmu li se u obzir cijena prosecca i cijena šampanjca. ♣ 

POGLED u SORTE

DORNFELDER – Dornfelder je ne samo kao vino nego i kao sorta stigao i u naše krajeve. Najboljim koji je proizveden u ovome širem našem okruženju i kojega sam kušao čini mi se onaj iz proizvodnje vinogradara/vinara Simona Pinteriča s Bizeljskoga kod Klanjca.

Dornfelder je najuspješniji od modernih njemačkih križanaca. Sinonim mu je weinsberg S 341. Križanac je između helfensteinera i heroldrebea, a napravio ga je 1956. August Herold u Weinsberg Centru za istraživanja u vinogradarstvu u Baden Württembergu u Njemačkoj. Detaljniji pedigre mu je (pinot noir precoce ili Frühroter Burgunder odnosno rani pinot crni X schiava grossa) X (Portugizac X frankovka). Kultivar je dobio naziv po Immanuelu Augustu Ludwigu Dornfeldu, osnivaču spomenutog Centra za istraživanje u vingradarstvu.

Simon Pinterič u svom podrumu

Kultivar ima snažan trs, vrlo je rodna – može dati i 120 hl/ha, ranije je do srednje epohe dozrijevanja, otporna je na botrytis, debela kožica bogata je tvarima boje. Daje vrlo tamno, lijepo zaobljeno mekano, puno a ne nužno i jače alkoholno vino, vino s vrlo dobrom kiselosti. U aromatskom smislu osim kroz tamno bobičasto voće prezentira se i sa stanovitom cvjetnom notom. Dakako, želi li se dobiti vino sposobno za uspješno duže dozrijevanje, i u drvu, nužno je pripaziti na visinu prinosa, tj. prikladno ga ograničiti.

Sorta je službeno autorizirana u Njemačkoj 1980. godine i od tada joj raste popularnost. Početkom 21. stoljeća uvelike se sadi u Njemačkoj, i u toj zemlji u prvih šest godina od 2000. površine su se udvostručile. Dornfelder, koji osobito plijeni svojom punom tamnom bojom kakvu u Njemačkoj baš i ne daju druga vina crnih sorata, sada je rasprostranjen u Njemačkoj na 8100 hektara, od čega je 3000 ha u Palatinatu (Pfalzu) i Rhein Hessenu. U Njemačkoj su se s dornfelderom iskazali proizvođači Deutzerhof u Ahru te Gutzler i Knipser u Pfalzu. U Švicarskoj dornfeldera je oko 21 ha, s njime su se pak istaknuli proizvođači Fredi Clerc i Brigitte Bamert iz Nuolena (Schwyz) pa Gottlieb Welti iz Küssnachta (Zürich) i Landoldt (Zürich). Dornfeldera ima nešto i u Češkoj, a 16 ha ga je i u Engleskoj, tamo se vino proizvodi u ružičastoj verziji i kao pjenušac.  ♣ 

MONSTRUOSA, i SIRIA… – Čudno je kako se u ovome današnjem izrazito konzumerističkome i beskrupuloznome svijetu punome i cinizma biznismeni već nisu dosjetili ili odvažili da izađu s vinom i od sorata monstruosa i siria! A one postoje! Upisane su u prije koju godinu objelodanjeni Veliki vodič vinskim sortama svijeta autori kojega su Jancis Robinson, José Vouillamoz i Julia Harding.

Monstruosa je nazvana po veličini trsa i grozda (ne i vina!), Dolazi iz područja Monterrei u Galiciji na sjeverozapadn Španjolske. Snažno stablo, golemi grozdovi s velikim bobicama debele kožice. kasna epoha dozrijevanja. Sama sorta monstruosa daje arome divljeg planinskog cvijeća, a karakteriziraju je visoka kiselost i niži alkohol. Od iščeznuća ju je spasio José Luis Mateo iz Quinte da Muradella. Godine 2002. posadio je 790 sadnica monstruose i grožđe rabi za miješanje sa sortama siria (lokalno znane kao doňa blanca), zatim trajadura (treixadura) i verdello…

Poduzetnici, što se čeka?! ♣  SuČ – 04/2018

 

Advertisements

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: