KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 03.2018 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

ŽELJKO SUHADOLNIK

 

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ / CONTENTS

GMO or NOT, THAT IS THE QUESTION • VINO, ALERGIJE, DIJABETES, RAK • Sajmovi: VINO DALMACIJE 2018 u SPLITU • DUBROVNIK FESTIWINE 2018 &  TREĆE PRVENSTVO SOMMELIERA DALMACIJE • VINA IZ DAVNINA • HRVATSKA NA PROWEINU 2018:  POVEĆAN IZVOZ! • HRVATI DO STATUSA INTERNACIONALNO CIJENJENIH ENO-SAVJETNIKA… • CROATIAN SYRAH BEST EVER • ISTENIČ: POLA STOLJEĆA PJENUŠANJA • KONOPLJA, i… MASLAČAK • USKRS u ZAGREBU • KARMELIĆANI u REMETAMA • KIĆO SLABINAC PJEVA s VINSKE ETIKETE • MILE RUPČIĆ: BOSANSKI DNEVNIK • KULTURNO UZDIZANJE, hmmm… • FLOS OLEI SAN ROCCO • MACEDONIA WINE EXPERIENCE 2018

_________________________________

TEMA, i DILEMA

GMO or NOT, THAT IS THE QUESTION – Je li GMO opasan? Ima li ga u Hrvatskoj? Zabranjuje li europska direktiva GMO, ili mu širom otvara vrata?

Na temu genetski modificiranih organizama koja zaokuplja hrvatsku javnost na nedavnoj tribini u zagrebačkom Novinarskom domu i u organizaciji Zbora znanstvenih novinara HND-a govorili su istaknuti znanstvenici i stručnjaci dr. Sanja Miloš iz Hrvatske agencije za hranu (HAH) sa sjedištem u Osijeku, dr. Nenad Malenica s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (PMF), te dr. Vladimir Mrša i dr. Ivan Krešimir-Svetec s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta (PBF).

Odmah na početku, nešto umirujuće, međutim umirujuće – do koje mjere? Profesori su iznijeli da u Hrvatskoj nema GMO, i to potkrepljuju time da do sada nitko nikada u RH nije podnio zahtjev za stavljanjem na tržište GMO. Dakle, u nas SLUŽBENO nema GMO-a…

Što je uopće to genetska modifikacija organizma? To je, rečeno je, skup postupaka kojima se – kad se uoči određeni genski nedostak – dodavanjem i promjenom gena postiže prilagođavanje metabolizma stanice.  Ta složena operacija uvelike se primjenjuje u segmentu proizvodnje hrane, ljekova, raznih kemikalija. Dakako, najosjetljivije područje je ono vezano uz proizvodnju hrane, naime hrana je – za razliku od lijeka koji se troši po potrebi, povremeno – nešto što redovito svakodnevno unosimo u organizam i što, logično, gledajući na duži rok može na naš organizam ostaviti ovakve ili onakve posljedice. Pa nije čudan čovjekov strah da to mogu biti i one teže, i posve nepoželjne.

Znanstvenici na tribini u Novinarskome domu trudili su se objasniti da je GM korak naprijed u znanosti na službi ljudi, i da ne treba samo automatski strahovati nego se prije donošenja svojega suda valja bolje informirati o čemu je riječ. Iz predavanja na kojemu se govorilo o pro i contra, o istini i poluistinama, moglo se iščitati da se čovjek odavna miješa  u genetiku prehrambenih biljaka, nekad prije bilo je to na tada njemu dostupan, s današnjeg aspekta primitivan način, a potom se tehnikama išlo malo-pomalo dalje, u skladu već sa stupnjevima razvoja nauke i tehnologija.

Novinarski dom u Zagrebu: skup na temu GMO (suhiucasi)

U prilog GMO kazano je da oni mogu i te kako pomoći da se iskorijeni i u budućnosti izbjegne glad na Zemlji, koja, inače, ima, istaknuto je, površinu od 13 milijardi hektara i na kojoj se u idućih stotinjak godina očekuje udvostručenje broja stanovnika. Kroz povijest, koja bilježi 10.000 godina otkako se čovjek bavi poljoprivredom, uvijek se na ovaj ili onaj način a radi poboljšanja proizvodnje hrane nastojalo utjecati na biljke iz prehrambene domene, da ih se učini otpornijima na bolesti i da se od njih dobije veći urod. Već i klonskom selekcijom koju se danas općenito ne smatra nimalo negativnom čovjek je počeo mijenjati svojstva sirovine što će mu poslužiti za hranu. Potom je, s napretkom znanosti i tehnologije, došlo i do stvaranja hibrida, što – zasigurno stoga što je, zahvaljujući onima kreiranima da daju veći prinos i da rađaju konstantno, osjetno povećana produkcija hrane – nije podiglo prašinu poput ove u najnovije vrijeme a vezane uz GMO koji kao proizvod na tržištu mora biti označen sa GMO već ako sadrži samo 0,9 posto sastojaka nastalih genetskim modifikacijama. Zanimljiva rečenica jednoga od predavača: koliko bilo tko od nas može biti siguran da konzumira nešto što se svrstava u kategoriju prirodnog proizvoda, kad se npr. u integriranoj proizvodnji preporučuju i rabe sastojci GMO, dakle upravo oni koje potrošačka masa razapinje na crnu listu!…

I sad dolazimo do one: Homo homini lupus, naravno posebice kad je riječ o novcu i materijalnome. Iako je sasvim logično da zadiranjem u gene može (mora?) doći do poremećaja biološke ravnoteže u prirodi pa i do razvoja nekih novih bolesti, to, valjda, samo po sebi i nije toliko zabrinjavajuće jer uz razum, oprez i maksimalnu pažnju stvar bi bila pod kvalitetnom kontrolom, međutim čovjek je takav da suviše žudi za novcem i moći, i to je prava opasnost. Ovako delikatna znanstvena istraživanja kao i ova oko genetskih modifikacija organizma zahtijevaju mnogo novaca, a ulaganja je sebi moglo i može priuštiti tek vrlo ograničeni broj subjekata u svijetu. Pitanje je koliko investitori sposobni – pogotovu kad je riječ o globalno krucijalnim i strateški važnim naučnim istraživanjima – osigurati dovoljno novaca za takve projekte razmišljaju o dobrobiti i čovječanstva a koliko prvenstveno i isključivo o vlastitoj dobrobiti, tj. da ulažu u nešto za što očekuju da će im, kroz monopolistički status na tržištu (sjemena) na dugi rok, kao svojevrsnim gazdama i planeta i čovječanstva porobljenog pod prijetnjom manipulacije hranom, investiciju vratiti te još i omogućiti da u nedogled trpaju legalno brda novca u vlastite džepove…  ♣

ETIKETE i OZNAČAVANJE

VINO i ALERGIJE, DIJABETES, RAK… – Sjećate li se, iz nekih davnih godina, čuvenog Francuskog paradoksa (French Paradox)? Kad je svijetom krenula priča o tome kako je vino, posebice crno jer ono, s obzirom na određene tvari u koštici i kožici te s obzirom na način proizvodnje s dugom maceracijom kroz koju se te tvari ekstrahiraju, sadrži mnogo polifenola a oni su antioksidanti i kao takvi korisni ljudskom organizmu. Od tada je crno vino, u ono vrijeme u sjeni bijeloga, počelo bivati vrlo traženo, a i dobivalo je i na cijeni. Iz znanstvenih i liječničkih krugova dolazile su preporuke za redovitu konzumaciju crnjaka, čak se i manji unos u vinu nužno nazočne alkoholne komponente smatrao dobrodošlim za zdravlje. Nakon nekog vremena, kad se crno vino dobro ustabililo u tržišnome smislu, ploča se počela pomalo okretati: krenule su priče kako i u bijelome vinu, kod kojega se, inače, u modernom receptu u pravilu ne primjenjuje maceracija (s alkoholnom fermentacijom), ima antioksidanata. A potom se nastavilo s nagovaranjem na konzumaciju svježeg bijelog vina s nižim alkoholnim stupnjem, Kao, na taj način potrošači koji žele uživati u Bakhovu nektaru ne uvlače se u zamku alkoholizma…

Boce po veličini, od malene – demie (0,375 lit), pa do Melkizedeka od 30 litara

Kad se bolje promisli, i sagleda u kakvome to svijetu živimo, vidi se da ispada da je riječ o kampanjama vezanima i uz namirnice-hranu i uz pića koji se lansiraju da se stvore modni trendovi a sve u vezi sa situacijom na tržištu, u smislu da se u nekom momentu marketinški favorizira određeni tip proizvoda kad ga treba dignuti iz sjene i poboljšati mu plasman. Međutim priča o vinu, kao i o svemu onome što kao dio prehrane unosimo u organizam, nije stvar modnog trenda i ne bi trebala biti puki dio naglašenog nastojanja da se nešto proda u većoj količini, nego je to nešto vrlo osjetljivo, naime to što konzumiramo i na koji način to konzumiramo može bitno utjecati na zdravlje, nezgoda je u tome što će ponekad rezultirati i nekim lošim posljedicama. K tome, vino je kao proizvod uvijek imalo neki uzvišeni status – loza na neki način kao ruke Isusove, kapljica kao krv Isusova, misno vino…, zatim kao simbol veselja i lakšeg podnošenja tuge, te kao nešto originalno, nešto pošteno i tipično, karakteristično za kraj odakle dolazi, a tako ga se rado u promidžbi spominje i dalje, ali kako se u globalu razvijaju proizvodnja i tržišno gospodarestvo tako sve te lijepe priče ustvari više dobivaju na licemjerju.

Često se u raznim savjetima koji dolaze i iz krugova liječnika i stručnjaka za prehranu i zdravlje govori – hvaleći ga ili kudeći ga – tek paušalno o nekom proizvodu ili tipu proizvoda, nažalost rijetko se u objavama o nepodobnosti ili pak podobnosti neke namirnice odnosno pića naglašava da je za potrošača, uz umjerenost, nužno da se informira o porijeklu namirnica te proizvodnoj i trgovačkoj filozofiji ponuđača kao i načinu u uzgoju i u preradi bazne sirovine u stvaranju finalnog produkta. Živimo u vremenu već bezobrazne komercijalizacije i utrke za novcem, nastojanja da se što manje uloži novca i muke a istodobno što više zaradi, ali, na žalost, živimo i u vremenu kad mnoge potrošače, iz ovih ili onih razloga, kao da i nije puno briga – svakoj razumnoj osobi posve neshvatljivo! – što unose u organizam. Pa tako na tržištu može svašta proći, pogotovu ako je lijepo upakirano i u blještavoj ambalaži, te ako je u trendu.

Jedan od prvih načina i vrlo važan oblik stjecanja pravilne informacije o proizvodu svakako može biti prikladan sadržaj tiskan na etiketi odnosno ambalaži. Pošteno i nužno bi bilo, za one potrošače koji žele znati što to točno jedu i piju a onda i za one koji bi trebali postati pažljiviji i svjesni što jedu i piju i toga što ima kakav učinak na zdravlje, svakako proizvode iz prehrambenog sektora vrlo precizno označavati na etiketi. Umjesto vrlo čestih pustih pričica i bajki, od kojih ponuđač očito očekuje reklamni učinak a potrošač nema ništa, onaj mali prostor na npr. vinskoj etiketi, danas sve češće u formi prednje i stražnje, moralo bi se, kroz ČITLJIVE natuknice koje ne trebaju zauzeti baš mnogo mjesta, iskoristiti za konkretne i ključne obavijesti o proizvodu u kontekstu njegova nastanka i u kontekstu njegovih osnovnih analitičkih svojstava a iz čega bi kupac mogao barem približno dovoljno iščitati je li to što kupuje u skladu i s njegovim očekivanjima u smislu afiniteta vezanog uz organoleptiku i njegov pojam užitka te u smislu zdravstvene podobnosti općenito a posebice za njegov organizam.

Nekad je npr. barem u Hrvatskoj, zakon nalagao da se na etiketu vina određenom minimalnom veličinom slova uz naziv vina i naziv odnosno ime proizvođača navede vinogorje odakle je vino (porijeklo), oznaka da je zemljopisno porijeklo kontrolirano, kvalitativna kategorija temeljena na laboratorijskoj i strukovnoj organoleptičkoj analizi uzorka (bodovni pragovi za grupe vrhunsko i kvalitetno bile su strože nego što su danas; zašto je danas to u nas olabavljeno???!!!), zatim kategorija vezana uz mogući ostatak neprovrelog sladora (suho, polusuho, poluslatko, slatko), sadržaj alkohola… U novije vrijeme na mnogim etiketama – bogme ne znam zašto je tome tako, je li to progledavanje kroz prste, ali znam da to nije dobro! – oznake su manjkave, ispisane su premalenim slovima a kontrast između slova i podloge zna biti slab pa sve to i te kako otežava čitanje (podsjeća me to na ugovore s tvrtkama što vam nešto nude i u kojima ponuđač ono što istinski želi iskomunicirati ispiše većim fontom, međutim ono pak što može ići na korist primatelja te pričiniti problem ponuđaču da svoj proizvod ili svoju uslugu plasira, bude  tiskano sićušnim fontom!), a – sa zdravstvenog aspekta npr. za šećeraše, pa i s aspekta hedonizma i upućenosti kupca u vrijednosti vina – bitna obavijest o šećernoj kategoriji kod vina koja nisu rađena da budu slatka desertna vrlo često izostaje. Objašnjenje valjda leži u tome da se u svijetu pokazalo da slađi proizvodi bolje prolaze kod većine publike na tržištu, ali i u tome da se u vinima za koja bi po tradiciji i po nekom definiranom pravilnuku o nastanku za teritorij tipičnog proizvoda  bilo normalno da su suha nerijetko ostavlja ostatak neprovrelog sladora da se tako u organoleptici prikriju gruba i/ili naglašena kiselost odnosno grub/naglašeni tanin, pa je zacijelo određeni utjecajni lobby u želji za boljim plasmanom ishodio upravo to da oznaka suho, polusuho itd. prestane biti obvezna…

Šećer

Ne sjećam se, a imam nešto godina (možda se zapravo i iz tog razloga i ne sjećam) da je nekoga jače zasmetalo ono što se prije u proizvodnji radilo u većem opsegu – dodavanje šećera moštu, odnosno doslađivanje, tzv. šaptalizacija, pa da je odgovorna ustanova naredila da se to napiše na etiketu. A upravo dodavanje šećera bio je dio patvorenja onoga što se nudilo kao vino… Neki podrumi umjesto doslađivanja saharozom krenuli su s uporabom koncentriranog mošta, ali tu se nerijetko događa da se u originalni mošt x stavlja koncentrirani mošt y a od grožđa drugih sorata u odnosu na one originalne, pa to mijenja krvnu sliku vina… Osvrnuo bih se ovdje i na jedan po meni neprihvatljiv oblik danas opće prihvaćene šaptalitzacije pri stvaranju proizvoda koji se vrlo skupo prodaju, a to su šampanjci i pjenušci rađeni klasičnom, šampanjskom metodom (oni rađeni charmat-metodom dosta su jeftiniji…). Ako u Champagnei i danas – kad govorimo o globalnom zatopljenju i kad su vinogradarstvo i vinarstvo u znanstvenom i iskustvenom (spoznaje) smislu osjetno napredovali tako da, čini mi se kao logično, nije baš nužan način poboljšavanja akrobacijama u podrumu tj. dodavanjem poboljšivača – još, s obzirom i na tlo izrazito od krede, i jeste prihvatljiv ekspedicijski liker kao stanoviti zaslađivač i ublažavatelj osjeta prejake kiselosti, u najvećem dijelu drugih područja gdje tlo nije takvo kao u Champagni i gdje su klima/mikroklima povoljniji za dobro dozrijevanje grožđa te gdje pjenušac samo treba duže (eh, a to poskupljuje stvar!) držati na takogu u boci da se (uz profinjeniji aromatski profil) stvori dovoljna količina manoproteina što stvaraju osjet slasti, ekspedicijaski liker s dodatkom sladora svakako nije potrebit – osim kao drsko proračunani brzi korektiv da proizvod što prije u organoleptici bude privlačniji s komercijalne strane, za šire mase.

Ostavljanje neprovrelog sladora u vinu koje nije predviđeno da bude desertno niski je sračunati komercijalni potez usmjeren na bolju prodaju, a dodavanje ekspedicijskog likerea koji zaslađuje pjenušac u najvećem broju slučajeva je zapravo legalna komercijalno navođena šaptalizacija (na visokoj peti!).

Moji kolege novinari iz Italije skrenuli su mi pažnju na to koliko talijanskih vina za koja se smatra da bi po defniciji trebala biti suha izlazi na tržište s popriličnim ostatkom neprovrelog sladora, kažu mi – sa 10 pa do čak i 30 g/lit! A u kategoriju suhoga vina spadaju ona sa do 4 g/lit neprovrelog sladora! No, sad kad smo kod šećera kao sredstva za zaobljavanje vina i za ostavljanje dojma veće punoće mogli bismo se zapitati i sljedeće: je li ipak bolje osloniti se na nj ili pak prihvatiti mogućnost da je proizvođač pribjegao nečem drugome kao dodatku vinu, konkretno gumirabici koja ima sličnu zadaću kao i slador (zaobljivač, pojačivač strukture, stabilizator) ali koju je, za razliku od sladora, nemoguće ili gotovo nemoguće percipirati kroz organoleptiku a nazočnost koje nije obvezno obznaniti na etiketi?

Gumirabika!

Amerikanci su u silnoj brizi za zdravlje uveli obvezu da se na etiketi vina odnosno alkoholnog pića navede kako konzumacija alkohola može biti opasna za zravlje trudnica. Na etiketi se onda počelo pisati i to da su u proizvodnji vina korištena sredstva koja mogu izazvati alergije, postalo je obvezno obavijestiti potrošača i o tome da vino sadrži sumpor. Nije se stvar išla rješavati inzistiranjem s odgovornog mjesta da se u proizvodnji bolje, strpljivije radi u vinogradu i u podrumu kako bi se u stvaralačkom tehnološkom procesu izbjegli razno-razni aditivi – makar inače zakonski dopušteni za uporabu kao enološka sredstva – što mogu biti uzrokom zdravstvenih problema. Industrija vezana uz proizvodnju enoloških sredstava svake vrste očito, kao uostalom i farmaceutska industrija što nas sramotno preko malih ekrana naprosto bombardira pozivima na korištenje ove ili one tablete – odgovorna za ljekove za čovjeka, prejaka je da bi dopustila da joj se sužava radni prostor

Kao najnovije što se tiče oznaka na etiketama za vino inicijativa je da se na etiketu – kao što se to čini na kutijama cigareta, stavi ni više ni manje nego upozorenje kako konzumacija vina može – izazvati rak! Ono što se donedavno propagiralo kao zdrav i božanski napitak sad doživljava kvalifikaciju na razini mrtvačke glave kao ilustracije! Nedavno je,čujem, irski ministar zdravstva Simon Harris izjavio kako bi smanjenje konzumacije alkohola bio bitan korak prema osjetnom smanjenju troškova društva vezanih uz bolest raka. A stanoviti Markus Peck-Radosavljevic, koji predstavlja ustanovu United European Gastroenterology, iznio je da se unošenjem u organizam samo jednog alkoholnog pića dnevno osjetno pojačava rizik od raka jednjaka, jednog od najsmrtonosnijih oblika tumora. Što će na kraju biti, vidjet ćemo za neko vrijeme, naime na nivou Europske Unije priprema se nova regulativa vezana uz etikete.

Da se još malo vratim na nikotin, te alkohol koji sasvim sigurno može prouzročiti štete zdravlju ali bih rekao da ne treba – iako je to očito za neke krugove najjednostavnije – baš ovako demonizirati pića što sadrže i maligane. Ako su cigarete i vino i jaka alkoholna pića toliko štetni da na ambalaži moraju imati mrtvačku glavu kao upozorenje, onda neka se potpuno zabrane, samo – država teško da bi se odlučila na takav korak zato što na temelju plasmana i cigareta i cigara i pića koja sadrže alkohol na ime dadžbina bere popriličan novac kojega se nije lako odreći. Pa, kad se već ne ide radikalno, ukinućem, nego se kompromisno – makar to jako mirisalo i na hipokriziju, želi nastaviti suživot s alkoholom, sigurno postoje drugi načini za dalje.

Tumori, rak…

Čudno je već da s obzirom na to koliko se novaca vrti oko droge – a taj se slijeva u private džepove – države u ovo današnje izrazito novčano doba nisu, radi i bolje popune proračuna, legalizirale i brojne opijate… Ne treba biti liječnik da bi se znalo da akohol može biti i te kako štetan ako se količinski pretjera s potrošnjom, ali činjenica je da postoje različiti oblici proizvodnje alkoholnih pića, od izbora sirovina do postupaka u proizvodnji pa o tome ovise i kakvoća pića i stupanj alkohola u njima. Činjenica je i to da suvremena industrija rabi razne aditive-poboljšivače i stvaratelje organoleptičkih trendova a koje i ne bi trebalo upotrebljavati, pogotovu kod vina čija suština nije da bude pomodni dizajnirani napitak nego, ponavljam, odraz terroirea (tla, klime, položaja vinograda – ekspozicije, sorte/sorata, tradicije življenja s načinom prehrane kao bitnom komponentom). Kao takav, osebujan i karakterističan, za teritorij tipičan proizvod, vino, kao i lokalni specijaliteti na tanjuru, magnet je za turiste da dođu u neki kraj a to eto kroz jačanje turizma pomaže lokalnom stanovništvu da gospodarski, standardom života ide prema naprijed. Zato se konkretno prema vinu treba i službeno odnositi ne prvenstveno pojadnostavljeno kao proizvodu s udjelom alkohola i kao takvome na etiketu mu stavljati odbijajuću mrtvačku glavu.  I za bolje zdravlje stanovnika i za ekonomsku korist društvene zajednice (priljev novaca društvu i smanjenje društvenih izdataka za liječenje tumora i drugih opasnih bolesti) nužno je uvesti reda u poljoprivrednu proizvodnju i u podrumu u produkciju tog pića što ga eto neki smatraju i kobnime, ali i uložiti  i u sustavnu edukaciju potrošača što bi sve kod potrošača malo-pomalo rezultiralo izborom kvalitetnijih proizvoda i umjerenom konzumacijom, bez nekih opasnosti po zdravlje. Na etiketi je dovoljno da se navedu, i  to prikladno velikim fontom da sve bude pregledno i dobro čitljivo, naziv vina, naziv odnosno ime i prezime proizvoiđača i odakle je on, porijeklo vina i to da je produkcija pod zaštitom i kontrolom, zatim razina kakvoće, razina eventualnog ostatka neprovrelog sladora (suho, polusuho…), alkoholna jačina, količina pića u boci. A što se tiče raznih aditiva uvelike pa i do pretjerano rabljenih u suvremenoj enologiji, bolje bi bilo da ih u vinu i nema odnosno da ih je bitno manje, a ako se već ne može ili ne želi spriječiti odnosno debelo ograničiti njihova uporaba, tada ih se za informaciju treba nabrojati – to ne bi uzelo mnogo prostora na stražnjoj etiketi i ne bi bilo nauštrb estetskog izgleda etikete! – pod nekom oficijelno definiranom šifrom, kako se to – uza slovo E ispred –  radi na ambalaži prehrambenih proizvoda. Postoji dakako i mogućnost QR koda. Putem interneta lako se može doznati što koje od tih E znači u proizvodenji i u kontekstu ljudskog zdravlja.  ♣

Sajmovi, saloni, ocjenjivanja

VINO DALMACIJE 2018

JOŠ JEDAN FESTIVAL, ALI, VELE – SASVIM DRUKČIJI!– Do prije nekoliko godina ništa ili gotovo ništa, a sad – gužva pred golom!

Dalmacija od ove godine u periodu od oko mjesec i pola ima tri vinska festivala koji pretendiraju biti špic-manifestacije. Od ta tri događanja dva su u Splitu. Prvi je, inače i prvi uopće, na rasporedu u petak 13. i subotu 14. travnja, riječ je o Vinu Dalmacije 2018, u restoranu Kampus u sklopu splitskog Sveučilišnog kampusa. Tjedan dana kasnije u gradu podno Srđa je Dubrovnik FestiWine 2018, a treći je festival, inače već nekoliko godina postojeći, opet u Splitu, ali centru grada i u podrumima Dioklecijanove palače, 25. i 26. svibnja, u organizaciji časopisa Slobodna Dalmacija. Na tom festivalu mogu se, inače, i kupiti vina za ponijeti kući.

Neko vrijeme, prije, postojale su vinske revije u Makarskoj, pa potom i u splitskim hotelima, ali su se ugasile, i udruženju dalmatinskih vinogradara i vinara Vino Dalmacije koje je žudilo za svojim festivalom vina kao svojedobno još budućem organizatoru Vina Dalmacije dobrim potezom učinio se prijedlog Slobodnoj Dalmaciji da se festival Slobodne Dalmacije i festival Vino Dalmacije u nastajanju spoje u jedan (čini se racionalnime, i s aspekta promidžbe korisnime), međutim Slobodna Dalmacija nije bila za to, pa sad Split ima dvije manifestacije jednakog vinskog profila. Dvaput je dvaput, reći će netko veselo, ali nakon svih priredbi u tih mjesec i pol dana vidjet će se efekti od uvođenja novoga festivala, bilo na sam taj festival, bilo na festival Slobodne Dalmacije, a bilo i na Dubrovnik FestiWine, naime vremensko i financijsko opterećenje vinara koji bi sudjelovali na sve tri priredbe nije malo, a stvar je i u stupnju poslovne koristi  od tih terminskih talo blizih nastupa na istom odnosno međusobno vrlo malo udaljenome prostoru. Organizator Vina Dalmacije 2018 – udruga Vino Dalmacije, kaže da popuna izlagačkih mjesta u Kampusu ide vrlo dobro, Slobodna Dalmacija veli da su stolovi za njihov svibanjski šou u vrlo popularnome prostoru Dioklecijanove palače već gotovo rasprodani, Dubrovnik FestiWine, koji se ove godine održava na novoj lokaciji, na Lapadu, također se, barem zasad, ne žali na odaziv izlagača. Stvar međutim nije jednostavna kako bi netko iz optimističnih tonova iz triju tabora mogao zaključiti, naime Vino Dalmacije pretendira okupiti na jednome mjestu sve iole relevantne vinare Dalmacije, a i Dubrovnik FestiWine, koji je, inače, startao s namjerom da bude samo izlog svih proizvođača iz Dubrovačko-neretvanske županije pa se sad pretvorio u reviju vinara i iz drugih krajeva, te Slobodna Dalmacija, s obzirom na mjesta događanja (značajna društvena i turistička središta), logično, očekuju sudjelovanje velikog broja upravo dalmatinskih vinskih kuća, svakako onih s većim renmeom jer veći broj izlagača s visokom reputacijom odlična je reklama za događanje i za organizatora. No, da ponovim, svaki nastup izlagača košta, ne samo svote za izlagačko mjesto, nego i prijevoza, noćenja, hrane, pa i vina potrošenog za degustacije… A da budu na sve tri manifestacije – to je u ovome slučaju trošak od tri puta u nešto manje od 50 dana!

Igor Barbarić, tajnik Udruženja vinarstva pri HGK, Branimir Anđelić iz proizvođačke kuće Dingač-Skaramuča, inače i suradnik u organizaciji festivala i izlagač, Ivica Kovačević, predsjednik udruge Vino Dalmacije i čelnik u organizaciji festivala, Leo Gracin sa Spltiskog sveučilišta, stručni suradnik u organizaciji, i Emil Mehdin iz kuće Stina-Vino, također izlagača na festivalu

Ali, ima i još nešto: smotra Vino Dalmacije 2018 u istome je terminu kao i prva revija vina od autohtonih hrvarskih sorata Vina od davnina 2018, u organizaciji Hrvatske poljoprivredbno-šumarske savjetodavne službe a u zagrebačkoj Laubi, gdje je, da usput spomenem, prije nedugo, u veljači, održan festival Vinart Grand Tasting 2018 uz sudjelovanje i većeg broja dalmatinskih vinara. Nije ovdje cilj ulaziti u to tko je kriv za poklapanje datuma, nego valja kazati sljedeće: s obzirom na tematiku odnosno njen bitan dio: smotra Vina iz davnina 2018 i smotra Vino Dalmacije, a i tjedan dana kasniji Dubrovnik FestiWine, bez obzira na popriličnu kilometarsku udaljenost između Zagreba te Splita i Dubrovnika, preklapaju se u vrlo važnom segmentu, konkretno u autohtonim sortama kojih baš Dalmacija ima lijepi broj (pošip, grk, vugava, bogdanuša, parč, debit, maraština ili rukatac, kujundžuša, plavac mali, crljenak ili tribidrag, drnekuša, babić, lasin, plavina… ), i bila bi velika šteta da visokokvalitetnih vina baš od tih kultivara ne bude u značajnijem opsegu na sve tri priredbe, odnosno u punom opsegu u Metropoli.

– Mnogi vezano uz festival Vino Dalmacije primjećuju eto nam još jednog sajma vina, a ja na to odgovaram naglašavajući: ovo je drukčiji sajam. Naime po prvi put u Dalmaciji festival organiziraju sami vinari, dakle oni koji izravno žive od vina pa je logično da im je stalo da manifestacija bude pripremljena na način da ona donese koristi kroz popularizaciju vina i vinogorja te u plasmanu Bakhova nektara Dalmacije. Potporu za projekt dobili smo od Hrvatske gospodarske komore a i od dalmatinskih županija, kojih je četiri. Nastojanja su da se ovakvim okupljanjem svih vinara Dalmacije na jednome mjestu razvija, učvršćuje i pokaže jedinstvo dalmatinske vinske branše te da se lijepo i kako treba istaknu brojne specifičnosti Dalmacije na vinskom području. Kao Dalmacija želimo se cjelovito predstaviti, ukazati na posebnosti, primjerice i domaće sorte o kojima se ne priča puno i o kojima se manje zna, želimo se pozabaviti i kreacijama vina miješanjem lokalnih sorata s onima internacionalnima, dakle u jednome segmentu proizvodnje objediniti nacionalno i internacionalno, te popularizirati takvu kapljicu. Kako je fokus u punoj mjeri na Dalmaciji i na njenim vinogorjima i kultivarima, tako smo odlučili i to da festival bude ne uvijek u jednoma gradu, nego da svake godine pozornicom održavanja dotakne neki drugi dio Dalmacije. Ipak, da ne bismo bili baš u potpunosti zatvoreni u sebe, zamišljeno je da svaki put na festivalu imamo i ponekog gosta iz neke regije izvan Dalmacije, tako će, konkretno, sada u Splitu gost biti udruga Graševina croatica s proizvođačima iz Slavonije i Podunavlja – kaže Ivica Kovačević, predsjednik udruge Vino Dalmacije.

Stručni suradnik u organizaciji festivala Vino Dalmacije 2018, posebice glede realizacije vinskih radionica, Leo Gracin, inače i proizvođač vina te prijavljen kao izlagač na festivalu, donedavno zaposlen na zagrebačkom Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu a sada zaposlenik Splitskog sveučilišta, dodaje kako kako je održavanje festivala Vino Dalmacije 2018. unutar Sveučilišnog kampusa prilika za tješnje povezivanje akademske zajednice i gospodarstva, te najavljuje osnutak, na Splitskom sveučilištu, poljoprivrednog studija što će uključivati i vinogradarstvo i vinarstvo.

Igor Barbarić, tajnik Udruženja vinarstva Hrvatske gospodarske komore koja je, kako je rečeno, spremno poduprla festival Vino Dalmacije, nadovezao se izjavom kako je bitno da što više kušanja vina bude upravo u području u kojemu vina nastaju, i uvjeren je da svaka regija mora imati jedan glavni vlastiti sajam kroz koji će se profilirati struka, stoga HGK čvrsto stoji uz organizatore ovoga festivala na kolosijeku strategije zacrtane kroz projekt Vina Croatia – vina mosaica.

Evo i izlagača koji su se do sada prijavili za nastup na Vinu Dalmacije: Bastijana Tomić, Jakša Bedalov, Dalmacija-vino, Dingač-Skaramuča, Leo Gracin, Grgić-vina, Hvar Hills Vrbanj, Korta Katarina, Kraljevski vinogradi, Maslina i vino, Ivica Milan Kaštel Novi, Saints Hills, Ante Sladić, Stina-vino, Testament Winery Šibenik, Rizman, Perišin Kaštel Kambelovac, Šarić Lastovo, Terra Madre, Baraka Šibenik, Birin Šibenik, Grabovac, Krajančić, Krolo, Frano Miloš, Rak, Vuina, Prović, Kairos, Volarević, Zlatan otok, Ivica Carić, Boškinac, Prgin vina Bucavac, Dubrovački podrumi, Bibich.

Vinske radionice – petak, 13,04., 13,00 h: Pošip, od vinograda Marina Tomašića Barbace zvanog Caparin do najvažnije bijele sorte Dalmacije. Usporedno kušanje odabranih vina od pošipa iz cijele Dalmacije / 14:15 h: Vino kao sastavnica mediteranske prehrane: medicinski pogled / 15:30 h: Maraština odnosno Rukatac, skriveni adut Dalmacije. Multifunkcionalna sorta koja daje podjednako dobra svježa bijela vina, zatim zrela i odležana, a u konačnici i desertna / 17:00 h: Drukčija Dalmacija Kujundžuša, Zlatarica i Trnjak

Subota, 14.04., 13:00 h:  Plavac mali, usporedno kušanje ponajboljih trogodišnjih plavaca iz premium kategorije. Stilovi i evolucija plavca malog starosti tri godine, dobi koja se doživljava idealnom za stavljanje na tržište većine premium vina te sorte / 15:00 h: Debit, Lasina, Babić, sortiment šibenskog kraja i njegovi potencijali. Usporedno kušanje odabranih vina vinara koji su se strastveno posvetili očuvanju nasljeđa i tradicije / 17:00 h: Dalmatinski crni blend, budućnost leži i u afirmaciji autentičnih kupaža dalmatinskih vinogorja. Usporedno kušanje odabranih vina s osvrtom na pozitivna iskustva afirmiranih svjetskih regija.

Festival je u petak otvoren od 11 do 20 sati  a u subotu od 13 do 20,30 sati. Prvi dio, sve do 16,30 sati, predviđen je za poslovne posjetitelje, a šira publika moći će ulaziti od 16,30 sati. Cijena ulaznice je 100 kuna po danu.  ♣

  DUBROVAČKA VINSKA SETEMANA 2018 – Jedva da u Splitu završava festival Vino Dalmacije 2018, a u Dubrovniku počinje manifestacija Dubrovačka vinska setemana sa smotrom plemenite kapljice FestiWine 2018, petom (dakle jubilarnom! – čestitke!) po redu. Cijeli program traje od ponedjeljka 16. pa sve do 22. travnja, i to je doista dubrovački vinski tjedan (tal. settimana=tjedan).

Tilda Bogdanović, šefica organizacije (suhiucasi)

Organizatori su pripremili bogat sadržaj. S dubrovačkim ugostiteljima – a, koji su to moći će se u Grodu vidjeti kroz oznake Wine Friendy – dogovorili su da se za ponudu pripreme posebni prigodni menui i da širok bude izbor vina što se odlično sljubljuju s izabranim jelima dubrovačkoga kraja. Predviđeno je i, posebno, kušanje stonske kamenice s raznim vinima, s izborom i proglašenjem vina što se najbolje slažu s kamenicama. Na rasporedu je i stručno ocjenjivanje vina uz sudjelovanje renomiranih domaćih i inozemnih degustatora. Tjedan završava u lijepom ambijentu Sunset Beacha u uvali Lapad revijom vina na kojoj će se licem uz lice susresti proizvođači plemenite kapljice, vinski trgovci, ugostitelji i sommelieri, vinski novinari, široka publika. Doživljaj će pojačati Sparkling table u režiji Salona pjenušavih vina održanog prije nešto više od mjesec dana u Zagrebu i Ljubljani.

Najavljene su i vinske i kuharske radionice, protagonist jedne od čini se posebno atraktivnih radionica, one pod okriljem Gault & Millaua, je japanski chef Ippei Uemure. Chef Uemura, osnivač i šef kuhinje marsejskog restorana Tabi no Yume, poznat je po izvrsnom spajanju mediteranskih namirnica s tradicionalnom japanskom tehnikom obrade ribe. Nedavno ga je znani gastronomski vodič Gault & Millau proglasio Talentom 2017. godine. On je i dobitnik nagrade za najbolju morsku kuhinju. Chef Uemura će otkriti tajne japanske pripreme hrane i pažljivog sljubljivanja modernih tehnika s tradicijskim namirnicama.

Jedna radionica na festivalu posvećena je lokalnom slatkome od vina – mantali. Mantala je vrlo ukusna, aromatična i izdašna slastica tradicije dugačke više od 300 godina. Priprema se od ukuhanog mošta i krupno mljevenog pšeničnog brašna uz dodatak kore od ljute naranče, zatim badema, muškatnog oraščića, klinčića i cimeta. Više informacija o ovoj tradicionalnoj deliciji šireg dubrovačkog područja na predavanju koje organiziraju Agroturizam Konavle i Dubrovnik FestiWine, uz gostovanje Marije Đano, vlasnice jedinog (a zašto je jedini???!!!) gospodarstva registriranog za pripremu mantale.

A onda na scenu nastupa sommelijerka i vinska akademičarka Mira Šemić koja živi u Ljubljani.  Ona će nazočne uvesti u svijet vina kroz upoznavanje osnova osjetilne analize vina. Predstavit će se razne stilistike vina, uz nju će se moći naučiti kako prepoznati kvalitetno vino te kako odabrati odgovarajuće vino uz pojedinu hranu.

Među osobitostima festivala je i gastro spektakl Dubrovnik FestiWine Gala, a riječ je o svečanoj večeri u hotelu Excelsior na kojoj će se uz sedam pobjedničkih vina s prošlogodišnjeg festivala predstaviti jela kreativne kuhinje mladih ali dokazanih chefova – domaćina Petra Obada, te gosta Igora Jagodića iz Slovenije. Kao i prošlih godina, cjelokupan prihod namijenjen je stipendiranju mladih talenata iz područja kulinarstva i somelijerstva.

Izlagači na Dubrovnik FestiWineu 2018, barem oni prijavljeni do ovoga trenutka: Adriatic Orebić, Mato Antunović, PG Oskorušno, Badel 1862, Ivo Cibilić, Dingač-Skaramuča, Korta Katarina, Kuna 1898, Madirazza, Vinarija Marlais, Pavo Miličić, Pelješki vinogradar, Pelješki vrhovi POZ janjina, PZ Putnikovići, Saints Hills, Šimunković, Franica Šunj Pezo, Ivo Violić, Boris Violić, Mato Vlašić, Bratos vina, Nikša Bratoš, Carevi podrumui, Damarius Winery, Dubrovački podrumi, Božo Metković, Miljas, Pero Monković, Mijo Uroš, Crvik, Vodopić, Niko Mihael Zore, Blato 1902, Zlatko Bačić, Bire, Zoran Cebalo Popić, Vinarija Dine, Vinarija Fides, PZ Nerica, PZ Čara, Zure, Zadruga neretvanskih branitelja, Poljopromet, Provin Lastovo, Rizman, Volarević, Petrač, Stručić, Đurinski, All4wine, AgrisVita, Mara Špoljar Barundić, Šime Škaulj, Kronos-Kalazić, Dvorac Belaj, Domaine Koquelicot, Tomaz, Kropec, Vuglec-breg, Vinarija Čitluk, Citrus d.o.o. Lovas Srijem.

A evo sada i tko je sve u žiriju za ocjenu vina u sklopu Dubrovnik FestiWinea 2018: Bojan Kobal, Slovenija, kao predsjednik ocjenjivačkog suda (na slici), zatim kao članovi Marin Berovič, Slovenija, Franjo Francem, Hrvatska, Darrel Joseph, Austrija/Sjedinjene Američke Države, Angela Muir, Velika Britanija, Aleksandar Noršić, Hrvatska, Tihomir Prusina, Bosna i Hercegovina, Quentin Sadler, Velika Britanija, Jean Smullen, Irska, Željko Suhadolnik, Hrvatska, Lars Torstenston, Švedska, Mira Šemić, Slovenija.

BIOGRAFIJE

Bojan Kobal (suhiucasi)

Bojan Kobal rođen je 1977. godine u Ljubljani. Suvlasnik je jedne od najvećih slovenskih kompanija koja izvozi vina u Kinu – Alpswine, a i vlasnik je vinarije Kobal. Dugi niz godina radio je kao enolog u najstarijoj slovenskoj vinariji Ptujska klet. Posebno je posvećen bijelom vinu. Održava prezentacije na vinskim sajmovima diljem svijeta, kao što su London Wine Fair, Prowein i Vinitaly te brojnim drugima. Specijalizirao je enologiju na Biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Surađivao je s Angelom Muir (MW), kao i s brojnim proizvođačima vina širom svijeta. Posjeduje službenu licencu za ocjenjivanje vina, te redovito sudjeluje na brojnim svjetskim natjecanjima poput Vino Slovenia, Ljubljana, Muvina Prešov, AWC Wien master tasting i Michelangelo Wine Awards u Južnoafričkoj Republici. Osvajač je 18 šampionskih titula na relevantnim međunarodnim ocjenjivanjima vina, kao i više od 250 zlatnih i srebrnih odličja.

Marin Berovič redovni je profesor bioprocesnog inženjerstva i fermentacijskih tehnologija Univerziteta u Ljubljani. Specializirao je u TU Graz, TU Delft, TU Hannover, ETH Zurich, DTU Lyngby, Strathclyde University. Gostujuči profesor na Pontificia Universidad de Santiago de Chile. Predsjednik ESBES (2005-2008). Predavao u Geisenheimu, Stellenboschu, National Institute of Wine Technology u Adelaideu, Yamanashi. Član nacionalne komisije za ocenjivanje vina KIS (1996), predsjednik ili član 22 prestižnih međunarodnih komisija na internacionalnim ocjenjivanjima vina (Vino Ljubljana, CMB,Mundus vini, Michelangelo, Great American Wine Competition, Finger Lakes, Emozioni dal Mondo, Vinalies Internationales, Bacchus, Zarcillo, Sélections Mondiales des Vins, Citadelles du Vin, Terravino, Glass of Bubbly….). Obišao je sve vodeće vinske regije svijeta, piše za magazine Vino, Dolce Vita, Svijet u čaši i Dobar tek. Delegat OIV (BIWC, Muvina). Član FIJV i FICB.

Darrel Joseph (suhiucasi)

Darrel Joseph Amerikanac je s prebivalištem u Beču, piše o vinima i vinskim regijama srednje i istočne Europe za publikacije Decanter, Decanter.com, Harpers Wine & Spirit (UK), Meininger’s Wine Business International (Njemačka) i wine-searcher.com. Njegovi su radovi objavljivani i u Wine Spectatoru (SAD), Vinumu u Švicarskoj i Njemačkoj, VinCE u Mađarskoj. Svojim prilozima  pridonio je stvaranju publikacije Hugh Johnson’s Pocket Wine Book u Velikoj Britaniji.Urednik je engleskog izdanja knjige ‘Tokaj: The Wine of Freedom” autora Lászla Alkonyija. Kao sudac sudjeluje na međunarodnim degustacijama i natjecanjima vina, uključujući i prestižnu Decanterov World Wine Awards u Londonu. Sudio je i na Berlin Wine Trophyju (Njemačka), Mundus Viniju (Njemačka), Asia Wine Trophy (Južna Koreja), Concoursu Mondial de Bruxelles (Belgija), Austrian Wine Challangeu (Austrija), kao i na hrvatskoj Vinistri. Darrel organizira brojna kušanja i prezentacije za vinske klubove i škole, poduzeća i privatne klijente diljem Europe, uključujući London International Wine Fair. Član je udruženja Circle of Wine Writers Ujedinjenog Kraljevstva.

Franjo Francem (suhiucasi)

Franjo Francem poslovnu karijeru počeo je u PIK-u Đakovo, nastavio u Badelu 1862 i u Agrokoru. Obavljao je razne dužnosti: glavni enolog, direktor proizvodnje, direktor razvoja, direktor projekata itd. Jedan je od osnivača i sadašnji je dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba. Inicirao je i osnutak Hrvatskog društva enologa, čiji je bio dugogodišnji predsjednik. Član je Union International des Oenologues. Organizator je brojnih edukacija, tečajeva i radionica za enologe i sommeliere kao i za sve poklonike kulture stola i vina. Organizirao je višegodišnja regionalna i nacionalna prvenstva sommeliera. Pokretač je Akademije vina kroz koju je u nepune tri godine prošlo oko 2500 polaznika u nekoliko različitih programa. Certificirani je degustator vina sa dugogodišnjim iskustvom i sudjelovanjem u brojnim ocjenjivanjima vina u Hrvatskoj. Član je najprestižnijih međunarodnih ocjenjivanja vina u Sloveniji, Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj, Italiji, Švicarskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Portugalu, Španjolskoj, Južnoj Africi, Brazilu, Kanadi, SAD-u i Izraelu.

Angela Muir (suhiucasi)

Angela Muir iz Velike Britanije bavi se vinima od 1970. godine, i to na području marketinga i prodaje, nabave za vodeće britanske trgovce u veleprodaji i maloprodaji. Pomagala je svojim klijentima diljem Europe i Južne Amerike u proizvodnji, odabiru i izvozu vina. Godine 1980. stekla je titulu MW (Master of Wine), i od tada pomaže velikom broju izvrsnih studenata koji idu istim tim, njezinim putem. Čak 14 je godina bila predsjednica ocjenjivačkog suda za časopis Decanter Wine Magazine za područje srednje i istočne Europe. Bila je i članica ocjenjivačkog suda na natjecanjima u Hrvatskoj. I dalje pokazuje veliko zanimanje za razvoj industrije vina u srednjoj i istočnoj Europi, a posebno su joj drage države bivše Jugoslavije, za koje vjeruje da imaju iznimno velik potencijal za proizvodnju kvalitetnih vina.

Tihomir Prusina rođen je u srpnju 1960. godine u Hamzićima, općina Čitluk, BiH. Diplomirao je 1985. godine na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirao je 2004. godine a doktorsku dizertaciju pod naslovom Utjecaj autohtonih sojeva kvasaca saccharomyces cerevisiae na kvalitetu vina žilavka obranio je 2011. godine na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1985. stalno je zaposlen u Vinariji Čitluk d.d., gdje i sada radi kao rukovoditelj vinarske proizvodnje i glavni enolog. Član je društva enologa Hrvatske. Više od 20 godina sudjeluje na domaćim i međunarodnim ocjenjivanjima vina. Od akademske godine 1997./1998. do danas radi i u svojstvu vanjskog suradnika na Agronomskom i prehrambeno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Mostaru a kao asistent iz predmeta Vinarstvo, Tehnologija vina i Vinarstvo II. Sada, u zvanju docenta, nositelj je navedenih kolegija. Objavio je nekoliko znanstvenih radova na temu autohtonih kultivara Hercegovine – žilavke i blatine.

Aleksandar Noršić posjeduje iznimno bogato profesionalno iskustvo na rukovodećim pozicijama razvoja u poslovanju restorana i barova u nagrađivanim tvrtkama poput Grand Circle Travel, Celebrity Cruises, Valamar hoteli i ljetovališta. Njegova stručnost očituje se u provođenju treninga i mentorstva zaposlenika, kao i sektoru razvoja, upravljanja financijama u promjenjivom okruženju, javnih nastupa i ostvarenju ukupnog zadovoljstva gostiju. Licencirani je predavač od strane United States Sommelier Association Wine School, gdje je završio edukaciju te od koje posjeduje napredni certifikat. Suvlasnik je Otto & Frank bara i konzultantske kuće Tom Tom Gornji grad u Zagrebu. Trenutačnoo radi kao Corporate Manager F&B operacije pri Apollo Grupaciji.

Quentin Sadler (suhiucasi)

Quentin Sadler iz Velike Britanije predavač je i konzultant. Član je međunarodnih institucija The Association of Wine Educators, The Circle of Wine Writers, FIJEV (Fédération Internationale des Journalistes et Écrivains des Vins et Spiritueaux) i suradnik je instituta The Institute of Wines and Spirits. Uz brojne aktivnosti, piše za web stranice Quentin Sadler’s Wine Page i Catavino.net. Redovito sudjeluje u ocjenjivanju vina na međunarodnim natjecanjima. Također, radi i kao predavač na WSET tečajevima, formira vlastite tečajeve, vodi prezentacije vina i vinokušnje, te je vrlo tražen kao govornik.

Jean Smullen iz Irske 1999.godine osnovala je pod svojim imenom i prezimenom agenciju koja promovira vinske brandove i kulturu. Jean Smullen agencija specijalizirana je za područje PR-a, marketinga i organizacije događanja za mnogobrojne vinarije i vinske brandove. Dugi niz godina radila je kao novinar s posebnim naglaskom na vino, u medijima poput radija, televizije i tiskovina. Godine 2013. ušla je u finale izbora za Komunikatora godine u okviru International wine and spirit competition. Izradila je vinski dnevnik za Republiku Irsku na www.jeansmullen.com a kako bi naglasila utjecaj organizacije događanja na razvoj gospodarstva. Sudjelovala je kao sudac na brojnim događanjima  i festivalima. Dobitnica je cijenjene WSET (Wine and Spirit Educational Trust) diplome.

Željko Suhadolnik rođen je u listopadu 1946. u Zagrebu.  Za sebe voli reći kako je kasne berbe, ili Spätlese, Late Harvest, vendemmia tardiva, vendange tardive…  Živi u Zagrebu, gdje je i pohađao školu. Nakon gimnazije studirao je strane jezike (talijanski i francuski) na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Služi se sa četiri strana jezika – engleskim, talijanskim, francuskim i njemačkim. Po zanimanju je novinar. U novinarstvo ulazi krajem šezdesetih godina kao suradnik tadašnjeg časopisa Izbor u izdanju kuće Vjesnik. Potom surađuje s tjednikom Studio, slijedi godina dana rada u Vjesnikovoj Press Agenciji a onda, 1975. godine, zapošljava se u popularnom tjedniku Vikend, u kojemu između ostaloga prati segment turizma i vina. U Vikendu je bio urednik sve do kraja 1991., a 1992. s kolegom i prijateljem Mladenom Horićem osniva reviju za vino, gastronomiju i turizam Svijet u čaši, koju kao glavni urednik vodi i sada. Inače, jedan je od osnivača Hrvatskog sommelier kluba, i prvi koji je, i to u Svijet u čaši, uveo degustacije s ocjenjivanjem vina s tržišta, kao potrošački putokaz. Kao degustator i ocjenjivač vina sudjelovao je na prvom nacionalnom ocjenjivanju Vina Croatia – Vina Mosaica 2015. u Zagrebu, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore, više je puta sudjelovao na ocjenjivanjima Dubrovnik FestiWine i Vinistra, pa i na ocjenjivanjima vina Zagrebačke županije, a u inozemstvu na ocjenjivanjima Vino Ljubljana u Ljubljani, Concours Mondial de Bruxelles u Bruxellesu i po raznim gradovima Europe a jednom i u Čileu u Južnoj Americi, Mundus Vini u Neustadtu an der Weinstrasse u njemačkom Palatinatu, Vinitaly u Veroni, Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet insieme u Bergamu, Portugieser du Monde u mađarskome Pečuhu.

Krajem 2017. za svoje višedesetljetno djelovanje na vinskoj pozornici primio je, na dodjeli nagrada za godišnja postignuća u organizaciji zagrebačke marketinške kuće Vinart, priznanje s titulom Zaslužnik, a za zasluge u razvoju kulture vina, pokretanju trendova, čuvanju vinske tradicije, afirmaciji umjerenosti konzumacije, poticanju znanosti o vinu, promociji kvalitete vina i za ostalo što je zadužilo vinsku scenu u 2017. i ranije.

Mira Šemić, ugledna slovenska sommelierka, počela se intenzivno baviti vinima prije trideset godina. Tijekom svoje duge karijere obišla je sve vodeće vinske regije svijeta. Godine 1995. godine otvorila je u centru Ljubljane prestižni restoran Monroe, koji je svojedobno predstavljao prekretnicu u razvoju ugostiteljstva u Sloveniji. Restoran je prvi nudio degustacijske menue kao i raznoliku ponudu vina na čaše. Godine 2003. u vinoteci Galerija umjetnosti i vina vodi mnogo degustacija vina te prezentacija, u programima surađuje s brojnim priznatim umjetnicima i glazbenicima. Iznimno dobro poznaje ponudu vina iz Australije i Novog Zelanda. Diplomirala je na WSET-u (Wine and Spirit Educational Trust), jednom od najpoznatijih međunarodnih vinskih programa sa sjedištem u Londonu. Posjeduje i titulu sommeliera 3. stupnja, te je jedina sommelijerka s navedenim certifikatom u ovom dijelu Europe. Vodi i organizira Malu vinsku školu u Ljubljani. Organizira i vodi brojne radionice i edukacije širom svijeta. Stručna je suradnica slovenske revije Pet zvezdic I časopisa Slovenske novice. Radi kao konzultant i savjetnik za ugostiteljske objekte kojima pruža pomoć pri sastavljanju vinskih karti, spajanju vina s ponudom hrane, kao i oko edukacije osoblja. U kolovozu 2017.godine postala je Winekademiker, prva žene u regiji s navedenom titulom.

Lars Thorstenson (suhiucasi)

Lars Torstenson, rođen u Švedskoj, studirao je kako bi postao novinar, a novinarstvom se i bavio nekoliko godina dok se, 1988., nije preselio u Francusku  i postao proizvođač vina. Radio je kao podrumar i voditelj vinarije Domaine Rabiega/Clos Dière u razdoblju od 1988. do 2005., zatim kao podrumar i u Château d’Esclans od 1995. do 2003. Od 2006. savjetnik je za tržište vina, ali i dalje radi za brojne proizvođače vina u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, SAD, Bugarskoj, Ukrajini te čak i Švedskoj. Dobitnik je nagrade Vigneron de l’année koju dodjeljuje Gault&Millau, te triju prestižnih zvjezdice vodiča od Betanne&Dessauve za rad u Domaine Rabiega. Osvojio je i brojne druge nagrade u Francuskoj i drugim zemljama, te napisao brojne vinske vodiče i knjige izdane u Švedskoj i Danskoj.

TREĆE PRVENSTVO SOMMELIERA DALMACIJE u EXCELSIORU POD SRĐEM – Unutar ovogodišnje Dubrovačke setemane uz koju je vezan i jubilarni peti Dubrovnik FestiWine bit će i treće prvenstvo sommeliera Dalmacije. Odvijat će se 16. i 17. travnja u dubrovačkome hotelu Excelsior. Prvenstvo se održava uz potporu Grada Dubrovnika, TZ Grada Dubrovnika, Dubrovačko-neretvanske županije, TZ Dubrovačko-neretvanske županije, TZO Orebić te brojnih drugih privatnih tvrtki. U ponedjeljak, 16. travnja su četvrtfinalna i polufinalna natjecanja, zatvorena za javnost, a utorak 17. travnja je finale, otvoreno za javnost. Nagrada trojici prvoplasiranih sommeliera – zahvaljujući angažmanu zagrebačke uvozničkei distribucijske kuće Pago – vrlo je atraktivna: posjet glasovitoj francuskoj vinorodnoj dolini Rhône uz četverodnevni obilazak najboljih tamošnjih vinskih kuća.

Siniša Lasan

Inače, Dubrovnik je na lanjskom natjecanju za prvaka Dalmacije imao dva predstavnika – Sinišu Lasana (na slici), koji je osvojio prvo mjesto, te Marka Šrama, koji je bio drugi, dok je trećeplasirani sommelier Dalmacije bio Branimir Vukšić iz Šibenika. Na prošlogodišnjem natjecanju sudjelovalo je osam natjecatelja. Vrijedi ovdje spomenuti, vezano uz Lasana i Šrama, to da se oni spremaju za nastup na Prvenstvu sommelijera Balkana, najavljeno za 10. i 11. studenoga Beogradu!

Na ovogodišnjem sommelijerskom prvenstvu Dalmacije u Dubrovniku, za koje se do kraja ožujka prijavilo 26 natjecatelja, dakle triput više nego lani, a sudit će 11 stručnjaka iz različitih segmenata ugostiteljstva. Iz Dubrovnika su Denis Jazvin, glavni sommelier grupacije ALH, Ana Bitanga Jukić, sommelierka i suvlasnica restorana Kopun koji se već drugu godinu zaredom našao na listi Michelinovih preporuka, Ivo Ivaniš, vinolog i vlasnik wine bara Ankora u Cavtatu, te Leo Bautović, barmen, pobjednik Grand Gourmeta. Iz Pule je Filip Savić, jedan od najškolovanijih i najuspješnijih hrvatskih sommeliera, nositelj titule najboljeg sommeliera sa tri prvenstva države – 2013., 2015. i 2016. godine, a iz Zagreba Mario Meštrović, nositelj

Ivo Ivaniš (suhiucasi)

međunarodne ASI diplome s GOLD certifikatom i povjerenik Hrvatskog sommelier kluba za Zagreb, on inače ove godine sudjeluje i kao degustator na Decanteru. U sudačkom timu su i Ivan Stiblik, povjerenik HSK za Dalmaciju i pokretač prvog festivala vina u Zadru, Juraj Dusper, poznavatelj vina i vlasnik tvrtke za uvoz i veletrgovinu Vinotrade iz Zagreba, zatim Ante Bojić, sommelier, chef i vlasnik konobe Adio Mare na Korčuli, kao i Marija Mrgudić, jedna od najpoznatijih hrvatskih vinarki, ikona pelješkog vinarstva. Svakako je najzvučnije sudačko ime prvenstva Eric Zwiebel, riječ je o Alzašaninu s titulom Master sommelier koji posljednih 16 godina živi i radi u Londonu.

Marija Mrgudić (suhiucasi)

Uz ovogodišnje sommelijersko prvenstvo Dalmacije u Dubrovniku se očekuje vrlo zanimljivo događanje, ne samo u smislu sučeljavanja kandidata u borbi za titulu prvaka i viceprvaka, nego i po dodatnim sadržajima, konkretno uz radionicu pod naslovom Vina Dalmacije a što će je voditi aktualni državni prvak u sommelijerstvu Siniša Lasan. Zagrepčanin Lasan već nekoliko godina kroz cijelu turističku sezonu radi u dubrovačkom ugostiteljstvu i zahvaljujući njemu na vinskim kartama ponajboljih restorana u gradu podno Srđa našla su se mnoga hrvatska vina za koja prije, zacijelo iz nedovoljunog poznavanja, nije pokazivano osobito zanimanje dubrovačkih ugostitelja međutim koja svakako zavređuju da se nude u gradu biseru našeg Jadrana kao adekvatni pratitelji lokalnih specijaliteta na tanjuru. Kao prvi hrvatski sommelier koji je 2006.  godine pozvan da bude ocjenjivač vina na znanome Decanterovu World Wide Awardu i kao zasad jedini hrvatski  sommelier koji je, u siječnju 2018. u Londonu, uspješno položio sve ispite za Advanced Master Sommelier što je na korak do prestižne titule Master Sommelier, Lasan je autoritet, i očekuju se odličan izbor karakternih dalmatinskih vina i odlična prezentacija.  ♣

VINA IZ DAVNINA – Zagreb, Art-Galerija Lauba, 13. i 14. travnja 2018: Vina iz Davnina 2018, prva revija plemenite kapljice od hrvatskih autohtoinih sorata. Organizator: Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba, voditeljica projekta dipl. ing agr. Nataša Puhelek, iz poznate vinogradaresko-vinarske obitelji Puhelek Purek iz okolice Zeline. Na slici je (desno) s ocem Stjepanom, znanim zelinskim proizvođačem kraljevine, graševne, sauvignona, te sa sestrom Ivanom, koja je posebno aktivna u proizvodnji pjenušaca, a inače je zaposlena u Zavodu za vinogradarestvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta.Obje sestre bile su vinske kraljice Zagrebačke županije, otud i naziv Kraljica pjenušcu (od kraljevine!) obitelji Puhelek Purek. Na smotri u Laubi očekuje se, veli Nataša Puhelek Puština, oko 50 izlagača. Smotri je prethodilo stručno ocjenjivanje, oko 80 je prijavljenih uzoraka. Dvije su ocjenjivačke komisije, a predsjednik je bio Marijan Čižmešija, viši stručni savjetnik savjetodavne službe.   ♣

PROWEIN 2018

VINA CROATIA – VINA MOSAICA: NAJBOLJE STOJE BADEL 1862, BELJE i FERAVINO – Na ovogodišnjem sajmu vina ProWein 2018 u Düsseldorfu, u organizaciji Udruženja vinarstva Hrvatske gospodarske komore predstavili su se 16 hrvatskih vinarija i dva proizvođača jakih alkoholnih pića. Na dva štanda površine 102 m² svoje proizvode izložili su Badel 1862, Feravino, Lagradi, Iločki podrumi, Dingač Skaramuča, Dvanajščak–Kozol, Krauthaker, Vinarija Iuris, Kutjevo d.d., Poljopromet–Vina Terra Madre, Veralda, Belje, Timarist–Vinarija Raak, Zlatan Otok, Degrassi, Kraljevski vinogradi te dva proizvođača jakih alkoholnih pića: Maraska i Apimel.

– Hrvatska je u Njemačku prošle godine izvezla vina u vrijednosti od više od dva milijuna eura. To Njemačku čini drugim po veličini izvoznim tržištem za hrvatsko vino – kaže tajnik udruženja vinarstva HGK Igor Barbarić, dodajući kako je druga zemlja izvoza Bosna I hercegovina. – Za Njemačku ide čak 16 posto od ukupnog izvoza hrvatskog vina. Ukupno gledajući prošlu godinu u odnosu na 2016., uvoz vina se vrijednosno smanjio za sedam posto, a izvoz se povećao za 24 posto. Badel 1862, koji već tradicionalno nastupa na ovom sajmu, uz Kutjevo d.d. izvozi i najveće količine vina na njemačko tržište.

– Želja nam je još više se približiti i stranim konzumentima koji su Hrvatsku prepoznali kao posebnu turističku destinaciju. Badelov asortiman bijelih vina u posljednjih godinu dana doživio je snažno stilsko i kvalitativno unaprjeđenje. Tako smo tržištu uz prepoznatljive brandove Korlat, Korlat Supreme, Ivan Dolac i Dingač, ovih dana predstavili graševinu berbe 2017. iz Vinarije Daruvar a pod brandom Vezak. Riječ je o vinu koje je po ocjenama stručnjaka veliki favorit i smiješi mu se sjajna budućnost. Svaki naš proizvod je jedinstven, što potvrđuje i najnovija nagrada osvojena na ocjenjivanju Mundus Vini-Spring tasting 2018, Best of show Croatia za Arhivsku graševinu 1990. – rekla je Kristina Bocak Gojun, direktorica marketinga i inovacija u Badelu 1862.

Vina Belje su na ovom sajmu primila sljedeće nagrade osvojene na ocjenjivanju Mundus Vini: zlato za Graševinu Goldberg berbe 2016. te srebra za vrhunsku I za kvalitetnu Graševinu 2017.

– Najviše smo ponosni na srebro za kvalitetnu Graševinu 2017. jer se ovime potvrdilo kako butelja naše bazne graševine nudi najbolji omjer cijene i kvalitete – izjavila je Ivana Grepo iz Vina Belje.

– Feričanačko Feravino iznimno je zadovoljno nastupom na ProWeinu 2018. Već stižu narudžbe novih partnera iz Njemačke, Danske i zemalja Beneluxa. Interes su osobito pobudila vina od graševine i frankovke. Na sajmu smo se povezali s proizvođačima frankovke iz Austrije, koja je svojevrsna prijestolnica ove sorte. (Još prije više godina upravo je Svijet u čaši poveo enološku i marketinšku ekipu Feravina u Gradišće, da se upozna s frankovkom od koje Gradišćanski čuda člne!!! – primj. aut.). Radeći usporedbe možemo biti ponosni na postignute rezultate naše frankovke, sorte po kojoj je Feravino sve prepoznatljivije – ističe Luka Vrga, direktor prodaje i marketinga Feravina. – Feravino trenutno izvozi u 15 zemalja svijeta: Njemačku, Francusku, Nizozemsku, Englesku, Irsku, Estoniju, Švicarsku, Poljsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Rumunjsku, SAD, Meksiko i Japan. Najviše se vina izvozi u Njemačku, Francusku, Nizozemsku, SAD i Srbiju. Planira se povećanje izvoza sa sadašnjih 15 na 40 posto od ukupne prodaje.

S Proweina uslijedio je put na prezentaciju hrvatskoga vina u New York.  ♣

Bye Buying Guide

CROATIAN SYRAH BEST EVER! – I had been lucky to get it some years ago, I had had patience to wait and keep it, and it has turned out to be, I dare say, the best croatian made syrah since now!  It is the Korak Estate’s Plešivica Syrah 2011 Križevac vineyard: dark, complex, dense & concentrated, warm, balanced and very elegant, discreet on the nose, some dark berry fruit, a kiss of nuts and chocolate, slightly peppery, hint of mint, in the mouth rounded, somewhat creamy, soft, silky tannin, 14,8 vol % alcohol excellently incorporated, fullbodied, long finish…

Bottle to be opened some hours before the tasting! Can go fine with meat and the fish, matured cheeses, even with the chocolate (dark chocolate) tart! As the meditation wine, too.

If I remember well – it was a long time ago I had the opportunity to taste it  – there could be another one Croatian syrah deserving to be put into this category: the Istrian Moreno Degrassi’s Contarini Syrah 2011 riserva (14,2 vol %)

The Križevac vines on the northern Croatia Plešivica hills close to Zagreb are situated on the slopes at 350 m above the sea level, season 2011 was quite warm but not hot, balanced and very good especially for the reds.

Unfortunately, no more Korak 2011 vintage bottles (bye bye!) availables on the market, but some are still existing at the Korak family’s cellar, the possibility for the tasting may be at the soon opening of their fine&dine restaurant close to the wine cellar… Meanwhile, the Pater Familias oenologist Velimir Korak is suggesting to taste the Estate’s 2013 Syrah Križevac… ♣

PREMA PUNOJ AFIRMACIJI DELIKATNOG ZANIMANJA

Josipa Andrijanić, Cipelice-lutalice (suhiucasi)

HRVATI CIPELICAMA-LUTALICAMA DO STATUSA INTERNACIONALNO CIJENJENIH ENO-SAVJETNIKA!… – Hrvati kao međunarodno cijenjeni enološki savjetnici po vinskim podrumima doma i vani… – zašto ne? Ako već ne Micheli Rollandi, ono barem medium Rollandi!  Mogućnost realizacije tako nečega i te kako se nazire. A s time, zacijelo, s jedne strane veće angažiranje naših stručnjaka enologa za rad na našim domaćim vinskim posjedima i smanjenje uvoza stranih eksperata, pa i poneki (za reputaciju vinske Hrvatske značajan) izvoz cro-majstora u inozemstvo.

Danas u vrijeme velkog znanja, vrlo razvijene tehnologije i širokih tehničkih mogućnosti proizvesti koreknto, solidno vino više nije problem.  Ali danas kad potrošači imaju priliku biti odlično informirani o onome što im se nudi na tanjuru i u čaši te kad su u hedonističkome smislu sve razmaženiji proizvesti tek korektno vino više nije i dovoljno. Izazov je kreirati i tržištu ponuditi nešto posebno, što naprosto – ali ne iz ovisnosti nego vezano uz užitnost, kompleksnost, originalnog, posebnost – naprosto žarko mami na novi gutljaj. Ekonomski gledano, proizvodnja takvih eno-ostvarenja visokog ranga višestruko je interesantna za samog proizvođača-ponuđača, jer iz pravoga mora ukupne ponude izdiže svoj ambiciozniji eno-uradak i taj uradak ima veće izglede za plasman, zatim takvi ambiciozniji eno-uradci podnose i višu cijenu, a da ne govorim o tome koliko to nešto ekstra znači u smislu imagea i reklame za proizvođača.

Matija Lesković (suhiucasi)

Da bi se postalo cijenjenim i traženim stručnjakom nije dovoljno završiti odgovarajuće školovanje s fakultetom na kraju, naime fakultetska diploma tek je pravi početak. Nužno je stjecati dodatno znanje te iskustvo na terenu, izravno u poslu, zaviriti u druga dvorišta, u dušu i razmišljanja drugih osoba, prvenstveno onih koje su se dokazale kao uspješne. Shvatila je to prije više godina Josipa Andrijanić, koja je poslije poput ptice-selice obišla cijeli vinski svijet i skupljala iskustva u podrumima po svim kontinentima, te svoje utiske prenosila putem simpatično ali s punim pravom nazvanoga bloga Cipelice-lutalice. Josipa, danas na eno-kormilu vinskoga broda slavonskog pjevača Miroslava Škore, nakon niza svojih radnih svjetskih turneja iskazala se osobito nekim uradcima u Bosni i Hercegovini (posebice s trnjakom), na imanju Nuić, te radom I u makedonskom Chateau Kamnik…  Poslije nje van se, s diplomom iz enologije dobivenom na hrvatskim studijima, otisnulo još nekoliko mladih hrvatskih snaga, a tome je uvelike pomogao i legendarni Miljenko Mike Grgić, nekad i sam student na Agronoskom fakultetu u Zagrebu a potom svjetski ugledni enolog i vinar u Kaliforniji. On je prije nekoliko godina utemeljio zakladu kojom se omogućuje najboljim studentima  vinogradarstva i vinarstva zagrebačkog Agronomskog fakulteta da odu na praksu u ponajbolje svjetske vinske podrume u Sjevernoj i Južnoj Americi.  Među stipendistima našao se i Matija Lesković, koji je imao priliku praktično znanje i iskustvo stjecati u Kaliforniji, Čileu (Concha y Toro!), Austriji, te koji ima na enološkome planu olito velike ambicije, naime sad se sprema poći i u Južnafričku Republiku, da bi se u Europu vratio za berbu 2018 koju bi odrađivao u austrijskoj Štajerskoj, kod jednog od ne samo najcjenjenijih nego doista (znam jako dobro,!) jednog od najboljih austrijskih vinara i eksperta za sauvignon, Aloisa Grossa u Ratschu, dosta blizu austrijsko-slovenske državne granice. Kako čujem, Leskoviću se i smiješi zaposlenje u Austriji, zemlji u kojoj, inače, u enoloskome timu vrlo ugledne vinske kuće Schloss Gobelsburg Michaela Moosbruggera radi naša Ana Đogić.

Matija Lesković u Bornsteinu: crnjaci iz Čilea i Kalifornije

Lesković je ovih dana u zagrebačkoj vinoteci Bornstein, sjajnoj pozornici za eno-događanja, svoje svjetske avanture na vinskoj podloži podijelio sa širom našom javnosti kroz prezentaciju dvije vinarije iz SAD i tri iz Čilea i šest interesantnih (crnih) vina što ih je donio iz Čilea te dva iz Kalifornije. Iz Čilea su bili Malmau malbec 2013 – Morandé (Maule), Tiraziš syrah 2012 – Morandé (Casablanca), Vigno carignan 2012 – Morandé (Maule),  Massal 1945 cabernet sauvignon 2015 – Clos de Luz (Rapel, Cachapoal),  Balduzzi-B cabernet sauvignon + carménère’’ 2011 –  Balduzzi (Maule, San Javier), House of Morandé cabernet sauvignon 2010 (Maipo), a iz Kalifornije Vaca cabernet sauvignon + merlot 2012 – Cakebread Cellars (Napa Valley) i Cabernet sauvignon 2012 – Grgich Hill Estate (Napa Valley). Upravo za usporedbu kalifornijske i čileanske kapljice odlučio se, kako je objasnio, stoga što dijelovi Kalifornije i dijelovi Čilea gdje je boravio imaju dosta sličnosti u tipovima tla, (mikro)klimi, sortama. Publici od dvadesetak ljubitelja Bakhova nektara prezentirao je interesantna (uglavnom barriqueom neopterećena!) vina od sorata malbec, carmenere, carignan, syrah ili shiraz, cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, petit verdot, neka su vina bila jednosortna, a neka mješavine. Lesković se potrudio detaljno podastrti podatke o tlu, mikroklimi i načinima proizvodnje svakoga vina, pomažući tako prisutnima da shvate organoleptičke izričaje svakog prezentiranog uzorka.  ♣

Janes Istenič, No 1

ISTENIČ: POLA STOLJEĆA PJENUŠANJA – Najprije je bio No 1 među nogometnim stativama, a potom je postao No 1 u sferi pjenušaca.  Već pola stoljeća enolog Janez Istenič na Bizeljskom kod Klanjca bavi je proizvodnjom pjenušaca klasičnom metodom, onako kako to rade Francuzi. Jubilej će službeno proslaviti 27. rujna ove godine svečanom večerom i, dan poslije, 28. rujna, manifestacijom Dan otvorenih vrata. Tada će pomovirati autobiografsku knjigu Dve zgodbe v enem živlenju (Dvije priče u jednom životu) i ceremonijalno pred uzvanicima otvoriti butelje pjenušca No1 koje su dvije godine ležale na dubini od 15 metara i na 10 Celzijevih stupnjeva u vodi u bunaru uz njegov šampanjski chateau, a koje će izvaditi u svibnju te ih ostaviti do rujna u podrumu da se šamous smiri do svečanosti kušanja i zdravice.  Istenič je vrlo ambiciozno zamislio proslavu: obratio se veleposlanstvima brojnih zemalja s molbom da mu pošalju kraće promidžbene tv-filmove na temu vinogradarstva i vinarstva u tim državama, te je tražio da mu se iz svake zemlje preporuči poneki renomirani tamošnji šampanjer kako bi ga pozvao na svoje imanje na Bizeljsko pa da filmski sadržaj bude popraćen i konkretno, degustacijom pjenušaca pjenušara iz sudjelujućih zemalja.

Jubilarci: Janez Istenič s 50 godina među mjehurićima, a forograf Marko Čolić s 80 godina na plećina

Janez, koji je prijateljevao a i tijesno poslovno surađivao s nažalost već dugo pokojnim Ivom Turkom, prvim suvremenim i tržišno usmjerenim hrvatskim šampanjerom s podrumom u Mariji Gorici između Zaprešića I slovenske Dobove, rado bi da mu se odazovu i ponajbolji hrvatski šampanjeri. Namjerava ih okupiti možda već i u travnju na uvodnom prijateljaskom druženju kod sebe u Bizeljskome, i to bi se sjajno uklopilo u davno već od strane revije Svijet u čaši osmišljenu akciju Sutla-Sotla s druženjima uz tenis, pjesmu i eno-gastronomiju jedanput jedne godine na Bizeljjskom i jednom, sljedeće godine, u Zaprešiću. Nekad je inače Isteničeva kušaonica bila izuzetno popularna kod Zagoraca uz državnu granicu i kod Zagrepčana.

Istenič, koji je vinsku karijeru počeo na Bizeljskjom na pola hektara vlastitog vinograda a čiji se inače pjenušci nalaze i na hrvartskom tržištu, u dobroj mjeri i preko kuće Vrutak, danas godišnje proizvede oko 120.000 butelja pjenušca, i to u 12 različitih etiketa. Špica ponude mu je Prestige extra brut, od 60 posto chardonnaya i 40 posto crnog pinota (jako dobra berba 2013, kija izlazi nakon ljeta), slijedi No1 brut od chardonnaya, crnog pinota, žutog plaveca i graševine…   Inače, Istenič, na slici i s našim fotoreporterom Markom Čolićem koji ove godine pak slavi 81. godinu života (odlilan je!!), uspješno se bavi i proizvodnjom vinjaka i balzamskog octa!  ♣

SAMOBORSKA SALAMIJADA, 31. put!

Zlatni šajber 2018 Krešo Petrić, sa suprugom Snježanom, tajnicom udruge Zlatna šajba

OPG MILAN BANDIĆ? – Trodesetljetna je tradicija u Samoboru, uvijek tjedan dana prije Uskrsa dakle na isteku korizme, Salamijada, revija samoborske salame koja je postala robnom markom Zagrebačke županije, te revija raznih salama iz drugih krajeva Hrvatske ali i iz susjednih nam zemalja, ponajviše Slovenije, pa potom Bosne i Hercegovine, Srbije. Događanje počinje strukovnim ocjenjivanjem za Zlatnu šajbu a nastavlja se gala-večerom dakako s podjelom Velikih zlatnih, Zlatnih, Srebrnih i Brončanih šajbi, te prezentacijom salama, ali i vina samoborskih proizvođača na – također već tradicijskom – Samborskom proljetnom sajmu na glavnome gradskom trgu. Ovogodišnje 31. ocjenjivanje, održano pod predsjedanjem Milinka Perkovića koji je vodio dvije komisije sa po pet članova, okupilo je, kaže Snježana Petrić, tajnica udruge samoborskih proizvođača salame Zlatna šajba, 167 uzoraka. Posebno su ocjenjivane samoborske salame proizvođača iz Samobora i najbliže mu okolice, pa do Zagreba, a posebno druge salame ostalih proizvođača. Dakako, kriteriji ocjenjivanja i bodovni pragovi su isti.

Samoborski vinari popratili su smotru samoborske salame svojom kapljicom. Na slici su Marijan Sokolović, Marijan Žganjer, Ivica Rozjan, Silvio Leskovar, Hrvoje Kovačić, Mirko Dumić, Slak

Pravilnik o samoborskoj salami nalaže da svinja od koje se koristi meso mora biti uzgojena u Hrvatskoj i da sjedište proizvođača i proizvodnja moraju biti unutar Zagrebačke županije. Proizvođač  samoborske salame za tržište treba kao opremu za proizvodnju robne marke imati  hladnjaču za sirovinu, stroj za usitnjavanje tj. sjeckalicau, stroj za miješanje ili mješalicu, stroj za nadijevanje (vakumska punilica), komoru za dimljenje, klima-komoru, komoru za skladištenje gotovih proizvoda, pokretna kolica, zatim uveden HACCP sustav načela kojega se primjenjuju u proizvodnom procesu, sposobnost za tržišni plasman a to  je predviđena zakonska dokumentacija.

Evo i definicije samoborske salame, iz pravilnika o zaštiti samborske salame kao robne marke Zagrebačke županije i pravilnika o ocjenjivanju salama: Salama je proizvod napravljen od kvalitetnih dijelova zrele svinje (but, kare) eventualno i uz dodatak manje količine divljači ili govedine odnosno konjetine. Ostali dodaci su sol, papar, češnjak. Paprika ne, jer ona nije dio ovdašnje tradicije u proizvodnji salama.

Zdravko Runtas, vlasnik samoborske mesne industrije Igomat, te Dubravko Viduč, predsjednik samoborske udruge Zlatna šajba

Meso i špek se režu no od određene količine sirovine mljevenjem se napravi smjesa popularno nazvana prat, što služi za dobro povezivanje sastojaka u kompaktnu masu. Masa se puni u umjetni ovitak širine 50 do 55 milimetara i dužine oko 40 centimetara, tako da promjer suhe salame bude obično oko 42 do 48 mm a dužina suhe salame oko 37 cm. Dopušteno je odstupanje od +/- 10 posto, a ako je ono veće to se pri vrednovanju salame kažnjava oduzimanjem bodova. Smjesa što ulazi u spomenuti ovitak obično bude oko 900 grama težine. Samoborska salama se lagano dimi, Zdravko Runtas iz tvrtke Igomat, koja zasad jedina samoborsku salamu proizvodi u većem tržišnom opsegu, reći će kako se rabi bukovina. Poslije dimljenja je sušenje, u vremenu od 35 do 40 dana.  Nakon sušenja, salama teži oko 600 grama.

Zlatni, srebrni i brončani šajber Milan Bandić

Dobar proizvod, kaže predsjednik udruge Zlatna šajba i zamjenik predsjednika Organizacijskog odbora 31. samoborske salamijade Dubravko Viduč, ima sljedeća svojstva: živo crvenu boju, dobro raspoređeni nadjev s time da pozicije masnog tkiva na presjeku salame pokazuju pravilnost u smještaju, dobru povezanost nadjeva, izostanak šupljina ili pukotina, izostanak ruba oko ovitka, dobro prianjanje ovitka bez većih udubljenja, ugodan miris fermentiranog mesa, blagi slankasto-slatkast okus. Najveći broj bodova koju salama na ovom samoborskom ocjenjivanju može dobiti je 60. Raspon za Zlatnu šajbu je od 54,01 bod naviše, a za Srebrnu šajbu od 48,01 do 50 bodova, ispod 48 bodova je u znaku bronce.

Veliku zlatnu šajbu sa 58,20 bodova na 31. Salamijadi osvojio je Marko Naglić iz Sv. Martina pod Okićem, 17 je bilo osvajača Zlatne šajbe, 49 srebrne i sedam Brončane. U sam vrh uz Naglića plasirali su se Leonard Oslaković iz Samobora, MO Farkaševac iz Farkaševca, Željko Prosinečki iz Zaprešića, Tomislav Kapusta iz Marije Gorice, Krešimir Belak iz Sabobora, Mirjana Kupres iz Samobora, Matija Runtas iz Sambora, sa od 55,78 do 57,40 bodova. Uz nekoliko kako se vidi zvučnih ili naizgled zvučnih prezimena među zlatnim šajbašima ili šajberima  je i Bandić, da – upravo je to Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba (54,03 boda i Zlatna šajba)! Kad sam među zlatnima vidio ime i prezime Krešimir Belak, Samobor, pomislio sam da bi mogla biti riječ i o gradonačelniku Samobora, ali ispalo je da je to tek sličnost prezimena, gradonačelnik je Beljak, dakle kod Krešimira Belaka u katalogu nije greškom odnosno eventualno namjerno izostavljeno slovo j.

Inače, uz ime i prezime Milana Bandića kao dobitnika u katalogu sam vidio i dvije osvojene Srebrne šajbe i jednu brončanu, na granici srebra. Budući da zagrebački gradonačelnik ima i svoje vino – znači li to se sprema otvoriti OPG?   ♣

KONOPLJA, i… – MASLAČAK – Puna usta konoplje, kroz priču, ali i doslovno. I sasvim legalno. Pa, kad je ona hedonistička i ljekovita! Na preduskršnjem Samoborskom sajmu – štand Hedonica, a riječ je o nastupu kuće za proizvodnju prirodnih domaćih rakija i vinjaka iz Vrhovčaka.  Među brojnim rakijama s aromama šipka, meda, oraha, borovnice, trešnje, šljive, kruške tepke i vinjacima Vila s vrha i Mihael (s boravkom u drvenim bačvama) – eto i etiketa koje predstavljaju rakiju od industrijske konoplje (canabis), i to u dvije verzije – s originalnom aromom i s aromom trešnje. Za ponosnu suvlasnicu Hedonike Kristinu Vugrin, a uskoro Maslek, svojedobno vinsku kraljicu Zagrebačke županije, upravo se govori kako bi uskoro mogla lansirati rakiju i od jedne druge sasvim neočekivane sirovine – MASLačka…    ♣

FLOS OLEI SAN ROCCO – Veselje u obitelji Fernetich iz Brtonigle: Tullio Fernetich i njegova supruga Rita, vlasnici vrlo uglednog hotela San Rocco s gourmet-restoranom San Rocco i objektom Food&Wine Primizia, ponovno su na međunarodnoj sceni u prestižnom društvu proizvođača maslinovih ulja, a ovdje ih vidimo na slici s Marcom Oreggiom, stručnjakom za maslinovo ulje i organizatorom velikog svjetskog ocjenjivanja Flos Olei u Rimu. Ekstra

Brtonigla, četiri zemlje: bijela, crvena, crna i siva

djevičansko maslinovo ulje Fernetichevih – San Rocco, osvojilo je i ove godine visoko priznanje, i ušlo je u Svjetski vodič ekstra djevičanskih maslinovih ulja Flos Olei 2018.

San Rocco je mješavina istarske bjelice, frantoia i leccina, od maslina s gotovo pet hektara obiteljskog maslinika koji više od stotinu godina postoji u Brtonigli i to na četiri tipa zemlje bijeloj, crvenoj sivoj i crnoj, dakako da i tlo daje svoj pečat ulju.

Međunarodna komisija stručnjaka uvrstila je maslinovo ulje San Rocco među najbolja ekstra djevičanska maslinova ulja na svijetu zbog njegovih snažnog karaktera, privlačne zlatno-žute boje s delikatnim zelenim odsjajem, primamljivog mirisa bogatog notama artičoke i divlje cikorije, elegantnog okusa s uravnoteženima gorčinom i pikantnošću.  ♣

USKRS u ZAGREBU – Uskrs u Zagrebu. Dok je u nas za Badnjak sinonim na tanjuru bakalar a za Božić purica, za Staru godinu odojak a na Novu godinu ljekovita sarmica, dotle u razdoblju oko Uskrsa danak najviše plaćaju – jaja. Za vjerovati ili ne, ali čuo sam nedavno u programu Hrvatskog radija: građani u Hrvatskoj uz Uskrs potroše ukupno – direktnom konzumacijom, uporabom za kolače, umake, namaze, salate te za bojanje –  80 miijuna jaja! Svako jutro jedno jaje… organizmu snagu daje.   ♣

KARMELIĆANI u REMETAMA – Za sv. Josipa kažu da je bio veliki radnik, a u skladu s time danas se on i slavi kao zaštitnik radnika. Vezano uz poznatu Josipovu posvećenost radu, karmelićani iz zagrebačkih Remeta, koji pokraj samostana imaju te marljivo obrađuju lijepi vinograd a u samostanskom kompleksu vode i vinski podrum, odlučili su, prigodno, baš na Josipovo, na širem skupu, kako su rekli, dobrih ljudi, i u nazočnosti priora oca Stjepana Vidaka, zatim župnog vikara i podrumara Ilije Tipurića kao i još nekolicine crkvenih dostojanstvenika, potom i znanog pjevača Krunoslava Kiće Slabinca kao, kazano je, prijatelja kuće, ali i u prisutnosti etablirane eno-gastro-turističke revije Svijet u čaši, održati svečanost blagoslova nedavno – zahvaljujući pomoći grupe sponzora – preuređenog podruma, te svečanost blagoslova novog mladog vina, dakako, iz berbe 2017. Ceremonijal je obavio otac provincijal Srećko Rimac, predstavljen kao jedan od zaslužnika za obnovu podruma.

Na kosini u Remetama samostanski vinograd postoji još od prije drugog svjetskog rata a o njemu je svojedovno, i kroz nekih četiri desetljeća, brigu vodio župnik Leopold Rusan. Obnova vinograda počela je 1996. godine i do 2005. posađeno je 4800 novih cijepova, od sorata graševina, silvanac zeleni, chardonnay, pinot bijeli, traminac, pinot crni… Oko proizvodnje vina uspostavljena je suradnja sa Zavodom za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Prošlogodišnja berba prerađena je u podrumu Fakulteta, i period od berbe do nedavnog prebacivanja mladoga vina s Fakulteta u matičnu kuću iskorišten je za restauraciju samostanskog podruma. Uz oca Iliju Tipurića, sada oko radova u vinogradu i u podrumu sa stručne strane brigu vodi Nikola Lesičar, koji je do prije nekog vremena radio kao podrumar na fakultetskom vinogradarsko-vinskome dobru Jazbina.

Vino karmelićanskog samostana iz Remeta s obzirom na postupak u proizvodnji spada u kategoriju misnoga. Dosad je ono služilo za potrebe crkve kako za svetu misu tako i za posluženje uglednim gostima i za darove, međutim intencija je, kaže prior Stjepan Vidak, da se s njime izađe i u širu javnost, mada ne i preširoku jer vinograd i nije baš tako velik. Obrada vinograda i proizvodnja vina vezane su uz popriličan trošak, pa je želja samostana da se nešto kapljice i plasira, kako bi se barem namaknula sredstva nužna za daljnje kvalitetno održavanje trsja i produkciju plemenite kapljice. Razmatra se mogućnost još malog širenja s površinom pod trsjem te buteljiranja kapljice a dakako i etiketiranja. Prilika za plasman određenog broja butelja vidi se npr. i preko raznih manifestacija u povodu značajnijih vjerskih praznika koji bi s prikladnim programom i uz prikladnu promociju mogli, uz lokalne vjernike, okupiti i širu publiku, ne samo onu gradsku nego i turiste koji dolaze u Zagreb.

A – ideja da se npr. o najvećim vjerskim praznicima poput Uskrsa, Božića, pa i Josipova, Ivanja, Štefanja odraslima koji dođu na ispovijest i na pričest i koje bi se odabralo po nekom prikladnome ključu vezanome uz neke određene zasluge u društvenome smislu, uz hostiju ponudi i štamprl misnog vina?…

Na slikama: blagoslov podruma i mladoga vina, otac Tipurić i podrumar Nikola Lesičar, te prior otac Stjepan Vidak, otac Ilija i Krunoslav Kićo Slabinac dok direktor Ateljea okusa i Svijeta u čaši Mladen Horić prioru kao dar predaje najnoviji primjerak revije Svijet u čaši i butelju graševine iz 1992. godine, kad je svjetlost dana ugledala revija Svijet u čaši.  ♣

Krunoslav Kićo Slabinac

KIĆO SLABINAC PJEVA S ETIKETE PJENUŠCA! – Što li danas tehnika radi! Kupiš butelju pjenušca, natočiš čašu, sjedneš i opustiš se, prisloniš uz etiketu mobitel, uključiš aplikaciju za čitanje QR koda, i – Krunoslav Kićo Slabinac pjeva ti svoje hitove!

Revija Svijet u čaši, uvijek po nečemu korak ispred drugih, u suradnji s međimurskim proizvođačem pjenušaca Sibon stavila je na etiketu ove butelje na slici znak na koji treba kliknuti mobitelom, i evo ti iznenada za stolom Kiće koji pjesmom dopunjuje uživanje u pjenušcu. Saznaje se da Slabinac priprema skorašnje izdavanje novog albuma sa svojim najvećim uspješnicama, i kuje se plan da se, ako ne sve a ono dio pjesama s albuma nađe i na pjenušavoj etiketi…   ♣

Mile Rupčić

MILE RUPČIĆ: BOSANSKI DNEVNIK – Glumac i pjevač Mile Rupčić, koji već godinama živi u SAD i kao veliki ljubiteklj Bakhova nektara tijesno surađuje s jednom tamošnjom uvozničkom i distribucijskom kućom te, u novije vrijeme a nakon što je sebe educirao po pitanju vina, nastupa i kao vinski edukator za zainteresirane potrošače, namjerava, uz dvostruki CD nazvan Grupni portret a s dvadesetak pjesama, objelodaniti i knjigu pod nazivom Bosanski dnevnik, o danima kad je, za vrijeme posljednjeg rata na ovim našim prstorima, radio u S-foru u Bosni i Hercegovini. Veli da bi na promocijama CD i knjige rado proslavio s hrvatskim vinom, posebice onime od Feravina i Stine, a koja se nalaze i na američkom tržištu, uvozi ih i plasira upravo ta kuća s kojom Rupčić surađuje…  ♣

KULTURNO UZDIZANJE – Glavna prometnica na ulasku sa zapada u Zagreb, i, u nastavku, u pravcu centra. Kulturno uzdizanje! Po gradu pak – na kantama za otpatke reklame za razne specijalitete i restoran što ih nudi. Baš sjajni putokazi za domaće ljude i za turiste vezano uz Metropolu kao centar kulture i eno-gastronomije. Što li još slijedi, u ovome stilu, sad  još dok turistička sezona nije počela?…  ♣

MACEDONIA WINE EXPERIENCE 2018

NICELY SPICY – Macedonia, Skopje, Basar (pazar= tutti frutti market…): in the show the stars of the local kitchen – white Tetovo beans, for the superb, brown gravče-tavče clay pot, and red paprika, either fresh or roasted, dried, present in different sauces, or in powder as condiment. Gentle, strong, and the hell strong paprika powder categories, the last one may not be healthy, but is making the dish nicely spicy. Anyway, the saying is: there are two kinds of food – healthy and savoury…

Good company to the (Macedonia) spicy food – the almost crow black wine from the local variety Vranec. Vranec derives from the word vrana, in English crow, and as name is used for the the racy dark dark black stallion. The wine indeed is a kind of stallion: complex, very fruity and earthy, mineral, rich and dense, fleshy, high octanic but the 15 or even 16 vol % are usually nicely incorporated and not at all bothering, well tamed silky tannin and fine acidity, even if some years old still quite fresh…

Wine & Music

                MANY FACES OF THE BOVIN BORČE SUPERSTAR – Several faces of Boris Nećev: oenologist of the Bovin Winery from Negotino, than model and than the high energy pop-singer. As model – elegant in blue, as oenologist here on the picture with the pearls of the Bovin Winery such as the reds Era, My Way and G’upka. Some weeks ago at the Bovin Winery Negotino, celebrating the Mundus Vini February 2018 harvest – Great Gold medal (first ever GGM for Macedonia at the Mundus Vini Competition, says the proud Borče) won for the G’upka wine (g’upka = gipsy woman, gitana) at the Mundus Vini 2018 spring tasting! As the picture is showing, Borče as singer, especially at the celebrations, is very passionate…

Boris Nećev, oenologist, proud for the Great Gold Medal that his wine G’iupka got at this year’s Mundus Vini competition

                But very passionate – although moderate in comparison with Borče – as singer is also the owner of the Bovin Winery Ćiro Bogevski. He likes very much the song My Way, and he made Borče create for him the wine My Way! My Way and Era are not only the best Bovin but also the most expensive Bovin wines, selling each for more than 100 €  a 0,75 bottle!

Ćiro Bogevski: My Way

Satisfaction!

Era

DANCING CHEEK TO CHEEK… – The term Era is suggesting a long period. With the 72 on the shoulders I can say I have lived a small era. For the Bovin classy red Era, which is certainly gaining in quality with the time in the bottle prison…

 I gotta have 100! 99 and a half won’t do!,the song is saying. Would like to celebrate my first century the cheek to cheek & cheek to peak my way!

Ohrid area  fine wine&dining

THE FLOATING RESTAURANT – Sveti Naum on the lake of Ohrid (many many tourists there!), hedonist’s day on the raft! The Ostrovo restaurant is offering a unique experience – the floating fine wine & dining. Several rafts are in use as the dining restaurants for 20 or 30 persons each. On each raft there is a rower moving slowly the floating restaurant through the water, so while enjoying the meal, chating and drinking good wines (Bela voda white and Bela voda red! = voda means water but the Bela voda white and the Bela voda red are more, more than water, one could say they are – the holly water! ) one can also enjoy the fresh air and nice ambiance around.

On the raft you can have a local music band, this time it was the group Car Samuil from Ohrid, aided, as the photo is showing, by a lady Elena Mladenovska Jelenković from the Tikveš Winery and Tihomir Pop Asanović, in the music world known as the organ player of the once very popular Croatian rock supergroup Time based in Zagreb. Tihomir Pop Asanović is now preparing his new solo album (composer, player…), to be released in cca one month.

Multilayered Kamnik

Chateau Kamnik, Skopje

Ilija Iki Malinkovski and his staff offering the welcome drink in the Chateau Kamnik cellar

A group photo close to the barrique containing the excellent 2017 syrah, certainly, when mature enough, the new big star not only of the Chateau Kamnik but also of the wine of Macedonia in general

Lunch and dinner to be remembered for a long time, thanks to the Kamnik’s chefs Marijan Skrojmanovski and Nikola Miškolovski

THE COMPLETENESS of a SKOPJE WINE CHATEAU – Skopje, the capital of Macedonia. Close to the city, on a hill, there is, at about 300 m altuitude, a multilayered object – exclusive wine estate (vineyard and cellar) Chateau Kamnik with the fine & dine restaurant (90 persons capacity), and the elegant hotel (21 rooms). Owner: Ilija Malinkovski. Local variety Temjanika and Vranec, Kratošija (Crljenak), international Chardonnay, Pinot grigio, Sauvignon blanc, Gewürtztraminer, Pinot noir, Merlot, Cabernet sauvignon, Syrah, Montepulciano, Sangiovese…. Ten barrels series to be tasted obligatory. Excellent cuisine, at the high international level, the responsible chefs are Marijan Skrojmanovski and Nikola Miškolovski.

Yess, worth (must!) visiting.

If you are lucky enough and if you catch the owner on the right foot, you can be given the right to put your signature on the barrel with the wine you liked most at the cellar barrel tasting, and then, when the time arrives, get, as a gift, bottle of the wine from this barrel…  More about Macedonia (wine) soon, on the blog www.suhiucasi.wordpress.com  ♣

Advertisements

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: