SVIJET u ČAŠI – 06.2021 – WORLD IN a GLASS

kroz/through

ZELJKO SUHADOLNIK

 

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you______

Ljeto!  Skradin!

_______________________

IZ SADRŽAJA/FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Vinart Grand Tasting 2021: SVEČANOST VRHUNSKIH VINA i LJEPOTE ⦁ Osmi festival Pink Day: OSVJEŽENJE-SPAS, u MSU, u POSLJEDNJI ČAS ⦁ Novi zagrebački Bakhov hram: VINSKI KLUB u POSLOVNOM OKRUŽENJU ⦁ Hotel Westin Zagreb – Borsa vini italiani in Croazia: TALIJANSKI VINSKI JUG u HRVATSKOJNAKON PJENUŠAVOG DORUČKA u TRSJU – VINSKI ZALAZAK SUNCA u VINOGRADU

 POTROŠAČKI PUTOKAZ – 06.2021 – BUYING GUIDE

________________________

Vinart Grand Tasting 2021

SVEČANOST VRHUNSKIH VINA i LJEPOTE

            Rekao bih da s društvenog stanovišta ulazak u lipanj 2021. nije mogao biti bolji nego što je bio: prvomajska proslava znatnog olabavljenja anti-covidnih stega kroz dva se dana na početku svibnja odvijala na prestižnoj lokaciji – na terasi zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, koja se pokazala idealnom baš (i) za ovakva, hedonistička događanja. Na okupu, kao izlagači, gotovo svi relevantni proizvođači plemenite kapljice iz Hrvatske i dobar dio njih iz susjednih nam zemalja. Mnoštvo razdraganih posjetitelja, ali ne baš i u prevelikom broju tako da su kretanje prostorom i pristup štandovima i vinarima bili komotni. Doduše, neki izlagači požalili su se da s poslovnog aspekta od sajma s pridjevom poslovni nisu sada imali baš nešto, te objasnili da je organizator priredbe svakako trebao izbjeći datum uz praznik na kraju tjedna jer taj praznik zacijelo je mnoge stanovnike Zagreba i potencijalne posjetitelje odveo prema moru. Među posjetiteljima puno mladih, te velik broj – pripadnica nježnog spola. Vinart Grand Tasting 2021 može se pamtiti kao svakako jedan od NAJLJEPŠIH vinskih sajmova i festivala u nas: kako u krugu izlagača tako i kod, s druge strane šanka, tj.  ljubitelja plemenite kapljice –  velik broj baš ljepotica!

Sjeverna terasa u prizemlju Muzeja suvremene umjetnosti pokazao se kao idealan prostor i za održavanje većih vinskih događanja u dijelu godine u kojemu to dopusti vanjska temperatura

                Ovaj, šesti Vinart Grand Tasting, u sklopu kojega je, po tradiciji, ali na drugoj lokaciji – u hotelu Dubrovnik u središtu Zagreba, održano više vrlo zanimljivih radionica, bio je prvi vinski sajam ove godine u nas, i podsjetio nas je da se peto izdanje što se odvijalo lani u svom inače uobičajenom terminu i na uobičajenoj lokaciji, te da je samo za dva dana bilo preduhitrilo uspostavu ograničenja, dakle taj sajam je bio istodobno i – posljednji u prošloj godini! Ovaj sadašnji, tako željno očekivani ponovni opsežniji susret vinara s poslovnim partnerima, prijateljima i ljubiteljima vina protekao je dakako u osobito emotivnom raspoloženju, radosno. Iz redova organizatora navode kako su već krenuli u pripreme za sljedeći Vinart Grand Tasting 2022, koji bi se, ne bude li naknadno nekih neugodnih iznenađenja, trebao vratiti u svoj termin – prvi vikend u ožujku.

Na ulazu u sajam, prigodno kao uvod u ukupan sadržaj manifestacije i s obzirom na toplinu toga dana kao odlično osvježenje s hedonističkom i estetskom dimenzijom posjetitelje na svojim štandovima dočekale kraljice pješivičkih rashlađenih perlica – Lucija Šember, Mara Barundić i Martina Tomac

Odmah na ulasku na sajamski podij osobito veselo raspoloženje: ponuda je tu, posve adekvatno trenucima kad gost stiže u kuću, bila u znaku pjenušaca, i to onih ponajbojih iz hrvatske produkcije. Odbor za doček iz snova: pjenušarke Plešivice – Lucija Šember, Mara Barundić i Martina Tomac! O  pjenušcima obitelji Šember i Tomac već i ptice pjevaju, a vezano uz mjehuriće obitelji Barundić vrijedi istaknuti etiketu  Barun bijeli proizveden od u nas još uvijek rjeđe sorte Manzoni bianco ili Incrocio Manzoni, riječ je o križancu između Rizlinga rajnskog i Pinota bijeloga kojega je realizirao prof. Luigi Manzoni (otud sorti i naziv!) sa Znanstvenog instituta u Coneglianu u sjevernoj talijanskoj pokrajini Veneto. Jedno od svojstva Manzonija je da jako dobro nakuplja šećer ali i da, istodobno, u dozrijevanju lijepo zadržava kiseline  što je povoljno za pjenušac. Vino bude  s kompleksnim bouquetom te, kako dolikuje ozbiljnom pjenušcu, glede primarnih komponenti s vrlo diskretnom aromom,  naime raskoš Rizlinga rajnskog koju volimo kod mirnog vina od te sorte sjajno smiruje i pod kontrolom drži relativno neutralni Pinot bijeli…

Tik do spomenutog ženskog zvjezdanog trija bili su smješteni također Plešivičanci i pjenušari, Velimir i Josip Korak, kod njih je, više iz razloga užitka nego razloga informacije,  bilo obvezno, uz perlice, kušati i mirna vina od sorata od kojih se najčešće proizvode pjenušci a to su chardonnay i crni pinot, ta mirna vina rađena na Korakov način, kad god je prigoda za degustaciju kušanje se NE propušta.

A odmah do Koraka stajao je i njegov susjed na Plešivici Damir Režek. Damir uspješno nastavlja stopama svojega oca Drage i mame Dragice koji su se specijalizirali za chardonnay i posebice za crni pinot, kod bijelih vina još i za zeleni silvanac (lijep, nježan!), rizvanac pa i za sauvignon bijeli (ne kričav i napadan nego vrlo elegantan), a kod crnih vina i za – portugizac. Obitelj Damir Drago Režek, koja eto ima fina mirna vina (zasad još ne proizvodi i pjenušce) i cjenovno dostupna vina rijetko se pojavljuje na ovakvim sajmovima i mnogi ljubitelji plemenite kapljice možda na žalost ni ne znaju za nju.

Damir Drago ReŽek – dobra vina po povoljnim cijenama

Zelinsko prigorje dostojno su prezentirali Željko i Karlo Kos iz Nespeša

                JASNA ANTUNOVIĆ s PONOSOM s DECANTERA – I onda sa svojega štanda nailazi Jasna Antunović iz Erduta sa, u ruci, već čuvenom Graševinom Tradition Grand Selection 2017, za koju je visoko odlikovana u Decanterovu hramu u Londonu! Tamo je odlikovana a ovdje eto sada, s pravom, likuje!

Vinarija Antunović razvila se na stogodišnjoj obiteljskoj tradiciji uzgoja vinove loze i proizvodnje vina. Sadnjom vinograda 2004. i izgradnjom nove moderne vinarije kapaciteta 100.000 litara 2009. godine, obitelj Jasne Antunović Turk kreće u novu vinsku avanturu i pod ženskim vodstvom diže vinariju Antunović do statusa jedne od najboljih hrvatskih vinarija (I Decanter WWA London 2017, Platinasta medalja za graševinu!).

Spoj zrelosti, umjetnosti i najvišeg internacionalnog priznanja za vino. Kao pozadinu za slikanje ponosne dobitnice odličja Jasne Antunović Marko Čolić izabrao je ovu impozantnu instalaciju smještenu na središtu terase Muzeja suvremene umjetnosti (Marko Čolić)

_______________________

                Osobna karta posjeda ANTUNOVIĆ: Vinska regija, vinogorje: Hrvatsko Podunavlje, vinogorje Erdut; Enolog-podrumar: Jasna Antunović Turk; Pristup proizvodnji: konvencionalan, u prelasku na eko; Hektara: vlastitih 7,5 – kooperacija:  2; Sorte: Graševina, Silvanac zeleni, Chardonnay, Muškat ottonel, Pinot noir, Cabernet franc, Cabernet sauvignon; Godišnja proizvodnja vina: 50.000 boca, mirno: 100 %, bijelo: 80 %, ružičasto: 5 %, crno 15 %; Vina kao robne marke, po nazivima na etiketama: Antunović Graševina, Antunović Graševina Tradition Premium Grand Selection, Antunović Cuvée Blanc (graševina, zeleni silvanac, muškat), Antunović Cuvée Rosé (pinot noir, cabernet franc),  Antunović Chardonnay sur lie, Antunović Pinot Noir, Antunović Grand Cuvée Blanc Reserve, Antunović Grand Cuvée Rouge Reserve (sva su vina u kategoriji suhog i vrhunskog) Mogućnost kupnje vina na posjedu: da; Drugi proizvodi, vlastite i lokalne produkcije, koji se mogu kupiti na posjedu: domaća rakija vinovica;  Degustacija vina na posjedu moguća: da; Ponuda hrane:  da – hladni narezak, mali zalogaji, a topla jela uz raniju najavu; Kušaonica za koliko osoba: 40 (interijer) + 60 osoba u uređenom vanjskom prostoru; Smještaj:   ne na objektu, da u neposrednoj blizini (objekt STARI MLIN); Radno vrijeme: 8-20h, po najavi; Način plaćanja: gotovina, virman, kartice; Sadržaji za sport i rekreaciju: biciklistička staza, plovidba Dunavom, edukacijska šetnica uz Dunav i kroz vinograde; Prirodne ljepote, kulturno-povijesni i sakralni spomenici u okruženju, svakako preporučeni za posjet: Svetište Gospe od utočišta u Aljmašu, Spomen kuća Milutina Milankovića u Dalju, Erdutska kula i šetnica u Erdutu; Kulturno-zabavna, folklorna događanja, festivali kroz godinu: Wine& bike tour, razni sajmovi lokalnog sadržaja ◾

________________________

Revija ljepote: 1. Kakvo veselje! Dobro raspoloženje začinjeno s ljupkosti; 2 Crnjak za – crnku!; 3 Kako bi sve to proteklo bez – selfieja?!; 4. Šarmantne sestrice Puhelek (Purek) iz Zeline, svojedobno inače i službene Vinske kraljice Zagrebačke županije (Marko Čolić)

Vesela Hrvatska, od krajnjeg istoka preko krajnjeg zapada do krajnjeg juga, u obilasku sajma: Zlatko Bošnjak Đuza (PZ Trs Podunavlje), Melinda Cossetto (vinski posjed Alfredo Cosseto, Istra) i Mato Violić Matuško Royal (Pelješac) (Marko Čolić)

Ivica Dobrinčić Šipun (sasvim desno) s Krka nije odolio pozivu za slikanje. Posebno zadovoljan bio je i stoga što je njegovo crno vino Kapitul 2015 od cabernet sauvignona i merlota upravo bilo dobilo potrebne dokumente za izlazak na tržište. Dobrinčić je ovom prigodom, kao predsjednik Udruge vinogradara/vinara Kvanera što obuhvaća riječko područje i prostor južno od njega na kopnu sve do Karlobaga, zatim otoke Cres, Lošinj, Krk, Rab, i dio otoka Paga do Novalje, htio najaviti održavanje vinskog festivala WineRi 2021 od 10. do 12. lipnja u Rijeci. Inače spomenuta udruga okuplja kao članove vinska objekte Jarbola Ružić, Grand Village, vinarije Pavlomir, Katunar (Anton te Ivan Katunar, PZ Gospoja, PZ Vrbnik, Nada, Boškinac…

Matea Grabar, Dvanajščak-Kozol

Krajnji hrvatski vinski sjeverozapad – Međimurje, u sve jačoj žiži: s Pušipelom (Moslavcom, Šiponom, Furmintom) ostvaruju se sve bolji rezultati, stanovita samo-organiziranost proizvođača donosi plodove.  Uz klasike i već šire znane Cmrečnjaka, Jakopića, Dvanajščaka, Štampara, Novaka…. uzdižu se mladi, lijep primjer je Nenad Preiner iz Svetog Urbana. Obiteljsku vinsku priču pokrenuli su Alojz i Sabina Preiner, 2002. ju je nastavio njihov sin Darko, a njegov sin odnosno unuk Alojza i Sabine s prvom buteljom na tržište izlazi 2016! Sortiment? Međimuraka klasika – Pušipel, Sauvignon, Silvanac zeleni, Graševina, Muškat žuti te, od crnih, Pinot crni. Obitelj pak Dvanajščak-Kozol iz Sv. Jurja na Bregu kod Lopatinca nastojala je pažnju Zagrepčna privući ukazujući na nekoliko linija svojih vina: light i mlada, kvalitetna s kzp, posebna premium Natura (izabrano grožđe s posebnih, najboljih  pozicija, prerada grožđa s još više pažnje te duže dozrijevanje vina i u drvu), u tu grupu spadaju Sauvignon bijeli, Pušipšel Prestige, Amaranth kao ekstra elegantna kreacija od Pinota crnoga, u ponudi su i pjenušci Pozoj i Plemenita. Vina je prezentirala Matea Grabar, buduća snaha u obitelji Dvanajščak-Kozol.

David Štampar, Branimir Jakopić i Marko Cmrečnjak

Veselo, kao i uvijek kod Slavonaca i tu gdje je Ivan Ergović iz Feravina: na feričanačku frankovku navratio je enolog imoćanskog podruma Grabovac Mislav Maršić, majstor za vranac, trnjak, i syrah… A onda se čulo neko šuškanje. Eno Sofija, eno Sofija

U nastavku obilaska lagano spuštanje prema jugu, do Istre. Dvorac neobična naziva – Belaj. Izraz sugerira jedno, ali riječ je o drugome! Belaj kao naziv posjeda dolazi od toga što je to prezime vlasnika. A vlasnik je – Rus! Dobro se on snašao kod nas, potražio je, i našao, dobre suradnike kako glede proizvodnje tako i glede plasmana, a jedan od tih je i Josip Orišković koji je ponosno nudio najprije mladu Malvaziju s laporna tla, a potom i jednu također s lapora, iz berbe 2016., ali duže odležanu na finom talogu (sur lie) – baš finu!

Josip Orišković koji je prezentirao istarski Dvorac Belaj posebno ponosno nudio je, izmđu ostalih vina, Malvaziju 2016 s laporna tla i duže njegovanu na finom talogu

Moreno Degrassi, sa širokim repertoarom: od baznih mlađih vina različitih sorata do vrlo kompleksnih bijelih i crnih mješavina kategorje Riserva i Limited Edition! (suhiucasi)

Nekad, na početku moderne renesanse istarskog vina, naprosto – barem je tada tako djelovalo – zauvijek neraskidivi trio Degrassi, Kozlović, Matošević, uvijek skupa na sajamskim štandovima, no posljednjih godina nisu više u onom obliku zajedno, svaki nastupa posve samostalno i nerijetko su na vinskim sajmovima lokacijom štanda razbacani i međusobno ponekad i dosta udaljeni. Moreno Degrassi dočekao me na štandu s pjenušcem Ferné Chardonnay brut nature s dvije godine ležanja na kvascu u butelji, međutim Degrassi, koji mi kaže kako dosta kupaca traži ovakav, mlađi pjenušac pa zato ide van i s ovakvim izdanjem, nastoji da mu pjenušci nakon drugog vrenja u butelji na finom talogu provedu najmanje po tri godine, a drži ih i duže, da dodatno dobiju na kompleksnosti. Zanimljivi su Degrassijevi eksperimenti s vinom Terre Bianche Cuvée Blanc Limited Edition, sastavljenime od četiri sorte i od vina iz četiriju različitih berbi. Riječ je o kultivarima Malvazija istarska, Chardonnay, Sauvignon i Viognier, a što se tiče godišta to su 2012, 2013, 2015. i 2016. Degrassi objašnjava da je u proizvodnji koristio i određenu količinu prosušenih bobica. Vino se nudi u dvjema varijantama – jedna je polusuha i s oko 17 vol % alkohola, a druga je poluslatka (35 g/lit neprovrela sladora), a s 15,5 vol % alkohola! Treba istaknuti da vina imaju lijepu svježinu a da slast nije nimalo naporna. Dakako, ta vina nisu baš za svakoga a i za svaku prigodu te za piti tek tako: Degrassi ih preporučuje svakako uz razne zrele rafinirane pikantne sireve te uz fois gras… a i u trenucima meditacije. Ima Degrassi i izvrstan crnjak s bijele zemlje (lapor, mineralnost!), riječ je o etiketi  Terre Bianche cuvée crno 2013,  od cabernet franca, cabernet sauvignona, merlota i petit verdota koji ukupno čine 80 posto mješavine, te od 20 posto miksa u kojemu su syrah, crni pinot i refošk…

Franka Radovana iz istarskog sela Radovani more slatke brige: ono što je iz svoje proizvodnje vina planirao prodati u 2021. sve je već plasirao, i u Zagreb je čisto radi kontinuiteta nastupa i iz propagandnih razloga poslao kćer i sina s nešto uzoraka svojih malvazija, chardonnaya, sauvignona bijeoga i cabernet sauvignona, a sredinu I desnu stranu slike uz kćerku Franva Radovana ispunjavaju Simona Pilato i njena kćerka, snaha i unuka Eligia Pilata iz Vižinade odnosno supruga i kćerka Eligiovoga sina Sanjina. Simona Pilato s osobitim ponosom ukazala je na etiketu-novitet kuće, riječ je izvrsnome vinu Grand Cuvée 2015 od 65 posto cabernet sauvignona te 30 posto merlota i terana (suhiucasi)

Stol pored – obitelj Radovan iz Radovana. Godinama tata Franco Radovan strpljivo je, naravno uz svesrdnu familijarnu potporu, beskompromisno gradio kakvoću. Malvazija istarska, Chardonnay, Sauvignon, Refošk, Merlot, Cabernet sauvignon. Uz pojam kvaliteta, kuću Radovan oduvijek resi još nešto bitno: stalnost u kakvoći!  Nikad medijske zvijezde, ali eto – pošteno zadovoljni: na ovo događanje Grand Tasting koje inače ima i prodajni karakter, ove godine brat i sestra Radovani stigli su samo s nešto uzoraka za degustaciju, uz njihov štand nije, kao uz druge štandove, bilo postavljenog cjenika po kojemu bi posjetitelj mogao kupiti vino za ponijeti, naime Radovani su od onoga što je bilo namijenjeno za plasman u tijeku 2021. sve već prije koji mjesec prodali i, kažu Francovi sin i kćerka kao predstavnici kuće sada u MSU u Zagrebu, čekaju da vrijeme dođe za izlazak vinima novi(ji)h berbi!

Za istim stolom još jedna vrlo radišna, vrijedna vinska obitelj iz Istre – Pilato iz Vižinade. Simona Pilato, supruga Sanjina Pilata koji je preuzeo vodstvo posjeda od oca Eligija,  skrenula mi je pažnju na novitet kuće, koji se pokazao u doista vrlo lijepome svjetlu (kompleksno, puno, elegantno), a riječ je o vinu Grand Cuvée 2015 od cabernet sauvignona (65,5%), merlota (30 %) i terana, sa 14,5 vol % jačine. Vino je godinu dana dozrijevalo u bačvi a potom je, prije izlaska na tržište, u butelji u podrumu provelo četiri godine.

Po tradiciji na Vinartu – Frano Milina Bire sa suprugom i s njihovim grkom! (suhiucasi)

Duboko vjeran Plavcu malome, ali i Cabernet sauvignonu! Andro Tomić iz jelšanske kuće Bastijana poslao je u Zagreb na kušanje bazno vino od Plavca maloga iz 2017 i prestižni Plavac mali barrique 2015, kao i, da pokaže kako se u njegovoj izvedbi domaći Plavac snalazi u društvu internacionalaca mješavinu plavca i cabernet sauvignona Illyricum 2016 kao i mješavinu Caplar 2014 barrique nastalu od izbora najboljih grozdova obiju sorata. Nije dakako izostao ni tradicijski prošek Bastijane Hektorović (suhiucasi)

Izlagači izlagaču: kod Franje Kolarića, kojega se počelo nazivati kraljem sivog pinota – Krešo Vučković Bagio, voditelj vinarije Grgić-vina na Pelješcu, i enolog i profesor Leo Gracin, znan po Babiću Suha punta, danas zaposlen na sveučilištu u Splitu (Rene Karaman)

Šibenski dio Dalmacije počeo se buditi u vinskome smislu. Nekad dok je Vinoplod bio u punoj snazi, i sa svojom etiketom Suha punta izlazio, kad je u Primoštenu operirao, enolog Leo Gracin, danas profesor na Splitskom fakultetu, čulo se barem povremeno barem za babić.  A onda je utihnulo, da bi se u najnovije vrijeme energičnije na sceni počela pojavljivati braća odnosno rođaci Sladić, pa je na Jadrtovac stigao inozemni investitor i omogućio stvaranje kuće Testament, k tome u Bakhovo carstvo iz grafičke-dizajnerske djelatnosti stigao je Filip Baraka i vinograde podigao na području zvanome Srima, Šibensko-kninska županija uključila se donekle u promidžbenom segmentu, i počelo se osjećati da je šibenska vinska scena zamjetno živnula.

Filip Baraka za svojim stolom u razgovoru s osnivačem organizatorom Vinartovog Grand Tastinga Sašom Špirancem. U pozadini, lijevo i s bradom: Ante Sladić (suhiucasi)

Filip Baraka, naklonjen i tradIcjskim lokalnim kultivarima i stranim sortama, bavi se Debitom, Trbljanom, Maraštinom, Plavinom, Babićem, ali i Syrahom, Merlotom, Cabernet sauvignonom. Dobro je što, poput većine hrvatskih proizvođača vina, ne robuje tomu da vino uvijek nužno označava po sorti, tako da se u nazivima kapljice, i kad u vinu ima i stranih sorata, može lijepo osjetiti domaći štih, konkretno odgovarajući domaći izrazi branitelji su lokalnoga. Baraka je u produkciji sklon i izletima u pokuse, neka vina radi na klasičan način a neka, i bijela, uz različite dužine maceracije i dužine dozrijevanja u drvu. Želja mu je na osjetno višu granu podgnuti vino debit, smatrajući da sorta zavrjeđuje i više od toga da bude ugodno laganije pitko ljetno osvježavajuće vino, Priprema se, veli, naći odgovarajuće lokacije za Debit. Na kušanje je ponudio ljepu Maraštinu 2019 koja tek treba biti napunjena u butelju, zatim pokazao je vino Amina (od izraza Anima = duša), sa 72 sata maceracije, fermentiralo na vlasitom kvascu u bačvi od 780 litara. Crnjak Mocira (u Dalmaciji tradicijski kameni zidić) 2018 je od merlota i plavine 51 posto, te nešto babića i syraha. Babić 2018 dozrijevao je u bačvicama od američkog i francuskoga hrasta. Memento 2018 je od syraha i s osam posto plavca maloga, a vrlo ozbiljni Pribus 2016 iz vinograda Prižba od cabernet sauvignona i merlota u omjeru gotovo popola proveo je 24 mjeseca u hrastovim bačvicama.

Barakin stolni susjed Ante Sladić (na gornjoj slici, s bradom, između Barake i Špiranca) koncentrira se na debit, maraštinu, lasinu, plavinu a i tribidrag. Debit 2020 svjež, ugodan, Maraština 2020 s 24 sata maceracije i s 30 posto od ukupne količine dozrijevana u bačvicama od slavonske hrastovine obećava, Tribidrag 2015 tek treba biti punjen.

Petar Crvik s krajnjeg hrvaskog juga, iz Konavala

Petar Crvik  stigao je iz Konavala. Predstavio se s ambiciozno rađenime Merlotom 2017, s 37 mjeseci dozrijevanja u novim francuskim bačvicama od Boutesa i u bačcicama talijanskog Garbelotta, te s Blasiusom iz 2019 dobivenim uz devet mjeseci maceracije, uz batonage, u bačvama tonneaux  i odmah potom napunjenime u bocu, tako da je vino još grubo…

Na završetku pak obilaska Grand Tastinga upečatljiv ispraćaj – s vrlo dojmljivima hercegovačkom žilavkom i blatinom te s moćnima a elegantnima merlotom i trnjakom iz proizvodnje Zdravka Milasa, Josipa Nuića i linije C /Carsus) obiteljske vinarije Škegro iz Bosne i Hercegovine.

Slatko finale, uz štandove na izlasku iz festivalskog prostora:: sjajna vina Nuić i Milas iz Hercegovine. Riječka enologinja Ivanka Rosati, nekad glavna u Istravinu a sad konzultantica kod krčkog vinara Antona Katunara, bila je i te kako zadovoljna okrepom! (suhiucasi)

Zdravko Milas odvjetnik je a vinogadarstvo i vinarstvo su mu, kaže, hobi i velika ljubav, tolika da se, objašnjava, potrudio ući duboko u tajne posla i u trsju i u podrumu. Sada brine o nekih 30.000 loza posađenih na 10 ha terena, namjera mu je ozbiljno se širiti s vinogradom – do čak 17 ha! – i sukladno tome dakako povećati količinu prozvodnje kapljice. Sad u sortimentu ima 60 posto bijelih kultivara, ugavnom Žilavku, te 40 posto crnih, uglavnom Merlot.

Josip Nuić vlasnik je 35 hektara vinograda a u proizvodnji vina rabi i grožđe uzgojeno u kooperaciji. Sortiment mu obuhvaća 30 posto bijelih i 70 posto crnih kultivara, kod bijelih sorata oslanja se najviše na Žilavku, a kod crnih na Blatinu, Trnjak, Syrah, Merlot.  ♣

________________________

Vinski Grad, Zagreb 2021

VINO-GRAD – Nakon Grand Tastinga zagrebačka tvrtka Vinart sve do 20. lipnja bila je u glavnoj ulozi u Zagrebu, nastavak na Vinart Grand Tasting bio s – također njenom već tradicijskom – priredbom VinoGrad. Iako je sjedište Vinarta u Zagrebu, VinoGrad je sada debitirao u Zagrebu, lokacija: Trg Franje Tuđmana. Pozornica na livadi između Ilice i Zapadnog kolodvora gdje je program počinjao u predvečerje bila je u znaku ne samo finih bouqueta i zamamnih okusa nego, i glazbe i blještavila (Marko Čolić)

________________________

Radionice

Vinart Grand Tasting redovito prate vinske radionice, pa je tako bilo i sada. Na jednoj od njih jaskanski vinogradar i vinar Franjo Kolarić predstavljen je, uz pomoć zagrebačkog sommeliera Darka Lugarića, kao Kralj sivog pinota.

Kralj sivog pinota Franjo Kolarić i sommelier u uglednom zagrebačkom restoranu Tač Darko Lugarić (suhiucasi)

O tome koliko se Kolarić posvećuje sivom pinotu lijepo je pokazala vođena degustacija 12 sivih pinota u različitim kategorijama – pjenušci rađeni klasičnom metodom, zatim sasvim mlada bijela svježa mirna vina iz inoksa, pa dvije godine odležavana vina koja su dozrijevala u velikoj drvenoj bačvi, bijela sur lie, ružičsta mlada svježa vina, vina macerirana 10, odnosno 11 mjeseci u gruzijskoj amfori, te, na kraju, slatka desertna kasna berba 2013.

Rikard Petrić, Stina

◾Bračka vinarija Stina piredila je vertikalno kušanje svojega plavca maloga Mali Majstor iz berbi od 2016. do berbe 2009, ukupno devet vina. Prezentacija koju je vodio enolog Stine Rikard Petrić pokazala je uzorke u jako dobroj formi.

Matjaž Lemut Tilia i njegova suradnica Tonia Blatnik (suhiucasi)

◾ Došao je i red na Matjaž Lemut Tilia Estate iz Vipavske doline. Lemut je vrlo zanimljiv jer se u novije vrijeme silno posvetio crnom pinotu, čak na svom imanju u Dobravlju i organizira značajni međunarodni Festival crnog pinota, a dodatno pažnju porivlači ovdje u Hrvatskoj iz razloga što je angažiran kao eno-savjetnik u feričanačkome Feravinu u Slavoniji te u podrumu znanog istarskog vinara, maslinara i uljara Klaudija Ipše, tu je pak zadužen za kreiranje, zajedno s Klaudiom Ipšom i njegovim sinom Ivanom, kapljice što nastaje dugim maceracijama praćenim alkoholnim vrenjem i dugim sazrijevanjem u drvu. Lemut je na radionici odlučio pružiti presjek svoje proizvodnje crnog pinota kroz četiri kvalitativne kategorije. U prvoj je prezentirao vino (Vipava Valley 2019) od grožđa iz svih njegovih šest vinograda u Vipavskoj dolini, smještenih na potezu u dužini od oko 30 km, riječ je o Tilijinoj baznoj kapljici  koja govori o teritoriju u širem smislu. Slijedila su vina u grupi Cru odnosno od izabranog grožđa s jedne izdvojene pozicije – Merljaki, kušane su berbe 2018, 2017. i 2016. Potom su došli uzorci Estate 2019. do 2015., a veliko finale su činila Kolekcionarska vina – White Label 2018, 2017. i 2016. Uz napomenu da u svijetu postoji 250 klonova Pinota crnoga a Tilia ih u svojim vinogradima ima osam, vrijedi istaknuti njegova novija razmišljanja o vinu od Pinota crnoga. Tilija veli kako u posljednje vrijeme sve češće nailazi na crne pinote koji su s većim alkoholima i koji su postali sve mekaniji pa time na neki način gube intrigantnost, sve to pripisuje globanom zatopljenju, stoga se, kad već ne može mijenjati klimu a nije baš ni jednostavno naći odgovarajuće vinogradske pozicije okrenute i prema sjeveru, pa i smatrajući da pravo rješenje nije ni uranjena berba jer daje zeleni tanin, unatrag koju godinu počeo se s određenim količinama masulja igrati u svom podrumu s dužinama i temperaturama maceracije, kako bi ustanovio optimalnu opciju i poslije u vinu ipak dobio ono što bi na neki način razbijalo pretjeranu uglađenost a zadržavajući eleganciju i ostavilo vinu intrigantnost…

Na završetku radionice posvećene vinima obitelji Ipša: Ivan i Klaudio Ipša, s lijeve i desne strane, u sredini Matjaž Lemut Tilia i njegova suradnica Tonia Blatnik (suhiucasi)

O vinima Klaudija i Ivana Ipše nije potrebno puno pričati, dovoljne su tri riječi: kušati, nakloniti se, i polagano i dugo uživati!

Sjajna radionica s njemačkim rajnskim rizlinzima: etikete ponuđene na kušanje, i Željko Bročilović Carlos, voditelj

◾ Veliko finale, izvanredna kapljica od Rizlinga rajnskog a koju je sommelier Željko Bročilović Carlos donio u Njemačke – Pfalza (Palatinata), Mosele i RheinHessena. Maestralna, vina su bila od Knebela (Mosel Riesling von der Terrassen 2017 trocken), Markusa Molitora (Mosel Riesling Zeltinger Sonnenuhr Auslese ** Weise Kapsel 2016, trocken), Heymana Löwensteina (Mosel Riesling GG Uhlen Laubach 2017, trocken), Bürklin Wolfa (Pfalz Riesling Wachenheimer Goldbächl PC 2016 trocken te Pfalz Riesling Gaisbohl GG 2017, trocken), A.Christmanna (Pfalz Riesling Reiterpfad-Hofstück GG 2017 trocken), J.J.Prüma (Mosel Riesling Wehlener Sonnenuhr Spätlese 2016 süss), Wittmanna (Rheinhessen Riesling Aulerde Auslese 2015 süss). Na ovoj degustaciji na kojoj se uistinu moglo lijepo vidjeti zašto Rizling rajnski nosi titulu Kralja bijelih vinskih kultivara – nazočna tek, na žalost, nekolicina hrvatskih vinara koji se bave rizlingom! Šteta.  ♣

Osmi festival Pink Day

OSVJEŽENJE-SPAS, u MSU – u POSLJEDNJI ČAS!

Meteorlozi su nam bili za cijeli pretposljednji lipanjski tjedan obećavali puno sunca i paklenu vrućinu, tako da se već od nedjelje 20. lipnja nedjelja 27. lipnja iščekivala s golemim nestrpljenjem, ne toliko zato što je riječ o neradnom danu nego zato što je za taj dan iz drugih izvora najavljena, napokon, mogućnost kolektivnog osvježenja, i to ne bilo gdje nego upravo na sjevernoj prizemnoj terasi zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti. Naime nakon nekoliko odgađanja, zbog protuepidemijskih mjera na snazi, napokon je upravo posljednju nedjelju u lipnju zapalo to da je priželjkujemo kao datum eventualnog osobito učinkovitog općeg ružičastog rashladnjenja od već nasilnički napadajućih tropskih temperatura. U nedjelju 27. lipnja bilo je određeno da se po osmi put otvore vrata omiljenog zagrebačkog festivala ružičastih vina Pink Day, oplemenjenog i sada, treba naglasiti, i zelenom bojom (green in pink), a to znači da pratitelj tekućeg ružičastog osvježenja preko čaše ostaje i dalje tekuća zelena za organizam i te kako značajna okrepa visoko-hedonističke dimenzije (vrijednosti) a u obliku ekstra-djevičanskog maslinovog ulja, najvećim dijelom iz naše Istre što već godinama na međunarodnom planu slovi kao jedno od najboljih ako ne i kao najbolje područje za proizvodnju zelenog zlata na tanjuru.

Čelništvo Wowica-organizatorica Pink Daya – Sanja Muzaferija i Vlasta Pirnat, te, sasma desno, počasna gošća kao predstavnica zemlje-partnera Austrije Ana Pekić (Marko Čolić)

A kad je stigao taj očekivani 27. lipnja – ništa od meteo-osvježenja, naprotiv, dan je bio pun sunca i vruć, i ispostavilo se da je ta nedjelja s tim suncem bila zapravo tek najava – novog toplinskog vala, inače drugog u kratkom vremenu i od nedavno provedenih najnovijih smjena u vrhuški Metropole! Nakon dužeg perioda dosta (meteoroloških) nestabilnosti sve do prije nedugo, novim političkim strukturama ovo sunce, jače i trajnije zasjalo upravo nakon službeno potvrđenih smjena, zacijelo je išlo na ruku jer obećavane ružičaste promjene koje su novoustoličene snage obećavale i bile su simbolično vezane uz Sunce, kao nešto lijepo, kreativno, za život iznimno značajno, makar eto sad se s ovim temperaturama Pakla s kraja lipnja i na početku srpnja sve jače uvjeravamo u to da i Sunce, kad, općenito i na duži rok čovjek samovoljno turne svoje prste tamo gdje ne treba/ne smije, i nije više baš uvijek ono što je nekad predstavljalo kao simbol i čežnju…

Nazočnost prilično jake međunarodne političke delegacije na osmom Pink Dayu 2021 bila je eto, logično, i te kako u znaku najnovijih promjena u čelništvu glavnog hrvatskoga grada, naime Pink Day je ove godine službeno otvorio novi predsjednik GSGZ Joško Klisović, s kojim je, inače, u visokom društvu, gostiju WoW-ica kao organizatorica festivala, viđena i saborska zastupnica Rada Borić. To pak što je ove godine zemlja partner Pink Dayu bila Austrija prikladno je obilježeno nazočnošću na manifestaciji austrijskog veleposlanka u Hrvatskoj Njegove Ekselencije Josefa Markusa Wuketicha, koji je stigao u društvu austrijskog  konzula u Zagrebu Gerharda Götza i direktorice EBRD-a Hrvatska Victorije Zinchuk.  Ambasador je na terasi MSU-a obišao i pozdravio grupu svojih sunarodnjaka vinara-izlagača iz Burgenlanda, među njima bili su dobro nam znani Gradišćanac Mate Kliković, te Helmut Gangl. Prisustvovao je i radionici na temu istarskog maslinovoga ulja.

Uz domaćina Sanju Muzaferiju (u zelenome!) su, slijeva nadesno, Joško Klisović, novi predsjednk GSGZ-a, veleposlanik Republike Austrije Markus Wuketich, te saborska zastupnica Rada Borić (Rene Karaman)

S Austrijom se inače već dugo razgovaralo o tome da ona na Pink Dayu  sudjeluje kao zemlja-partner i eto nakon niza godina dogovaranja to se i ostvarilo, na raspolaganje joj je stavljen lijep dio prostora terase MSU-a. Ovaj put kao festival-partner Pink Daya već u najavama je spomenuta porečka Vinistra, tako da je bilo opravdano nadati se nastupu u MSU najjačih istarskih imena s područja i vina i maslinovoga ulja. Bogme, donijela je Istra u Zagreb i lijepih vina i lijepih maslinovih ulja. I bilo je, među izlagačima, najvažnijih imena istarskog maslinovog ulja, jedno je npr. Olea BB u vlasništvu Duvilija i Bosiljke Belić.

Bosiljka Belic Olea BB na štandu, i njen sin na radionici o istarskom maslinovom ulju (Marko Čolić)

Krešo Ivančić sa svojim novim roséom Griffinom, te jedna iz najnovije serije ozbiljnih Kraševuih okolada Selection, sa 60 posto kakaoa, ova i s limunom I đumbirom (Marko Čolić)

Novost osmog Pink Daya je i pokaz jačeg povezivanja roséa s čokoladom, k tome – crnom! Zagrebački Kraš odlučio je što se čokolade tiče krenuti modernijim tokovima i svoju ponudu baziranu na široko atraktivnim (pre)slatkim etiketama proširiti u stanovitom opsegu kompleksnim nešto manje slatkim čokoladama začinjenima raznim kombinacijama voća i mirodija kao začina te s osjetno većim udjelom kakaoa (60 %; objašnjenje predstavnika Kraša bilo je da se zasad zaustavilo na maksimumu od 60 posto jer drugi i renomirani svjetski proizvođači već imaju bogatu ponudu onih sa 70, pa 75 i čak  90 posto udjela kakaoa). Tamna čokolada kao bitan faktor i saveznik zrelih crnjaka u svijetu hedonizma nije novost, ali dosad je manje–više uvijek tijesno povezivana s crvenom/crnom zrelom kapljicom. Vrijeme će pokazati hoće li, i koliko, uspješan biti spoj s (najčešće mladim) roséom ove sada najnovije Kraševe linije Selection famoznog gurmanskog poroka baš u jače zatamnjenoj verziji i obogaćenog raznim mirodijskim elementima.

A novost osmog Pink Daya je i introdukcija, u službeni dio manifestacije, obznane rezultata ocjenjivanja hrvatskih ružičastih vina, za koje je, evo, bilo prijavljeno oko 45 uzoraka iz raznih krajeva Lijepe naše, većina njih u mirnoj varijanti i suha, četiri su bila pjenušca, a jedan pak nevelik dio vina bio je i od aromatskih sorata te s manjim do jačim ostatkom neprovrela sladora.

Puno bilo toga što eto, naprosto, mami – a sve to predviđeno samo za jedan dan, i to unutar termina od 11 do 19 sati! Za posjetitelje koji su malo sporiji u obilasku i oprezniji s količinom osvježavajućeg ružičastog napitka te za one koji su željeli prisustvovati zanimljivm stručno vođenim radionicama, s obzirom na to spomenuto tek jednodnevno trajanje manifestacije, kao stanovito umirenje moglo je biti to da je priredba bila prodajnog tipa, što znači da su se izloženi proizvodi mogli kupiti za ponijeti kući, pa tko zacrtani program kušačkog obilaska nije stigao obaviti u potpunosti u Muzeju, mogao je nastaviti uživati i naknadno, kod svoje kuće.

Dojam je da je tog popodneva (logično: vrućina vapi za dobro ohlađenim perlicama) nešto veća gužva bila kod štandova koji su na kušanje nudili ružičaste pjenušce. Na stazi pjenušca naišao sam na dva nešto drukčija, proizvedena od sorata koje se kad je riječ o tome tipu vina spominju manje ili nikako. U vrlo zanimljivom pjenušcu La Vie en Rosé pas dosé moglo se uživati kod istarskog proizvođača Morena Degrassija, koji se inače predstavljao na terasi MSU-a i na sajmu Vinart Grand Tasting, ali tada nisam uočio da je sa sobom imao ovaj La Vie en Rosé. Riječ je o pjenušcu proizvedenome klasičnom metodom od istarskih sorata Teran i Refošk i bez grama dodavanog SO2. Degrassijev bliski suradnik u poslu Alen Matelić kaže da je nakon drugog vrenja u butelji pjenušac na finom talogu prije degoržiranja proveo pune tri godine. Degoržiranje je obavljeno krajem prosinca 2020.

Naravno da je obveza bila zastati i uz štand najpoznatijeg istarskog proizvođača pjenušaca Misal, obitelji Peršurić. Dobro raspoložena Katarina Peršurić donijela je među ostalim etiketama i pjenušac koji je vrlo teško naći u prodaji izvan kušaonice Peršurićevih u Istri a riječ je o  Misalu noir brut, od Terana, Hrvatice i Borgonje iz berbe 2011, a koji je degoržiran tek u prosincu 2020. i nedavno pušten na ržište. Katarina, pojašnjava da je pjenušac nakon druge fermentacije dugo počivao na talogu i stoga da se bolje umire tanini, koji u pjenušcu nisu rado viđeni a ona ih kod Terana ne može dobiti dovoljno zrelima i mekanima u startu, naime ako bi  teran brala malo kasnije nego što ga je brala dobila bi se dovoljno mekani teran ali bi to bazno vino za pjenušac sadržavalo previše alkohola

Alen Matelić s Degrassijevim pjenušcem La Vie en Rose od terana i refoška… i Katarina peršurić Brnobićž sa svojim Misalom noir od terana, hrvatice i borgonje (Marko Čolić)

.Evo i koje su radionice priređene: Svijet  ružičastih šampanjaca grupacije Moët Hennessy (12,30 – 14,00 sati, prezenter Ted Lelakas, brand-ambassador), Ružičasta Austrija (14,30 – 15,30 sati), zatim Istra: kraljica maslinovoga ulja; voditelj je bio prekaljeni stručnjak  Edi Družetić iz Salvele).

Ružičasti šampanjci Moët Hennessyja: radionica je rasprodana u času! (Rene Karaman)

Edi Družetić, koji je, inače, lani proslavio 40 godina rada u maslinarstvu, lijepom je i iscrpnom prezentacijom nazočne u dvorani upoznao s posebnostima (istarskog) ekstra-djevičanskog maslinovoga ulja i svakome posjetitelju radionice omogućio je kušanje po pet različitih uzoraka – četiri monosortna ulja (Bužu od Salvele, Bjelicu od Buršića, Crnicu od Belića, Coratinu od Kalcine, te jednu mješavinu od pet ulja – Punta Cissana od Salvele . Nazočne je i uveo u svijet stručnog ocjenjivanja maslinovoga ulja, svaki je dobio ovakav ocjenjivački listić, na slici dolje (Marko Čolić)

DARIO ČNIĆ, Rovinjola, Rovinj

Samo najbolje iz Istre

iVino by Ana&Ivo

I objava rezultata ocjenjivanja roséa Drink Pink u stručnoj realizaciji znanog novinarskog dueta Ane Rogač i Ive Kozarčanina, osnivača projekta iVino dobro je došla onima koji su i nakon silnog kušanja možda ostali neodlučni u izboru etikete za repeticije na licu mjesta odnosno za ponijeti doma.

Ana Rogač i Ivo Kozarčanin kao organizatori ocjenjivanja roséa (suhiucasi)

Degustacija u tijeku, slijeva na desno: prof. Ivan Dropuljić (Zagreb Vino.com), Željko Suhadolnik (Svijet u Čaši), enologinja Ivana Puhelek (Agronomski fakutet Zagreb), novinarka Ana Rogač (iVino, zadužena za unos ocjena u komputer i za obradu podataka), Ivo Kozarčanin (Bakhov sin; iVino), Matthew Horkey (vinski pisac iz inozemstva trenutno nastanjen u Zagrebu i autor napisa o hrvatskim vinima), Tomo Jakopović (zagrebački sommelier i suosnvač Vinskog kluba) (Miro Barec)

S ocjenjivanja:

BEST IN SHOW

PZ TRS  FRANCA ROSÉ 2020 (sorta: Frankovka), Hrvatsko podunavlje, Ilok, suho, 13,5 vol%  ◾  POLETTI  ROSELLA Muškat Ruža 2020, Hrvatska Zapadna Istra, suho, 13,5 vol % ◾

(Osobito dobro i tipično, složeno,  s izgledima da se i još razvije. Za potrošača zahtjevnijeg ukusa )

Peter Poletti – Rosella! (Julio Frangen) i Zlatko Bošnjak Đuza – Franka (PZ Trs) (Marko Čolić)

_______________________

Mirno, od aromatične sorte, te s ostatkom neprovrela sladora:

 VINA ERDUT  ROSÉ, polusuho, 11,5 vol% VINA LAGUNA FESTIGIA MUŠKAT RUŽA, slatko, 12,0 vol% ◾ JOSIĆ PANNONIUM DEA, slatko, 10,0 vol %.

(Osobito dobro i tipično, složeno,  s izgledima da se i još razvije. Za potrošača zahtjevnijeg ukusa )

Pjenušci:

KURTALJ  ROSÉ brut, 12,5 vol% ◾ JAGUNIĆ LA BOULLE ROSÉE extra sec, 12,5 vol%   – (uvjerljiviji od ostalih)

PAVLOMIR RUŽICA VINODOLA 2017 brut, 13,5 vol% ◾PAPAK ROSÉ brutJOSIPOVIĆ TANGO brut, 13,0 vol%  (solidni, međutim bez neke uzbudljivosti )

Mirna suha vina 2020 od nearomatičnih sorata:

KUTJEVO d.d. ROSÉ,  suho, 12,0 vol% ◾ ILOČKI PODRUMI ROSÉ FRANKOVKA, suho, 12,0 vol% ◾ ĐAKOVAČKA VINA ROSÉ, suho,  12,5 vol% ◾PILATO TEROSA 2020, suho, 10,0 vol% ◾KOPJAR ROSÉ CABERNET SAUVIGNON, suho,11,5 vol % BENVENUTI ROSÉ TERAN, suho, 13,0 vol %KUTJEVO ROSÉ PREMIUM, suho,  12,0 vol% ◾ SIBER CROSE CABERNET SAUVIGNON rosé, suho, 12,5 vol % ◾APOLITICO ROSÉ, suho, 13,5 vol% ◾PAVIČIĆ VinaROSÉ, suho, 13,0 vol% ◾MAS VIN ROSÉ(Crljenak & Plavina), suho, 13,0 vol%◾ (solidna i tipična,  s izgledima da se i još razviju, uvjerljivija od preostalih).

KRAUTHAKER Rosé Cuvée, suho, 12,5 vol % ◾ANTUNOVIĆ CUVEE Rosé, suho, 12,5%  ◾Vina MAGISTRA Rosé, suho, 12,5 vol%◾ŠIMUNOVIĆ Rosé Šimun, suho, 12,0 vol% ◾DAMJANIĆ Rosé Penelope, suho, 13,0 vol%◾DUBOVAČKI PODRUMI  Syrah, suho, 13,0 vol% ◾PP Orahovica Rosé Frankovka, suho, 12,0  vol%◾NERICA Pošip crni, suho, 13,0 vol % ◾DEMAR Rosé, suho,13,0 vol % ◾

________________________

Štand prvonagrađene vinarije Enosophia iz Feričanaca (suhiucasi)

Kolekcija Privée kozmetike Nikel kao jedna od triju jednakopravnih nagrada za uređenje štanda pripala je odličnoj istarskoj uljari Maslinarstvo Buršić (Marija Buršić iz Brtonigle), na slici su sin vlasnice i njegova zaručnica, najvjerojatnije najzaslužnija za dekoracije (Marko Čolić))

Na kraju krajeva, proglašenje dobitnika trofeja za najbolje uređeni štand: ovaj put dodijeljene su čak četiri nagrade. Žiri u sastavu Vlasta Pirnat, akademska slikarica; Maja Kuzmanović, dipl.arhitekture; Ivica Mamić, agencija IMC, Sanja Muzaferija, novinarka i osnivačica WOW i Pink Day-a, odlučio je da glavna nagrada – ružičaste Jimmy Choo cipele – sada model Smokey – vrijedan tisuću dolara, pripadne vinariji izEnosophia  (ex Feravino) iz Feričanaca, dok su ostale tri nagrade bile jednakopravne. Umjetničko djelo DESIDERIO N°1 ART MUST BE TASTED austrijskog umjetnika Andrewa Stixa, izrađeno specijalno za Pink Day, otišlo je u ruke vinarije Kutjevo d.d., kolekciju Privée kozmetike Nikel, hrvatske inovatorice Mirjane Brlečić dobila je istarska uljara Buršić, a genijalni zatvarač za boce Coravin u vrijednosti 300 eura, osvojila je vinarija Belje.

Ovdje kod nagrađivanja najbolje uređenih štandova dobronamjerna primjedba organizatoru za ubuduće: ako se već, valjda s ciljem da se postigne općenito bolja uređenost izlagačkih štandova, nagrađuje uređenost štanda, sve objekte bi trebalo promotriti kompletno pa gdje treba dodijeliti i packe, naime na nekoliko izlagačkih punktova vidjele su se ispod stola/postolja kartonske kutije za butelje i to je donekle narušavalo cjelokupnu estektiku prostora, bilo bi najvjerojatnije dovoljno to da se nekom prigodnom tkaninom pokrio do poda dio oko stola ili postolja okrenut prema publici…   ♣

_______________________

Predstavništvo za Hrvatsku: Vjekoslav Mahovlić ◾ +385 91 3828 770 ◾ vjekoslav@vinajakob.hr ◾ Vina Jakob, Zagreb, Gramača 1 C ◾ tel. +385 98 207901 ◾ info@vinajakob.hr

_______________________

Novi zagrebački Bakhov hram

VINSKI KLUB u POSLOVNOM OKRUŽENJU

Vinski klub, prostor za prezentacije (suhiucasi)

Vlasnici Vinskog kluba i voditelji programa Miro Barec i sommelier Tomo Jakopović ugostili su Ivicu Dobrinčića Šipuna s otoka Krka (suhiucasi)

Nakon bogate serije odrađenih vrlo značajnih događanja vezanih uz plemenitu kapljicu sad je, moglo bi se reći, jasno: glavni Hrvatski grad dobio je nov Bakhov hram! Riječ je o višenamjenskom objektu zasad jednostavno zvanome Vinski klub, a smještenome u vrlo aktivnom poslovnom okruženju u Strojarskoj ulici, između ostaloga u neposrednom susjedstvu Autobusnog kolodvora i tik uz prepoznatljivi nadaleko uočljivi gotovo 20-katni crni poslovni toranj, što mu I jedno i drugo može ići i te kako na korist. Dimenzijama ne prevelik ali sasma dovoljan za prihvat relevantnog broja onih koji jesu odnosno žele biti u kvalitetnom kontaktu s plemenitom kapljicom.

Već sam svojedobno, kad je objekt uređivan, obznanio da je prizemlje zamišljeno kao vinoteka biranih vina s naglaskom na ponudu etiketa iz Hrvatske i zemalja iz neposrednog susjedstva te od sorata koje su porijeklom osim iz Lijepe naše i iz drugih bliskih nam zemalja jugoistočne Europe i koje ili pokazuju ogroman potencijal ili su se već i te kako etablirale. Prostor ispod razizemlja – da ga baš ne nazovem trivijalno podrumskim i možda za neke automatski s negativnom konotacijom, predviđen je (kao idealan) za različita događanja, poput eno-gastro prezentacija, promocija, strukovno vođenih degustacija i edukativnih programa, zatim predaja nagrada, a i decentnih proslava.

Prostor za predstavljanje dobili su i članovi udruge Škrlet iz Moslavine, na slici su Tomislav Trdenić, Mikša, Jančar, Košutić i Katić

U posljednjih nešto više od mjesec dana Vinski klub imao je popriličan broj značajnih programa što zatvorenog što otvorenog tipa, konkretno ciljano vođene degustacije vina, s ocjenjivanjem, od sorata Plavac mali crni iz Hrvatske, zatim od Vranca iz Hrvatske, Crne Gore i Makedonije, pa od Trnjka iz BiH i Hrvatske, Dobričića iz Hrvatske, sad još preostaje, da se zatvori taj tematski krug, kušanje Crljenka, Tribidraga odnosno Kratošije (crna Gora i Makedonija) i Primitiva (Južna Italija).

Najnovije ocjenjivanje, i posljednje u lipnju, bilo je posvećeno ružičastoj kapljici i vezano uz osmi festival Pink Day u Zagrebu. Prezentacije za publiku su kao protagoniste popodneva/večeri vidjele proizvođače moslavačkog škrleta, zatim eno-uratke krčke vinarije Šipun Ivice Dobrinčića. Sa svojm radovima nastupila je i iločka vinarija PZ Trs, a veteran i jedna od ikona hrvatskoga vina Davor Zdjelarević riječju i kapljicom otkrio je ono što je i kako radio kroz nekoliko posljednjih desetljeća, od trenutka kad je pred široku publiku izašao s prvim svojim vinom – graševinom iz vinograda u brodskom Stupniku, do najnovijih dana kad je, uz kreiranje vina i brendova na neki svoj način koji ovdje u nas nije uobičajen, u zagrebačkom hotelu International otvorio  lijepu malu vinoteku.  ♣

_______________________

PZ TRS iz iločkoga dijela Hrvatskog Podunavlja dugo je već nazočna na hrvatskom tržištu, a iako je tome tako i iako se kroz godine i godine Trsova vina pokazuju u jako dobrom svjetlu vinski posjed što ga vode Zlatko Bošnjak Đuza i njegov kompanjon Marijo Faletar nije u javosti osobito eksponiran/prepoznan, dvojac eto nekako nije bio dovoljno energičan i učinkovit u marketingu. Šteta!

Gostovanje Zlatka Bošnjaka Đuze iz PZ Trsa. U programe u Vinskom klubu kao moderator se redovito uključuje i vrlo aktivni naš vinski novinar Ivo Kozarčanin, na slici je lijevo, uz Đuzu u sredini i, desno, Tomu Jakopovića (suhiucasi)

PZ Trs gospodari sa 60 hektara vinograda u svom vlasništvu, a grožđe za proizvodnju vina koristi još sa 40 hektara od kooperanata. Sorte su, u ukupnosti, Graševina, Rizling rajnski, Chardonnay, Traminac, Muškat bijeli, Frankovka, Cabernet sauvignon, Cabernet franc i Carmenère. Đuza kaže kako je, s obzirom na određene podudarnosti iločkoga kraja u klimatskim uvjetima s onima na našem dalmatinskom jugu, nedavno pokusno posadio 200 loza Pošipa, a razmišlja da to učini i s Vugavom! Bravo, krasna sorta, kad se već o njoj nedovoljno brinu Višani uz koje se ona tijesno veže, neka to budu – Slavonci!

Vina koja nudi PZ Trs su graševina i graševina Dekan, pa chardonnay, rajnski rizling, traminac i muškat bijeli (2020. u posve suhoj varijanti, odličan aperitiv!), zatim su tu rosé Franka od Frankovke, kao i snažni crnjaci Cabernet sauvignon 2016 (15,0 vol%) njegovan u velikoj drvenoj bačvi zapremnine 1000 litara, Cabernet franc 2015 (14,5 vol %) njegovan u 225-litrenim barriqueima, obadva su na tržištu po maloprodajnoj cijeni od po 20 €. Plan je da se od sorata Cabernet sauvignon, Cabernet franc i Carmenère kreira posebna kapljica, zasad joj je radni naziv 3 C.

Oko 25 posto vina PZ Trs izvozi u Bosnu i Hercegovinu, Rusiju i Švicarsku. Sva u Vinskome klubu u Zagrebu prezentirana vina ostavila su jako dobar dojam, ipak iskakali su Graševina Dekan 2019 i Graševina Dekan 2015 (Dekan je naziv vinogada a loze od tamo starije su od 30 godina!), zatim frankovka Rosé Franka 2020 (jedan od dvaju najboljih roséa na ocjenjivanju za festival Pink Day 2021), pa moćni suhi Traminac 2019 (14,0 vol %, lijepa živost,; grožđe je brano u dva navrata, u prvome se išlo na to da se koliko je u optimalnome smislu moguće više očuva kiselost, a u drugome da se postigne snažno tijelo), Muškat bijeli 2020 suhi, te Cabernet sauvignon 2016 i Cabernet franc 2015.), ◾

________________________

ZDJELAREVIĆ od 1985! – Prikaz karijere jedne od svojevrsnih vinskih legendi u nas Davora Zdjelarevića, koji se s prvom svojom buteljom na tržištu pojavio daleke 1985. godine, iziskivao je dosta više vremena od onoga što ga je te večeri u Vinskome klubu za nj odredio organizator. Donio je, Zdjela, sa sobom lijepu količinu butelja za kušanje, a i podrobno je objašnjavao razne svoje odluke i procjene koje su ga u procesima od uzgoja grožđa i proizvodnje vina te marketnga vodile kroz nekoliko različitih oblika bavljenja vinom kao kreatora i kao vinskog trgovca.

Zdjelarević, rođen u Zagrebu, porijeklom je, zapravo, iz brodskog Stupnka u Slavoniji. Prve butelje s prezimenom Zdjelarević i s vinom od grožđa uzgojenog u stupničkome području a ukrašene vrpcama lika izlazile su na tržište iz garažnog podruma Zdjelarevićevih u Zagrebu. Težište je na početku, logično, bila sorta Graševina. Poslije su uključivani i drugi kultivari. Davor Zdjelarević, po struci koju je svladao školovanjem – kuhar, u nekom trenutku, obuzet ambicijama i osiguravši dovoljna kreditna sredstva, utemeljio je u Stupniku kod Slavonskog Broda lijepo vinsko-turističko gospodarstvo što je obuhvaćalo vinograd (dogurao je bio do nešto više od 30 vlastitih hektara pod trsjem!), vinski podrum te lijepi hotel s prostranim restoranom, ideja je bila plasirati vino kroz ugostiteljstvo i razvijati na hedonizmu i lokalnim proizvodima kao temelju visokokvalitetnu turističku ponudu u tome dijelu Slavonije.

Zdjelarević Wine Selection, te špic-linija Nagual u crnoj i bijeloj varijanti (suhiucasi)

Potporu je Davoru aktivnim sudjelovanjem na svečanom otvorenju objekta dala tadašnja ministrica turizma RH Pave Rusković. Davor se afirmirao kao vinar, posao je i u tom drugome dijelu išao, a onda je iz nekog razloga – stalo!  Zdjelarević je bio prisljen prodati imanje, kupac je bio Rus koji – pokazalo se poslije – nije znao kako upravljati njime, pa posjed ide i dalje u prodaju. Zdjelarević je, u međuvremenu, kod svoje kuće u Zagrebu, bez izvora vlastitoga grožđa kao polazne sirovine i bez preradbenih i skladišnjih kapaciteta za stvaranje i odležavanje proizvoda do trenutka izlaska na tržište. Veza s vinom bila je ipak preduboka i prečvrsta da bi se Zdjela ostavio plemenite kapljice, i to baš u trenucima koje je i on, skupa s drugim svojim hrvatskim kolegama, dugo čekao i priželjkivao a to du bili oni kad je proizvodnja vina individualnih privatnih proizvođača već sjajno cvala, te kad se kod nas sve više tražilo vino više kakvoće do osebujno i, posebice,  organoleptičkim izričajem vezano uz određeni teritorij i lokalnu tradiciju.

Davor je nekako uvijek pokazivao smisao za marketing, i, slijedeći vlastite ideje ali gledajući malo i što se i kako sve događa s vinom u svijetu, osmislio je način kako da ostane u poslovnom smislu tijesno vezan uz boga Bakha. Ohrabren nekim primjerima koji su pokazivali kako neki njegovi kolege makar i radili jako dobra vina imaju problem s plasmanom, krenuo je u pothvat popularno zvan Difuzne vijarije. Riječ je o tome da se obilaze izabrani vinski podrumi u kojima se, i unatoč dobroj kakvoći proizvoda, ipak zbog nedovoljnog vlasnikovoga truda i snalaženja u marketingu i prodaji, stvaraju određene zalihe što nepredviđeno zauzmaju bačveni prostor u podrumu, a kako je i svaka berba sama po sebi novi trošak, u konačnici gazdini troškovi se, dolaskom tih novih količina, još povećavaju. U suradnji s vinarima koji mu ulijevaju povjerenje u kvalitetan rad u trsju i u podrumu i koji su prisiljeni ili spremni otpustiti (prodati!) dio neke svoje proizvodnje što su predstavljale višak za koji Zdjela zagrize, vidjela se korist i za Zdjelarevića i za te vinare. Malo pomalo Zdjela je razgranao suradnju s vinarima diljem cijele Lijepe naše i stvorio brend ZWS odnosno Zdjelarević Wine Selection. U svakoj od četiri službene regije u Hrvatskoj Davor je osigurao to da u ponudi ima (barem) po jedno bijelo vino, a Slavoniju i Dalmaciju predvidio je da mu one svaka daju još i po jedan crnjak. Tako se u sjeverozapadnome dijelu Hrvatske što se tiče sorata oslanja na Škrlet, Pušipel i Kraljevinu, u Slavoniji na Graševinu, Rizling rajnski, Chardonnay i Sauvignon bijeli, Ružicu bijelu te, među crnima, na Cabernet sauvignon, Merlot, Syrah i Frankovku, u Istri i na Kvarneru prednost kod njega u ZWS-grupi imaju Malvazija istarska, Žlahtina i Muškat bijeli, u Dalmaciji Pošip, Grk, Vugava, što se tiče crnih Plavac mali, Babić i Crljenak.  I, sad, vrh piramide: kvalitativna špica Zdjelarevićevog vinskog portfelja, doista za visoko-zahtjevnog potrošača, su Nagual bijeli kao zastupnik Slavonije, i Nagual crni kao predstavnik Primorske Hrvatske. Nagual bijeli mješavina je chardonnaya i sauvignona bijeloga, a Nagual crni mješavina je cabernet sauvignona i merlota, eventualno s malim dodatkom syraha. U novije vrijeme Zdjela se za Nagual crni oslanja na vrlo pouzdanog partnera Šimu Škaulja iz benkovačkoga područja u zadarskom zaleđu. Na tržištu su sada Nagual bijeli iz 2013, te Nagual crni 2016 private selection (ovoga crnjaka iz 2016 pod Zdjelarevićevom etiketom je 2000 a cijena butelji je oko 180 kuna).

Na Zdjelarevićevu prezentaciju u Vinskome klubu odazvao se popularni eko-vinogradar/vinar Tomislan Bolfan s Vinskog vrha u Hrvatskom zagorju (suhiucasi)

Te večeri na kušanju u Vinskome klubu se našao uistinu popriličan broj vina koja dobro ilustriraju vinski put Davora Zdjelarevića od početaka pa do danas, pa – evo ih: kušanje su otvorili Zdjelarevićev bijeli pjenušac Grassecco od graševine a rađen u vinariji Pavlomir na Kvarneru metodom charmat, te ružičasti Classic Rosé od crnog pinota rađen klasičnom metodom ali uz korištenje inkapsuliranih kvasaca, realizator ovog vina je znani slovenski enolog i pjenušar Zdravko Mastnak iz okolie Sevnice, on inače dosta surađuje s hrvatskim proizvođačima vina. Zdjelarević je – kao, uz suvlasnika Vinskog kluba Tomu Jakopovića, voditelj u programu – govoreći o nekim svojim etiketama – nastupio i kao vinotekar, naime navodio je maloprodajne cijene buteljama. Butelja Grassecca je kod njega u vinoteci oko 48 kuna, a Classic Roséa 75 kn. Treće po redu na kušanju bilo je vino Purger’s Graševina ili Purgerica, punjeno u litrenu bocu, Zdjelin je to svojevrsni dar Zagrepčanima. Vino je od grožđa s tri lokacije – iz vinograda u brodskm Stupniku, zatim iz Erduta, te iz Iloka. Taj blok slijedila su vina grupe Zdjelarević Wine Selection Essence. Graševina 2013 Essence ZWS stvorena je u Zdjelarevićeoj suradnji s Jasnom Antunović iz Erdutskog vinogorja. Chardonnay 2018 Essence ZWS također je porijeklom iz Erdutskog vinogorja, kao i Sauvignon 2014 stvoren u suradnji s vinarom Mladenom Siberom.  Vrlo zanimljiv i odlično uščuvan k’o barut suh Muškat brutal 2009 također je plod suradnje sa Siberom. Malvazija 2018 Essence ZWS nastala je u podrumu Alfreda Cossetta iz Kaštelira u Istri.  Crna vina: Babić 2013 ZWS (14 vol%) dolazi iz vinograda koje je nekad na Jadrtovcu posjedovao zagrebački zubar Alenko Đunđer, dok je Cabernet sauvignon ZWS 2016 iz trsja uzgajanog u brodskom Stupniku.

Veliko finale kušanja: Nagual bijeli i Nagual crni. Chardonnay fermentacjiu počinje u inoksu a završava je u velikoj hrastovoj bačvi od 2000 litara, u kojoj onda odležava na finom talogu, a sauvignon bijeli fementirao je u inoksu i poslije, da bi sačuvao dovoljno svježine, i nastavio odležavati u inoksu. Nakon dvije godine vina – chardonnay je, ponavljam, bio iz podruma Jasne Antunović a sauvignon od Mladena Sibera – su pomiješana, i potom je blend ostavljen neko vrijeme na odležavanju-sjubljivanju. Nagual crni grand cuvée sastavljen je od oko 60 posto cabernet sauvignona i 40 posto merlota, dozrijevanje je u drvenim bačvama.

Za pozdrav s društvom te večeri – poseban kuriozitet: pjenušac Grof Millenium 2000, s punih 18 godina odležavanja na finom talogu u boci nakon druge fermentacije! ◾

________________________

Hotel Westin Zagreb

TALIJANSKI VINSKI JUG u HRVATSKOJ

Bakhov nektar s Apeninskog poluotoka u popriličnoj je mjeri, i već dugo vrijeme, prisutan na brojnim svjetskim tržištima pa, logično, s obzirom da smo mi s Talijanima prvi susjedi, i na hrvatskome. Italija, koja je već godinama najveći svjetski proizvođač plemenite kapljice na Zemlji s time da se najprije dugo godina na vrhu rang-liste izmjenjivala s Francuskom, zdušno je pomagala ustroju kvalitetne poslovne organiziranosti vlastite vinska branše i kao nastavak na to pomno je brusila i dobro i izbrusila svoj vinski marketing, posebice najprije prema vrlo privlačnim i obećavajućim tržištima – onome u SAD (visoka platežna moć stanovnika, spremnost kupaca da troše i na skuplje etikete, i uredno pa i promptno plaćanje uvoznika …), te onima u (imućnijim) zemljama sjeverne Europe odakle joj stižu brojni turisti i u kojima je u pečalbi mnogo Talijana. Talijanska vinska branša dobro je iskoristila to što je npr. u Njemačkoj odavna mnogo Talijana u ulozi gastarbajtera, posebice u ugostiteljstvu kao sjajnoj platformi za plasman upravo (i) talijanskih lokalnih delicija, što se tiče sunarodnjaka-gastića oni su u smislu potpore odigrali svoju igru u smislu dobave, reklamiranja robnih maraka i u prodaji, a ostali pak, zaposleni u drugim djelatnostima, kao lokal-patrioti bili su s ulogom izravnog dobrog potrošača.

Što se tiče prodora vina s Apenina na hrvatsko područje, neke su butelje ovdje na policama kao rezultat klasičnih prezentacija plemenite kapljice u organizaciji ICE-a, odnosno Talijanskog instituta za vanjsku trgovinu, neka vina pak kao rezultat nastupa talijanskih vinara na vinskim sajmovima i festivalima u Lijepoj našoj, a neka kao rezultat visoke ambicioznosti pojedinih istaknutih hrvatskih uvoznka koji su, kako su se ovdje počeli otvarati sve finiji i luksuzni objekti – restorani i hoteli,  te kako se sve brže razvijalo privatno poduzetništvo i kupovna moć određenih slojeva stanovništva  počela je rasti, smatrali da dobar dio i skupljeg uvoza imaju lijepu šansu ovdje plasirati zahtjevnijim domaćim kupcima željnih istraživanja po vinskome svijetu, dok su glede plasmana ostalog dijela uvoza računali na  turiste za boravka u Hrvatskoj. I dogodilo se to da su danas na hrvatskim policama vrlo zastupljene inozemne vinske proizvođačke kuće – naročito iz Italije i Francuske – čak najjačih svjetskih imena, u kontekstu Italije konketno to znači osobito podrumi iz Toscane, Pijemonta, Južnog Tirola, Veneta pa i Furlanije.

Evo nekoliko vina koja su mi se svidjela: Baglio Oro Apulija – Guardiani di Cepineri 2016 riserva; Varvaglione Apulija – Papale Oro Primitivo di Manduria 2017; Tenuta Giustini di Papadopoli Salvatore Apulija – Ad Hoc Primitivo di Manduria doc; Borgo Turrito, Apulija – Terra Cretosa Nero di Troia 2018…

Smatrajući da je, s obzirom na neposredno zemljopisno susjedstvo – državna granica ide Jadranskim morem, zatim s obzirom na bogatstvo sortimenta juga talijanske Čizme i s obzirom na to da nam je zajednička  sorta koja na svakoj strani nosi drukčiji naziv (Crljenak, Tribidrag, Kratošija, Primitivo…) ali koja je na svjetskoj razini i te kako respektabilna kad je se spomene kao Zinfandel, talijanski vinski jug  ipak preslabo zastupljen svojim etiketama u Hrvatskoj, proizvođači vina pet pokrajina donjega dijela Apeninskog poluotoka – Apulije, Basilicate, Calabrije, Campanije i Sicilije, krenuli su u akciju! Uz pomoć ICE-a (Istituto Commercio Estero) a to je, dakle, Talijanski institut za vanjsku trgovinu pri Veleposlanstvu Republike Italije u Zagrebu, nedavno su u centralnoj dvorani za događanja zagrebačkog hotela Westin a za uvoznike, vinske trgovce, ugostitelje i vinske novinare priredili popodnevnu četverosatnu tzv. hodajuću degustaciju (walk around tasting) svojih vina, na način da su uzorci  izloženi po stolovima onako kako to obično bude na festivalima, a gosti da obilazie izlagače. Prezentirano je, ovom prigodom, 120 različitih vina od ukupno 40 proizvođača. Riječ je o obiteljskim vinarijama srednje veličine, koje tradicijski proizvode visokokvalitetna vina od autohtonih kultivara tipičnih za svoj teritorij, konkretno radi se o sortama Aglianico, Falanghina, Fiano di Avellino, Greco di Tufo, Grillo, Malvasia, Negroamaro, Nero d’Avola, Primitivo, Taurasi, i druge.

Sandra di Carlo, direktorica zagrebačkog ureda ICE

  Vinari iz Apulije poslali su na kušanje 42 vina, sa Sicilije 33, iz Campanije 24, Calabrije 15 i Basilicate šest. Kapljicu su točili i na temelju dobivenih podataka o svakome uzorku objašnjavali sommelieri hotela Westin. U susjednoj prostoriji organizirana je za zainteresirane pojedince-businessmene iz Hrvatske mogućnost virtualnog susreta i komuniciranja (poslovnog razgovora) video-linkom s predstavnicima svih sudjelujućih proizvođačkih kuća.

 Bilo je interesantnih bijelih, ružičastih i crnih vina. Od onoga što sam kušao, crna vina pokazala su mi se u najboljem svjetlu. Kod većine bijelih vina, učinilo mi se ipak malo previše onih (Grillo npr.) još premladih (berba 2020!) i rađenih malo i, rekao bih, forsirano,u stilu da budu izrazito svježa, kao da u sjeverna. A u ozbiljnoj varijanti i te kako bi se dojmila! Kod crnih našao sam ih dosta s nekoliko godina na plećima, zrelih, ozbiljnih, kompleksnih.  Inače, uz vina s juga na kušanje su ponuđeni i tipični sicilijanski likeri od limuna, naranče, lovora….

– Od ulaska Hrvatske u Europsku Uniju 2013. godine vrijednost uvoza talijanskog vina u Hrvatsku neprestano se povećavala, postoji podatak da je 2019. dosegnula 5,6 milijuna eura. Godišnji rast držao se neko vrijeme na oko 16 posto. Što se tiče količina uvezenoga vina iz Italije, koja je, inače, drugi najvažniji hrvatski trgovinski partner i koja izvozi vina u vrijednosti od 6,3 mlijijarde eura, one su bile odmah ispod količina uvezenih iz Sjeverne Makedonije i Francuske, ovom inicijativom nastoji se pridonijeti obnavljaju pozitivnog trenda izvoza talijanskoga vina u Hrvatsku – rekla je direktorica zagrebačkog ureda ICE-a Sandra di Carlo.  ♣

Za kraj lipnja

NAKON PJENUŠAVOG DORUČKA u TRSJU – PRVI HRVATSKI ZALAZAK SUNCA u VINOGRADU!

Pjenušavi doručci u trsju raširili su se u (sjevero)zapadnim krajevima vinorodne Hrvatske, a kraj lipnja dočekali smo, u istočnome dijelu zemlje, i s prvim glazbenim zalaskom sunca u vinogradu! Pozornica manifestacije Zalazak u vinogradu – prostor pred vinskim hotelom Stupnički dvori, nekad znanime kao hotel Zdjelarević. Organizatori – Turistička zajednica Meridiana i TZ Brodsko-posavske županije. Smisao je bio skrenuti pažnju široke javnosti na turističke mogućnosti kraja – Stupnika, Oriovca i Nove Kapele – inače idealnoga za uzgoj vinove loze za proizvodnju vrhunskih vina. Predviđeno je bilo da goste uz bogate stolove dočekaju lokalni OPG-ovi s tipičnim slavonskim specijalitetima te proizvođači ponajboljih vina od sorata Graševina, Chardonnay, Cabernet sauvignon, Cabernet franc te Merlot.

Nakon vinske radionice – uz orahnjaču i makovnjaču iščekivanje glazbenog programa

 

Na početku programa, koji je službeno zacrtan od 16 sati do 21 sat, bila je vinska radionica Vina Meridiana Slavonica – ponos našega kraja, za realizaciju koje je bila zadužena prof. Marija Vukelić WSET2, inače utemeljiteljka pjenušavih doručaka u široj zagrebačkoj okolici, njen glavni zadatak bio je da uzvanike upozna s vinogorjem i s vinima petorice proizvođača predviđenih da toče svoju kapljicu. Riječ je o vinarijama Galić, Jurković, Vinković, Vučković, Aladrović, Grozdanović. Polaznici radionice bili su iznimno zadovoljni kvalitetom vina i raznim vrstama vina, od pjenušavih do mirnih, suhih do polusuhih, mladih i odležanih, bijelih, ružičastih, crvenih.

Kako se spuštao mrak tako se sve više točilo i pilo – crno vino!

Jazziana Croatica: Hrvoje Galler, Elvis Penava, Borna Šercar i Vojkan Jocić, akademski, te, dolje, u uživo u vinogradu

A kulturno-umjetnički dio pao je na leđa glazbenog sastava Jazziana Croatica Borne Šercara (bubnjevi), Vojkana Jocića (sakrofon), Hrvoja Gallera (glasovir) i Elvisa Penave (gitara). Jazziana Croatica, osnovana 2009. godine, nastoji očuvati hrvatsku glazbenu baštinu inspiriranu etno-utjecajima te nametnuti nove standarde u hrvatskom jazz izričaju. Jedan od ciljeva ansambla je proizvesti zvuk autentičan podneblju i stvoriti prepoznatljiv brand. Zvuk hrvatskoga jazza u zelenilu stupničkih vinograda uz čašu vina  – stvorio je jedinstven doživljaj u kojemu su uživali svi posjetitelji, domaći i strani, koji su upravo zvog ovoga događaja došli u Brodski Stupnik.  Događanje  u Stupniku pokazuje je eto da i sumrak može biti lijep, upečatljiv… ♣

________________________

          …..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

 POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

 

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: