VINSKIM PUTIMA, i PONEKOM KRIVINOM DUBROVAČKO NERETVANSKE ŽUPANIJE

  Zagreb Vino.comPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

 OLYMPUS DIGITAL CAMERA

GRUPA INOZEMNIH i NEKOLICINA HRVATSKIH VINSKIH PISACA KAO GOSTI FESTIVALA VINA i KULINARIKE ZAGREB VINO.COM OBIŠLI SU KONAVLE, DUBROVNIK, PELJEŠAC, KORČULU, KOMARNU TE ŠIBENSKI KRAJ. NEPOSREDNO UOČI OVOGODIŠNJEG FESTIVALA, KRAJEM STUDENOGA, PUTOVANJE ZA NOVINARE PRIPREMA SE u SPLIT, NA BRAČ, HVAR i u IMOTSKI

Čini se kao da je još dosta daleko, ali – to je privid: vrijeme leti, i začas će nam stići deveti medjunarodni festival vina i kulinarike Zagreb Vino.com u zagrebačkom hotelu Esplanade, uvijek posljednjeg petka i subote u studenome, konkretno ove godine na rasporedu 28. i 29. studenoga. Pripreme su u punom jeku, ali osnivač i direktor Ivan Dropuljić još ne želi o detaljima. Najavljuje tek, kao nešto što je već defnirano, novu turneju inozemnih vinskih novinara Dalmacijom, i to vinorodnim područjima na Braču, Hvaru, oko Imotskoga… U odnosu na dosadašnje turneje Zagreb Vino.com-a hrvatskim vinorodnim područjima – a posjetilo se Slavoniju i Podunavlje, pa Istru, Hrvatsko zagorje, Međimurje i Moslavinu, te, eto, Dubrovačko-neretvansku županiju – ove godine bilježi se najveći interes stranih vinskih pisaca za putovanje s ciljem otkrivanja vinske Lijepe naše. Želju da pođu upravo na Brač, Hvar i Imotski izrazilo je oko 20 vinskih pisaca iz više zemalja interesantnih nam kao tržišta za vino, konkretno iz Velike Britanije, Njemačke, Austrije, Danske, Poljske, Rusije, Švicarske, Finske, Mađarske, Slovenije, Srbije, Makedonije…

OLYMPUS DIGITAL CAMERADubrovački podrum ponudio je na kušanje vrhunsku Malvasiju iz 2012, pa Parac 2011 od caberneta, merlota i plavca, zatim Merlotinu 2009, plavac Plausus 2009, cabernet sauvignon Trajectum iz 2007. Na strane novinare vina su ostavila vrlo dobar dojam

OLYMPUS DIGITAL CAMERAU Grudama su se, uz Dubrovački podrum, prezentirali Konavljani Andro Crvik, Pero Đurić Marinović, Ivo Miljas, Mato Struić, Božo Metković, enolozi Petar Crvik i Zvonko Miljas. Vina inače konstantno prati Ivanka Čelar, predstojnica Zavoda za južne kulture i maslinarstvo sa sjedištem u Dubrovniku. Božo Metković iz mjesta Molunat rado će se pohvaliti da je najjužniji vinogradar i vinar u Lijepoj našoj. Predstavio se s vrlo lijepom Malvasijom 2012. Nikša Bratoš, koji obrađuje četiri hektara vinograda s 13.000 loza, došao je s laganom maraštinom, zatim s malvasijom te s crnim vinom Ana 2010 od merlota, cabernet franca i syraha. Proizvođač Pero Đurić Marinović, koji obrađuje šest hektara vinograda i proizvede godišnje nekih 70.000 boca, stigao je s Malvasijom 2011, zatim s Crljenkom 2010 iz barriquea i Crnljenkom 2010 bez barriquea, kao i s Merlotom 2012

Kao svojevrsni uvod u  ovogodišnju priredbu u Esplanadi, evo zapisa s prošle turneje stranih novinara u režiji Zagreb Vino.coma a unutar Dubrovačko-neretvanske županije, kad su posjećeni Konavle, Dubrovnik, Mali Ston, Kuna Pelješka, Potomje, Orebić, Korčula, Komarna, te kad smo se izvan Dubrovačko-neretvanske županije, tj. na odlasku te u povratku za Zagreb, radi boljeg upoznavanja s vinima šibenskog, primoštenskoga i skradinskoga kraja, zaustavili u Brodarici i u Šibeniku.

Prvi susret s dubrovačko-neretvanskim proizvođačima vina bio je u Grudama u lijepim prostorima Dubrovačkih podruma gdje se okupilo nekih desetak vinara, uključujući domaćina. Vremena je bilo premalo za obilazak svakog proizvođača posebno, stoga je kušanje vina svih tržišno relevantnih konavoskih vinara priređeno na jednome, u logističkome smislu najprikladnome mjestu. Božo Martinović, u svojstvu direktora Dubrovačkih podruma, i Andro Crvik, u svojstvu vinogradara, vinara i predsjednika vinarske udruge, poželjeli su dobrodošlicu, i kušanje je moglo početi.

Konavoski vinogradari/vinari, inače, ostavili su dojam dosta dobro organiziranih, naime u realizacijskom smislu dočeka i prihvata gostiju te degustacije sve je štimalo, što se veli, u nulu.

U ponudi su, na kušanju, dominirale malvasije, od sorte Malvasija dubrovačka. Uočljiv je bio priklon modernom pristupu proizvodnji – vina su bila s puno svježine, žive boje, većina njih lijepo aromatična. Tijelom i strukturom ne predebela, nabildana. Vinari su, kazali su, radi toga da ne dobiju previsoke alkohole u (suhome) vinu, brali nešto ranije, međutim neki su trgali očito ipak i malo prerano a zasigurno su i dopustili veći prinos, moguće je i da su kod prešanja malo jače stisnuli, pa su njihova vina bila nešto tanja, malo i zelena, a na završetku i blago opora. Zamijećeno je i to da malo konavoskih vinara, može se reći neznatan broj, pokazuje volju da ostvari ambiciozniji eno-uradak, koji bi se u Dubrovniku, kao turističkome centru par excellence, iznimno popularnome u cijelome svijetu pa je logična pretpostavka da ga posjećuje i veći broj imućnijih gostiju, zacijelo mogao plasirati i po višoj cijeni. Takvi uradci svom vinogradarsko-vinarskome kraju i svojim podrumima samo podižu reputaciju, što je i te kako korisno za buduću (količinski i cjenovno) prodaju, i ne samo vina….

Što se tiče crnih konavoskih vina, poveznica im je strukturno vitkije vino od crnjaka očekivanog na jugu i u usporedbi, primjerice, s crnom kapljicom susjednog Pelješca. Stil je većma podjednak, dosta je crnih vina njegovano i do 18 mjeseci u barriqueu, koji se u organoleptici nije pokazao baš jako agresivnime, ali ipak – ponešto vanilije i paljenoga te, manje-više, korektnog drva zasjenjuju voćnost i lokalni identitet i identitet sorte. Moguće je da se utjecaj bačvice pokazuje jače i stoga što su i tu prinosi nešto veći nego što bi trebali biti, a bačvice i ne najprikladnije paljene, pa vino nema dovoljno snage oduprijeti se. Alkoholi jesu do 14 vol %, ali meso nije pratilo dovoljno.

Uz plavce, u ponudi su bili i crljenci/zinfandeli, iz bačvice i neki bez bačvice. Ljepši mirisi i zamjetno sortno obilježje onih bez bačvice, međutim u njima je još i više nedostajalo tijela. Na nekoliko punktova bilo je i vina od Cabernet sauvignona i Merlota. Najbolje uzorke od Plavca maloga te od spomenutih bordoških sorata pratila je maloprodajna cijena od 20 eura za butelju, što je ipak zericu previsoko, no ako ih ponuđači uspijevaju u zadovoljavajućem opsegu plasirati, onda ne treba gubiti vrijeme na diskusiju oko te cijene.

Konavle CrvikAndro Crvik veli da je u posljednjih pet do šest godina najbolje godište za vino, posebice crno, u konavoskome kraju bila 2011. Posljednji dio vegetativnog ciklusa vinove loze – kolovoz te rujan i općenito jesen bili su odlični za dozrijevanje, grožđe je berbu dočekalo vrlo zdravo. Dokaz vrlo dobroga godišta je svakako Crvikov plavac Pomet 2011, rađen i uz brižnu selekciju grožđa

TKO VOLI KOGA A TKO NE VOLI…           

Eto nas, nakon  organiziranog i stručno vođeng obilaska Dubrovnika, čemu možemo zahvaliti Turističkoj zajednici Dubrovačko-neretvanske žušpanije, TZ Dubrovnika i Andru Crviku, na Pelješcu. Na Pelješcu nije bilo nimalo lako uglazbiti program boravka i susrete novinara s lokalnim proizvođačima vina. Veliki je problem neorganiziranost lokalnih vinara. Postoji, doduše, udruga vinogradara i vinara na županijskoj razini, međutim ona očito funkcionira slabo, možda je bolje reći – nikako. Nema osobe koja bi kvalitetno informirala i animirala vinare za zajedničke akcije na dobrobit i njih samih i cijeloga kraja. Nezgoda je i u tome što pojedini vinari nisu među sobom dobri, i ne druže se, neskloni su udruživanju makar bila riječ o interesnoj udruzi, dakle na moguću korist svim članovima. U situacijama kao što je bila ova naša, sa stranim i domaćim novinarima u posjetu Pelješcu, kad nije bilo moguće posjećivati podrume pojedinačno (preveliki broj vinara a premalo vremena), nego je bilo nužno uspostaviti punktove susreta s lokalnim proizvođačima u ambijentima koji odgovaraju logistički (dovoljno velika kušaonica, prikladne čaše i njihov dovoljan broj, spremnost vlasnika da bude domaćin degustacije…), dolazi do toga da neki vinari jednostavno ili ne žele da, ako bi skupna degustacija bila kod njih, prisutni budu i vinari s kojima se ne druže, odnosno da neki vinari ne žele doći na mjesto gdje bi bili nazočni neki drugi vinari s kojima se nemaju rado (prostora da se smjeste za neki dovoljno udaljeni stol od rivala kojega ne vole uvijek se može naći!).

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERAU restoranu Koruna u Malom Stonu: vina su podastrli Željko Ledinić, Miho Rozić, Mato Vlašić i PZ Stoviš kojega je predstavljao Frano Vlašić. Očekivali su se i Frano Miloš i Vukas, ali nisu se pojavili. Ugodno je s vinom – nazvanim Prapratno 2011 s crvenom etiketom te, skupljime, Prapratnom 2011 s bijelom etiketom – iznenadio manje znani Mato Vlašić (na slici je desno, iz profila). Frano Vlašić iz PZ Stoviš, proizvođačem Plavca Mili, rekao nam je da PZ Stoviš broji 120 članova i da ukupno gospodari sa 100 hektara vinograda. Frano se nada da će uskoro, zahvaljujući suradnji s Agrokorom, u Prapratnome za PZ Stoviš niknuti nova moderna vinarija. Miho Rozić skrenuo je pažnju i na turistički dio svoje djelatnosti – apartmane Mili

OLYMPUS DIGITAL CAMERAU Malome Stonu ne kušati kamenice bio bi grijeh. Za pladanj kamenica pobrinuo se vinar te uzgajivač kamenica Željko Ledinić

Uz dosta muke ipak je došlo do nekog dogovora. Na Pelješcu punktovi susreta bili su restoran Koruna Svete Pejića (Pejić je inače i vlasnik Stonske solane!) u Malome Stonu, nova vinarija Saints Hills Ernesta Tolja (sasvim kratko zaustavljanje), obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Antunović mesara Josipa Antunovića u Kuni, zatim vinarija Madirazza Ante i Tončija Madirazze u Potomju, i lijepi objekt Korta Katarina Amerikanca Leeja Andersona u Orebiću.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAU mjestu Zagrude otvoren je novi veleban podrum Saints Hills Ernesta Tolja. Na šest je nivoa, a površine 2400 četvornih metara. Saints Hills na Pelješcu, na poziciji Dingač, ima 10, a na kopnu, u vinogorju Komarna, 16 hektara vinograda. Direktor podruma Rafael Marić i Iva Market, zadužena dakako za marketing, pokazali su nam unutrašnjost. Na slici su i betonski konusni kontejneri i drvene zatvorene kace od po 30 hektolitara zapremnine. Saints Hills na Pelješcu ima i više velikh bazena od cementaOLYMPUS DIGITAL CAMERA

  Na Pelješcu postoji, čuo sam, oko 40 ozbiljnih proizvođača vina, s količinama od barem 2000 litara pa naviše, neshvatljivo je da se od njih toliko ukupno nije odazvalo ni 20. Grupa uglednih vinskih novinara iz niza zemalja Europske Unije koje su ne samo za nas zanimljivo tržište za vino nego i koje su i snažna emitivna tržišta u segmentu turizma, te novinari iz Slovenije, Srbije i Hrvatske dovedeni pelješkim vinarima na kućni prag i bez njihovih troškova – a pelješki vinari ne osjećaju potrebu za sebe i obvezu za svoj kraj da se pojave i prezentiraju se.

Kad se ide na ovakvo putovanje intencija je Zagreb Vino.coma uvijek omogućiti svim tržišno značajnim proizvođačima nekoga područja da pokažu svoje uratke. Osobni pozivi e-mailom i telefonom išli su od organizatora festivala prema proizvođačima za koje se znalo i kontakti kojih su u aktualnom vinskom vodiču Vinski putevi: vodič kroz vina i vinarije Hrvatske. Neki vinari koji su obećali doći ipak se nisu pojavili. Pelješani su u ovome segmentu razočarali, i ne mislim da ima smisla tima koji nisu došli iskoristiti mogućnost dobre međunarodne prezentacije njih samih i teritorija na kojemu djeluju da društvo ubuduće daje ikakvu potporu.

Packa, osim za nekoliko iznimki, i onim proizvođačima koji su došli a nisu sa sobom donijeli nikakav promidžbeni material, packa i vlasniku jednog degustacijskog punkta koji je sebe smjestio u udobni i ugodni zatvoreni prostor a istodobno svojih nekoliko kolega po dosta lošem vremenu ostavio na nemilost jakog vjetra na vanjskome prostoru koji je, istina, bio natkrit i sprječavao je oborine odozgor, ali gdje se nije moglo skloniti od neugodnog hladnog puhanja.

Večer u objektu Korta Katarine u Orebiću svojim je sjajem sve popravila. Uz domaćina, tu su se pokazale još dvije vinske kuće s američkom vezom: vinarija Grgić, te Bura-Mrgudić-Benmosche. Lijepa prezentacija, fina večera, dobro društvo i izvrsno raspoloženje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAU zanimljivom ugođaju, po domaće i ugodno rustikalno, kod Antunovića u Kuni. Tu je bio vrlo okusan domaći ručak. Tko i nije bio gladan uz pogled na toliko visećih pršuta ogladnio je! Vlasnica osobno pekla je janjca. OPG Antunović, inače, uzgaja magarce, ovce i koze, i nudi razgled farme, što je osobito zanimljivo za djecuOLYMPUS DIGITAL CAMERA

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAKušala su se a onda i uz jelo pila vina Rukatac 2012 te Postup 2011 od Mate i Domagoja Antunovića, kao i Plavac Tajano i Dingač 2009 od Vedrana Kiridžije. Domagoj Antunović i Vedran Kiridžija na slici su s novinarkom Anom Alkhamis iz Osijeka i novinarem Dušanom Jelićem iz Beograda

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPotomje: podrum i kušaonica Ante i Tončija Madirazze

OLYMPUS DIGITAL CAMERAObitelj Madirazza obrađuje pet hektara vinograda. Ante Madirazza je stari vinski lav, vino je bogme jako dobro dotjerao. Kušali su se Pošip 2011 Garbinada, Grk 2012 Heracles, Dingač 2011 Tramontana, Dingač 2010 i Dingač 2010 Nobile, od posebno probranog grožđa, Nobilea je napravljena sasvim mala serija od 1000 litara. Madirazze dosta paze i na izgled proizvoda, etikete su modernog dizajna, vina ukrašena zvučnim nazivima riječima u domaćoj uporabi ali i s internacionalnm zvukom

OLYMPUS DIGITAL CAMERAIz Potomja su se prezentirali Niko Jurice Violić, koji njeguje 17.000 loza na Dingaču, Pavo Miličić koji je na kušanje donio – malbec (?!), PZ Dingač čiji je enolog Ante Mandić nudio Postup 2008 i Dingač 2008, Boris Violić, brat od Mate Violića Matuška s lijepim Dingačem 2011,te Baldo Kangjera s Postupom 2010. Kangjera inače proizvede oko 12.000 butelja. Na slici su trojica Violića – Boris, Matuško i Niko Jurice.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKako je do sljedećeg termina za kušanje nepredviđeno ostalo malo vremena, pošlo se na tren na osvježenje pjenušcem u susjedstvo, kod Mate Violića Matuška (na slici je sa suprugom), koji je pokazao novi dio svojega podruma – tunel površine 1500 četvornih metara i s 800 barriquea. Matuško radi bijeli pjenušac od pošipa i chardonnaya, a ružičasti uglavnom od plavcaOLYMPUS DIGITAL CAMERA

 OLYMPUS DIGITAL CAMERANa svjetskoj razini kod Korta Katarine. Vina je predstavila i osobno točila enologinja Nika Silić Maroević. Za stolom su novinari Cristina Alcala iz Španjolske, Thomas Vaterlaus iz Švicarske, Gerhard Eichelmann iz Njemačke i Morten Bundgaard iz Danske. Krešo Vučković ispred vinarije Grgić, u društvu s Oksanom Krapivko iz Sankt Petersburga, Anom Alkhamis iz Osijeka i Dušanom Jelićem iz BeogradaOLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMarija Mrgudić sa sobom je donijela tradicijski kolač Dubrovačke Republike – mantalu, koja se radi od ugušćenog mošta uz dodatak mirodija, griza, badema i oraha, a ukrašava se lovorovim listom

 CRNI OTOK, BIJELA VINA

Nekako oko ponoći pošli smo, zadnjim trajektom toga dana, iz Orebića na Korčulu. Korkyra nigra – crni otok, bijela vina.

Iz praktičnih razloga prvo naše razmišljanje bilo je da se noći u Orebiću, ali…  Od sredine listopada, dakle kad je po nekom našem shvaćanju turistička sezona za tu godinu završena, u Orebiću i na Pelješcu nemoguće je naći hotel koji radi, i koji bi mogao primiti dvadesetak gostiju na noćenje u jednokrevetnoj sobi. I na otoku Korčuli, četvrt sata trajektom udaljenome od Orebića, maltene ista stvar: hoteli, pa i čuveni Marko Polo u Korčuli, uglavnom zatvoreni su bili poslije sredine listopada. Neki na koje smo ipak računali ove godine nalazili su u fazi preuređenja. Na jedvite jade zadovoljavajući  smještaj nađen je u hotelu Korčula u Korčuli, u samome središtu grada.

Pelješac i Korčula, tik uz taj famozni Dubrovnik, turistički kraj koji bi, jednostavno – jer nije nužno da ponuda počiva tek na suncu i moru – trebao biti aktivan preko cijele godine, demonstrirao je uskogrudnost prema turistu. Skeptični lokalni stanovnici reći će: tko će ovamo doći zimi? A trebali bi shvatiti da za takve destinacije interesa može biti upravo jer su one u stanju pružiti nešto drugo, i znatno vrijednije od trivijalnih kupanja i sunčanja. Domaćini bi morali shvatiti/prihvatiti da je, ako se zasad zanimanje za dolaskom u dovoljnoj mjeri i ne pokazuje, to zasigurno i stoga što se lokalni ponuđači ne ističu dovoljno spremnima u ponudi smještaja I organiziranih atraktivnih sadržaja i u mjesecima od sredine listopada do sredine ožujka. Stalno govorimo o nužnosti proširenja turističke sezone s dva do tri ljetna mjeseca na gotovo cijelu godinu, ali se zacijelo premalo radi na osmišljavanju sadržaja za period prije i nakon tzv. glavne (kupačke) sezone. Znači li to da mještani na Pelješcu i Korčuli zarade preko ljeta i više nego dovoljno da sebi mogu priuštiti  zimski turistički san?

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAKorčula: gradska kula

 Ponude godišnjem dobu prikladnih zanimljivih programa i, naravno, mogućnost komfornog smještaja treba biti i nakon ljeta. More je magnet, ono, znači, da ponovim, ne samo izležavanje na plaži, nego i što-šta drugo. Nekome je (uglavnom sa sjevera) iz ugođajnih i zdravstvenih razloga dovoljno već to što će provesti nekoliko dana na obali i na morskome zraku, ali u te dane ipak nije voljan i dosađivati se, nego traži prikladnu razbibrigu kroz atraktivne, animirajuće sadržaje vezane uz lokalnu povijest (stare građevine, utvrde, dvorci, palače, sakralni objekti/uz Dubrovnik, tu su zidine Stona, grad Kočula…), prirodni ambijent (strmine Dingača, Postup, pjeskoviti vinogradi grka u Lumbardi…), eno-gastronomiju (riba, te malostonske školjke, divljač na Pelješcu, dingač, postup, Stonska solana, maslinovo ulje, cijenjeni vinari poput internacionalno znanoga i cijenjenoga Grgića, pa Korte Katarine koja ima krasan objekt u Orebiću, Bure-Mrgudića, Kiridžije, pa i Saints Hillsa koji je upravo otvorio posjeta i te kako vrijedan podrumski kompleks, na Korčuli su pak Cebalo, Bire sa sjajnim objektom vezanim uz proizvodnju vina i ruralni turizam, pa Krajančić, Toreta, PZ Pošip iz Čare…), narodne običaje, kulturu i umjetnost (folklorne priredbe – otvorena vrata kuća starih kapetana u Orebiću, moreška na Korčuli, koncerti, likovne izložbe…).

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMaja Cebalo u vinogradu Grka u Lumbardi. Sloj pijeska, ispod kojega je ilovača, dubok je i do 20 metara!

 Nakon kratkog i sadržajnog razgleda grada Korčule u pratnji Hane Turudić, direktorice TZ Grada Korčule put nas je vodio u Lumbardu, u carstvo grka: vodič nam je ovdje Maja Cebalo, supruga tamošnjeg proizvođača grka Branka Cebala. Prava majstorica u prezentaciji teritorija, odlična i u engleskome. Odmah ukazuje na grčke korijene i govori o Psefizmi, parlamentarnoj odluci o osnutku naselja od strane drevnih Grka i o tome kako vladati na toj zemlji. Poslije starih Grka ovamo su došli Rimljani, koji su nastavili s uzgojem vinove loze i proizvodnjom vina. Lumbarda nije, inače, tipično selo, nego je sastavljena od sedam naselja. Tamo bi, kad bi se trsje vratilo na kosine na kojima je bilo nekad, moglo biti oko 100 hektara vinograda. Od tih potencijalnih 100 hektara danas postoji 20 ha vinograda.

U Lumbardi je ukupno oko 35 hektara pjeskovitog terena gdje bi se mogao saditi Grk, a posađeno je eto nešto više od polovice te površine, zasađene parcele su uz more. Ljeti je tamo danju vruće, ali noću osvježava vjetrić tako da je zamjetna razlika u temperaturi između dana i noći, što svakako pogoduje lozi i dobrom dozrijevanju grožđa.

Grk zauzima 70 posto, a ostalih 30 posto otpada na Plavac mali. Vinogradi su na gotovo i do 20 metara debelom gornjem sloju od pijeska, ispod kojega je ilovača. Korijenje loze duboko se ukopava, sve do ilovače, u kojoj i za ljetnih suša ima dovoljno vlage da korijen iz tla može crpiti hranu. To i objašnjava lijepu svježinu u vinu. Čujem da vino od Grka zna imati i do 7 g/l ukupne kiselosti. Inače, kod grka, za kiselost izraženiju od očekivanoga zaslužan je problem te sorte vezan uz oplodnju, naime događa se da se zbog slabije oplodnje u grozdu uz normalno razvijene bobice nađu i one manje, bez koštice i s jačom kiselosti. Inače upravo zbog problema Grka s oplodnjom uz tu sortu uvijek mora biti posađena i neka druga, u ovome slučaju kavalir je Plavac mali.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAUlaz na agroturizam Bire, Frane Miline. Građevine od kamena i u starinskome stilu, interijer uređen također tradicijski. Bire ima tri hektara vinograda s 20.000 loza. Proizvodi i pršut, kozji sir, usoljava srdele, ima masline, Milinina supruga Višnja pravi džemove i slatko od sezonskoga voća i sve se to nudi gostima na gospodarstvu Bire

Kad je već tako da je grk iz Lumbarde fenomen, jedini na svijetu, kako rado ističu lumbarajski proizvođači i na čemu i baziraju svoju promidžbu, zašto se onda ne zasadi i cijela raspoloživa pjeskovita površina na području Lumbarde? Sa 35 hektara ne bi trebala biti neka prevelika produkcija za povoljan plasman, pogotovu na kućnome pragu u kraju ljeti vrlo aktivnome u turizmu. Jedinstveni grk može i te kako puno značiti u unaprjeđenju lokalne turističke ponude…  Lokalni vinogradari i vinari vele da očekuju značajnu pomoć od lokalne vlasti.

U Lumbardi je sada, čujemo, osam robnih proizvođača grka, a proizvodnja se kreće ukupno oko 20.000 litara godišnje. Najpoznatiji su i najznačajniji Branko Cebalo i Frano Milina Bire. Svi su se međutim udružili u Udrugu vinari Lumbarde i sad, kaže Bire, izrađuju pravilnik o ponašanju u vinogradu i podrumu te u komercijalizaciji vina.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAFrano Milina Bire i Branimir Cebalo s novinarima Mortenom Bungaardom i Rusom Vladimirom Tsapelikom. Cebalo posjeduje hektar vinograda i proizvede oko 3000 butelja grka. Kaže da za svaku butelju grka treba grožđe s dva trsa

Degustacija vina Branka Cebala i Frane Miline Birea bila je na sjajno organiziranome obiteljskom poljoprivrednom ali i turističkom gospodarstvu Bire.

U Smokvici i kušaonici tamošnje vinske kuće Toreta Frana Baničevića inozemni novinari i nekolicina ovdašnjih susreli su se s korčulanskim vinarima s područja Čare i Smokvice, te iz Blata. Prezentiralo se osam proizvođača, uglavnom s rukatcem i pošipom. Upalo je u oči to što su vinari uglavnom bili mladi ljudi, vina moderno napravljena, čista i uredna, to obećava. Luka Krajančić ostao je u dubljem sjećanju jer prezentirao je nekoliko svojih proizvoda različitih i dobro definiranih rangova, od baznog laganijeg svježeg ljetnog bijelog vina Ježinac preko standardnog pošipa i Pošipa Intrada do vrlo ambicioznijeg uratka – pošipa njegovanog na kvascu (sur lie) u drvenom suđu.

Na žalost, nisu se pojavili Šajn-Marelić te PZ Pošip iz Čare.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPogled na Smokvicu, i na smokvičko polje s vinogradima

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAU Smokvici kod Frana Baničevića Torete koji ima tri hektara trsja i proizvodi rukatac i pošip te desertno vino od prosušivanoga grožđa, okupili su se uz domaćina i vinarija Stanojević Ivanke Stanojević, a koja ima hektar vinograda i radi pošip, zatim smokvička kuća Kunjas Ljube Kunjašića s pošipom, Luka Krajančić sa svježim pošipom Ježinac, s ozbiljnim pošipom Intrada i s vrlo kompleksnim pošipom njegovanim sur lie, zatim Ante Milina – 1,5 hektara, 15.000 boca – s rukatcem i pošipom, obitelj Petrušić iz Smokvice s pošipom i grkom, PZ Nerica Jakše Krajančića iz Čare (dva hektara) s jako dobrim pošipom Mindel (pola godine na finom talogu u bačvi od 1000 litara Garbelotto), te Blato 1902 iz Blata s plavcem i merlotomOLYMPUS DIGITAL CAMERA

 NOVO VINOGORJE i TE KAKO OBEĆAVA…

Na povratku autobusom što ga je, inače, osigurao Luka Marić, direktor predstavništva Citroëna u Zagrebu i s odlilčnim Ivanom Kutlešom za volanom, zaustavljanje u novom hrvatskom vinogorju – Komarni, smještenom na brežuljkastom reljefu uz magistralnu cestu nekih 60 kilometara od Dubrovnika u pravcu Splita. Vinogorje Komarna nastalo je prvim sadnjama loze u 2008. godini, a službeni naziv dobilo je 2013. Obuhvaća, zasad, 82 hektara vinograda o kojima brine sedam tamošnjih vinskih kuća. Parcele su na visinama od 250 metara do mora, na južnim i jugozapadnim nagibima strmima i do 30 posto. Tlo je skeletoidno, sastoji se uglavnom od vapnenca, s dosta je kamena a s malo zemlje. Prozračnost je velika, industrije koja bi zagađivala u blizini nema, i svih sedam tamošnjih proizvođača apliciralo je za certfikat o eko-produkciji. Što se tiče sortimenta, 92 posto čine autohtone dalmatinske sorte kao Plavac mali, Tribidrag/Crljenak, Babić, Maraština, Pošip, ostatak su međunarodni kultivari kao Chardonnay, Viognier, Syrah, Tempranillo, Cabernet sauvignon). Trenutno su s vinima na tržištu četiri vinske kuće iz Komarne – Poljopromet (www.poljopromet.hr), Rizman (www.rizman.com.hr), Saints Hills (www.saintshills.com) i Volarević (www.vinogradi-volarević.hr), tri pak vinske kuće: Zadruga Modrozeleno, Neretvanski branitelj i OPG Deak još čekaju prvi komercijalni rod u svojim nasadima. Spomenute vinske kuće osnovale su udrugu K7 (K7 – doimlje se kao neka špijunska šifra, ali nije, zasigurno K znači Komarna a brojka 7 sedmoricu proizvođača) koja će kontrolirati kakvoću vina vinogorja Komarna, promicati zajedničke interese vinarija te razvijati ruralni turizam u ovome kraju.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAVinogradi Komarne, s pogledom na moreOLYMPUS DIGITAL CAMERA

U novom upravo završenom vinskom podrumu Rizman, pod ingerencijom Mihovila Štimca, čiji je inače brat naš znani nogometaš i do nedavno i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Igor Štimac, dočekali su nas, uz obitelj Rizman i enologa kuće Marka Šumana, predstavnici posjeda Poljopromet, Saints Hills i Volarević, kao gost priključila se vinarija Prović iz Opuzena.

Komarna Rizman obitelj StimacObitelj Štimac, vlasnici kuće Rizman, u svom podrumu, te, dolje, kušanje uz njihov stol. Mihovil Štimac sasvim je lijevo na slici, a do njega je enolog Marko Šuman, desno na slici su Mihovilovi otac i brat. Kuća Rizman, sa 22 hektara, nudi pošip, plavac, tribidrag, te jako dobro maslinovo ulje od ploda sa 158 stabala maslineOLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERASaints Hills, s vinom Sv.Roko 2011: vinograde vodi Josip Marić (desno) a enolog je Tomislav Svalina

Ekipa s Komarne pokazala se na ovom našem putovanju kao najorganiziranija, i doista ulijeva povjerenje kad je riječ o kakvoći vina, razvoju ruralnog turizma i gospodarskoj budućnosti vinogorja.  ♣

Komarna Poljopromet Terra MadreS plavcima Poljoprometa – baznime i onim višeg ranga, zvanim Terra Madre. Proizvodnja je na eko-kolosijeku. Na slici su zdesna: Davor Martinović, suvlasnik i direktor Poljoprometa, njegova kćerka Vedrana, magistrica politologije koja bi trebala raditi na marketingu, te Ilko Dominiković, sin drugog suvlasnika. Martinović je sretan jer,veli, upravo je dobio građevinsku dozvolu za vinariju i kušaonicu uz vinograde na Komarni 

OLYMPUS DIGITAL CAMERANa platou iznad vinskog podruma, okrenuti prema vinogradima: predstavnici kuće Rizman (braća Štimac) te predstavnici Poljoprometa Davor Martinović i posjeda Volarević Syrtis Josip Volarević

Komarna Druzba Pivceva kalaZa sjajan ručak kreativno su se pobrinuli članovi Družbe Pivčeva kala, koji su prigotovili neretvanske specijalitete od jegulja, žaba, liske. Družbu Pivčeva kala iz Opuzena čine Davorko Beideneglo Dado, Dubravko Simić Cuba i Ante Jerković, trojica prijatelja, vrsnih kuhara i entuzijasta koji skrbe o tradiciji, kulturnoj baštini i izvornoj gastronomiji. Svake godine priređuju niz svečanosti, a jedno od najjačih i najposjećenijih događanja u njihovij režiji je Opuzenska brudetijada, s kojom su počeli 2003. a koja je danas već kultno nadmetanje u pripremi brudeta od jeguljaOLYMPUS DIGITAL CAMERA

___________________________________________

BABIĆ i JADRTOVAC – U vrlo cijenjenome (opravdano!) restoranu Zlatna ribica u Brodarici s babićem su nas razveselili Joško Mrdeža i enolozi Ivan Vranješ i Mandica Erceg iz šibenskog Vinoploda. Nakon svježih debita i maraštine stigli su na stol Babić 2011 Morinje, te potom klasični Babić 2009 iz Primoštenskog vinogorja.

Vinoplod brine o 300 hektara trsja u šibenskome kraju, a u Vrgorcu ima kooperante koji pokrivaju 350 ha. Mnogo se polaže u novo trsje na Jadrtovcu, koje je sadio Vinoplodov kooperant. Na toj poziciji koju iskorištava Vinoplod, a koja je blizu mora i dobro je provjetravana, u komadu će, kad sav teren bude zasađen, biti 100 hektara vinograda, sa 400.000 trsova. Sada ih je posađeno 280.000. Inače, neposredno uz spomenuti vinograd Vinoploda nalaze se i vinogradi Zlatana Plenkovića i Alenka Đunđera. Računa se da bi kad se zasade svi raspoloživi tereni prikladni za vinograd, u tome cijelome dijelu moglo biti ukupno oko dva milijuna loza! ■

Vinoplod Zlatna ribica sviGrupa stranih i domaćih novinara u Zlatnoj ribici u Brodarici, s Ivanom Vranješom, Mandicom Erceg i Joškom Mrdežom iz Vinoploda kao domaćinima. Vinoplod se pobrinuo da tom prigodom u serviranju vina pomogne upravo sommelier Zlatne ribice Mladen Desnica

OLYMPUS DIGITAL CAMERAU Šibeniku, u restoranu Pelegrin, gdje je, uz vodstvo sommeliera Šime Petrovića i uz povremene napomene sommeliera Ante Sože koji je dugo živio i radio u Švicarskoj, bilo kušanje vina od raznih autohtonih sorata onoga kraja kao Debita, Maraštine, Lasina,Plavine i Babića, a od proizvođača Bibića, Džape, Marka Sladića, OPG Sladić, Birina, Gracina. Na žalost, proizvođača osobno nazočnih nije bilo. Pohvala domaćinima ovoga kušanja za prospekt s objašnjenjima vezanima uz te sorte i mini katalog s popisom proizvođača-sudionika i vina ponuđenih na degustaciju. Zahvala pak na potpori Turističkoj zajednici Šibensko-kninske županije i Turističkoj zajednici grada Šibenika. Za izvrsna jela uz vina pobrinuo se chef i vlasnik Pelegrina Rudolf Štefan (na slici je desno)OLYMPUS DIGITAL CAMERA

suhi_2014_1 copy

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: