SVIJET u CASI – 04.2022 – WORLD IN a GLASS

kroz /through

ŽELJKO SUHADOLNIK

______s vama od – 11.11.1992  – since, with you______

Uskrs 2022. Svijet danas, samo – ne daj Bože…

IZ SADRŽAJA / FROM THE CONTENTS

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

⦁ Hrvatski kulinarski summit 2022: GAULT & MILLAU CROATIA ⦁ Zeleni silvanac: DRAGULJ GURNUT u GRUPU STARIH PLEŠIVAČKIH SORTI ⦁  Tomaz vina rebranding: MALVAZIJE BIJELA i CRNA te TERAN u PRVOM PLANU ⦁ Saloni, festivali, sajmovi: PROLJETNA EKSPLOZIJA MJEHURIĆA u MAKSIMIRU ⦁ Vinistra 2022: KOZLOVIĆ!!! ⦁ Vinitaly 2022: ORGAZMIČKA VINA ⦁ Uoči početka turističke sezone 2022: MUZEJ PELJEŠKE TRADICIJE

_____POTROŠAČKI PUTOKAZ – 04.2022 – BUYING GUIDE___

_____________________________________________

Hrvatski kuharski summit 2022

            Što se bijeli u dvorani Smaragdnoj? Il’ je snijeg, il’ su labudovi… Nit’ je snijeg, nit’ su labudovi, to je –hrvatski kuharski summit!

Legendarni  zagrebački hotel Esplanade, iz kojega su – to svakako treba naglasiti! – potekli brojni vrsni naši kuhari i ugostitelji, bio je u prvoj polovici travnja domaćin velikom kuharskom skupu bijelih bluza tako da je znana prostrana Smaragdna dvorana kroz to vrijeme, s obzirom da su chefovi – ukupno stotinjak, dio njih i iz inozemstva – došli u svojim radnim odijelima, kompletno promijenila boju, zabijelila se kao da je okupila golemo jato labudova! Povod okupljanja: predstavljanje petog izdanja međunarodnog vodiča Gault&Millau Croatia 2022 i dodjela trofeja najboljim chefovima i restoranima.

Kome čestitati, i s kolikim divljenjem? Po izboru gastronomskog vodiča Gault&Millau Croatia 2022 chef godine je Ana Grgić Tomić, s kulinarske strane glavna i odgovorna za restoran Zinfandel’s i za Le Bistro u hotelu Esplanade. Trofej veliki chef sutrašnjice osvojila su tri kuhara – Michael Gollenz iz restorana Alfred Keller u hotelu Alhambra na otoku Lošinju, Nikola Marušić iz splitskog restorana PiNKU Fish & Wine te Stiven Vunić, vlasnik restorana Zijavica iz Mošćeničke Drage.

Postoji i odličje chef tradicijske kuhinje, ono je pripalo Nebojši Rajkoviću iz restorana Čingi Lingi čarda u Bilju, a proglašava se i najbolji chef NOVE tradicijske kuhinje ta je titula predana Ani Morgan, iz restorana Morgan u Brtonigli. Priznanje Mladi talent godine osvojili su Matea Jurec, chefica restorana Loora u Đakovu, te Marko Jantolek, chef restorana Matrix u Zagrebu.

Laureatica – glavna chefica u Esplanadinom Zinfandel’su te odgovorna i za Le Bistro – Ana Grgić Tomić! Svečanu večeru za uzvanike na promociji novog vodiča Gault & Millau Croatia i na dodjeli nagrada pripremali su Ana Grgić Tomić i Stefan Heilemann, chef Widder Restauranta u Zurichu, nagrađen s 2 Michelin** i 4 toke Gault&Millau, a proglašen i Gault&Millau chefom godine u Švicarskoj 2021. Uz šest sljedova njihovih delicija posluživana su vrhunska vina iz vinarija Belje, Krauthaker, Laguna i Veralda (suhiucasi)

            Daniela Kramarić, vlasnica restorana Plavi podrum iz Voloskoga, izdvojena je kao najbolja u promicanju hrvatske gastronomije i enologije, a restoran Martinis Marchi na otoku Šolti istaknut je po najboljem servisu. Restoran Pandora Greenbox iz Splita službeni je prvak u kategoriji POP-lokala.

U kategoriji najboljih restorana i ove su godine slavili 360 iz Dubrovnika i njegov chef Marijo Curić, zatim restoran Monte iz Rovinja i chef Danijel Đekić, zagrebački NAV  i chef Tvrtko Šakota, šibenski Pelegrini i njegov vlasnik i chef Rudolf Štefan, restoran Pergola iz Zambratije i vlasnik i chef Fabricio Vežnaver, te restoran Zinfandel’s hotela Esplanade u Zagrebu i chefica Ana Grgić Tomić, svi su osvojili po 4 toques (toke  = kuharske kapice kao simbole) Gault&Millau.

Chef i vlasnik restorana Mala hiža kod Čakovca Branimir Tomašić, u društvu sa sommelierom i kuharom i vlasnikom kastavskog hotela i restorana Kukuriku Nenadom Kukurinom i njegovom suprugom Tamarom (suhiucasi)

Diplomatski stol: francuski veleposlanik u Hrvatskoj Gayel (drugi slijeva) i, do njega, švedski diplomat Danielsson (suhiucasi)

Legendarni splitski Noštromo chef Zlatko Marinović i bračni par Tihomir i Vesna Miletić, vlasnici i voditelji zagrebačkog (uvijek prepunog!) restorana Tač! (suhiucasi)

Veseli chef Marin Rendić želi vam – Bon Appetit! U istarskom zavoju – Fabiana Mijanović iz znane konobe Bušćina, te do nje, s bijelim naočarima i u bijelj bluzi, majstorica za slastice Dragica Lukin, Villa Soći (suhiucasi)

Dobitnik četiriju Gault & Milauovih kapica (toques) Rudolf Stefan slavi s prijateljima i profesionalnim kolegama, na slici lijevo od njega su gosti iz Slovenije sommelier, gastronom i ugostitelj Tomaž Kavčič iz Gostilne Pri Lojzetu dvorca Zemono u Vipavi te sommelier i ugostitelj Jure Tomič, voditelj objekta Debeluh u Brežicama, a desno od njega je Vjeko Basić iz konobe Boba na Murteru (suhiucasi)

U Smaragdnoj dvorani okupilo više od 100 vodećih chefova hrvatskih restorana na svečanoj večeri, dodjeli nagrada i prezentaciji petog izdanja dvojezičnog međunarodnog gastronomskog vodiča Gault & Millau Croatia u koji je uvršteno 265 TOP-restorana, 105 POPularnih lokala (bistroa, zalogajnica, slastičarnica, street food objekata) i 105 vina iz cijele Hrvatske. Spomenuti etablirani internacionalni vodič, pokrenut 1965. u Francuskoj, prisutan je u 18 zemalja svijeta i snažan je poticaj promidžbi restoranske scene i nacionalnih gastronomija na domaćem i inozemnom tržištu. Kuharske kapice (toke) otisnute na prepoznatljivoj žutoj naljepnici turistima jamče provjerenu kvalitetu, a uvrštenim restoranima i chefovima snažan su podstrek za razvijanje kreativnosti i poboljšanje usluga u ugostiteljstvu i hotelijerstvu. S početnih 150 restorana i POP-mjesta uvrštenih u prvo izdanje vodiča Gault&Millau Croatia, u posljednjih pet godina taj se broj povećao na ukupno 370 restorana i POP mjesta.

– Ponosni smo da veliki trud i rad koji ulažemo u izradu ovog vodiča i promociju hrvatske gastronomije prepoznaju chefovi, ali i gosti na domaćoj i međunarodnoj sceni. Osobito nam je drago što je u proteklih  godinu dana stasala nova generacija mladih chefova i chefica, koja s puno strasti i znatiželje pristupa gastronomiji i kreira uzbudljiva jela. Namjeravamo ih i dalje poticati da ustraju u poboljšanju kvalitete, da ostanu posvećeni jelima, vinima i autentičnim namirnicama svoga kraja. Želimo zahvaliti našim stalnim partnerima – HTZ-u te proizvođačima hrane i vina koji nas podržavaju i vjeruju u snagu i kvalitetu hrvatske gastronomije rekla je Ingrid Badurina Danielsson, direktorica hrvatskog Gault&Millaua, dodajući kako je gastro-vodič Gault&Millau Croatia 2022 globalno dostupan i na webu hr.gaultmillau.com  a knjigu kao tiskano izdanje moguće je kupiti na prodajnim mjestima Tiska po cijeni od 120 kuna.

Jela iz Noela (Julio Frangen)

________________________________________________

Kneževi(ćevi) vinogradi / MARIJAN SE VRAĆA KUĆI… – U sklopu promocije najnovijeg izdanja gastronomskog vodiča Gault & Millau u Esplanadi, uz menu za svečanu večeru i kuhare prezentirani su i vina predviđena da se posluže na svečanoj večeri kao i  vinari-autori te, za ovu prigodu odabrane kapljice. Za stolom s buteljama Vina Belje bio je Marijan Knežević! Nakon nekoliko godina izbivanja iz Belja i rada u par vinskih podruma npr. u Feravinu, pa kod Slavka Kalazića, te potom i nekog vremena direktorovanja u kompaniji znanoj prije pod nazivom Agrokor, enolog Marijan Knežević vratio se u Kneževe vinograde (sad im neki kažu Kneževićevi vinogradi!) i vinariju Belje gdje je za njegove odsutnosti podrum vodila enologinja Suzana Zovko.

Enolog Marijan Knežević (desno) s kolegom, na prezentaciji vina Belje i šampionska Frankovka Premium 2012 s ocjenjivanja Kekfrankos Grand Tasting 2022 nedavno u Mađarskoj (suhiucasi)

Kao glavni enolog, 2010.  godine Knežević je primio je priznanje za Belje (pa time i za sebe!) osvojeno na temelju glasanja struke (enolozi, sommelieri/ugostitelji, vinski trgovci, vinski znalci…) u izboru Vinara godine u organizaciji revije Svijet u čaši. Na promociji vodiča Gault & Millau Croatia u zagrebačkom hotelu Esplanade, gdje je s kolegom prezentirao etikete Vina Belje, zatekao sam ga prilično uzbuđenoga, jer pjenušac Belja La Belle Grand Graševina charmat na Mundus Viniju 2022 u Njemačkoj dobio je zlatnu medalju, ali i prilično našpananoga, naime očekivao je nestrpljivo rezultate s međunarodnog ocjenjivanja frankovki Kekfrankos Grand Tasting 2022 upravo održanoga u Harkanyju u susjednoj Mađarskoj (na granici s Hrvatskom). Procurilo je bilo, iz krugova bliskih ocjenjivanju, da je nekoliko etiketa frankovke iz Vina Belje s velikim izgledima da osvoji čak i platinastu medalju I titulu šampiona! Glasine vrlo često, ako ne i najčešće budu – čak i zlonamjerne – dezinformacije, međutim (neke) ipak znaju imati i dobru stranu, u tome što pružaju nadu, a ponekad se nada i ostvari! U ovome slučaju pokazale su se za Marijana, za Belje pa i za Hrvatsku – u sjajnom svjetlu!

Vinska cesta – Kneževi(ćevi)m vinogradima

Belje je, dakle, na spomenutoj međunarodnoj smotri frankovki i dobilo jednu od tri ukupno podijeljene šampionske platinaste medalje, i to za Frankovku Premium 2012.

Vinski podrum Vina Belje

Marijan Knežević, glavni enolog Vina Belje, za osvojene medalje kaže

– Ciljano smo na ocjenjivanje poslali vina različitih godišta berbe, od mlade frankovke iz 2019. do one zrele i odležane iz berbe 2009., kako bismo i na ovom specijaliziranom ocjenjivanu ponajboljih frankovki Srednje Europe pokazali da i frankovka iz hrvatske Baranje može biti prestižno vino najviše kvalitete s potencijalom za dugo čuvanje. Visoki bodovi za svaku od naših frankovki pokazali su da je riječ o iznimnim uradcima izraženog terroirskog karaktera neovisno o tome je li riječ o vinima koja su godinama odležavala u podrumu ili o novijim berbama koje su kraće vrijeme na tržištu. Posebno smo ponosni na frankovku iz 2012., jedne od najboljih berbi u povijesti Vina Belje. Uz Graševinu, i Frankovka je vrlo važna sorta našeg podneblja. Vina Belje su jedan od najznačajnijih proizvođača frankovke u Hrvatskoj pa su ove medalje za kvalitetu posebno važne za daljnju promociju frankovke a i našeg kraja i našeg podruma i na domaćem i na međunarodnom tržištu. ⦁

__________________________________________________

Inače Gault&Millau Croatia je ne samo institucija koja prati i provjerava kreativnost i kakvoću kuhara i kakvoću usluge te na bazi toga javno dodjeljuje odličja i o svemu tome prikladno informira javnost, nego je i ustanova koja pomno prati i ponudu pića posebuice vina u restoranima, ali je i ustanova koja pokazuje želju i napore na poticanju osobito mladih kuhara, slastičara i restoranskog osoblju da se usavršavaju na najboljim svjetskim učilištima kako bi mogli povećati kakvoću radne snage u ugostiteljstvu i turizmu, pa u tu svrhu brine o uručenju stipendija Raise the Bar fondacije, platforme Coca Cole HBC Hrvatska. Vrijedne stipendije dobili su Rok Smonkar – chef u Gostinstvu Jezeršek, Monika Gubić, zaposlena u restoranu ManO, Marija Prša iz restorana Dubravkin put, te Ante Kapović, koji je tijekom školovanja stažirao u brojnim domaćim restoranima. ♣

BOŠKINAC GRAND CUVÉE, OCÚ i LASINABoris Šuljić i Boškinac iz Novalje na otoku Pagu sinonimi su ne samo za dobru, ukusnu hranu, nego i za elaborirana vrlo profinjena jela, a i za fina, natprosječno dobra vina. Iako je ove godine od Gault & Millaua Boškinac dobio priznanje s tri kuharske kapice, Šuljića na promociji vodiča Gault & Millau Croatia u zagrebačkoj Esplanadi na žalost nisam vidio – a svakako mu je tamo bilo mjesto!, k tome nije ga u Zagrebu bilo niti, poslije tog događanja u Esplanadi, na već tradicijskom zagrebačkom Salonu pjenušavih vina – a i tamo mu je i te kako bilo mjesto! – održanome, inače, ovaj put ne u hotelu Dubrovnik u središtu Metropole nego u lijepome prostoru u preuređenom restoranu Maksimir na ulazu u park Maksimir. Ali, srećom, bio je u Zagrebu u međuvremenu na prezentaciji – u organizaciji ex-spikera na Hrvatskome radiju a u novije vrijeme sve aktivnijeg prezentera vinara Vjekoslava Madunića – posvećenoj njemu kao gastronomu, ugostitelju i proizvođaču Bakhova nektara, te dakako njegovim vinima, navedene izostanke objasnio je time da je danas već uistinu previše događanja posvećenih vinu i da na sve njih – ne stiže…

Boris Šuljić (suhiucasi)

Boškinac ponad Novalje mali je boutique-hotel-vinarija s osam gstinjskih soba i tri apartmana te s finim restoranom i modernim podrumom. Još 2007. godine objekt je dobio nagradu Plavi cvijet Hrvatske turističke zajednice, slijedio je i prvi trofej Adrian kao najbolji mali hotel u Hrvatskoj u anketi Slobodne Dalmacije. Restoran Boškinac je 2020. osvojio Michelinovu zvijezdicu, i tako je ušao u društvo sedam po Michelinu odabranih restorana u Hrvatskoj. K tome, Šuljić, koji je vinsku priču počeo s lokalnim sortama konkretno Gegićem, proslavio se i s vinom, konkretno Cuvéeom Boškinac, na bazi Merlota i Cabernet sauvignona.

U jednoj od rijetkih zelenih oaza na otoku Pagu – Novaljskom polju Šuljić ima zasađeno oko 30.000 trsova Gegića, pa Chardonnaya, Cabernet sauvignona, Cabernet franca i Merlota. Prve berbe istaknule su, kaže Boris Šuljić, veliki potencijal spomenutog prostora za vina crnih sorata i Boris dakako nije dvoumio – odlučio se da glavninu njegove najbolje produkcije čini klasična bordoška kupažu. Zauzvrat, već za prve berbe crnih kultivara za Cuvée Boškinac 2006 i 2007 godine dobiva ovacije. Malo pomalo, igrajući se sa sortama, tehnologijama i blendiranjem, kvalitativno unaprjeđuje i svoj bijeli portfelj. U međuvremenu Šuljić širi izvor sirovine – glede kultivara dolazi još i do do Debita, Maraštine i Pošipa pa i do Lasina, a glede površine pod lozom stiže do ukupno osam hektara s više od 35.000 trsova u rodu, u njegovu su vlasništvu četiri hektara, dok se druga četiri hektara, u najmu, nalaze se na posedarskom kamenitome tlu na oko 120 metara nadmorske visine, sorte su tu uglavnom crne, konkretno Cabernet sauvignon, Merlot i Syrah. Sada je Šuljić, kako veli, uglavnom upotpunio ono što je kao proizvodni plan zamislio oko vina, ponudu butelja uspio je zaokružiti na oko 40.000 godišnje, od čega gotovo trećinu čini perjanica vinarije – Boškinac Cuvée.

U Boškinčevoj kuhinji, veselo, u društvu s legendom – chefom Stevom Karapandžom

Prezentacija je počela s vrlo ugodnim svježim pjenušcem Viaz, i te kako podesnim za aperitiv, za uz lagana predjela i za pijuckanje za ljetno osvježenje. Naziv Viaz izraz je na paškom dijalektu a dolazi od talijanske riječi viaggio, te znači putovanje, Šuljić dodaje da se misli na putovanje s okusnom ugodom. Pjenušac je proizveden klasičnom metodom a od sorata Ugni blanc, Gegić i Chardonnay, grožđe je iz berbe 2014. koja nije bila na nekoj razini kakvoće za bolju mirnu kapljicu, međutim s obzirom na niži stupanj šećera u grožđu pa potom i sadržaja alkohola a i na višu kiselost u baznom vinu pokazala se i te kako prikladnom za pjenušac. Šuljić kaže kako u ovom svom pjenušavom debiju, kad je Viaz nakon drugog vrenja na kvascu držao u boci samo godinu dana, nije išao na najviši kvalitativni rang, taj korak tek slijedi u narednim odgovarajućim berbama. Maloprodajna cijena butelji Viaza u podrumu Boškinac je 110 kuna.

Potom su na red došli bijela mješavina Calma 2021, od debita (60%) i maraštine (40 %), nekomplicirana ali ne i banalna, te Grand cuvée bijeli 2020 od chardonnaya, sauvignona, debita, pošipa i gegića. Luzar rosé 2020 je od merlota, s 13,5 vol %, i s vrlo čvrstim tijelom, znatno je ozbiljniji od većine drugih ružičastih vina na tržištu. Uvod u obojeno finale bio je vrlo zanimljiv Gegić Ocú orange 2020, posvećen Šuljićevom tati, i rađenom uz 21 dan maceracije s alkoholnom fermentacijom te dozrijevanome godinu dana na finom talogu u bačvicama od 500 litara. Vrlo zanimljivo, mineralno vino bilo je svjetlo-crvenkasta Lasina 2021, doneseno je na kušanje kao kuriozitet,  Šuljić priznaje da mu treba još vremena u butelji. Grožđe Lasina je iz Oklaja, maceracija je trajala sedam dana a dozrijevanje je proteklo u inoksu. Vrijedilo bi, rekao bih, pokušati s barem 14 dana maceracije i barem s godinom dana dozrijevanja na finom talogu u bačvicama ali – bez komercijalnog palenja koje često daje previše začina što onda prekrije arome sorte.

Skladni pitki Boškinčić je jednostavna varijanta cuvéea Boškinac, rađena dijelom u inoksu a dijelom u barriqueu, maloprodajna cijena butelji iz 2021. u podrumu Boškinac je 110 kuna. Kruna Boškinac Cuvée 2016 je od merlota i cabernet sauvignona sa starijih loza, te s dozrijevanjem dvije godine u bačvicama od kojih je 70 francuske proizvodnje, količina je iznad 12.000 butelja, a maloprodajna cijena u podrumu 240 kn.

Na kraju – razmišljanje Borisa Šuljića koje otkriva njegovu vinsku i poslovnu filozofiju:

– Jedna generacija ne bi se trebala zanositi hitrim osvajanjem visoke pozicije u tržišnom smislu. Važno je da se izgrađuju know how, povjerenje… Važni su vjera u to da to što radiš ima smisla, kao i to da te nitko na to nije nije tjerao. Ne znam ja li me moja ustrajnost učinila boljim, ali znam da me učinila jačim i istrajnijim. I o je već nešto! U poduzetništvu postoji više kategorija energenata, bitno je odabrati one koje tebi odgovaraju i koje će na kraju dati dobar rezultat.  ♣

Uz Uskrs 2022: Zeleni silvanac!

DRAGULJ, GURNUT u GRUPU STARIH PLEŠIVAČKIH SORTI

Veliki je četvrtak dan kad se prisjećamo muka Isusovih, ali ipak s obzirom da Uskrs, vremenski pozicioniran začas nakon Velikog četvrtka, donosi i radost, zdušno se pripremamo i za vedre trenutke, uvelike u obiteljskom krugu i uz prijatelje, okupljeni uz tanjur sa šunkicom, kuhanim jajima, mladim lukom, rotkvicama, te uz čašicu s nečim finim što lijepo ispire grlo i što uzdiže profinjenošću. I drago nam je kad su takvi topli (kalorični!) susreti češći. Ništa čudno kad se kaže da onaj tko uistinu uživa u životu jednostavno ne može imati ravan trbuh!…

E, pa kad je već definiran blagdanski tanjur, pitanje je za što se konkretno – a odgovarajuće i dostojanstvu trenutka i pravilima gastronomije pa i nekim drugim bitnim parametrima – odlučiti da tog svečanog dana bude u čaši!

Izbor se čini popriličnime glede posebne kakvoće i glede prikladnosti s gastro-aspekta, ali je možda ipak malo suženiji što se, uz to da zadovoljava dva prethodno spomenuta uvjeta ali i umjerenost u konzumaciji, tiče i cijene. Imam privilegiju u tome što se profesionalno i s osobitom voljom krećem u krugovima eno-gastronomije, i evo mojega izbora vina što bi, uvjeren sam, u ovoj prigodi posve zadovoljio i aspekt kakvoće i vrsnosti, originalnosti, aspekt pripadnosti (sjeverozapadni dio Hrvatske), zatim aspekt jako dobrog suglasja s definiranom hranom, i, teže je vjerovati, zaista i aspekt maloprodajne cijene!

Damir Režek, Agro Damir Drago Režek i butelja Zelenog silvanca Rezek (suhiucasi)

Riječ je o Zelenom silvancu konkretno iz berbe 2019, 13,5 vol %, iz podruma Agro Drago Damir Režek s Plešivice. Kompleksno, skladno, vrlo elegantno, puno vino s profinjeno izraženom aromom na tragu voća fino prošaranom nježnim nitima što blago podsjećaju na šumski ambijent, živo, sjajno zaobljeno, vrlo dobroga tijela i dugačke trajnosti u ustima! Maloprodajna cijena butelji: oko 50 kuna!!!

Ali, kako bi to u nas bilo – bez problema?!

Tog zelenog silvanca Režekovih – nema u vinotekama, prodavaonicama plemenite kapljice! Međutim moguće ga je, kao i druga vina te obitelji – a to su također uobičajeno jako dobri portugizac, crni pinot, rizvanac, sauvignon i chardonnay – kupiti na Plešivici na kućnom pragu proizvođača. Znači, treba to saznati, a zatim treba surfati internetom da se dođe do kontakta s proizvođačem. Pa onda treba autom potegnuti prema Jaski i zatim ubrdo. Srećom, čuo sam, i eto ovdje prenosim (jer prigoda za gurmanski užitak ima i dakako poslije Uskrsa), da postoji opcija što je onima koji ne voze automobil nudi obitelj Režek – Agro Damir Drago Režek a riječ je o tome da se Režeke nazove radi dogovora, naime moguća je, za stanovnike bliže okolice a tu je uključen i Zagreb, dostava naručenog vina na kućnu adresu!

Silvanac zeleni, kao i Moslavac, Veltlinac crveni, Neuburger, Pinot bijeli, Plavec žuti spada u one kultivare koje plešivički proizvođači vina skupno nazivaju Stare plešivičke sorte. Iako taj naziv može sugerirati to da su sorte i porijeklom s Plešivice, to nije točno, točno je da se one vrlo dugo, što bismo danas rekli, od davnina, uzgajaju na Plešivici. Točno je i to što su se i Silvanac zeleni a i Moslavac osobito u Mađarskoj i regiji Tokaj, pa Veltlinac crveni, Neuburger, pretvoreni u vino i u hrvatskim podrumima pokazali da kakvoćom što su je kadri pružiti zavrjeđuju mnogo mnogo više nego to što je to svrstavanje u grupu Stare plešivičke sorte.

Upravo obitelj Režek, pokojnog majstora Drage Režeka te vrhunske ekspertice za vinogradarstvo njegove supruge Dragice Režek pokazuje vrhunske dosege Silvanca zelenoga! Veltlinac crveni pokazao se u sjajnom svjetlu iz produkcije proslavljene obitelji Tomac, a Neuburger pamtim kao vrlo dobar s posjeda Vlade Brace Nežića, na žalost također već pojkonoga. Bijeli pinot pak memorirao sam kao izvrstan od grožđa iz izdvojenih nasada nekadašnjeg podruma Mladina!  Sigurno je da grupa Plešivačke (lokalni izraz) stare sorte u kojoj je mnogo kultivara, među njima su i Kraljevina i razne beline, ima svoju vrijednost jer sadržava brojne vrline što mogu u ukupnosti dati visok doprinos u proizvodnji određenih vrsta kvalitetnoga vina, ali to ne znači da ih se ne bi, barem neke, s ponosom rabilo, ako su zasađene na boljim pozicijama i kad to u meteorološkom smislu godina dopusti, i za zasebna, jednosortna vina.

Ne zaboravimo TO da je Pinot bijeli odavna prisutan konkretno na Plešivici, doduše poslije se ispostavilo da je većina nasada zapravo Chardonnay, ne zaboravimo na Portugizac – koji se reklamno puno spominje ali na kojemu se, dojam je, i u vinogradu i u podrumu ne radi kako i koliko treba, ne zaboravimo i to da je u vinogradima između samoborskog i jaskanskog dijela brda Plešivice bilo puno Lovrijenca – ali tek u par navrata I prikazanoga u pažnje vrijednome svjetlu u samostalnoj kapljici… A budimo i svjesni toga da su na Plešivici već odavno prisutni Rizling rajnski i Chardonnay koji se, kad izađu u butelji, vrlo često znaju pokazati u izvanrednom svjetlu, budimo svjesni i toga da sad već, nakon toliko godina što su tu, i RR i Chardonnay pa i Pinot crni zapravo spadaju u stare plešivačke sorte….

Sve je više pojedinaca koji sebi daju truda na što bolji način uz hranu sljubiti vino, ali ne treba se u tome uvijek držati samo  već odavna etabliranih kultivara, klasičnih velikana poput Chardonnaya, Sauvignona bijeloga, Rizlinga rajnskog, Malvazije istarske, Graševine, Plavca malog, Merlota, Cabernet sauvignona, Syraha. Lako za dobitnu gric & guc kombinaciju, s obzirom da su u sjeni spomenutih sorata-zvijezda,  promaknu vina nekih sorata što na određeni način zapostavl jene. Jedna od tih svakako je, kazao bih, upravo Silvanac zeleni. Dok je u kraju oko Jastrebarskoga, osim u jednom relevantnom slučaju a to je posjed Agro Damir Drago Režek, gurnut je u grupu starih plešivačkih sorata, kao samostalno ipak je kao vino dostupan u određenom opsegu u Međimurju, ali u Slavoniji opet nezgoda: kao jednosortno vino izlazi praktički tek kroz etiketu PP Orahovice….

DOSIJE SILVANAC ZELENI 

            SINONIMI: Balint, Gros Rhin, Grüner Silvaner, Grüner Zierfandler ili Zierfandl, Franken, Johannisberg, Gentil vert, Picardon blanc, Clozier, Gamay blanc, Österreichisch, Salfin, Silvaner vert, Silvaner verde, Silvanske zelene, Zsold szilvani, Zeleni silvanec.

Kao pogrešni  sinonimi nerijetko se čuju nazivi Elbling, Sauvignon blanc (nekad označavan i kao Würzel Silvaner).

U nekim krajevima, npr. austrijskoj i slovenskoj Štajerskoj, a gdje-gdje i u sjevero-zapadnome dijelu Hrvatske (Međimurje) rabi se izraz Muškatni silvanac (Muškatni silvanec, Muskat Sylvaner), ali to ime i prezime zapravo nikako ne pripada sorti Silvanac nego se pod time misli  Sauvignon bijeli, s kojim, inače, Silvanac zeleni nije u rodu.

PORIJEKLO: Po nekim izvorima još do relativno nedavno smatralo se da kultivar potječe iz više zemalja, konkretno Austrije, Njemačke, Mađarske (oko Srijema!), naime neki ampelografi iznijeli su, oslanjajući se na riječ silva što na latinski znači šuma, pretpostavku o njegovu nastanku kao rezultatu križanja divlje loze u raslinju na obalama Dunava, bilo je i onih koji su tvrdili da je kultivar u Srednju Europu stigao iz Transilvanije u Rumunjskoj, neki su opet kao polazište njegova puta svijetom od istoka ka zapadu spominjali kao kolijevku i Kurdistan. Ubrzo je odbačeno mišljenje da Silvanac dolazi iz Transilvanije, naime naknadno pronađeni zapisi kažu kako je njegova prisutnost u Transilvaniji zabilježena sadnjom tek u 1875. godini.

Moderne analize na bazi DNA upućuju na to da bi Silvanac mogao biti u Austriji ostvareni križanac između Savagnina i Österreichisch Weissa, objavili su u svom velikom Atlasu vinskih sorata svijeta ugledni autori Engleskinja Jancis Robinson i Švicarac José Vouillamoz. No, prvi zapisi o Silvancu datiraju iz 1665. iz Njemačke, i u njima stoji da je u vinograde cistercitskog samostana u Ebrachu u Južnoj Njemačkoj introduciran kultivar nazvan Österreichische Rebe, zapravo Sylvaner. Savagnin se pak prvi put spominje u Austriji 1349. godine, ali pod sinonimom Traminer. Za Österreichisch Weiss kazano je kako je to stara sorta, dosta uzgajana u Austriji u okolici Beča, a budući da je Österreichisch Weiss uzgojem bio ograničen na od Beča istočni dio Austrije, najvjerojatnijime se čini da je Silvanac rođen na tom austrijskome području prema Mađarskoj. Pobornici stava da je Silvanac nastao u Austriji a blizu Mađarske reći će da to podupire činjenica da DNA-profil sorte Balint s mađarskim prizvukom pokazuje da su Silvanac i Balint dva naziva za isti kultivar! (José Vouillamoz). Kako se našlo dosta onih koji bi htjeli da se prizna kako je Silvanac svjetlo dana ugledao još istočnije, zapravo na jugoistoku Mađarske blizu Srijema, kraja uz današnju državnu granicu između Mađarske te, Hrvatske i Srbije, s obzirom na znanstveno utvrđene roditeljstvo te predio uzgoja oba roditelja zaključak o austrijskom podrijetlu nedvojbeno ide na stranu onih što podupiru Silvančevu čistu austrijsku nacionalnost.

Jancis Robinson (suhiucasi) i Jose Vouillamoz

Što su još utvrdili znanstvenici? Pinot i Savagnin u odnosu su roditelj-potomak, a Osterreichisch Weiss potomak je sorte Gouais blanc odnosno Heunisch Weissa, a to bi bila sorta hrvatski sinonimi koje su Belina drobna te Krapinska belina!  Iz toga proizlazi da je Silvanac unuk ili pak polubrat Pinota, te unuk Gouais blanca odnosno Krapinske beline.

Silvanac, inače, ima dva potomka, od križanja s Veltlincem crvenim nastao je Frühroter Veltliner, njegov drugi potomak je sorta Neuburger.

Iako je Silvanac, eto, rođen u Austriji, tamo ga više i nema puno, prije nekoliko godina objavljen je podatak o oko ukupno samo 44 njime zasađenih hektara, uglavnom u Donjoj Austriji. Sorte je najviše u Njemačkoj i Francuskoj. Njemačka ga ima na ukupno oko 5500 hektara, najviše u predjelu RheinHessena i Frankena, glede organoleptike u Frankenu daje bolji rezultat. U Francuskoj je u značajnom opsegu nazočan u pokrajini Alsace, uz državnu granicu s Njemačkom, tamo ga je, navodno, oko 1400 ha. Kao najbolji proizvođači silvanca u Alsaceu slove Josmeyer, Ostertag i Domaine Weinbach sestara Faller. U Italiji se Silvanac prostire na ko 113 hektara, uglavnom u pokrajini Alto Adige (Sud Tirol). Sorta se njeguje i u Češkoj, Slovačkoj, Ukrajini, Moldaviji, Sloveniji i nešto, eto, i u Hrvatskoj, po svježim podacima Agencije za plaćanje u poljoprivredi u Lijepoj našoj ga je ukupno oko 140  hektara.  U Hrvatskoj se nekad dosta uzgajao u Međimurju, pa se od njega odustalo, da bi ga se u novije vrijeme počelo vraćati u vinograde. Sad je u Hrvatskoj najviše vinograda Silvanca zelenoga u Virovitičko-podravskoj županiji = 36 ha, slijede po površinama Krapinsko-zagorska županija s oko 28 ha, u Zagrebačkoj županiji ga je nekih 24,5 ha, a u Međimurju se ta sorta proteže na površini od ukupno 23 hektara.

Kazati treba da postoje još i Roter (crveni) i Blauer (plavi) Silvaner, riječ je također o kultivaru Silvaner a, s obzirom na boje, o njegovim mutantima. Roter Silvaner znan je i pod sinonimima Cirfandler, Österreicher Roth, Piros Cirfandli, Piros Szilvani, Rother Zierfandler, Schönfeiner Roth, a Blauer Silvaner, raširen dosta u njemačkom Württembergu, po sinonimima Blauer Österreicher, Blauer Reifler, Blauer Schönfeilner, Blauer Zierfandler, Bodenseeburgunder, Bodenseetraube, Schwarzer Österreicher, Schwarzer Silvaner.

____________________________________

Znanje je bogatstvo!

Moram ovdje reći da o zelenom silvancu i Silvancu zelenome nisam osobito razmišljao dok neke davne godine na putovanju Alsaceom nisam stigao i do podruma Domaine Weinbach sestara Faller.

Klasična degustacija bila je sjajna, RR i Pinot gris izvanredni a bogme Grüner Sylvaner nije zaostajao. Te arome, strukturu ali i profinjenost i eleganciju sada nalazim u ovome Silvancu od Režekovih. Katastrofa je ako ponuđač nije svjestan vrijednosti što je nudi, a drsko i sramotno je kad netko za nešto drsko traži više novaca nego što njegov proizvod objektivno vrijedi, neshvatljivo je pak da ima potrošača-kupaca koji si ne daju dovoljno truda da spoznaju što je to što vrijedi, i za što se iako je nekad cijena i viša (opravdano) isplati potrošiti nesto više…⦁

____________________________________

ROD: Silvanac zeleni traži plodnije tlo i pozicije na brežuljku, voli umjerenu ili sjeverniju klimu. Vrhunsku kakvoću daje samo na najboljim položajima. Sorta je relativno osjetljiva na mraz, a dosta osjetljiva na napad botrytisa, peronospore, oidiuma, kloroze. Prinos nije osobito velik, a ni redovit. Sazrijeva potkraj rujna (južniji krajevi) do sredine listopada.

SVOJSTVA: Daje vino natprosječne kakvoće, vrlo fino i na nosu i u ustima, skladno, zelenkasto-žute je boje, nenametljivog, lijepog, specifičnog bouqueta s dosta voćnosti, cvijetnih nota i mirisa šume, mio i nježan, s umjerenom ali dovoljnom ukupnom kiselosti te, obično, i s ne previše maligana. Najčešće se proizvodi kao suho vino. Kao vino redovne berbe najbolji je dok je mlad odnosno relativno mlad, u suhoj varijanti tek u iznimnim slučajevima uspješno se arhivira na duži rok. Od njega se mogu postići fina predikatna vina.

JELO i SERVlS: prija uz brojna jela, npr. uz šparoge, srca od artičoka, avokado s plodovima mora, njoke i tjesteninu s umacima na bazi sira, uz kuhanu bijelu ribu i perad, jaja na razne načine, ementaler, topljeni sir. Poslužite ga u tzv. riesling-čaši na osam Celzijevih stupnjeva ako je mlađi, suh i s nešto nižim alkoholom, odnosno u nešto većoj Riesling čaši i na 10 do 12 Celzijevih stupnjeva ako je s alkoholom od 13,0 odnosno 13,5 vol %, suh po ostatku neprovrela sladora ali s dozrijevanjem kroz neko vrijeme na finom kvascu prije punjenja, te ako je u dobi od dvije do četiri godine.  ♣

Tomaz vino – rebranding

MALVAZIJE BIJELA i CRNA, te TERAN PRVOM PLANU

Klaudio Tomaz, vinogradar i vinar iz motovunskoga kraja koji je oduvijek pokazivao ambicije da što hitrije što jače preraste konvencionalni status još jednog u nizu istarskih proizvođača plemenite kapljice, u novije vrijeme, očito je, napreduje ka punom ostvarenju cilja još bržim i čvrstijim koracima. Vina uvjerljiva, snažna, složena, u odnosu na ona od prije nekoliko godina bitno su dobila na skladu i na eleganciji. Da bi ona stekla još i višu dimenziju, obitelj Tomaz ubrzano se širi s vinarijom i osobito pažljivim izborom opreme za proizvodnju modernizira vinski podrum. A, bitno je poradila i na rebrandingu! Prije kratkog vremena s novostima i novitetima odlučila se široj javnosti uz pomoć medija, od kojih se najjajči i najutjecajniji nalaze u Zagrebu, predstaviti  i šire oznateu hotelu Sheraton u glavnome gradu Lijepe naše. Tomazi su donijeli vina iz berbi koje su upravo izašle ili trebaju uskoro izaći a napunjena su u nove, prikladno odabrane, vrlo elegantne butelje, te opremljena s novo-kreiranom, vrlo lijepom etiketom. Klaudio Tomaz donio je na kušanje, uz ostale svoje, šire poznate, još jedan svoj adut, ali nešto raritetno – vino od sorte Malvazija crna, odnosno Malvasia nera!

Klaudio i Danijela Tomaz – obitelj pored stola i na stolu: BOGATSTVO! (Marko Čolić)

S obzirom na veliku popularnost vina od Malvazije (istarske) u nas, te s obzirom da se u posljednje vrijeme (napokon!) sve jače ovdje čuje i za Malvasiju (dubrovačku), mnogi ljubitelji plemenite kapljice – promatrajući stvar tek kroz hedonistički aspekt uživanja za stolom uz tanjur i čašu – bilo znajući jer su nešto načuli, bilo svjesni jer dobro osjećaju razliku u organoleptici, prihvaćaju da  je riječ o dvjema različitim gotovo identično nazvanim sortama i misle da tu s malvazijama priča staje.

Međutim, Malvazija je naziv vrlo velike grupe vinskih kultivara kojoj pripada pedesetak –  ako ne i više! – sorata što nisu nužno sve u međusobnom srodstvu ali nose taj naziv, doduše kod svake sorte  obogaćen, radi preciznosti u identifikaciji, nekim dodatnim izrazom. U svom velikom atlasu vinskih sorata svijeta Wine Grapes (prvo izdanje bilo je 2012.) unutar ukupno oko 1370 predstavljenih sorata plemenite vinove loze svjetski čuveni trio vinskih pisaca i znanstvenika Jancis Robinson, Julia Harding i José Vouillamoz  popriličan su prostor posvetili malvazijama, kojih je najviše njih s grožđem s bijelom kožicom, međutim kojih ima i obojanih, od crvenog do gotovo plavoga.  U Atlasu su, od tih tamnih, navedene sljedeće: Malvasia di Casorzo, Malvasia di Schierano, Malvasia nera di Basilicata, Malvasia nera di Brindisi, Malvasia nera di Lecce, Malvasia nera lunga, Malvasia Preta.

U Istri uz klasičnu Malvaziju istarsku uzgaja se u određenoj mjeri također i Malvasia nera, prije nekoliko godina kad sam je po prvi put kušao oduševila me baš ona iz butelje vinogradara i vinara motovunskoga kraja Klaudija Tomaza. Upravo sada u travnju bila je prigoda za ponovno kušanje (naravno, druge, nivije berbe), i pozitivni dojam je u potpunosti potvrđen. E, sad, koja bi crna malvazija od ovih upravo spomenutih iz atlasa Wine Grapes bila ta što se nalazi u uzgoju kod Tomaza?  Klaudio Tomaz kaže da je njegova crna malvazija Malvasia nera di Brindisi, s krajnjeg talijanskog juga! I objašnjava:

Tomaz – novi podrum! (Marko Čolić)

– U Istru je, po mojim saznanjima dobivenim od oca, sorta introducirana negdje u četrdesetim godinama prošlog stoljeća, kad je Istra bila još pod Talijanima.

Tomaz-aduti: Malvasia nera (di Brindisi) 2018, Barbarossa Teran istarski 2018, Sesto senso Malvazija istarska 2019 i Avantgarde Malvazija istarska 2021 te Klaudio Tomaz s buteljom Nera, napunjenom vinom od Malvazije crne 2018 – HIT!! (Marko Čolić)

Pa, evo nešto o malvazijama općenito, a potom i, posebno, o ovoj što je uzgaja Klaudio Tomaz.

MALVAZIJA – Grupa

Malvasia/ Malvazija je  generički naziv u uporabi za oveći broj vinskih sorata – pedesetak, a moguće i više!, koje nisu nužno i rodbinski povezane te koje mogu imati različite boje pokožice – žućkastu/bijelu, ružičastu, sivkastu te crvenu/crnu, a kojima je kao glavno zajedničko to što se od njih proizvodi i vrlo fino slatko desertno vino s poprilično visokim sadržajem alkohola.

Glavni SINONIMI, zapravo ovdje prijevodi osnovnog naziva, su, za Malvaziju kao općeniti izraz, sljedeći: Malmsey (Engleska), Malvagia (Španjolska), Malvasier (Njemačka), Malvazija (Hrvatska), Malvelzevec (Slovenija), Malvoisie (Francuska).

PORIJEKLO: Pretpostavka je bila da je ishodišna točka Malvazije  prema svijetu grčka luka Monemvassia na istočnoj obali Peloponeza, izvorno poluotoka a onda, nakon otvorenja Korintskog kanala, otoka, u svakom slučaju prostora gdje je vinogradarstvo bilo vrlo rašireno. Grožđe se inače dosta uzgajalo i na susjednim otocima u južnome dijelu Egejskog područja. Uvriježilo se  to da su sorte što su kroz luku Monemvassiju odlazile u svijet i označavane nazivom Monemvassia.

A onda je stigao nov oblik – Malfasia, ubrzo su se Talijani i Portugalci opredijelili za minimalnu izmjenu i od Malfasije  je nastalo Malvasia, Španjolci su se odlučili za naziv Malvagia, Nijemci su počeli koristiti oblik Malvasier, a Englezi Malmsey, Francuzi Malvoisie, u Hrvatskoj je u uporabu ušao i ostao izraz Malvazija.

Najstariji spomen slatkog vina od Monemvassije seže u 1214. godinu. registriran je u Efesosu u Grčkoj. Relativno brzo nakon toga, godine 1278. u Republici Veneciji spominje se Vinum de Malvasias, izraz se odnosio na tadašnji venecijanski uvoz vina od Malvazija. Identitet sorata od kojih se proizvodilo to tada uglavnom slatko vino nije znanstveno i posve utvrđen/potvrđen, po pretpostavkama moglo bi biti da je riječ o sortama odnosno nekim mutacijama sorata Aidani, Assyrtico, Athiri, Kydonitsa, Liatico, Monemvassia, Therapsathiri i Vilana.

Recentne analize na bazi DNA NE potvrdjuju da su sve sorte koje se znaju spomenuti kao pripadnice grupe Malvazija grčkog porijekla, a s druge strane rezultati analiza DNA govore da kultivari što su se našli u grupi Malvazija međusobno mogu biti genetski i dosta različiti, tako da dok bi izraz Grupa Malvazija i mogao proći nema ipak nikakvog smisla govoriti i o OBITELJI Malvazija.

Evo, iz atlasa svjetskih vinskih sorata Wine Grapes  autora Jancis Robinson, Josea Vouillamoza i Julije Harding, navoda nekih sorata koje u nazivu nose riječ Malvazija, a uz svaku od njih su dodatak u nazivu, zatim naznaka boje kožice bobice grozda i spomen ispravnih postojećih sinonima.

MALVASIA BIANCA di BASILICATA = bijelo; ima naznaka nekih sličnosti s Malvasijom biancom di Candia

MALVASIA BIANCA di CANDIA = bijelo; Malvasia Bianca Calabria, Malvasia Candia

MALVASIA BIANCA di PIEMONTE = bijelo; Caccarella; Malvasia greca, Moscatella; Greco, Mosella

MALVASIA BIANCA LUNGA = bijelo; Malvasia Bianca, Malvasia Bianca siciliana, Malvsia Bianca Toscana, Mavasia del Chianti, Mavasia di Arezzo, Malvasia di Brolio, pa Krizal, Maraskin, Maraština, Rukatac, Višan(k)a  (Hrvatska), Menuetta (Slovenija), Pavlos (Grčka), Prosecco nostrano (Conegliano Veneto), Racina di Monacu Bianca, Tundullilu bianco

MALVASIA BRANCA de SAO JORGE = bijelo; rabi se za proizvodnju madere.

MALVASIA CANDIDA = Malvasia di Lipari

MALVASIA CASTELLANA = bijelo; sinonim je Siria a to je vrlo stara sorta s Ibeijskog poluotoka, u Portugalu je znaju pod nazivima Malvasia branca i Roupeiro

MALVASIA de COLARES  = bijelo

MALVASIA di LANZAROTE = bijelo; Malaga, Tacoronte–Acentejo Teneriffe, Malvasia, Malvasia portuguesa, Malvasia volcanica, Peregril, Pejeril, Sebastian Garcia

MALVASIA de SITGES  = Malvasia di Lipari

MALVASIA del LAZIO = bijelo; Malvasia col puntino, Malvasia gentile, Malvasia puntinata

MALVASIA di CANDIA AROMATICA = bijelo; genetski donekle bliza Malvaziji di Casorzo

MALVASIA di CASORZO Piemonte = crno; rabi se u Pijemontu za slatka desertna vina i za pjenušce

MALVASIA di LIPARI = bijelo; Greco bianco di Gerace, Malmsey, Malvagia, Malvasia candida, Malvasia de la Palma, Malvasia de Sitges, Malvasia de Teneriffe, Malvasia delle Lipari, Malvasia di Cagliari, Mavasia di Sardegna, Malvasija dubrovačka

MALVASIA di SCHIERANO = crno; Malvasia a grappolo corto, Malvasia di Castelnuovo Don Bosco

MALVASIA FINA = bijelo; Arinto do Dao, Assario branco, Boal, Boal canchudo, Boal da graciosa, Boal de Madeira, Cachudo, Galego, Terrantez do Pico, Torrontes

MALVASIA NERA di BASILICATA = crno; Malvasia nera, pokazuje određene sličnosti s Mavasijom nerom di Brindisi

MALVASIA NERA di BRINDISI = crno; Malvasia negra, Malvasia nera di Bari, Mavasia nera di Bitonto, Malvasia nera di Lecce, Malvasia nera di Trani, Malvasia niura

MALVASIA NERA LUNGA = crno; Moscatella; pokazuje neke sličnosti s Malvasijom di Casorzo

MALVASIA PRETA = crno; Moreto, Mureto, Pinheira Roxa

MALVAZIJA ISTARSKA = bijelo; Istrska malvazija, Malvasia del Carso, Malvasia friulana, Malvasia istriana, Malvazija istarska bijela, Polšakica Drnovk ⦁

A sada – MALVASIA NERA di BRINDISI

Grozd Malvasije nere di Brindisi

SINONIMI: Malvasia negra, Malvasia nera di Bari, Malvasia di Bistonto, Malvasia nera di Lecce, Malvasia niura…

PORIJEKLO: Do prije relativno kratkog vremena vjerovalo se da su Malvasia nera di Brindisi i Malvasia nera di Lecce dvije zasebne sorte iz predjela Salento u Apuliji, na jugu Apeninskog poluotoka, ali je onda iz DNA-istraživanja isplivalo da je riječ o JEDNOM, istom kultivaru, nastalom spontanim križanjem sorte Malvasia bianca lunga i sorte Negroamaro. S obzirom na to da se oba roditelja stoljećima uzgajaju u Apuliji, logičan bi bio zaključak da se križanje dogodilo tamo.

Smatra se i da bi jedna ista sorta mogle biti i Malvasia nera di Brindisi i Malvasia nera di Basilicata, ali do sada još nije provedeno odgovarajuće testiranje usporedbom DNA, pa zato zasad o tome nema i potvrde sa znanstvenom težinom.  Inače, u Basilicati a i u nekim vinogradima Toscani za koje se dugo vremena mislilo da su čisti nasadi Malvasije nere di Basilicata pronađeno je nešto starih trsova – španjolskog Tempranilla…

OBILJEŽJA SORTE – Malvasia nera di Brindisi dozrijeva u srednoj do kasnoj epohi. Plod je blago aromatičan. Od te sorte proizvode se puna  topla a i elegantna crna vina, ali, uz prosušivanje grožđa, i ona gusta slatka desertna iz kategorije znane kao passito.

PODRUČJE UZGOJA – Malvasia nera di Brindisi najraširenija je u Apuliji, u provincijama Lecce, Taranto i Brindisi, a ima je dosta i u Toscani i u Calabriji. Mnogo je se koristi u proizvodnji roséa, za dio mješavine s jednim od roditelja – Negroamarom, i s kultivaroim Susumantellom. U dobrom dijelu vina plasiranih pod apelacijom DOCG (denominazione d’origine controllata e garantita), ulazi, s učešćem od 15 do 30 posto, u blend s lokalnim Negroamarom, za ozbiljne crnjake. Kao samostano vino djeluje nesto slađe nego u mješavinama sorata. ♣

Saloni, festivali, sajmovi

PROLJETNA EKSPLOZIJA MJEHURIĆA u MAKSIMIRU

Peti zagrebački salon pjenušaca, ove godine ne više u hotelu u središtu Metropole,  nego, u skladu s godišnjim dobom, u zagrebačkom parku Maksimir! Kakve li prigodne kombinacije: proljetna eksplozija cvijeća, mjehurića i ljepote! Cvjetnjak na Maksimirskoj pokazuje put, pred obnovljenim restoranom Maksimir na samom ulazu u park ekipa lokala koji se, s obnovljenim ruhom pretvorio u gric & guc zagrebačkih tradicijskih jela i pića, srdačno dočekuje goste, za eksploziju mjehurića pobrinulo će se 28 vinara s nizom pjenušaca iz Hrvatske, Slovenije i Italije, a s obzirom na njihov zamjetno sve veći odaziv na vinska događanja nije iznenadilo to što su se za eksploziju ljepote pobrinule brojne pripadnice nježnog spola.

Ove je godine program prilagođen novoj lokaciji i proljetnom terminu te novom modernome makar, istina, sada bitno liberaliziranome u odnosu na ono kako je, s obzirom na coronu, bilo još do nedavno. Izlagači su svoje pjenušce predstavili u velikoj restoranskoj dvorani, a u maloj dvorani bile su radionice. Predviđeno je bilo i to da domaćin ponudi neka prigodna jela pripremljena kao poseban pjenušavi menu restorana Maksimir za ovu prigodu. Da bi doživljaj bio kao na filmu pobrinuli su se Elma & Admir iz sastava Filmmusicorkestar.

Radionice – susret hrvatskih i slovenskih pjenušaca, te susret pjenušaca Hrvatskog zagorja i Istre (Kota-Degrassi). Voditeljice: Marija Vukelić i Nina Levičnik (Julio Frangen)

Najbolje ocijenjeni pjenušci na ovogodišnjem vrednovanju: Istenič, Kota, Degrassi, Kozinc, Protner, Albiana. Jedan od najboljih pjenušaca na Salonu u Zagrebu bio je, rekao bih, onaj što se točio pod etiketomm Meneghetti Valle d’Istria Reserva brut 2016 (12,5 vol%) Stancije Meneghetti iz Bala, riječ je o pjenušcu od Chardonnaya i Pinota bijeloga. Možda nije toliko došao do izražaja, jer istodobno se ponajviše nudila i Meneghetti Riserva 2015 brut, kojoj je – nedostajalo živosti što ju je imao brut 2015. (Julio Frangen)

Poslovni dogovori: Miha Istenič (desno) iz Hiže penin Istenič s Bizeljskoga, u razgovoru s vinskim trgovcem Tomislavom Sagrakom iz zagrebačke tvrtke Vino.hr (Marko Čolić)

Ozračje, kako su mnogi komentirali, dosta drukčije od drugih vinskih događaja u Hrvatskoj.  Posjetitelja je došlo poprilično, međutim nije se stvorila nesnosna gužva kao što zna biti slučaj na drugim festivalima. Na izlagačkim mjestima mnogi su vinari imali I više od dviju minimalno predviđenih etikete, te je broj različitih butelja na kušanju bio oko 100.

Posjetitelji su mogli nazočiti dvjema besplatnim radionicama, kojima je mreža Salon of Sparkling Wines ponovno pokazala koliko je obrazovanje vinske publike važno i kako treba biti dostupno svima koji se vinom bave. Kad je već riječ o edukaciji svakako, vezano uz pjenušce, vrijedi i sada, ponovno, spomenuti vrlo informativnu i poučnu knjižicu Pjenušci Plešivica autora Ive Kozarčanina.

Plešivički pet nat Braje i slovenska klasična metoda Kozinc i Joannes. Dosta proizvođača iz slovenskog Posavja za bazno vino za šampanjizaciju rabi domaću sortu Žematna črnina ili Kavčina crna (Marko Čolić)

– Nakon uspjeha lanjskog Festivala pjenušaca i jagoda koji je okupio brojne posjetitelje, odlučili smo izdati jedinstvenu brošuru sa svim plešivičkim proizvođačima pjenušaca. Tako ljubitelji pjenušaca, ali i oni koji ih tek upoznaju te struka i distributeri na jednom mjestu mogu saznati važne informacije o pjenušcima i njihovim tvorcima s Plešivice. Brošura je dostupna u uredu Turističke zajednice grada Jastrebarskog i plešivičkim vinarijama  – rekla je Petra Masnec, voditeljica ureda TZ Jastrebarsko, dodajući da je kultura pijenja pjenušaca vrlo razvijena baš u plešivičkom kraju koji već mnogi znalci nazivaju Hrvatsklom Champagneom!

Prvu radionicu, već tradicionalnoga naziva PJENUŠAVI SUSRET u ČAŠI: Hrvatska & Slovenija moderirale su organizatorice, dr. Nina Levičnik, osnivačica mreže Salon of Sparkling Wines i prof. Marija Vukelić, direktorica Salona pjenušavih vina Zagreb. U neobaveznom vinskom razgovoru uz najbolje ocijenjene pjenušce s ovogodišnjeg ocjenjivanja, a to su bili oni s posjeda Istenič, Kota, Degrassi, Albiana, Protner i Kozinc polaznici su prepoznavali šampanjske note ali i neke nove utjecaje vezane uz terroir, naime u nekim slovenskim pjenušavim vinima kao jedna od uporabljenih sorti bila je i Žametna črnina, po hrvatski rečeno Kavčina crna. Na drugoj radionici  Zagorski & istarski mjehurići: Kota & Degrassi po dva pjenušca su na kušanje ponudili vinari Tihomir Kota iz Hrvatskog Zagorja i Moreno Degrassi iz Istre, oni su eto osobno prezentirali ne samo te svoje izabrane pjenušce nego i općenito svoje vinarije, sorte, terroire, mirna vina i pjenušave pravce, planove za budućnost!

Pjenušac kao barem mali poticaj za inspiraciju u poeziji: pjesnik Enes Kišević! Vino Zagorje od B preko K do V: Tomislav Bolfan, vlasnik Vinskog vrha, Jasminka Šaško, predsjednica udruge i enologinja pri Vuglec bregu, te veliki zlatarski iskorak vinarija Kota poduzetnika Tihomira Kote iz Zlatara koji, mada nije iz enološke struke, kaže kako sve oko pjenušca radi sam…  Kota, inače, svoje pjenušce označava ne nazivima, nego brojkama, brojka na etiketi govori na kojoj se nadmorskoj visininalazi vinograd  (Marko Čolić))

Salon pjenušavih vina Zagreb 2022 bio je lijepa prigoda i za najavu novih perlajućih događanja u najskorijoj budućnosti, konkretno za 8. Salon penečih vin Ljubljana sada, 6. svibnja u glavnom gradu Dežele, te za, ubrzo poslije, vrlo popularne regionalne pjenušave doručke diljem Hrvatske, organizirane  u suradnji s lokalnim i županijskim turističkim zajednicama. Evo zasad poznatog rasporeda tih doručaka za sljedećih nekoliko mjeseci: 14.05.2022.Pjenušavi doručak Međimurje, u vinariji Štampar, Mađerkin Breg, uz podršku TZ Međimurske županije; 21.05.2022. – Pjenušavi doručak Zagorje, u vinariji Kota, uz podršku grada Zlatara i TZ Krapinsko-zagorske županije; 12.06.2022.Pjenušavi doručak Plešivica, u vinariji Braje, uz podršku TZ i grada Jastrebarsko te TZ Zagrebačke županije; 02.7.2022Pjenušavi doručak Srijem, u vinariji Papak, uz podršku TZ Vukovarsko-srijemske županije; 10.7.2022. – Pjenušavi doručak Erdut, u vinariji Siber, uz podršku TZ Osječko- baranjske županije.

Leđa s leđa, i leđa en face (Marko Colic)

Prof. Marija Vukelić kazala je i to da, budući da je Salon pjenušavih vina Zagreb jedini vinski festival u Hrvatskoj koji cjelogodišnjim događanjima, promocijama i edukacijama pridonosi izobrazbi hrvatskih ljubitelja pjenušavih vina te podiže vidljivost pjenušavim eno-gastro destinacijama, serija zgodnih priredbi koje su eto ove godine već dosegnule lijep broj, može izvrsno poslužiti u promidžbi mnogo čega obuhvaćenog pojmom vinski turizam! ♣

Knjižica o plešivičkim pjenušcima autora novinara Ive Kozarčanina

__________________________________________

PLEŠIVIČKI PJENUŠCI i MACERATIDominik Jagunić, četvrta vinogradarsko-vinarska generacija plešivičke obitelji, jedan je od trojice braće Jagunić i jedan od dvojice mladih Jagunića koji su završili studij agronomije, i to vinskog smjera. Jagunići su se, uključujući i tatu Velimira, bavili za Plešivicu uobičajenom proizvodnjom mirnog vina, a kad je zasjeo na kormilo Dominik je odlučio gotovo maksimalno, primjerice do 70 posto u odnosu na ukupnu produkciju, posvetiti se pjenušcima, te u preostalih 30 posto kreacijama od bijelih sorata ali podvrgnutih dužoj maceraciji praćenoj alkoholnom fermentacijom, dakle stvaranju tzv. jantarnih vina.

Dominik Jagunić sa suprugom Matejom, koja također zagovara strpljenje s izlaskom Blanc de Noirsa na tržište Dolje: pinot sivi amber (Marko Čolić)

Mladi Dominik u novije vrijeme sve se jače nameće kakvoćom proizvoda. On je taj koji stoji iza klasična dva pjenušca među kojima je već dosta cijenjeni Three Stars brut nazvan tako jer je od grožđa (Chardonnay 50 %, Rizling rajnski 10 posto i tzv. stare plešivačke sorte – njih oko 20 – u količini od 40 posto) iz triju obiteljskih vinograda a jedan od njih je Hrvojka što osjetno iskače. Drugi je ružičasti pjenušac, à la française nazvan La Boule Rosé brut od 70 posto portugisca i 30 posto crnog pinota. Uskoro će, najavljuje, na tržištu biti i s trećime, a to je Blanc de Noirs 2019 extra brut od crnog pinota, polovica baznog vina dozrijevala je u inoksu a polovica u drvenim bačvama, za ekspedicijski liker korišten je samo ugušćeni mošt, proizvedeno ga je oko 3000 butelja. I taj novitet donio je na kušanje nedavno na radionicu pod vodstvom sommeliera Tomislava Jakopovića iz zagrebaččkog Vinskog kluba, dojam bio da taj pjenušac obećava mnogo, ali i da je šteta žuriti se s njegovim izlaskom jer uz dovoljno dugo sazrijevanje i, kroz to, razvoj na kvascima u butelji nakon druge fermentacije mogao bi pružiti daleko više nego na svom moguće preranom izlasku. Jagunić je prezentirao i tri svoja macerirana ali mirna vina – od Traminca, Pinota sivog i Pinota crnoga iz 2020, maceriranih, svaki, po pola godine, sigurno u njima, što se veli, ima štofa, međutim rekao bih da takva vina nisu za žurbu glede izlaska te da zavrjeđuju da ih se ostavi duže na sazrijevanju u tijeku kojega ne samo da još mogu dobivati na kompleksnosti nego bitno dobivati i na profinjenosti. ⦁

_______________________________________________

Sajmovi, izložbe

KOZLOVIĆ!!!

Poreč je početkom svibnja domaćin 28. međunarodnoj izložbi vina i vinarske opreme Vinistra 2022. Pozornica događanja ponovno je dvorana Žatika. Po već odavna ustaljenom običaju, uoči izložbe odvijaju se međunarodno ocjenjivanje vina i alkoholnih pića, ali i zasebno ocjejivanje Svijet malvazija, vrednovanje kapljice od sorte Malvazija istarska koja je jedan od glavnih eno-aduta područja. Degustacija Svijet malvazija održana je po 13. put. S obzirom na lokalnu pripadnst I raširenost, posebnu pažnju dobivaju i vina od kultivara Teran i Refošk. U konkurenciji se nalaze ne samo malvazije te Terani i Refoški iz Hrvatske nego i kapljica iz inozemstva, malvazije čak sa šireg područja svijeta, a članovi stručnog žirija su ne samo degustatori iz Lijepe naše nego i istaknuta imena s tog područja iz vana, jedno od takvih imena je i Caroline Gilby MW iz Velike Britanije, već više godina predsjednica ocjenjivanja. Evo i nekih drugih: Annemarie Foidl, predsjednica Austrijskog sommelier kluba, Thomas Costenoble, enolog i direktor ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelles, Izabela Kaminska, poljska blogerice i youtuberice s WSET diplomom, Igor Sotric, britanski sommelier i ocjenjivač na Decanteru Worfld Wide Award, Đurđice Katić, sommelijerka iz Srbije, Ivan Jug, aktualni Hrvatski sommelijerski prvak…

Predsjednik udruge Vinistra Nikola Benvenuti, predsjednica ocjenjivačkog suda Carolyne Gilby MW, te znani istarski sommelier Emil Berdec, sasvi desno Thomas Costenoble, član ocjenjivačkpog žirija, inače predsjednik ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelles

            Obitelj Gianfranca Kozlovića ima više razloga za slavlje: Malvazija Santa Lucia iz 2018. okitila se s dvije titule na 13. Svijetu malvazija održanom u porečkom hotelu Parentium Plava Laguna. To vino s obzirom na ocjene postalo je svjetskim šampionom u kategoriji odležanih malvazija, a izabrano je i kao najbolje na svijetu u kategoriji Best in Show. Uz ovo poznato istarsko prezime iz Momjana, slavi i obitelj Dešković iz Kostanjice pored Grožnjana. Vino od te obitelji postalo je šampionom u kategoriji svježih malvazija.

Glasoviti istarski vinogradski položaj Santa Lucia – živopisne boje jeseni

_________________________________________

VINSKA DAMA 2022: ANTONELLA SORGO KOZLOVIĆ – Za obitelj Kozlović sjajno se poklopilo to što je na nedavno završenom izboru Vinske dame godine i Vinskog gospodina godine, u organizaciji udruge za kulturu stola G.E.T. (gastronomija, enologija, turizam) iz Zagreba, Vinskom damom 2022 proglašena Antonella Sorgo Kozlović, supruga Gianfranca Kozlovića, šampiona ovogodišnje Vinistre!

Antonella Sorgo Kozlović, Vinska dama 2022 godine!

Bračni par Gianfranco i Antonella Kozlović

Biti proglašena Vinskom Damom u ovom izboru znači posebno poštovanje i uvažavanje svega onoga što radimo, ne samo ja nego i cijela moja obitelj. Imamo veliku čast i moć biti ambasadori takve priče i pravi je užitak to prenijeti na naše goste, gdje god ih mi susretali: na sajmu vina, na posebnim događanjima, na prezentacijskim večerama ili u našim domovina/vinarijama – izjavia je Antonella Kozlović na dodjeli trofeja kojega je, inače, u muškoj konkurenciji dakle kao Vinski gospodin godine primio vinar Ivan Sladić iz Plastova kod Skradina.

– Tko su vinari i vinarke koji stoje iza sjajne ponude nekih od vrhunskih hrvatskih vina te koji ulažu puno ljubavi i strasti u uzgoj najboljih sorti i u proizvodnju kapljice vrhunske kakvoće? To je pitanje zaintrigiralo Udrugu za kulturu stola G.E.T. (gastronomija, enologija, turizam), pa je ona 2020. godine pokrenula projekt Vinska Dama i Vinski Gospodin godine. Na temelju postignutih rezultata u proizvodnji, pa osobnog stila u nastupu, karizme, načina komunikacije s medijima i s publikom, pristupa prezentaciji i marketingu na društvenim mrežama… nominiraju se kandidati, a onda one najbolje  ravnopravno biraju publika glasanjem za svoje favorite na stranici Udruge www.get4u.hr  te žiri koji ocjene šalje izravno uredništvu G.E.T. Reporta kao organizatoru natjecanja – objašnjava Tomislav Stiplošek, predsjednik Udruge G.E.T.

Tomislav Stiplošek, predsjednik Udruge G.E.T., organizatora izbora Vinske dame i Vinskog gospodina godine

S obzirom da su se kod Kozlovićevih, kod kojih je Giancarlo svakako iznimno zaslužan za najviša odličja na Vinistri 2022 ali i za vinske  uspjehe općenito,  poklopile šampionska titula na ocjenjivanju i titula Vinska dama godine spontano se, bez ikakve zle namjere da se na bilo koji način umanjuje Sladićevo osvajanje ovogodišnjeg naslova Vinski gospodin godine, nameće stav da bi ovaj izbor Dame i Gospodina GODINE trebalo svakako s prve polovice godine pomaknuti na kraj tekuće godine, kad se mnogo jasnije vidi tko su u tom trenutku najbolji kandidati za titulu dobivenu na rezultatu svojega rada i ponašanja TE GODINE!… ⦁

__________________________________________

Vinarija Kozlović imala je na ovogodišnjem vrednovanju i najbolji mladi teran, dok je u kategoriji zrelih terana najviše bodova dobio onaj iz 2018. buzetske vinarije Vina Agapito. Slovenski Vinakoper s vinom Capo d’ Istria iz 2018. potvrdio je prošlogodišnju šampionsku titulu u kategoriji najboljih zrelih refoška.

                Inače, može se reći kako su medalje na Vinistri sada vrijednije nego što su bile prije, jer podignuti su bodovni pragovi pragovi za trofeje, konkretno ove godine za zlatnu medalju potrebno je bilo osvojiti 90 i više bodova. Uvedena je i Platinasta medalja, ona je zapravo ekvivalent Velikoj zlatnoj medalji a  dodjejuje se za uzorak što skupi 95 i više bodova. Sad eto postoji i kategorija Best in Show, za najbolje ocijenjenu malvaziju na svijetu.

Po prvi puta, dakle, ove godine dodjeljivana su i platinasta odličja, za vina koja su osvojila 95 i više bodova. Čak četiri platinaste medalje otišle su u Vižinadu, i to podrumima Vina Bruno Ferenac a za Istarsku malvaziju 2021, Pilatu za Malvaziju sur lie 2018. i za Serafin 2018. pa u vinariju nedavno preminulog Marijana Armana za Malvaziju Grand Cru. Inače, ovim odličjem okitili su se i San Salvatore muškat 2017. Benvenuti vina iz Kaldira kod Motovuna, talijanski Le Solane 2008., vinarije Mossi 1558 i slovenski Capris Refošk 2020 od Vinakopra.

Uz tih sedam platinastih medalja dodijelnjene su i 152 zlatne i 36 srebrnih medalja. Ostali proizvođači dobivaju diplome.

Nekih 16 zlatnih medalja otišlo je jakim alkoholnim pićima, a ove je godine pravo na oznaku IQ – istarska kvaliteta dobilo je 25 vinara za malvazije iz berbe 2021. i sedam vinara za teran, iz berbe 2019.

Na Vinistrinom ocjenjivanju 2022 ponovo su postavljeni rekordi! Rekordan broj malvazija i sudaca! Nikad veći broj malvazija, čak 273 uzorka iz deset zemalja (Hrvatska, Italija, Slovenia, Grčka, Španjolska, Njemačka, SAD, Portugal, Crne Gora i Srbija!), ali i nikad veći boj ocjenjivača- njih 70 iz 15 zemalja.

Što se tiče jakih alkoholnih pića, u Poreč ih je na ocjenu ove godine stiglo 35 uzoraka, također najveći broj do sada. Na Vinistrino međunarodno ocjenjivanje sveukupno je pristiglo 565 uzoraka.

– Veliko mi je zadovoljstvo vidjeti da su se šampionskom titulom uz etablirane vinare okitila i nova mlada imena koja inzistiraju na kvaliteti. Upravo su im Vinistrino ocjenjivanje a i izložba značajna odskočna daska – kazao je Nikola Benvenuti, predsjednik udruge vinara i vinogradara Istre Vinistra. ♣

ORGAZMIČKA VINA!

Dočekali smo i to: nakon što su vina podijeljena na industrijska, ekološka, biodinamska, prirodna, iskrena, prava (autentična), evo i nove kategorije – orgazmička! A to su ona proizašla iz, dakako, orgazmičkog vinogradarstva.  Nova kategorija vina, predstavljena nedavno na međunarodnom sajmu plemenite kaplice Vinitaly u Veroni, bila su, naravno, za široklu publiku pravi hit!

Golišavci u trsju angažirani i na eko-planu – prosvjeduju protiv globalnog zatopljenja, upozoravajući na negativne posljedice koje bi ono moglo donijeti i proizvodnji Bakhova nektara

Što bi to bila orgazmička vina, i gdje su im korijeni? Priča kaže kako je stvar krenula još u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, dakako, u SAD i, dakako, u Kaliforniji, te s trendom propagande slobodne ljubavi. Mnogi mladi ljudi priklonili su se pokretu za slobodnu ljubav kao nečemu novome, ali primijećeno je i kako su mnogi mladi, koji su suvremeni život na gradskom asfaltu smatrali deprimirajućime, odlučili krenuti u ruralno područje, na selo, posebice su ih privlačila prostranstva vinograda u Kaliforniji. Tu su, kaže se, na miru i u miru, kao, prepoznali sjajan ambijent za razvoj slobodne ljubavi. I onda su, s vremenom, kao, osjetili da njhovo razgolićeno druženje međusobno i s vinovom lozom i slobodno te veselo izvikivanje parola na temu slobodne ljubavi – vinovoj lozi daje dodatnu snagu u rastu i razvoju, da pospješuje formiranje zdravih grozdova s tvrđom i na bolesti otpornijom kožicom. Potom se, nastavlja se priča, došlo do zaključka da je, navodno, pozitivan rezultat u uzgoju efikasniji ako se u vinogradu primjenjuje tehnika kordonskog uzgoja! Mladi i goli  odlučili su koketirati s eko-postulatima u uzgoju loze i kreiranju Bakhova nektara- I tako je eto napredovalo stasanje orgazmičkog vinogradarstva!

Kao prvi proizvođač orgazmičkog vina kao rezultata orgazmičkog vinogradarstva slovi mladić po imenu Hugh Hefner (!!!),  tada u dolini Napa u Kaliforniji vlasnik oveće parcele na ilovastom terenu od grožđa s kojeg je dobiveno i napunjeno vino Clayboy….

Glede tog orgazmičkog vinogradarstva koje se barem na početku prikazivalo uvelike fotografijama velikog broja golih muškaraca i žena među trsjem, stavovi onih koje bi se moglo svrstati u ozbiljnije osobe isprva su bili uglavnom na razini podsmijeha, međutim – orgazmičko vino je tu!… ♣

Uoči početka turističke sezone 2022…

MUZEJ PELJEŠKE TRADICIJE

Uoči početka turističke sezone: privatna zbirka obitelji Mikulić u Mokalu pored Orebića na više od 400 četvornih metara ispričat će toplu priču o tradiciji poluotoka poznatog po vrhunskim vinima, javlja suradnica Alma Radoš.

Obitelj Mikulić

Impresivna zbirka amfora stara više od dvije tisuće godina, muljače, bačve, kotao za rakiju, stari alati, ognjište, peć za kruh, slika Bogorodice zaštitnice vinograda, samari, kamenice, mlinica za maslinovo ulje poznate dubrovačke obitelji Sorkočević iz 19. stoljeća – samo su neki od eksponata jedinstvene zbirke koje su godinama prikupljali članovi obitelji Mikulić.  U želji da ispričaju toplu priču o tradiciji i ljepoti života na Pelješcu, u sklopu svoje poznate boutique-vinarije u Mokalu otvorila je Muzej pelješke tradicije. Doživljaj za sva čula, jer obilazak završava degustacijom njihovih vrhunskih pošipa i postupa, među kojima se posebno ističe Don Josip.

– Našem postupu naziv je dao moj sin Antonio u znak poštovanja prema svom djedu Josipu, od kojega je naslijedio ljubav prema vinogradarstvu i vinarstvu ali i proizvodnji maslina. Generacijama se bavimo uzgojem vinove loze i vinarstvom kao i mnoge obitelji na Pelješcu. Pelješkim težacima posvetili smo ovaj muzej. Obilazak simbolično započinje ispred slike djeda Josipa i unuka Antonija, u fokusu je vino koje se u antici s Pelješca transportiralo amforama, a još do sredine prošlog stoljeća u mijehovima na tovarima i mazgama u karavni poznatoj kao Ponos. Sve smo to prikazali u našem Muzeju, a za kraj dojmovi se najbolje sabiru uz vino – ističe Igor Mikulić, koji je otvorenjem Muzeja pelješke tradicije ostvario san.

Otvorenjem Muzeja pelješke tradicije uoči Uskrsa i nove turističke sezone zaokružena je bogata ponuda poluotoka. Obitelj Mikulić je, inače, vlasnik jedinstvenog vinskog resorta – kampa i glampinga Adriatic i nagrađivane butikne vinarije u Mokalu, ali i luksuznog heritage hotela Adriatic s vrhunskim à la carte restoranom… ♣

_____________________________________________

…..pijte razborito – odgovorno – trijezno • drink wisely – responsibly – soberly…..

POTROŠAČKI – BUYING GUIDE – PUTOKAZ

Vodič za pametnu kupnju – 04. 2022 – Hints to the smart purchase

 HRVATSKA  CROATIA

Dalmacija / Dalmatia

(XL) GRK 2021 Matuško – MATO VIOLIĆ MATUŠKO ■ Pelješac & Lumbarda; Grk; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit; ■ Poslužiti na: 10 – 12 °C ■ ⇗

(M) POŠIP 2021 Matuško – MATO VIOLIĆ MATUŠKO ■ Pelješac & Smokvica; Pošip; suho, 12,5 vol %; 0,75 lit; ■ Poslužiti na: 8-10 °C ■  ⇑

(XXL) DINGAČ 2017 Matuško – MATO VIOLIĆ MATUŠKO ■ Pelješac, Dingač; Plavac mali; suho, 14,5 vol %; 0,75 lit;  ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

Istra i Hrvatsko primorje / Istria & Quarnaro

(XXL) TERAN BARRIQUE 2016 – FRANC ARMAN ■  Zapadna Istra; Teran; vrhunsko, suho, 13,5 vol %;  0,75 lit; butelja: bourgogne ■ Poslužiti na: 16 – 18 °C ■. ⇑

(XL) TERAN 2019 – FRANC ARMAN ■  Zapadna Istra; Teran; vrhunsko, suho, 13,5 vol %;  0,75 lit; butelja: bordeaux ■ Poslužiti na: 16 – 18 °C ■ ⇗

Slavonija i Hrvatsko podunavlje / Slavonia and the Croatian Danube region

 (L) GRAŠEVINA MITROVAC 2020 – KRAUTHAKER ■ Kutjevo; Graševina; suho, 13,5 vol %; ZOI Kutjevo;  0,75 lit ■ Poslužiti na: 10-12 °C ■ ⇗

(M-L)  ZELENAC KUTJEVO 2020 – KRAUTHAKER ■ Kutjevo; Rotgipfler/Crvenovršac; suho, 13,0 vol %; ZOI Kutjevo;  0,75 lit ■ Poslužiti na: 10 °C ■  ⇑

________________________________________

Ocjenjivanje frankovki

KEKFRANKOS GRAND TASTING 2022 HARKANY

Na međunarodnom ocjenjivanju vina od sorte Frankovka, Modra frankinja, Kekfrankos, Blaufränkisch pod dirigentskom palicom glavnog urednika vinskog časopisa Pecsi borozo Zoltana Györffyja a na kojemu su kao degustatori iz Hrvatske sudjelovali novinar Ivo Kozarčanin i sommelier Tomo Jakopović, na kušanje je ponuđeno 126 uzoraka iz 72 podruma iz sedam zemalja, konkretno Mađarske (88 uzoraka, najviše), Hrvatske (16; od Belja, Feravina, Vupika, Krauthakera, Iločkih podruma, Ivana Ivanića…), Austrije (14), potom Slovenije, Srbije, Slovačke i Njemačke.

Žiri u kojemu su bili Tomo Jakopović iz Hrvatske te Tomislav Ivanović iz Srbije, te, dolje, žiri u kojemu je radio Ivo Kozarčanin

Bodovi kao pragovi za medalje: Platina = 92 – 100; Zlato = 86 – 91,99; Srebro = 80 – 85,99; Bronca 74 – 79,99.

Mađarskoj je pripao najveći broj odličja – sedam platinastih medalja, 41 zlato i 31 srebro, Hrvatska je dobila dvije Platine, 10 zlata i 3 srebra, Austrija jednu Platinu, pet Zlata i sedam Srebra, Slovenija dvije Platine i  jedno Srebro, Srbija dva  Zlata.

ŠAMPIONI Kekfrankos Grand Tastinga 2022 s PLATINASTIM sjajem su:

Pálffy Szőlőbirtok és Pince Káli Királyi Kékfranos 2017 (Balatonfelvidék, Mađarska) 95/100 bodova ⦁Vina Belje Frankovka Premium 2012 (Hrvatsko Podunavlje, Hrvatska) 95/100 ⦁ Vinska Klet Prus Modra Frankinja Barrique 2016 (Bela Krajina, Slovenija) 95/100

PLATINU je iz Lijepe naše dobile su još i Frankovka 2016 ledena berba od Feravina

ZLATA su u Hrvatsku donijeli: Belje vino, za Frankovku Goldberg 2012, Frankovku Premium 2009 i Frankovku premium 2019, zatim Feravino za Frankovku Miraz 2017, Frankovku Miraz 2018 i Frankovku Dika 2018, pa Vlado Krauthaker za Frankovku 2019, Igor Ivanić za Frankovku 2017, te Vupik za Frankovku Goldšmit 2017.

A SREBRA Krauthaker za Frankovku 2020 i Iločki Podrumi za pjenušac Princeps Rosé.

FRANKOVKA petit tasting ZAGREB

Kao slijed spomenutog nedavnog vrednovanja Kekfrankos Grand Tasting u Mađarskoj, sommelier Tomo Jakopović, priredio je ovih dana u zagrebačkom Vinskom klubu, u čijoj se nalazi vlasničkoj strukturi, kušanje frankovki manjeg opsega – 22 uzorka, a za domaće vinske profesionalce… Kušači su, uz domaćina Jakopovića, bili i Ivo Kozarčanin, zatim sommelier Predrag Pedja Čavić, sommelier s dugim stažem u ugostiteljstvu u Njemačkoj Frane Ševo, osnivač i direktor festivala vina i gastronomje Zagreb Vino.com Ivan Dropuljić, pa vinski kolekcionar a i djelatnik u sektoru promidžbe Bakhova nektara Siniša Medenica, te ja kao glavni i odgovorni iz Svjeta u Čaši.

Frankovka Petit Tasting – Vinski kkub, Zagreb. Slijeva nadesno: Siniša Medenica, Ivo Kozarčanin, Frano Ševo, Ivan Dropuljić, Predrag Čavić, Tomo Jakopović. Kozarčanin i Jakopović ocjenjivali su frankovke nedavno na Kekfrankos Grand tastingu u Harkanyju u Mađarskoj (suhiucasi)

Pa, evo kako smo mi ovdje reagirali na frankovku…- izraženo brojem zlatnih grozdova kako je uobičajeno u Potrošačkom putokazu Svijeta u Čaši

FRANKOVKA PREMIUM 2012– VINA BELJE ■ Baranja ■ Frankovka; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

DÜLLÕ VALOGATAS KEKFRANKOS 2018 – BODRI ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

SZEKSZARDI KEKFRANKOS 2019 – LAJVER ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 13,5 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

FRANKOVKA GOLDBERG 2012 – VINA BELJE ■ Baranja ■ Frankovka; (polu)suho, 15,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■  ⇑

S ponajboljim buteljama u finalu ocjenjivanja u Vinskom klubu u Zgrebu

MENEK KEKFRANKOS 2018 – HALMUT CZABA ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

KETTVÕGLY KEKFRANKOS 2018 – VESTERGOMBI ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 13,5 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

FRANKOVKA PREMIUM 2019 – VINA BELJE ■ Hrvatsko porunavlje, Baranja ■ Frankovka; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

HIDASPETRE KEKFRANKOS 2018 – VIDA PETRE ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 13,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

FRANKOVKA PREMIUM 2009 – VINA BELJE ■ Baranja ■ Frankovka; suho, 15,2 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■  ⇑

TELIHOLD KEKFRANKOS 2019 – JANES ESZTEBAUER ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

KEKFRANKOS SZELEKCIO 2019 – BUJDOZSO SZOLOBIRTOK ■ Balaton ■ Frankovka; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■ ⇗

VILLANY KEKFRANKOS 2020– GERE TAMAS ■ Villany ■ Frankovka; suho, 13,5 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■ ⇗

SZEKSZARDI KEKFRANKOS TRADICIO 2020 – BODRI ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 14,5 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 18 °C ■   ⇒

FRANKOVKA 2017– IVANIĆ ■ Moslavija, Kutina ■ Frankovka; suho, 13,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■  ⇑

FRANKOVKA MARTIN ALBUS 2017 – PP ORAHOVICA ■ Slavonija, Orahovica ■ Frankovka; suho, 13,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■  ⇑

FRANKOVKA 2021 – SOKAČ ■ Zagorje-Međimurje ■ Frankovka; suho, 13,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■  ⇑

ORDOGSZIKLA KEKFRANKOS 2020 – VALIBOR ■ Badacsony ■ Frankovka; suho, 12,5 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■  ⇑

SZIGET DUNA KEKFRANKOS 2019 – GAL ■ Frankovka; suho, 12,5 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■  ⇑

FRANKOVKA SUZA BARANJE Personal Collection 2012– KOLAR ■ Hrvatsko podunavlje, Baranja ■ Frankovka; suho, 13,5 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■  ⇑

SZEKSZARDI BENDEGUZ KEKFRANKOS VALOGATAS 2019 – ATILA BIRTOK ■ Szekszard ■ Frankovka; suho, 14,0 vol %; 0,75 lit ■ Poslužiti na: 16 -18 °C ■  ⇑

VINOGRADARSTVO i PODRUMARSTVO KRAUTHAKER IZ KUTJEVA – POKUSNI NASAD S VIŠE OD 20 RAZLIČITIH KULTIVARA VINOVE LOZE ODAVDE i IZ RAZLIČITIH DIJELOVA SVIJETA. MEĐU TIM SORTAMA JE i SYRAH, KOJI VLADO KRAUTHAKER VRLO USPJEŠNO PRETVARA u VINO!

BAG-in-BOX

Graševina 2020. Iločkih podruma, Debit 2021. Dalmacijavina i crni Cuvée Benkovac 2020 Badela 1862 bili su najbolji na ocjenjivanju vina u bag-in-box pakiranju održanom u zagrebačkom Vinskom klubu, i zavrijedila su titulu zlatnih.

Srebrna vina su Bijelo 2021 (mješavina graševine i rizlinga) Dobre berbe, Žlahtina 2021. vinarije Gospoja i Merlot 2018 Dalmacijavina, a brončani su Graševina 2021. Đakovačkih vina, Graševina Vezak 2020 Badela 1862. te Vupikova Graševina Terra Vinea 2020.

Ocjenjivali su enolog mr. Franjo Francem, sommelieri Tomo Jakopović i Frane Ševo, vinski kritičar i novinar Željko Suhadolnik te urednica časopisa Vinum.in Dijana Grgić.

Na ocjenjivanje su stigla vina iz sve četiri hrvatske vinogradarske regije. Sva su, prema službenim oznakama na ambalaži, u kategoriji kvalitetnih, a prema kriteriju s organoleptičkog ocjenjivanja u Centru za vinogradarstvo, vinarstvo i uljarstvo Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu tri ovdje spomenuta zlatna vina zavrijedila bi i kategoriju vrhunskih, kaže novinar Ivo Kozarčanin, također ukljuen u ovu akciju vrednovanja bag-in-boxova.

Dio uzoraka stiglih na ocjenjivanje

Pakiranje bag-in-box iznimno je praktično zato što slavina ne dopušta ulazak kisika u posebnu vrećicu pa vino tjednima zadržava organoleptička svojstva koja je imalo u trenutku punjenja. Zato je bag-in-box pogodan za ugostitelje koji žele vino točiti na čaše. Ne trebaju se bojati ni da ga neće istočiti s obzirom da je cijena po litri 20-ak kuna pa i gostu može čaša biti iznimno pristupačna. Bag-in-box vrlo je praktično pakiranje i za domaćinstva, a posebno za izletnike.

Baš smo radi izletnika, a i drugih ljubitelja gemišta, nakon ocjenjivanja čistih vina probrali i ona s izraženijom svježinom pogodna za miješanje s mineralnom vodom. Uz precizno točenje na čašice svaki je ocjenjivač dobio jednak omjer vina i vode, a odabir najboljih bio je jednoglasan: Debit Dalmacijavina osvojio je prvo mjesto, Žlahtina Gospoja drugo, a Bijelo Dobre berbe treće.

LEGENDA

 –  Veliki grozd, Šampion/Big Grape, Champion99 – 100 (ili or: 19,9 – 20 / 4,9 – 5,0) bodova/pts = Upečatljivo! Jedinstveno! Višeslojno, precizno i visoko-karakterno, iskreno, vjeran odraz terroirea. Zrelo, živo puno i snažno, skladno i elegantno, s dugačkim završetkom i s dobrim potencijalom odležavanja / Brilliant! Unique! Multilayered, precise and with high character, genuine, fine reflextion of the terroir. Mature, very alive, full(bodied), harmonious and elegant, with a long finish, and with a long ageing potential

Velika zlatna odnosno platinasta medalja/Great gold medal = Platinum medal 95 – 98 (19,5 – 19,8 / 4,5 – 4,8) = Odlično, visoko karakterno, iskreno, zrelo, živo, skladno i elegantno, klasično veliko vino, u ustima dugo traje, s potencijalom za odležavanje / Excellent,  with much character, genuine, mature, very alive, fullbodied, classic harmonious and elegant great wine, in the mouth long-lasting, with a big ageng potential.

Zlatna medalja/Gold medal90 – 94 (18,6 – 19,4 / 4,0 – 4,4) bodova = Izvrsno, kompleksno, uzbudljivo, iskreno, vjerno sorti i terroireu, zrelo, živo, profinjeno vino, s vrlo izraženima osobnošću i stilom / Outstanding, complex, exciting, genuine and nice presenting the variety and the terroir, mature and alive, very refined, with high style and quite a big personality.

  – Srebrna medalja/Silver medal85 – 89 (17,5  – 18,5 / 3,0 – 3,9) = Osobito dobro i tipično, složeno, moguće i s izgledima da se i još razvije, kapljca za, zahtjevniji ukus / very good and typical, complex, with chances to develop even more, wine still for the exigent consumer

80 – 84 (15,5 – 17,4 / 2,1 – 2,9) = Korektno do tehnički i vrlo dotjerano, može biti sortno prepoznatljivo i stilom definirano, ipak bez dovoljno izraženog identiteta i bez neke veće uzbudljivosti / Correct to technically very well done, may be varietal well recognizable, and, in a certain determinated style, but lacking a bit of identity & character, not exciting

71 – 79 (11,0 – 15,4 / 1,0 – 2,0) = Obično, niskoprosječno, sasvim jednostavno, bez nekih prejakih mana. Moguće ponešto grubo, i/ili očito načeto umorom a i na silaznoj putanji, ne baš preporučljivo / low average, ordinary, tired, not quite recommendable

Ispod/under 71 ( 1,1 / 1,9) = Nisko-prosječno, najbolje izbjegavati / low average, best to avoid

CIJENE  mpc / PRICES retail 0,75 l:  S (mall) = do 35 kn (till 5 €) • M (edium) = 36 – 75  kn (5 – 10 €) • L (arge) = 76 – 110 kn (10 – 15 €) • XL (extra large) = 111 – 150 kn (15 – 20 €) • XXL = 151 – 220 kn (20 – 30 €) • XXXL = iznad/over  220 kn (30 €) •

. ⇑- trošiti sada/drink now  • ⇗ – trošiti ili još čuvati/drink or hold •   ⇒ – čuvati/hold •   trošiti uz hranu/drink with food

__________________________________________________

 

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: