Prehrana i zdravlje/ ŠTO JEDEMO i PIJEMO u HRVATSKOJ?

 

Novinarski dom Zagreb: s okruglog stola o hrani na našem

Novinarski dom Zagreb: s okruglog stola o hrani na našem tržištu

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SALMONELA, PTIČJA GRIPA, RIZICI OD ALERGIJA i KANCEROGENIH ELEMENATA… KAKO PROIZVODIMO HRANU, ŠTO UVOZIMO OD HRANE, ETIKETE i DEKLARACIJE, KAKO SE PREHRAMBENI PROIZVODI NUDE NA TRŽIŠTU LIJEPE NAŠE? ZBOR AGRARNIH NOVINARA PRI HND-u i DRUŠTVO AGRARNIH NOVINARA RH ORGANIZIRALI SU o TOME OKRUGLI STOL

Salmonela, ptičja gripa, povećani rizik od dobivanja alergije, ali i povećani atak kancerogenih elemenata… Kako proizvodimo hranu i što uvozimo od hrane, što se od prehrambenih proizvoda, i kako, nudi na domaćem tržištu, na kraju najvažnije – što jedemo i pijemo? S aspekta zdravstvene ispravnosti namirnica, što je temelj, i s aspekta kakvoće i osebujnosti na osnovi iskrenosti i izvornosti, što je nadgradnja. Možemo li u Hrvatskoj, kad sjednemo za stol uz tanjur i čašu, biti sigurni, odnosno koliko možemo biti sigurni u to da hrana i pića NE sadrže, posebice u većoj mjeri, za naše zdravlje nepoželjne a zakonom dopuštene, međutim i, naravno, one zakonom nedopuštene tvari koje od alergija preko, čak, i raka mogu dovesti i do pada glave? Što se – baš pad glave! – i dogodio prije koji mjesec u Samoboru dječaku tek na početku života…

U svjetlu više nedavnih nemilih ovdašnjih događaja vezanih uz hranu, hrvatska javnost zabrinuta je oko ispravnosti i kvalitete – posebice jeftinijih  uvoznih – prehrambenih proizvoda koji se nude na policama naših trgovina. Kakvu to sve hranu uvozimo, kako se kontroliraju uvoz i artikli na tržištu, što donosi novi Zakon o (ne)poštenoj trgovačkoj praksi i hoće li on zaštititi domaće potrošače i proizvođače, te kako promovirati i povećavati vlastitu proizvodnju hrane i potrošnju domaće hrane (u koju bismo trebali biti sigurni!) i time povećati samodostatnost, bila su tek su neka od pitanja planiranih da se o njima raspravlja na okruglom stolu Kakvu hranu jedemo u Hrvatskoj?, održanome nedavno u organizaciji Zbora agrarnih novinara pri HND-u i Društva agrarnih novinara Hrvatske i uz moderiranje Marinka Petkovića te Gorana Beinraucha, glavnog urednika časopisa Gospodarski list iz Zagreba.

Kao govornici na okrugli stol pozvani su bili Damir Agičić – pomoćnik ministra poljoprivrede RH, Andrea Gross-Bošković, ravnateljica Hrvatske agencije za hranu, Ivo Delonga – direktor Euroinspekt-Croatiakontrole d.o.o., Rašeljka Maras – predsjednica udruženja CROMILK, Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, Hrvoje Gregurić, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara, kao i predstavnik Hrvatske udruge poslodavaca-Udruge trgovine.

Odmah packa: iako tema važna i aktualna, neki pozvani – npr. pomoćnik ministra poljoprivrede – za koje se očekivalo da bi imali i te kako što za reći – jednostavno nisu došli, pa su izostali određeni odgovori izravno s izvora.

Mlijeko od krave, i tekućina od mlijeka u prahu ponuđena kupcu pod nazivom mlijeko

Mlijeko od krave, i tekućina od mlijeka u prahu ponuđena kupcu pod nazivom mlijeko

Što se konkretno čulo na skupu? Naravno da je i ovaj put bilo u nas uobičajenih …mi moramo…, mi trebamo… Dakako, bilo je i silnih pohvala hrani proizvedenoj u Lijepoj našoj, pohvala, logično, baziranih i na domoljubnoj osnovi, ali i na, kako je istaknuto, činjenici da su proizvođači hrane u Hrvatskoj i njihovi proizvodi podvrgnuti vrlo strogom nadzoru.

Iz redova nazočnih govornika priznanjem je, mada službeni krugovi prije nisu davali naslutiti da stvari ne funkcioniraju u najboljem redu, potvrđeno nešto o čemu javnost već neko vrijeme bruji – da naše inspekcijske službe općenito baš i nisu temeljite u nadzoru hrane na tržištu! Među ostalime i stoga jer valjda nije precizno i u detalje definirano što sve spada u nadležnost koje od njih, pa se događa da jedna sa sebe prebacuje lopticu na drugu i onda neki segmenti ostanu nepokriveni ili nedovoljno pokriveni kontrolom, zatim i stoga što se za namirnice iz uvoza iz zemalja EU, kako se kaže, slijepo priznaju deklaracije ovlaštene institucije iz EU-zemlje izvoznice, kao i stoga što, unatoč, rečeno je, sugestijama pojedinih stručnjaka, na višem nivou ni nije bilo sluha za to da se kontrolira, barem na zdravstvenu ispravnost, SVAKI proizvod već stavljen na tžište u RH, makar on dolazio i iz država članica EU i makar on stigao ovamo s urednim papirom laboratorija iz zemlje članice.

Nezgoda je i u tome, navedeno je, što kod nas prolaze i deklaracije koje nisu dovoljno detaljne i precizne, pa potrošača ne informiraju kako treba a ponuđaču omogućuju svojevrsni manevarski prostor.

U prilog tome naveo bih npr. etiketiranje vina: svojedobno je Zakon o vinu precizno nalagao što je sve obvezno napisati na vinsku etiketu i koja oznaka mora biti minimalno kojom veličinom slova, neki najvažniji pojmovi (naziv vina, proizvođač, vinogorje dakle porijeklo…) morali su biti slovima visine najmanje 0,5 cm. Uz nazive vina, proizvođača i vinogorja, obvezan je npr. bio i navod ranga kvalitete (vrhunsko, kvalitetno, stolno s kzp. itd) s obzirom na ocjenu dobivenu na temelju analitike i organoleptike od nadležne državne institucije. Nužna je bila i obavijest o razini neprovrelog sladora (vrlo važno za osobu koja ima problema s dijabetesom i za osobu koja u vinu što nije označeno kao slatko desertno ne želi šećernu slatkoću; znalo se da je suho vino s najviše do 4g/lit neprovrelog sladora, polusuho ono od 4 do 12 g/lt, poluslatko ono od 12 do 50 g/lit, a slatko od 50 g/lit naviše, a onda se prije nešto godina i u nas povisio prag dopuštenog neprovrelog sladora za suhu kapljicu, za vina s jačom ukupnom kiselosti). Naravno, trebali su na etiketi stajati i podatak o sadržaju alkohola i podatak o zapremnini boce… Danas ima etiketa – neke obiluju reklamnim tekstovima samohvale i baš su i napirlitane! –  iz kojih je gotovo nemoguće vidjeti tko je, zapravo, proizvođač vina,  puno je etiketa koje više nemaju oznake suho, polusuho, poluslatko, slatko. Proizvođači često ne poštuju, valjda iz dizajnerskih razloga, propis o veličinama slova pa je i to što je od primarne važnosti i što je sitno napisano teško odgonetljivo… I to im se, gle, tolerira! Etiketa, iako je dakako poželjno da bude estetski na razini, nije prostor za dizajnersko iživljavanje nego je praktički osobna karta odnosno vizit-karta, ona mora pružiti bitnu i jasnu, čitljivo napisanu informaciju o proizvodu

Pizza – da li, originalno, sa sirom, ili s cjenovno povoljnijim nadomjestkom za sir?

Pizza – da li, originalno, sa sirom, ili s cjenovno povoljnijim nadomjestkom za sir?

Deklaracije! Zašto je uistinu bitno da se s tržišta svako toliko za kontrolu uzimaju svi proizvodi? Pa, evo: čulo se, primjerice, da oznaka Made in EU ili Proizvedeno u Europskoj Uniji i nije baš neka referenca, jer često ne govori (dovoljno) o sljedljivosti proizvoda, naime u EU se smije, izneseno je na ovome okruglom stolu, tako označiti i proizvod u kojemu se uz dio sirovine porijeklom doista iz zemlje članice EU nalazi, pa moguće i u ovećem opsegu, i sirovina uvezena u EU iz trećih zemalja! Koje li dvoličnosti! I to baš vezano uz ono što izravno uzimamo u organizam i što može direktno utjecati na zdravlje…

Na listi problematičnih prehrambenih proizvoda na okruglome stolu više je puta navedeno mlijeko, naglasak je bio na onome iz uvoza. Do mjere da je jedan od govornika izašao s pitanjem koje odmah sugerira i odgovor: koliko je u nekim slučajevima riječ doista o mlijeku, a koliko je tu riječ o tekućini napravljenoj od mlijeka u prahu te ponuđenoj kupcu pod nazivom mlijeko?…

Ali, evo nešto vezano i uz mliječne prerađevine: iz vana nam stiže ne samo sir, nego i nadomjestak za sir, proizvod koji dosta kupuju oni što u svojim objektima krajnjem potrošaču nude popularnu pizzu. Toliko da se zna!

PROIZVEDENO u EU

Spomenute su i određene podvale konkretno kod meda i maslinova ulja. Tu je moguće da legalno sudjelujemo i mi domaći, kao članovi EU: iznesen je primjer miješanja, u omjeru čak do podjednake količine (težine) visokokvalitetnog i skupljeg meda hrvatskog proizvođača s kilogramom meda kupljenoga po znatno nižoj cijeni u Kini, lijepljenja na staklenku s tom mješavinom deklaracije s oznakom Proizvedeno u EU i stavljanja proizvoda na tržište dakako po onoj višoj, na našem tržištu već prihvaćenoj cijeni za taj domaći proizvod…

Med: nešto iz EU + nešto iz trećih zemalja = Made in EU

Med: nešto iz EU + nešto iz trećih zemalja = Made in EU

Enigma su maslinovoga ulja označena kao extra djevičanska a koja po nevjerojatno niskoj i u smislu iskrenosti i originalnosti neuvjerljivoj cijeni viđamo na policama ovdašnjih supermarketa. Maslinovo ulje, ako je proizvedeno iskreno, posve u skladu s onime što propisuje i što treba jamčiti oznaka ekstra djevičansko, svuda je skupo. Ali, još iz pred-EU vremena nije tajna da ulje dobiveno od ploda masline neke južnoeuropske zemlje, danas članice EU, jeftino uvoze npr. iz Afrike, obrade ga (rafiniraju i očiste, pomiješaju s određenom količinom ulja sličnog nivoa odnosno nekog drugog biljnog ulja proizvedenoga u svojoj zemlji te obogate aditivima da dobije lijepu zelenkastu boju i arome nalik na one u izvornom ekstra djevičanskome ulju), pa ga, u svjetlu globalne propagande maslinovog ulja kao zdrave namirnice, zatim znajući dobro da mnogi kupci prvenstveno gledaju na cijenu, a onda i svjesni da mnogi kupci, posebice, naravno, baš oni s tanjim džepom koji sebi ne mogu priuštiti skuplji artikal, ne poznaju dovoljno autentičan original, nude i pod oznakom djevčansko i bogme i pod oznakom ekstra-djevičansko, cjenovno dosta skuplje od drugih ulja ali i, igrajući, radi dobiti, na kartu velikih plasiranih količina, istodobno znatno znatno povoljnije nego što su iskrena ekstra djevičanska maslinova ulja visoke kvalitativne razine.

Takvo kupažiranje – koje i ne mora nužno uvijek biti jače zabrinjavajuće vezano uz zdravstveni aspekt, ali koje svakako jeste vezano uz lažiranje – podsjeća na priče što su svojedobno intenzivno kolale a i još se diskretno čuju na dalmatinskome jugu, a to su one da o berbi grožđa na naše južne otoke iz Makedonije stižu cisterne s vrancem po vrlo povoljnoj cijeni, dosta nižoj od cijene plavca s boljih otočkih vinogradarskih pozicija, te da je lako moguće da (je) dio tog vranca, pomiješanog s plavcem (tko da odoli ako se namiriše zarada?), završava(o) i u ponekim poslije na tržištu skupo prodavanima dingaču i ivanu dolcu…

Na hrvatskom tržištu maloprodajne cijene maslinovog ulja označenoga kao ekstra-djevičansko u velikom su rasponu od najnižih do najviših, gledajući po litri kreću se od nekih 60 kuna pa do nekih 260 i više kuna. Krunoslav Kovačević (lijevo), predsjednik Zagrebačkog maslinarskog instituta, inače i predsjednik Organizacijskog odbora februarskog Festivala masline u Zagrebu, uz kojega je Srećko Gross, član Organizacijskog odbora Festivala, kaže da će Institut uložiti svu snagu da se maslinova ulja s tržišta bolje kontroliraju i da se uklone ona koja ne odgovaraju deklaraciji. Kovačević kaže kako je teško da iskreno maslinovo ekstra-djevičansko ulje u maloprodaji bude jeftinije od stotinjak kuna za litru

Na hrvatskom tržištu maloprodajne cijene maslinovog ulja označenoga kao ekstra-djevičansko u velikom su rasponu od najnižih do najviših, gledajući po litri kreću se od nekih 60 kuna pa do nekih 260 i više kuna. Krunoslav Kovačević (lijevo), predsjednik Zagrebačkog maslinarskog instituta, inače i predsjednik Organizacijskog odbora februarskog Festivala masline u Zagrebu, uz kojega je Srećko Gross, član Organizacijskog odbora Festivala, kaže da će Institut uložiti svu snagu da se maslinova ulja s tržišta bolje kontroliraju i da se uklone ona koja ne odgovaraju deklaraciji. Kovačević navodi kako je teško da iskreno maslinovo ekstra-djevičansko ulje u maloprodaji bude jeftinije od stotinjak kuna za litru

Ali, ima tu, uz ove s medom i maslinovim uljem spomenute manipulacije, i još nešto jače zabrinjavajuće od klasifikacije u kategoriju nepoštene trgovačke prakse, nešto što je vrlo izraženo vezano uz zdravlje. Naime postoji mogućnost da taj proizvod u kojemu se nalazi i dio uvezen iz tzv. trećih zemalja sadrži i one za zdravlje nepoželjne aditive koji su još u lokalnim okvirima zakonski dopušteni u proizvodnji, ali koji su u proizvodnji hrane po aktualnom EU zakonu nedopušteni kao po zdravlje škodljivi. Upravo na ovome skupu u Novinarskom domu predstavnik međimurskih proizvođača krumpira požalio se da u krumpiru iz uvoza zna biti preparata koji izazivaju alergije ali, što je znatno gore, i onih koji su kancerogeni…

Ulazimo, eto, iz proizvodnje, dublje i u prostor trgovine, i odgovarajuće je sada rabiti i šireobuhvatni pojam ponuđač. Uz klasične trgovce koji se bave samo prodajom, ponuđači prema krajnjem kupcu mogu biti proizvođači-prodavači u jednoj osobi odnosno tvrtka koja se istodobno bavi proizvodnjom/preradom i trgovinom. Pa, ako se već hrvatski proizvođači kontroliraju toliko rigorozno koliko se oni žale na strogoću inspektora, bitno je, baš i s obzirom na opasnosti od tzv. nepoštene trgovačke prakse i s obzirom na sklonost pojedinaca prema nepodopštini radi profita, energično nadzirati baš i segment trgovine. Na okruglome stolu u Novinarskome domu, nakon što je izneseno nekoliko primjera nepoštene trgovačke prakse, apelirano je na mjerodavne i da se zakonom detaljnije i bolje regulira taj segment, kao i da se uvede praksa da se javno imenom, prezimenom i nazivom tvrtke obznane oni za koje se utvrdi da su na policama nudili proizvode što ne odgovaraju propisima o higijenskoj i zdravstvenoj ispravnosti prehrambene robe…  Rečeno je i to da bi Zakon u nas trebao napokon propisati ono što je na snazi u zemljama EU, a to je da na domicilnom tržištu mora biti najmanje 50 do 60 posto domaćih proizvoda, što kod nas zasad, kazano je, nije slučaj!

A koji su to baš na prodajnim mjestima ti neki nezgodni postupci radi ostvarenje veće zarade, i koje su još neke neprikladnosti? Opet miješanja. Jedno od tih miješanja je između skupljeg i možda (u nekom momentu) deficitarnog domaćeg proizvoda s onime istorodnime i jeftinijime iz uvoza, s time da to potrošaču nije i označeno kao kupaža hrvatskoga i robe iz uvoza, nego se artikal na tržište stavlja pod jednostavnom i ne puno govorećem oznakom – Iz otkupa. Ima i miješanja, na polici, svježe i manje svježe namirnice – nije rijedak slučaj s ribom, pogotovu plavom, koja brže propada. Kupažiranje se navodno dosta radi s voćem ponuđenim na prodaju rinfuznim načinom. U donekle već preležane plodove, među kojima se nađe i onih na jačem izmaku izdržljivosti (a ponekad čak i, osobno sam to vidio recimo kod limuna, već s vidljivom plijesni) ubaci se neka količina svježeg istorodnog ploda da se barem za prvi pogled pred kupcem sakrije pravo stanje u masi… Po sistemu APP, tj. ako prođe, prođe! Po propisima EU, kad se već prihvatilo načelo slobodnog protoka roba, nije moguće među državama članicama sprječavati uvoz, no logično je da su nadzor i analize posebice onih na tržištu po cijeni jeftinijih prehrambenih proizvoda te, kod voća i povrća osobito onih uzoraka što nam stižu iz udaljenijih zemalja makar i iz EU, nužni ne samo stoga da se provjeri koliko su opterećeni zakonski dopuštenim zaštitnim sredstvima potrebnima im da izgledom i svojstvima izdrže (duži) transport od izvora do police tržišta kamo se šalju odnosno jesu li opterećeni i aditivima nedopuštenima za uporabu unutar EU, nego i za to da se vidi jesu li svi na polici trgovine ponuđeni plodovi još posve zdravi i ispravni za prodaju kao ljudska hrana, ili se u žitu nalazi i kukolja.

Prava ikebana! Ali u ponudi voća nije sve ovako lijepo, nailazi se ne samo na preležane plodove nego i na voće koje je i jače na izmaku snaga, do stadija kad na njemu budu i plijesni…

Prava ikebana! Ali u ponudi voća nije sve ovako lijepo, nailazi se ne samo na preležane plodove nego i na voće koje je i jače na izmaku snaga, do stadija kad na njemu budu i plijesni…

U segmentu trgovine svakako valja obratiti pažnju na još nešto bitno a što je, barem po mojemu iskustvu s tržnice a još i više iz velikih trgovačkih centara, kod hrane nerijetko zanemareno: dostupnost oku deklaracije o sljedljivosti tj. porijeklu, o izvozniku i uvozniku k nama, o zaštitnom tretmanu u tijeku proizvodnje…  Najčešće je opet riječ o povrću i voću što se nudi rinfuzno. Deklaracije vezane uz proizvod, dimenzijama inače male, u vrlo mnogo slučajeva nalaze se postavljene na kraju oveće police s proizvodom što otežava ili onemogućava vidljivost onome tko se želi informirati o proizvodu, k tome mnoge te oznake jedva su čitljive jer su slova ne samo mala nego i osjetno izblijedila, bilo zato što je tiskanje bilo već s gotovo potrošenim tonerom, bilo zato što se cedulje ne mijenjaju nego i predugo stoje pa slova od toga dijelom posvijetle toliko i da (neka) iščeznu…

Na kraju ovoga priloga svakako treba reći i to da su i sâmi potrošači dobrim dijelom krivi za kupnju proizvoda koji može imati ovaj ili onaj nedostatak, naime mnogi kupci se uopće ne upuštaju u traženje podataka o proizvodu na ambalaži, neki, neshvatljivo, iz čiste aljkavosti i nebrige i valjda i uvjereni da je hranu što se nalazi na policama trgovina netko od nadležnih već provjerio pa joj dao zeleno svjetlo da ide u legalnu prodaju, a neki – što treba shvatiti – koji u ovom užurbanom tempu jednostavno ne nalaze ni vremena ni snage da u trgovini – provjeravajući oznake i deklaracije – provedu cijeli dan. K tome neki se – i njih treba i te kako shvatiti – ne upuštaju u pregledavanje deklaracija jer su one najčešće ispisane toliko sitnim slovima da je čak i uz pomoć dioptrijski jakih naočala teško dešifrirati to što je napisano…

Povrće: u Novinarskom domu na okruglom stolu o hrani čulo se da uvozni krumpir nerijetko sadrži preparate koji izazivaju alergije ali i one koji su kancerogeni

Povrće: u Novinarskom domu na okruglom stolu o hrani čulo se da uvozni krumpir nerijetko sadrži preparate koji izazivaju alergije ali i one koji su kancerogeni

Naposlijetku, kao korisna (pre)poruka: dobro je držati se oznake Proizvedeno u Hrvatskoj, a vrlo oprezan treba biti s onom na kojoj stoji Roba iz otkupa, i s onom Made in EU, zatim, bilo bi dobro više se orijentirati na hranu iz domaće produkcije već i stoga što lakše kvarljive namirnice, kako kaže i reklama, od polja odmah do stola ne trebaju dugo putovati, potom dobro je držati se sezonskoga načela u prehrani, dakle orijentirati se na voće i povrće po tome kad je kojoj vrsti puna sezona te kad je ono najbolje kvalitete i dostupno u dovoljnoj mjeri iz izvora u Hrvatskoj… Još jedan savjet: ne padati na blještavilo ambalaže, bilo da je proizvod naš ili vanjski … ♣     SuČ – 02/2017

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: