VinDel 2016/ NE SE BOSTI s ROGATIME – BEZ VLASTITIH ROGOVA!
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Teran: Les jeux sont faits?
LIJEPA MANIFESTACIJA OSTALA JE i DALJE LIJEPA, ŠTAVIŠE JOŠ JE i BOGATIJA NEGO PRIJE, ALI POKAZALA JE DA SE, NA ŽALOST, NASTAVLJAJU, NA RELACIJI SLOVENIJA-HRVATSKA, PROBLEMI s TERANOM: CEH BI SADA MOGAO PLATITI ISTARSKI VINAR KLAUDIO TOMAZ
Već deveta po redu priredba: međunarodni salon vina, delikatesa i kulinarike VinDel. Svake godine u Maribor privlači sve više izlagača i posjetitelja, tako da grad Stare Trte (loze s više od 400 godina) u tom jednom popodnevu postaje, kako bi rekao Dejan Bayer, direktor tvrtke SloVino, organizatora manifestacije, europska prijestolnica izabranih aroma i okusa.
S izložbenim dijelom ove godine u novoj, velikoj dvorani u hotelu Draš u podnožju Pohorja, a što je omogućilo daljnje znatno proširenje festivala, te s programom edukacija VinDel Academy, SloVino ovim svojim događanjem uspješno dograđuje i učvršćuje most između ponuđača i potrošača kvalitetnih delicija na tanjuru i u čaši. Deveti VinDel prostirao se u golemoj sali na 244 velika okrugla stola kao izlagačkih mjesta. Sudjelovali su ponuđači iz 17 zemalja svijeta, među njima i iz Hrvatske.
Pošao sam s veseljem u Maribor na VinDel 2016, jer priredbu poznajem već nekoliko godina i uvijek sam je doživio u lijepome svjetlu, ali ovaj put, iako je smotra delicija i plemenite kapljice i dalje na visokoj razini, još je, štaviše, i bogatija nego prije, vratio sam se kući potišten. Zbog incidenta, za koji je bilo za očekivati da će se kad-tad dogoditi. I, dogodilo se – sad!
Riječ je o incidentu nastalome vezano uz Teran i, rekao bih, kao posljedica krivice naših bilo nespretnih i nespremnih, aljkavih, bilo (i) dodvoravajuće raspoloženih pregovarača prigodom ulaska Hrvatske u Europsku Uniju (postoji priča da je Hrvatska napravila Sloveniji, à propos i terana, ustupak kako bi što prije ušla u EU!), ali i, smatram, krivicom udruge vinogradara i vinara Istre Vinistra koja je, možda suviše opijena komercijalnim uspjehom bazne malvazije na tršištu, zanemarivala ostale lokalne vinske asove i pokazala se svojedobno nemarnom u legalizaciji i provedbi istinske zaštite, uz Malvaziju istarsku, još dva svoja istaknuta teritorijalna aduta, a to su Teran i Muškat momjanski.
VinDel 2016: Teran motovunski – Klaudio Tomaz
U Mariboru sam kao izlagače susreo i dvojicu istarskih vinogradara/vinara – Klaudija Tomaza i Ivana Damjanića. Netko je, kruži glas da se radi o predstavniku, štaviše čak direktoru vinarije Vinakras iz Sežane, vidjevši Tomazovu etiketu na kojoj je uz naziv Barbarossa pisalo i Teran a s obzirom da je Slovenija nekako uspjela zaštititi ono što se inače ne može – naziv sorte za naziv vina (zamislite da netko zaštiti naziv sorte Chardonnay ili Cabernet sauvignon…), stvar prijavio, pojavila se inspektorica i sastavila izvještaj. Tomaz sad čeka prekršajnu prijavu.
Vinari hrvatskoga dijela Istre – kad se saznalo za slovensku EU-zaštitu koja nikome osim slovenskim proizvođačima ne dopušta da se nakon 2013., kad je Lijepa naša ušla u EU, na tržištu EU pojavi s etiketom gdje je navedena riječ Teran – oštro su pojedinačno protestirali, neke od njih, među njima i najveća istarska proizvođačka imena, i osobno sam čuo kako izjavljuju da će oni i dalje svoje terane na etiketi označavati nazivom sorte, dakle kao Teran, pa što bude. Neko vrijeme dojam je bio da se na državnoj razini nešto čini da se za hrvatske Istrane nepovoljna zaštita u ovome obliku ukine, no i iz ovog mariborskog primjera vidljivo je da se ništa se nije desilo. Pojedini vinari hrvatske Istre doista su nastavili i poslije berbe 2013. svoje vino od Terana označavati kao teran. Onda kao da je stvar malo zamrla, oni koji su zabrljali valjda su se nadali da će vrijeme učiniti svoje i da problema neće biti. Da bi se baš sada pokazalo koliko je nezgodno to što je Hrvatska propustila zaštititi svoje vinare. Na ovome primjeru vidi se da buntovnici, i kad su posve u pravu, obično, a pogotovu ako bunt iskazuju pojedinačno a ne prikladno organizirano, ne prođu dobro. Ne treba se bosti s rogatime (koji je jako dobro organiziran u udrugu-poslovni konzorcij, a ima i potporu države) ako i sam nemaš (jednako) jake rogove! Sve eto upućuje na to da je dobro biti legalist, te borbu voditi udruženo, kao član cehovske grupe koja u skladu sa zakonom radi pritisak na institucije da se stvari što ne izgledaju dobro navrijeme isprave. Kakvi su izgledi da se sada, naknadno, nešto napravi za teran iz hrvatske Istre – tko zna… Lako moguće premali, pa i nikakvi….
Klaudio Tomaz (lijevo) i Ivan Damjanić na VinDelu, prije spornog fotografiranja mobitelom Tomazove etikete i poziva inspekciji da Tomazu napiše prijavu, dakle još dok je bilo vrijeme za šalu i smijeh
Apsurd i ironija slovenske zaštite prvo su u onome što sam netom spomenuo, a to je legalizirano svojatanje, uzimanje samo za sebe, naziva sorte koji je, pravno gledano, opće vlasništvo, a drugo je to da se onda pod tim prigrabljenim nazivom vino proizvodi od – druge sorte. Istina, bliski srodne, ali ipak, pokazale su to DNA analize, druge.
Činjenica je da se na slovenskome Krasu tradicijski za lokalni crnjak odavna rabi riječ Teran, ali nekad dok nije bilo suvremenih metoda genetske dijagnostike smatralo se da su Teran i Refošk ista sorta, s druge strane, to dobro znam jer sam često bio na sežanskome i tršćanskome Krasu, u nazivu se do ne pred tako dugo rabio i pridjev kraški, dakle puni naziv vina bio je Kraški teran. To je jasno i marketinški učinkovito govorilo odakle je vino. Tako da vinari s Krasa, koji spada u slovensku Primorsku vinorodnu oblast ali se baš i ne nalazi i u Istri, uopće nisu imali razloga strahovati od toga da će im neka silna konkurencija biti proizvođači iz hrvatskoga dijela Istre radeći vino od sorte Teran a ne kao oni, od kultivara Refošk, i, logično, rabeći na etiketi riječ Teran, odnosno Istarski teran, odnosno po užim područjima npr. Motovunski teran (upravo na Tomazovoj etiketi i stoji toponim Motovun!)… Zanimljivo je da se u najnovije vrijeme na slovenskim etiketama rijetko ili nikako uz riječ Teran vidi i izraz Kraški kao geografski pojam i odrednica zemljopisnog porijekla a i kao svojevrsna definicija tipologije i specifične organoleptike kraškog terana; je li to želja da se svijetu nametne to da vina Teran nema nigdje drugdje osim u Sloveniji, na Krasu, i da zapravo – suprotno od onoga što tvrdi znanost – nigdje uopće nema sorte Teran, pa eto i Slovenci to svoje vino proizvode ne od Terana nego, kako i sami priznaju, od Refoška?
Apsurd i ironija slučaja su još u nečemu: u najnovije vrijeme uvelike se u nas na raznim istupima državnih dužnosnika i funkcionera u turizmu te preko priloga u medijima javnog informiranja piše i govori kako je nužno da se hrvatski poljoprivredni i prehrambeni proizvodi a pogotovu tipični regijski, lokalni specijaliteti kao visoka posebnost maksimalno uključe u našu turističku ponudu. Bogme, dugo je i trebalo da se tako nešto, što je svakome moralo odavna biti jasno, shvati na razini tzv. kritične mase onih koji imaju moć nešto o nečemu odlučivati, pa da se o tome javno raspravlja i da se, napokon, najavi konkretan start u realizaciji. U kontekstu toga da se što više poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iz Hrvatske mora uključiti u naš turizam valja naglasiti da je Teran iz hrvatske Istre – naročito se to vidi u zadnjih par godina otkako ga nekoliko istarskih vinogradara i vinara nudi u ozbiljnoj varijanti i u kategoriji proizvoda s visokom dodanom vrijednosti – svakako važna hrvatska posebnost, i može biti jedan od jačih aduta u turizmu.
Pročitao sam komentare na prijavu protiv Tomaza u Mariboru, objavljene na Facebooku. Evo nekih i ovdje:
Časlav Matijević: Ovaj no-name slo-vinar koji je to napravio nije vinar …. usahnut će mu vinograd … nije on shvatio bit vinograda, vina i uživanja u vinu.
Valter Milavec: Zavist je gadna stvar! Znači, Tomaz, da si kvalitetan, i to puno više od toga jadnika koji je pozvao inspekciju.
Valte Sirk i Martina Pahor : …Najboljše vino sigurno na VinDelu, pogotovo ob tej burki. Isto sem jaz, Valter Sirk, doživel v Italiji takoj čez mejo od naših slovensko-italjansko govorečih vinarjev. Totalna sramota. Vem kako se Klaudijo počuti!. Ja, se ne bo ponovila zgodba o Tokaju! Mogoče pa je samo strah da ne bo istrski vinar preveč probal….Kdor je dober, ta je res dober !!!!
Mario Sušanj: Poštovani g. Tomaz! Glavu gore i hrabro naprijed! Povijest i kotač civilizacije su mijenjali ljudi koji nisu poštivali društvena pravila i norme nego buntovnici i drski ali pravedni i uporni!
Filip Kmet: Amico, svi smo za Teran Tomaz i neka se nitko ne ljuti, ali to ti je samo dobra reklama koja govori o tebi kao kvalitetnom proizvođaču a tužibabama kao o sitnim dušama. A kaže uzrečica Sitne duše nek nam p…
Klaudio Tomaz: Hvala. Rekli ste nešto jasno i glasno. Tooo mi znači puno … kao potvrda.
Svi, pa i Slovenci, koji su se javili, daju podršku Tomazu. Ali… Ako se ne pridržavamo zakona, zakodavstvo nije ni potrebno, a bez njega i pravila igre nastaje kaos. Od Države se očekuje da sa svoje strane prikladno uredi stabilne okvire u međama kojih će se poslovati, u ovome slučaju ova naša očito to nije učinila, lako moguće i stoga što se Vinistra kao udruga nije dignula na noge. Unutar tih osnovnih i bitnih okvira koje stvara država trebala bi djelovati poslovno čvrsto ustrojena udruženja po zemljopisnim područjima i po područjima djelatnosti, udruge koje smo nekad nazivali cehovima, znači tijela sastavljena od proizvođača a što brinu o interesima svoje branše i svog teritorija. A što je to Vinistra, koja se bila zaljubila samo u (svježu) Malvaziju, u poslovnom smislu napravila za teran? Tomazu, kad i ako mu dođe račun, preostaje da u sebi – a o tome neka razmišljaju i drugi njegovi kolege koji zbog svoje eventualne, pojedinačne, tvrdoglavosti, mogu nastradati sutra – preispita valjanost određenog osobnog prkošenja (makar on mi kaže da nije htio prkositi!) i istraživanja snage mišića zakona (izvan Istre i Hrvatske), te da ovdje u domovini potraži i prozove one koji su ga, uz to njegovo stanovito inaćenje, i doveli u nezgodnu poziciju.
Budu li se odgovorni u Republici Hrvatskoj, te proizvođači onoga od čega se može stvoriti uspješan brand i dalje ponašali ležerno, k tome ako ovi drugi ostanu nevoljki prema kvalitetnom poslovnom udruživanju – makar, ističem ovdje da je Vinistra unatoč svemu ipak zasad i jedina udruga vinara u Hrvatskoj barem s konturama određene poslovne dimenzije! – lako je moguće da zbog nedovoljne i neadekvatne, te kako treba organizirane aktivnosti ne valoriziramo u punoj mjeri i naš, kad smo već kod Istre i vina, Muškat momjanski, potom u Dalmaciji Crljenak/Tribidrag/Zinfandel/Primitivo, problem bi se mogao stvoriti i za u Hrvatskoj najrašireniji i najpopularniji kultivar Graševinu i njeno vino, naime npr. iz raznih govorkanja što sam ih načuo moglo bi se zaključiti da neke zemlje iz našeg susjedstva svoju graševinu koja kod njih ima drukčiji naziv, u skladu dakako s njihovim jezikom, nastoje za potrebe izvoza i lakšeg plasmana vani preimenovati, možda čak baš u Graševinu ili neki naziv koji bi zvukom djelovao slično te koji bi na etiketi namijenjenoj našem tržištu sugerirao da je riječ o vinu iz Hrvatske. Tà, tko u nas uopće čita podatke tiskane sitnim slovima na retro etiketi?!… No, da se vratim na VinDel: evo nekoliko prizora s mariborske eno-gastronomske smotre:
Dvorana VinDel 2016
Odmah na ulazu u veliku dvoranu popriličan prostor zauzela je Staklarna Rogaška, sa svojim modelima vinskih i drugih čaša, ali i sa staklenim/kristalnim vrčevima te zdjelama i zdjelicama za salatu, kremaste deserte itd. Rogaška, koju su prije stanovitog vremena u vlasništvo preuzeli Finci, dovela je na VinDel svoju graverku koja je na licu mjesta posjetiteljima na njihovu čašu ugravirala prigodan motiv odnosno poruku da ih kod kuće podsjeti na boravak na VinDelu.
Uz Reju Zupanac iz Rogaške, na slici su vinogradar/vinar Stjepan Đurinski (desno) koji je u Mariboru prezentirao svoje šampionsko vino i velike zlatne medalje osvojene na ocjenjivanju ove godine u Gornjoj Radgoni, te bizeljski vinar Janez Šekoranja
Marko Dušević s dimljenim dagnjama
Monte Rosso – slovenski posjed s više desetaka hektara u Hrvatskoj Istri. Zasad se proizvodi samo Malvazija istarska…
Moj je dojam da je ovog puta na VinDelu bilo više izložaka hrane nego prijašnjih godina. Zanimljive proizvode predstavio je Marko Dušević iz Zadra, koji ima tvrtku za uzgoj školjaka i za preradu plodova mora u gastro-delicije s dodanom vrijednosti. Dičio se, npr., i s – dimljenim dagnjama! Za istim stolom bila je, s malvazijom, i vinska kuća Monte Rosso slovenskih vlasnika (jedan od njih je ljubljanski fotograf Dean Duboković s korijenima na Hvaru) koji trsje imaju na hrvatskome dijelu Istre. Ivan Dropuljić, direktor festivala Zagreb Vino.com dugo se zadržao kod njih, lako je moguće da ih vidimo i njihove proizvode kušamo na Dropuljićevoj priredbi u zagrebačkoj Esplanadi krajem studenoga.
Raskošno se prezentirala velebna Vinarija Zvonko Bogdan iz Palića. Vinariju, u kojoj su danas enolozi Srđan Luković i Francuz Florant Dumeau, osnovali su Zvonko Bogdan i njegova dva prijatelja, kaže mi direktor Stevo Orašanin. Uz dva tamburaška vina – 8 tamburaša i Život teče, ponuđeni na kušanje bili su i ekskluzivni bijeli Icon Campana Albus 2013 (Sauvignon), napunjen u 3146 butelja, te Icon Campana Rubimus 2013, od po 50 posto merlota i cabernet franca, napunjen u 6024 butelje…♣
Stevo Orašanin prezentira kapljicu vinarije Zvonko Bogdan s Palića. Dolje: raskošna zgrada te iste vinarije
Slastičarka Suna Rohatscher iz Graza sa svojim finim konditorskim proizvodima – pralinama s nadjevom od marmalade od izabele i traminca, te tortom vlastite izrade – da, ova boca VinDel na slici je torta!
Dovoljno jasna najava o kakvim se ovdje kobasicama radi!…
Mojca Bordon
Larisa Žibrik i Santomas Refošk
Lijepa su vina od Refoška bila Refošk 2009 te Cuvée Bon d’Or od merlota, cabernet sauvignona, cabernet franca i refoška, iz kuće obitelji Bordon iz Dekana kod Kopra, prezentirala ih je Mojca Bordon.
A Larisa Žibrik pohvalila se jako dobrim Refoškom Antonius 2007. To vino osvojilo je u Parkerovu ocjenjivanju 91 bod! …
Na VinDelu 2016 svoj je kutak imala i revija Svijet u čaši, koja je za ovu prigodu donijela najnovijie primjerke časopisa, br. 153. ♣
Na slici je direktor SloVina i organizator VinDela Dean Bayer s najnovijim primjerkom časopisa br. 153
Vinska kuća Marof spektakularno je ponudila jako dobru frankovku iz 2012 iz boce od pet litara!
________________________________
SuČ – 11/2016
Suhi u čaši 