Joško Gravner, guru s Collija / PARK u RODILIŠTU VINA

 

gravner-casaPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

 SVJETSKI GLASOVITI PROIZVOĐAČ, KOJI, INAČE, SADA u PODRUMU IMA ČAK OSAM BERBI, SVE SE VIŠE POSVEĆUJE i ESTETSKOM UREĐENJU VINOGRADA u SVOJEVRSNU GALERIJU i ODMORIŠTE u PRIRODI

OLYMPUS DIGITAL CAMERADruga polovica listopada, već pred kraj mjeseca. Naiđem na Collio u Oslavje (Oslavia) kod Joška Gravnera, i vidim, iz blizine, zlaćane gotovo kuglice u njegovu vinogradu blizu kuće mu. Pet do šest njih po trsu; maltene loptice zbog dolje odrezanog grozda Rebule. Prizor idiličan: vrijeme lijepo, bablje ljeto, a vinograd poput parkića – uređene staze koje kad nisu uobičajeni radovi na lozi i tlu te kad nije berba mogu poslužiti za ugodnu šetnju brežuljkom (Collio!). Na nekoliko mjesta mlake, čempresi, stabla masline, ali i klupe za počinak, odnosno drveni stolovi s klupama za počinak a, zašto ne, i za – užinu… Joško je dao napraviti i kameni spomenik Madonnina di Oslavia, posvećen Majci Božjoj Oslavja. I, svako toliko, postavio je, što okomito a što vodoravno, po oveći kameni blok kao neku vrstu spomenika, ti blokovi kao da posjetitelju žele ispričati nešto iz povijesti. Idealno za odmor i meditaciju. U rodilištu vina!…

Ribolla gialla ili Zlatna rebula u Gravnerovu vinogradu potkraj listopada 2016.

Ribolla gialla ili Zlatna rebula u Gravnerovu vinogradu potkraj listopada 2016.

Posvećeno Majci božjoj Oslavja

Posvećeno Majci Božjoj Oslavja

Ali, u onome trenutku kad sam došao vinogradski parkovni kompleks nije baš još bio za potpuno opuštanje: trebalo je – i dva tjedna poslije drugih – obaviti berbu! Pogled prema nebu: hajde, vrijeme, izdrži još koji dan bez kiše, grehota Božja bila bi već i iole narušiti, a kamo li jače oštetiti cjelogodišnji trud vinogradara/vinara koji se potrudio ne samo da dobije visokokvalitetnu sirovinu za Bakhov nektar – a njegovo vino inače doslovno i jeste nektar bogova! – nego i u tome da vinograd estetski digne na razinu svojevrsne galerije u prirodi te time i naglasi tijesnu vezu čovjeka s vinovom lozom i prirodom kao i potrebu za čistim ambijentom i čistim i zdravim (prehrambenim) proizvodom.

Joško Gravner u svom trsju u Oslavju na završetku berbe 2016, pripreman za akciju

Joško Gravner u svom trsju u Oslavju na završetku berbe 2016, pripreman za akciju

Nakon viograda stvar se premiješta u podrum, i kreće u amforama, da bi se nastavilo u velikim hrastovim bačvama

Nakon vinograda stvar se premiješta u podrum, i kreće u amforama, da bi se nastavilo u velikim hrastovim bačvama

Joško Gravner od onog je soja ljudi koji u berbu kreću posljednji, dugo nakon mnogih drugih, ali ne radi dobivanja kakvog slatkog eventualno predikata – naime on je na liniji suhoga vina, nego da bi grožđe ubrao u punoj zrelosti i, kod bijelih sorata, sasma blago zahvaćeno plemenitom plijesni što vinu daje poseban štih. I vino ne konzumira, poput niza drugih danas – maltene odmah nakon završenog alkoholnog vrenja, nego godinama poslije berbe kad, po njegovim kriterijima, ono posve dozori kao kapljica. Po najnovijemu, on s vinima izlazi na tržište sedam godina nakon jematve!

Kako to ide kod Gravnera nakon berbe? Za bijelo vino, za koje on kaže da mu je glavno: šest mjeseci maceracije u amfori zakopanoj u zemlju u njegovu podrumu, Između bijelih i crnih sorata razlika je u dužini maceracije, crne sorte, zbog opasnosti da predugim kontaktom mošta s kožicom počnu gubiti na boji, ostaju samo toliko koliko traje fermentacija, uglavnom ne više od mjesec dana. Potom prešanje i odvajanje tekućega dijela od krutoga i povratak tekućega u čistu amforu na još šest mjeseci, a onda šest godina dozrijevanja u velikim hrastovim bačvama zapremnine od 25 do 35 hl.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kad čovjek razgovara s Joškom Gravnerom, koji sebe i smatra i naziva kmetom (slovenski izraz kmet znači seljak, dakle ne označava osobu nužno u staleški podređenome položaju), osjeća da priča s vinskim intelektualcem, stalno i čvrsto na kolosijeku prirodi prijateljske proizvodnje, čuvanja okoliša, dobivanja iskrenog i autentičnog produkta iz segmenta zdrave (pre)hrane. Često se iz njegovih ustiju čuje da je pravo, istinsko vino kao voda s izvora, a nikako s ušća, znači čista, dakle ona bez raznih dodataka što ih, kao i vino u tijeku nastanka, nakupi tekući svojom koritom. Ističe da dobivanje vina ne bi smjelo počivati na stalno nekim novim dodavanjima, nego na onome iskonskome (svemoćna industrija to sebi teško može ali zacijelo i ne želi priuštiti, a brojni proizvođači koje s obzirom na njihove količine i ne bi trebalo svrstavati u kategoriju industrije rado se priklanjaju mentalitetu industrije što i nije čudno, voda uvijek teče nizbrdo a nikad uzbrdo, s druge pak strane stvar je tu i cijena – vino proizvedeno na Gravnerov način jednostavno mora biti skupo i pitanje je koliko je potrošača dovoljno verzirano i koliko ih ima novac i spremno ga je redovito trošiti na vrlo skupo vino): dobrom radu u trsju da se uzgoji zdravo i posve zrelo grožđe koje se onda, i bijelo i crno, stavi na maceraciju popraćenu i alkoholnim vrenjem. Upravo kroz maceraciju s alkoholnim vrenjem u vinu se iz kožice i koštice, ali i iz peteljkovine (loza mora biti stara dakle s peteljčicama koje su dozrele i ne ispuštaju zelene tanine) dobiju fenoli koji, djelujući kao antioksidansi, štite kapljicu…

O BOGATSTVU RAZNOVRSNOSTI

Gravner je sada na tržištu s Rebulom 2008, s Biancom Breg 2008 i s autohtonim furlanskim Pignolom (crno) iz 2004., te s desertnim vinom Otto Nove Dieci (osam, devet, deset) nastalime iz triju berbi, znači 2008, 2009 i 2010. Grožđe za to slatko vino (u ustima uopće ne opterećuje slatkoćom!) brano je jako jako kasno kad ga je i na Colliju i u Brdima mogla zahvatiti plemenita plijesan i kad ga je već u dobroj mjeri ona i zahvatila. Proizvedeno je 1200 butelja od 0,75 lit. Maloprodajne cijene za suha Gravnerova vina su od 50 do 58 eura za butelju ovisno o tome gdje se boca kupi, da li izravno na imanju ili u ovoj odnosno onoj vinoteci. Desertnome, koje se pakira u lijepu drvenu kutiju, cijena je, međutim, 350 eura!

Joško veli da je općenito prodajom zadovoljan, dosta vina izvozi, i to u SAD, Kinu, Švicarsku, Francusku a i Austriju.

Pitam Gravnera kako ide prodaja konkretno ovog superskupog desertnog vina, a on odgovara da pomalo ide, trebat će vremena i vremena da se sve butelje plasiraju. Kaže Gravner:

– Nisam opterećen žurbom, tempo prodaje takav je kakav jeste. Da sam proizveo pjenušac, kako je to postalo moderno svuda, tamo gdje je proizvodnja pjenušavoga vina logična i tamo gdje nije, zacijelo bi prodaja išla hitro. Pjenušac je sada velika moda. Ali, ja se držim principa da pjenušac, koji nastaje od grožđa što nije posve sazrelo, nije etički opravdano raditi u područjima, a to su upravo ova mediteranska, gdje uz vinovu lozu rastu i maslina i čempres, i gdje grožđe može odlično sazrijeti za veliko mirno vino. Pa zar nije čar u tome da svaki kraj ima ono nešto svoje, specifično, a ne da, kako se to sada događa, svi imaju sve? Ono prvo smatram istinskim bogatstvom raznovrsnosti jer proizvodnja u lokalnim klimatskim uvjetima omogućava dobivanje autentičnog produkta kraja, a ovaj današnji tutti frutti sistem tj. da svi imaju sve tek je privid raznovrsnosti, naime svaki klimat nije idealan a ni podoban za svaku produkciju pa tada čovjek mora posizati za radnjama što nadoknađuju ono što priroda ne daje sama.

Amfore i u vinogradu, ali kao eksponat

Amfore i u vinogradu, ali kao eksponat

U skladu sa svojom filozofijom da se treba maksimalno trsiti u isticanju svojega, Gravner, koji ima ukupno 16 hektara vinograda u Oslavju na Colliju i u susjednome Humu na slovenskoj strani, odlučio je u potpunosti posvetiti se lokalnim kultivarima Rebula te Pignolo, i riješiti se stranih sorata poput Chardonnaya, Pinota sivoga, Sauvignona i Graševine što su sastavnice  njegovog odličnog vina Bianco Breg.

Joško Gravner, Željko Suhadolnik i Ivan Dropuljić

Joško Gravner, Željko Suhadolnik i Ivan Dropuljić

Joško Gravner sa suprugom Marijom, odličnom kuharicom

Joško Gravner sa suprugom Marijom, odličnom kuharicom

Kobasica- pečenica od mangulice, s ukisljenom repom i restanim krumpirom

Kobasica- pečenica od mangulice, s ukisljenom repom i restanim krumpirom

– Posljednji Bianco Breg s kojime ću izaći je iz berbe 2012. To vino je sada u bačvi i na tržište će 2019. Francuske kultivare iskrčio sam i sad je tu ledina, travnjak na kojemu pasu moja dva konja. Čekam sedam godina da se teren odmori, pa da na njemu ponovno zasadim lozu, ponavljam, bit će to Rebula i Pignolo.

Gravner se odlučio još na nešto: povratak na multikulturu u poljoprivredi, naime uz to što uzgaja masline od kojih doduše barem zasad još nema i ploda da bi mu u uljari proizveli ulje, krenuo je i u uzgoj svinje mangulice, u planu je imati ih četiri. Svinje su prvenstveno za mesne prerađevine za obitelj i poslovne prijatelje i partnere koji ga dođu posjetiti. Joškova supruga Marija odlična je kuharica tako da je, uz kiselu repu i restani krumpir već bilo prilike i kušati pečenu kobasicu od mangulice s Collija. Vrhunska, kao i Joškova vina…

Paleta vina Joška Gravnera sada na tržištu: Ribolla gialla 2008, Bianco Breg 2008, Sivi pinot 2006, Rosso Breg (Pignolo) 2004, Rosso Rujno 2001 (Merlot 90 %, Cabernet sauvignon 10 %), te desertni ‘8 ‘9 ’10

Paleta vina Joška Gravnera sada na tržištu: Ribolla gialla 2008, Bianco Breg 2008, Sivi pinot 2006, Rosso Breg (Pignolo) 2004, Rosso Rujno 2001 (Merlot 90 %, Cabernet sauvignon 10 %), te desertni ‘8 ‘9 ’10

TRŽIŠTE ZA PRIRODNA VINA

Desertni ’08,’09, ’10, u drvenoj kutiji

Desertni ’08,’09, ’10, u drvenoj kutiji

Vina prirodnih proizvođača te, dodatno, i specifičnost kapljice Joška Gravnera i njegovih sljedbenika kao i cijene butelja tih prirodnih vina, koje znaju biti vrlo visoke, nameću razmišljanje o tome kakvo je zapravo tržište tih proizvoda danas.

Pod zajedničkim nazivnikom prirodno vino nudi se kapljica koja organoleptikom ostavlja dojam da je na kolosijeku onoga na što je navikao suvremeni potrošač,

Gravnerovi imaju i grappu, od rebule, destilacija je obavljena u vrlo poznatoj i cijenjenoj kući Capovilla Vittorija Capoville

Gravnerovi imaju i grappu, od rebule, destilacija je obavljena u vrlo poznatoj i cijenjenoj kući Capovilla Vittorija Capoville

ali i ona koja nerijetko bude i u sasvim drukčijem organoleptičkom izričaju od onoga na koji je naviknuo suvremeni potrošač, konkretno riječ je tu o narančastom vinu (Gravner bi odmah ispravio: nije narančasto nego je jantarno, narančasta boja sugerira degradaciju) s dugim maceracijama skupa s alkoholnim vrenjem u amforama odnosno u drvenim posudama te s dugim dozrijevanjem u drvu (što vinu daje sasma drukčiju i ne za sve pilce poželjnu organoleptičku dimenziju). Kupac kao prvo mora znati što kupuje pod oznakom prirodnog ili naturalnoga vina, dakle kakva je razlika između takve i konvencionalne kapljice, i tada je u mogućnosti odlučiti vrijedi li to za njega kupovine.

U suvremenome društvu bitni, možda bolje reći ključni u plasmanu neke robe su marketing sâmog proizvođača/ponuđača prema kupcu, skupni marketing proizvođača/ponuđača okupljenih u dobro organiziranu udrugu vezanu uz vrstu i tip proizvoda koji se nudi, sklonost (specijaliziranih) novinara prema dotičnom proizvodu a koja omogućuje češće pojavljivanje, i to u dobrome svjetlu, u medijima javnog informiranja odakle potrošač može saznati detaljnije o proizvodu u ponudi i iz toga zaključiti o mogućim prednostima tog proizvoda i o tome koliko je prikladan, za nj, odnos vrijednosti proizvoda i maloprodajne cijene. No vinski kritičari nisu uvijek baš i jedinstveni u svojim stavovima – neki prirodna vina uzdižu, neki, kojima ne smeta ni očito forsiranje (požurivanje) vina samo da bi ona mogla što prije nakon završenog vrenja na tržište, možda smatraju da je o njima bespredmetno razgovarati i da ih se previše napuhava, a pojedini su čak i kategorički protiv nekih naturalnih vina, konkretno bijelih rođenih s dugim maceracijama s alkoholnom fermentacijom, jer ona su izgledom, mirisom i okusom bitno drukčija i, po njima rustikalna, pripadaju nekom davnom prijašnjem vremenu.

Kako smo – iako, realno, živimo duboko u svijetu raznih onečišćenja – sa svih strana bombardirani porukama o nužnosti zdravog života, čistog i zdravog okoliša, zdrave hrane, zdrave prehrane, tako u glave i onih još ekološki ne(dovoljno) osviještenih sve više prodiru ti apeli, i logično je pomisliti da raste broj osoba koje paze što unose u organizam. Iz toga je i logično to da se zanimaju za proizvode s oznakom prirodno, naturalno, dakle da tzv. naturalna vina, dosad zasigurno još tek u niši, imaju sve više izgleda na tržištu. Veliki problem međutim za bolju prođu takvih vina može biti visoka cijena butelje, koju proizvođači objašnjavaju pojačanim aktivnostima u vinogradu, s vrlo mnogo ručnoga rada, vrlo niskim prinosima, s vrlo ograničenim vinogradskim parcelama s kojih je s obzirom na ekspoziciju, nadmorsku visinu, tip tla i mikroklimu moguće i dobiti autentičan proizvod i organoleptički odličan rezultat u čaši, zatim s višegodišnjim dozrijevanjem tj. boravkom vina u vlastitome podrumu koje proizvođača znatno financijski opterećuje. Problem prođe takvih skupljih vina je nerijetko i u tome što mnogi potrošači rado popiju i čašicu više, pa i relativno dobro stojećem kupcu nije lako redovito, češće izdvajati veću svotu za vino. Sasvim je sigurno da za šire prihvaćanje i prođu svakog boljeg proizvoda, proizvoda s dodanom vrijednosti, društvo mora biti zrelo, a preduvjet za to je da društvena zajednica bude ekonomski jaka i stabilna.

Među najskupljim vinima na svijetu ona su s posjeda Domaine de la Romanée Conti. Uklapaju se u grupu prirodnih vina. Upravo s Joškom Gravnerom prije dosta godina bio sam u svom prvom posjetu Domaine de la Romanée Conti

Među najskupljim vinima na svijetu ona su s posjeda Domaine de la Romanée Conti. Uklapaju se u grupu prirodnih vina. Upravo s Joškom Gravnerom prije dosta godina bio sam u svom prvom posjetu Domaine de la Romanée Conti

Veliki problem je i povjerenje u iskrenost naturalnih vina, naime neka od tih vina koja se guraju u grupu prirodnih rađena su s određenim kompromisima, a loše je to da mnoga tzv. prirodna vina, zbog nepažnje i šlampavosti proizvođača te nedostatka novca za prikladno uređenje i održavanje podruma kao i opremanje posudama za vino, znaju biti nečista pa i s jačim enološkim manama, koje onda, paradoksalno, proizvođač prikazuje kao – vrline i kao dokaz prirodnosti.

Što su to zapravo naturalna vina?

To bi, ugrubo, bila vina od grožđa iz organskog odnosno biodinamičkog uzgoja, grožđa branoga ručno, s alkoholnim vrenjem s autohtonim kvascem, bez dodavanja enzima, bez dodavanja aditiva poput kiseline, tanina, boja, s minimalnim dodavanjem SO2, bez mikrooksigenacije, uz uporabu drvenog suđa za dozrijevanje, s dovoljno vremena da vino sazrije, bez postupaka bistrenja i bez filtracije.

Mnoga vina koja se proizvode po principu naturalnoga plasiraju se bez neke posebne oznake na etiketi. Kod nekih vina već samo ime odnosno naziv iznimno afirmiranog proizvođača, upravo poput Gravnera odnosno Domaine de la Romanée Conti, govore kamo pripadaju.

Statistika i opći službeni podaci o novčanom prometu vezanome uz prirodna vina na globalnoj razini ne postoje, ali situacija se može sagledati kroz kontakte s proizvođačima i s vinskim trgovcima koji su se specijalizirali i za uvoz i distribuciju prirodnih vina.

U Hrvatskoj, Zvonimir Tomac je prilično zadovoljan interesom za njegovim vinima, koja su na eko-kolosijeku. Tomci, koji rade ekološki ali nisu službeno certificirani kao eko-proizvođači, imaju vina klasične organoleptike i ona posve drukčija, dobivena dugim maceracijama u amfori. Pater familias Tomac senior veli da i jedna i druga, mada je butelji klasičnog izričaja maloprodajna cijena stotinjak kuna a vinu iz amfore nekih 220 kuna, idu vrlo solidno, s time što je za njihovim amforama sve veće zanimanje iz inozemstva. Zvonimir napominje da je pitanje bi li, da nema amfore, o kojoj se malo pomalo proširio glas i vani, ikad netko izvan Hrvatske i znao za Tomce, dakle amfore su se u Tomčevom slučaju pokazale jako dobrima i za promidžbu Tomaca ali i Lijepe naše vani. Marino Markežić Kabola certificirani je eko-proizvođač, on također ima, kao i Tomci, vina klasičnog izričaja i macerirana vina iz amfore, i on će reći da za njegove amfore dolazi dosta upita iz vana. Naglašava da je eko-produkcija najmanje 20 do 30 posto skuplja od konvencionalne te da ovdje u nas nije jednostavno plasirati eko-vina jer za gro domaćih potrošača ipak je uglavnom važnija niža cijena od prednosti što ih nudi eko-proizvod. Tomislav Bolfan iz Vinskog vrha u Hrvatskom zagorju certificirani je eko-proizvođač. On se slaže s Markežićevim navodom da je proizvodnja naturalnog vina barem 20 do 30 posto skuplja od konvencionalne proizvodnje. Cijenje njegovih butelja bazne, svježe linije u maloprodaji su do nekih 75 kuna. Zadovoljan je plasmanom, naime ove godine on je u odnosu na lanjsku povećan nekih 25 posto! Bolfan to objašnjava time što se više trudio da vino plasira u bolje vinoteke i u restorane, a baš je, ističe, bitno ući u bolje ugostiteljske objekte jer tamo se ne gleda prvenstveno na to da vino bude što jeftinije nego se gleda da ono bude što bolje tako da gost bude što zadovoljniji. Bolji restorani – očito zato i jesu bolji – nastoje s ponudom okupiti bolje goste, i tu onda cijena i nije u prvome planu. Tko ima novac – nije da takvih u nas nema! – ide u restoran, a tko ga nema ne ide. Bolfan smatra da bi se općenito eko-vina u nas mogla prodavati bolje nego što se sada prodaju kad bi se potrošači više potrudili u svom informiranju o zdravo uzgojenom i napravljenom proizvodu, o zdravoj hrani i prehrani. Za plasman eko-vina nisu pogodni veliki trgovački lanci kakvih kod nas ima mnogo, jer oni su ti koji, da bi mogli poslije prodavati širokoj publici jeftine boce, drastčno srozavaju cijenu kod kupovanja vina od proizvođača, njih nije briga jesu li proizvodni troškovi nekog vina opravdano viši, važno je da vino dobiju jeftino. Bitno je stoga da se vinar kad nudi svoj kvalitetan proizvod po odgovarajuće visokoj cijeni za tu kakvoću i za prirodnost potrudi što više svojih etiketa odnosno butelja plasirati kroz dobre restorane.

Jedna od značajnih inozemnih trgovačkih kuća je Les Caves de Pyrene, osnovana prije 20 godina a koja je danas najjači britanski uvoznik i distributer naturalnih vina. U Londonu i Engleskoj 2008. je, nakon što je Les Caves u engleskoj metropoli otvorila Terroir Wine bar, zabilježena prava eksplozija u plasmanu naturalnih vina. U Les Caves kažu da po pitanju prirodnog vina danas surađuju sa 220 proizvođača, i da godišnje prodaju prirodnih vina u vrijednosti od 4,9 milijuna eura. Po izjavama iz Les Cavesa, potražnja za naturalnim vinima raste.

Međutim Liberty Wines, jedan od najjačih britanskih distributera, navodi suprotno, tj. da više nema porasta potražnje, nego se ona, štaviše, smanjuje. Potrošači pomalo zaobilaze prirodna vina jer sve je više do izražaja dolazila nestalnost u njihovoj tehničkoj kakvoći, objašnjavaju u Liberty Winesu.

Ipak, naturalna niša je u Velikoj Britaniji, koja inače godišnje uveze vina za ukupno oko 3,7 milijardi eura, vrijedna ukupno više od osam milijuna eura!

Jako dobro tržište za naturalna vina je Danska, koja, unutar ukupnog plasmana vina na svome tržištu, s naturalnim vinom ostvaruje 0,6 posto dohotka. Danski boom prirodnih vina povezuje se sa kultnim restoranom Noma Renea Redzepija, koji je s prvim prirodnim vinima pokusno startao prije gotovo 10 godina. Noma je revolucionarizirala restoransku ponudu u Danskoj i uvelike je pomogla plasmanu prirodnih vina u toj zemlji. Značajna uvoznička kuća Rosforth & Rosforth danas unutar svoje ukupne ponude vina nudi čak 25 posto onih s oznakom prirodnih.

Nizozemski distributer Coenecoop koji se također specijalizirao i za organska i biodinamska vina i čiji se promet kreće oko 60 milijuna eura godišnje, izašao je s podatkom da se u Nizozemskoj naturalna vina dosta traže ali da se čak 75 posto njihove prodaje ostvari u Amsterdamu. Iz Coenenccopa se čuje i to kako brojni restorateri iz drugih krajeva Nizozemske izražavaju želju da u ponudi imaju i prirodna vina, ali, naglašavaju, nisu spremni kupiti ih za više od šest eura po butelji, dakle tu je pitanje cijene.

Iz Njemačke stižu vijesti o tome da potražnja za naturalnim vinima pomalo raste, te da je to posljedica osjetnog poboljšanja tehničke kakvoće vina mnogih proizvođača u najnovije vrijeme. No za Njemačku slovi da zasad još nema dobro organiziranu i definiranu scenu prirodnih vina, misli se na objekte – restorančiće i restorane, wine barove – koji bi se jače trsili plasirati takva vina.

U New Yorku upravo suprotno: tamo ima mnogo restorana i wine barova koji su znani po ponudi naturalnih vina. Prodaja je navodno jako dobra, neka vina koja su još maltene do jučer dugo skupljala prašinu na policama vinoteka sad su naprosto razgrabljena, čuje se. U SAD je čini se situacija s plasmanom prirodnih vina uistinu vedra, naime predviđa se da će plasman još poprilično rasti.

Podatak dobiven od jednog od najznačajnijih svjetskih sajmova vina, ProWeina iz Dusseldorfa: naturalna vina danas u ukupnom globalnome plasmanu sudjeluju s nekih oko pet posto. Predviđanja su da bi se taj postotak mogao povećavati kako se tehnička kakvoća proizvoda kod još uvijek dobrog dijela proizvođača/ponuđača bude povećavala i kako se proizvođači prirodnih vina budu bolje organizirali po područjima i tipovima vina te tako stvorili sebi priliku da budu i marketinški snažniji. Možda za nekoliko godina postotak s brojke pet neće i osjetno skočiti uvis, ali bogme već i tih pet posto od ukupno 300 milijardi dolara vrijednog globalnog tržišta vinom nije mrvica.  ♣    SuČ – 11/2016.                                                               suhi_2014_1 copy

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: