Kult norokamenice / SAMI SMO SEBE ZASRALI…
KROZ
SA ZLATNOG SJAJA NA BAKRENO, PA ONDA…?
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
IZRAZ SVAKAKO NIJE PRIKLADAN ZA SLUŽBENU JAVNU KOMUNIKACIJU, ALI – BRZOPLETO IZREČEN u NOVINARSKI MIKROFON KAO PLOD, REKAO BIH, DOMOLJUBNE LJUTNJE VIŠEG SAVJETNIKA u INSTITUTU ZA MORE i PRIOBALJE u DUBROVNIKU NA TO ŠTO JE UČINJENO JEDNOM OD NAJJAČIH GASTRONOMSKIH (UJEDNO i TURISTIČKIH) ADUTA u ZEMLJI – MOGLO BI SE REĆI DA JE u OVOME TRENUTKU SVAKAKO BAŠ PRIKLADAN ZA OSLIKAVANJE SITUACIJE
Malo neće biti, malo hoće biti! Dani malostonske kamenice, tradicijske gurmanske svečanosti na otvorenom u Malome Stonu, službeno su za 2019. bili najavljeni za subotu 16. ožujka, pa je onda rečeno kako se otkazuju: U sklopu obilježavanja feste sv. Josipa i u povodu Dana malostonske kamenice u organizaciji Turističke zajednice općine Ston i Udruge Stonski školjkari, planirani dio pučke feste 16. ožujka na rivi u Malom Stonu preventive radi za ovu godinu je otkazan – javljeno je iz TZO Ston.
Nakon što je nalaz Veterinarske inspekcije utvrdio prisutnost norovirusa na tri od ukupno pet kontrolnih točaka u uzgajalištima školjaka u akvatoriju pelješkog Malostonskog zaljeva, izašlo je i sljedeće priopćenje: Redovnim uzimanjem uzoraka morske vode i školjkaša radi ispitivanja kvalitete utvrđena je prisutnost norovirusa u opsegu od oko 30 posto! Inače, norovirus uzročnik je akutnih infekcija u probavnom sustavu.
How longer?…
Pa se eto, logično, nastavilo razmišljati o otkazivanju ovogodišnjeg izdanja Dana malostonske kamenice. Kamenica, za koju se rado ističe kako je afrodizijak (što joj dodatno diže reputaciju!), te koja se kao vrhunski specijalitet i kao neponovljiva posebna atrakcija razumijeva izvađena taj čas iz čistoga mora gdje se uzgaja i odmah izravno poslužena kao sirova, sâma po sebi vrlo je osjetljiva namirnica, a kako onda ne bi bila i te kako sporna za serviranje kad je u njoj nađen određeni virus, u ovome slučaju norovirus, k tome ne baš i u maloj količini.
Svježe ubrane kamenice pred čišćenje i posluženje…
Ali Hrvatska ne bi bila Hrvatska kad ne bi odmah otvorila put koji, bez obzira na preventivu kao jak argument za otkazivanje gurmanske svečanosti Dani malostonske kamenice 2019, ipak u restoranima dopušta prodaju i posluživanje kamenica! Kakvi li smo mi glumci! Po službenom navodu TZO Ston manifestacija je povučena s rive, a onda i zaokret, bez obzira što je u pitanju nešto što je iznimno značajno – ljudsko zdravlje.
Načelnik Stona Vedran Antunica poručio je javnosti: Evo ja sad sjedim i upravo jedem kamenice. Restorani normalno poslužuju kamenice… Antuničin potez podsjeća na nekadašnje praćakanje zagrebačkih političara a i liječnika bliskih politici u vodi jednog od zagrebačkih kupališta (Jarun ili Bundek?) za koje su se u neko prošlo vrijeme bile proširile vijesti da ambijent nije podoban za kupanje, a političari i neki njihovi sljedbenici svojim su brčkanjem htjeli uvjeriti širu javnost da je s vodom sve OK…
Jadno!
Mali Ston – kušanje kamenica lani i sljubljivanje s pelješkim i korčulanskim vinima
ZARAŽENE ZONE
Virus noro zadržava se u zonama od Hodilja do Bistrine, Maloga Stona, Soca, Banje i Kuta, zato je preporučeno da te oblasti budu pod zabranom prometa školjaka za javnu potrošnju. Zona Brijesta međutim, kaže se, udovoljava uvjetima za javnu potrošnju.
Uz svježe ubrane kamenice servirane odmah nakon što su izvađene iz mora i sirove preporučena pratnja u čaši je pjenušac. Užitak za gosta s dubljim džepom
O tome što je dovelo do zaraze malostonske ostree edulis rekao je ovih dana viši znanstveni savjetnik u Institutu za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku Vlado Onofrio. Aktualnu i zabrinjavajuću situaciju s kamenicama u Malostonskom zaljevu povezuje s neriješenom odvodnjom za fekalije. Gradilo se i gradilo, ali se očito pri tome o nekim bitnim aspektima nije vodilo računa, barem ne koliko je bilo potrebno. Kamenice u Malostonskom zaljevu zaražene su norovirusom zbog neuređenog sustava kanalizacije na tom području, izjavio je za Hinu znanstvenik iz Instituta za more i priobalje i ribarstvo Onofrio.
– Neum je sredio svoju kanalizaciju još 1984. godine. U to doba BiH je potrošila pet milijuna dolara na taj projekt. Hrvatska je bila obvezna priključiti se na kanalizacijski sustav, ali nije napravila ništa, i to je problem. Prošle godine bilo je doduše nekih radova na uređivanju kanalizacijskog sustava u Malom Stonu, ali nisam siguran je li na kraju i sve i spojeno na neki glavni sustav. Turistički apartmani su nicali na sve strane, a pratile su ih septičke jame, što nije iskrsnulo kao problem dok je bilo tek nekoliko novih obiteljskih kuća, no danas su tu apartmani za mnogo ljudi. Septičke jame nisu mogle izdržati pritisak, i negdje je moralo puknuti. Jednostavno: mi smo sami sebe zasrali – kaže uzrujani Onofrio, koji strahuje kako će situacija biti još gora kad se na lokaciji Lučino Razdolje sagradi županijski Centar za gospodarenje otpadom.
To je valjda u nas tako: za kanaliziranje uvijek će se naći zainteresiranih, ali, čini se, za uređenje kanalizacije i ne toliko!
VAŽNOST PREVENCIJE
Na pitanje što sada, Onofri odgovara:
– Nužni su, naravno, stalna kontrola i odricanje na neko određeno vrijeme od konzumacije školjaka, posebice sirovih. Virus u moru može biti prisutan 20 dana, a ako uđe u živo tkivo školjke, onda je i duže. Treba znati da ako su u moru pronađeni virus ili bakterija to znači da je koncentracija u školjci 20 puta veća! Riječ je o svojevrsnim bakterijskim odnosno virusnim bombama! Ne treba se igrati s time i ne smije se jesti kamenicu dok traje stanje uzbune. Žao mi je proizvođača, ugostitelja, potrošača koji iznimno vole sirove kamenice, ali nema drugog zadovoljavajućeg rješenja. Za one koji se nikako ne mogu suzdržati od konzumacije malostonskih kamenica valjda će se za ponudu ovdje od nekuda uvoziti one ispurificirane. Taman kad smo upravo od malostonske kamenice stvorili brand Stona, Dubrovačke županije a i Hrvatske s magnetskom snagom na svjetskoj razini, našima nemarom na drugoj strani, površnosti, pohlepom a i sklonosti zataškavanju jedinstvene i sjajne stvari za cijelu zemlju upropaštavamo – ljuti se, s pravom, Onofri, ističući kako se slična situacija dogodila i prije nekoliko godina, ali sve je bilo prešućeno, no šutnje je, naglašava, sada stvarno dosta!
Načelnik općine Ston Vedran Antunica izjavio je za medije kako je pojava norovirusa u kamenicama uobičajena, ali je ove godine došla u nezgodno vrijeme, kad su kamenice najtraženije.
– Obavljena je druga kontrola i, ako sve bude u redu, (čuj ovo: ako sve bude u redu, međutim i dok se ne sazna je li sve u redu kamenice će se ipak posluživati u resoranima!) kroz mjesec dana će se sve vratiti na staro. Ne očekujem da će ovo ugroziti sezonu kamenica – rekao je stonski načelnik.
Predsjednik pak Stonskih školjkara Boris Franušić kazao je kako od udruge nije ovlašten davati izjave, a više će moći reći nakon skorog sastanka njezinih članova.
Upravo briljantna izjava Vedrana Kunice, člana udruge Stonski školjkari i – gle ovo!!!! – voditelja projekta zaštite izvornosti malostonske kamenice: Od virusa u kamenicama stvorila se nepotrebna histerija, ali treba završiti sustav odvodnje.
Propitao sam se kod naših znanih chefova o kamenicama: Belizar Miloš iz zagrebačke Agave kaže da se Agava ne oslanja na kamenice pa s obzirom na novonastalu situaciju nema problema, od chefice Ane Grgić i zagrebačkog hotela Esplanade nisam dobio odgovor, a Hrvoje Zirojević koji oduševljava na Palmižani veli da se za svoje kreacije iz mora snalazi s onime što nađe u hvarskom akvatoriju. Rudolf Štefan, zvijezda šibenskog Pelegrinija (sasvim lijevo na slici) rekao mi je da što se tiče školjaka koristi isključivo one iz šibenskoga kraja
Očekivao sam i od čelnih ljudi što vode ovu zemlju decidirane, konkretne i jasne izjave sa stavovima o ovome slučaju i s aspekta zdravlja ali i, u gospodarskom smislu, s aspekta srozavanja imagea specijaliteta vrlo važnog za turizam kao privrednu granu u koju se toliko uzdajemo, a i s aspekta mogućeg i jačeg narušavanja vjerodostojnosti zaštićenih oznaka izvornosti i kakvoće prehrambenih proizvoda tj. tipičnih regijskih specijaliteta s polja, pašnjaka, mora (kao također naših gospodarskih uzdanica!) a koji kao nešto specifično naše i s dodanom vrijednosti mogu i moraju poslužiti kao učinkovite udice također i za turiste… Pratio sam značajnije medije javnog informiranja, pokušao nešto pronaći preko Googlea na internetu, ali…
I onda – vijest poslije vijesti: Dani malostonske kamenice, degustacija kamenica i peljeških vina u sklopu tradicijskog obilježavanja blagdana sv. Josipa u Stonu i Malome Stonu priredit će se (ipak!!!) na rivi u Malom Stonu 16.3.2019. od 11 sati kad će se, kako se navodi u priopćenju, moći uživati u najpriznatijem morskom afrodizijaku te, dodatno, i u čaši vrhunskog pelješkog vina po promotivnoj cijeni. Cjelodnevna prezentacija Hrvatskog otočnog proizvoda ponudit će vam naše tradicionalne proizvode vrhunske kvalitete (u kojoj mjeri i virus free!?). Organizatori će se ujedno pobrinuti da festa dobro prođe i uz zvuke dalmatinske glazbe, nastup folklora i tombole…
Nije međutim u toj vijesti poslije vijesti navedeno je li za publiku s tanjim džepom (kamenica ipak slovi kao elitan specijalitet!) predviđena na pokojem kiosku u Malome Stonu i ponuda famoznih ćevapa, pljeskavica i burgera od bjelosvjetskog tako duboko i toliko dugo smrzavanog mesa (dovoljne zdravstvene ispravnosti?) koje je još nedavno raznim kombijima kružilo na žalost sve manje uvjerljivo Lijepom našom u igri lovice s inspekcijskom službom…
SVE MANJE LIJEPA NAŠA…
?!…
Zemlja koja je doista, što se kaže, Bogom dana, koja je na, rekao bih, na jako dobrom geo-političkom položaju, koja ima more, planine, sjajne uvjete za popljoprivredu i proizvodnju zdravo uzgojenih namirnica, za proizvodnju jedinstvenih i danas u svijetu iznimno traženih gastronomskih specijaliteta kako porijeklom iz mora tako i porijeklom s kopna, te uvjete za turizam ali i ne samo kroz sunčanje i kupanje te eventualno skijanje nego i s obzirom na povijest, kulturu, umjetnost, arhitekturu, a eto i visoku eno-gastronomiu. Taman kad je zahvaljujući dijelu svojih marljivih i ambicioznih te rodnoj grudi istinski privrženih stanovnika počela otkrivati svjetu vlastite komparativne prednisti upravo na području ponude brojnih tipičnih svojih, autentičnih specijaliteta kakve upravo gosti dubljega džepa danas i traže i po kojima nerijetko i biraju odredišta svojih putovanja, zbog nonšalantnosti, nebrige i nedovoljne kompetentnosti dijela svojih stanovnika, Hrvatska pokazuje da joj uopće ne treba vanjski neprijatelj i da majstorski umije – uništavati sama sebe.
Nakon ovoga s kamenicama u Malostonskome zaljevu – a ne treba zaboraviti da su Pelješac i Mali Ston s obzirom na blizinu Dubrovnika a i na blizinu Korčule, praktički u žiži hrvatskog turizma – zapitajmo se: pa tko normalan bi se nakon ovoga što se dogodilo s malostonskom kamenicom pomamio za njom?! Nasjeo na zlato – bakrenog sjaja!
Nakon što je u Istri put s pjenušcima probio Đordano Peršurić njegovim stopama nastavljaju vrlo uspješno kćeri mu Katarina i Ana, a pojavili su se i drugi proizvođači npr. Coronica, Clai, Danijel Kraljević Cuj koji su također vjerni šampanjskoj metodi, te Kabola, Franc Arman, Agrolaguna… – koji su se opredijelili za pjenušce rađene metodom charmat. Propitivao sam se postoji li i u Limskom kanalu opasnost od problema kakvi su zatekli malostonske kamenice, odgovori su bili da se tu vodilo brige o uređenju kanalizacije
Jedan od možda i najjačih svjetskih specijaliteta – upravo svježa sirova kamenica s lica mjesta, kompromitirana je, eto, zbog visoke i brze apartmanizacije bez dovoljne pratnje dodatne nužne logistike što je dovelo do onečišćenja, ali na području gastronomije imamo još nešto: po meni barem upitnost vrijednosti raznih oznaka zaštićenog porijekla dodijeljenih, dojam je više po političkoj želji da ih bude što veći broj, a ne i da budu vjerna identifikacija određene apelacije. Podloga apelacije najprije su znanstvena istraživanja što je što, i što koje zemljopisno područje maksimalno može dati uz koja pravila ponašanja nužna za sve proizvođače što stvaraju brand teritorija i što ga onda i žele gospodarski kako treba valorizirati.
Ima kod nas primjera zlata bakrenog sjaja. Sasvim logično pitanje tko normalan bi se usudio imati povjerenja i npr. u proizvode članova udruge Dalmatinski pršut – osim ako osobno netko dobro ne poznaje pojedine proizvođače pa se drži njihovih uradaka – kad je među njenim članovima i jedan s izrazito visokom dozom kompromitacije?!…
U posljedje vrijeme rado se hvalimo kako nas najznačajnije međunarodne institucije specijalizirane da prate eno-gastronomiju hvale po proizvodima prvenstveno poput maslinova ulja, vina, pa i sira, te po ekstra ponudi u pojedinim ugostitljskim objektima. Stigle su nam napokon kapice i zvjezdice Gault & Millaua, Michelina! No treba razmišljati i o tome da kako su sporo i teško dolazile tako i jako brzo mogu otići, uz opasnost da s njima van odu i sjajni naši domaći gastronomi koji su se za njih izborili ovdje a mogli bi sutra raditi negdje vani kod konkurencije… ♣ SuČ – 03/2019
Suhi u čaši 