En Primeur 2014/SVIJET GRAŠEVINA, MALVAZIJA i… POŠIPA
OVE GODINE NA PRETPREMIJERI VINA BERBE 2013. ISTRANIMA i SLAVONCIMA PRIDRUŽILI SU SE DALMATINCI. ČETVRTE REGIJE – BREGOVITE HRVATSKE – JOŠ NEMA. PLEŠIVIČANCI SU S NEKOM VRSTOM PRETPREMIJERA, NAZVANOM ŠPIJUNAŽA, KRENULI PRIJE JOŠ 30 GODINA, ALI OD POČETNOG MODELA TE OD SVOJEGA DVORIŠTA i MEĐUSOBNOG DRUŽENJA NISU SE DO SADA ODMAKNULI
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
En PRIMEUR – treći put u zagrebačkom hotelu Esplanade, koji je očito postao pravi vinski hram. Nakon Malvazije En primeur, odnosno pretpremijerno, u veljači prije dvije godine u zagrebačkom hotelu Esplanade, te Malvazije i Graševine En primeur u Esplanadi lani, manifestacija se u 2014. proširila i na Dalmaciju, prvenstveno na vino od Pošipa, no iz 2013. bilo je i grka, maraštine, debita, vugave, malvasije dubrovačke, ali i kombinacija primjerice pošipa i trebbiana toscana.
Nudila su se i crna vina, najviše od Plavca maloga, Babića, ali ne posve mlada nego uglavnom iz 2012, a neka i starija, u svakom slučaju ona koja nisu još na tržištu.
Ministar turizma Darko Lorencin u društvu s Ivicom Matoševićem kuša vino uz stol Agrolagune, i kod Mladena Rožanića
Istrana se prezentiralo oko 40, Slavonaca 16 a iz Dalmacije je došlo oko 20 vinara.
Malvaziju istarsku predstavili su: Agrolaguna, Franc Arman, Marijan Arman, Vina Banko, Benvenuti, Capo, Cattunar, Commot, ATC d.o.o. Coronica, Cossetto, Cuj, Robi Damijanić, Ivan Damijanić, Fakin, Giulio Ferenac, Geržinić, Moreno Ivančić, Kabola, Kozlović, Legovina – obitelj Legović, Ivica Matošević, Fameja Matošević, Medea, Mihelić, Perun, Pilato, Poletti, Prelac, Prodan, Radovan, Ritoša, Rossi, Roxanich, Dario Sirotić, Sosich, Tercolo, Tomaz, Trapan, Vino P&P, Vivoda, Zigante.
Graševinu su predstavili: Belje., Krauthaker, Kalazić (Kronos d.o.o.), Iločki podrumi, Buhač, Galić, Misna vina, P.P. Orahovica, Fera-vino, Markota, Perak, Jasna Antunović Turk, Jakovac, Iuris, Siber, Brzica.
Članovi udruge Graševina Croatica
Pošipe i druga dalmatinska vina su predstavili Jako vino, Suha Punta, Krolo dom, Grgić, Zlatan otok, Grbovac, PZ Maslina i vino, Škaulj, Krajančić vina, Madirazza, PZ Kuna, Saints Hills, Bibich, Kiridžija, Crvik, Sladić, Birin, PZ Nerica, PZ Čara, Bire.
Crvik mlađi s bocom vrlo vrlo lijepe malvasije dubrovačke Tezoro
Iz Dalmacije – dobri pošipi od Stine i Korta Katarine, Luke Krajančića, PZ Pošip, interesantan grk od Birea, iznenađujuća kombinacija pošipa i trebbiana toscana…
TAPKANJE PO ISTOME MJESTU
Na zagrebačkome En primeuru sada, nakon što se Istri i Slavoniji pridružila Dalmacija, nedostaje još jedna, četvrta vinska regija Hrvatske, nazvana Bregovita Hrvatska – Bregoviti sjeverozapad. Hoće li se taj dio Lijepe naše pojaviti u Esplanadi iduće godine? Plešivica s čime kao svojim paradnm konjem – chardonnayem, rajnskim rizlingom, sauvignonom, ili pak s portugiscem, crni pinotom? Zelinski kraj s kraljevinom, ili? Hrvatsko zagorje je također šaroliko u izboru. Međimurje može s pušipelom odnosno moslavcem ili šiponom, a Moslavina, dakako, sa škrletom
Šira naša javnost zacijelo slabo zna ili moguće uopće ne zna da su upravo u sjeverozapadnome dijelu vinogradarske i vinske Hrvatske, konkretno na Plešivici, još prije gotovo 30 godina startala događanja na tragu ovog našeg današnjeg cro En Primeura, a startalala su, i zadržala se, pod nazivom Špijunaža. Nakon što je, s ciljem unaprjeđenja kakvoće plešivičkih vina, u Jastrebarskome inicirao osnutak Kluba prijatelja dobroga vina, 1984. godine, enolog inž. Franjo Jambrović, jedan od braće iz već legendarne obitelji Jambrović, tada tehnolog u ondašnejm Jaska-vinu, pokrenuo je susrete lokalnih proizvođača početkom svake godine radi kušanja novih mladih vina, komentiranja, davanja sugestija onima kojima je to trebalo za moguća poboljšanja. Stvar se ponajviše vrtila oko vina dviju sorata koje su se vel bile isprofilirale kao s velikim potencijalom da budu tipični raprezentant vinogorja Plešivica-Okić, a to su chardonnay i rajnski rizling. Tada su stvarani i temelji za plešivički pjenušac. Onda, kad je hrvatsko vinogradarstvo trebalo stasati na novim, modernim osnovama i kad je proizvođačima trebalo strukovne pomoći, upravo je takav pristup bio i primjeren.
Špijunaža 2014 na Plešivici, na gospodarstvu Velimira i Dominika Jagunića. Prezentirano je 69 uzoraka, najviše rajnskih rizlinga i graševina. Među ponajboljim vinima tog popodneva zapamtio sam graševinu pa i chardonnay od Šembera, rajnski rizling od Koraka, manzoni od Josipa Barundića, koji je na slici u desnom donjem kutu. Lijevo dolje u kutu je Branko Puščak, a u pozadini, stoji, Dominik Jagunić
Koliko je tko htio poslušati, učiti, razvijati se, toliko je i profitirao je. Ubrzo su se vidjeli i uspjesi: za grupicu plešivičkih vinara zaredale su medalje visokoga sjaja na tada vrlo renomiranom međunarodnom sajmu vina Vino u Ljubljani, najvećoj manifestaciji te vrste onda u regiji. Na Plešivici su se kao izdanci uvelike i Jambrovićeva truda u edukaciji osobito izdignula dva vinara koji se bez kompleksa sa svojim radovima proizašlim iz strukovnog i inovativnog pristupa i uz poduzetničko razmišljanje mogu i tipom (mirno bijelo i crno, sur lie, amfora, pjenušac…), kakvoćom i cijenom svrstati uz bok etabliranih vanjskih kolega. No kako se očito s vremenom stvar na plešivičkoj vinskoj sceni razvodnjavala, na žalost, nakon 30 godina, na Plešivici, koja zasigurno može puno dati u kontektsu vina, sirarstva, pčelarstva, ali i, ambijentom, i u ruralnom turizmu, i dalje ih je samo dvoje!
Nedavno u selu Plešivica – špijunaža 2014. Poslije tri desetljeća od tih početaka, situacija općenito uvijek ista: umjesto da je napokon u proizvodnji vina apsolvirana ne samo osnovna nego i srednja škola i da je sad aktualna razina fakulteta, i umjesto da se lokalni vinari jače okreću prema tržištu a ne da ostaju zatvoreni među sobom u svojemu dvorištu, još uvijek se nalazi, za toliko dugačak dosadašnji osnovni nauk (kao da osoba od prvoškolskih dana do pozne dobi i dalje mora učiti tablicu množenja!, previše vina s greškama do i jačim manama (tko uopće kupuje ta vina?), sumpor se troši do mjere da trgovci eno-sredstvima mogu i te kako zadovoljno trljati dlanovima.
Iz sjeverozapadnoga dijela Hrvatske, mada ne i kao izlagač, vinarka Ivana Puhelek Purek, s enologom Nenadom Maslekom i u društvu s enolozima Belja Suzanom Zovko i Marijanom Kneževićem, kao i s Kristinom Lažeta iz Iločkih podruma
Upravo Plešivičanci, kojima je popriličnu potporu u kontekstu samoorganizacije branše dugo davala Zagrebačka županija, trebali su biti ti koji će, nakon godina svojih špijunaža, inicirati En Primeur! A nisu bili, niti ih još na tim priredbama ima kao sudionika, a nema nekih naznaka da bi se uskoro mogli i pojaviti. Spomenuta dva vinara koji svjetlaju obraz Plešivici, možda još koji mlađi koji je shvatio stvari i sad pomalo kreće njihovim stopama, mogli bi se pojaviti, ali kao duo ili trio tek da prezentiraju sebe, naime dvojac ili trojac premalo je da govori o cijeloj Plešivici.
Toliko se puta u posljednjim godinama, kad se pričalo o nužnosti udruživanja plešivičkih vinara, govorilo kako ta dvojica naafirmiranijih NE žele skupa s ostalima. No nakon toliko godina koliko pratim Plešivicu vidim da je zapravo obratno: ova većina očito ne želi s tom dvojicom…
PREVIŠE JE PREVIŠE
Bilo bi svakako lijepo da i vinari ovoga četvrtoga dijela vinske Hrvatske – dakle ne samo Plešivica, nego i Zelina, Hrvatsko zagorje i varaždinski kraj, Međimurje, Moslavina budu nazočni na En Primeurima, ali bi isto tako bilo lijepo da organizatori ozbiljno razmisle je li uopće pametno istoga popodneva u trajanju od nekoliko sati imati tri ili pak eventualno sve četiri regije, s obzirom da je izlagača već sada ukupno previše a mnogi sa sobom donesu i po nekoliko vina, moguće po par uzoraka iste sorte i iz posljednje berbe ali iz različitih cisterni ili bačava, te poneko (crno) vino i starije. Uostalom, ako se priredba već naziva En Primeur, zašto uopće donositi i vina drugih, starijih godišta? Logično bi bilo da proizvođači-izlagači žele da, kad su već prisutni, relevantne osobe (trgovci, novinari, sommelier, ugostitelji…) koncentrirano kušaju ako ne sva vina a onda većinu, a uz nastup tolikih vinara s toliko vina (lako je moguće da je uzoraka bilo i više od 150) to je problem zbog kratkoće vremena ali i zbog popriličnog napora za organizam kušača, bez obzira na to što se vino ne mora popiti nego ga je moguće ispljunuti…
Puni pogodak cijele te zanimljive manifestacije bio bi kad bi se tu ostvario i kakav posao.
Kušanje en primeur vrlo je rašireno u Francuskoj, posebice u bordoškoj regiji. Tamo se proizvode vina koja duže dozrijevaju i imaju i sposobnost dužeg trajanja, a proizvođači, da bi ranije došli do novca, dosjetili su se da vino ponude na prodaju en primeur, znači pretpremijerno, dok je ono još u bačvi na dozrijevanju, a da ga finaliziranoga i u butelji isporuče kupcu što ga je rezervirao, naručio tek kad ono bude spremno za izlazak iz podruma. Pogodnost koju ima kupac je da se vino prodavano en primeur nudi po nižoj cijeni od one ustanovljene za butelju istoga toga vina i jednaku količinu toga vina u trenutku kad mu je čas da izađe u trgovine.
Na pitanje prije godinu dana je li u Esplanadi bilo zainteresiranih naših trgovaca odnosno ugostitelja da na taj način kupe vino, odgovor Ivice Matoševića, predsjednika udruge Vinistra, glasio je da je interes pokazan: neki su potencijalni kupci htjeli rezervirati određenu količinu butelja po toj nižoj cijeni ali istodobno – NISU bili spremni i uplatiti novac unaprijed. Dogodilo se to da je, kad je trebalo preuzeti robu i onda, naravno, kod primopredaje platiti, nekoliko naših ugostitelja kazalo je da je zaboravilo da je išta naručivalo i da su umjesto ovih rezerviranih vina kupili neka druga vina… Znači, proizvoači koji su imali povjerenja i za poznatog kupca čuvali osobno od njega naručeno vino – to su radili uzalud! Naravno, naša posla…
Kontaktirao sam i ove godine predsjednike triju udruga – Vinistre, Graševine Croatike i Vina Dalmacije – da vidim ima li kakvih promjena nabolje. Odgovorio mi je jedino Ivica Kovačević, predsjednik Udruge proizvođača vina Dalmacije i novi predsjednik Udruge vinogradarstva i vinarstva Hrvatske, s kratkom i jasnom rečenicom da od narudžbi – nije bilo ništa. ♣
Suhi u čaši 