Turizam/ ADUTI OTOKA PAGA: ČIPKA, SOL, SIR, MASLINA, ULJE, JANJETINA, RIBA, VINO… KAMEN i MAKIJA, BURA i POSOLICA, MORE, STRAŠKO, a i – ZRĆE!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

SPECIFIČNOSTI PETOG PO VELIČINI OTOKA u JADRANSKOME MORU, PODIJELJENOGA, INAČE, IZMEĐU DVIJE ŽUPANIJE – LIČKO-SENJSKE i ZADARSKE, DAKLE NA PRIMORSKI i DALMATINSKI DIO, JAKI SU ADUTI  ZA PRIVLAČENJE SUVREMENIH NOMADA NAJRAZLIČITIJIH SKLONOSTI                                                                                       

 ŽELJKO SUHADOLNIK 

Google prevoditelj / translater: http://translate.google.com/translate_t

 

Tko nije bio, vidio i na licu mjesta čuo, okusio, teško će vjerovati što sve ima tu, na morem okruženoj kopnenoj površini od 284.181 četvornih kilometara i nastanjenoj s nekih 8400 stanovnika a koja je od otoka postala na određeni način poluotokom: dvije županije, dva glavna grada, čipka, sol, sir, maslina, maslinovo ulje, ovca i janjetina, riba, vino, kamen, s predjelima koji i te kako podsjećaju na prizore s fotografija Mjesečevoga tla,  makija, ali i zelenilo, bura i posolica, Straško i – Zrće!

 Pag otok

Otok Pag, sjeverni dio u Ličko-senjskoj a južni u Zadarskoj županiji

S mjesečevim krajolikom susret s Pagom počinje kad na taj otok a u novije vrijeme i poluotok dolazite mostom, a to je s južne strane. Inače, osim što se može stići s te, južne strane, mostom dugačkim 340 metara iz pravca Zadra i Posedarja, pristup je moguć i trajektom u Žigljen, na sjeveru otoka, a iz luke Prizna, na kontinentu. Pejsaž s juga: poprilično prostranstvo izboranoga kamena i ambijent u sivkasto–smeđkastoj boji… Kako se ide od obale, okrenute Velebitu, prema sjeveru i prema suprotnoj strani, pejsaž postaje zeleniji, pitomiji. Od, otprilike, sredine otoka pa porema gore uz cestu s obje strane vide se relativno prostrani suhozidom ograđeni prostori gdje vlasnici drže ovce koje prilično oskudnu ispašu pretvaraju u mlijeko kao dragocjenu osnovu za – kako bi se Pažani, ali i gourmeti što su imali prilike kušati one prave uratke, rado pohvalili: dakako, čuveni paški sir. Međutim, navodno, nažalost, još nezaštićen po EU mjerilima…

Otok Pag duljinom obale najrazvedeniji je otok Jadrana, s, ako vam to nešto znači, koeficijentom razvedenosti 4,5. Poznat je po slaboj pokrivenosti nekih svojih dijelova vegetacijom. Kameniti pejzaž nerijetko s tek pokojom vlati aromatičnog bilja koje pasu ovce stvara jedinstveni dojam. Zbog položaja otoka u neposrednom susjedstvu s Velebitom, s kojega cijele godine, a osobito žestoko zimi, puše jaka bura, otok Pag je gotovo čitav prekriven posolicom od mora iz Velebitskog kanala.

Pag-Velebit

Sivo-smeđi dio otoka Paga i pogled na Velebit odande

Otok Pag jedini je hrvatski otok podijeljen između dvije županije. Sjeverni dio otoka s gradom Novaljom nalazi se u Ličko-senjskoj, a južni, s gradom Pagom te općinama Kolan, nastalom 2003. godine izdvajanjem iz područja Grada Paga, i Povljana, u Zadarskoj županiji. Uspostavom županija na početku devedesetih godina prošloga stoljeća cijeli je otok pripao Ličko-senjskoj županiji, što je izazvalo otpor na južnom dijelu otoka. Inače, prije osamostaljenja Hrvatske, otok je gravitirao i Rijeci i Zadru, ali automobili na čitavom otoku imali su riječke registarske oznake. Zakonom o županijama iz 1997.  otok je podijeljen između dvije županije te je veći, južni dio s gradom Pagom i općinom Povljana pripao Zadarskoj županiji.

Od više stanovnika Paga čuo sam žaljnje zbog te administratvne podijeljenosti na otoku jer da upravo ona, s obzirom na nerijetko pre čvrste različite stavove, koči provedbu nekih za otok Pag korisnih gospodarskih projekata a time i usporava ekonomski razvoj otoka…

POVIJEST

Otok Pag bio je naseljen već u neolitiku. Najstariji poznati naziv otoka, Kissa, predilirskog je podrijetla. U željeznome dobu na otoku je živjelo ilirsko pleme Liburni. Pag spada među jadranske otoke koji su najranije bili naseljeni Hrvatima. Cissa se prvi put spominje kao castrum 1174. godine, u vrijeme Venecije. Nakon što se Zadar 1180. godine odmetnuo od Venecije i priznao vlast ugarskog kralja Belle III, Mlečani su 1192. zauzeli Pag i postavili tamo svog kneza. Mleci su onda izgubili Pag, ali su ga se ponovno domogli.  Pod Mlecima Pag je stekao ograničenu autonomiju.

Kako je u ono vrijeme grad Pag bio smješten na nepovoljnom mjestu – oko tri kilometra južnije od današnjeg grada Paga – koje nije dozvoljavalo širenje grada, a bilo je i dosta izloženo buri, odlučeno je da se izgradi novi grad. Sa gradnjom se počelo 1443. godine, a preseljenje u novi grad trajalo je desetak godina. U projektiranju novog grada i izgradnji Kneževog dvora sudjelovao je i Juraj Dalmatinac.

Poslije pada Venecije krajem  18. stoljeća, Pag se našao pod Austrijom, nakon koje, početkom 19. stoljeća stiže Napoleon. U sedam godina francuske vladavine  Pag je doživio stanoviti kulturno-ekonomski napredak. Godine 1808. utemeljena je u Pagu osnovna škola. Snižene su izvozne carine na vino, solane su renovirane i proizvodnja soli je povećana, na otoku su popravljene ceste. U Pagu je ustanovljen sud.

Za vrijeme druge austrijske vladavine od 1813. do 1918. godine Pag ekonomski nazaduje. Stanovništvo Paga počinje u 19. stoljeću emigrirati u Ameriku. Solane su do 1909.  bile u privatnom vlasništvu, a zatim prelaze u državno vlasništvo, što je unaprijedilo proizvodnju soli. Poslije prvog svjetskog rata otok Pag dolazi pod talijansku  okupaciju…

GRAD PAG

Grad Pag nastao je 1443. godine preseljenjem stanovništva iz Staroga Paga koji je bio čestim poprištem bitaka između Rabljana i Zadrana. Novi je grad, projektiran po urbanističkom planu poznatog hrvatskog graditelja Jurja Dalmatinca, dobio je pravilan raspored ulica i središnji trg. Danas broji nešto više od 5000 stanovnika.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Grad Pag iz zraka, s pogledom i na bazene Paške solane

 Grad Pag obiluje kulturno-povijesnim spomenicima. Najznačajnije građevine su Zborna crkva Marijinog Uznesenja, Knežev dvor i  Skrivanat, jedina preostala od devet kula koje su, zajedno s bedemima, nekada okruživale grad. Pored navedenih građevina tu su i crkve sv. Jurja, pa sv. Frane, sv. Margarite. A ne smiju se zaboraviti ni stari magazini soli. Kilometar udaljeno od gradske jezgre nalazi se arheološko područje Stari grad s crkvom sv. Marije, i s ostacima akropole.

Prvo zaustavljanje na Pagu bilo je u Pagu, u solani. Kažu da je prirodna sol zdrava, korisna baš i u vrijeme velikih vrućina kad je znojenje osjetno pojačano i kad organizam gubi minerale. Ugostitelji su jako skloni hvaljenju soli, ali iz drugog razloga: kad je jelo nešto slanije, to stvara žeđ, i potrošnja je veća… I mi potrošači volimo kad jelo nije anemično nego kad je dovoljno slano, jer tada je okusnije a, istina, i čaša vina bolje prija (Z nečim si moraš narediti žeju!, rekao bi Zagorec), ne samo jedna nego i dvije…

Na žalost, u Paškoj solani, koja u gradu Pagu ima mali Muzej soli, i koja nije tek proizvodni pogon za sol nego je mnogo više – svijetla povijest, vjekovna egzistencija lokalnih stanovnika, turistička atrakcija, nisu se nimalo pripremili za prihvat grupe eno-gastro i turističkih novinara, koji stalno imaju neka pitanja. Nadam se da se direktorica Turističke zajednice Paga Željka Miletić pobrinula za ukore, naime na onakav način ne dočekuju se ni novinari ni turisti…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Željka Miletić, direktorica TZ Pag

Ipak sam se snašao, i neke podatke izvukao iz dokumentacije postavljene u Muzeju soli.

A oni kažu kako se odavna primijetilo da otok Pag ima izvrsne, možda i najbolje uvjete na našem Jadranu za proizvodnju morske soli. Po velikoj prostranosti ravnog ilovastog terena raspoloživoga za brzu i jeftinu gradnju solane, zatim po dobrom položaju za otpremu proizvedene soli, kao i po povoljnim klimatskim prilikama – puno sunčanih i vjetrovitih dana, zaključuje se da je solana na Pagu sagrađena među prvima na našoj obali.

Paška solana bila je najveća mletačka Solana, i u ono vrijeme Pag je bio sinonim za sol. Sa solju se sve mjerilo, a i plaćalo. Državni službenici plaćani su određenom količinom soli, a kako svoju plaću obračunanu velikom količinom soli nisu mogli preuzeti, kvantiteta soli koja im je dodijeljena pretvarana je u kovani novac. Da bi takvu novčanu transakciju što bolje i jednostavnije proveli, paški su suci (iudices Paghi) 1778. dobili tiskane priznanice-asignate na kojima su rukom mogli ispisivati sve detalje transakcije. Taj asignat grada Paga uvodi Hrvatsku među malobrojne zemlje svijeta koje su u 18. stoljeću na svom području za plaćanje koristile i vlastiti papirnati novac.

Kuhinjska sol jedna je od najrasprostranjenijih soli u prirodi. U kristalnom obliku javlja se kao kamena sol, a u otopljenome obliku je u morima, slanim jezerima i slanim izvorima. Priča o soli počinje još u vrijeme stvaranja svijeta. Pretpostavka je da su već pri hlađenju Zemljine kore stvorene ogromne količine soli koje je voda isprala u oceane. Od ukupne površine Zemljine kugle, oceani i mora zauzimaju oko tri četvrtine, tj. konkretno oko 71 posto, pa se s pravom moće reći da je more najveći rudnik na svijetu. Kad bi se sva sol sadržana u moru rasporedila po površini svih mora dobio bi se, navodno, izračunano je, sloj soli debljine 60 metara!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 Sve u bijelome – a na moru i u ljeti ne može biti snijeg, nego je, naravno, berba soli

 U solanama na moru sol se dobiva na način da se u sagrađeni sustav plitkih bazena pušta morska voda koja je izložena učinku sunčeve energije i vjetra. Morska voda se isparava i postupno ugušćuje do zasićenosti, tj. do gustoće kad se sol više ne može održati u otopljenome stanju, pa se ona kristalizira i taloži, a kad je se dovoljno nataloži ona se kupi, bere. Solana Pag mješovito je solarno-termička. Isparavanje svježe morske vode odvija se na bazenima do gustoće od 24 ̊Bé. Ugušćena morska voda uvodi se u postrojenje gdje se obavlja uparavanje u četverostupanjskoj isparivačkoj stanici, na principu ekspanzije u vakuumu, pročitao sam u Muzeju soli u Pagu.

——————————————————————————-

SOLNI CVIJET – Paška Solana, najveći pogon za proizvodnju soli u nas, inače u sastavu Agrokora, od 2010. godine uz redovnu sol proizvodi i pakira te tržištu nudi specijalitet zvan solni cvijet, ili cvijet soli.  Dugo nam je i trebalo da dođemo do toga da se potrošaču ponudi ta posebnost, naime po našemu prijašnjemu zakonu na tržištu se smjela pojavljivati samo jodirana sol, a solni cvijet ne smije se jodirati jer bi time izgubio na svojim dragocjenim svojstvima, on smije sadržavati samo jod s kojom dolazi iz mora.

solni cvijetOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Solni cvijet: pakiranje od 150 grama u maloprodaji stoji oko 50 kuna!

Solni cvijet je 100 posto prirodni proizvod jer postupak dobivanja počiva na prirodnom procesu kristalizacije i sušenja na otvorenome, branje je ručno, a sušenje isključivo na suncu a nikako (i) u proizvodnim pogonima. Toj soli ne dodaju se nikakvi aditivi. Cvijet soli smatra se najfinijom i najzdravijom soli, koja sadrži najviše minerala potrebnih organizmu. Kao nešto ekstra, solni cvijet se i pakira u posebnu, elegantnu ambalažu. Solni cvijet je skup – cijena po kilogramu mu je u nas oko 334 kune. Za pakiranja od 0,150 kg odnosno 150 grama za prodavaonice u Hrvatskoj formirana je cijena od oko 50 kuna – ali to nije čudno.

Kako se solni cvijet proizvodi? Početak je kao i za redovnu konzumnu sol: u bazenima solane more je ljeti prepušteno suncu i toplini, i voda pomalo isparava. Ali, za njegovo stvaranje nužni su, reklo bi se, idealni vremenski uvjeti. Zbog idealnih vremenskih uvjeta potrebnih za stvaranje i branje cvijeta soli ili solnog cvijeta, lani ga je u Solani Pag ubrano čak 1600 kilograma. More se u bazenu postupno ugušćuje i dolazi do kristalizacije. Dugotrajno sunčano vrijeme pogoduje je da se na površini salamure u vrijeme kristalizacije stvori kristalni sloj u obliku listića. Upravo taj gornji sloj pobere se prije nego što bi, za nekoliko sati, potonuo. I to je solni cvijet. Nakon branja slijedi spremanje solnog cvijeta u plastične posude s rupicama kako bi se iscijedio višak tekućine, a zatim se solni cvijet prostre na drvene police i stavlja na sušenje na suncu. Istoga dana, nakon prve faze sušenja sušenja, solni cvijet sprema se u zatvoreni prostor, a idući dan opet iznosi na sunčevu svijetlost. Sušenje na taj način traje tri do četiri dana dana. Poslije sušenja sol se pakira u prodajnu ambalažu.

Solni cvijet ima bogat, donekle kremast te moglo bi se reći i blago slatkast okus što prirodno obogaćuje hranu kojoj se dodaje. Manje je slan od klasične konzumne, kuhinjske soli, jer sadrži manje natrijeva klorida od nje. I količina joda je manja u solnome cvijetu jer, kako je rečeno, njega se ne smije naknadno jodirati.

Solni cvijet rabi se za posipanje hrane prije posluživanja, a ne pri kuhanju. Posebno se preporučuje za salate, povrće, meso s roštilja, ali i za voće i deserte. ■

—————————————————————————————

SOLANE u NAS – Mnogi o soli ne razmišljaju kao o nečem velikome. Ipak, sol znači mnogo, a u neko prijašnje vrijeme sol je u komercijalnome smislu visoko kotirala, njome se ponegdje moglo čak i plaćati. Danas je u kategoriji soli kod gurmana kao proizvod vrlo cijenjen solni cvijet, koji izlazi u ekskluzivnijim pakiranjima i koji po kilogramu u maloprodaji stoji i gotovo 100 puta više nego klasična kuhinjska sol.

Hrvatski Jadran vrlo je dobro područje za proizvodnju soli. Naša obala diči se s 80 posto sunčanih dana, što je vrlo važno, a i salinitet morske vode visok je. Kod nas su, dakle, odlični prirodni uvjeti za solane.

Navodno je najstariji zapis o solanama na ovome području iz 543. godine. U nas danas postoje tri tržišno relevantne i šire poznate solane – ona kod grada Paga na otoku Pagu, koja je i najveća, zatim ona u Stonu na poluotoku Pelješcu, koja je najstarija, ne samo u nas nego možda čak i na svijetu a nastala je nakon što je Dubrovačka Republika kupila Ston te u kojoj se i danas koriste tehnike što datiraju iz vremena Dubrovačke Republike, i ona u Ninu kod Zadra. Na Rabu je solana postojala negdje još u 14. stoljeću, a jedna je bila i u Brbinju na Dugome otoku.

Što je morska sol? To su kristali koji sadrže – konkretno to vrijedi, kažu, za pašku sol: 98,5 – 99,1 posto čistog natrijevog klorida (NaCl) kao suhe tvari te 0,10 do 20 posto vlage. U morskoj soli je inače dosta raznih elemenata npr. sol s Paga sadrži i dosta raznih elemenata npr. kalcij (Ca), kalij (K), magnezij (Mg), olovo (Pb), kadmij (Cd), živu (Hg), arsen (As), bakar (Cu)… Oko 1000 litara jadranske vode sadrži 30,4 kg kuhinjske soli… ■

————————————————————————————–

Sol je božanska!, pisao je u antici grčki pjesnik Homer. Važnost soli, koju jedemo jer smo se na nju naviknuli kao na začin, u tome je što je neophodna za život i razvoj organizma. Ona sadrži natrijev klorid, soli magnezija, kalija, kalcija i još neke druge, manje prisutne soli, te jod. Manjak nekih od tih soli ali i joda može prouzročiti bolest, u drastičnom slučaju i smrt.

Ali, bjež’mo od crnih misli!…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Pag, centar: pročelje crkve s paškom čipkom kao ukrasom

 Nekoliko minuta hoda od muzeja-solane, na trgu u središtu Paga su impozantna crkva s velikom paškom čipkom na pročelju, Galerija paške čipke i Etnografski muzej, ispred kojega je bista Bartola Kašića, Pažanina zabilježenog da je bio prvi hrvatski gramatičar.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Bartol Kašić ime je i prezime koje kad ste na Jadranu vidite na velikom bijelome brodu-trajektu, i ako se pitate tko je on, evo: prvi hrvatski gramatičar, rođen u Pagu 1575. Desno: skulptura paške čipkarice

 Paška čipka na iglu ponos je otoka, ali i cijele Hrvatske. Ravnopravno se uspoređuje s čipkarskim proizvodima istočnog Mediterana. Svojim se specifičnim razvitkom od njih razlikuje. Osnovu nalazi u poznavanju vještina tzv. bijelog veza: izrizu, raspletu i pripletu. Za izradu paške čipke potrebni su manji tvrdo ispunjeni polukružni kušin ili jastuk, te iscrtani predložak, mašta da se kreira motiv za predložak, igla i bijeli konac, kao i mirne i uvijek besprijekorno čiste ruke…

Kako paška čipka i ne bi bila ponos, kad je, zajedno s lepoglavskom čipkom na batiće i hvarskom čipkom od agave uvrštena u UNESCO-vu Listu nematerijalne baštine čovječanstva!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Paška čipka, pod zaštitom UNESCO-a kao nematerijalno nasljeđe

Čipka se nekad koristila u izradi narodne nošnje, ali kako početkom 20. stoljeća nošnja prestaje biti svakodnevna odjeća, intenzitet izrade se smanjuje. No da se tradicija i vrijedno blago ne izgubi, u Hrvatskoj se potiče otvaranje strukovnih škola, u Pagu je čipkarska škola otvorena 1906. godine. S obziroom da se tradicijska nošnja sve manje rabila, paške čipkarice sve više su počele tehnikom čipke izrađivati razne ukrasne predmete – stolnjake, podloške, rupčiće. Paške žene imale su od izrade i prodaje čipki lijep izvor prihoda.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Etno-muzej u Pagu, kojime nas je proveo Dušan Herenda: tradicijske nošnje

 OLYMPUS DIGITAL CAMERA

PAŠKA ŽUTICA, GEGIĆ, ULJKA s LUNA

Paška čipka ističe se na mnogo mjesta, proizvođači raznih tipičnih paških proizvoda, kao npr. Ivan Gligora, vlasnik sirane Gligora, najpoznatije na otoku uz Pašku siranu, stavljaju je, dakako kao identitetnu ukrasnu sliku, na etiketu. Promatrajući čipke u Galeriji paške čipke na pamet mi je pao paški sir. Do njega i do osvježenja u čaši srećom nije daleko: Denis Rako u blizini vodi objekt Vina otoka Paga. To je, kaže, dakako ako se izuzmu mali privatni podrumi s količinama praktički tek za vlastitu potrebu, najstarija ozbiljna vinarija na Pagu. Doduše s tek zanemarivim opsegom vlastitih vinograda, ali s jakim otkupom grožđa po Pagu i u Benkovačko-Stankovačkom vinogorju te s proizvodnjom od 80.000 boca vina godišnje.  Rako je kuću u kojoj mu je podrum, a nalazi se uz cestu, sredio upravo za prihvat turista na degustacije, a uz vino nudi sireve sirane Gligora. Na Pagu je rašireno vino paška žutica, mješavina raznih sorata primjerice Kuča ili Trebbiana, pa Gegića, Debita i Maraštine ali Rako je htio da njegov otok, nekad izrazito poljoprivredni i prije filoksere sa 50 različitih domaćih kultivara, a na kojemu ima i Topola, Petovke i Silbijanca od bijelih te Cipar od crnih sorata, pruži i nešto više, pa se svojedobno sa stručnjacima zagrebačkog Agronomskog fakulteta angažirao na revitalizaciji i afirmaciji sorte Gegić, koja ima određeni potencijal. Zahvaljujući uvelike njemu, koji je startao, a onda i Borisu Šuljiću, vlasniku hotela i vinskog posjeda Boškinac, koji proizvodi gegić ne samo predano nego i vrlo ambiciozno, sorta i vino stekli su simpatije potrošača i izvan otoka Paga.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vina otoka Paga: Denis Rako u svojoj vinariji turiste dočekuje s paškom žuticom kao aperitivom, te sa paškim sirom Gligora 

 OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Denis Rako dosta se založio oko toga da paška vinska sorta Gegić ne iščezne

Put nakon okrepe kod Denisa Rake vodi me prema sjevernome dijelu Paga zvanome Lun, do Parka maslina. Predio je to Paga gdje, kaže znanjem očito dobro potkovani vodič  Bruno Modrušan, nikad nema prejake bure, pa su se stoga masline lijepo očuvale – i više od tisućljeća. Područje parka pokriva 18 hektara i obuhvaća 80.000 stabala, dosta je maslina staro od 800 do 1200 godina, a najstarija maslina slavi 1600. rođendan!

Iako maslina nije baš znana kao samonikla biljka, većina maslina ovdje je, čujem, samonikla, i to zahvaljujući – ovci. Ovaca se u Parku maslina može vidjeti dosta, one  tu lutaju u potrazi za hranom! Simbioza ovce i masline vrlo je važna, napominje Modrušan: ovca pojede plod masline koji padne na tlo i nahrani se, a koštica masline kad dođe u njen želudac pod utjecajem želučanih kiselina ispere se od uljne masnoće, što je bitno, naime kad takva izađe iz ovce vlaga više nema zapreku masnoga sloja da prodre u jezgru, i klijanje može početi…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Lun, Park maslina: stablo masline, dokazano, staro 1600 godina!

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Fotografija uz 1600 godina staru maslinu, za uspomenu: Silvija Munda, iz udruge G.E.T. Report.  Vodič Bruno Modrušan najprije nas je uz puno objašnjenja proveo Parkom maslina sa dosta suhozidova, a potom i odveo na kušanje lunjskog ulja kod Gabrijele Kocijan

 Ne bi bilo uopće  ispravno, nakon polusatnog hoda po najgoroj ljetnoj vrućini, ne kušati ulje od tih maslina s Luna. Kušanje nije daleko, kod proizvođačice Gabijele Kocijan.

BOŠKINÀC, i BARBATI

Voda na maslinovo ulje baš i ne ide, a žeđ postaje sve teže podnošljiva, pogotovu kad se zna koje nam je sljedeće odredište. A ono je pravo, zapravo najbolje rješenje! Pravac, dakle, prema renomiranom hotelsko-vinogradarsko-vinarskom-vinskom kompleksu Boškinac u Staroj Novalji.

Reprezentativni objekt, okružen mediteranskim zelenilom, gledajući i s hotelsko-ugostiteljske i s vinske strane. Hotel, ispred kojega je bazen, s osam je soba i tri apartmana. Kompleks sadrži i prostrani lijepo uređeni restoran, te, dolje, konobu, a iza konobe i vinski podrum. Vlasnik Boris Šuljić, koji je, inače, značajan komercijalni uspjeh ostvario kafićem na Zrću počevši tamo još i prije nego što je ta plaža kuliminirala ovime što je danas, vinariju Boškinac unutar kuće Boškinac što se nalazi tek nekoliko stotina metara od njegova vinograda, otvorio je i promovirao 2003. godine. Danas je i s vinom u hrvatskoj špici.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Hotel-restoran,vinarija i konoba Boškinac u Novalji

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 Interijeri restorana i konobe i barricaije u kojima nas je primila Mirela Šuljić i gdje su bile degustacije vina Boškinac i paških sireva Gligora

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kao gurman, ugostitelj i hotelijer te turistički djelatnik, znajući dobro i u hedonističkom i marketinškome smislu vrijednost autohtonoga, odmah se maksimalno posvetio lokalnoj (bijeloj) sorti Gegić, kojoj je već na otoku prijetilo iščeznuće. Proizvodi ga u dvije varijante – kao jednostavnije svježije i laganije vino i u kategoriji grand cru s ambicioznim pristupom, a to znači s nekih pola kilograma prinosa po trsu i s pola godine dozrijevanja u barriqueu. Išao je i na jaču internacionalizaciju sa grand cuvéeom, a to je mješavina chardonnaya, sauvignona i gegića po 30 posto od svakoga.

Šarmantna Šuljićeva supruga Mirela, koja nas je dočekala i koja se odlično snalazi u ulozi sommeliera i prezentera, u ovome našem slučaju odigrala je odlično i ulogu doktorice: primila nas je s dobro ohlađenim lijekom – baznim gegićem, koji  je ubrzo uspostavio ravnotežu organizma što je omogućilo da se lijepo krene dalje, i za dušu, a to znači na paški sir, i na Boškinac grand cru, pa Boškinac grand cuvée, zatim na udarni adut kuće Boškinac 2009 od cabernet sauvignona i merlota, završetak je bio u znaku prošeka.

 Boris Šuljić, po novome i predsjednik Gradskoga vijeća Novalje, i njegova supruga Mirela, a u preporuci im se dakako pridružuje Tatjana Peranić iz TZ Novalje, rado će istaknuti kako u blizini kuće Boškinac ima više atrakcija koje valja obići i pogledati, a to su, primjerice, baš Park maslina Lun pod zaštitom UNESCO-a odakle smo upravo bili stigli, zatim otkačeno Zrće, na koje na žalost nismo otišli, ornitološki rezervat Kolan i tzv. Paški trokut. Samo koji kilometar od Novalje, na vrhu Velo tusto čelo, nalazi se taj prirodni fenomen, kažu: megalitski otisak u kamenu poznat kao Paški trokut. Trokut je istokračan, veličine 32x32x22 metara i ima oblik otiska glačala. Posjet ovom lokalitetu zahtijeva malo spretnosti u hodanju po kamenjaru jer utabane staze nema. Fenomen nije do kraja rasvijetljen i istražen, a njegov nastanak neki povezuju s pojavom NLO-a nad cijelim paškim područjem u prošlim vremenima. Od povijesno značajnih lokaliteta tu su, u gradu Novalja, antički vodovod iz prvog stoljeća, kao i ostaci antičkog grada Cissa, također iz prvog stoljeća, u Caskoj…

Svojevrsni kuriozitet na tome gornjemu dijelu Paga je turistička ponuda u organizaciji i nekoga tko ne pripada lokalnom stanovništvu nego je, štaviše, kilometarski a i vožnjom automobilom poprilično daleko od Kvarnera i Sjeverne Dalmacije. Riječ je o obitelji Coner iz Bjelovara, koja na lokalitetu Vidalići, što spada Novalji, uz samo more ima lijep hotelsko-apartmanski kompleks Barbati, s prostranim restoranom unutra i vani, eksterijer je dijelom klasično retoranski uređen a dijelom, kako se ide prema moru, u pomalo je egzotičnom stilu sa šankom i prostorima za goste natkrivenim slamom i šibljem, prvenstveno za kupače s plaže koji se i samo u kupaćem kostimu mogu osjvežiti pićem.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Hotel Barbati

 Marijan Coner vlasnik je vinskog podruma Coner na Bjelovarskoj vinskoj cesti, a objektom Barbati operativno upravljaju njegov sin Bernard i zet Igor Prka, za (odlične) gastro-kreacije brine chef Senad Mujezinović, vina su dakako bjelovarska – graševina, sauvignon, traminac, crni pinot i zweigelt, te slatka desertna graševina…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Bernard Coner, chef Senad Mujezinović i Igor Prka

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Jela tris Barbati, i biftek sa škampom na umaku od šparoge   

  

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: