Hrvatska i EU/ PROŠEK, TERAN, PORTUGIZAC… ŠTO, JOŠ, DOLAZI SUTRA?

          MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE NIJE ODGOVORILO NA SLUŽBENI DOPIS KOJIM JE ZATRAŽENO 0BJAŠNJENJE ZA NAJNOVIJI PROBLEM  VEZAN UZ NAZIV PORTUGIZAC NA ETIKETI, PA SE POSTAVLJA PITANJE NE SAMO SLUČAJEVA NEGO i ZAKONSKE OBVEZE DAVANJA INFORMACIJE ZA JAVNOST TE PRISTOJNOSTI TE USTANOVE u POSLOVNOJ KOMUNIKACIJI. SPORNI MOGU BITI i NAZIVI RAJNSKI RIZLING, TRAMINAC, FRANKOVKA, CHARDONNAY, BORGONJA…              

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t 

Nakon prošeka i terana, eto sad, s ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju, novih nevolja, s – portugiscem!

Zašto portugizac? Navodno stoga što naziv sugerira geografski pojam, dakako, Portugal. Ali, taj naziv sugerira i zaštićenu marku izvornosti porto. Međutim nije se, barem zasad, čulo da Slovenci ne bi smjeli na etiketi kao naziv za vino na etiketi rabiti naziv portugalka, iako on još i jače upućuje na Portugal. U njemačkom govornom području i dalje se rabi Blauer Portugieser, a i Mađari, koji su na svojem jeziku koristili oporto i kek oporto pa im je pravo na te nazive, makar su na mađarskome, oduzeto, rabe portugieser, čak imaju i festival portugisca s nazivom Portugieser du Monde, ove godine bio sam i na ocjenjivanju uzoraka među kojima su bili i hrvatski (Krauthaker – dva zlata, Damir Drago Režek – srebro, te Braje i Mladina).

OLYMPUS DIGITAL CAMERANajnoviji problem je portugizac.  Iz Zagrebačke županije, koja je iznjedrila robnu marku Portugizac Plešivica:  Vino je od sorte Portugizac crni koja se tradicijski uzgaja na obroncima Plešivice,kvalitetno suho, u Zagrebu je obilježje jeseni i pojam je crnog mladog vina, izvrsno je i kao zrelo vino, čuvano u boci, a pije se rashlađeno na 14°C, s posebnim užitkom uz pečenu patku, gusku i kestene.,,  Ako već nema izgleda da nam se dopusti korištenje toga izraza kao oznake na etiketi vina, treba(lo je) hitro razmišljati o tome da se nađe neki drugi, prikladan naziv. Naime portugizac je vino koje prvo izlazi na tržište,

portugizac plesivica

Obratio sam se sa službenim zahtjevom za objašnjenje Ministarstvu poljoprivrede, Hrvatskoj gospodarskoj komori, Hrvatskoj obrtničkoj komori, Zagrebačkoj županiji koja je – dok je tamo, prije nego li je postao državni tajnik, pročelnik za poljoprivredu bio Josip Kraljičković – pri stvaranju županijskih robnih maraka, uz Kraljevinu Zelina, kreirala i Portugizac Plešivica… Pisao sam i Damiru Režeku, predsjedniku udruge Portugizac Plešivica… Ubrzo nakon što sam poslao dopise stigli su telefonska poruka od visoke dužnosnice iz HGK da će Ministarstvo poljoprivrede dati službeni odgovor, zatim dopis od Zagrebačke županije da se butelje s etiketom s nazivom mlado vino portugizac mogu nalaziti na tržištu do isteka zaliha i da se za detalje obratim Ministarstvu poljoprivrede, kao i telefonski poziv od Damira Režeka, koji nije znao zašto je naziv portugizac postao sporan, tek nagađao je da je u pregovorima s EU bilo nekih nespretnosti s naše strane. Kako odgovor na pitanje nisam dobio, poslao sam ponovno dopis na navedene adrese, ali – opet ništa. Žalosno! HGK, Zagrebačka županija i Režek barem su se javili, makar nisu dali traženo objašnjenje, ali Ministarstvo poljoprivrede i Hrvatska obrtnička komora nisu se udostojali niti javiti. Pristojnost u poslovnom komuniciranju – ništavna…

Prošek i teran smo, zacijelo, popušili, je li doista tako i s portugiscem, i, zapravo, zašto je sve tome tako u hrvatskome slučaju? Ako se nekome sa strane možda čini da se ne trebamo osobito brinuti oko portugisca jer on ionako nije kao vino tržišnim renomeom na razini npr. merlota, cabernet sauvignona, syraha…, pitanje upravo portugisca baš je sada, ovoga ljeta, bilo jako važno jer portugizac je u nas prvo vino što izlazi iz podruma. Na području Plešivice postoji, kako sam već i naveo, robna marka Portugizac Plešivica nastala na temelju inicijative i uz potporu Zagrebačke županije, pa je bitno znati koji će se, ako ne više Portugizac Plešivica, naziv koristiti za to vino od ove berbe, 2013.

Kad već Zagrebačka županija nije dala odgovor nego je samo uputila na odgovor u Ministarstvo poljoprivrde, pokušavam ponovno s Damirom Režekom kao predsjednikom županijske udruge Portugizac Plešivica.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Damir Režek sa srebrnom diplomom sa svjetskog prvenstva portugizaca, održanog ovog proljeća u Villanyju i Pečuhu

– U međuvremenu sam čuo da se pokušavalo zaštititi portugizac mlado vino, što nije prošlo. Postoji i mogućnost da Portugizac kao sortu nismo ni stavili na popis kad smo EU prijavljivali našu sortnu listu – veli Režek, i dodaje kako je u udruzi bilo prijedloga da se mladi plešivički portugizac nazove Plešivica mlado.

I enolog i proizvođač s Plešivice Velimir Korak, koji je član Povjerenstva utemeljenoga da rješava domaće vinske probleme i da pazi da ubuduće ne upadamo u probleme, nema konkretan odgovor, i strahuje da je bilo propusta naših pregovarača.

Nije jasno zašto se, kako nam je napisala Zagrebačka županija, htjelo štititi oznaku mlado vino portugizac, kad se upravo Zagrebačka županija bila toliko angažirala u stvaranju marke PORTUGIZAC PLEŠIVICA… Mlado vino portugizac kao zaštićena oznaka ionako ne znači ništa, ali Portugizac Plešivica da, jer govori o tome gdje se sorta u nas uzgaja i odakle dolazi vino od nje.

Što li nas još čeka? Ako je problem u tome da naziv sugerira neko zemljopisno područje, koje nije naše, po logici, sporni nam mogu biti još neki nazivi što se ovdje u nas rabe, primjerice rajnski rizling (Rajna), frankovka (od Franačka, Franken kao njemačka pokrajina), traminac (grad Tramin u Alto Adigeu odnosno talijanskom Južnom Tirolu), borgonja jer navodi na Burgundiju, pa i chardonnay, mada je jedan od roditelja te sorte Krapinska belina velika, ili Heunisch Weiss ili Gouais blanc – jer u Burgundiji, koja je poznata baš po chardonnayu, postoji selo Chardonnay…

Ali, onda bi se i u drugim zemljama trebali suočiti s ograničenjima oko naziva. Ako u obitelji (EU) nešto vrijedi za jednoga, moralo bi i za drugoga, zar ne? To je nesporno, ali kad se stvar slama samo preko naših leđa opravdano je upitati se nismo li mi možda nešto zabrljali dok je bilo vrijeme da se s EU stvari na vinskome području srede kako treba.

Zašto nam se sve to događa? Evo što veli zagrebačka odvjetnica Kristina Delfin Kanceljak, koja se bavi pravom intelektualnog vlasništva i bila je uključena u dio pregovora o pristupanju Hrvatske u Europsku Uniju, a napisala je i u časopisu Iće & piće objavila sjajan tekst s naslovom Problem prošeka i terana.  Taj sam tekst preporučio predsjednicima udruga vinogradara i vinara u Hrvatskoj, te još i nekim našim istaknutim proizvođačima koji (možda) nisu u čelništvu udruga, od svih njih stigla je samo jedna reakcija, i to od Antona Katunara iz Vrbnika s otoka Krka, koji je kratko napisao – kako je to još jedan članak koji je promašio metu

Što, dakle, s označavanjem izrazima prošek i teran, a evo sada i portugizac?

To su različiti problemi, i svaki od njih ima svoje uzroke, logičnosti i nelogičnosti. Svaki od tih problema ima i više slojeva odgovornosti. U Hrvatskoj su na snazi dva zakona koja se tiču oznaka zemljopisnog podrijetla i izvornosti, vrlo slična naslova, no jedan se odnosi na poljoprivredne proizvode, a drugi na sve ostale. Oba su usklađena u potpunosti s aktualnim EU-zakonodavstvom. Postoji i poseban  Zakon o vinu, koji između ostaloga regulira oznake kontroliranoga zemljopisnog podrijetla vina. Do našega pridruživanja Uniji, da bi neki proizvod mogao zatražiti inozemnu zaštitu, bilo je potrebno da se on najprije zaštiti u proceduri pred domaćim mjerodavnim tijelima. Takav postupak morali su pokrenuti proizvođači proizvoda, piše Kristina Delfin Kanceljak.

Što se tiče nepoljoprivrednih proizvoda, tijelo nadležno za registraciju i zaštitu oznaka izvornosti i zemljopisnog podrijetla jest Državni zavod za intelektualno vlasništvo, dok je za zaštitu poljoprivrednih proizvoda nadležno Ministarstvo poljoprivrede.

– Da je svijest o potrebi zaštite autohtonih i karakterističnih proizvoda vrlo niska, educiranost gotovo nikakva, a da je procedura iznimno zamršena, dokazuju brojke. Na području RH zasad su, što se nepoljoprivrednih proizvoda tiče, zaštićena ukupno tri proizvoda, i to zaštitom izvornosti. Riječ je o paškoj čipki, lepoglavskoj čipki i svetomarskoj čipki.  Što se pak tiče poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, u Hrvatskoj zasad postoje četiri oznake izvornosti i osam oznaka zemljopisnoga podrijetla. Tu su uključeni istarski pršut, varaždinsko zelje, poljički soparnik, ekstra djevičansko maslinovo ulje sa Cresa, baranjski kulen… Gotovo zanemariv broj proizvoda. Kao da već odavna nismo znali da ćemo ući u Uniju i da se za to treba dobro pripremiti! U Unijinim okvirima, u bazi oznaka zemljopisnoga podrijetla, izvornosti i tradicijskih naziva, u što ne ulaze vina, jedini proizvod iz Hrvatske je istarski pršut, za koji je tek nedavno zatražena zaštita. U središnjoj Unijinoj bazi oznaka zemljopisnoga podrijetla i oznaka izvornosti za vina zaštićenih na teritoriju EU pretraživanje nije moguće za Hrvatsku. Od tzv. trećih zemalja, Crna Gora upisana je sa devet zaštićenih oznaka, Bosna i Hercegovina sa sedam, a Srbija sa čak 29. Kada pak gledamo EU-zemlje, Slovenija ima zaštitu 17 oznaka, ovdje se nalazi i čuveni teran, kao oznaka izvornosti, dok Italija ima primjerice 605 oznaka, među kojima, naravno i prosecco. Tim bi se pitanjem trebao svakako pozabaviti netko od mjerodavnih, mislim na državne strukture, ali ne i samo netko od mjerodavnih nego i proizvođači kojima je stvar izravno u interesu – navodi Kristina Delfin Kanceljak.

Dani grasevine Grasevina Vinota

Može li, i hoće li biti problema i s graševinom?

Cilj takve vrste zaštite proizvoda je određeno deklariranje javno prepoznatljive kvalitete, posve precizno utvrđenih kontroliranoga načina proizvodnje i karakteristika proizvoda.

– Upravo u tom dijelu razlikuju se oznake izvornosti i zemljopisnoga podrijetla. Dok se za oznaku izvornosti traži da proizvod potječe iz određenog područja, da se proizvodi na specifičan i karakterističan način i da od samoga početka uzgoja materijala do konačnog uratka bude strogo pod nadzorom, za oznaku zemljopisnoga podrijetla bitno je da se ili priprema, ili proizvodnja, ili obrada odvija na jednom geografskom području na točno određeni način. Takva oznaka, osim što potrošača nedvojbeno upućuje da će kupiti proizvod točno traženih i prepoznatljivih svojstava, a ne zanemarimo pri tom ni primjerene cijene – ima tržišnu/ marketinšku vrijednost. Druga je karakteristika takve oznake da pruža mogućnost svojem nositelju da spriječi bilo koga drugoga da pod takvom oznakom stavlja svoj proizvod na tržište, ukoliko nije pripadnik skupine proizvođača koja je stekla to pravo. Rekla bih da se kod nas ne uviđaju te prednosti, i uopće nije jasno zašto je tome tako. Za ove zaštićene oznake načelno nije moguća pojedinačna zaštita, odnosno moguća je vrlo iznimno, i to jedino ukoliko je riječ o jednom jedinom proizvođaču točno određenoga proizvoda. Postupak mora inicirati grupa proizvođača zajednički ili jedinica lokalne uprave i samouprave. Upravo taj proces jamči da neće biti zloporabe eventualnih prava prednosti pri pokušaju zaštite, već da će zaštita pripasti upravo i samo onima koji dokažu da jedini proizvode tu vrstu proizvoda. I to bilo da je riječ o vinu, kulenu, maslinovu ulju ili čipki. No čini se da je kod nas u većini slučajeva upravo potreba za zajedničkim nastupom zapravo prva nepremostiva prepreka – iznosi Kristina Delfin Kanceljak.

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: