BAKHO i TURIZAM/ Vinska putovnica Plešivice

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

TURISTIČKA ZAJEDNICA JASTREBARSKOGA KRENULA JE U JAČU PROMIDŽBU SVOJEGA KRAJA, i TO JE BIO RAZLOG NEDAVNE ORGANIZACIJE IZLETA ZA VINSKE NOVINARE TIM KRAJEM

ŽELJKO SUHADOLNIK: s lica mjesta i iz mojega kuta
Nedavno sam pisao o Plešivici potaknut time da se s obzirom na njen potencijal u (vinskome) turizmu i na neposrednu blizinu velikog emitivnog centra Zagreba te emitivnog centra Karlovca, kao i na njenu lokaciju uz autoput od Metropole prema moru odnosno natrag ne događa baš mnogo toga u smislu pune valorizacije mogućnosti.

O razlozima zašto je tome tako govorio mi je Zdravko Režek, iz Odjela za gospodarstvo Gradskog poglavarstva te proizvođač vina. Je li baš taj prilog objavljen u Svijetu u čaši donio malo bure u plešivičke turističke vode ili je posrijedi nešto drugo, ne mogu reći, no bitno je da se stječe dojam da se ipak nešto upravo počelo organizirano pokretati. Turistička zajednica grada Jastrebarskoga izdala je i ovih dana promovirala Vinsku putovnicu Plešivice, s ciljem bolje promidžbe toga kvalitetnoga vinorodnog dijela Lijepe naše koji je u odnosu na Slavoniju i Podunavlje, Istru i Dalmaciju uvelike u medijskoj sjeni. Vinska putovnica, predstavljena, u nazočnosti i jaskanskog gradonačelnika Zvonimira Novosela, na svečanosti u vinoteci-wine baru Dobra vina u zagrebačkom centru Green gold, svojevrsni je i, s obzirom da osigurava i nagrade, i poticajni turistički vodič Plešivicom.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Gradonačelnik Jastrebarskoga Zvonimir Novosel i direktorica Turističke zajednice Jastrebarskoga Ivana Herceg

Brošura je s popisom proizvođača vina vinogradarske podregije Plešivica, s njihovim adresama, s mapom kako do koga od njih doći, te s navodom ponude vinogradarsko-vinarskog posjeda i s crticom vezanom uz neku posebnu kulturno-povijesnu zanimljivost u blizini imanja a što je vrijedi pogledati. Naziv brošure je Otkrijte svoje eno JAstrebarsko. Devetnajstorici proizvođača vina i jednome jaskanskom bačvaru koji ima mali muzej posvećen obiteljskoj djelatnosti u bačvarstvu dodijeljena je po jedna stranica, a na toj stranici nalazi se i prostor za pečat, pa izletnik, turist, koji skupi sve žigove ili barem određeni broj žigova kao dokaz posjete pojedinim ili svim gospodarstvima dobiva nagradu. Primjerice, pet skupljenih pečata donosi set plutenih podmetača s logotipom, 10 pečata bocu sa stalkom kao suvenir, 15 pečata stalak za čaše s logotipom, a 20 pečata bačvicu za čuvanje vina, s ugraviranim logotipom, kaže direktorica Turističke zajednice Jastrebarskoga Ivana Herceg.

Iako je takva akcija uvelike na dobrobit vinara, odziv lokalnih proizvođača Bakhova nektara išao je, saznajemo, malo šepavo, no ipak  za suradnju je u ovoj početnoj fazi okupljeno 20 ponuđača od nekih gotovo 40 registriranih za vinsku produkciju i mogućih za uključenje. U oči upada da među dvadesetoricom zasad unutra nema nekoliko vrlo renomiranih imena. Kod nekolicine onih koji su unutra i nekolicine koji su ostali vani propitao sam se za razloge izbjegavanja sudjelovanja u akciji, i evo što se moglo zaključiti iz od njih dobivenih odgovora: neki se proizvođači vina ne snalaze dobro s propisima vezanim uz njihovu djelatnost u turističkome segmentu. Neki očito (još) nisu spremni na obveze u punom zakonskome, a neki ni u financijskome smislu za promidžbene aktivnosti. Nakon perioda tolerancije došlo je vrijeme da se situacija posve raščisti, i sad svojedobni nagovori, rekao bih, (lokalnih) političara koji su radi prikupljanja bodova forsirali i blagoslivljali otvaranje vinskih cesta i žmirili na to da neka gospodarstva (još) nemaju za to sve zakonom propisane uvjete odnosno ne ponašaju se posve po slovu zakona, dolaze na naplatu. Moguće je, doduše, i da propisi nisu i posve dorečeni u detaljima (ponavljam po tko zna koji put: stoga što nema kvalitetnih organiziranih tijela lokalnih vinogradara i vinara, pa to stvara probleme u nijanasiranju propisa a onda i kad naiđu inspektori. Koji, primjerice, žale se vinari, ako na poljoprivrednom gospodarstvu ne nađu izvješenu obavijest o radnom vremenu kušaonice i osobu zaduženu za doček i podvorbu gostiju u toj kušaonici, oštro kažnjavaju, pa to vinare, koji napominju da im je primaran posao u vinogradu i podrumu a doček gostiju smatraju tek dopunskom djelatnošću u predahu kad uhvate vremena, sada navodi na izbjegavanje angažmana u tom turističkom segmentu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Velimir Jagunić i Robert Braje: oni kažu da bi propisima trebalo na bolje odgovarajući način riješiti status vinara koji se žele baviti i turističkom ponudom kao dopunskom djerlatnosti, da bi što je više moguće svojih vina plasirali na kućnome pragu

Prije kratkog vremena je, kao slijed izdavanja Vinske putovnice Plešivicom odnosno Plešivičkom vinskom cestom, zagrebačka kuća G.E.T. Report (G=gastronomija, E=enologija, T=turizam), koja je, uz konkretnu podršku Hrvatske Lutrije, pokrenula i otvaranje Centra za razvoj vinskog turizma u Hrvatskoj, organizirala za grupu novinara i pisaca o eno-gastronomiji i turizmu obilazak Jastrebarskoga i vinorodne Plešivice, sa zaustavljanjem na nekoliko punktova, da se vidi što Plešivičanci imaju za ponuditi gostu. U vlastitoj režiji i naknadno obišao sam i neke plešivičke točke koje zbog nedostatka vremena nisu bile u službenom programu ovoga izleta.

Direktorica Turističke zajednice Jastrebarsko Ivana Herceg dočekala nas je na Štrosu, središnjem jaskanskom trgu, uz simpatičan lokal zvan Mazana, koji je počeo raditi kao kušaonica tipičnih specijaliteta plešivičkog prigorja te vina Plešivice a koji na žalost nije imao sreću duže poživjeti u tome obliku pa je pretvoren u još jedan kafić. Tu nam se pridružio i gradonačelnik Jastrebarskoga Zvonimir Novosel.

– Jastrebarsko i njegova okolica s Plešivicom imaju što za pokazati. Istina, puno toga još treba i dotjerati. Dosta vrijednih kulturno-povijesnih objekata koji su bili dugo zapušteni obnavlja se, odnosno u planu su za obnovu. Jaska je grad stariji od 750 godina, dakle s dugačkom je povijesti prikazanom u gradskom muzeju, koji se upravo preuređuje, modernizira. U gradu je, na uzvisini ponad glavne ceste, lijepa crkvica sv. Nikole, a dolje, malo dalje od nje, dvorac je obitelji Erdödy, doduše zasad još u derutnome stanju ali i on uskoro dolazi na red za uređenje i za otvorenje prema javnosti. Park oko dvorca već je lijepo sređen. Spomenula bih i obnovljeni mlin u Svetoj Jani koji nas vraća u neko staro vrijeme, pokazujući kako se nekad mljelo žito. U Volavju je, pored crkvice Blažene djevice Marije, zanimljivo eko-etno imanje Zelena livada. Na Plešivici je pak mnogo vinogradarsko-vinarskih posjeda koji nude ili samo kušanje vina ili kušanje vina i domaćih narezaka ili i smještaj i hranu i vino. Osam vinogradarsko/vinarskih posjeda ima sobe za spavanje, oni mogu ponuditi i hranu, ali i pobrinuti se oko organizacije nekih popratnih sadržaja, kao npr. jahanja, vožnje biciklom uz vinograde, paraglajding… Tu su i sirana s vrlo kvalitetnim proizvodima, te dva bolja restorana. Pomalo eto i na Plešivicu stiže i gastronomija višega ranga, što je vrlo bitno za kvalitetnu turističku ponudu. Svjesni smo da nam nedostaje smještajnih kapaciteta, na žalost hotel u Jaski već duže je vrijeme zatvoren, pa sad brzo moramo raditi na povećanju broja kreveta. U novije vrijeme Turistička zajednica Jastrebarskoga postala je i znatno aktivnija u promidžbi, povezani smo već vrlo dobro s Turističkom zajednicom Zagrebačke županije i s Turističkom zajednicom grada Zagreba tako da se naši prospekti mogu naći na info-punktovima obje spomenute turističke zajednice u Zagrebu, i to pokazuje rezultate, konkretno pomalo se povećava broj gostiju, osobito stranih, što nam dolaze – kazala je Ivana Herceg.

BRAJE – ZREO ZA TURIZAM
Udruga za podizanje kulture stola i za razvoj vinskog turizma G.E.T. Report iz Zagreba ustoličila je izbor najboljeg hrvatskog vinskog podruma okrenutoga i turizmu. Tragom toga pošlo se, za 2013., provjeriti kakvo je stanje kod proizvođača vina Roberta Braje u Lokošin Dolu/Vlaškovcu u vinogorju Plešivica-Okić. Vidljivo je da je ambijent uz relativno novosagrađenu kućicu za prihvat gostiju, smještenu uz vinograde Brajevih, sjajan za izletište, posebice od proljeća i prvih sunčanih toplih dana i posebice za obitelji s djecom. Interijer, uređen s ukusom, pruža toplinu jer uvelike je rabljena drvena građa, ali ona prava toplina te, što je iznimno važno za ovakvo izletničko odredište, topli zamamni mirisi domaće mamine i bakine (Ljubica!) kulinarike, uz koju je uspješno stasala Brajeva supruga Sanda, dolaze iz kuhinje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Robert i supruga mu Sanda

Akademska rasprava startala je dakako već kod prve vruće teme – jedinstvenog copanjka kao predjela, sjajne krem-juhe od gljiva ubranih u okolnoj šumi, a pojačala se kod ostalih vrućih tema: kuhanih češnjovki i krvavica domaće produkcije sa domaćim kiselim zeljem i restanim krumpirom, zatim rolade od svinjetine sa suhom šljivom i omotane kriškama domaćeg špeka poslužene s umakom od likera od maline iz proizvodnje Sande Braje te s kroketima od krumpira s komadićima špeka i s orasima. Diskusija se naprosto rasplamsala do usijanja kod dobro pečene patke iz domaćeg uzgoja s domaćim mlincima i s umakom od ugušćenog portugisca u kojemu su se kuhale kruške i koji je začinjen cimetom. Ponudu jela pratili su uspješno crveni veltlinac, rajnski rizling, mladi portugizac (ponovno jedan od nekoliko najboljih s Plešivice), te crna mješavina sorata Braje cuvée, koja je popratila palačinke punjene sirom i zapečene u vrhnju te posute mljevenim orasima.

Zaključeno je da se gospodarstvo Braje – koje po eko-principu uzgaja povrće, koje (roditelji od Sande) uzgaja perad te svinje za svježe meso i mesne prerađevine, a drži i poneku kravu da bi sama radila svježi sir i vrhnje, a i koje već ima dovoljno različitih vina da može s njima dobro popratiti razna i raznolika jela, od ove godine krenulo se i u šampanjizaciju pa će biti i primjerenog aperitiva – gastronomski dobro pripremilo za turističku djelatnost.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kušaonica obitelji Roberta Braje

Uz brigu Brajevih za odrasle i, pogotovu, starije, pojačanom uporabom oraha u domaćim specijalitetima, važno je istaknuti plan domaćina da na prostoru ispred kućice za degustaciju uredi igralište za djecu.

Čudno je međutim da u okruženju, u naselju od nekih 14 domaćinstava, drugi ne razmišljaju slično, i ne odlučuju se da uzgajaju domaće blago i proizvode kvalitetan sir i mesne prerađevine te da tom svojom ponudom dopunjuju ponudu brojnih plešivičkih vinara koji bi na vinskoj cesti rado uz svoje vino podastrli i domaći prigrizak međutim sami se ne mogu istodobno baviti s više tako zahtjevnih aktivnosti…

CIBAN u RAJU

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Plešivica, položaj Raj: Kuća za prihvat gostiju proizvođača Dragutina Cibana

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Drago Ciban u svom podrumu. Njegova suputnica Irena Funčić brine o posluženju specijaliteta kuće

Zaustavljanje na vinogradarsko-vinskom objektu kod Dragutina Cibana na lokaciji Raj na brdašcu na visini od 160 metara s kojega se pruža lijepi pogled daleko uokolo, domaćin će reći da se za lijepa vremena vidi čak i Velebit! Ciban ima 15 hektara terena, od čega je osam, i to u komadu, na pozicijama Raj, Polakov breg i Misirka pokriveno trsjem, a sedam hektara je pod šumom. Privlačna i prostrana drvena kuća originalno sagrađena 1855. a uređena i otvorena za turizam 2007, okružena je vinogradima, i u svojoj unutrašnjosti ima oveću dvoranu za prijem pedesetak gostiju na degustacije hrane i vina te malu kuhinju, na katu je šest komfornih dvokrevetnih soba. U zidanome temelju u zemlji i ispod kuće krije se vinski podrum kapaciteta oko 35.000 litara. Objekt koji izgledom svakako spada u odredište više kategorije i tako bi ga trebalo i koristiti.

– Radimo po najavi, uz vino nudimo domaći narezak a po dogovoru spremamo i toplu hranu. Od jela nudimo ono što je tipično za Plešivicu, tj. domaće kobasice, sir, juhe, perad, pečenja, gulaš. Od sorata uzgajamo Pinot bijeli i Pinot sivi, Rizling rajnski, Muškat, Potugizac, Pinot crni, Merlot, Cabernet sauvignon. Uz samu kuću vinograd je star oko 100 godina, sa 40 različitih sorata. Nekad je tu bilo 20.000 trsova a sad ih je ostalo oko 2400, od grožđa s njih ponekad proizvedem posebno vino što sam ga nazvao Antico. Kod nas se ručak s tri slijeda može dobiti već za 120 kuna po osobi, a spavanje s doručkom je 300 kuna. Od proljeća do kasne jeseni ovdje je lijepo boraviti, priroda je krasna, zrak čist i svjež, savjetujemo šetnju okolicom, u šumi imamo i gatere s jelenom lopatarom pa je moguće razgledavanje i fotografiranje – kazao je Ciban.

DARKO ŠPANIĆ
Evo me i na gospodarstvu Darka Španića.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Darko Španić sa suprugom Ljiljanom i s predsjednikom Kluba prijatelja dobroga vina Željkom Gregorićem

Druženje uz domaće tamburaše i još uz zimsku hranu: češnjovke, krvavice, kiselo zelje, restani krumpir, kotlovinu, te šarana pečenog na rašljama. Usput: plešivički tamburaši, mladi dečki i jako dobri svirači, u početku su, a na Plešivici, upravo forsirali slavonske pjesme – to inače nije usamljeni slučaj, pa se začas čuo prijedlog da, ako se već na Plešivici svira Slavonija, neka se istodobno umjesto lokalne kapljice poslužuje npr. graševina iz Slavonije ili pak danas u nas neizmjerno popularna istarska malvazija!… Nešto o čemu domaćin treba debelo razmisliti!

Pod izlikom bolje pjevnosti i veće popularnosti te povlađujući nastojanju tamburaša da na bajsu skupe od prisutnih što više novčanica inzistirati, u svome kraju, na nečemu iz sasvim drugoga kraja a ne nastojati maksimalo u prvi plan istaknuti svoj terroir, dakle i domaću prigorsku, također lijepo pjevnu pjesmu, taj vlastiti melos samo udaljava od pjevnosti u društvu i zapravo ga zatire. Hoćemo li onda sutra na Plešivici umjesto, kao pripadajućih tome kraju, domaće šunke i domaćih češnjovki jesti – kulenovu seku odnosno istarski ili dalmatinski pršut, a umjesto domaćeg sira i vrhnja ementaler?!…

Obitelj Španić u Prhoću kod Jastrebarskoga sjajno je uredila svoje gospodarstvo za prihvat gostiju – veliki restoranski prostor, dio uz šank, dodatna prostorija za goste, te, za toplije dane, posebna vrlo velika sala ipak s mogućnošću zatvaranja stijenke kad je hladno a otvaranja ljeti. Španići nude (vrlo okusni!) narezak vlastite produkcije – sir (brat od Darkove supruge Ljiljane uzgaja krave!), mesne prerađevine (sami uzgajaju svinje i perad i proizvode kobasice, krvavice itd.), a po najavi i toplu hranu (u ovome svom objektu, za goste, imaju modernu kuhinju). Kuharice su supruga Ljiljana i baka, a Darkove dvije kćeri i sin uskaču pri posluživanju. Od vina, tu su zeleni silvanac, graševina, kerner i rajnski rizling.

Španići od 2009. nude i smještaj, u sedam soba s ukupno 19 kreveta, jedna je soba za šest osoba, tri su dvokrevetne, dvije trokrevetne, jedna jednokrevetna.

Inače, promatrajući, pri posluživanju na ovogodišnjem Vincekovome, vrlo vrijedne Španićeve kćerke, i prisjećajući se vrijednih kćeri i snaha više drugih plešivičkih proizvođača vina (npr. od Josipa Braje, Zdenka Šembera, Tomca, Zdravka i Bibe Režek, Velimira Koraka… ) pala mi je na pamet ideja da se njih, pod pokroviteljstvom npr. Turističkog ureda Jastrebarskoga, okupi u grupu – udrugu Vinskih princeza Plešivice, grupu šarma s kojom bi se, dakako skupa s aktualnom Vinskom kraljicom Zagrebačke županije, sada je to Iva Braje, mogla odlično organizirati učinkovita promidžba plešivičkih vina, vinara i vinogorja Plešivice…

I PJENUŠAC IZ AMFORE!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Obitelj Tomac u ponešto zatvorenome krugu prijatelja i poslovnih partnera. Asovi – as je kod Kluba prijatelja dobroga vina naziv pjesme Nikaj na svetu lepšega ni, neg’ je gorica kada rodi, kume moj dragi daj se napij, dugo nas ne bu, daj se ga vžij!…. – su frcali, ali jedan je bio poseban, u počast dragih prijatelja i članova Kluba kojih više nema među nama, konkretno Brune Sušnja, Borisa Matjašića, Franje Jambrovića, Ive Turka, Štefa Rogana….

Što je najavio, to i ostvaruje: pronicljivi Zvonimir Tomac, kojemu nije dovoljno to što će ga se pamtiti kao pionira proizvodnje i pjenušaca i vina u amfori u Hrvatskoj, te njegov sin Tomislav, računajući na nešto posebno kvalitetno i pomišljajući i na to da Tomci budu prvi na tržištu u tome segmentu, odlučili su u berbi 2010. bazno vino za šampanjizaciju proizvesti i polugodišnjom maceracijom u amfori i, potom, jednogodišnjim dozrijevanjem u velikoj bačvi. Mješavinu chardonnaya i vina od na Plešivici tradicijskih sorata iz nasada starog više od 70 godina na drugu fermentaciju u bocu stavili su u ljeto 2012. Nedavno sam imao priliku kušati taj neobični pjenušac, možda i prvi u svijetu rađen na taj način. Tomci su toga dana iz želje da vide što se događa i iz nestrpljivosti degoržirali nekoliko od ukupno oko 5000 boca i, bez dodavanja ekspedicijskog likera, ponudili ga u čaši i meni, naravno ne stoga što smatraju da je doista već spreman za tržište i konzumaciju nego čisto da i sa strane čuju reakciju na svoj eksperiment.
Neobični pjenušac – dakako, sasma nešto drukčije, vrlo zanimljivo, naravno da je za konačni sud još puno prerano, jer vino je u boci nakon sekundarnog vrenja tek nešto više od pola godine. Moj je dojam da taj pjenušac, koji je sada još uvelike pod jačim utjecajem maceracije s alkoholnm fermentacijom, vrijedi držati u butelji na kvascu još barem pet do šest godina, tako da omekša i da na ovu posebnost što je pokazuje sada dobije i onaj dio dodane vrijednosti što je nosi odležavanje na talogu u butelji kroz duže vrijeme. U svakom slučaju, to će, po meni, biti pjenušac koji će svakako biti najbolje ponuditi uz jelo, i to ono snažnije…

Tomci inače nisu skloni turističkim aktivnostima na svojemu gospodarstvu, kažu da ih suviše okupira rad u vinogradu i podrumu i da jednostavno nisu u stanju kvalitetno se posvetiti prihvatu gostiju. Ipak, dođe li se kod njih kupiti vino, dok se pakiraju naručene butelje u kutiju čašica se uvijek stigne i može popiti…

Zvonimir Tomac, čija je zamisao i bila da se vino iz amfore stavi na šampanjizaciju, veli mi da je proširio vinograde s dosadašnjih pet na šest hektara i da je taj novi hektar s nasadom Pinota bijeloga, Rizlinga rajnskoga i Traminca

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Bistro Karlo na Veselnici, dobrodošlicu želi vlasnik i chef Karlo Navoj. Karlo Navoj, otac je supruge od Tomice Tomca Martine.  Navoj je dugo  radio kao šef kuhinje u restoranima u inozemstvu i prati ga dobar glas. Karlova supruga Marijanka uz pomoć svoje konobarice nosi na stol veliki pladanj narezaka chefa kuhinje

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

   NAJBOLJI HRVATSKI CHARDONNAY i CRNI PINOT!

Obitelj Velimira Koraka u zaseoku je Plešivica, na nekih gotovo 400 metara nadmorske visine. Uz kuću u kojoj Korakovi stanuju građevina je s vinskim podrumom i kušaonicom za pedesetak osoba. Na sredini kušaonice vrlo je prikladno smješten oveći kamin pa to, pogotovu kad pucketa vatra, daje poseban ugođaj. Korakovi na malom perivoju pored te natkrite kušaonice imaju, pod krošnjama stoljetnih stabala, krasan prostor za prihvat gostiju u razdoblju godine kad to temperatura i meteo-uvjeti dopuštaju. Idealno za tamo pobjeći s usijanog (vele)gradskog asfalta i žege ljeti!

Kuća obitelji Korak na Plešivici: lijevo su klupe plato je za sjedenje i uživanje u finom vinu u ljetnim vrućinama, kad je u gradu, na asfaltu, nesnosna temperatura

Unatrag koju godinu dograđeno je i novo, prostrano krilo podruma, tako da je proizvodnja profitirala a prikaz proizvodnje reprezentativan.

Velimirova supruga Mirjana i njena mama odlične su kuharice i u suvremeno uređenoj kuhinji u stanju su prigotoviti niz sjajnih jela, s naglaskom, dakako, na lokalnu kulinarsku tradiciju i sezonu. Za posebnu preporuku: copanjek, bilo kao slani kolač od prhkog tijesta s nadjevom od kosane blitve i svježeg sira, bilo u desertnoj varijanti s nadjevom od mljevenih oraha, zatim domaći naresci, pečenje… Uglavnom: jela s aromama iz kuhinje naših starih, ali poslužena na moderan način. K tome odlična vina: sauvignon, rizling, syrah te zasigurno najbolji hrvatski chardonnay (sur lie), najbolji crni pinot, a za kraj – dižestiv – nešto što se u nas rijetko nalazi – domaći calvados!

U neposrednom susjedstvu Korakovih je i obitelj Režek – Dragica i njen sin Damir. Također lijepa kušaonica, fini domaći naresci i kad se mama Dragica prihvati posla vrlo dobra kuhinja, vina su zeleni silvanac, rizvanac, chardonnay, sauvignon, portugizac – redovito jedan od najboljih na Plešivici, te crni pinot…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Velimir Korak, prije nekog vremena proglašen Vinarem godine u Hrvatskoj, ovdje je s visokim priznanjima Svijeta u čaši za svoja vina, dodijeljenima mu krajem 2012., i, u kušaonici s gostima, Korakova supruga Mirjana i njihov sin Josip, koji nastavlja očevim vinogradarsko-vinarskim stopama. U sredini između njih stoji Tomislav Stiplošek, predsjednik udruge G.E.T. Report, organizator studijskog putovanja po Plešivici

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Damir i Dragica Režek s Plešivice, koji su primili povelju Zlatni vinar Svijeta u čaši za 2012

TREĆI PLEŠIVIČKI MUŠKETIR

Zdenko Šember uvjerljivo stasa u trećeg plešivičkog vinskog mušketira! Izdvaja ga to što u ponudi ima od vrlo ugodnog baznog vina koje plasira kao otvoreno, što se danas u nas rjeđe nalazi, preko vrlo kvalitetne kapljice redovnog usmjerenja do posebnosti poput maceriranih bijelih vina, i u amfori, te pjenušaca. Fini rajnski rizling 2011, crni pinot iz 2011, interesantan bijeli pinot iz općenito slabije 2002. godine a rađen uz dvodnevnu maceraciju i dozrijevanje u barriqueu. Novi bijeli pjenušac – sada na bazi bijelog pinota, chardonnaya i žutog plavca – bitno mu je bolji od prijašnjega. U akciji Kuharevo vino revije Svijet u čaši Šember je s rajnskim rizlingom 2011 povezan s uglednim ugostiteljem-kuharom Stjepanom Grgosom iz elitnog restorana Kod Špilje u Otruševcu blizu Bregane, a od revije Svijet u čaši dobio je, na Ateljeu okusa s kojime je časopis proslavio 20. godina djelovanja, povelju Zlatni vinar…

u podrumu

Zdenko Šember u svom podrumu. I on je dobio s povelju Zlatni vinar Svijeta u čaši

Šember, koji se uključio u produkciju vina uz korištenje amfora, u dvorištu ima zakopane dvije takve posude od terakote, jednu od 1500 i jednu od 500 litara. Od berbe 2012 u onu veću stavio je rajnski rizling, a u manju chardonnay. Lani na proljeće je iz berbe 2011. u tu manju amforu, koju je tada jedinu imao, imao rajnski rilzing što sada dozrijeva u bačvici od 350 litara koju mu ju je specijalno za to bio napravio jaskanski bačvar Milivoj Golub. Kako bi u vinu izbjegao jači aromatski utjecaj nove bačvice, Šember je tu Golubovu bačvicu najprije opario a onda je još i ovinio držanjem u njoj neko vrijeme bijeloga vina. I ove godine skidanje tekućeg dijela s krutoga i premiještanje iz amfore u bačvu bilo je na Veliki četvrtak.

Šemberovi imaju lijepu kušaonicu, dijelom zatvorenu za hladnije dane a dijelom samo natkritu, za ljeto. U kušaonici mogu ugostiti pedesetak osoba i ponuditi im odličnu domaću hranu, od kod kuće pečenog kruha preko vlastitih narezaka do tople hrane bilo od preradi ili svinjetine. Zdenkova mama i Zdenkova supruga odlično kuhaju i kad bi imali dovoljno predaha od rada u vinogradu i podrumu te dostave, dakle da mogu biti stalno otvoreni svakako bi bili jedan su od bitnih punktova posjeta na Plešivičkoj vinskoj cesti.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Bačvar Milivoj Golub, sa stalkom za čaše koji je izradio i koji se daje za nagradu posjetiteljima Plešivice s dovoljno skupljenih žigova u Vinskoj putovnici

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Sirevi mljekare Šestak, također adut Plešivice

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

S promocije Vinske putovnice Plešivice u zagrebačkom wine-baru Dobra vina: Zvonimir Novosel, gradonačelnik Jastrebarskoga, Ivana Herceg, direktorica Turističke zajednice Jastrebarskoga, vinska kraljica Zagrebačke županije za 2013 Jaskanka Iva Braje, i Damir Horvat, suvlasnik Dobrih vina

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: