KORTA KATARINA S PET ZVJEZDICA

PELJEŠKI POSJED INDUSTRIJALCA LEEJA ANDERSONA AFIRMIRAO SE S PLEMENITOM KAPLJICOM i UČLANJEN JE u EKSKLUZIVNU UDRUGU HRVATSKIH PROIZVOĐAČA VINA GRAND CRO, a SAD SE RADI NA TOME DA ON POSTANE i ELITNA TURISTIČKA DESTINACIJA

ŽELJKO SUHADOLNIK: s lica mjesta

Početkom 2000. godine vijest se brzo proširila: Amerikanac osniva vinski posjed na Pelješcu, sa sjedištem u Orebiću! Bit će to nešto velebno, ali ne samo u segmentu vina nego i znatno šire, pričalo se.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

                                     Vinski podrum i budući objekt visokog turizma Korta Katarina noću

Orebić je turističko mjesto a na njegovom vjerojatno najljepšem obalnome dijelu, na poziciji tik uz krasnu plažu i s izvrsnim pogledom na grad Korčulu na istoimenome otoku u neposrednom susjedstvu, Amerikanac je kupio odmaralište – građevinu inače nastalu još 1934. – nekadašnje Narodne banke Jugoslavije, s pripadajućim ovećim dvorišnim prostorom, te, uz nju, i terene za vinograde na obližnjima Dingaču i Postupu. Orebić je vrlo znan po svojim kapetanima koji su navigavali raznim morima i kad bi dolazili kući na odmor uvijek bi s tih svojih putovanja svijetom donosili brojne priče i ponešto lijepo i zanimljivo tako da su njihovi domovi, korte (od corte = dvor, dvorište) postajali svojevrsni muzeji i mjesta društvenih događanja, dakako i uz čašu odličnog crnjaka. Bili su i svjedočanstvo specifičnog načina života na moru koji je muškarce u potragu za kruhom slao na pučinu, a doma ostavljao žene – supruge i majke, te djecu. Lee Anderson, sin švedskog emigranta Reubena koji je u američkoj saveznoj državi Minnesoti postao industrijalac i izgradio značajno poslovno carstvo, nije pomorski kapetan nego je nastavio u poslu tamo gdje je stao njegov otac, ali je i on, poput orebićkih kapetana, iz daleka doplovio u Orebić i donio sa sobom više lijepih stvari: determiniranost u tome što hoće, visoki smisao za estetiku i profinjenost, za gastronomiju i za business, ali i nešto čime je moguće realizirati snove: investicije. I tako je nastao objekt uistinu velikoga šarma, te s velikim potencijalom za vino i turizam. Ulaganje, bez svote utrošene za kupnju terena, zemljišta, penje se do sada na 20 milijuna dolara. Kažem do sada, jer ima još toga za napraviti…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Američki industrijalac Lee Anderson sa suprugom Penny u Korta Katarini

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

                                                  Upravitelj Korta Katarine Zoran Radanović

Anderson je prvi put u Orebić stigao u humanitarnoj misiji. Ambijent, klima, hrana, vino dopali su mu se u dovoljnoj mjeri da je odlučio i on ovdje imati svoju kortu, konkretno Kortu Katarinu. Eto me, s nekoliko kolega novinara, u posjetu toj Korti! Domaćini: Zoran Radanović, upravitelj posjeda, Nika Silić Maroević, enologinja, te Ivo Cibilić zadužen za prihvat gostiju.

– Trsje, oko 35.000 Plavca maloga, zasađeno je na Dingaču i Postupu na površini od oko 6,5 hektara, a odmah pokraj postojećeg objekta na orebićkoj obali, predviđenog za turističku namjenu, stavili smo i 2500 trsova Crljenka odnosno Zinfandela, te dogradili dio za novi vinski podrum – veli Zoran Radanović.

Anderson, koji se pobrinuo za sjajno uređenje i opremanje prostora za proizvodnju vina i za lijepo uređenje prostora za prihvat gostiju što dođu na degustaciju, od početka njeguje velike ambicije i u turističkom segmentu. Glavna zgrada Korte Katarine ima više velikih prostorija za uređenje u 10 velikih soba za visoko-komforni smještaj turista, te još i za dva velika apartmana, a u prizemlju pak oveći je prostor za restoran. Kompleksu bi se pridodao i centar za wellness. Zoran Radanović kaže da se završetak radova planira za kraj 2014. godine.

– Tada bi Korta Katarina u Orebiću trebala zasjati kao turističko odredište s pet zvjezdica!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na sjajnoj degustaciji bijelog, ružičastog i crnog vina svih dosadašnjih Kortinih berbi, u kušaonici Korta Katarine: Marjan Močivnik, glavni urednk slovenske vinske revije Vino, Nika Silić Maroević, enologinja, i novinar Vitomir Andrić, koji piše za Večernji list

Orebić je, moglo bi se reći, s turističkog i vinogradarsko-vinskog aspekta na izmišljenoj lokaciji: smješten je nedaleko od Dubrovnika za koji već valjda svi turisti u svijetu znaju, u blizini je grada Korčule, blizu su mu Dingač i Postup kao vinogradski položaji razine grand cru, blizu su mu i vinogradi s Grkom u Lumbardi i s Pošipom kod Čare i Smokvice na Korčuli tako da proizvođač vina, uz rasne pelješke crnjake, ima mogućnost iskazati se i s rasnom bijelom kapljicom lokalnoga (korčulanskog) porijekla. Orebiću su blizu i valjda najpoznatije hrvatsko uzgajalište školjaka, ono u Malome Stonu, stare zidine grada Stona kao povijesni spomenik i Solana u Stonu, zatim, poluotok Pelješac obiluje s divljači, poglavito muflonima, more je pak bogato ribom, dakle tu se spajaju klasični turizam (kupanje, sunčanje, šetnje…), odlično vino, gastronomija s mogućnostima i najviših, elitnih dosega, lovni i ribolovni te nautički turizam… Ivo Cibilić navodi to da veliki broj gostiju u posjet upravo Korti Katarini dolazi s jahti…

UČILIŠTE U PRIRODI
I morem i kopnenim putem moguće je od Orebića organizirati lijepe izlete do Dingača i Postupa, da se razgledaju te jedinstvene pozicije. U kojoj li se to mjeri uopće i radi?

Prisjećam se jednog prije prilično godina iz Zagreba sjajno organiziranog putovanja morskim vinskim putima, kad sam s ovećom grupom renomiranih ugostitelja iz Metropole i okolice plovio iz Splita turističkim motornim jedrenjakom s kabinama za spavanje i s restoranom baš prema Orebiću, Dingaču i Postupu. Na brodu kad je prolazio uz padine Dingača i Postupa od impresivnog prizora čuli su se nebrojeni uzdasi, te škljocanje fotoaparata, zujanje kamera. Kad smo kročili u vinograde na padinama Dingača dosta tih ugostitelja koji se svakodnevno i te kako susreću s vinima dingač i postup priznali su, očito i posramljeni, da nikad prije nisu bili na tim položajima i da ovako nešto nisu očekivali. Dingač i Postup morali bi, naprosto, postati učilište u prirodi za ugostitelje, sommeliere, vinske pisce, ljubitelje plemenite kapljice, izletnike, a bogme i za turističke djelatnike koji stvar moraju gostu prezentirati na prikladan način.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vinograd Korta Katarine na Dingaču

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Južna strana Pelješca, kod Orebića i prema Korčuli: krajolik s mediteranskim biljem

Uz nagibe terena, gdje-gdje i dosta jake tako da zastaje dah, te sortu Plavac mali koja je naša, rođena u Dalmaciji, i potomak je svjetski još uvijek anonimnog Crljenka a istodobno globalno glasovitog Zinfandela, posebnost Dingača i Postupa su nevjerojatni prizori zelenog (trsje) i plavog mora, crnogorice i kamena, pa visoka osvijetljenost i toplina, arhaični niski oblik uzgoja vinove loze, velika gustoća nasada… Vidljivi su i pokušaji uvođenja modernijeg načina, uz žicu. Dio vinograda Korte Katarine sađen je tradicijski, gusto, i počiva na grmolikom sustavu uzgoja s niskim panjem, a dio vinograda projektirao je stručnjak sa Zavoda za vinogradarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, koji se, kaže Radanović, odlučio za suvremeni uzgoj na žicu s panjem nešto veće visine i sadnju manjeg broja trsova po hektaru, što čovjeku fizički olakšava rad u trsju,.

– Istina je da je s nešto višim stablom loze rad za čovjeka u trsju nešto manje naporan, međutim dok s većom gustoćom po jedinici površine i s vrlo niskim prinosom bitnim za visoku kakvoću vina dobijete i solidnu količinu, dotle želi li se s ovim uzgojnim sustavom na žicu i s manje trsova po hektaru jednako visoka kakvoća tada se, nažalost, prilično gubi na količini – dodaje Radanović, logično, kao poslovni čovjek što razmišlja i o plasmanu pa mu je bitan što bolji odnos količine s kakvoćom, skloniji provjerenom starinskim načinu.

O vinima Korta Katarine, koja je, inače, od kraja prošle godine član novoutemeljene na marketingu bazirane udruge prestižnih hrvatskih proizvođača vina Grand Cro (parafraza od grand cru), uz spomenutu mladu enologinju Niku Silić Maroević brine iskusna ekipa zagrebačke eno-konzultantske kuće Vinolab, na čelu s doc. dr. Leom Gracinom.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U podrumu Korta Katarine: među barriqueima su Zoran Radanović (desno) i Ivo Cibilić

Prva berba za vino Korta Katarina bila je 2006. a s prvim buteljama krenulo se na tržište 2008. godine. Već te godine bilježi se i prvi izvoz, i to u SAD, Zapadnu Europu, Brazil. Čini se da je crnjak Korta Katarina relativno popularan u Brazilu, naime nedavno sam se na degustacijama Brunella u Toscani susreo s kolegom i poznanikom eno-gastro novinarom iz Brazila, koji mi je rekao da viđa butelje Korta Katarine u Brazilu i da ga je upravo Plavac Korta Katarina motivirao da za boravka u Hrvatskoj posjeti baš i Orebić i Korta Katarinu…

– Imamo bijelo, ružičasto i crno vino. Bijelo je od Pošipa, ružičasto od mješavine Crljenka i Plavca maloga, a crno od Plavca maloga. Naše crno vino dozrijeva u barriqueu. Od nedavno smo vani s Plavcem Korta Katarina berbe 2008. Uz taj plavac imamo i Plavac Reuben private reserve, dakle ono što se u vinskome svijetu u terminu kakvoće smatra višim stupnjem. Riječ je o vinu koje količinski u odnosu na ukupnu produkciju našeg crnjaka čini tek oko pet posto. Za nj se specijalno izabire najbolje grožđe, i ono barem oko pola godine do desetak mjeseci duže dozrijeva u bačvicama, konkretno ukupno 24 mjeseca. Sad je vani Korta Katarina Reuben 2007. Crno i ružičasto vino proizvodimo isključivo od grožđa iz naših vinograda, a bijelo vino pošip od grožđa iz otkupa, ali od odabranih kooperanata iz Čare. Pošip dozrijevamo na finom talogu dijelom u cisternama od inoksa a dijelom u bačvicama gdje on provede oko osam mjeseci, potom se vino iz inoksa i iz bačvice spoji i ostavi neko vrijeme na sljubljivanju, pa ga se napuni i onda prije izlaska na tržište ono u podrumu još počiva u boci šest mjeseci. Sad je na policama aktualan naš Pošip berbe 2011. Ukupno, dakle crnog, bijelog i ružičastoga vina zajedno, proizvedemo oko 80.000 boca. Većinom je riječ o klasičnim buteljama, tek dio bijelog i crnoga ide u magnume, od svake berbe po etiketi magnuma bude po stotinjak – objašnjava Zoran Radanović.

Cijene u maloprodaji? Butelja od 0,75 lit roséa u maloprodaji stoji 125 kuna, pošipa 130, dok je butelja plavca Korta Katarina oko 215, a butelja plavca Reuben 350 kuna.

Nije malo! Ali, vina od Plavca maloga pogotovu s pozicija Dingač, Postup, pa i Ivan Dolac i Sveta Nedjelja na Hvaru već dugo su s povišom cijenom. Plavca se očito traži(lo). Unatrag koju godinu, prisjećam se, cijena kilogramu grožđa Plavca s Dingača u berbama bila je i do 40 kuna, pa ne treba čuditi što je i vino skupo. Po riječima domaćina, cijene grožđu u berbi više ne divljaju kao još do nedavno, lani su se za kilogram plavca s Dingača kretale oko 18 kuna, znači više nego dvostruko manje nego u najskupljim danima. Usput: cijene kilogramu grožđa Pošipa u berbi 2012. vrtile su se od 5 pa čak do 13 kuna. I još jedna promjena: da bi se količinski pojačala sirovina za vino, nekad su u berbi na Pelješac masovno stizali kamioni s grožđem ponajviše Vranca iz Makedonije, međutim danas više nije tako. Šleperi s grožđem više ne stižu kao prije, sada kamioni odlaze s Pelješca s grožđem u unutrašnjost, na razne adrese ugostitelja i imućnijih vinoljubaca koji se okušavaju kao proizvođači vina za svoje potrebe…

Grand cro bez loga

Udruga Grand Cro, s devet ekskluzivnih podruma Hrvatske: predstavnici Korte Katarine Marko Pavlak i Zoran Radanović su drugi i treći slijeva. U udruzi su još posjedi Meneghetti, Duboković, Saints Hills, Vinski vrh Bolfan, Bibich, Roxanich, Baković i Boškinac

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Tags: , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: