Burgenland/AUSTRIJSKA ISKUSTVA i DRAGULJI GRADIŠĆA

UZ ULAZAK HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU OBIŠAO SAM NEKOLIKO INOZEMNIH VINORODNIH PODRUČJA, MEĐU PRVIMA ONO UZ NAJVEĆE EUROPSKO STEPSKO – NIUZALJSKO ILI NEŽIDERSKO JEZERO, TAMO GDJE SU OSTACI ALPA NA PRIJELAZU U PANONSKU REGIJU

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Sredina 2013. za Republiku Hrvatsku službeno je označila veliku prekretnicu: ušli smo u Europsku Uniju, što nam je donijelo i neka nova pravila ponašanja, ali nove mogućnosti. Iako smo zemlja s tradicijom u vinogradarstvu i proizvodnji vina dužom od 2000 godina, tek u novije vrijeme krenuli smo s ozbiljnijim nastojanjima da nas svijet prepozna i prizna i po dobroj plemenitoj kapljici. Danas je to važnije nego što je bilo valjda ikad prije, jer konkurencija etiketa u svijetu je velika, ali i jer je u modernome društvu Bakhov nektar postao nešto što je mnogo više od proizvoda namijenjenoga da se prodaje tek kao piće samo za sebe. Vino je fenomen koji, kao što lokomotiva vuče vlak, i izvan segmenta uzgoja grožđa, proizvodnje vina i jednostavne trgovine vinom pokreće cijeli niz gospodarskih aktivnosti, prvenstveno onih nazočnih u neobično obuhvatnoj i višeslojnoj te profitabilnoj – stoga danas u svijetu i jednoj od najznačajnijih! – privrednoj grani kao što je turizam.

Uz ulazak Lijepe naše u EU krenuo sam malo po Europi, u znane vinske zemlje, i u svjetski čuvena vinorodna područja, a i u svjetski glasovite podrume. Pa, da vidimo što se tamo događa s vinom i oko njega.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vinorodni dijelovi Austrije smješteni su na istoku zemlje, uz državnu granicu sa Češkom na sjeveru, Slovačkom na sjeveroistoku, Mađarskom na jugoistoku i Slovenijom na jugu. Najviše hektara je u Donjoj Austriji (Niederösterreich), tu su, uz rijeku Dunav, glasovita vinogorja Kamptal, Kremstal i Wachau, zatim Traisental, pa Wagram i Weinviertel, druga po veličini vinska regija je Gradišće odnosno Burgenland. Na sjeveru Gradišća, uz Niuzaljsko ili Nežidersko jezero, vinogorje je Neusiedlersee. Uz taj sjeverni dio Gradišća drže se Thermenregion, Carnuntum i Beč. Dio Gradišća u sredini zvan je MittelBurgenland (Srednje Gradišće), a dio na jugu SüdBurgenland (Južno). Uz granicu s Južnim Gradišćem je Štajerska, koja se dijeli na WestSteiermark (Zapadnu), Süd-ostSteiermark (jugoističnu) i SüdSteiermark (južnu), taj predio je uz samu državnu granicu sa Slovenijom

Za prvo odredište izabrao sam Austriju i njenu vinorodnu pokrajinu Burgenland. Burgenland stoga što ima doista sjajna vina, od bijelih i crnih pa do visokih slatkih predikata, ali i zato što je Gradišće i povijesno vezano za Hrvatsku. A Austriju ne samo iz razloga što nam je zemljopisno blizu, nego i zbog stoga što se neposredno uoči ulaska u EU ona što se tiče internacionalne razine tržišta vinom nalazila u sličnoj situaciji kao mi sada.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Burgenland, Gradišće, oko 14.000 hektara pod trsjem

Potrošnja vina u Austriji počivala je na domaćoj produkciji, a Austrija, u ono vrijeme još uvijek na neki način i s teretom velike vinske afere sredinom osamdesetih godina ali i s proizvodnjom debelo orijentiranom na kapljicu za tipičan tadašnji austrijski ukus (laganije, svježe, kiselkasto-slatkasto, nekomplicirano, za piti na količinu), strahovala je od mogućih teških posljedica po svoju vinsku branšu kad padnu granice i kad na domaće tržište počnu stizati vina odasvud pa i po povoljnijim cijenama od onih domaćih, s druge strane strahovanja su bila vezana i uz tadašnji nivo sposobnosti Austrije da svojim vinom uspješno prodre na druga tržišta.

Crni scenariji koje su najavljivala spomenuta strahovanja nisu se ostvarili: Austrija je od internacionalno u vinskome smislu anonimne zemlje upravo nakon što je ušla u EU postala jedna od najcjenjenijih vinskih zemalja svijeta!

Brojke s kojima je u ožujku 2013. izašao Statistički zavod Austrije govore i o novom rekordu ostvarenome u austrijskoj vinskoj branši u financijskome smislu u 2012. godini. Ukupni opseg austrijskog izvoza vina dosegnuo je 47,4 milijuna litara, a vrijednost izvoza 132,2 milijuna eura, što je u obje grupe porast od oko pet posto u odnosu na prethodnu godinu. Ovaj najnoviji financijski uspjeh Austrijanci vide kao rezultat bitnog smanjenja izvoza otvorenoga vina te istodobno i bitnog povećanja izvoza buteljiraniih vina, koja, dakako, imaju višu cijenu, pa se eto lijepo pokazalo da se i s ukupno manjom količinom vani plasiranih litara može ostvariti osjetno bolji prihod.

U 2002. godini, dakle prije jednog desetljeća, Austrijanci su izvozili oko 55 milijuna litara vina u bačvama, tj. rinfuzi, a tek 19,5 milijuna litara vina u buteljama, ukupno je to bilo oko 75 milijuna litara. Izvoz rinfuze bio je tada gotovo triput veći od izvoza vina u butelji. Međutim desetljeće poslije, znači u 2012. godini, oni su izvezli ukupno gotovo 30 milijuna litara manje nego 2002., ali je odnos rinfuza-butelja znatno izmijenjen nauštrb rinfuze: čak 40 milijuna litara išlo je u inozemstvo kroz butelje, a samo 7,4 milijuna litara rinfuzno. Značajno su se odmaknuli od kategorije jeftinoga proizvoda i uspjeli su se na međunarodnome tržištu pozicionirati u grupi proizvoda s dobrim odnosom između kakvoće i cijene. Dosegnuli su prosječnu cijenu od gotovo tri eura i sad se guraju u cjenovni rang između tri do šest eura. Povećanje količina izvezenih butelja i stečena visoka reputacija na vrlo važnim europskim tržištima kao Njemačkoj, Švicarskoj, i Nizozemskoj, ali i na tržištu SAD, sada im, kako kaže Willy Klinger, direktor organizacije Austrian Wine Marketing Board (Austrijski ured za vinski marketing), uvelike pomažu i u poslovanju s dosta teškim tržištima kao što su Japan, te otvarajuća mnogoljudna perspektivna Kina.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Willy Klinger, direktor Austrian Wine marketing Boarda

DISTRICTUS AUSTRIAE CONOTROLLATUS
Austrijski proizvođači marljivo su kroz proteklih desetak godina dizali kakvoću svojih vina, nastojeći maksimalno zadržati naglasak na tipičnosti kapljice po područjima ali na način da istodobno vina budu organolepotikom prihvatljiva internacionalnom potrošaču. Da bi bolje istaknuli svoja vinogorja i uža područja, Austrijanci su uveli novu apelacijsku oznaku DAC – Districtus Austriae Controllatus, bitnu s marketinškog stanovišta jer kroz nju se u prvi plan stavlja geografsko područje, koje imaju samo oni, a ne sorta, koju može imati svatko i svugdje. Apelacija Districtus Austriae Controllatus (DAC), koja označava kvalitetno vino iz specifičnih područja, ograničena je samo na najtipičnija vina dotičnog predjela, a postoji u varijanti classic, u koju spada kapljica srednjega tijela i s naglaskom na voćnosti, te reserve, dakle ambicioznije proizvedeno tipično vino kraja, sa snažnim tijelom i s velikim potencijalnom za odležavanje. Vina označena s DAC ne trebaju na etiketi nositi naziv sorte, dovoljan je samo naziv područja odakle su, a, kao primjerice u Burgundiji, za svako područje točno je određeno koje sorte su u pitanju.

Austrijanci su se odlično organizirali u marketingu. Jedna od svakako ključnih osoba u austrijskom vinskom marketingu upravo je spomenuti Willy Klinger, s kojime smo porazgovarali o nekim austrijskim iskustvima vezano uz svojedobni ulazak Austrije i EU te vezano i uz sadašnje stanje austrijske vinske industrije u poslovnome smislu.

Zamolio sam Willyja Klingera da ukratko predstavi vinogradarsko-vinsku Austriju. Evo što je rekao:

– Vinogradarska Austrija nalazi se u pojasu nešto svježije klime, između 47 i 48 sjeverne paralele, njena vinorodna područja su, u odnosu npr. na glasovite francuske vinske centre Beaune u Burgundiji i Reims u Champagnei, upravo na geografskim širinama između ta dva grada. Tla su, ovisno o pozicijama, vulkanska i kamenita, zatim s dosta loessa odnosno prapora, pjeskovita i ilovasta.. Usporedi li se to geografski s drugim znanim europskim vinskim centrima, može se kazati da je vinogradarski dio Austrije smješten između burgundijskog Beaunea i šampanjskog centra Reimsa. Austrijski vinogradi nalaze se na istočnome dijelu zemlje, uz granicu sa Češkom na sjeveru pa Slovačkom i Mađarskom na krajnjem (sjevero- i jugo-) istoku, i Slovenijom na jugu. Tla su, ovisno o pozicijama, vulkanska i kamenita, zatim s dosta loessa odnosno prapora, pjeskovita i ilovasta. Austrija ima oko 46.000 hektara vinograda, 20.000 uzgajivača grožđa na svakoga od kojih, gleda li se u prosjeku, otpada oko 2,26 hektara vinograda. Posjedi i jesu uglavnom površinski mali i po tome smo, barem kako sam čuo o situaciji kod vas, dosta slični Hrvatskoj. U Austriji oko 6500 pogona buteljira vino, u kategoriji kvalitetnoga. Proizvodnja vina godišnje u meteorološki normalnoj godini kreće se oko 2,5 milijuna hektolitara. Izvozimo nešto manje od 50 milijuna litara, a toliko vina i uvozimo, potrošnja se kreće oko 2,5 milijuna hektolitara, dakle račun je izravnan.

Gdje se najviše troši austrijsko vino?

– Od količine koja ostaje u Austriji oko 41 posto popije ga se po restoranima, dakle u segmentu ugostiteljstva, 31 posto produkcije konzumira se u austrijskim kućanstvima, gastarbajteri ga popiju nešto više od pet posto. Najveća vanjska tržišta su Njemačka, sa 32,6 milijuna litara od čega ostvarujemo prihod od 71,8 milijuna eura, Švicarska sa 2,4 milijuna litara i s realiziranih čak 14,9 milijuna eura, SAD s 1,7 milijuna litara i sa 7,6 milijuna eura, slijede Nizozemska s 1,2 milijuna litara i 4,7 milijuna eura, Švedska sa 0,8 milijuna litara litara i 3,6 milijuna eura, Velika Britanija s 0,3 milijuna litara i s 2,3 miliuna eura, te Finska sa 0,4 milijuna litara i s dva milijuna eura prihoda.

Najraširenija sorta u Austriji je Veltlinac zeleni odnosno Grüner Veltliner. Slijede, od domaćih, Neuburger, pa Zierfandler, Rotgipfler, Veltlinac crveni, Zweigelt, Frankovka, Lovrijenac i Blauer Wildbacher. Oko 30 posto vinograda u Austriji pokriva Veltlinac zeleni. Od internacionalnih kultivara tu su, kao najzastupljeniji, Rizling rajnski, Sauvignon Blanc, Muškat žuti ili Muskateller, Pinot bijeli, Chardonnay, Pinot crni.

Po riječima Willyja Klingera, oko 20 posto austrijske poljoprivrede je na kolosijeku organske produkcije, a od toga u kontekstu vina riječ je o gotovo 10 posto, zatim, nekih 75 posto je u sustavu integrirane proizvodnje dakle s minimumom intervencija. Najveći prinosi kreću se oko devet tona po hektaru odnosno do najviše oko 65 hl po hektaru. Klinger ističe kako Austrijanci proizvode većma manufakturno, autentično, obiteljski, s karakterom, dok je aktualni svjetski trend, koji nameću velike kompanije i iz velikih zemalja, prvenstveno komercijalni, industrijski, tehnički odlično odrađeni ali i dosta unificirani proizvod. Upravo taj prirodi prijateljski uzgoj te vina s tipičnošću i s karakterom daju na tržištu vrlo dobar vjetar u leđa austrijskome vinu, dodaje Klinger. I napominje kako austrijsko vino obilježava sedam elemenata a to su tlo, klima, sorte, kultura prema tome piću, ljudi koji se vole veseliti uz vino, briga za prirodni okoliš, te velike mogućnosti sljubljivanja vina s jelima raznih kuhinja.

AUSTRIAN WINE MARKETING BOARD
Već spomenuta marketinška organizacija Austrian Wine Marketing Board, kojoj je eto Klinger na čelu i koja u energičnom radu na promociji austrijskoga vina koristi svaki detalj što ga smatra komparativnom prednošću, vrlo je dobro umrežena, snažna i učinkovita. Izvori financiranja dolaze s više strana. Evo i strukture vlasništva AWMB-a:
Vlasnici Austrian Wine Marketing Boarda su vinska industrija s 50 posto udjela, i regijske vlasti s 50 posto. Konkretno, prvih 50 posto vlasništva podijeljeno je na 25 posto koji otpada na Poljoprivrednu komoru i na 25 posto koji otpada na Gospodarsku komoru Austrije. Što se tiče regijskih vlasti, vlasništvo je raspodijeljeno ovisno o veličini površina pod trsjem. Pokrajine Donja Austrija i Burgenland kao najveća austrijska vinorodna područja drže po 15 posto udjela, a Štajerska i grad Beč po 10 posto. Proračun AWMB je oko osam milijuna eura, s time da 3,3 milijuna eura osigurava vinska industrija, konkretno vinogradari/vinari sa po 55 eura po hektaru godišnje, te proizvođači vina/ otkupljivači grožđa sa po 1,1 euro po hektolitru proizvedenoga vina, zatim 3,3 milijuna eura godišnje osiguravaju regijske vlasti, a 0,7 milijuna eura daje država Austrija, isto toliko dolazi iz fondova EU.

– Austrija, koja – naglašava Willy Klinger – kao mala zemlja ne može konkurirati s velikim količinama vina ali na tržištu se u globalnoj konkurenciji s količinski velikim igračima može uspješno nositi s manjim serijama karakternih i tipičnih vina, osobito mnogo polaže na marketing vina, a on se uvelike, osim na kakvoći i karakternosti te geografskoj pripadnosti proizvoda, bazira i na tipičnoj lokalnoj hrani, tradiciji, kulturi, na pružanju edukacije vezane uz vino, zatim na tijesnoj suradnji s domaćim ali i utjecajnim inozemnim medijima javnog informiranja. Mi općenito u Austriji volimo živjeti u lijepom i uređenome okruženju, a kad govorimo o vinu želimo i da ambijenti u koje pozivamo u goste na čašicu budu dotjerani, posebni. Naročito se trsimo da podrumski kompleksi budu ne samo suvremeno opremljeni radi kvalitetnije proizvodnje vina, nego i da se ističu i u segmentu arhitekture, a i da se sadržaji u njima, tj, uređenost, dekoracije, namještaj pa i programi poput wellness i spa, lijepo uklapaju u današnje shvaćanje visoke kakvoće življenja. Ovakav pristup stvara jaki magnet za turističke posjete, za vinski turizam.

————————————————————————————

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Središte edukacije: Weinakademie Österreich, Austrijska vinska akademija u gradiću Rustu

Schuller i mi

Voditelj MW Josef Schuller u razgovoru s nama u dvorištu Akademije

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Dr. Josef Pepi Schuller MW, prvi austrijski Master of Wine. Diplomu je stekao 1998. godine. Schuller je Gradišćanac i izvrsno govori hrvatski, to je gradišćanski hrvatski s nizom izraza koji se u modernome hrvatskome više i ne rabe

AUSTRIJSKA VINSKA AKADEMIJA – Ustanova za edukaciju o vinu utemeljena je u Rustu 1989. godine kao Gradišćanska vinska akademija, Weinakademie Burgenland, tek potom postala je Austrijskom vinskom akademijom. Godišnje se u njoj održi oko 850 seminara, koje, kaže mi direktor/voditelj Josef Schuller MW, pohodi oko 17.000 osoba željnih znanja o vinu, bilo iz profesionalnih razloga, jer se npr. bave trgovinom vinom, ugostiteljstvom, bilo iz privatnih hedonističkih razloga.
Start je s baznim tečajevima, slijede napredni, i tako se, polažući više razine, dolazi do diplome Vinskog akademika (Weinakademiker). Austrijska vinska akademija tijesno surađuje s ustanovom Wine & Spirits Educational Trust iz Londona, kao i s Institutom Masters of Wine, tako da su njeni tečajevi priznati kao dobra osnova za osvajanje titule MW.
Austrijska vinska akademija na partnerskoj osnovi surađuje po pitanju seminara ali i održavanja određenih vinskih manifestacija s palačom Coburg (Palais Coburg). Vlasnik palače Coburg je Nijemac Pürringer, koji je za direktora angažirao eksperta Franka Smouldersa. U podrumu Palače, čujem, postoji vina u vrijednosti oko 25 milijuna eura! Akademija surađuje i s vinogradarsko-vinarskom školom u švicarskome Wädenswillu.
Tečajevi do titule Master of Winea odvijaju se u Londonu, Bordeauxu i Rustu. Cijena tečaja u trajanju od tjedan dana npr. na temu najboljih svjetskih vina i s naslovom Fine & Rare Vein Course stoji oko 6000 eura. Jedan od polaznika toga tečaja je i iz Hrvatske! Trošak pak nauka do diplome MW a koji u prosjeku traje nekih četiri do pet godina i u tijeku kojega treba i dosta putovati svijetom, penje se i do 30.000 eura! ∎

—————————————————————————-

Vrlo je važno navedeno opredjeljenje Austrijanaca prema edukaciji vezanoj uz vino, naime što je potrošač educiraniji veći su izgledi da troši vina više kakvoće i skuplja. Austrijanci su utemeljili Vinsku akademiju, sa sjedištem u gradiću Rustu na obali Niuzaljskog jezera u Burgenlandu, povezali su se s engleskim WSET-om (Wine and Spirits Educational Trust) i Institutom Masters of Wine, tako da se dio edukacije odvija i kod njih. Interes za prohađanjem je velik, kroz seminare uvijek postoji velika mogućnost jače prezentacije primjera i kroz austrijske uzorke i austrijska vinogorja, jedno s drugim odlična je promidžba i vina i kraja, pa u konačnici i zemlje. Edukacija inače ide od osnovnog tečaja prema naprednome 1, pa prema diplomi WSET, zatim do titule Vinskog akademičara (WeinAkademiker) i na kraju do titule Master of Wine.

I još nešto: AWMB, razmišljajući slojevito poslovno, pobrinuo se i za proizvode suvenirske i praktične vrijednosti, poput majica, kišobrana i nekih drugih predmeta na kojima je dakako obvezno, negdje jače a negdje diskretno decentno, otisnut znak austrijskoga vina te koji se daruju ali i prodaju, pa se eto s tima koji se prodaju ostvaruju dva efekta: promidžba i zarada od plasmana predmeta…

Kao rezultat svega, Austrijanci bilježe porast svojega (vinskoga) turizma, podaci vele da je od 1995. do 2008. narastao za 1,2 posto. Od ukupnog broja turista u Austriji najviše onih vinskih je upravo Austrijanaca, slijede Englezi, pa Amerikanci, Mađari, Nijemci, Nizozemci, Talijani, Švicarci Francuzi, Česi, Rumunji, Danci i Belgijanci…

ŠTO NAM JE ČINITI?
Pitam Willyja Klingera kakvi su njegova razmišljanja i preporuke na temelju austrijskih iskustava, o čemu mi sada kad smo u EU trebamo jače voditi računa.

– Ako to već nije učinjeno, zasigurno valja najprije napraviti inventuru u branši kod kuće, i razmotriti aktualnu situaciju oko vina i oko tržišta vani. Vinski svijet jače se promijenio u posljednjih 30 godina nego u tisuću godina prije toga. Može se govoriti općenito o eksploziji kakvoće. U tehničkome smislu kvaliteta svih vrsta vina drastično se poboljšala. Enolozi, winemakeri dobili su iznimno mnogo na važnosti. Proizvođači su sve profesionalniji, ništa se više ne prepušta slučaju. Francuska više nije jedini lider. Snažno su se kakvoćom i uspješnosti na tržištu izdignuli Talijani, tu su i Španjolci. Pojavilo se dosta zemalja-novih proizvođača vina, sve značajniji igrači na tržištu su zemlje Novoga svijeta. Konkurencija na tržištu sve je žešća. Otvorila su se nova tržišta. SAD su se vinule među tri do četiri najvažnija tržišta na svijetu. Treba nešto naučiti i iz primjera Australije, koja je svojedobno naglo počela bilježiti sjajne uspjehe u izvozu, to je dalo poticaje za novu, jaču sadnju vinograda ali onda su nastupili problemi s plasmanom, dakle nužno je biti razuman i dugoročno razmišljati te donositi odluke na temelju dobro proanaliziranih okolnosti i predviđenih trendova.

Klinger se osvrće i na način distribucije, plasmana:

– Promjene se bilježe i u načinu distribucije i prodaje vina. Supermarketi nude ne više samo jeftino, nego i sve bolja i na polici skuplja vina, zahvaljujući obogaćenju ponude još i na bazi pažljivije selekcije uspjeli su i znatno povećati prodaju kapljice. Diskontne prodavaonice također već prodaju vina i s višim cijenama. Vinoteke kao specijalizirani dućani profilirale su se prvenstveno kao ponuđači visokokvalitretnih vina. Izravna prodaja vina na vinskome posjedu vrlo je važna za napredak vinskog turizma. Proizvođači vina uvelike se udružuju u manje interesne skupine radi bolje promidžbe vina svojega područja. Osjetno se razvila prodaja vina putem interneta. U sve većem broju ugostiteljskih objekata buteljirano vino nudi se i na čašu. Što se tiče ponašanja potrošača, valja biti svjestan da se smanjila potrošnja vina u većini zemalja tradicijskih proizvođača plemenite kapljice, zatim da se nakon perioda jagme za crnim vinom, poslije one čuvene američke TV-emisije French Paradox, u posljednje vrijeme eto sve se više traži bijelo vino. U konzumaciji sve šire se s prijašnjeg običnog pijenja prelazi na kušanje. Ne znači to nužno da se u konačnici popije bitno manja količina, ali kušanje je nešto što ima priču i može ga se svrstati u domenu određenog edukacijsko-zabavnog programa realizacijom kojega je ponuđaču moguće zaraditi više a potrošač dobije veće zadovoljstvo. Valja svakako voditi računa i o tome da potrošač može biti i nevjeran i da se lako prebacuje s neke etikete na drugu i s nekog proizvođača na drugoga. Vino je postalo dio stila i kulture življenja, lifestylea, vino je orestižan dar, Wine & Dine isprofiliralo se kao znak određene rafiniranosti, i imućnosti. Budući da je vino u društvenom životu steklo vrlo visoki image, budući da je ponuda golema i za sve je ukuse i afinitete, budući da je zemalja kao tržišta i poprišta konzumacije vina kao i naroda i narodnosti mnogo, logično je da se morao razviti i novi način komunikacije vezano uz vino, dakle bitne su dobro osmišljene pa i učestale prezentacije i to po mogućnosti uvijek na jeziku koji šira sredina gdje se vino prezentira razumije. Danas se i u segment vina debelo ugurao engleski kao univerzalni jezik. U novije vrijeme upravo britanski i američki mediji dominiraju komunikacijom na temu vina. Veliku ulogu u komunikaciji igraju specijalizirani mediji koji daju ocjene vinima, kao i posebne knjige-vinski vodiči.

————————————————————————-

11 ŽENA i NJIHOVA VINA i RWB – U komunikaciji i plasmanu vina važni su zajedništvo i dobro osmišljeni nastupi. U Austriji je priličan broj manjih udruga osnovanih na temelju određenih poveznica među proizvođačima, bilo da je riječ o renomiranim vinarima (Renomierte Weingüter Burgenland), bilo da je riječ o istomišljenicima u filozofiji produkcije i nekom vinogorju odnosno još užem području na koje se kani skrenuti pažnja i čije se specifičnosti nastoje učinkovitije prenijeti javnosti (Pannobile, Leithaberg…), bilo da je riječ o tome da su žene htjele pokazati kako se one bave vinom i kako mu pristupaju i u plasmanu, pa tako postoji, na razini cijele Austrije, udruženje 11 žena i njihova vina. U tom udruženju je i Heidi Schrock iz grada Rusta, enologinja školovana u Austriji, Njemačkoj i Južnoj Africi, posjednica 10 hektara vinograda.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Heidi Schröck (70 posto bijelih i 30 posto crnih vina) dozrijeva kapljicu i u bačvama od bagrema

Među članovima pak udruge Renomierte Weingüter Burgenland (RWB) posjed je Feiler-Artinger iz Rusta. Od starijih generacija vodstvo nad njime preuzeo je mladi Kurt Feiler. Feiler-Artingeri obrađuju 28 hektara vinograda, opredijelili su se za biodinamski uzgoj, a u trsju im pomaže sve traženiji stručnjak sa vinogradarstvo Marco Simonit iz Furlanije. Feiler-Artingeri nude dvije trećine crnoga i trećinu bijeloga vina, od bijelih sorata najviše imaju Pinota bijeloga, Chardonnaya i Graševine.

Kurt Feiler veli da bi se rado proširio još za koji hektar, međutim teško je naći dobar teren. Nije više problem zabrane sadnje i težnja EU da poticajima vinogradarima da iskrče lozu smanji viškove vina, sada je riječ o tome da se vinogradi smiju saditi isključivo na tipičnim i tradicijskim vinogradarskim pozicijama, a takve su manje-više sve već zauzete. Europska Unija više ne želi trošiti novac na sječu vinograda, nego želi u fondovima imati što više novaca za promidžbu vina na tržištima trećih zemalja. ∎

P4090093Kurt Feiler

Kurt Feiler, Feiler Artinger

———————————————————————————-

NOVE OZNAKE
Specijalizirani mediji za eno-gastronomiju postoje već dugo, kao i knjige vinski vodiči, i dobar dio potrošača u svijetu već se i dosta naučio o vinima, postao je i zahtjevniji u izboru, reći će Klinger

– S obzirom na načine proizvodnje ali i na spomenutu veću zahtjevnost konzumenata u odnosu na prije, sve više do izražaja dolazi dioba između tzv. industrijskih vina, tj. komercijalno dizajniranih vina napravljenih ponajprije u podrumu i tako da se svide na prvu loptu i privuku široki krug kupaca, i one tzv. izvorne kapljice za koju se može reći da je vino terroirea. Na jednoj su strani velike kompanije, a na drugoj obiteljske manje vinarije. Vina prvih odišu uglavnom uniformiranošću, a ona ovih drugih individualnošću. Brend je suprotstavljen porijeklu. Dominacija jakih brendova vidljiva je u supermarketima. U novije vrijeme kao odgovor na industrijalizaciju proizvodnje snažno jača pokret za proizvodnju vina terroirea, organskih i tzv. prirodnih vina. Potrošači, koji vole saznati o zdravlju, pa dakako i o tome kako vino utječe na zdravlje, u sve većoj mjeri postaju zabrinuti zbog raznih doduše zakonom dopuštenih ali ipak ne baš i za organizam zdravih aditiva koji se koriste u proizvodnji hrane i vina, u dobroj mjeri priklanjaju se upravo proizvodima za koje smatraju da su realizirani uz prirodi prijateljski uzgoj i prikladniji za očuvanje zdravlja.

Willay Klinger osvrnuo se i na promjene u strategiji EU vezano uz vino, na nove propise i na posljedice toga za marketing.

– Europska Unija obuhvaća gotovo polovicu ukupne svjetske površine pod trsjem a u svjetskoj produkciji vina sudjeluje sa oko 65 posto, u globalnoj potrošnji pak drži oko 57 posto. U ovome trenutku na EU otpada oko 70 posto svjetskog izvoza vina. Europska strategija u općenito poljoprivredi odmah nakon drugog svjetskog rata bila je osiguravanje dovoljno hrane, a da bi se to postiglo bilo je nužno široko pomaganje proizvodnji, dakle favorizirale su se količine. A potom je, kad su se pojavili viškovi, bilo nužno otkupljivati ih radi stabilizacije cijena i radi održavanja sigurnosti glede prehrane. I vinsko tržište odmah nakon 1945. trebalo se, dakako, stabilizirati, to nije trajalo dugo. Proizvodnja je hitro rasla, da zadovolji rastuću potražnju. U osamdesetim godinama međutim potražnja je počela opadati. Zakonskih ograničenja vezano uz sadnju vinograda nije bilo. Potom, kako je potražnja jače opadala i pojavljivale su se sve veće i zabrinjavajuće zalihe vina, krenulo se otkup tih viškova vina i u destilaciju, ali destilacija se pokazala preskupom da bi se na njoj i ostalo, te su počele zabrane sadnje i startalo se s poticajima za krčenje vinograda. Najnovija strategija EU je da se proizvođači vina osposobe da sami prežive na tržištima EU i u svijetu, u tom smislu predviđeni su paketi učinkovitijih zakonskih mjera koje je pri čitanju lakše razumjeti, te osiguravanje sredstava za ofenzivnu promidžbu posebice na trećim tržištima. Tendencija je njegovanje najboljih europskih tradicija u proizvodnji vina i jačanje uloge vinskog sektora u socijalnom i ambijentalnom smislu u ruralnim prostorima, radi njegova općeg ekonomskog uzdizanja. Zadatak Fondova je da poticajima, uz međunarodnu promidžbu kvalitetnih proizvoda, pomažu realizaciju korisnih i naprednih inovacija u poljoprivrednoj proizvodnji i produkciji hrane, kao i razvoj ruralnih prostora i deverzifikaciju gospodarske djelatnosti u ruralnim prostorima s ciljem da se bolje parira svjetskoj konkurenciji te da se bolje udovolji potražnji potrošača.

U tome smislu, dakle stavljanja naglaska na određeno proizvodno zemljopisno područje, bilo je i uvođenje novih oznaka.

– Što se tiče stila u smislu sadržaja neprovreloga sladora, kao suho vino može se označiti ono sa do 9 g/l neprovreloga šećera, kao polusuho ono čak sa do 18 g/li ostatka sladora, kao poluslatko ono sa do 45 g7l sladora a kao slatko ono s više od 45 g/l sladora. Zaštićena oznaka izvornosti odnosno Protected Designation of Origin (PDO) pokriva poljoprivrede proizvode i prehrambene artikle i pića koji su proizvedeni u određenom zemljopisnom području uz uporabu za dotični proizvod propisane, na pravilniku bazirane tehnologije. Zaštićena zemljopisna indikacija ili Protected Geographical Indication (PGI) pokriva poljoprivredne proizvode i prehrambene arktikle i pića koji su tijesno vezani uz određeno zemljopisno područje s time da se najmanje jedan dio u procesu produkcije odvija u dotičnome kraju. Oznaka Zajamčeno tradicijski specijalitet ili Traditional Speciality Guaranteed (TSG) treba istaknuti tradicijski karakter proizvoda, bilo što se tiče njegova sastava, bilo oblika produkcije.

Novi Zakon o vinu EU predvidio je sljedeće oznake: vino bez navoda porijekla, vino sa zaštićenom zemljopisnom indikacijom ili Protected Geographical Indication (PGI) i vino sa zaštićenom izvornosti odnosno Protected Designation of Origin (PDO). Austrija je na tragu tog EU-zakona u svojemu Zakonu o vinu prihvatila oznake Wein za vino bez navoda geografskog porijekla, zatim Landwein, što odgovara EU Protected Geografical Indication (PGI), te Qualitätswein, odnosno kvalitetno vino, što odgovara EU zaštićenoj oznaci izvornosti odnosno Protected Designation of Origin (PDO) – kazao je Willy Klinger.

Protected designation of origin ZOIProtected geographic indication PGITraditional specialty guaranteed TSG

I prepustio nas da se u neke stvari i sami uvjerimo na licu mjesta.

SJAJNI JURIS
Obišao sam, kao što je navedeno u uvodnome dijelu, nekoliko vinskih posjeda u Burgenandu, a sve je bilo u suradnji s AWMB. Na putovanje smo pošli kolege Vito Andrić, koji piše za Večernji list, Ivo Kozarčanin koji piše za 24sata i ima svoj blog Bakusov sin, zatim Mario Meštrović, sommelier restorana Mon Ami iz Velike Gorice, i ja ispred Svijeta u čaši i svojeg bloga http://www.suhiucasi.wordpress.com

Sjajan doček i prijem te razgled i degustacija bili su na završetku našeg boravka u Gradišću, u Golsu kod kuće Juris Georga i Axela Stiegelmara. Bilo je to doista veliko finale tog lijepog trodnevnog boravka u Austriji. To je bilo zapravo i za očekivati, jer kuća Juris član je vrlo prestižne udruge gradišćanskih vinogradara/vinara Renomierte Weingüter Burgenland.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Axel Stiegelmar, podrum Juris u Golsu

Axel Stiegelmar, koji nas je dočekao vrlo srdačno, najprije je predstavio mjesto Gols što se nalazi uz desnu obalu Niuzaljskog jezera: u njemu živi oko 4000 stanovnika, unutar granica općine je 2000 hektara vinograda, većma na Parndorfskoj visoravni, na nadmorskoj visini od oko 150 metara i više. Područje spada u vinogorje Neusiedlersee. Vinogradarstvom i vinarstvom tamo se bavi oko 200 obitelji, 100 od njih finalizira vino i plasira ga u boci pod svojom etiketom. Bijele sorte su na ravnome dijelu i bliže jezeru te gdje se tlo sastoji uglavnom od ilovače, nazivaju je panonska ilovača, a crni kultivari su na obroncima brda. Na razini od nekih 150 do 180 metara raste Frankovka, a Pinot crni i Lovrijenac (Austrijanci i Nijemci kažu mu St.Laurent), na položajima su na visinama iznad Frankovke. Uz Ungerberg (brdo Unger), posebno kvalitetne pozicije na onome dijelu su Hochreit, Altenberg, Goldberg, Salzberg, Heide, Breitenteil, Gabarinza.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U podrumu: Axel uz bednjeve, namjerno izabrane s manjim zapremninama, tako da se svaki vinograd i svaka sorta mogu lijepo posebno vinificirati

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Stiegelmar (desno) i enolog Tamaz Varga

Stiegelmarovi – obitelj u analima zapisana da se u Golsu bavi vinogradarstvom i vinarstvom još od 1571. godine, imaju nasade i na Ungeru, Hochreitu, Heideu, Breitenteilu i na Altenbergu. Trsje je sađeno gustoćom od 5000 do 6000 čokota po hektaru. Obrađuju 25 hektara, i to na prirodi prijateljski način dakle s eko-predznakom, a proizvode ukupno oko 150.000 boca vina. Većina je crnoga vina. Velika je paleta sorata: Chardonnay, Pinot sivi, Sauvignon, Muškat ottonel, Traminac mirisavi, a od crnih Zweigelt, Frankovka, Lovrijenac, Pinot crni, Cabernet sauvignon, Merlot, Syrah… Vrste vina: pjenušac rosé rađen od Lovrijenca klasičnom metodom i s minimalniom ležanjem na kvascu 36 mjeseci, mirna bijela i crna vina u kategoriji selekcija, te crna vina u kategoriji reserva, jedno je vino – Tricata, od Frankovke i rađeno tehnologijom amaronea, tu su i klasični desertni slatki visoki predikat (ledeno vino od Traminca) te slamnato vino (Strohwein, od na slami prosušivanog grožđa Frankovke)…

Stiegelmarovi inače imaju i posjed Juris Villa u mađarskome Badacsonyju na brdu s tlom vulkanskog porijekla uz obalu Blatnog jezera. Tamo uzgajaju Pinot sivi i Syrah.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Posebno interesantni bili su mi na kušanju kod Jurisa St.-Laurent 2009 i Georg cuvée 2009 od Lovrijenca i Pinota crnoga. Uz taj cuvée Juris ima i mješavinu Inamera od cabernet sauvignona, frankovke i merlota. Axelov otac Georg Stiegelmar bio je u Austriji prvi kreator vina od mješavine sorata, desilo se to 1986., a čini se da će ostati i zapisan kao prvi koji se u Austriji upustio u kreaciju vina (Tricata) od tamošnje sorte (Frankovka) i po tehnologiji amaronea talijanskog vinogorja Valpollicella kod Verone.

Podrum Juris u Golsu relativno je nov, vrlo moderan u arhitektonskom smislu i po uređenosti interijera, međutim ne i po baš svim uređajima koji prate suvremene takve građevine: on naime kao objekt nije opremljen air-conditionom, a gotovo da i nema pumpi. Izveden je tako da ima izvrsnu izolaciju, pa zimi u njemu nije nikad manje od 10 Celzijevih stupnjeva, a ljeti nikad više od 15 stupnjeva. Što se pumpi tiče, njih se ne vidi jer su projekt i realizacija podruma maksimalno omogućili korištenje sile teže. Prostora je u podrumu mnogo, što omogućava komotniji rad i, na kraju, bolji rezultat. Najbolja svoja vina Stiegelmarovi vinificiraju i dozrijevaju u drvu, imaju badnjeve, klasične velike bačve i barrique. Kušaonica – vrlo lijepo uređena, elegantna, topla. Čaše – Riedel!

Bazna vina počinju s maloprodajnim cijenama u podrumu od šest i sedam eura, kategorija iznad – selection je unutar sedam do 11 eura, reserve su od 24 do 27 eura, crni pinoti iz 2009. s najboljih položaja Unger, Hochreit, Heide i Breitenteil dosižu 30 eura po butelji, pjenušac je 12,5 eura, frankovka Tricata 2010 42 eura, ledeno i slamnato vino po 23 eura za bočicu od 0,375 lit.

Posjed Juris oko 60 posto svoje produkcije plasira u Austriji, a 40 posto izvoza ide uglavnom u zemlje Europske Unije, ponajviše u Skandinaviju.

Jedno od prvih pitanja Axelu Stiegelmaru bilo je, s obzirom na naš ulazak u Europsku Uniju, kakve je prednosti, koristi kuća Juris odmah osjetila kad se Austrija svojedobno priključila EU.

– Prva velika prednost bila je ulazak na golemo tržište, smanjenje i pojednostavljenje papirologije i znatno olakšan plasman u drugim zemljama. EU je, onda, davala i pomoć onima koji su htjeli reprojektirati vinograde, saditi bolje sorte i većom gustoćom po hektaru. S poticajima su se tu priključili i Republika Austrija i pokrajina Burgenland. Usijedila je i znatna financijska potpora za projekte vezane uz promidžbu austrijskoga vina na tzv. trećim tržištima – odgovorio je Axel Stiegelmar, koji je, inače iskustva u domeni vinogradarstva i enologije osim u Austriji stjecao u Njemačkoj, Bordeauxu, Kaliforniji, a kojemu danas u radu kao enolog i podrumar pomaže Mađar Tamaz Varga. Varga je, inače, prije nego li se priključio Jurisu duže vrijeme bio enolog još jednog austrijskog vinskog velikana iz Gradišća, Franza Weningera.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U Golsu nas je na svom obiteljskom gospodarstvu Vinum Pannonia s ugodnim i vrlo pitkim do i nekim poprilično kompleksnim (crnim) vinima primio simpatični i dinamični, temperamentni Michael Allacher. Vrlo dobri Blaufränkisch 2011 Erofläcker, zatim Altenberg 2011 (lovrijenac 40 %, te merlot i cabernet sauvignon po 30 posto) i Zweigelt 2011 Salzberg

_______________________________

Wine travel Dworan Petra Stolba Klinger

Willy Klinger (desno), direktor Austrian Wine marketing Boarda, i  Christian Dworan, iz AWMB-a, u društvu s Petraom Stolba , direktoricom Austrijske turističke zajednice

OTKRIVANJE AUSTRIJSKOG VINA – Turisti otkrivaju austrjsko vino – od vinograda gdje loza sazrijeva milovana suncem, do podruma. Austrija u ukupnom svom turističkom sektoru, koji bilježi godišnje oko 131 milijun noćenja, u segmentu eno-gastro gostiju može se pohvaliti s više od dva milijuna noćenja godišnje, s time da je zanimanje za dolascima u porastu, čujem od Susanne Staggl  iz organizacije Austrian Wine Marketing Board (AWMB, austrijski vinski marketing).

Dva milijun vinskih noćenja u izravnoj usporedbi s 131 milijun ukupno ne izgleda mnogo, ali samo od te niše ostvareni promet vrti se oko pola milijarde eura, kaže Willy Klinger, glavni direktor AWMB-a.

Da bi se potaknulo turiste da u još većem broju obilaze austrijske vinorodne krajeve  Austrian Wine Marketing Board krenuo je s ljetom 2013. u vrlo opsežnu promocijsku kampanju za vinska područja. Prijedlozi za posjete Štajerskoj, Donjoj Austriji, Gradišću i Beču vabe s web-stranica www.austrianwine.com pod naslovom Wine & Travel (Vino i putovanja). Prilozi su na njemačkom i engeskom jezik, koji je postao univerzalnime, tako da su dostupni zaista svima. Wine & Travel povezuje ponajbolje austrijske vinske posjede s ponudom Turističkog saveza Austrije, ali i s najznačajnijim turističkim i gastronomskm vodičima. Detaljno prezentira područje, eno-gastro ponudu, lokalne  atrakcije, mogućnosti noćenja, cijene.

Spomenuta web stranica gostima omogućuje da s nje skinu fotografije koje ih zanimaju za uspomenu, ali omogućuje i primanje komentara gostiju međutim stvar ne ostaje na pasivnome načinu nego ide u aktivu: ako se primijeti da gosti sami signaliziraju neku atrakcijuu koja možda nije navedena na stranicama Wine & Travel od strane nositelja web-stranice, uvijek postoji mogućnost da se kreiraju novi prilozi, dakle stranice su podložne konstantnom širokom ažuriranju… ∎

___________________________

SLOBODNI TRGOVAČKI KRALJEVSKI GRAD RUST
Evo nas u Rustu, s lijeve i nama bliže obale Niuzaljskog jezera. Rust je grad roda i plemenite kapljice.

Sa 1900 stanovnika, jedan je od najmanjih austrijskih gradova. Rust se prvi put u pisanim dokumentima spominje 1317. Godine 1470. dobio je pravo slobodnog kraljevskog trgovišta a 1524. pak i pravo da na svoje vinske bačve stavi slovo R kao znak Rusta, s tim znakom bačve s vinom mogle su se prodavati u tadašnjem tamošnjem kraljevstvu a da na vino nije trebalo platiti carinske pristojbe. Godine 1681. stanovnici Rusta otkupili su od vladajućih slobodu, plativši je 60.000 guldena i sa 500 bačava zvanih Eimer (=cca 56 litara), ukupno je riječ o oko 30.000 litara vina od sorte Furmint (Moslavac) u kategoriji Ausbruch, po kojemu su u Rustu bili poznati. Od tada pa sve do danas kao znak sjećanja na ono vrijeme na tržištu postoji slatko desertno vino Ruster Ausbruch.

Piktoreskna jezgra gradića s mnogo građanskih kuća iz razdoblja od 16. do 19. stoljeća s renesansnim odnosno baroknim fasadama, te s grbovima i štukaturama kao ukrasima, zaštićena je Haškom konvencijom kao spomenički prostor, UNESCO je pak Rust zaštitio kao svjetsku kulturnu baštinu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Jedna od zgrada s posebno lijepim pročeljem u Rustu

Od proljeća pa do jeseni Rust je vrlo posjećeno turističko mjesto. Niuzaljsko jezero na obali kojega se gradić Rust nalazi najveće je europsko stepsko jezero, s površinom od oko 320 četvornih kilometara. Jezero dijelom pripada i Mađarskoj. Duboko je oko 1,5 metar. Uz obale jezera gusta je trska čiji pojas ponegdje dosiže jedan a ponegdje čak i šest kilometara. To područje gnjezdilište je i stanište mnogih vrsta ptica. U vodi pak žive brojne ribe, a prvorazredni specijalitet na gradišćanskom tanjuru je smuđ (po njemački: Zander). Na vodi uz obalu jezera upravo kod Rusta brojne su drvene kuće (vodenice) za odmor. Postoje i kupalište, kao i marina za brojne jedrilice. Rust je, ma kako je mali, gradić s popriličnim brojem hotela i privatnih soba za noćenje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Lijepu degustaciju u Rustu nam je priredio Harald Tremmel, koji obrađuje 10 hektara vinograda

U okolici Rusta vinogradi su – danas je tu nekih 450 hektara – s vrlo povoljnom klimom za uzgoj crnih sorata, ali i bijelih sorata od kojih će se proizvesti visoko-predikatna slatka desertna vina. Klima je panonska, zimi hladno i sa snijegom, a ljeti vruće. Jezero je svojom blizinom dobar je regulator temperature i vlage. Najesen kad je grožđe već zrelo, crne se sorte poberu a bijele se sorte ostavljaju i duže na trsu da ih zahvati plemenita plijesan što visokiom predikatima daje poseban i vrlo cijenjeni ton. Od bijelih kultivara tu su Graševina, Bouvier, Pinot bijeli, Chardonnay, Traminac, Sauvignon, Muškat žuti, Furmint odnosno Moslavac, a od crnih Pinot crni, Frankovka, Zweigelt , Lovrijenac, Cabernet sauvignon…).

U središtu Rusta u ulici glasovitog skladatelja Josepha Haydna nalazi se podrum Petera Schandla koji odmah iza ugla, u Hauptstrasse, uz Austrijsku vinsku akademiju te SeeHotel na obali, ima lijep Buschenschank-restorančić s vrlo okusnom hranom. Od vlasnika Schandla čujem da je strogo određeno da hrana koju nudi u loklu budu proizvodi i namirnice iz lokalne produkcije, nikako oni tko zna odakle i kupljeni s polica samoposluživanja.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kuća s podrumom Petera Schandla

Za vinogradarski i vinarski dio sada je zadužen Paul Schandl, Peterov sin. Paul Schandl studirao je agronomiju i enologiju u Austriji, naukovao je i u Njemačkoj, na praksi bio u Južnoj Africi i na Novom Zelandu. Imao je prilike učiti na pravim mjestima i steći šire spoznaje o tome kako vino mora izgledati za zahtjeve modernog potrošača.

– Nisam išao u daleke zemlje da stvari samo kopiram i onda ih primjenim ovdje, nego da vidim što od toga što sam mogao vidjeti i naučiti mogu dobro kombinirati s najboljom praksom u našoj staroj Europi i dakako ovdje kod nas u Gradišću. Krenuo sam eko-kolosijekom tako da u vinogradu više ne rabimo herbicide, pesticide, umjetno gnojivo. Orijentirani smo na integriranu proizvodnju. U podrumu se klonimo u današnjoj enološkoj praksi uobičajenih aditiva i radnji, nastojim da sve bude prirodi što prijateljskije i da vino bude ne samo uredno i čisto nego da se u vinu osjeti ovaj naš terroir. Oprezan sam sa sumporima, u mojim vinima maksimum ukupnoga ne prelazi 100 mg/lit. Grožđe pažljivo selekcioniramo, u podrumu je apotekarska higijena, naša je njega brižna, vino duže odležava na kvascu i praktički mu ne treba sumpor sve do punjenja. Budući da želim da većina mojih vina doživi i duže godina ne samo u odličnoj kondiciji nego i na višem razvojnom stupnju, prigodom punjenja takvima predviđenima za čuvanje dodajem sumpora da vrijednosti slobodnoga budu između 30 i 40 mg/lit. Poslije punjenja vina još odleže neko vrijeme u boci kod mene u podrumu i tek onda idu van, a ja svakome kupcu rado preporučim da ne žuri s konzumacijom nego da bocu još neko vrijeme u prikladnim uvjetima skladištenja pričuva kod sebe – rekao je Paul Schandl, i dodao da Schandlovi posjeduju 15 hektara i proizvode oko 70.000 butelja.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Enolog Paul Schandl u kušaonici

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Veselo, za stolom Petera Schandla u rstoranu: slijeva su Peter Schandl, Mario Meštrović, Daniela Tomka iz AWMB-a, Ivo Kozarčanin, Vito Andrić i Paul Schandl

Kuća Peter Schandl proizvodi 60 posto bijeloga i 40 posto crnoga vina. Od ukupne produkcije oko 60 posto proda se na kućnome pragu, zasigurno zahvaljujući restoranu, a od izvezenih 40 posto dio ide u Njemačku, dio u Švicarsku, Belgiju, Finsku, SAD, a nešto i u Indiju i Kinu.

GUT OGGAU
Oggau je malo mjesto udaljeno nekoliko kilometara od Rusta. Tradicija vinogradarstva i vinarstva tu seže još u doba starih Rimljana, koji su upravo ovdje, kaže povijest, proizveli prvo crno vino u Austriji. Gut ili dobro ili posjed Oggau star je po godinama, ali mlad po sadašnjem vodstvu, a to su enolog Eduard Tscheppe, kojega je ovamo iz Štajerske dovela ljubav, i njegova supruga Stephanie Eselböck- Tscheppe, inače kćerka Waltera i Evelyne Eselböck, a Walter je jedan od najpoznatijih austrijskih kuhara i ugostitelja, on u Gradišću drži prestižni restoran Taubenkobel. Na Kvarneru Eselböckovi imaju vikendicu i često su kod nas, vidio sam da poznaju uglavnom sve vodeće naše vinare i proizvođače maslinova ulja, posebice one iz Istre, neke naše proizvode drži u ponudi u svom restoranu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Gut Oggau: Walter i Evelyn Eselböck, Stephanie Eselböck Tscheppe i Eduard Tscheppe

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Enolog Eduard Tscheppe u podrumu Guta Oggau.Naravno, s revijom Svijet u čaši!

Kad stupite u dodir s vinima posjeda Gut Oggau već na prvi pogled neobično je što svako vino na etiketi nosi crtež druge osobe. Butelje poredane jedna do druge kao da prezentiraju jednu cijelu obitelj.

– Brinemo o 14 hektara vinograda, s trsjem starim između 30 i 40 godina. Opredijelili smo se za biodinamski uzgoj i u sustavu smo Demeter. Vina nastojimo proizvesti na najprirodniji mogući način. Radimo i maceracije bijelih sorata s alkoholnom fermentacijom. Sumpori u vinima su od 30 mg/lit slobodnoga pri punjenju do najviše oko 50 mg ukupnoga kasnije u butelji. Likovi na etiketama ne predstavljaju konkretno našu obitelj nego obitelj općenito, od mame i tate preko njihovih sinova i kćeri do unuka. Vina s likom mame Mechthild (bijelo) i tate Bertholdija (crno) rade se na starinski način kako je bilo nekad, ona od sinova i kćeri (Joshuari, crno; Wiltrude, slatko; Emmeram, misiravi traminac, Timotheus, bijelo) nešto su modernija, sposobna su i za duže čuvanje, a vina Theodora (bijelo), Winifred (ružičasto) i Atanasius (crno) najmlađa su, i piju se kao mlada – rekao je Eduard Tscheppe.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Butelje posjeda Oggau: likovi na etiketama svi zajedno kao da čine cijelu jednu obitelj

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

http://www.suhiucasi.wordpress.com

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: