Austrian Wine Summit 2015/ UČITI OD ONIH KOJI RADE BOLJE!
Upoznajmo vinske susjede
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
TRADICIJSKO GODIŠNJE OKUPLJANJE SVJETSKIH NOVINARA, SOMMELIERA i TRGOVACA PLEMENITOM KAPLJICOM u BEČU, i STUDIJSKI OBILAZAK VINORODNIH KRAJEVA SJEVERNO-SUSJEDNE NAM ALPSKE ZEMLJE
Austrian Wine Summit u punom smislu riječi! Dolazio sam već više puta na tu manifestaciju koju već niz godina za do gotovo 200 vinskih novinara (dakle: i novinarski je summit!) i trgovaca Bakhovim nektaroim iz cijeloga svijeta priredjuje tijelo Austrian Wine Marketing Board za promociju austrijskog vina ali i gastronomije i vinorodnih područja, i uvijek je organizacija bila besprijekorna, medjutim ovo sada, najnovije događanje, barem dio s putovanjem Gradišćem na kojemu sam bio ja (neki uzvanici išli su u Donju Austriju a neki u Štajersku), nadmašilo je prethodne u organizacijskoj savršenosti!
Prvi dan, predviđen za okupljanje, bio je zajednički u Beču, onda su grupe, sastavljene prema afinitetima anketiranih gostiju, krenule svaka u svoj kraj Austrije, da bismo se četvrtog dana oko podneva svi ponovno našli u austrijskoj metropoli na antologijskoj degustaciji stotinjak ponajboljih zelenih veltlinaca (položeni grozd, u obliku Austrije, gore na uvodnoj slici; Veltlinac zeleni je Austrijancima kao nama Graševina). Inače, u Burgenlandu i u Donjoj Austriji i u Štajerskoj mogla su se kušati razna vina, i od najboljih proizvođača, ipak prvenstveno ona tipična za teritorij.
Ajme, judi – ki to more platit!…
Trebalo je vidjeti kako su pedantni Austrijanci svoje goste opskrbili materijalima o austrijskom vinu općenito i o vinskim posebnostima vezano uz pojedina njihova područja! Podataka – ali vrijednih, da boli glava, a ne onih tek propagandno usmjerenih za korist domaćina. Dobra informativna reportaža mogla se napisati i bez boravka na Summitu 2015., samo iz dobivenih materijala! Naravno, jedinstveno je i neusporedivo iskustvo kad se dožive stvari na licu mjesta. Program je bio organiziran tako da se nitko nije osjećao kao da je, zapravo, na radnom zadatku.
Austrian Wine Marketing Boardu na čelu s generalnim menadžerom Willyjem Klingerom treba skinuti kapu jer je sjajno ustrojen, i jer je uspio okupiti sve relevantne austrijske vinare dakle ima odličnu bazu za akcije. I čestitati mu na tome što na svoja dobro osmišljena događanja uspijeva iz raznih pa i najinteresantnijih tržišta u vlastito dvorište, gdje strane oči stvar sagledavaju daleko kompleksnije nego kad se kod svoje kuće susretnu s ponekom buteljom odavde, privući veliki broj osoba relevantnih za plasman vina.
Vinorodna Austrija: na sjeveroistoku države – sjeverno uz granicu sa Češkom i istočno uz granicu sa Slovačkom, pokrajina je Donja Austrija (Niederosterreich), odmah ispod je Beč, a ispod njega su Carnuntum, Thermenregion i, uz granicu s Mađarskom, Gradišće, vinski podijeljeno u tri dijela – Neusiedlersee (DAC) i Leithaberg (DAC) na sjeveru, u sredini je Mittelburgenland (DAC), a na jugu Sudburgenland s vinogorjem Eisenberg (DAC). Na jugu zemlje i zapadno od Južnog Gradišća je Štajerska, koja se vinski dijeli na Vulkanland Steiermark (Sud-Oststeiermark), Južnu Štajersku i Zapadnu Štajersku
Austrijanci su nam geografski tako blizu, a nikako da se u dobrim stvarima ugledamo na njih!
Austrija je danas u svijetu vrlo cijenjena po svojemu vinu. Mala zemlja, ali s proizvodom s identitetom! Evo nekih brojki: ima oko 46.000 hektara vinograda, međutim, čujem, postoji potencijal za oko 60.000 ha! Tamo je nekih 23.000 proizvođača Bakhova nektara, od čega je 6000 onih koji buteljiraju vino. Godišnje se proizvede oko 2,4 do 2,5 milijuna hektolitara vina. Berba 2014., problematična kao gotovo svuda u Europi, dala je oko dva milijuna hl.
Bijele sorte prevladavaju nad crnima, odnos je 65 posto prema 35 posto. Najraširenija bijela sorta, i općenito sorta, u Austriji je Veltlinac zeleni (Grüner Veltliner) – 29,4 posto, slijedi Graševina (Welschriesling) sa osam posto, od crnih sorata najznačajnija je Zweigelt sa 14,1 posto, iza njega je Frankovka (Blaufränkisch) sa nekih sedam posto udjela.
Generično kvalitetno vino plasira se s oznakom pokrajine: Niederosterreich, Burgenland, Steiermark, Wien, Bergland, Kärnten, Salzburg, Tirol, Vorarlberg, Oberösterreich.
Specifična uža područja kao dio apelacije su: Wachau, Kremstal, Kamptal, Traisental, Wagram, Weinviertel, Thermenregion, Carnuntum, Leithaberg, Neusiedlersee, Mittelburgenland, Eisenberg, Vulkanland Steiermark (Jugoistočna Štajerska), Südsteiermark, Weststeiermark, Wien.
_________________________________
Eno-gastronomija: austrijsko vino – lijepo pitko, i odlično uz mnoga jela
SEDAM ELEMENATA POSEBNOSTI – Austrijanci su u kampanju za svoje vino ušli sa sloganom Sedam elemenata posebnosti. To su TLO i KLIMA (igra se na – marketinški – bitnu kartu identiteta, kojega, logično, obilježavaju specifično tlo, mikroklimatski uvjeti, kao i stilistika kapljice, usko vezana uz lokalni mentalitet na području eno-gastronomije i uz ukorijenjene navike u proizvodnji u pojedinom području), zatim specifični PRIRODNI AMBIJENT i njegova vrijednost za proizvodnju posebno upečatljive kapljice te i za plasman i kapljice i teritorija, SORTA/SORTE (prvenstveno ona/one domaće, a onda i ona/one internacionalne koje su se lokalno dobro uklopile), KULTURA vina (tradicija je uzgoja vinove loze i produkcije vina dugačka, navodno još od sedmog stoljeća prije Krista), ODNOS LJUDI PREMA PRIRODI (održivi, prirodi prijateljski uzgoj vinove loze i produkcija Bakhova nektara posebice u manjim zanatskim vinarijama), ODNOS IZMEĐU SADRŽAJA BOCE i CIJENE (Austrijanci će se rado pohvaliti da je u malo kojoj zemlji tako dobar taj odnos kakvoća-cijena!), SLJUBLJIVANJE VINA S JELOM (Austrijanci će se rado pohvaliti i s time da su njihova vina izvanredno pitka i da se lijepo slažu s jelom). ■
______________________
U devet od tih specifičnih područja uvedena je nova apelacija DAC (Districtus Austriae Controllatus) s fokusom na pojedine za svaki taj predio karakteristične sorte, i to su: Weinviertel DAC sa Veltlincem zelenim u kategorijama Classic i u razini iznad – Reserve, zatim Mittelburgenland DAC s Frankovkom Classic i Reserve, Traisental DAC, Kamptal i Kremstal s Veltlincem zelenim i Rieslingom (svi kao Classic i Reserve), Leithaberg DAC sa Veltlincem zelenim, Pinotom bijelim, Chardonnayem i Neuburgerom, te s Frankovkom, sva vina sa statusom su Reserve, pa Eisenberg DAC s Frankovkom Classic i Reserve, Neusiedlersee DAC sa Zweigeltom 100 posto ili cuvéeom s većinskim udjelom Zweigelta, također su i tu kategorije Classic i Reserve, te Wiener Gemischter Satz DAC (vino od raznih sorata posadjenih u vinogradu a koje se sve zajedno beru i zajedno preradjuju).
U Wachauu se posebna pažnja posvećuje Veltlincu zelenome i Rieslingu, u Wagramu pak Veltlincu zelenome ali i crvenome, u Carnuntumu Zweigeltu i Frankovki, u Thermenregionu Zierfandleru, Rotgipfleru (Zelenac), Lovrijencu i Pinotu crnome, u Vulkanskoj Štajerskoj Pinotu bijelome, Morillonu (Chardonnay), Sauvignonu i Tramincu, u Južnoj Štajerskoj Sauvignonu, Muškatu, Pinotu bijelome i Morillonu, u Zapadnoj Štajerskoj Schilcheru (crveno vino od domaćeg kultivara Blauer Wildbacher).
Na području Wachaua za Veltlinac i Riesling uvedene su i dodatne, gradacijske oznake po kakvoći – bazna Steinfeder, pa Federspiel i, kao najviša, Smaragd, a u Južnoj Štajerskoj uvedene su oznake Erste Stm Lage (Erste Steiermärkische Lage, trebalo bi odgovarati francuskome Premier cruu), te Grosse Stm Lage (Grand cru), za vina s najboljih pozicija koje je definiralo posebno povjerenstvo udruga tamošnjih vinara. Te oznake nisu određene austrijskim Zakonom o vinu, ali govore o ambicioznosti vahauskih i južnoštajerskih proizvođača prema kakvoći, i njihovoj želji da se tim oznakama na etiketi odmah dade do znanja potrošaču u koji kvalitativni (i cjenovni!) rang vino spada.
____________________________
Eisenstadt/Željezno, Gradišće/Burgenland: velebni dvorac Esterhazy, simbol grada. Dvorac Esterhazy ima vinograd, podrum i vlastitu vinsku produkciju, a kako čujem, eno-savjetnik je Stephane Derenoncourt iz Bordeauxa!
______________________________
Iz austrijskog Zakona o vinu
KATEGORIJE – Uz stolno vino bez geografskog porijekla, Austrijanci kao kategorije imaju – dakako, razina više – vino sa zaštićenom oznakom porijekla PGI (protected geographical indication, odnosno na francuski indication géographique protegée, ili talijanski indicazione geografica protetta, tradicijska oznaka za nj je Landwein, i odnosi se na Donju Austriju/Niederösterreich, Gradišće/Burgenland i Beč/Wien, zatim na Bergland odnosno brdske krajeve Gornje Austrije, Salzburga, Koruške, Tirola i Voralberga, te na Štajersku), potom, tu je i vino s oznakom PDO odnosno protected designation of origin – dakle sa zaštićenom oznakom izvornosti ZOI, tradicijski njihov izraz je Qualitätswein. To vino mora biti iz 25 službeno definiranih austrijskih vinorodnih područja i od jedne ili više od 35 preporučenih odnosno dozvoljenih sorata. Po propisu, maksimalni prinos smije se kretati oko devet tona grožđa po hektaru odnosno 6.750 litara po hektaru, minimum sladora u moštu je 15 KMW odnosno 73 oechslea, minimum alkohola u vinu definiran je na 9 vol%.
Specijalitet Gradišća: visoki, slatki predikati
Od 1999. Austrija radi – što je vrlo važno za zahtjevnog potrošača i za marketinške akcije usmjerene na bolji plasman i vina i teritorija – na profiliranju specifičnih vinskih područja, gdje do izražaja maksimalno dolazi tipičnost vina s obzirom na kraj, sortu i tradicijski način proizvodnje, kao i na lokalne navike u eno-gastronomiji. Priča se bazira na staroromanskom vinskom zakonu koji uvelike valorizira vinogradske pozicije i (lokalne) sorte na njima. Taj pristup imaju Francuzi, u novije vrijeme jače su mu se priklonili Španjolci, dosta u tome pravcu rade Talijani i Nijemci.
U tome smislu uvedena je apelacijska oznaka DAC, odnosno Districtus Austriae Controllatus, zamišljena da potrošaču, čim pogleda etiketu, odmah dade do znanja da je u boci vino tradicijski – glede sorte i osnovnog pristupa u produkciji – tipično za neko austrijsko vinorodno područje. Pri označavanju vina u prvome redu nije sorta, nego vinogorje, i kad na etiketi stoji DAC popraćen nazivom vinogorja to znači da je vino od sorte raširene i tradicijski rabljene u dotičnome predjelu, primjerice ako je riječ o oznaci Mittelburgenland DAC to će reći automatski da je kapljica dobivena od sorte Frankovka.
U Austriji postoji još i oznaka Kabinett, a to znači da mošt ne smije biti doslađivan ili na drugi način obogaćivan, da sadržaj prirodnog sladora u moštu mora biti najmanje 17 KMW ili 83,5 oe, da alkohol u vinu ima biti do 13,0 vol %, te da ostatak neprovreloga sladora ne smije prelaziti 4 g/lit odnosno ako je kiselost jača onda do maksimalno 9 g/lit, kako bi se vino moglo po zakonu označiti kao suho.
Posebnu grupu čline predikatna vina, koja se dijele na kasnu berbu ili Spätlese (perfektno zrelo grožđe, minimum sladora u moštu 19 KMW ili 94,2 oe, vina smiju na tržište tek nakon 1. ožujka u godini što slijedi berbu), zatim izbor ili Auslese (selekcija najboljih grozdova, lišenih nedozrelih i oštećenih bobica, minimum sladora od 21 KMW ili 105 oe, vina na tržište ne smiju prije 1. svibnja u godini što slijedi berbu), pa izbor bobica ili Beerenauslese (vina od prezreloga grožđa zahvaćenog plemenitom plijesni, minimum 25 KMW ili 127,3 oe sladora u moštu, vino na tržište ne smije prije 1. svibnja u godini što slijedi berbu, ledeno vino ili Eiswein (grožđe u berbi i u tijeku prešanja mora biti smrznuto, minimum sladora u moštu određen je na 25 KMW ili 127,3 oe. Postoji i slamnato vino ili Strohwein (grožđe mora biti posve zrelo, bogato sladorom, ono se još i suši na slami ili obješeno najmanje tri mjeseca prije vinifikacije, minimum sladora u njemu mora biti 25 KMW. Evo i kategorije Ausbruch odnosno samotok, od prezrelog i plemenitom plijesni zahvaćenog grožđa prosušivanoga na trsu, minimum sladora propisan je na 27 KMW ili 138,6 oe. Kralj predikatne priče je izbor prosušenih bobica (Slovenci kažu suhi jagodni izbor), sirovina je prezrelo grožđe značajno zajhvaćeno plemenitom plijesni, sa sladorom id najmanje 30 KMW ili 156 oe). ■
_________________________________
Zelene eko-markice
Austrijanci su oštro krenuli i s eko-produkcijom i rabe već dosta zelenih oznaka – Nahhaltig Austria odnosno Sustainable Austria Certified, koju izdaje Udruga austrijskih vinogradara i za koju je kontrola svake tri godine (proizvod mora biti GM free, produkcija prirodi prijateljska a i ambalaža na tom, eko-kolosijeku), te oznaku EU Organic Farming, na razini EU, tu je kontrola svake godine, proizvodnja mora biti po organskim principima, proizvod dakako ne smije sadržavati GM-organizme.
Austrija, koja se od velikog vinskog skandala u osamdesetim godinama relativno brzo oporavila, zahvaljujući (i) energičnosti Vlade koja se pobrinula da se krivci oštro kazne i jako se angažirala u tome da se u vinsku branšu i u organizacijskome smislu uvede red, vrlo je uspješna u izvozu vina. Izvozi sada oko 50 milijuna litara (najviše u Njemačku, pa Švicarsku i Lichtenstein, Skandinaviju, SAD…) – doduše to je količinski manje nego npr. 2002, 2003 i 2004., kad je dostigla nekih 80 milijuna litara, međutim s tim manjim volumenom postiže bolji novčani rezultat, konkretno ostvaruje ukupno oko 146,5 milijuna €. Vrijednost je u prosjeku ukupno 2,93 € za litru. Velikom većinom se izvozi buteljirano vino, koje je skuplje, konkretno tu se realizira svota od 139.138 € i tu je prosječna cijena ukupno za litru oko 3,28 €, dok se rinfuze vani plasira u vrijednosti od oko 7000 €, i to po prosječnoj cijeni od oko 0,94 € za litru.
Imaju, odnedavno, Austrijanci, i tri razine kvalitete pjenušaca, oslikano je to kao piramida s tri nivoa – bazni čini najdonji dio kvalitativne piramide (tih je vina i najviše), razina piramide u sredini iznad je, i količinski manja, a vrh, koji je najmanji, je – špica!
GET TOGETHER: BEČ
Sastanak svih nas pozvanih na Wine Summit bio je u prostranom restoranu u središtu glavnog austrijskoga grada. Vinari su poslali svoje butelje i kušalo se u društvu sommeliera, bilo ih je više i svaki je nudio vina proizvođača iz po jedne vinorodne pokrajine. Etiketa mnogo, i kušao sam uistinu mnogo. Sva vina savršeno do gotovo savršeno čista. Ona iz 2014. sjajno dotjerana, svježa, dobre aromatike, bez grubosti i hrapavosti te stršeće kiselosti. Tek tijelom i strukturom tanja nego u boljim godištima. Alkoholi uglavnom oko 13,0 vol%, ostatak šećera, ne govorim naravno o visokim slatkim predikatima, u prosjeku oko 3 g/lit, ekstremi su bili od 1 do 5 g/lit.
Neka bijela vina s oznakom koja izravno govori ili sugerira da su dozrijevana u barriqueu odavala su – kroz drvo i nijanse dima – i malo jači utjecaj bačvice što je donekle prekrivao voćnost, ali kapljica se medjutim nije pokazala u jeftinom i banalnome svjetlu.
Vrlo dobri lovrijenci…
Burgenland se te, prve večeri prezentirao i s vinima na kolosijeku tzv. prirodnih te oranžnih, radjenih uz duže maceracije bijelih sorata. Vrlo dobro i elegantno vino Chardonnay 2013 Bambule od Judith Beck (90/100; mpc. €€€ odnosno oko 20 eura); iako ima specifičnu aromatiku narančastih eno-uradaka ne djeluje ekstremno kao mnoga druga macerirana bijela vina, s puno je živosti, skladno, i može ga prihvatiti i šira javnost. Vrlo dobar crnjak Josephine 2012 (88; €€€) – Gut Oggau.
…te osobito dobri cuveei iz Thermenregiona, Leopold Aumann i Gregor Schup
Thermenregion, lovrijenci iz 2013. – dotjerani i uglađeni, stilom vrlo ujednačeni, prepoznatljivi, za popiti sada i ne baš za čuvati, nekima je drvo malo pojelo vino, nekoliko je uzoraka ipak pokazalo i lijepu voćnost, npr. St.Laurent 2012 (89/100, €€€) – Landauer-Gisperg; St.Laurent 2012 Reserve (88/100, €€€) – Familie Auer; St. Laurent 2012 Reserve (88, €€) – Schneider.
Thermenregion, crni pinoti 2012 – lijepi, skladni, s dosta elegancije i puni, dosta njih međutim dugo zatvoreni, zagušeni u nosu, dobar dio vinara očito je prilično naklonjen njemačkome stilu – drvo od bačvice i ponešto dima malo potiskuju voćnost, srećom nekoliko vinara pokazalo je naklonjenost burgundijskome stilu s boljom otvorenosti na nosu i s više voćnosti i svježine. (Pinot noir 2012 Reserve, 90, €€ – Heinrich Hartl; Pinot noir 2012, 87, €€ – Othmar Biegler).
Thermenregion: izvanredno ugodno iznenadjenje: Cabernet sauvignon 2011 Eichkogel Reserve – Gregor Schup (91, €€€) i Cuvée St Laurent & Merlot 2011 Badnerberg – Leopold Aumann (92, €€€).
GRADIŠĆE
Dimnjaci gradišćanskih kuća ljeti su stanovanja roda
Ruta koju sam ove godine izabrao za obilazak bila je Burgenland odnosno Gradišće, i Carnuntum.
Burgenland je sjeveroistočna austrijska regija što graniči s Mađarskom, obuhvaća 14.840 hektara vinograda i pokriva oko 30 posto ukupne vinogradske površine Austrije. U svom sjevernome dijelu gotovo potpuno zaokružuje Niuzaljsko ili Nežidersko jezero (Neusiedler See), a inače tek maleni dio tog jezera, na njegovu jugu, pripada Mađarskoj. Odmah sjevero-zapadno od tog sjevernog gradišćanskoga dijela, prema Beču, nalazi se vinogradska oblast Carnuntum, a odmah zapadno je Thermenregion. U sredini Burgenlanda je Mittelburgenland ili Srednje Gradišće, a ispod je Südburgenland, odnosno Južno Gradišće, ono dopire do Slovenije.
Zbog različitosti tla, mikroklime i zbog većeg broja sorata, Gradišće je u vinskome smislu moguće nazvati bogatstvom u bijelom, crnome i zlatno-slatkome!
Neusiedlersee – Niuzaljsko jezero, najveće stepsko jezeru u Europi, kažu. Mnoge jahte kod gradića Rusta – kao da smo na moru. I vikendice su na vodi!
Neusiedlersee – snažna vina s osunčane obale Niuzaljskog jezera. Najveće gradišćansko vinogorje Neusiedlersee, s oko 8000 hektara pod vinovom lozom, bitno je u klimatskome smislu pod utjecajem najvećeg europskog stepskog jezera. Dobar dio vinograda nalazi se, na visini od oko 115 – 120 metara u ravnici (Heideboden), sa sjeverne strane zaštićenoj Parndorfskim platoom na južnoj strani kojega su, od Weidena do Mönhhofa, i vrlo cijenjeni vinogradski položaji poput Salzberga, Gabarinze, Ungerberga, Altenberga… Tlo tu čine crna zemlja te ilovasto-pjeskovita kombinacija s dosta kamena. Uvjeti su idealni za proizvoidnju snažnih bijelih vina od sorata poput Chardonnaya a i Pinota bijeloga, te za dobivanje punih i dosta gustih, toplih crnjaka. Od sorata ovdje dominira Zweigelt, a što se tiče vina mnogo je cuvéea na njegovoj bazi. U sortimentu su zastupljeni još i Frankovka, Lovrijenac, Pinot crni, Syrah i Merlot. Na području Seewinkela na istočnoj strani jezera i uz mađarsku granicu, u trokutu Podersdorf-Illmitz-Apleton, gdje je više malenih jezeraca i gdje se redovito lijepo stvara plemenita plijesan, proizvode se, uvelike i od Graševine, svjetski glasovita visokopredikatna slatka vina.
Neusiedlersee Hügelland – dio je koji se proteže uz zapadnu obalu Niuzaljskog jezera i podnožjem brda Leitha (Leithagebirge). Tu su vinogradi do nadmorske visine od 250 metara. Tlo je s dosta vapnenca, škriljevca ali i prapora. Upečatljiva su i elegantna bijela i crna i slatka predikatna vina. Jedna od važnih karakteristika vina odande je mineralnost. Od bijelih sorata tu su zasađeni Graševina, Veltlinac zeleni, Chardonnay, Sauvignon bijeli i Pinot bijeli. Od crnih sorata dosta je Frankovke. U ovome dijelu historijski je značajno sjajno slatko predikatno vino Ruster Ausbruh, od grožđa iz vinograda uz grad Rust, smještenog na samoj obali jezera i nadaleko znanog po tome što je od proljeća do jeseni veliko okupljalište roda.
Tipovi tla u Gradišću: ilovasta pjeskulja, može biti i s dosta kamena, zatim ilovača i vapnenac, pa vapnenac, škriljevac i prapor
Mittelburgenland – Srednje Gradišće, s oko 2300 hektara pod trsjem, slovi kao područje crnih sorata i, dakako, crnoga vina. Teže ilovasto-pjeskovito tlo kod Deutschkreutza, Horitschona, Neckenmarkta i Lutzmannsburga idealno je za Frankovku, koja je i najviše zasađena – zato je cijeli kraj i nazvan Blaufränkischland, i za proizvodnju snažnih karakternih crnjaka. Uz Frankovku, tu su i kultivari Zweigelt, Lovrijenac, Merlot, pa i Cabernet sauvignon, koji se najčešće rabi za cuvée, da im pojača kičmu.
Südburgenland: Taj predio nazivaju idiličnim krajolikom, a što se tiče vina – zbog specifičnoga tla i tople klime – podesan je za produkciju snažnih toplih, začinima obilježenih pikantnih crnjaka, od Frankovke i Zweigelta sa ilovastog tla bogatog željezom s kosina brežuljaka kod Eisenberga i Deutsch-Schützena. Bijela vina pak raširena su uz Vinsku cestu dolinom Pinka, a sorte su Graševina, Pinot bijeli, Chardonnay. Kao specijalitet kraja nudi se kiselkasti rosé Uhudler, dobiven od direktno rodnih hibrida.
U Burgenlandu je vrlo mnogo malih proizvođača, a malo velikih. Odnosi se to ne samo na vino nego i na hranu. Gradišćanci vole fino jesti, posebno svoje lokalne proizvode. Nakon svojedobnog trenda u sadnji internacionalnih vinskih sorata, još prije dosta vremena postali su svjesni da moraju unaprjeđivati i gurati svoje, i uvelike su se vratili domaćim kultivarima posebice Frankovki, Lovrijencu, Zweigeltu.
U selu Donnerskirchen, u nekadašnjoj gospodarskoj zgradi, u povijesti u posjedu plemenitaša Esterhazy a nedavno obnovljenoj i preuredjenoj u edukacijski centar vezano za enogastronomiju (bazni tečajevi kuhanja, treninzi u kuhanju, poduke i vježbe u domeni senzorike, programi, i za djecu, kojima se nastoji pomoći polaznicima da prepoznaju KVALITETU proizvoda ali i da postanu svjesni vrijednosti i važnosti domaćih, regijskih artikala), nalazi se Akademija okusa (Genussakademie). Ona je bila domaćin najprije vođenoj degustaciji reprezentativnih uzoraka gradišćanskih bijelih, crnih (zweigelt, frankovka, lovrijenac i crni pinot) i predikatnih vina (zeleni veltlinac, graševina, sauvignon, chardonnay te sämling 88), a potom i slobodnog – walk around – kušanja, hodajući od proizvođača do proizvođača, koji su priredili detaljan prikaz zweigelta apelacije Neusiedlersee DAC u kategorijama baznoga vina iz 2013. i Reserve, većma iz 2012, nešto je Reserve bilo i iz 2011.
Bazna vina bila su u ujednačenom organoleptičkom profilu, nepretenciozna i lijepo pitka, prikladna za svakodnevnu, nezahtjevnu konzumaciju, dok su reserve, očito rađene s većom ambicijom kako i priliči toj kvalitativnoj kategoriji, bile kompleksne, gušće, punije, osjetilo se da su dozrijevale u bačvi(ci), kod nekih vina moglo se zaključiti da proizvođač i voli izraženiji štih po bačvi(ci) .
Donnerskirchen, pogled iz Akademije okusa (Genussakademie) na lijepu crkvicu, te prizor s kušanja zweigelta
Moje ocjene za bijela vina kretale su se uglavnom od 83 do 87, a dva su mi iskočila – Chardonnay 2013 Leithaberg DAC Reserve od Kirchknopfa (90, €€ = mpc. između 10 i 20 eura) i Sauvignon blanc 2014 Steinmühle od Kollwentza Römerhofa (89, €€€ = iznad 20 eura).
Blaufrankisch 2012 Leithaberg DAC Reserve – Hans & Anita Nittnaus
Kod crnih: Blaufränkisch 2012 Leithaberg DAC Reserve – Hans & Anita Nittnaus (92, €€€), Blaufränkisch 2012 Ungerberg – Paul Achs (91, €€€); Chevalier Blaufränkisch Hochacker-Gfanger-Durrau 2012 Mittelburgenland DAC Reserve – Anton Iby (90, €€), Pinot noir 2012 Baumgarten – Gerhard Pittnauer (88, €€€).
Predikati: Samling 88 TBA 2012 (izborna berba prosušenih bobica) – Tschida Angerhof (94, €€€)
Vrlo ugodno, uz čašu dobro ohlađenog šampusa bilo je na ručku u Weidenu am See u restoranu Zur Blauen Gans (Kod Plave guske), u vlasništvu Petera Szigetija, proizvođača pjenušaca. Eto i u vrućem Burgenlandu, koji godišnje ima, kažu, čak i do 300 sunčanih dana, spominje se oko 2000 sunčanih sati, bave se (dosta uspješno) i mjehurićima, i to od Veltlinca zelenoga, Sauvignona, Traminca, Muškata, Graševine, Pinota crnoga, ali i Zweigelta, Frankovke… Dopadljivima su se pokazali pjenušci, imaju svježinu međutim, po meni, nedostaje im ipak još malo kompleksnosti, britkosti i nerva…
Peter Szigeti jedan je od najjačih i najpoznatijih šampanjera Gradišća, od njega saznajem da šampanjizira i na otoku Krku, konkretno za PZ Gospoja obitelji Toljanić
Nakon atraktivne i opuštajuće vožnje – uz kolače i pjenušce – brodom Niuzaljskim ili Nežiderskim jezerom (nije dublje od dva metra!) s istočne na zapadnu obalu jezera, dio popodneva pripao je posjetima vinskim posjedima. Kako je cijela grupa bila velika, trebalo se rasporediti u manje skupine. Na brodu je bilo izvlačenje brojeva kojima su bili označeni vinari, i po tome koji je broj tko izvukao definirala se manja skupina za odlazak ovome ili onome vinaru. Mene je zapao posjed Kloster am Spitz Thomasa Schwartza iz Purbacha… Ali, uspio sam u vlastitom aranžmanu, obići i Hansa i Anitu Nittnaus u Golsu.
Thomas Schwartz, Kloster am Spitz. Schwartz, inače svojedobno član punk-sastava, u vinogorju Leithaberg obrađuje 13 ha vinograda, zasađenih sa 70 posto crnih sorata. U središtu pažnje je Frankovka, a od crnih tu su još i Zweigelt i Syrah, Pinot crni, Cabernet sauvignon, Cabernet franc, Merlot, od bijelih pak Veltlinac zeleni, Sauvignon bijeli i Muškat. Proizvodnja je organska. Isprva je vino dozrijevao u barriqueu, a prije nekoliko godina prešao je, da izbjegne naglašeno drvo, na bačve veće zapremnine, od 5000 litara naviše. Ljeti drži i ponudu hrane, npr jela od domaće uzgojene svinje mangulice, i sve propagira sloganom Schwein und Wein
___________________________
WINE OVER TROUBLED WATER – Da, vino iznad uzburkane vode! Voda je iz obližnjeg Niuzaljskog jezera, podzemna, čak i ne jako duboko u tlu, tako da se vinski podrum sagradilo u razizemlju, nije ga je isplatilo raditi u zemlji jer bi za izolaciju – da voda ne bi srušila zidove i prodrla u Bakhovo carstvo – trebalo utrošiti mnogo i skupog armiranog betona.
A to Bakhovo carstvo prava je katedrala vina, s brojnim 500-litrenim hrastovim bačvama umjesto kićenih klasičnih oltara.
Anita i Hans Nittnaus
Kod Hansa sam i Anite Nittnaus u mjestu Gols, vinogorje Neusiedler See. U Golsu postoji još jedan vinski Hans Nittnaus, ali ovaj, Anitin Hans je onaj pravi, član renomirane grupe Pannobile (od Pannonia Nobilis) sastavljene od devet ponajboljih proizvođača vina iz ovoga kraja, i jedan od najcjenjenijih gradišćanskih i austrijskih vinara.
Nittnaus, inače u mladosti glazbenik – dvije je godine studirao glazbu u Beču, svira glasovir, nastupao je pod imenom John Nittnaus – posvetio se crnjacima (u ukupnoj njegovoj produkciji, sa nekih 42 hektara, oni čine 90 posto, oko osam posto otpada na bijela vina Chardonnay i Bijeli pinot, ostatak su visoki slatki predikati), a unutar zone crnoga ponajviše Frankovki kao sorti. U sortimentu u vinogradima kod jezera i u onima u vinogorju Leithaberg ima, od crnih kultivara, uz Frankovku, i Zweigelt, nešto Lovrijenca, te Merlot. Kaže da je svojedobno, ponesen modom stranih kultivara, uzgajao i Cabernet sauvignon, ali s vremenom je spoznao da mu je pregrub, pa ga je zamijenio Merlotom, koji se lijepo uklapa u njegovu mješavinu sorata. Eksperimentirao je i sa Syrahom i Pinotom crnime, ali nije bio zadovoljan pa je i od njih odustao.
– Drago mi je što ste mi došli u posjet. Nešto što nas Nittnause dijeli od niza drugih vinara je da uvijek nastojimo čvrsto stajati na zemlji. Mi smo obiteljsko gospodarstvo s višestoljetnom tradicijom, stvarni ljudi iza stvarnih vina. Volimo se družiti s potrošačima naših vina i s ljubiteljima plemenite kapljice koji slično razmišljaju kao i mi, zato nam je drago da možemo ugostiti osobe s kojima ćemo popričati o vinu, filozofiji vina i života, kušati vino i piti ga. Zainteresirane da nas upoznaju i podruže se s nama uvijek ćemo rado primiti, u toplom, gradišćanskome stilu – kaže Hans Nittnaus.
Kod Nittnausovih u Golsu: tipično burgenlandsko-panonsko dvorište
Hans Nittnaus, sa Svijetom u čaši, uz paletu svojih vina
I nudi lijepo pitki vrlo svježi Heideboden Weiss 2014, BioWein (Pinot bijeli, 11,5 vol %), zatim korpulentniji ali vrlo elegantan i također svježi Freudshofer Leithaberg DAC 2013 BioWein (Chardonnay, 14 vol %), potom se ide na crno: mineralno-voćni svježi Blaufränkisch 2013 Kalk und Schiefer BioWein (frankovka, 12,5 vol %), pa puni voćni Heideboden Rot 2013 BioWein (zweigelt 60 %, frankovka 30 %, Merlot 10 %), slijedilo je crno Pannobile Rot 2013 BioWein (po 50 posto zweigelt i frankovka, inače za to vino, po pravilniku grupe, smije se rabiti još samo lovrijenac). Odlični za rastanak i dugo sjećanje bile su dvije špice/bombe, sjajni elegantni, kompleksni živi, voćni, mineralni Blaufränkisch 2012 Tannenberg BioWein (frankovka s brežuljka Tannenberg, 18 mjeseci u hrastovoj bačvi od 500 litara, 14 vol %, cijena 58 € za butelju), te mješavina Comondor 2012 (merlot 85 posto, frankovka 15 posto, 15 vol %, naziv dolazi po staroj panonskoj pasmini psa ovčara nekad raširenoj upravo u Burgenlandu, cijena 58 €)…■
______________________________
MITTELBURGENLAND & GRÜNER VELTLINER ANTHOLOGY
Willy Klinger, glavni direktor Austrian Wine Marketing Boarda, organizatora ovog studijskog putovanja austrijskim vinom, te Christian Zechmeister, direktor Wein Burgenlanda, gradišćanske podružnice AWMB a, poveli su nas i u Srednje Gradišće (Mittelburgenland) na kušanje tamošnje kapljice Mittelburgenland DAC i južnogradišćanskoga Eisenberga DAC, a potom i na panonski ručak u mjesto Deutschkreutz na granici s Mađarskom, na kojemu su predstavljena tipična gradišćanska jela te vina austrijskih proizvođača nastala na njihovim posjedima u susjedstvu u Mađarskoj. Burgenland je inače nekad, prije nego li je pripojen Austriji, pripadao Mađarskoj, i u gradišćanskoj se kuhinji nalazi dosta mađarskog utjecaja.
Moriceva frankovka i Gesellmannov cuvee frankovka & lovrijenac
Dojmovi: G (frankovka & lovrijenac) 2009 – Gesellmann (93, €€€); Blaufränkisch 2012 Alte Reben – Moric (93); Blaufränkisch 2012 Bodigraben Reserve Mittelburgenland DAC – Juliana Wieder (88, €€); Blaufränkisch 2001 Goldberg Reserve Mittelburgenland DAC – Ernst (87, €€)
Predikat: Eisswein 2012 (zeleni veltlinac, traminac, graševina) – Ernst Triebaumer (94,€€)
Deutschkreutz: Blaufränkisch 2009 Goldberg reserve Mittelburgenland DAC – K+K Kirnbauer (91, €€); Baufränkisch 2012 Goldberg Reserve – J.Heinrich Silvia Heinrich (90, €€); Blaufränkisch 2011 Goldberg Reserve Mittelburgenland DAC – K+K Kirnbauer (89, €€)
Neckenmarkt: Blaufränkisch 2007 Hochberg Klassik – Wellanschitz (89, €); Blaufränkisch 2008 Hochberg Himmelsthron Reserve – Winzerkeller Neckenmarkt (88, €€).
Vinograd Goldberg, Deutschkreutz: proizvođači Kirnbauer i Silvia Heinrich
Horitschon, pozicija Durrau: Kerschbaum mlađi (kuća Paul Kerschbaum), te Franz Weninger mlađi
Horitschon: Blaufränkisch 2008 Dürrau Reserve Mittelburgenland DAC – Franz Weninger (93, €€€), Blaufränkisch Dürrau 2012 Reserve Mittelburgenland DAC – Franz Weninger (92, €€€); Blaufränkisch Dürrau 2009 Reserve – Paul Kerschbaum (93, €€); Blaufränkisch Dürrau 2011 Reserve Mittelburgenland DAC – Paul Kerschbaum (92, €€).
Pannobile 2012 (zweigelt & frankovka) – Renner (91, €€€); Vulcano (frankovka, zweigelt, merlot, cabernet sauvignon) 2012 – Hans Igler (91, €€).
Christian Zechmeister, čelnik tijela Wein Burgenland, i enolog Clemens Reisner, iz vlasničke obitelji renomiranog posjeda Hans Igler
Iz vinogorja Eisenberg u Južnom Gradišću: Blaufränkisch 2012 Reserve Eisenberg DAC – Jalits (90, €€); Blaufränkisch 2012 Saybritz Reserve Eisenberg DAC – Kopfensteiner (89,€€); Blaufränkisch 2012 Reserve Eisenberg DAC – Poller (87, €€).
Carnuntum: posjet zanimljivom Arheološkom parku. Nekad je tu bio jedan od najvažnijih gradova starih Rimljana izvan Apeninskog poluotoka. Austrijanci su se doista potrudili u restauraciji starih građevina, i ovdje kroz građanske kuće, javna kupatila i što-šta drugoga dočarali život u ono nekadašnje vrijeme, iz 4. stoljeća naše ere. Muzej prikazuje razdoblje od Carnuntuma do kršćanstva, a amfiteatar je i dalje scena za (inscenirane) borbe gladijatora…
Jedna od dvorana poslužila je sada i za nas, za degustaciju lokalne kapljice, od sorata Zweigelt i Frankovka.
Carnuntum, arheološki park
Proizvođači iz Carnuntuma
Među najboljima učinili su mi se Zweigelt Schüttenberg 2013 – Grassl (88, €€€); Zweigelt 2012 Steinäcker – Artner (88, €€€); Zweigelt 2012 Steinacker – Payr (88, €€€); Zweigelt 2011 Haidacker – Markowitsch-Lukas (88, €€€); Zweigelt 2011 Haidacker – Netzl Franz & Christine (87, €€€); Zweigelt Rubin Carnuntum 2013 – Oppelmayer (87, €€), Zweigelt Rubin Carnuntum 2012 – Ott (87, €€), a od frankovki Spitzenberg 2011 od Payra (89, €€€); Bernresier 2011 od Glatzera (89, €€€); Spitzenberg 2011 te Styx 2012 od Trapla (89, €€€), Spitzenberg 2013 od Markowitsch-Lukasa (89).
Na kraju, sjajni cuvéei Ex Calibur 2012 (zweigelt, merlot, cabernet sauvignon) od Tafernera (91, €€€); te Rosenberg 2012 (zw, me, cs) od Gerharda Markowitscha (90, €€€).
____________________________
U MALOME SELU – CIJELI SVIJET VINA! – Illmitz u predjelu Seewinkl u austrijskom Gradišću malo je, ali svjetski poznato mjestance. Od tamo su već odavna došla na glas pa se po svim kontinentima raširila slatka visokopredikatna elegantno botritizirana vina kasne i izborne berbe, berbe prosušenih bobica i izborne berbe prosušenih bobica, te ledena vina. Jedno od prvih proizvođačkih prezimena odavde je Kracher. Sa slavom je startao djed Alois Kracher, iza njega još veći globalni uspjeh ostvario je sin mu također Alois, nažalost prerano umro od raka, a sad posao u Weinlaubenhofu Kracher nastavlja sin jednoga i unuk drugoga Aloisa – Gerhard Kracher.
Gerhard Kracher sa suprugom Yvonne i sa sinom Luisom
Od nekad specijalizirane manufakture slatkih predikata posjed Kracher postao je proizvođač i mirnih suhih bijelih i crnih vina redovne berbe, i proizvođač pjenušaca (80 posto slatkih vina, 15 posto crnih i pet posto bijelih vina), ali i – uvoznik i distributer vina na širokoj skali, međutim to ne znači svega i svačega, nego samo proizvoda najuglednijih svjetskih vinskih kuća, primjerice Georg Breuer, dr. Loosen, Clemens-Strobel, Koehler Ruprecht, Gaja, Bucella, Billecart-Salmon, Niepoort, Trimbach, Weinbach, Zind Humbrecht, Jean Grivot, René Rostaing, itd.itd., ukupno oko 1000 etiketa.
Unatrag već više godina svaki put u prvoj polovici listopada Kracher priredi u dvorištu svoje kuće, gdje mu je i podrum, vrlo ekskluzivnu trodnevnu eno-gastro manifestaciju na kojoj prezentira svoja vina i vina svojih austrijskih i inozemnih poslovnih partnera. Svojevrsni je to festival Bakhova nektara iz maltene cijeloga svijeta, te gastronomije s nekim i doista osobito elitnim dijelovima (pašteta od gusje jetre i specijaliteti s njom, najpoznatiji svjetski sirevi, čokolade i praline iz manufakturne produkcije, najfinije cigare Davidoff, kava Illy…).
Na vinskom festivalu kod Krachera u Illmitzu: plešivički vinogradar/vinar Velimir Korak, te zagrebački ugostitelj Boris Orašanin Zubo iz Trilogije
Ulaz se plaća 40 eura, za tu cijenu moguće je od 10 do 18 sati kušati, odnosno jesti i piti sve što se želi, a kupi li se za ponijeti kući proizvoda za 150 eura, spomenutih 40 eura priznaje se, dakle trošak je 110 eura.
Kracherovi misle doista na sve: u sklopu posjeta omogućuju razgled vinograda, prisutnost na raznim radionicama, dođe li obitelj s djecom za mališane imaju poseban zabavni program – razne igre, kino-predstave, sve uz zalogaje pizze, a pobrinuli su se i za nešto osobito važno, sukladno mottu Ako si pio, ne vozi: s ništa manje nego markama Land Rover i Jaguar (zato su na manifestaciji bila izložena dva automobila…) dogovorili su za zainteresirane shuttle-prijevoz do bližih odredišta odnosno do postaja javnog prijevoza!…
Sljedeća godišnja prezentacija kod Kracherovih planirana je za 8. do 10. listopada 2016! ■
___________________________________
I onda, elegantna palača Palais Niederösterreich u ulici Herrengasse u srcu Beča: velika vina od 2014 do – 1993! Više od 100 zelenih veltlinaca podijeljenih u četiri kategorije, pod nazivima: Young & Elegant, Powerful Reserves, Mature Wines, Innovative & Wild. Ukupno su bile 24 grupe (područja, godišta berbe, sadržaj alkohola, sadržaj neprovrelog sladora…). Svaki kušač pred sobom je imao na raspolaganju po šest čaša.
Zeleni veltlinac, nekad masovni proizvod niske reputacije i niske cijene, danas je – CAR! Ponajviše zahvaljujući angažmanu proizvođača iz Donje Austrije, poglavito Kamptala, Kremsa, i Wachaua.
Trebalo je to, u spomenutom Palais Niederösterreich, doživjeti! Ambijent kao sabornica, sva mjesta popunjena, nema svađa i prepucavanja, mir i tišina, užitak za oko, nos i usta!… ♣
Desert u finišu: degustacija zelenih veltlinaca u raskošnoj palači Palais Niederosterreich u središtu Beča. Stotinjak etiketa, vina od 2014. do 1993! Nakon kušanja, neke uzorke ponovio sam, radi užitka: Wachau 2011 Ried Honivogl – Franz Hirtzberger; Kamptal DAC 2008 Ried Lamm – Schloss Gobelsburg; Kamptal Tradition 2007 – Schloss Gobelsburg, Kamptal DAC 2011 Ried Kaeferberg Reserve – Jurtschitsch; Wachau Wachstum Bodenstein 2011 Smaragd – Prager; Wachau M 2007 Smaragd – F-X Pichler
___________________________
Michael Moosbrugger, Schloss Gobelsburg
GruVe Traditio
GRUVE TRADITION – Upečatljiv Grüner Veltliner Tradition kuće Schloss Gobelsburg, najstarije vinarije uz Dunav na austrijskom području, s tradicijom od 12. stoljeća (1171. godine redovnici cisterciti, došli iz Burgundije, tu su započeli uzgoj vinove loze i proizvodnju vina). Odmah po osnutku Schloss Gobelsburg se kao vinska kuća nametnuo kakvoćom. Od 1996. Imanje vodi Michael Moosbrugger (Falstaff Winemaker of the Year 2006, Golden glass Sweden 2007, Top 100 Winery prema Wine & Spirits Magazineu). Moosbrugger, koji maksimalno nastoji proizvoditi karakterna vina terroirea, ima liniju zelenog veltlinca i rajnskog rizlinga zvanu Tradition, kojom na suvremeni način želi odati počast tradicijskoj filozofiji proizvodnje vina, onoj njegovih djedova. Schloss Gobelsburg je inače član udruge Österreichische Traditionsweingüter koja zdušno radi na klasifikaciji vinogradskih pozicija na području uz Dunav. ■
_____________________________
Rastanak s Wine Summitom za ovu godinu – na kostimiranome plesu organiziranom u Beču u povodu 200. godišnjice Bečkog kongresa (1815): glavni direktor AWMB-a Willy Klinger (lijevo) i prvi čovjek Austrijske vinske akademije Gradišćanac dr. Josef Schuller MW
_____________________________
SuČ – 10/2015
Suhi u čaši 