Jeunes restaurateurs d’Europe/ENO-GASTRONOMIJA KAO JAK MAGNET
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
KAŽE SE, u NAS, DA TURISTIČKA SEZONA SLUŽBENO POČINJE s USKRSOM. U SVJETLU TOGA, ALI i MEĐUNARODNOG IZBORA ISTRE ZA ZA VINSKU REGIJU 2017. TE KANDIDATURE HRVATSKE ISPOSTAVE UDRUŽENJA MLADI RESTORATERI EUROPE (JRE) ZA DOMAĆINA SKUPA TE UDRUGE ZA DVIJE GODINE, OBIŠAO SAM S NEKOLIKO KOLEGA GOURMET-HOTELE BOŠKINAC u NOVALJI TE SAN ROCCO U BRTONIGLI
Austrija, Belgija, Francuska, Hrvatska, Irska, Italija, Luxembourg, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Španjolska, Švicarska, Velika Britanija, ali i – Australija, te SAD: svi pod zajedničkim nazivnikom Jeunes Restaurateurs d’Europe ili Mladi restorateri Europe. Upravo nedavno članovi te međunarodne udruge mlađih ugostitelja (ili, barem, u JRE primljenih u mlađoj dobi!) utemeljene s namjerom kvalitetne promidžbe vrhunske i inovativne moderne gastronomije imali su godišnji skup u Švicarskoj, i taman po povratku doma a i sa željom prezentacije svoje nove ponude sada na početku turističke sezone 2017. neki iz hrvatske skupine odlučili su preko medija javnog informiranja izaći u širu javnost sa svojim kroz zimu brižljivo stvaranim proljetnim menuima i nekim novim detaljima u ukupnoj svojoj ponudi za 2017.
Postupno lijepo napredujemo u eno-gastronomiji, Hrvatska je eto u prestižnoj međunarodnoj organizaciji Mladi restorateri Europe sa 14 restorana već jako dobro zastupljena, postala je očito i dovoljno jaka – dobili smo i prvi restoran s Michelinovom (jednom) zvjezdicom, to je rovinjski Monte, takodjer pripadnik JRE – da se na internacionalnoj razini s velikom ozbiljnošću gleda na njenu kandidaturu da za dvije godine ona bude domaćinom velikog godišnjeg skupa članova te prestizne udruge.
______________________________
JRE CROATIA – Od 14 hrvatskih ugostiteljskih objekata učlanjenih u udrugu JRE svi su, osim jednoga u Zagrebu, u područjima uz našu jadransku obalu. Evo i o kojim je restoranima riječ: Pergola (Savudrija, Fabricio Vežnaver, www.pergola.com.hr); Hotel & Restaurant San Rocco (Brtonigla, Teo Fernetich, www.san-rocco.hr), Badi (Umag, Ivan Badurina, www.restaurant-badi.com), Marina (Novigrad istarski, Marina Gaši & Davor Buršić, www.dbursic75@gmail.com), Zigante (Livade, Antonella Zigante, www.restaurantzigante.com), Monte (Rovinj, nositelj i jedne Michelinove zvjezdice, Tjitske & Danijel Dekić, www.monte.hr), Hotel restaurant Draga di Lovrana (Lovran, Sanja Nikolac, www.dragadilovrana.hr), Plavi podrum (Opatija, Danijela Kramarić, www.plavipodrum.com), Relais & Château Hotel & Restaurant Bevanda (Opatija, Damir Tomljanović, www.bevanda.hr), Hotel & Restaurant Boškinac (Novalja, Mirela & Boris Šuljić, www.boskinac.com), Foša (Zadar, Damir Tomljanović, www.fosa.hr), Pelegrini (Šibenik, Rudolf Štefan, www.pelegrini.hr), 360 Dubrovnik (Dubrovnik, Marijo Curić, www.360dubrovnik.com); Dubravkin put (Zagreb, Danijela Gajski, www.dubravkin-put.com) ■
Član udruge Jeunes Restaurateurs d’Europe i prvi i zasad jedini nositelj (jedne) Michelinove zvjezdice u Hrvatskoj – rovinjski Monte, vlasnika i voditelja Tjitske i Danijela Dekića. Hrvatska, inače, u udruzi JRE ima 14 članova
________________________________
Hrvatske JRE restorane prati dobar glas vezano uz ponudu i (naših) vina, kao kuriozitet spominjem i jedno ekskluzivno i s amblemom JRE ukrašeno punjenje (2160 boca) istarske malvazije s odlične pozicije Santa Lucija a iz podruma Kozlović. Vino je dostupno u svim JRE restoranima u Hrvatskoj.
Na spomenutom godišnjem skupu mladih ugostitelja Europe u Švicarskoj s ponudom su se, kako je uobičajeno na tom događanju, prezentirali domaćini. Teo Fernetich iz obiteljskog restorana San Rocco u Brtonigli, inače predsjednik hrvatskog ogranka udruženja Jeunes Restaurateurs d’Europe, veli da je u Švicarskoj bilo sjajno ali da Hrvatska ne samo da ukupnim dojmom može biti na jednakom nivou nego ga može i nadmašiti, posebice zahvaljujući kreacijama specijaliteta od jedinstvenih namirnica poput tartufa, te ribe i plodova mora koji doslovno za minutu mogu iz Jadrana biti na tanjuru.
Imao sam prilike biti kod JRE-članova Borisa Šuljića Boškinca u Staroj Novalji a koji je, nakon zimske stanke, sredinom ožujka otvorio vrata svojega hotela Boškinac s gourmet-restoranom, te kod obitelji Fernetich čiji pak gourmet-restoran San Rocco u Brtonigli je ugledni istarski vinar Moreno Coronica izabrao da sa pet sljedova iz majstorske radionice chefa Voljena Panića poprati njegov pjenušavi prvijenac CO2, te malvaziju iz 2016, Gran malvaziju 2015 i Gran teran 2013 što su upravo na izlasku na tržište.
Eto nas već u travnju, dani su se osjetno proljepšali, temperature skočile i iznad prosjeka, turistički djelatnici s Uskrsom ozbiljno zakoračuju u novu sezonu. Hoteli i ugostiteljski objekti koji su radili i zimi prebacuju se na novi proljetni režim, a neki koji su u zimskom razdoblju bili zatvoreni pa su mjesec dana prije Uskrsa počeli otvarati svoja vrata kako bi se na vrijeme i posve uhodali, nisu cijeli zimski predah proveli baš u zimskome snu nego su se iza zatvorenih vrata pripremali za nove izazove što stižu s proljećem i ljetom a u posljednje vrijeme malo-pomalo i sve više i s jeseni duž koje se nastoji produžiti turistička sezona.
Hotel Boškinac, U parku za djecu po vinski – tobogan i ljuljačke od – bačava!
Boris Šuljić, vlasnik i voditelj lijepog hotela-testorana Boškinac smještenog ponad Stare Novalje, poziva:
– Prirodno mediteransko okruženje, atraktivna eno-gastronomska ponuda i prozračne prostrane ugodne sobe, oveći park za igru djece, mogućnost sportske rekreacije osobito vožnjom biciklom, te posebna ponuda Spring gurmet-vikend koju smo pripremili prava su pozivnica za posjet ovamo. Za ljubitelje dobre papice i dobre kapljice osmislili smo tri nova menua, jedan je degustacijski, s pet sljedova, drugi je degustacijski sa sedam sljedova, a treći, Lamb 7, sa sedam sljedova, posvećen je isključivo janjetini, to znači jelima od mesa paškog janjeta te paškome siru koji se proizvodi od mlijeka ovaca što žive na ovom našem otoku. Lijepo surađujem s višestruko i na međunarodnome planu nagrađivanom siranom Gligora iz Kolana, ta sirana, u mojemu susjedstvu, ima veliku paletu proizvoda, od skute preko mlađih i odležanih sireva od ovčjeg kravljeg i kozjeg mlijeka do, naravno, paškog sira kao vrha. Inače, mogu se pohvaliti da u ponudi imam čak 14 različitih etiketa paškoga sira. Moj je motto maksimalno isticati paške proizvode…
Paško more
_______________________________________
PAŠKI SIR GLIGORA! – Sjedim u prostranoj kušaonici na katu u sirani Gligora u Kolanu na otoku Pagu, i kroz velike prozore gledam brežuljke s puno pregrada od suhozida koje služe kao ograda prostora za ovce pojedinog uzgajivača. Na Pagu su ovce u suhozidima ograđenim prostorima čuvali pripadnici drevnog plemena Liburni, navodno još u doba prije Krista…. Kamenje su micali s terena da bi od njega oslobodili zemlju nužnu za obradu za sadnju odnosno za ispašu ovaca, i onda ga rabili za gradnju suhozida što je kao ograda ujedno i zaštitnik od vjetra…
Kolan,otok Pag: brežuljci sa suhozidom kao ogradom za ovce raznih vlasnika
Tata Gligora sa sinom i snahom
U obiteljskoj sirani Gligora: mlijeko ovčje, kravlje i kozje. Ovčje je u glavnini s otoka Paga – rečeno je da je na Pagu ukupno oko 30.000 ovaca. Ovčje mlijeko, i to samo ono s otoka Paga, rabi se za proizvodnju znanog paškoga sira. Za ostale sireve koristi se kravlje i kozje mlijeko. Ima jednomliječnih sireva i onih od mješavine spomenutih mlijeka. Kravlje mlijeko dolazi uglavnom s Korduna, iz Banovine, a kozje uglavnom iz Dalmatinske zagore, objašnjava domaćin. Sirevi, pažnje i te kako vrijedni – mladi i odležani, mekši i tvrđi. Uz paški, Gligore nude i specifične druge tvrđe sireve, koji su po nekoliko mjeseci proveli u komini grožđa, odnosno masline ali i višnje maraske, te tvrde sireve s paprom a i s kimlom. Mada su po mjestu proizvodnje s Paga, oni nisu unutar onoga što bi se nazvalo, kao marka, paški sir. Sirana Gligora, inače, izlazi s nekih 30 vrsta raznih sireva, te s nekoliko vrsta skute. Potražnja za sirom velika je, i Gligore, proizvodi kojih se nalaze u redovnoj prodaji u trgovinama prehrambenim artiklima, počeli su otvarati svoje boutique, u Zagrebu su ih sada tri, smještena uz veće tržnice.
Prestižni u ponudi je, dakako, spomenuti paški sir. Paški sir Gligora postoji u dvije varijante: od pasteriziranog ali i od nepasteriziranog mlijeka.
Sirna ikebana Gligora! Sirana Gligora, uz paški sir od pasteriziranog mlijeka, počela je proizvoditi u manjoj količini i paški sir od NEpasteriziranog mlijeka. Kušali smo: izvrstan. Iako je razlika i te kako vidljiva u korist nepasterizirane varijante (izraženije arome i okusi, jače se osjeti izričaj kraja…), mpc. je podjednak. Gligore – i sâmi podijeljeni: otac Ivan preferira paški od pasteriziranoga, a sin Šime onaj od NEpasterizirnaoga mlijeka – objašnjavaju da je teško u nas podignuti, ionako visoku cijenu, paškome siru od nepasteriziranoga mlijeka stoga što nema u dovoljnoj mjeri potrošača koji znaju o čemu je riječ i koji sebi mogu i priuštiti veći trošak kupovine
Šime, tj. Gligora junior, s mladim sirom, koluti u zrionici, te gotov paški sir spreman za isporuku
Još na žalost nema relevantne oznake zaštite paškoga sira. Kako čujem, među paškim sirarima nema suglasja pa eto nema niti pravilnika koji bi službeno definirao kriterije proizvodnje te kategorije po zrelosti i razvijenosti, i na temelju toga davao podlogu i za cjenovni rang. Što se paškoga sira tiče zna se samo da treba biti proizveden od mlijeka ovce što živi na Pagu te da sir s nazivom paški ne bi smio pred kupca mlađi od dva mjeseca. U sirani Gligora s njime izlaze nakon četiri mjeseca.
Vlasnik sirane Gligora Ivan Gligora, iskusni tehnolog koji je nekad radio u Paškoj sirani, govori da se maloprodajne cijene paškome siru kreću od 250 do 300 kuna. Zašto razlika od čak oko 50 kuna? Mpc. od 250 a pogotovu 300 kuna još bi išla za stariji, odležani sir (on, čuvan u prikladnim uvjetima, s vremenom ipak kalira, a dobiva na kompleksnosti), ali kod paškoga sira službeno ne postoje kategorije kao npr. kod parmezana (parmigiano reggiano), koji se po zrelosti/dužini odležavanja i cijeni dijeli na mladi sa do pola godine dozrijevanja, zatim srednje stari sa od šest do 12 mjeseci, potom i na stariji, onaj s 18 mjeseci, a i više…
Ako već nema dovoljno sloge među sirarima na Pagu oko detaljnog pravilnika u proizvodnji i komercijalizaciji važećega za sve a nužnoga za stanovitu standardizaciju (ne i banalno uniformiranje!), bilo bi logično da ga sama za sebe formira sirana od imena, koja drži do sebe (i imena)…
Sirana Gligora utemeljena je 1966. godine. Sad je preuzima odnosno preuzeo ju je Ivanov sin Šime. Gligore godišnje izbace na tržište oko 400 tona sira, pedesetak tona manje od Paške sirane. Šime Gligora veli da s manjom proizvodnjom od Paške sirane ostvare godišnje podjednaki novčani prihod kao i Paška sirana. Od tih ukupnih oko 400 tona, paškog je sira kod Gligora oko 50 tona. ■
_____________________________________
Boris Šuljić kao proizvođač vina: Ivo Kozarčanin, pak, predsjednik kluba Vinske zvijezde što se bavi ocjenjivanjem vina uzetih s tržišta a za Potrošački putokaz predaje mu priznanje s pet zvjezdica za Boškinac crni cuvee 2011. Šuljić je, inače, na temeljima svog vinskog podruma podignuo hotel Boškinac
Chef kuhinje u Boškincu: Matija Bregeš
Šuljić, koji se ugostiteljstvom bavi vrlo dugo, i koji je imao dva kafića od toga jedan na famoznome Zrću, svoju da tako kažem unaprijeđenu ugostiteljsku, i hotelijersku karijeru počeo je na vinskim temeljima! Kao – i sâm – veliki gourmet i ljubitelj (vrhunske) plemenite kapljice, odlučio je bio svojedobno na visoko profesionalnome nivou okušati se u proizvodnji vina, i upravo na njegovome vinskome podrumu nastao je – 2003. godine otvoreni – te od plaže tek kilometar udaljeni lijepi hotel sa četiri zvjezdice, s osam dosta velikih luksuznih soba i sa tri elegantna apartmana, ukupno s oko 25 kreveta. Šuljić nakon što je krenuo s hotelom nije prestao s proizvodnjom vina, naprotiv, svjestan da je visokokvalitetno i karakterno vino jak i turistički magnet odlučio je s već osobito afirmiranog svog rasnog crnjaka, cuvéea Boškinac od cabernet sauvignona i merlota, proširiti produkciju, i to i drugim, i bijelim sortama poglavito s paškim gegićem, te još intenzivirati rad na uzdizanju kakvoće i osebujnosti proizvoda. Ne samo to: krenuo je i u ozbiljnu produkciju maslinova ulja. Angažirao je kao pomoć stručnjake savjetnike za vino, ulje, ali, mada osobno mnogo zna o eno-gastronomiji, i za kreiranje novih modernih jela baziranih na lokalnoj tradiciji i lokalnim sezonskim namirnicama, kao i za kreiranje degustacijskih menua uz koja je valjalo znalački preporučiti vina, ne samo ona iz njegove prizvodnje. Strast i ulaganja isplatili su se: objekt Boškinac, okružen maslinikom te vinovom lozom kao prvim susjedima pa i tipičnim drugim lokalnim raslinjem s izraženim metiteranskim mirisima/aromama (smilje, kadulja, majčina dušica, gospina trava…) postao je hram eno-gastronomije i poželjno mjesto za istinski odmor i višednevno uživanje.
– Danas ovdje na uzvisini u predjelu šire znanome pod nazivom Novaljsko polje imam vinograd s oko 20.000 trsova, a tu je i mojih 300 stabala maslina. Zanimanje za moje vino i za ulje raste, pa sam se morao osigurati za dodatnu sirovinu, i tako sam u Posedarju kod Zadra uzeo u 10-godišnji najam vinograd od četiri hektara na 120 metara nadmorske visine i s oko 17.000 trsova cabernet sauvignona, merlota i syraha. U Nadinu sam naišao na vlasnika 1300 stabala masline i dogovorio s njime suradnju, tako da povećam i količine ulja.
Šuljić se sa svojom kuharskom ekipom na čelu sa chefom Matijom Bregešom doista potrudio predstaviti više novih (izvrsnih na pogled, u aromi i na okusu) sljedova Boškinčeve kuhinje.
Gof na savur (oblik marinade) zadimljen ružmarinom i popraćen želatinom • Sipa na posteljici od dugačkog savijenog crnog (od sipina crnila) špageta sve na kremi od čičvarde (slanutka), po vrhu ukrašeno hrustavcem od crnila sipe i ikrom od pastrve (veza s tradicijom: nekad se na Pagu uvelike jela sipa na gulaš sa čičvardom) • Ragu od sušene hobotnice, s jajem • Tripice od mliječnog janjeta sa čipsom od pancete na emulziji u kojoj je paški sir, te s palentom • Za kraj je ponuđena Janjetina (od buta i ramsteka) polagano pirjana 72 sata, s pireom od mrkve, te brokule. Kod Boškinca se već od jutra kreće žestoko: razne vrste sireva, među njima i paški, pa pršut, pjenušac Viaz. Završni pak slani desert također sirevi, i, potom, slatki desert – domaće praline i crni cuvée Boškinac…
Kušanju specijaliteta te prikladno uz njih sljubljene plemenite kapljice – aperitivni pjenušac Viaz kao novitet na tržištu, od sorte ugni blanc (od nje Francuzi rade konjak, a Šuljić se drznuo napraviti peninu!), mirna vina gegić, chardonnay, sauvignon, mješavina tih sorata Boškinac cuvée bijeli, te Boškinčić 2015 kao uvod u segment crnjaka, a onda i Boškinac cuvée 2013 od cabernet sauvignona i merlota – pridružila se oveća ekipa gostiju iz Francuske, gle slučaja – na čelu s Bernardom Launoisom, jednim od količinski najvećih individualnih privatnih šampanjera (49 hektara vlastitih vinograda, trsje na visoko cijenjenim pozicijama Mesnil dur l’Oger!).
Lijepi uvod u novu sezonu: nadu u ponovno dobru turističku berbu podgrijavala je grupa veselih gostiju iz Francuske, na čelu s Bernardom Launoisom (u plavoj majici, s raširenim rukama) iz Champagne, jednim od najvećih individualnih privatnih proizvođača šampanjaca
Predvorje hotela Boškinac, i restoran, te soba
Zaredale su pjesme, od onih jednostavnijih pilačkih pa sve do – Marseljeze… Za Boškinac lijepi uvod u novu turističku sezonu…
SVETI ROK
Ali, lijepi početak sezone 2017. i za Istru, našu najjaču turističku regiju. Munskänkarna, jedna od najvećih neprofitnih vinskih udruga na svijetu s ukupno više od 25.000 članova i sa 170 sekcija ne samo po Švedskoj nego i u brojnim drugim zemljama, a mišljenje koje je, inače, vrlo utjecajno na uvoz vina u Švedsku ali i na kreiranje vinske scene općenito u Skandinaviji, odabrala je Istru kao svoju vinsku regiju 2017. godine! Istra se tako našla u prestižnome društvu područja koje je prethodnih godina Munskänkarna proglasila svojim vinskim regijama, a to su Donja Austrija, zatim Montsant i Priorat u Španjolskoj, doline Napa i Sonoma u SAD. Istra je inače 2016. svrstana i u 10 najboljih vinskih odredišta Europe. U povodu proglašenja Istre Vinskom regijom godine, predstavnici udruge Munskänkarna boravili su u Hrvatskoj, posjetili istarske vinare i upoznali se općenito s turističkom ponudom našeg najvećeg poluotoka. U nazočnosti veleposlanika Švedske u Hrvatskoj Larsa Schmidta predsjednica uprave udruge Munskänkarna Lena Sthal uručila je predsjedniku udruge Vinistra Nikoli Benvenutiju odličje u obliku grba Munskänkarne. Proglašenje Istre Vinskom regijom godine sjajna je najava sajma Vinistra 2017 od 12. do 14. svibnja u Poreču.
Predsjednica uprave udruge Munskänkarna Lena Sthal uručila je predsjedniku udruge Vinistra Nikoli Benvenutiju odličje u obliku grba Munskänkarne
Tullio Fernetich (desno) s Morenom Coronicom
Istra nas je – trojicu kolega i mene na pvratku s Paga u Zagreb – dakle dočekala također s dobrim vibracijama! S vinskim i gastronomskim sadržajima uobičajeno na visokoj razini. Ovom prigodom zaustavljanje je bilo u obalnome zaleđu, u Brtonigli. U tamošnjem malom i višestruko i međunarodno nagrađivanom obiteljskom hotelu San Rocco, koji već godinama pokazuje i dokazuje da elitan hotelsko-ugostiteljski kompleks može biti i te kako uspješan u turizmu ne samo ljeti te ako je smješten na morskoj obali, nego i kad se nalazi i u sasvim malenome mjestu u unutrašnjosti. I hotel San Rocco član je udruge Jeunes Restaurateurs d’Europe, a Hrvatsku i Istru već duže vrijeme prezentira i u vodičima Gault Millau, Ristortanti Veronelli, La Guida de l’Espresso, Dobri restorani, Magnar ben, Venezie a tavola, kao i u vodiču svjetskim maslinovim uljima Flos Olei, naime vlasnik San Rocca obitelj Fernetich, koja ima lijepi maslinik uz hotel, i proizvođač je visokokvalitetnog ekstra djevičanskog maslinovoga ulja. Fernetichi, inače, proizvode i vinski ocat (Cavallier), a imaju i svoje povrće i voće!
Pater familias Tullio proveo nas je atraktivnim prostorom hotelskog kompleksa (smještajni dio, gourmet-restoran, ljetna terasa, bazen, wellness, maslinik…) otvorenog, inače, 2004. godine, a koji je, baš toga dana kad smo došli, jedan od vodećih istarskih vinogradara/vinara Moreno Coronica izabrao za predstavljanje svojih vina što upravo izlaze na tržište, to su debitantski pjenušac CO2, zatim malvazija iz 2016, pa Gran Malvazija 2015 i Gran Teran 2013… Potom je Fernetich pred vodeće hrvatske sommeliere i specijalizirane eno-gastro novinare podastro kreacije svojega chefa Voljena Panića priređene da prate vina istarske vinske zvijezde.
San Rocco – ljetna terasa, suton, te, dolje, večernji prizor
– Moram biti zadovoljan onime što smo postigli, jer postigli smo mnogo, ali i te kako sam svjestan da se moglo i može učiniti puno, puno više. Međutim, u mjestu koje nije na samome moru kamo se hrli kad se masovno kreće na odmor treba se malo više potruditi, to vrijedi za pojedince ali i za zajednicu, da se privuku gosti. Kompliciraniji i zahtjevniji gost, a taj je često i s dubljim džepom, doći će ako mu se ponudi prikladan sadržaj. On jednostavno mora znati zašto da pođe nekamo drugamo. Smatram da je bitno u ponudi isticati ono što je tipično, karakteristično za kraj, dakle vlastito, ono što drugi nemaju ili eventualno imaju ali u manje uvjerljivoj mjeri. Mi smo jedno drevno obiteljsko imanje pretvorili u elegantni ekskluzivni kompleks, sa sjajnom modernom eno-gastronomskom ponudom tijesno vezanom uz naš kraj. Stvarajući turistički objekt vjerovao sam u obnovu staroga imanja zbog ljubavi prema ovoj zemlji i zbog velikog povjerenja što ga imam u njenu budućnost, te s nadom da će moja djeca znati poštovati ovu baštinu tradicije i povijesti. Moja želja i želja moje obitelji je da gost barem na trenutak doživi istinske vrijednosti zdravog života na selu kojega sam ja imao privilegiju osobno iskusiti kao dijete ali i zamišljati na temelju priča starijih generacija vezanih uz ovaj kutak istarskog teritorija – kazao je Tullio Fernetich. ♣ SuČ – 04/2017
Obiteljski: supružnici Tullio i Rita, djeca Teo i Luana Fernetich, u sredini chef Voljen Panić. Menu je bio: novigradske oštrige • hladna buzara od dagnji s domaćom šalšom • šparuga s jajima i kvarnerskim škampom • špageti s kanoćama, morskim ježevima i prosušenom butargom od orade • janjeći kotlet • plata s istarskim sirevima. Uz jela – Coronica: pjenušac CO2, Malvazija 2016, Gran malvazija 2015, Gran teran 2013, Boscogrando 2007 (teran, cabernet sauvignon , merlot)
Suhi u čaši 
