Vinska Hrvatska danas/NEORGANIZIRANOST BRANŠE, VELIKI UVOZ JEFTINOGA VINA, NEPRIKLADAN ZAKON O VINU…

Vina Croatia logo

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

S OKRUGLOG STOLA VINARSTVO u RH u 2016: PRITISAK NA CIJENE i BOLJA KONTROLA KVALITETE VINA NA TRŽIŠTU, u ORGANIZACIJI PORTALA AGROBIZ.HR, DRUŠTVA AGRARNIH NOVINARA HRVATSKE i ZBORA AGRARNIH NOVINARA HRVATSKOG NOVINARSKOG DRUŠTVA

Neudruženi i neorganizirani vinari, golem uvoz jeftinih i nedovoljno kontroliranih vina, needuciranost potrošača, teško premostive birokratske barijere do bilo kakvih domaćih ili EU sredstava, inertnost resornih institucija – glavne su odrednice slike aktualnoga stanja u sektoru vinogradarstva i vinarstva u Hrvatskoj.

Na nedavnom skupu s nazivom Vinarstvo u Republici Hrvatskoj u 2016: pritisak  na cijene i bolja kontrola kvalitete vina na tržištu – održanome u Zagrebu u organizaciji portala Agrobiz.hr, Društva agrarnih novinara Hrvatske i Zbora agrarnih novinara Hrvatskog novinarskog društva – brojni okupljeni proizvođači vina iz Lijepe naše prolili su žuč i obrušili se na Vladu RH i Ministarstvo poljoprivrede zamjerajući im štošta, ponajviše to što ne mijenja Zakon o vinu koji stoji u ladicama Ministarstva poljoprivrede i nikako da izađe u novoj i provodljivoj verziji, zatim prigovarajući da se pogoduje uvozu vina i to naročito onog jeftinoga, koje nam dolazi po manje od 1,5 eura, kao i da se slabo ili nikako kontroliraju ta vina, pa to eto uništava domaću proizvodnju.

Po izvještaju Hrvatske gospodarske komore o uvezenim i izvezenim hektolitrima i novčanim vrijednostima uvoza i izvoza stoji da smo lani uvezli gotovo šest puta više vina nego što smo ga izvezli, a da je vrijednost toga uvoza bila gotovo 2,5 puta veća od one našega izvoza. Po izviješću Žakline Jurišić, pomoćnice direktorice Odjela za poljoprivredu pri HGK, ubočena vina u prosjeku uvozimo za 1,19 eura po litri a ona rinfuzna po 0,59 eura po litri, po toj cijeni od po nešto više od pola eura mi i izvozimo našu rinfuzu, dok flaširanu kapljicu uspijevamo plasirati vani za 2,61 euro po litri, međutim s time baš osobito i ne popravljamo našu ukupnu bilancu.

Žaklina Jurišić

Žaklina Jurišić, pomoćnica direktorice Odjela za poljoprivredu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori

Najviše se vina uvozi iz Makedonije, koja vrijednosno pokriva 40,5 posto uvoza i 60 posto količina. Slijede Francuska iz koje se uvozi 10,4 posto u smislu novčane vrijednosti i 3,5 posto glede količine, zatim Njemačka, Italija, Bosna i Hercegovina… U smislu vrijednosti najviše izvozimo u BiH, koja novčano pokriva 34,4 posto izvoza, zatim Njemačku (13,5 posto), pa u Češku, Crnu Goru, Srbiju..

Neki na skupu nazočni vinari požalili su se da se u Hrvatsku uvoze ne samo jeftina vina koja se nedovoljno nadziru te koja nam ulaze rinfuzno pa se kod nas pune u boce i u kojekakvim garažama, nego i vina od sorata koje su, kao tipične za ovaj naš prostor, s komercijalne strane vrlo značajne za Hrvatsku, a u zemljama iz kojih nam vina označena da su od tih kultivara dolaze uvozom ona nemaju osobito značenje, spomenuto je čak da ih ponegdje tamo – i nema u proizvodnji. Mislilo se pri tome u prvome redu na graševinu.

Kad sam svojedobno, kad se žustro najavljivao pokret kampanje za promidžbu graševine, upozorio neke slavonske vinare iz vrhuške udruženja Graševina Croatica, dakako posebno osjetljive na graševinu jer je smatraju svojim čedom, da bi bilo dobro da se i zaštiti naziv Graševina Slavonija & Podunavlje, odgovor je bio da nam to vino nitko ne može uzeti. Pa, eto, očito i ne želi nam ga uzeti, nego nam ga štaviše nastoji dati, zapravo prodati, i to po mogućnosti ne pod originalnim nazivom koji za tu sortu postoji u dotičnoj zemlji, nego, razumljivo, pod ovim ovdje potrošačima familijarnim nazivom graševina…

Kakvi su ovdje u nas briga oko vina od kultivara karakterističnih za pojedini naš teritorij i za razvoj cijelog dotičnog teritorija, te kontrola vina u prometu lijepo govori i nešto što se ne mora – ali u konačnici i može! – vezivati za jeftini uvoz: prije kratkog vremena u jednom zagrebačkom supermarketu naišao sam na trolitrenu plastičnu posudu s etiketom na kojoj je uočljivo stajao naziv Graševina, a u dnu je sitnim slovima pisalo da je vino napunjeno u podrumu (podrumu ili garaži?) u – Istri! Na tako nešto trebale su, po meni, ošto reagirati dvije udruge – Graševina Croatica i domicilna Vinistra, koja gura malvaziju istarsku!!

– Kako potrošnja u EU pada, i kako EU tržište ima i 30 do 40 milijuna hektolitara viškova, to nekamo mora i otići. Nije problem u vinima u boci, nego u rinfuzno nudećoj kapljici koja se puni u PET-boce u punionicama poput garaža i drugih upitnih pogona pa je vino s istom deklaracijim u pet boca na polici različite boje, ima u njemu i taloga, i već je na prvi pogled upitno. A u Hrvatskoj košta 10, 12, 15 kuna, i to za dvije litre. Kontrolira ga se jako slabo. Rast takvog uvoza najviše utječe na situaciju domaćih vinara i vinogradara – iznio je na skupu enolog Dubravko Ćuk, direktor razvoja u Badelu 1862.

Đuro Horvat, konzultant za tržište vina i profesor visokog učilišta Effectus, govorio je o tome da je od gotovo 30 milijuna litara iz uvoza pod kontrolom bio samo 21 uzorak! Od Ivane Vladimire Petric i Vesne Kostanjevečki iz Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Hrvatskog centra za poljoprivredu i selo čulo se da je lani kontrolirano 80 uzoraka domaćih vina (samo?!! – prim. aut) od kojih 10 nije odgovaralo parametrima kakvoće za puštanje u promet a 12 nisu prošla senzorski (dakle 22 uzorka, čak četvrtina od kontroliranih!!), dok od 21 uvoznog uzorka nije pao nijedan. Đuro Horvat s pravom smatra sramotnime da je od toliko milijuna uvezenih litara iz pet zemalja kontroliran samo 21 uzorak. To više što je čak, naveo je, devedesetak posto uvezenog vina po cijeni ispod jednog eura. No, i kontrola prometa grožđa je bitna, naglasio je…

A, i velika je šuma netransparentnih podataka. Etikete kao obavijest kupcu o tome što kupuje više nisu pregledne kako treba, slova su (pre)sitna, često nedostaje podatak o sadržaju sladora (vrlo bitan za dijabetičare). Zašto je tome tako? Zašto? Zašto?!!! Ne zaboravimo da mnogi proizvođači/ponuđači vina igraju upravo i na tu kartu slasti/slatkoće, svjesni da slatko, koje, inače, stiže na jezik prinosom čaše ustima odmah u startu jer stanice za osjet slatkoga su na vrhu jezika, igra bitnu ulogu u uspješnome plasmanu.

E sad: tko tu u prvom redu treba nešto ENERGIČNO poduzeti s aspekta zaštite i proizvođača i konzumenata (graševine): da li samo Vlada i Ministarstvo poljoprivrede, ili ipak u značajnoj mjeri i sami proizvođači (graševine), odnosno nekog drugog vina, od sorte/sorata koja je/koje su kraljice  kraljice vinograda određenog našega teritorija?…

Hrvatski vinari deklarativno se slažu da bi trebalo težiti većoj kvaliteti proizvoda, pridavanju veće važnosti i jačem isticanju zemljopisnog porijekla, boljem brendiranju te i izvozu za pet eura po litri, ali sve su to tek riječi, taj izraz trebali bismo… slušamo sa svih strana već godinama, predugo. A u tržišnome smislu ne događa se gotovo ništa, pomaci su općenito dosta mali, u bilanci jedva vidljivi.

Kao da vinari čekaju da netko drugi obavi i posao koji oni sami moraju odraditi!

Kakvoća hrvatskoga vina dignula se posljednjih godina, to nije sporno, ali s danas dostupnom opremom i eno-pomagalima to je i nešto normalno. Premalo je međutim ambiciozno rađenih osebujnih uradaka za zahtjevnijeg potrošača spremnog i da bolje plati skuplje a koje bismo s obzirom na prirodne uvjete mogli proizvesti i na kartu kojih bismo, kao mala zemlja što nema šansu natjecati se količinama, morali igrati. Bilo je svojedobno i nekog početnog entuzijazma i oko marketinga, ali prikladna i efikasna organizacija vinske branše i pravi marketing jednostavno, po meni, nisu ostvareni, iako su za to angažirani i neki inozemni marketinški stručnjaci. Temelji, smatram, nisu postavljeni na prave noge i priča koja je nekako bila počela, eto – zastala je, barem tako je u medijima mobjavljeno dojam sa skupa.

Tvrtke godinama govore o udruživanju i potrebi promoviranja izvoznih brendova i svi su deklarativno za, no kad treba krenuti u realizaciju sve se rasprši, kazao je Dubravko Ćuk.

Ali, jedno je brand svakog pojedinog proizvođača, a drugo je brendiranje teritorija. Nedostatak je što mi zbog neadekvatne organiziranosti vinske branše slabo uspijevamo u brendiranju vinskog teritorija.

Problem u Hrvatskoj kako za unaprjeđenje kakvoće vina tako, ako ne i više, u domeni marketinga, je udruga vinarstva na sadašnjem konceptu i u kojoj su svi vinari odasvud. Takva krovna udruga za zajednicki marketing vina može imati smisla da počiva na skupu udruga po vinogorjima koje moraju svaka na osnovi vlastitog pravilnika o produkciji i komercijalizaciji iznjedriti svoj vinski put i originalni eno-adut za ponudu onoga što će biti atraktivni raprezentant dotičnog teritorija, terroirea, a kroz krovnu udrugu onda i zbira svih tih teritorija.

Naš strateški okvir što se vina tiče se ne ostvaruje jer nema političke volje, a ni strukturnog povezivanja među proizvođačima koje bi garantiralo bolju konkurentnost, primijetio je Đuro Horvat. A tržište se vani štiti kroz udruge po vinogorjima koje su dobile mandat da ono što se stavlja na tržište mora biti u razini tipičnosti i kvalitete koju neko uže područje može dati.

Horvat je dodao da je i s aspekta marketinga postojeći Zakon o vinu trenutno neupotrebljiv, jer ne može komunicirati ono što tržištu treba.

A Svijet u čaši tu dodaje: priča za sebe je sada i ZOI što se najednom počinje javljati na etiketama a u mnogo slučajeva – bez podloge. Samo s prijašnje oznake kzp ne može se tek tako prijeći na ZOI (PDO), iza kojega mora stajati pravilnik udruge o proizvodnji vina nekog teritorija. Oznaka kzp. mogla bi se automatski izmijeniti u ovom novome najviše na PGI.

INTERESNE POSLOVNE UDRUGE

Iako stara poslovica kaže Udruženi smo jači – ovdje je i Žaklina Jurišić morala navesti kako imamo rascjepkane posjede (nije riječ o parcelama! – to je nešto drugo) i male količine, a naglasila je i da je više od 80 posto proizvođača grožđa u kategoriji do jednog hektara te preporučila da se jače radi i na modernizaciji proizvodnje, na povećanju kontrole kvalitete ali i označavanja vina, a nužno se i jače energično upustiti u promociju vina – nekako po situaciji kakva je ovdje ispada da naš čovjek nije za udruživanje kroz koje vidi i bolju vlastitu poslovnu budućnost. Udruge se u nas, dojam je, još uvijek uvelike smatraju načinom za druženje, poneki izlet, možda skupnu nabavku repromaterijala da se prođe nešto jeftinije, mogućnost jeftinijeg nastupa na nekom sajmu, računajući svakako na to da će društvena zajednica tu priskočiti upomoć. Međutim udruge po područjima sa zajedničkim nazivnikom imaju kompleksan karakter. Na pripadnicima određene komparativno važne gospodarske djelatnosti (ceh) u određenome kraju jeste da kreiraju i provedu politiku svoje gospodarske djelatnosti na način da se ono što nastaje iz te djelatnosti može što bolje općenito valorizirati. Ovdje u slučaju vina, najprije po vinogorju ili nekoliko vinogorja određenog teritorija s podjednakim karakteristikama nužno je imati udrugu koju na bazi komparativnih prednosti kraja strukovno vodi odbor istaknutih lokalnih proizvođača vina na čelu s predsjednikom a u kojoj je zaposlen, kao npr. izvršni direktor, plaćeni sposobni profesionalac ne nužno iz vinskog sektora nego prvenstveno onaj koji se odlično snalazi u legislativi i moru svakojakih propisa, pa i u marketingu, dakle osoba  sa zadatkom da se pobrine da se smjernice odbora vinogradara prikladno pretoče u stvarnost i u rezultat s dodanom vrijednosti.

U pravu je i Juraj Orenda iz Ministarstva poljoprivrede kad iznosi to da su stavovi vinara neusklađeni. A kakvi bi bili nego neusklađeni kad su vinari, od kojih ih dosta nisu čisti profesionalci u sektoru u smislu da su im vinogradarstvo glavni posao i egzistencija, okupljeni, svi uđuture, u jednu nacionalnu udrugu, a i kad hrvatski vinari praktički nemaju poslovno ozbiljno ustrojene udruge po svojim vinogorjima, udruge koje će razvijati, kakvoćom unaprjeđivati svoj proizvod, promovirati ga i boriti se u zaštititi robne marke toga proizvoda te s time i robne marke vlastitoga teritorija. Čak i udruga koja u nas nekako ostavlja dojam da najbolje funkcionira, po meni, uvelike zbog nedovoljne vlastite poslovne profesionalne organiziranosti, od godine našeg ulaska u EU ima problema s etiketiranjem vina pod nazivom svojega starog, tradicijskog kultivara, iz čega proizlaze i problemi s komercijalizacijom toga vina na tržištu EU…

Što se tiče nacionalne omotnice, Orenda, koji navodi da su veliki problem financiranje i cijena investicijskog kapitala u Hrvatskoj, kaže kako loše iskorištenje tog novca dijeli sudbinu poljoprivrednog i trenutnog ekonomskog statusa. Tristotinjak prijavljenih projekata moglo je rezultirati s više iskorištenog novca jer je 270 milijuna prijavljeno, a stotinjak milijuna kuna ugovoreno. Još je puno nerazumijevanja, nedostatka dokumentacije kod prijava, a dio investitora onemogućen je jer treba isfinacirati cijeli projekt prije refundacije novca.

Predavanje nepotpune dokumentacije ukazuje na to da su poprilično za svoje probleme krivi i sami proizvođači, koji se očito nedovoljno trse da zadovolje uvjete dobivanja određenih poticaja i pomoći, a koji jednostavno moraju shvatititi da se pomoć ne dijeli tek tako, nego da je treba logičnom projekcijom svojih planova i postupnim radom na realizaciji tih planova i zavrijediti, naime razumljivo je da onaj tko daje novac nije voljan odriješiti kesu ako nema priloženu preciznu dokumentaciju o tome u što tražitelj ulaže i o tome kako se on misli potruditi da ostvari planove za svoj gospodarski napredak tako da pružena mu pomoć ima puni smisao! Što zaključiti iz činjenice da je toliko predanih dokumentacija nepotpuno? Jedno je to da su neki tražitelji sami nedorasli papirologiji, drugo je da su neki površni, treće pak da neki misle da se ipak mogu provući, a četvrto da i oni hrvatski vinari-tražitelji koji su sami nedorasli papirologiji a toga nisu posve svjesni ali i neki  tražitelji koji možda i podsvjesno znaju da nisu dorasli prikladnoj interpretaciji propisa vezanih uz dobivanje potpore ne angažiraju za taj posao stručnjake, pravnike. Valjda im je to (pre)skupo, činjenica jeste da račun za konzultantsku uslugu može biti sve drugo do li nježan, međutim i ovdje bi moglo pomoći (u nas nepostojeće) zajedništvo i pripadnost cehovskoj udruzi jer pri angažmanu savjetodavnog stručnjaka preko udruge s više tražitelja-članova valjda bi se mogla postići redukcija troška po pojedincu-tražitelju…

Omotnice su tu da kroz pomoć pojedincima rezultiraju gospodarskim napretkom ne samo nekog pojedinca nego cijeloga teritorija!  Nije neobično da vinogradar/vinar nešto previdi pa ne dostavi dio potrebne papirologije, pa zaboga on je ekspert za uzgoj grožđa i produkciju vina, njegov je posao u trsju i u podrumu, ali ako je pravi profesionalac u svojoj branši i ako razmišlja poslovno a u nekim potezima ne osjeća se sigurnime da će ih povući kako treba on jednostavno mora potražiti pomoć profesionalca iz odgovarajućeg sektora koji mu može olakšati da za ovo ili ono prikupi punu, uvjerljivu, potrebnu dokumentaciju. Kad je pak riječ o marketingu, brendiranju, plasmanu na neka druga tržišta, bitno je potražiti pomoć stručnjaka za marketing, stručnjaka za određeni strani jezik, nekoga tko poznaje okruženje na koje se želi plasirati kapljica…  Upravo na nedavnom putovanju po Španjolskoj, u ICEX-u, a to je tamošnja vladina institucija za vanjsku trgovinu i za promidžbu proizvoda na stranim tržištima, čuo sam da je preko te ustanove vinarima koji žele izvoziti moguće dobiti konzultanta specijaliziranoga za pojedino tržište, rad konzultanta traje u početnoj fazi oko tri godine s time da puni trošak njegova angažmana iznosi oko 25.000 € i s time da od toga vinar plaća samo polovicu…

Konzultantica Zvjezdana Blažić tvrdi kako su za pomoć našim vinarima izabrane najbolje mjere iz vinske omotnice, ali da su teške za korištenje. Prema najnovijim podacima Eurostata dosad je bila jako loša iskorištenost – svega 13 posto u 2015, te 10 posto u 2014, a vinske zemlje poput Španjolske, Italije, Francuske koriste omotnicu 100 posto.

Dokumentacija je kompleksna, veli Blažić, ali smatra da ima i propusta u tijelima koja raspolažu sredstvima iz te famozne omotnice, naime veli kako se ne smije dogoditi da za sredstva što ih treba iskoristiti do listopada (nisu prenosiva u iduću godinu!) natječaj bude raspisan tek u travnju, kako se sada događa. Blažić predlaže i osnivanje institucije koja bi radila na promidžbi hrvatskih poljoprivrednih proizvoda u EU i na trećim tržištima, kakvu i druge zemlje imaju (ICEX u Španjolskoj, ICE u Italiji…). Na ovo tek kratki komentar: pa zar zaista nekim službama koje su na takvoj poziciji da raspolažu omotnicama i da brinu o promidžbi hrvatskih proizvoda u svijetu treba savjetnik da im na okruglome stolu skrene pažnju na neodgovarajući termin raspisa natječaja i na nužnost postojanja institucije za vanjsku promižbu proizvoda vlastite zemlje?!…

I, na kraju, edukacija. Potrebna nam je edukacija proizvođača, ali i trgovaca vinom, ugostitelja (nije više dovoljno vino nuditi kao bijelo i kao crno!) i uvelike i potrošača. Bez nje – čak i kad su i primanja stanovnika nekoga kraja solidna i kad i ima dovoljno osoba s dubokim džepom pa novac nije presudan u izboru delikatesa i vina – nema stabilizacije tržišta. Svijet u čaši pisao je u više navrata o tome, naime za neki jači uspjeh krug od proizvođača/ponuđača preko trgovaca i ugostitelja do potrošača treba biti posve i kvalitativno, adekvatno zatvoren.

Austrijska akademija vina s osam milijuna eura godišnje educira 17,5 tisuća ljudi, a mi imamo brojne nedovoljno educirane proizvođače i strukturno se ne možemo povezati, ne znam zašto, kazao je Đuro Horvat.   ♣      SuČ – 05/2016

 

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: