Dubrovnik FestiWine 2017/ LEDENO VINO – ŠAMPION DALMATINSKOG JUGA

DFW logo +

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA Ocjenjivanje vina za Dubrovnik FestiWine 2017, 14 članova žirija iz: Hrvatske, BiH, Slovenije, Grčke, Češke, Nizozemske, Velike Britanije, SAD… Predsjednik komisije bio je Bojan Kobal, članovi Mira Šemić, Darrel Joseph, Mario Tomeković, Cliff Rames, Josef  Valihrach jr, Ivan Vrban, Tihomir Prusina, Nenad Trifunović Vinopija, Ana Aga, Dominique Vrigneau, Quentin Sadler, Franjo Francem, Chris Alblas i Željko Suhadolnik

MANIFESTACIJA POSVEĆENA BAKHOVU NEKTARU u DUBROVNIKU OTVORILA JE VRATA i PROIZVOĐAČIMA IZVAN SVOJE ŽUPANIJE, i ODMAH JE NJEN POBJEDNIK IZ SASVIM SUPROTNOGA DIJELA LIJEPE NAŠE! KAKO JE BILO  – u PRILOGU ISPOD

Dubrovnik FestiWine – već četvrto proljeće zaredom u Grodu, dakako najljepšem gradu na svijetu, pravoj turističkoj meki. Organizator: Dubrovačko-neretvanska županija, producent: agencija Dubrovnik PartneR.

Proizvodnja grožđa i vina ima i sada, kao što je to bilo kroz bogatu povijest, gospodarsko, socijalno i strateško značenje za Dubrovačko-neretvansku županiju. Kako je osnovna privredna grana regije turizam s Dubrovnikom kao međunarodno vrlo afirmiranim brandom te osobito popularnim i posjećenim odredištem, uvidjela se važnost, na ovome području, snažnog razvoja i vinskog turizma. Festival Dubrovnik FestiWine utemeljen je s namjerom da podsjeti na dugačku prisutnost vinove loze i Bakhova nektara u ovome kraju, da bude poticaj stalno sve kvalitetnijoj proizvodnji te da pomogne boljem plasmanu lokalnoga vina, da ističe Dubrovnik kao grad-prijatelj plemenite kapljice gdje se vino može i treba slaviti, riječju – da pridonese da se ta vjekovna vinska tradicija što uspješnije nastavi, poruka je iz redova organizatora.

Počelo je kao manifestacija usredotočena samo na plemenitu kapljicu Dubrovačko-neretvanske županije, posve u skladu s upravo navedenom porukom organizatora, te po meni sasvim logično, naime kao što je Dubrovnik postao marka s visokim internacionalnim renomeom, tako bi bilo jako dobro da i dubrovački kraj po vlastitome vinu postane marka s visokom internacionalnom reputacijom, a dobro osmišljena značajna vinska događanja u tijeku godine u Grodu tome bi mogla dati svoj obol. Kao lijepi primjer za to o čemu govorim može se uzeti talijanska regija Toscana s Firencom, Sienom i drugim nekim gradovima kamo se hodočasti radi povijesti, kulture i umjetnosti, a koja je famozna i po vinu do mjere da je baš i ono postalo snažan magnet za privlačenje gostiju. Ovo, četvrto izdanje Dubrovnik FestiWine-a donijelo je međutim novost: jednotjedna manifestacija – inače naslonjena na Uskrs koji označava početak turističke sezone u Hrvatskoj – što objedinjuje više programskih cjelina kao npr. dubrovačku vinsku setemanu (settimana=sedmica, tjedan) s posebnom eno-gastronomskom ponudom u lokalnim ugostiteljskim objektima, strukovno ocjenjivanje vina, izbor najboljeg spoja između vina i kamenice kao bisera u ponudi delicija kraja, pa gala-večeru s humanitarnim predznakom i dvodnevni vinski festival začinjen nizom radionica – otvorla je vrata proizvođačima Bakhova nektara i iz drugih krajeva Lijepe naše ali i iz drugih država! Ono što je startalo sa  željom da se širem sloju domaćih i inozemnih tih dana u Dubrovniku nazočnih ljubitelja vina na kvalitetan način predstave i promoviraju ponajbolja vina od lokalnih sorata i iz županijskih podruma a da se dovođenjem u Dubrovnik na ocjenjivanje županijskih vina uglednih i inozemnih enologa, vinskih edukatora, vinskih trgovaca i eno-gastro novinara kao degustatora-ocjenjivača, i poradi na učinkovitoj internacionalnoj promociji plemenite kapljica vlastitoga kraja, sad je, po riječima župana Dubrovačko-neretvanske županije Nikole Dobroslavića, dobilo novu međunarodnu prepoznatljivost s ciljem da se s vremenom Dubrovnik FestiWine plasira uz rame već prepoznanim i uglednim vinskim događanjima ne zanemarujući pri tome značenje posebnosti vinogradarstva i vinarstva u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

I tako su na strukovno ocjenjivanje vina ove godine prijavljena 133 uzorka, iz Hrvatske, zatim Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije (Bačka), Makedonije, Italije, Grčke, Češke i Slovačke. Dakako, većina ih je stigla iz Hrvatske, a među tim hrvatskima pak većina iz Dubrovačko-neretvanske županije. Za vinski festival u prostoru Lazareti, inače lociranome malo izvan gradskih zidina, najavljena su 73 izlagača, od čega 43 s područja Dubrovačko-neretvanske županije.

____________________________________________

Nagrade DFW 2017

ŠAMPION – STJEPAN DJURINSKIŠampion četvrtog Dubrovnik FestiWinea 2017 je Traminac 2012 ledeno vino od OPG-a Đurinski iz Kupljenovoga. Sa 95,22 boda to je najbolje ocijenjeno vino s ostatkom šećera, i osvojilo je veliku zlatnu medaljuOLYMPUS DIGITAL CAMERAStjepan Djurinski, šampion Dubrovnik FestiWinea 2017. Zgodno je spomenuti da se za festival prijavio u posljednji trenutak, a da je njegov kolega po vinu i predikatima Boris Drenški Bodren u posljednji trenutak odustao… 

Sa 90, 67 bodova pozlaćeno, najbolje ocijenjeno suho bijelo vino i najbolje ocijenjeni pošip je Pošip Bačić 2016., OPG-a Zlatko Bačić

Najbolje ocijenjeni grk te najbolje ocijenjeno vino vinogorja Korčula je prošek Elysion 2015 obrta Zure. Ono je osvojilo 90,78 bodova i zlatnu medalju.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Organizator DFW-a priredio je za članove ocjenjivačkoga žirija i izlet u Konavle, a jedna od postaja bila je kod Andra i Petra Crvika u Komajima. Petar i Andro prezentirali su seriju svojih vina posvećenu djelu Marina Držića – malvasiju dubrovačku Tezoro 2016, malvasiju dubrovačku Marin Držić 2016, malvasiju dubrovačku Blasius (orange) 2015, Fiora rosé, Negromant merlot 2015, plavac mali Pomet, cuvée Vilin ples, te kao novitet – cabernet sauvignon 2015 

Najbolje ocijenjena malvasija dubrovačka je – sa 87,89 bodova srebrno – vino Marin Držić 2016 obitelji Crvik.

Najbolje ocijenjeno ružičasto vino, s 88,10 bodova osvajač srebrne medalje, je Roza 2016 od Blata 1902. d.d

Najbolje ocijenjeno crveno vino, najbolje ocijenjeno vino vinogorja Pelješac ali i najbolje ocijenjeni plavac mali, te najbolje ocijenjeni Dingač kao i sa 92,60 bodova osvajač zlatne medalje je Dingač 2012 reserva Dingač-Exporta d.o.o. od obitelji Skaramuča.

Sa također 92,60 bodova drugo najbolje ocijenjeno crveno vino, te najbolje ocijenjeno vino vinogorja Konavle i dobitnik zlatne medalje je Merlotina 2007 od Dubrovačkih podruma d.d. Da, dobro ste pročitali: napokon se u nas povjerenje počelo ukazivati i eno-uradcima veteranima!


Sjajna Merlotina 2007 iz Dubrovačkih podruma. Na slici je, uz butelje, čelnik Dubrovačkih podruma Božo Martinović sa sinom

Sa također 92,60 bodova drugo najbolje ocijenjeno crveno vino, te najbolje ocijenjeno vino vinogorja Konavle i dobitnik zlatne medalje je Merlotina 2007 od Dubrovačkih podruma d.d.

Najbolje ocijenjeno vino vinogorja Komarna je s 91 bodom zlatom ovjenčani Volarević Plavac mali Gold Edition 2013 kuće Vinogradi Volarević.

Najbolje ocijenjeni pjenušac, sa 92 boda, zlatni je Misal Millenium 2013 kuće Pjenušci Peršurić.  ■

_______________________________________________________

Nažalost na ocjenjivanju, a i u izlagačkome segmentu na festivalu se nisu pojavila neka vrlo afirmirana vinska imena i imena koja su obilježila dalmatinsku vinsku scenu a upravo su iz Dubrovačko-neretvanske županije. Spomenuo bih tu Nika Buru, Mariju Mrgudić, Grgić-vina, Vedrana Kiridžiju, Pava Miličića, Frana Miloša, Matu Violića Matuška, Ivicu Radovića, Nika Karamana, Božu Metkovića, Frana Miline Birea, Branimira Cebala, te dva na ovome skupu svakako očekivana relativno svježa proizvođača – Saints Hills i Rizman iz novog službenog hrvatskog vinogorja Komarna u koje potrošači u kontekstu kakvoće i osebujnosti južno-dalmatinskog i hrvatskoga vina polažu velike nade. Svojom bi nazočnošću te šire znane i cijenjene konavoske, pelješke, korčulanske i komarnske vinske kuće svakako iskazale podršku projektu i uveličale ga…

________________________________________________

DVA DESETLJEĆA VINSKOG POSJEDA KRAJANČIĆ – Jedno od zvučnih imena dalmatinske vinske pozornice – Luka Krajančić iz Korčule odlučilo se za izlagački nastup na Dubrovnik FestiWineu. Vinogradarsko-vinarski posjed Krajančić upravo obilježava 20 godina postojanja, pa, eto, Luki čestitke i najbolje želje. Predstavio se Krajančić, koji se nada da će kćer nastaviti njegovim stopama (studira na Prehrambeno-biotehnloškom fakultetu), sa šest etiketa, s vinima u različitim kategorijama, od onoga svježeg mladog iz berbe 2016 preko sur lieja do tzv. narančastog vina – sva vina su od bijele sorte pošip, pa do plavca maloga.

OLYMPUS DIGITAL CAMERALuka Krajančić, s buteljama Pošip Orange 20-12, te Pošip Korkyra Melaina QR 2015

Kušanje je počelo s Pošipom 2016 Intrada, rađenim uz fermentaciju na niskoj temperaturi s 60 posto autohtonih kvasaca i s dodatkom oko 40 posto selekcioniranih (još je premlado!), i nastavilo se s Ježinom 2015, od pošipa iz mladih vinograda, vinom rađenim u inoksu i uz alkoholno vrenje s autohtonim kvascima. Lijepim, svježim i dinamičnime, suhim i s 13 vol% alkohola, vinom za koje bih rekao da svojstvima nadilazi kategoriju baznoga u kojoj ga se zna(lo) predstavljati. Sljedeći korak bio je Pošip 2015 sur lie, od grožđa s trsja starog 55 godina. Vino je ležalo godinu dana na finome talogu u bačvama od 500 i 700 litara od slavonskog i francuskog hrasta. S dosta je svježine, dotjerano, utjecaj drva osjeti se sasvim blago, u ustima vino traje, treba mu još vremena u boci.  Iz vinograda pošipa  s lozom starom i do 53 godine nastalo je vino Korkyra Melaina 2015 QR, provedena je maceracija od 48 sati na 11 Celzijevih stupnjeva, vrenje je bilo s autohtonim kvascem i bez kontrole i podešavanja temperature, vino je 18 mjeseci provelo u bačvama od 500 litara. Odlično! Ta kapljica je inače posvećena Korčuli, crnome otoku bijeloga vina. QR kod na etiketi Korkyre Melaine govori o 50 godina od zaštite vina pošip, o prostoru odakle dolazi kultivar pošip i o značenju te sorte za otočane. S prvim vinom iz serije QR Krajančić je krenuo od berbe 2011, tada je vino imalo naziv Statut, a bilo je posvećeno 800. godišnjici Statuta grada Korčule, na etiketu unesene informacije stavljene su na četiri jezika!

Pošip je protagonist i Krajančićeva nedavno izašloga prvog narančastog pokušaja, od grožđa iz berbe 2012., nazvanoga Orange 20-12 i posvećenoga 20. godišnjici vinarije Krajančić. Luka je uz jubilej svojega podruma htio izaći s nečim posebnime, pa se odlučio za varijantu kakvu su, kaže, nekad radili stari Grci. Grožđe pošipa macerirano je, uz alkoholnu fermentaciju, 100 dana, a potom je, do punjenja u bocu, dvije godine proboravilo u drvenoj bačvi, slijedilo je odležavanje u boci. Vino je jantarne boje, s mirisima na sušeno voće (smokva), puno, toplo, sa 15,5 vol % alkohola, s 5 g/lit neprovrelog šećera, lijepo zaobljeno, prikladno uz zreli tvrdi sir,ne jako slatke kolače s orašastim plodovima…

Kod Plavca 2015, od loza starih i do 70 godina, Krajančić je išao tehnologijom hladne maceracije od 12 dana, prije nego li je završilo alkoholno vrenje odvojio je tekući dio od krutoga… ■

______________________________________________

Moguće je da su razlozi nepojavljivanja spomenutih vinogradara/vinara Dubrovačko-neretvanske županije na ocjenjivanju (cijena po uzorku za ocjenjivanje iznosila je tek 14 eura plus PDV, dakle trošak i ne bi trebao biti problem) i na festivalu, smještenome na geografskome prostoru što je doista izazovno tržište za plasman ponude na kućnome pragu pa i po visokoj jediničnoj cijeni, vezani uz nekompatibilnost u stavovima oko organizacije i koncepta manifestacije, možda su i političke prirode (kod nas je politika umiješana baš u sve!), možda je razlog izostanka posljedica samozadovoljstva proizvođača jer ionako se količine vina kroz sezonu uspijevaju prodati… a možda i svega toga zajedno.

Vezano uz spomenuta dva izostala proizvođača iz vinogorja Komarna čulo se mišljenje da je njihov nedolazak možda protest, naime prije nekog kraćeg vremena pronio se u javnosti za vinare baš Komarne kao dijela Dubrovačko-neretvanske županije glas da tamo u pitanje dolazi – opstanak vinograda! Vinogradari/vinari Komarne županu su bili izrazili zabrinutost zbog dokumenta Strateška procjena utjecaja na okoliš koji se našao na javnoj raspravi, zajedno s izmjenama i dopunama Prostornog plana županije. U tom dokumentu se naime vrlo restriktivno odnosi prema svim poduzetničkim zahvatima u Komarni, ali i šire u području Neretve. To restriktivno je, objavljeno je u tisku, osobito vezano na vinograde, nastale mukotrpnim naporima i ovećim investicijama vinogradara/vinara kojima je država bila dodijelila koncesije i koji su – nakon što su uz trsje sagradili podrume i sada kad su već na tržištu sa svojim buteljama – namjeravali u suradnji s Općinom na tom krševitom području realizirati vinsku cestu… Je li se dakle ovdje izostanak može objasniti dvjema riječima:  Podrška za podršku!?

Boravak u Dubrovniku na FestiWineu vidio sam kao dobru priliku da i od župana Nikole Dobroslavića ali i od vinogradara/vinara iz Komarne čujem štogod na tu eko-temu koja je uzburkala duhove.

Župan je bio dosta štur u odgovoru, kazao je tek da razumije zaštitare prirode koji žele očuvati okoliš, ali da Županija inzistira da zaštita bude i u funkciji zapošljavanja i razvoja, radi čega se i bilo krenulo u izmjene prostornog plana. Županija će, kazao je, inzistirati na ostavljanju prostora poduzetničkim inicijativama. Pretvaranje krša u vinograde na Komarni i na drugim područjima župan smatra dobrim projektima koji su nastali uz suglasnost i potporu države te ih stoga podržava, pogotovu i jer su to, zapravo, i ekološki projekti. Dobroslavić je dodao da je ciljano u pokušaju olakšavanja poduzetništva na tom području Županijska skupština 2012. bila donijela zaključak o pokretanju postupka preispitivanja stupnja zaštite na kopnu rezervata Malostonski zaljev, i napominje da je bio uputio vinare da iskoriste javnu raspravu za iznošenje svojih stajališta, koja se neće moći ignorirati

OLYMPUS DIGITAL CAMERAIz Komarne su izlagali kuća Volarević te Terra Madre Poljopromet. Na slici su, slijeva. Davor Martinović, jedan od vlasnika Poljoprometa (drži u ruci bocu), sa kćerkom Vedranom, te Josip Volarević (s crvenim puloverom). Dolje: vinogradi Volarevićevih na Komarni

Josip Volarević iz istoimene obiteljske vinske kuće s Komarne, koji jeste svoja vina dao na ocjenjivanje i koji jeste izlagao na festivalu, iznio je tek da bi bila nepravda da se sada, nakon što je Komarna, koju, inače, karakterizira vapnenasto tlo s dosta kamena i koja je postala vinogorje s ukupno oko 85 hektara vinograda zasađenih s oko pola milijuna trsova, zabrani lokalnim stanovnicima da se bave vinom kroz proizvodnju i turizam, a također izlagač na Dubrovnik FestiWine 2017 Davor Martinović, jedan od suvlasnika vinskog posjeda Poljoprometa što se s vinom na tržištu pojavljuje pod markom Terra Madre, rekao mi je dosta nonšalantnim tonom da je, iako ekolozi brundaju da vinogradi i maslinici smetaju preletu ptica, Poljopromet dobio uporabnu dozvolu za svoju aktivnost u segmentu vinogradarstva i vinarstva i da on smatra slučaj riješenime…

Možda pak glavni razlog nesudjelovanja poprilične grupe znanih vinara Dubrovačko-neretvanske županije na Dubrovnik FestiWineu leži u tome što nedostaje zajedništva i kohezije (sindrom vinske Hrvatske!), a to znači da u segmentu vina nema po područjima odgovarajućeg cehovskoga tijela koje bi aktivno vodilo vinsku politiku svojega teritorija i koje bi, među ostalime, moglo i moralo ne samo kao poslovni partner podržavati neke prigodne vinske priredbe širih razmjera u svome kraju nego i inicirati te i sâmo uspješno organizirati neka atraktivna, za promidžbu vina i vinogorja korisna događanja.

_______________________________________________

KONZORCIJ, INTERPROFESIONALNI URED, INTERESNA UDRUGA, KLASTER ZA PLAVAC/DINGAČ-POSTUP, POŠIP, GRK, MALVASIJA, PROŠEK… – Na dubrovačkome području koje je s ogromnim potencijalom za vino ali i s potencijalom za vrlo kvalitetan plasman kroz brojčano cvatući turizam s jačom nazočnošću tzv. boljih gostiju, i te kako se osjeti da nedostaje snažna profesionalno ustrojena lokalna organizacija koja bi vodila brigu o vinskome sektoru. Između ostaloga npr. o profiliranju pojedine tipologije vina što se smatra lokalnom perjanicom – tu svakako mislim na pošip, grk, malvasiju, plavce s naglaskom na Dingač i Postup, te na tradicijski dalmatinski prošek, zatim koja bi brinula o stalnom i sustavnom unaprjeđivanju kakvoće te o marketingu. Pošip je zaštitni znak Korčule, grk pak užeg dijela otoka kod Lumbarde, malvasija dubrovačka ponos je Konavala, carstvo plavaca je Pelješac posebice sa svojim oazama Dingač i Postup, s crnjacima se ističe i Komarna. Iako su svi ti teritoriji u istoj županiji, na jugu hrvatskoga Jadrana, ipak – radi li se vino iskreno a ne tek tehnički – svako vinogorje s obzirom na specifično tlo, orografiju i mikroklimu dat će, logično, kapljicu s izraženim svojim specifičnim karakteristikama, pa i onda ako je riječ o istoj sorti. To međutim u domaćim proizvođačkim krugovima nije dovoljno prepoznano da bi se ovdašnji kreatori Bakhova nektara po vinogorjima udružili i poradili na tome da dođu do proizvoda koji će – u dovoljnoj količini po etiketi ponuđenih tržištu! – uvjerljivo prepoznatljivo u organoleptici i pokazivati te svoje posebnosti što ga makar u nijansama razlikuju od istorodnih proizvoda iz susjedstva, posebnosti što mogu kod potrošača lako biti prevaga da se odluči baš za ovu a ne za onu etiketu.  Ono što se uspješno provodi vani očito kod nas – ne prolazi.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMeđu najbolje ocijenjenim crnim vinima: pozlaćeni Dingač Pepejuh 2013 Markus. Uz butelje – jedan od vlasnika Danijel Szabo. Noviteti u proizvodnji vinskog podruma Markus sa sjedištem u Zagrebu su rosé, te cabernet sauvignon, a i  merlot, od grožđa iz Nadina

S obzirom na svjetski image Dubrovnika, upravo područje Dubrovačko-neretvanske županije trebalo bi pokazati organiziranost i vinske grane kako bi se (tipično) vino županijskih vinogorja količinski i cjenovno kroz luksuzne dubrovačke hotele i restorane prodavalo bolje, kako bi potrošač iz svijeta kad se vrati kući iz Dubrovnika to vino duže pamtio ne samo kao ugodnu uspomenu s ljetovanja nego i na način da butelju iz dubrovačkoga kraja poželi kupiti i u vlastitoj zemlji i da kroz to navede tamošnjeg distributera da je nabavi i stavi u ponudu, te kako bi, uz čuvene Zidine i staru gradsku jezgru, i Bakhov nektar postao jak zasebni poticaj za eno-gastro gosta da nam dođe, dakle učinkoviti medij za daljnji razvoj turizma.

Stoga bi se točno i na temelju detaljno napravljenih elaborata i razrađenog pravilnika obveznoga za sve a o vinogradskim parcelama, radu u trsju, opterećenju loze i prinosima, eko-priklonu, berbi te postupcima u podrumu od vinifikacije do oblika i dužine dozrijevanja te najranijeg mogućeg datuma izlaska na tržište za pojedinu tipologiju moralo precizno ustvrditi, i iskomunicirati urbi et orbi, što su to zapravo dingač, postup a što ambiciozniji plavac s pozicija na neklasičnim južnim strminama, te što su to, zapravo, autentični pošip, grk, pa prošek… Određeni elaborati i smjernice doduše još i postoje, ali kako u nas nema interesnih poslovnih udruga vinogradara po vinogorjima u kojima djeluju,  nema, na žalost, i za sve proizvođače obvezujućih strogo definiranih regula ponašanja kao temelja za kakvoću i za formiranje prepoznatljivog organoleptičkog profila – u svježijoj i baznoj te u zreloj, odležanoj varijanti –  vina što se smatraju lokalnim perjanicama. Problem baš i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji je i u izraženijoj garažnoj produkciji te u smislu dodane vrijednosti proizvoda nedovoljno ambicioznom pristupu proizvodnji vina karakter kojih, a i prezentacija kojih (prikladne i elegantne butelja, etiketa i kapica) nisu zasad takvi da na njima može počivati ozbiljna ponuda dostojna imagea Dubrovnika i snage što je taj image može imati u stvaranju internacionalne visoke reputacije lokalnog i hrvatskog proizvoda. ■

________________________________________________

Ali, uočen je, na festivalu, i problem nedostatka publike! Unatoč tome što je Dubrovnik sav – uvjerio sam se osobno za nekolikodnevnog boravka u tome gradu – bio oblijepljen plakatima vezanima uz festival te tome što direktorica agencije Dubrovnik PartneR Tilda Bogdanović (na slici) uvjerava kako je ukupno obavještavanje potencijalnih posjetitelja, posebice ugostitelja, bilo energično i žustro (moram priznati da sam i osobno svako malo od Tilde i njenih suradnica dobivao informacije kao najave festivalskih događanja), posjet festivalu u Lazaretima nije ispao ohrabrujuć. Predviđeno je bilo da od 11 do 13 sati vlada režim B2B – vremenski period rezerviran samo za susrete izlagača s poslovnjacima, tj, ugostiteljima, vinskim trgovcima, novinarima…, a da se široj publici vrata otvore nakon toga. Više proizvođača požalilo mi se da u B2B razdoblju nije bilo ni ugostitelja ni vinskih trgovaca, ali to možda i ne mora toliko čuditi jer prije koji mjesec kad su još trajale pripreme za turističku sezonu organiziran je pod patronatom Dubrovačke županije susret ugostitelja s vinarima upravo kako bi svatko za sebe navrijeme osigurao vina za koja smatra da će mu u lokalu trebati u sezoni.

Osim toga od 11 do 13 sati je i vrijeme oko ručka i za ručak pa je to moglo zadržati ugostitelje u svojim objektima. Neki od domaćih ljudi će ukazati na to da Lazareti, ma koliko kao pozornica za događanje bili solidni, i nisu baš najbolje mjesto za ovakvu priredbu, jer su ipak malo izvan ruke kretanja mase dubrovačkih turista koji se ponajviše zadržavaju unutar zidina što opasuju staru gradsku jezgru.

_______________________________________________

Reakcije

MEDALJE, i KAKO IH VALORIZIRATI? – Organizator Dubrovnik FestiWinea opredijelio se za to da strukovni ocjenjivački žiri bude dobrim dijelom sastavljen od degustatora iz inozemstva, što je jako dobro s obzirom da može donijeti višestruku korist: s jedne strane pokazuje kako u drugim državama što slove kao jako dobra vinska tržišta reagiraju na naša vina, a s druge strane prijenosom informacija o kušanim našim vinima u domicilnim zemljama kušača-članova žirija stvara se promidžba, k tome ako su kušači i uvoznici i distributeri vina logično je pretpostaviti da se za kapljicu koja na njih ostavi bolji dojam povećavaju izgledi uvoza te plasmana vani.

Nakon Dubrovnik FestiWinea, u Londonu je na rasporedu bilo tradicijsko ocjenjivanje vina Decanter World Wine Award, koje je ove godine skupilo rekordnih 17.200 uzoraka, na kojemu iz Hrvatske vina ocjenjuje sommelier Siniša Lasan, i na kojemu unatrag više godina, pa i s dobrim uspjehom, sudjeluju i brojni hrvatski vinari. U Engleskoj se inače održava i još jedno veliko i relevantno međunarodno ocjenjivanje vina: International Wine Challenge. Hrvatska vina osvajaju trofeje i na drugim značajnim međunarodnim ocjenjivanjima, međutim ne stječe se baš dojam da je Hrvatska u dovoljnoj mjeri u svijetu napokon i prepoznana kao vinska zemlja. Sudjelovanje stranaca kao kušača na dubrovačkom ocjenjivanju iskoristio sam za kratak razgovor s nekolicinom od njih o tome kako se Hrvatsku u svijetu sada percepira u kontekstu vina i što bi trebalo učiniti da stvari budu bolje.

Chris Alblas Ziri barbara toci 2 +CHRIS ALBLAS, novinar, vinski educator, Wijnjournal, Nizozemska: – S hrvatskim se vinom susrećem redovito unatrag nekoliko godina, i činjenica je da je Hrvatska osjetno napredovala u kvaliteti kapljice. Mislim da više šanse na europskome tržištu imaju hrvatska bijela vina, jer su podatnija. Smatram da su ukusima pilaca u Nizozemskoj bliža od hrvatskih crnih. Bitno je da butelje ne budu preskupe, naime u Nizozemskoj se oko 80 posto prodaje vina odvija kroz supermarket, gdje su maloprodajne cijene u prosjeku od 3,80 do pet eura. Za ekskluzivnije i skupe uratke svakako treba potražiti i naći specijalizirane uvoznike i distributere koji će se trsiti objasniti potrošaču o kakvome se proizvodu radi tako da  kupcu pri odabiru bude jasno za što to on plaća neku visoku cijenu. Moj je savjet da na značajnijim svjetskim vinskim sajmovima, poput, svakako, ProWeina, ali i u zemljama u koje kane izvoziti vino, Hrvati redovito održavaju radionice, tako da u potrošačke krugove krene priča. Preporučio bih hrvatskim ponuđačima da svakako sudjeluju kao izlagači i prezenteri svojih proizvoda na profesionalnom vinskome sajmu Wine Professional u Amsterdamu, a koji u siječnju organizira Jan van Lissum, ta je manifestacija odlična šansa za prezentaciju i promidžbu vina glede tržišta Beneluxa.

Ziri Quentin Sadler GB +QUENTIN SADLER, edukator i savjetnik za vino, Velika Britanija: – Hrvatsko vino u Ujedinjenom Kraljevstvu je nevidljivo! Imam prilike s vremena na vrijeme kušati hrvatsko vino, i uvjerio sam se da je ono u posljednje vrijeme bitno napredovalo u kakvoći. Kad sam prvi put prije nekoliko godina došao u Hrvatsku vina su bila nekako više za lokalno nepce. U međuvremenu su se znatno pročistila u mirisu i u okusu, porađeno je i na svježini. To je svakako dobro, ali s trgovačkog aspekta nije i dovoljno. Inače, kad bih govorio o boji, čini mi se da bijelo hrvatsko vino može imati bolju prođu u Engleskoj od crnog hrvatskoga vina. Teško je prodrijeti na britansko tržište, pogotovu sada nakon brexita. Ponuda na tržištu je ogromna, i svatko tko želi uspjeti mora računati na veće ulaganje u marketing. Vina iz Hrvatske u odnosu na ono što se u istoj kategoriji nalazi na Otoku pokazuju se malo preskupima. Treba znati da u Velikoj Britaniji vino kupljeno po tzv. export-cijeni od nekih tri eura u maloprodaji završi po i više od 10 eura. Zato valja dobro razmisliti kako i kojem uvozniku nuditi kapljicu: jedna su priča solidna uredna vina namijenjena plasmanu kroz supermarkete, te s konkurentnom cijenom u odnosu na druge etikete na policama velikih trgovačkih lanaca, a druga su priča vina visoke kakvoće i osebujnosti, ekskluzivnosti, koja logično imaju visoku cijenu i koja i podnose tu cijenu, samo s takvim vinima treba se potrošaču obratiti kroz kanale tzv. niše.

OLYMPUS DIGITAL CAMERADOMINIQUE VRIGNEAU, trgovac vinom, Watermill Wines, Velika Britanija: – Imao sam sreću posljednjih nekoliko godina redovito dolaziti u Hrvatsku i u Dubrovniku biti članom ocjenjivačkog suda za vino, i mogu reći da se kapljica kroz tih nekoliko godina bitno poboljšala u kakvoći, konkretno dobila je na svježini a izgubila na gorčini. Evo, sada u Dubrovniku na vrednovanju je bilo dosta mladih vina tj. onih iz berbe 2016., mislim da biste s takvim vinom mogli imati uspjeha među potrošačima na Otoku, naime Velika Britanija voli mlađe i svježe u čaši. Ove godine dosta su me se dojmila crna hrvatska vina, vidi se da proizvođači sve bolje drže pod kontorlom tanine. U Velikoj Britaniji dosta je komplicirano prodavati vino, naime treba se intenzivno pa i do agresivno pokazivati kupcima, a Hrvatska do sada nije to činila pa nije ni ostavila neki dublji trag kao vinska zemlja i zemlja niza interesantnih vinogorja na čija bi se vina svakako trebala obratiti pažnja. Hrvatska se u Velikoj Britaniji prvenstveno percepira kao zemlja odmora, i to je dobar temelj koji treba iskoristiti za prikladno upoznavanje britanskih ljubitelja plemenite kapljice i s hrvatskim vinom i iz premium kategorije. Ja kao trgovac vinom dosta radim sa supermarketima, nadam se da ću nešto uspjeti napraviti za plasman hrvatskih plavaca. Međutim tu je bitna cijena po kojoj bih uspio dobiti vino, naime supermarketi koji su okrenuti masi traže vino po niskoj cijeni da bi ga mogli i prodavati na polici jeftinije, a s obzirom da je ponuda tehnički vrlo dobro proizvedenih vina po nižoj cijeni velika i iz cijeloga je svijeta, bogatatvo etiketa u velikim trgovačkim lancima prilično je i veliki lanci ne vape za hrvatskim etiketama. Hrvatska je površinom mala zemlja i smatram da se maksimalno treba usreditočiti na premium i na velika vina s karakterom i istaknutim obilježjem terroirea, svjestan sam da takva vina ne mogu biti jeftina, ali ona i nisu za supermarkete! Postoji za njih rješenje: takva vina treba nuditi specijaliziranim trgovinama te distributerima koji su tijesno povezani s visokim ugostiteljstvom. Hrvatski ponuđači moraju, ponavljam, više ulagati u marketing, dobro osmisliti taj marketing, i biti strpljivi, jer uhodavanje vina, pogotovu ako je iz neke nove i općenito po vinu manje znane sredine, na tržištu na kojemu se nudi more etiketa, ide sporo i traje dugo.

OLYMPUS DIGITAL CAMERACLIFF RAMES, sommelier i vinski novinar – Wines of Croatia, The Tasting Panel Magazine, The Sommelier Journal, The Clever Root, SAD: – Na ovoj degustaciji oduševila su me bijela vina. Vina su pitka, nisu više oksidirana kao što su znala biti, ona koja su od aromatičnih sorata nisu više opterećujuća, naporna. Svježina se dosta poboljšala u odnosu na prije, alkohol ne pali kao što je znao nekad, kapljica kao da je dobila i na karakteru. Izdvojio bih pošip, grk i malvasiju, smatram da ih se lijepo može plasirati na međunarodnom, i američkom tržištu. Pokazuje se da sve više potrošača u SAD voli vina koja organoleptikom prezentiraju svoje uže geografsko porijeklo, konkretno mjesto, vinogorje, vinograd odakle dolaze. Posebno bih nešto kazao o aktualnim dalmatinskim ružičastim vinima: na mene su ova sada ostavila bitno bolji utisak od onoga prije, opolo, ma koliko mu je vrijednost tradicijska, ipak nije za međunarodno tržište jaka karta jer je pretežak za ono što se danas prihvaća pod rosé vino. Čini se da to uviđaju dalmatinski proizvođači koji se okreću nježnoj ružičastoj boji, većoj svježini i pitkosti. Nekako mi se čini da bi, ako se nastavi u tome tonu, Dalmacija mogla postati u roséu hrvatska Provansa. Uglavnom, s obzirom da konzumenti vina u SAD traže sve jače vina s tipičnošću za neki terroir, važno bi bilo definirati određeni karakterističan i prepooznatljiv organoleptički profil vina pojedinog vinogorja, naime nakon prve kušane butelje potrošač zna što da očekuje od kapljice iz tog vinogorja pa ako mu se ona svidjela potražit će u trgovini ili dotičnu etiketu koju je već kušao ili iz istoga vinogorja neku drugu etiketu od koje očekuje, i red je da ga i dobije, vino u tome istome stilu. Poveznica, neki most između Hrvatske i hrvatskoga vina te američkih konzumenata Bakhova nektara svakako je Crljenak/Tribidrag/ Pribidrag/Zinfandel. Pitanje je međutim iskorištava li Hrvatska u dovoljnoj mjeri za svoju svjetsku vinsku pa i turističku promidžbu činjenicu da je spomenuti kultivar porijeklom iz Dalmacije…. Određeni problem Hrvatske je što ima male količine vina i to što je u SAD malo uvoznika hrvatske kapljice. Hrvatsko vino nije moguće naći u svim američkim saveznim državama, koliko znam ima ga u New Yorku, u Washingtonu, na Floridi i u Kaliforniji. Što bi trebalo napraviti? Češće se prezentirati u SAD, konkretno barem tri puta godišnje, agresivnije se reklamirati, biti sa svojim porukama što češće na internetu, u kontinuitetu valja pokazivati javnosti svoju prisutnost tako da se na tržištu napokon počne razgovarati o hrvatskome vinu. Za početak nužno je i prihvatiti to da se po određenoj cijeni ponudi i vino više kakvoće, koje inače zavrjeđuje tu višu cijenu. Oni koji su nudili vina skuplje a kakvoća nije u punoj mjeri popratila cijenu nisu dobro prošli. Možda hrvatskim proizvođačima pomogne informacija o nekim uvozničkim i distribucijskim kućama za vno u SAD, pa evo: WineBon, oni imaju dobro razgranatu mrežu za plasman vina po SAD, inače uvoze vina od Trapana, zatim tu je i kuća Vinum USA Marka Podkubovšeka, a tu je i Skurnik Wines, oni, koliko sam čuo, traže vina baš manjih kvalitetnih proizvođača… ■

_____________________________________________

Ponuđačima vina koje se pozove i na koje se računa da će nastupiti dobro je uvijek pružiti što jači motiv za nastup, kako u smislu mogućnosti kvalitetnije promidžbe tako i u smislu mogućnosti plasmana, posebice izravnoga odmah. Među bitnim uvjetima koje treba zadovoljiti da se publika odazove u većem broju svakako su, dakle, i izbor lokacije za festival, i koncepcija, ali što je moguće u većoj mjeri i nazočnost atraktivnih proizvođačkih imena.

____________________________________________

Kamenice Koruna Oysters +U DRUŠTVU s KRALJICOM MALOSTONSKOG ZALJEVA – Kamenica je kraljica Malostonskog zaljeva. Čujem da čak 90 posto malostonskih kamenica završi upravo u Malome Stonu na jeziku gourmeta i onih koji vole sanjati slatke snove! Kamenica je inače dio atraktivne turističke ponude Stona, naime tu su i Solana te kompleks tvrdjave Koruna i starih zidina s uredjenjem kojega se uskoro završava.

Pet posto aktualnog uzgoja kamenice pojede se u Dubrovniku a preostalih pet posto potrošnje otpadne na ostatak Hrvatske. Tvrdi to popularni ugostitelj Sveto Pejić koji u Malome Stonu vodi restoran Koruna.

Kamenice Koruna Semic i Bacic Petar Cetinka +U glasovanju oko najboljeg sklada između malostonske kamenice i vina iz Dubrovačko-neretvanske županije pobijedila je Cetinka 2016 proizvođača OPG Bačić iz Blata na Korčuli. Pobjedu u nazočnosti mladog proizvođača Petra proglašava sommelijerka Mira Šemić, koja je vodila kroz program

Upravo u Koruni se u sklopu Dubrovnik FestiWinea 2017 održavalo kušanje kamenica s pjenušcima te bijelim i ružičastim vinima od južno-dalmatinskih sorata, da se, uoči ovogodišnje turističke sezone, hedonistima preporuči novi spoj te poslastice s Bakhovim nektarom. Medju gostima i krupne zvjerke – župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić, gradonačelnik Stona Vedran Antunica, cijenjeni savudrijski chef Fabricio Vežnaver, uvoznik vina iz Velike Britanije Dominique Vrigneau Watermill Wines, britanski vinski edukator Quentin Sadler, propagator Wines of Croatia u SAD Cliff Rames, vinski novinar iz Nizozemske Chris Alblas, enolozi Bojan Kobal te Ana Aga iz Grčke, novinarka i organizatorica gastro-dogadjanja Ingrid Badurina, sommelieri Mario Tomeković i Mira Šemić, voditeljica kroz program.

Fešta od kamenica: vlasnik restorana Koruna Sveto Pejić i dubrovačka sommelijerka Anita

Kamenice Koruna 3 +Žiri, za brak kamenice s vinom, u kojemu su bili i savudrijski chef Fabricio Vežnaver i novinarka i organizatorica gastro-događanja Ingrid Badurina

Kamenice Koruna zupan Miroslavic Helena Kangjera i gradonacelnik Stona +Uz kamenice su bili i župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić, zatim Helena Kangjera (Dunea) i gradonačelnik Stona Vedran Antunica

Dosta je kamenica te večeri platilo glavom, ali ipak to je ništa u odnosu na to koliko ih se u Malostonskome zaljevu za jelo ubere kroz godinu – spomenuti ugostitelj Sveto navodi da je godišnja produkcija oko tri milijuna komada! Dodaje da se uzgojem bavi stotinjak peljeških obitelji. Da dodje u zrelost za berbu kamenici navodno treba između dvije i tri godine vremena…

Eat oysters, love longer! Ipak, s vinom oprezno: svojedobno je mudri Shakespeare upozoravao: Što se više pije to obećanja lakše naviru, ali ih je i to teže ispuniti…

__________________________________________

Kad je riječ o Dubrovniku, možda bi s organizacijskog aspekta bilo dobro za ubuduće razmišljati o sljedećemu: u Bakhovu tjednu odnosno u vinskoj setemani u nekom ekskluzivnijemu prostoru unutar staroga grada prirediti smotru vina sa serijom vinskih radionica na određene teme i uz obvezno sudjelovanje ponajboljih – zvjezdanih županijskih vinara i eventualno, kao specijalnih gostiju, nekih nacionalnih te internacionalnih vinskih zvijezda, zatim i s nekim istaknutijim lokalnim proizvođačem i maslinova ulja, pršuta, sira, tipičnih domaćih slastica, pa i s kojim jačim chefom koji bi nudio neke svoje kreacije na tanjuru. Kako je Dubrovnik ipak nešto izvanserijsko, zašto za predsezonu i posezonu ne razmišljati i o modelu koji je usvojen u grupaciji Jadranka u Malome Lošinju a odnosi se na organizaciju ekskluzivnih večeri – gala-večere s kreacijama afirmiranih chefova i uz nazočnost nekog pomno izabranog domaćeg ili inozemnog renomiranog proizvođača…

Na mladima svijet ostaje! Eljmar Lučić i njegova kćerka Mirna (lijevo), iz Pijavičinog na Pelješcu. Nudili su Plavac Pijavičino 2013, Dingač 2012 i Dingač 2013 barrique. Lučići imaju oko četiri hektara vinograda, a ove su godine na kosini kod Pijavičina zvanog Granice posadili su novih 3200 loza plavca maloga te nešto pošipa. Mirna, koja studira u Zagrebu, mogla bi nastaviti putevima oca I još jedni otac i kćer u vinskom biznisu! Monika Prović vrlo je aktivna oko vina. Provići su se prezentirali sa Zlataricom 2016 Livia (12 vol%), svježim laganim ljetnim vinom, zatim sa Chardonnayem 2016 koji uskoro ide na tržište, te sa Chardonnayem  Narona 2015 sur lie, vinom što je godinu dana provelo u bačvi na finom talogu, i napunjenome u 900 boca. Imali su i rosé Teuta od syraha i MC-merlot+cabernet iz 2012

Za glavnu sezonu razmišljati se može o tome da se na više mjesta (trg, ulica…) unutar zidina staroga grada na tjedan dana podignu, na drvenome podestu, sa tri strane otvoreni veći bijeli šatori svaki sa centralnim šankom-vinotekom na neku temu (npr. sorta: pošip, grk, malvasija dubrovačka, plavac, dingač, postup… ) i sa visokim tzv. barskim stolovima i sjedalicama za degustaciju, s time da na priredbama bude moguća i kupnja butelja po prigodnim maloprodajnim cijenama i za ponijeti kući. Ovo sa šatorima po ulicama i/ili trgovima u gradu te s mogućnosti kupovine moglo bi se unutar staroga grada i par puta ponoviti kroz vremenski period od po npr. tjedan dana u glavnoj sezoni.

O takvim, nekim novim solucijama za iduću/iduće manifestacije Dubrovnik FestiWinea trebalo bi početi razmišljati pa i kretati u pripremu realizacije već sada. ♣  SuČ – 04/2017

___________________________________________________

HUMANITARNA VEČERA – Na festivalskoj gala-večeri u hotelu Dubrovnik Palace ***** iskazali su se chefovi Fabricio Vežnaver iz Savudrije i domaći chef Petar Obad, kojima su asistirali prošlogodišnji stipendisti Tihomir Antunović i Đuro Kravić. S njihovim kreacijama na tanjuru sljubljivana su pobjednička vina s prošlogodišnjeg Dubrovnik FestiWinea. Cjelokupan prihod od večere, ulaznica za koju je bila nešto manje od stotinjak eura, usmjeren je na stipendiranje izobrazbe mladih talenata u somelijerstvu i gastronomiji ■

_______________________________________________

Novi vinogradi Zure

PERSPEKTIVNI ZURE – Kao vrlo perspektivni u segmentu vina procjenjuju se braća Marko i Ivan Batistić s posjeda Zure iz Lumbarde na Korčuli. Nudili su Pošip Zure 2016, Grk Bartul 2016, Plavac mali Zure 2016, Plavac mali Advocatus Diavoli 2015, te Rebellion cabernet sauvignon merlot syrah, plavac mali alicante bouschet iz 2015, ali i pjenušac Quinta Essentia Grk iz berbe 2015, kao i prošek Elysion Grk 2016. Batistići, obojica strukovno potkovani u vinogradarstvu i vinarstvu, brinu o šeast hektara vinograda a imaju još hektar zemljišta za sadnju. Meliorirali su parcelu na kraškom terenu i tu namjeravaju posaditi grk, pa da vide razliku između toga s krša i onoga kojega poznajemo s lumbardskog pijeska. Izdvojio bih Plavac mali Advocatus Diavoli 2015 rođen od grožđa s poznate pozicije Deforo i sa dozrijevanjem u bačvi od 1000 litara znanog talijanskog proizvođača Garbelotta. Ovo vino svakako ukazuje na to da Korkyra Melaina ili Korkyra nigra odnosno Crni otok bijeloga vina može i te kako biti i crni otok crnoga vina! ■

_______________________________________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERASMRZAVICA u KONAVLIMA – Da, predzadnjeg dana Dubrovnik FestiWinea – na kojemu je, gle koincidencije, šampionski naslov osvojilo LEDENO vino –  tužna vijest: na Konavle se pred to jutro – kažu da je oko četiri sata temperatura bila -5 Celzijevih stupnjeva – svalila smrzavica, koja je napravila goleme štete na vinovoj lozi. Proizvođač Zvonko Miljas, koji obrađuje oko četiri hektara vinograda smještenog na ravnici na 40 metara nadmorske visine i zasađenoga s oko 20.000 loza, na temelju prvih procjena pobojao se da je u pozebi izgubio oko 70 posto prinosa, ako ne i više… Miljasi uzgajaju malvasiju, grk, maraštinu, crljenak i plavac mali. Na nešto većoj visini štete su bile osjetno manje. Možda će i ovo zlo biti za neko dobro u smislu da se vinogradi počnu dizati na kosine i na nešto veću visinu, gdje su u manjoj opasnosti od mraza nego što su u dolini i na nizini, a uz prikladan rad u trsju logično je i iz vinoigrada na kosinama i na većoj visini očekivati bolju kvalitetu grožđa kao sirovine za vino. Pitanje je za Miljasa i bilo zašto se vinova loza toliko sadila u polju a ne na povišenim stranama. Miljas veli da su se vinogradari odlučili na polje prvenstveno stoga što su lokalni stanovnici grožđe uzgajali za prodaju a ne da bi i sami proizvodili vino, naviknuli su se da im je bolje igrati na kartu količine naime otkupljivači – velike vinarije, i nisu prije toliko inzistirali na nekoj osobitoj kakvoći koja će se poslije vidjeti u vinu, naime dosta od grožđa odavde nije ni išlo u vino kao finalni proizvod nego je bilo namijenjeno destilaciji. ■

_________________________________________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERANovitet podruma Mato Antunović, inače znanoga po vinu s Postupa, predstavio je Matin sin Domagoj, a riječ je o Plavcu malome 2015 selekciji, od izabranoga grožđa s pozicija Dingač i Postup, te s godinom dana dozrijevanja u drvu. Domagoj se u obilasku izlagača zaustavio kod Istranina Luciana Visintina Veralde i s Rinom Prelcem kod njega kušao narančastu Ambru Orange 2014. Kreće li i Antunović u narančastu pustolovinu?

________________________________________________

PRIZORI IZ DUBROVNIKA – Biti u Dubrovniku poseban je doživljaj. Grod impresionira, i ostavlja duboko urezanu uspomenu. Vreva je nevjerojatna, konstantna. U trenucima gužva djeluje i zastrašujuće. A kako li će tek biti u punoj sezoni! Dubrovčani, koliko god su veseli što je posjet toliki – pa ipak žive od turizma! – toliko ih, kako sam čuo, već sva ta atmosfera pomalo i nervira. Strahuju i od devastacija pa i od onečišćenja, koje nisu neobične na mjestima ovakvog masovnog okupljanja. Evo nekoliko prizora iz Dubrovnika snimljenih za vrijeme Dubrovačke setemane i FestiWinea 2017. ■

Iz hotela Palace nevrijeme 3 +Iz hotela Palace 4 +Dubrovnik sunset time +Ćud proljetnog vremena, od jutra, pa preko dana do večeri i zalaza sunca

OLYMPUS DIGITAL CAMERAGrad iz zrakaTrubadur kod Onofrijeve fontane                     … i Gundulićeva  poljana

Stradun, te, dolje, loža i crkva sv. Vlaha

Blagodat sunca –  kafići i restorančići na trgovima i u uličicama 

Ponuda hrane, kroz prozor, na ulici, i sudbina kutaka u malim gradskim uličicama: This corner is NOT your Toilet! Shame on you!  Na trgovima se, na štandovima, mogu kupiti razni domaći sapuni!

 

 

Advertisements

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: