Moje skitnje svijetom / ŠPANJOLSKA KAO VINSKA VELESILA

Zastava SpainPriredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Pirinejski poluotok: velika većina pripada Španjolskoj, čiji su i Balearski i Kanarski otoci

Pirinejski poluotok: velika većina pripada Španjolskoj, čiji su i Balearski i Kanarski otoci

ZEMLJA s NAJVIŠE VINOGRADA NA SVIJETU – JEDINA S VIŠE OD MILIJUN HEKTARA, TREĆA PO PROIZVODNJI VINA, S 24 MILIJUNA HEKTOLITARA NAJVEĆI SVJETSKI IZVOZNIK PO KOLIČINI i IZA FRANCUSKE i ITALIJE TREĆI NAJVEĆI IZVOZNIK PO OSTVARENOM NOVČANOM PROMETU. TURNEJU PO DIJELU PIRINEJSKOG POLUOTOKA SJAJNO JE ORGANIZIRAO ŠPANJOLSKI INSTITUT ZA VANJSKU TRGOVINU ICEX  

Velika je sreća biti u mogućnosti u zarađivanju za život raditi ono što se voli. Novinarstvo i vino pružili su mi puno toga lijepoga, a među najvrijednijime smatram putovanja svijetom kroz koja sam vidio i upoznao mnoge zemlje, ljude, narodne običaje na svih šest kontinenata. Uz razne sredine u Europi, bile su to i one u Africi, Aziji, Australiji, te Sjevernoj i Južnoj Americi. Kao posebno lijepu turneju pamtit ću onu jednotjednu u svibnju 2016, s obilaskom nekoliko pokrajina Španjolske, konkretno bile su to Baskija, Castilla y Leon i La Rioja.

Espana znakŠpanjolska – što se prostire gotovo čitavim Iberijskim odnosno Pirinejskim poluotokom – golema i bogata raznolikostima, iz povijesti znana kao zemlja kolonizatora, najširim masama u današnjem društvu poznata po nogometu, glazbi, flamencu, borbi s bikovima, ekstravagantnim slikarima i arhitektima kao što su Salvador Dali, Picasso, Gaudi, pa po voću, ovčjem siru i vinu… Upravo ovih dana Španjolska nam je često bila na jeziku, s obzirom da je Hrvatska na Europskom nogometnom prvenstvu bila u grupi sa Španjolcima i, dakako, s obzirom da smo u grupi baš mi slavili osvajanjem prvog mjesta.

Kraljevina Španjolska (španjolskiReino de EspañakatalonskiRegne d’Espanyabaskijski: Espainiako ErresumaokcitanskiReialme d’Espanha) suverena je europska država, po ustavnom uređenju parlamentarna monarhija. Od 1986. godine članica je Europske Unije.

_________________________________

DRŽAVNI ORGANIKruna / Poglavar države (španj. La Corona / Jefatura del Estado)

Parlament (zakonodavna vlast, španj. Las Cortes Generales) koji se sastoji od dva doma, a to su Senat (Senado) i Kongres zastupnika (Congreso de los Diputados)

Madrid, Gradska vijećnica, Plaza Cibeles

Madrid, Gradska vijećnica, Plaza Cibeles

 Vlada (izvršna vlast, El Gobierno), sastavljena od predsjednika vlade i ministara

Sudbenu vlasti čine: Vrhovni sud (El Tribunal Supremo); Generalno vijeće sudske vlasti (El Consejo General del Poder Judicial) i Ustavni sud (El Tribunal Constitucional).

Španjolska je podjeljena na 17 autonomnih zajednica (comunidades autónomas) i na dva autonomna grada (ciudades autónomas). Uz španjolski, službeni jezici u autonomnim zajednicama su katalonski, baskijski, galicijski i okcitanski. ■

_______________________________

Španjolska se nalazi između 43°47’24” sjeverne i 36°00’40” južne zemljopisne širine i između 7°00’29” istočne i 5°36’40” zapadne zemljopisne dužine. Smještena na jugozapadu Europe, Španjolska zauzima veći dio Pirinejskog poluotoka, dijeleći ga s Portugalom. Dio su njenog teritorija i dva arhipelaga, smještena u Sredozemnom moru (Balearski otoci) i Atlantskom oceanu (Kanarski otoci), zatim sjevernoafrički primorski gradovi Ceuta i Melilla (oni su, eto, pod španjolskom upravom!) te enklava Llívia u francuskim Pirenejima. Na sjeveru, Španjolska graniči s Francuskom i Andorom, na zapadu s Portugalom, a na jugu s britanskom kolonijom Gibraltar. Sjevernoafrički teritoriji pod španjolskom upravom graniče s Marokom. Ukupna dužina španjolske kopnene granice je 1918 km. Površina zemlje je 504.030 km2, a stanovnika je nešto više od 46 milijuna.

Glavni grad Kraljevine Španjolske je Madrid. Grad je s 3.155.359 stanovnika, s okolicom broji ih 5.964.143. Madrid je inače smješten u središtu Pirinejskog poluotoka. Drugi veći, značajniji gradovi su BarcelonaValencia, Valladolid, SevillaZaragozaMálaga

Veći dio Pirinejskog poluotoka čini po postanku stara visoravan Meseta (građena od prekambrijskog i paleozojskog kristaličnog kamenja i starih kamenaca), koju tzv. Kastiljsko gorje (Sistema Central) dijeli na sjevernu i južnu Kastilju. Sjeverno i južno od Mesete prostiru se planinski lanci: Kantabrijsko gorje (Cordillerea cantabrica) i Pirineji (Pirineos; najviši vrh je Pico de Aneto, 3404 m) na sjeveru, a Betijski Kordiljeri (Sistema betico) ili Andaluzijsko gorje na jugu. Andaluzijsko gorje sastoji se od nekoliko masiva koji se pružaju paralelno s obalom Sredozemnog mora. Središnji dio čini Sierra Nevada s najvišim vrhom Španjolske (Mulhacu, 3481 m). Između južnog ruba Mesete (Sierra Morene) i Andaluzijskog gorja uz rijeku Guadalquivir i kod Cordobe nalazi se velika Andaluzijska tektonska depresija. Na sjeveroistočnom rubu Mesete pruža se Ibersko gorje, građeno od krednih i jurskih naslaga, a između Iberskog gorja, Pirineja i Kantabrijskog gorja depresija je rijeke Ebro (Aragonska dolina). S visoravni Mesete izdižu se planinski masivi Sierra de Gata, Sierra de Gredos i Sierra de Guadarrama, koji su nastali rasjedanjem u tercijaruObala je uglavnom strma i nerazvedena. Dobro je razvedena samo obala Galicije i sjeverozapadne Španjolske s mnoštvom zaljeva karakterističnih oblika.

Španjolska se nalazi u umjerenom pojasu, a njen neujednačen reljef utječe na veliku klimatsku raznolikost. Često se za klimu Španjolske misli da je sredozemna (mediteranska). Međutim to je tek donekle točno jer samo priobalno područje istoka, jugoistoka i juga Španjolske ima sredozemnu klimu. Po zemljopisnoj širini, najveći dio Španjolske trebao bi imati sredozemnu klimu, ali eto neke specifične prirodne karakteristike stvaraju drukčije uvjete. Na klimu primarno utječe visoki reljef, odnosno viša nadmorska visina, pa dolazi i do, kako kažu, vertikalne klimatske slojevitosti. Uz to, planine se uglavnom izdižu uz rub države, odnosno Pirinejskog oluotoka, pa su značajna prepreka širenju klimatskih utjecaja s okolnih prostora. Zbog toga središnji dio Španjolske, visoravan Meseta, ima znatno drukčiju klimu od one koja bi odgovarala zemljopisnoj širini tog prostora, konkretno klima je tu u značajnoj mjeri kontinentalna. Na istoku i jugu Španjolske, gdje prevladava sredozemna klima (često se navodi i kao suptropska), srednje mjesečne temperature tijekom godine kreću se od 13°C do 25°C, a prosječno bude od 350 do 500 mm padalina. Za ovo područje karakteristično je dugo, toplo, suho i sunčano ljeto, kad maksimalne temperature dosegnu i 48°C. Sredozemna obala Španjolske ima najveći broj sunčanih sati u Europi. Na svim obalama zime su ugodne, a na jugu čak i tople. Sjeverozapad Španjolske (atlantska obala koja izlazi i na Biskajski zaljev) ima svježiju klimu, pa se temperature kreću 8-20°C. S Biskajskog zaljeva prema Poluotoku kreću se vlažne mase, tako da na planinskim padinama bude poprilično padalina, od 900 do 2000 mm. Zbog blage oceanske klime i dosta oborina, čitavo je područje pod relativno bujnom i zelenom vegetacijom, pa se ova regija često naziva i Zelena obala (Costa Verde). Unutrašnju Španjolsku, s kontinentalnom klimom, karakteriziraju srednje mjesečne temperature od tri do 23°C, s time da tokom zime temperature često padnu ispod nule, a ljeti po danu budu vrlo visoke. U ovoj regiji prosječno se godišnje bilježi oko 500 mm padalina, ali na nekim sektorima i ispod 300. Istočni obod ove regije poprima neke karakteristike mediteranske klime, dok se sjeverozapadni rub približava oceanskoj.

ŠPANJOLCI, KATALONCI, GALLEGI, BASKI

Može se reći da osnovu hidrografske mreže Španjolske čini pet rijeka: Guadalquivir, Guadiana, Tajo, Duero, Ebro. Rijeke na sjeverozapadu Španjolske imaju više vode, kraći tok, relativno veliki pad, ali njihova estuarijska  ušća pogoduju razvoju vodenog prometa. Rijeke koje se spuštaju s visokih planina (Pirineja, Betijskih kordiljera, Kasteljanskog gorja i dr.) imaju velike padove i značajan hidroenergetski potencijal. U vapnenjačkim terenima rijeke su najčešće formirale kanjone, a ima i vodopada i brzaca.

Buran povijesni razvoj utjecao je na karakteristike i raznolikost stanovništva Španjolske. Španjolci čine oko 73% ukupne populacije, Katalonci 16,5%, Galjegi (Galicija) 8%, Baski 2,3%, a ostali 0,2%. Španjolska je jedna od najizrazitijih katoličkih zemalja – čak 97% stanovništva katoličke je vjere, nekih 0,4% je protestanata i 2,6% ostalih. I Španjolska se uvelike urbanizirala, naime danas oko 80% stanovništva živi u gradovima. U starosnoj dobi do 19 godina je oko 33% populacije, u dobi od 20 do 59 godina je 50%  stanovništva, a starijih od 60 godina ima 17%. I Španjolska postaje sve starija, a na to utječe i niski prirodni prirast, koji iznosi svega jedan promil; stopa nataliteta je 10 promila, a mortaliteta 9 promila.

Prostor današnje Španjolske bio je naseljen već u paleolitiku, o čemu svjedoče bogata likovna umjetnost (spilje AltamiraCastilloPindal) te razni drugi arheološki ostaci. U kasnijem razdoblju Pirenejski poluotok naseljavaju Iberi. Oko 1200. godine prije Krista sa sjevera dolaze Kelti, preplavljujući gotovo cijeli Poluotok i mješajući se s domaćim iberskim stanovništvom. Oko 1100. godine prije Krista Feničani i Grci osnivaju svoje prve kolonije.

Između prvog i drugog punskog rata Kartažani osnivaju pak svoje kolonije, među kojima su najvažnije bile na Ibizi i u Cartageni. Porazivši Kartagu u drugom punskom ratu (201. prije Krista), Rimljani započinju postupnu okupaciju poluotoka. U idućih dvjestotinjak godina zauzeli su čitav teritorij Pirinejskog poluotoka. U prvim fazama rimske okupacije domaće je stanovništvo dizalo više ustanaka protiv osvajača. Nakon smrti jednog od vođi ustanka, Viriata (139. godine pr. Kr.), pobjede su bile sve rjeđe te je slabio otpor protiv Rimljana, a do konačnog sloma otporaša dolazi u vrijeme cara Augusta. Rimska okupacija Poluotoka kulminirala je uspostavom potpune rimske vlasti i osnivanjem provincije Hispanije. Pod rimskom vlašću Španjolska je ostala sve do 5. stoljeća. Stanovnici Hispanije prihvatili su rimsku kulturu, jezik i zakone, ali je i njihova važnost Carstvu bila velika.

Početkom 5. stoljeća na prostor današnje Španjolske provalila su germanska plemena Alani, Svevi i Vandali. Ta su plemena došla iz današnje sjeverne Njemačke, a do Pirinejskog poluotoka prošla su dakako kroz današnju Francusku. Alani su osvojili pokrajinu Luzitaniju, Svevi pokrajinu Galiciju, a Vandali pokrajinu Andaluziju. Vandale su kasnije pritisnuli zapadni Goti pa su zato prešli u Afriku, gdje su osnovali vandalsku državu što se održala do sredine 6. stoljeća, a srušio ju je  534. bizantski vojskovođa Belizar.

Španjolski kralj Felipe III, za vrijeme kojega je Španjolska ostvarivala značajan prihod od prodaje svojih vina u kolonije u Južnoj Americi

Španjolski kralj Felipe III, za vrijeme kojega je Španjolska ostvarivala značajan prihod od prodaje svojih vina u kolonije u Južnoj Americi

Nakon što su Vandale protjerali u Afriku, zapadni Goti uništili su u Španjolskoj 585- godine i svevsku državu te su zagospodarili cijelim Poluotokom. Zapadni su Goti oko 600. godine prigrlili katoličku vjeru, pa su se sa svojim podanicima starosjediocima stopili u jedan narod — španjolski. Država zapadnih Gota održala se u Španjolskoj do 711. Te su godine Arapi zauzeli Pirinejski poluotok i srušili državu zapadnih Gota. Arapska država na Pirinejskom poluotoku trajala je nešto više od sedam stoljeća, tj. do 1492. Međutim, već je zapravo u 11. stoljeću počela gubiti dah jer su na nju sve jače navaljivali kršćani iz Franačke. Glavni je grad arapske države u Španjolskoj bila Córdoba. Kršćani, koji su već obitavali na sjevernome dijelu Poluotoka i činili nekoliko državica, među kojima npr. Navarru i Kataloniju, također su od 11. stoljeća radili na potiskivanju Arapa, najprije sve dublje na pirinejski jug. Od malih država nastale su tri veće: Aragonija na istoku, Portugal na zapadu, a u sredini Kastilja. Od 13. stoljeća pod arapskom je vlašću ostao još samo južni dio Poluotoka, s prijestolnicom u Granadi.

Godine 1469. aragonski kralj Ferdinand vjenčao se s nasljednicom kastiljske kraljevske krune Izabelom, te su se time ujedinile države Aragonija i Kastilija u kraljevinu Španjolsku. Ferdinand i Izabela poveli su borbu protiv Arapa (Maura), i poslije desetogodišnjeg rata zauzeli sve njihove zemlje. Godine 1492. osvojili su i do tada glavni arapski grad Granadu. Arapi su zatim posve napustili Španjolsku, koja je napredovala, te postala jedna od najmoćnijih država na europskom kontinentu. Španjolci su potom i sami krenuli u osvajanja drugih područja, na drugome kontinentu. Za kralja Ferdinanda Katoličkog i kraljice Izabele Španjolska je udarila temelje svojima moći, veličini i kolonijalnom gospodstvu.

Rueda

Rueda – lijevo dolje, zeleno; desno u sredini, žuto – Ribera del Duero; desno gore, ljubičasto – la Rioja

VUELTA a ESPAÑA

Kao što sam uvodno naveo, jednotjedna španjolska turneja obuhvatila je Baskiju, odnosno Pais Vasco ili, po baskijski, Euscadi, glavni grad koje je Vitoria ili Gasteiz a provincije su Alava, Viscaya, Guipúzcoa ili, po baksijski, Araba, Bizkaia i Gipuzkoa, zatim Castillu y Leon (predio uz rijeku Duero), glavni grad koje je Valladolid a provincije su Ávila, Burgos, Leon, Palencia, Salamanca, Segovia, Soria, Valladolid i Zamora, te, na kraju, Rioju s rijekom Ebro, a glavni grad koje je Logroño. Španjolski institut za vanjsku trgovinu ICEX htio je ovaj put preko četvero novinara i vinskih pisaca – Vitomira Andrića, zatim glavnog urednika revije Iće&piće Damira Fabijanića, urednika u 24sata Ive Kozarčanina i mene kao glavnog urednika revije Svijet u čaši upoznati širu hrvatsku javnost s vinogradarsko-vinskom stvarnošću triju istaknutih vinorodnih područja svoje zemlje. S nama je na putovanju bila i Montserrat Perez Ripoll iz Španjolske ambasade u Zagrebu, a vodič nam je bila Laura Velasco de los Dios iz ICEX-a iz Valladolida

Valladolid, ispred hotela Melia Recoletos, na startu turneje: četvero hrvatskih novinara gosti ICEX-a - Vito Andrić, Damir Fabijanić, Ivo Kozarčanin i ja, u društvu s Monserrat Perez Ripoll iz Španjolskog veleposlanstva u Zagrebu

Valladolid, ispred hotela Melia Recoletos, na startu turneje: s Montserrat Perez Ripoll iz Španjolskog veleposlanstva u Zagrebu smo nas četvorica hrvatskih novinara gosti ICEX-a – Vito Andrić, Damir Fabijanić, Ivo Kozarčanin i ja

Spomenik Miguelu de Cervantesu u Valladolidu

Spomenik Miguelu Cervantesu u Valladolidu

Valladolid, središte, Gradska vijećnica

Valladolid, središte, Gradska vijećnica

Valladolid - živopisno

Valladolid – vrlo živopisno

ICEX – koji se prije polaska iz Hrvatske raspitao kod nas četvorice o željama glede posjeta i dobio sugestiju da se, radi stjecanja što kompletnije slike o španjolskome vinu, obiđu i veliki i manji posjedi, i oni glasoviti i oni manje znani, i oni iz velikih grupacija i oni iz segmenta poljoprivrednih zadruga kao i oni u individualnome/obiteljskom vlasništvu pa i tzv. garažni, te, svakako, i oni koji su na eko-kolosijeku – izvanredno je, maksimalno poštujući sugestiju o raznolikosti, rasporedio odredišta i odredio timing, tako da je naša grupica u efektivnih pet dana boravka u Španjolskoj obišla 21, moram reći svaku na svoj način impresivnu, vinsku kuću.

Putovanje je krenulo iz Madrida automobilom do oko dva sata i nešto udaljenog Valladolida, u okolici kojega su vinorodno područje Rueda, najpoznatije u Španjolskoj po bijelome vinu, te vinorodno područje Ribera del Duero, carstvo rasnih crnjaka. Već spomenuta rijeka Duero izvire u Španjolskoj, na lokaciji Fuentes del Duero Picos de Urbión Duruelo de la Sierra (Soria), na nadmorskoj visini od 2160 metara, a završava, nakon dužeg toka – pod nazivom Douro – uz portugalske vinograde što su u cijelome svijetu poznati ne samo kao izvorište odlične kapljice nego i kao ambijentalna atrakcija, u Atlantskom oceanu kod grada Porta.

Valladolid: tapas bar. Odlični mali zalogaji uz čašu vina. Bogat izbor etiketa, puno je magnuma u opticaju. Kao posebno elegantan tapas-bar-restorančić zapamtio sam Villu Paramesa. Inače običaj je da kad se uvečer izađe u život obiđe više tapas barova i u svakome kuša neke druge tapase, popije čaša nekog drugog vina i sretne neke druge prijatelje...

Valladolid: tapas bar. Odlični mali zalogaji uz čašu vina. Bogat izbor etiketa, puno je magnuma u opticaju. Kao posebno elegantan tapas-bar-restorančić zapamtio sam Villu Paramesa. Inače običaj je da se, kad se uvečer izađe u život, obiđe više tapas- barova i u svakome kuša neke druge tapase, popije čaša nekog drugog vina i sretne neke druge prijatelje… Tapasima i vinom nas je odlično provela Laura Velasco

Valladolid tapas bar 023

______________________________________

S VINOGRADOM BEZ PODRUMA… – Uz najrenomiranije vinske kuće i podrume s velikim površinama i podrumima te s količinski velikom proizvodnjom obišli smo i vinara koji ima podrum ali uopće nema vinograda, vinara koji ima vinograd ali nema, barem zasad, svoj podrum, kao i vinara koji je tipični garažni, s malim vinogradom, malom produkcijom te s malenim podrumom uređenime doslovno u dvjema garažama jedne oveće stambene zgrade.

Juan

Luis Juan Saenz Comunion sa sestrom Anom, i, dolje, pogled na njihovo trsje na poziciji Valdequinea

Finca Valdequinea trsje

Brat i sestra Luis Juan i Ana Sáenz Comunión iz El Cortija kod Logroña u La Rioji četvrta su generacija obitelji što se bavi uzgojem vinove loze i proizvodnjom vina. Luis Juan iznimno je posvećen vinogradarstvu a iako je mlad sklon je u proizvodnji vina tradicijskom pristupu naučenom od predaka. Ana je preuzela obvezu odnosa s javnosti. Vinogradi obitelji Comunión su na 600 metara nadmorske visine, na vapnenasto-ilovastom tlu s dosta kamena.Trsje se uzgaja grmolikim sustavom. Dobar dio loza star je od 90 do 100 godina. Kad je širio vinogradske povšrine – sad brine o 25 hektara – Luis Juan pobrinuo se da najprije posadi američku podlogu i da potom na nju navrne Tempranillo s plemkama uzetima sa stogodišnjih obiteljskih loza. S obzirom da zasad nemaju vlastiti podrum, Luis i Ana priredili su degustaciju svojih vina na parceli s nazivom Valdequinea (površina je šest hektara) po kojoj je njihova robna marka dobila naziv.

Jako dobar, vrlo voćni i mekani Tempranillo 2015 joven (13,5 vol %; mpc. 3 €!), lijepa i Crianza 2013 (14,0 vol%; 8 €), a izvanredno FV (Finca Valdequinea) 2012 limited edition (loze stare 100 godina, 15 mjeseci barrique, 13,5 vol %; mpc 15 €).

Tomas Postigo

Tomas Postigo

S PODRUMOM a BEZ VINOGRADA… – Tomas Postigo enolog je, s podrumom smještenim u oblasti Ruede. Proizvodi odličan, ozbiljan Verdejo (fermentacija u francuskom barriqueu, dozrijevanje sedam mjeseci na finom talogu u bačvici uz batonaž, kušali smo 2011., 14,0 vol %; 15.000 butelja) DO Rueda, te crnjak Tinto Ribera del Duero DO (vinogradi na 750 do 900 metara nadmorske visine, Tempranillo 85 posto i ostatak Merlot, 2013., 12 mjeseci francuskog barriquea, 15,0 vol %; 100.000 butelja).

Postigo i njegov poslovni partner dugo se bave proizvodnjom vina i – uopće ne razmišljaju o tome da kupe vinograd! Radije kupuju grožđe, a na moje pitanje nije li to ipak kriva politika za vinara koji aspirira ne samo na visoku kakvoću vina nego i na stalnost u toj kvaliteti, Postigo odgovara:

OLYMPUS DIGITAL CAMERA– Naprotiv! Ne samo da to nije kriva politika, nego je upravo ispravna. Vlastiti vinograd ograničava, jer priroda je hirovita, ne samo da su godišta različita po kakvoći nego vreba opasnost od lokalnog nevremena koje pogodi baš tvoj vinograd, a onaj malo dalje poštedi. Mi igramo na kartu kvalitete vina time što smo u stalnome kontaktu s nekih 450 uzgajivača grožđa i vlasnika jednako toliko što velikih što manjih vinogradskih parcela, i te ljude kao radnike i glede njihova prirodi prijateljskoga pristupa kao i njihove vinograde kroz protekle godine smo dobro provjerili. Vinogradare smo navikavali i naviknuli na proizvodnju visokokvalitetnoga grožđa među ostalime i jednim vrlo važnim argumentum: tako što smo kvalitetno grožđe spremni i jako dobro platiti, naime prosječna cijena kilograma vinskoga grožđa ovdje je nešto niža od pola eura, a mi ono što kupimo plaćamo pet do šest puta više, i to je dobar poticaj ljudima da se više potrude.

Postigov formular za praćenje stanja u vinogradima kooperanata. Bolju snimku nije mi dopustio...

Postigov formular za praćenje stanja u vinogradima kooperanata. Bolju snimku nije mi dopustio…

Odnosi vinar-kupac grožđa – vinogradar u Španjolskoj su očito puno drukčiji nego što su kod nas, naime evo još kurioziteta: Postigo i njegov kompanjon kreirali su formulare za praćenje stanja u vinogradima za vrijeme vegetacije, za svakog od navedenih 450 uzgajivača grožđa s kojima surađuju imaju debeli dosije, skupljan godinama. Na početku vegetacijske sezone parcele s trsjem oni obilaze relativno ležerno, međutim i bilježeći, a pravi angažman počinje poslije cvatnje loze i posebice od trenutka kad kožica bobice grozda počinje dobivati boju, objašnjava Postigo. Nadzor je tada maltene svakodnevan, parametri se pomno zapisuju u formulare, i u berbi pada odluka iz kojih će se vinograda grožđe kupiti. Pri trganju, koje se obavlja noću kad nije vruće, prva je selekcija grozdova. Grožđe, pedantno složeno po kutijama, na temperaturi od 5 Celzijevih stupnjeva u kamionu-hladnjači dovozi se u podrum. Idući dan na stolu za sortiranje obavi se druga selekcija. Postigo i prijatelj kupe samo ono grožđe koje prođe i na toj drugoj selekciji, ostatak – vrate vlasniku!

Kvasci koje Postigo rabi za fermentaciju iz vinogorja su u Ruedi i, za crno, iz Ribere del Duero. Svake godine Postigo u suradnji s Institutom za mikrobiologiju uzme uzorke iz vinograda iz kojih je kupovao grožđe i u Institutu naruči selekcioniranje sojeva, s njima Postigo provede nekoliko mikrovinifikacija i vina se onda sa stručnjacima s Instituta kušaju pa se odluči koje sojeve razmnožiti kako bi Postigo iduće godine imao za fermentaciju svojih vina autohtone kvasce iz Ruede i Ribere.

Pitam Postiga na što, dakako osim na grožđe, u tom svom vinskome radu najviše pazi kad troši novac, a on odgovara: na ono što je, pored grožđa, i najvažnije u cijeloj ovoj oriči – na kvalitetnu bačvu koja treba oplemeniti, na čep koji mora dobro zaštititi vino a opet omogućiti mu mikrodoze kisika da se s vremenom razvija, ali i na ukrasnu kapicu koja je u dodiru s čepom i ne bi smjela ispustiti nikakav primiris prema čepu, da poslije s čepa ne prijeđe i u vino…

U GARAŽI –  Roberto Olivan, s diplomom enologa, vodi Bodegu Tentenublo (Tentenublo bi u slobodnom prijevodu bilo: stop oblacima) sa sjedištem u dvjema spojenim garažama u velikoj stambenoj zgradi u selu u Rioji Alavesi.

Roberto Olivan, Bodega Tentenublo, u svom vinogradu

Roberto Olivan, Bodega Tentenublo, u svom vinogradu, i, dolje, stambena zgrada s garažama u dvjema od kojih Olivan ima vinski podrum

Tentenublo garaze

Vinogradi su mu na više mjesta, na nadmorskim visinama između 350 i 700 metara. Najstarija parcela, s lozama starim 70 godina, je ova gdje sam ga snimio, a s nazivom Las Villermas. Od sorata tu su Tempranillo, Garnacha tinta te bijela Viura. Olivan se priklonio organskoj produkciji. Svaku parcelu vinificira posebno i, kaže, na kraju fermentacije ima u posudama oko 40 vina od kojih onda radi kombinacije tako da na kraju na tržište izlazi s tri vina – bijelim Tentenublom od Viure i s dva crnjaka, jedan je Xerico Rioja DO, s dozrijevanjem u betonskoj cisterni i u bačvi od kestenova drveta, a drugo je Tentenublo tinto, dozrijevano devet mjeseci u hrastoivoj bačvi. Ukupna proizvodnja je 45.000 boca godišnje. ■

_______________________________

Glavni dojmovi iz spomenutih vinorodnih dijelova Španjolske su sljedeći: vrlo zanimljiv (vinogradarski) krajolik, posebice u Rioji, nastojanje da se za vinograde izaberu tereni doista najprikladniji baš za vinovu lozu, posvećivanje velike pažnje starom trsju (kad se u Španjolskoj želi naglasiti da je vino od starih loza najčešće se misli na starost iznad 50 godina, sustav uzgoja loze pretežito grmoliki, berbe su vrlo često noćne, podrumi monumentalni (valja kazati da su relacije veliki i mali Španjolska–Hrvatska bitno različite – tamo su sićušni oni /rijetki/ sa 14 do 15 hektara, a nekako normalna je površina barem stotinjak hektara!), vinske kuće što smo ih razgledali sa sjajno su uređenim vanjskim i unutarnjim ambijentom, izvrsno su tehnološki opremljene i sređene, prostorije vrlo prostrane, podrumi besprijekorno čisti, poput apoteke, puno se rabi barrique, najčešće se kombiniraju francuski i američki, kod svih postoje prikladni veći prostori za prijem poslovnih partnera, za prezentaciju i prodaju kapljice. Do prije dva-tri desetljeća vezano uz španjolsko vino šire se znalo tek za crnjak iz Rioje te sherry iz Andaluzije, u kapljici oblasti Ribera del Duero nije se vidjelo ništa do li običnog rustikalnog crnog napitka, bijelo španjolsko vino kao da uopće nije ni postojalo, ali sad je situacija posve drukčija: kakvoćom kapljice iskočilo je više vinogorja, bagatelizirana Ribera del Duero postala je svjetski slavna, posebnu afirmaciju bilježe Priorat i Toro te područje Tarragone u Kataloniji specijalizirano sz pjenušce, vina i te kako cijenjena i poznata, moderna, elegantna, od u najmanju ruku visoko-korektnih baznih pa do onih uistinu izvanrednih i s visokom dodanom vrijednosti, a maloprodajne cijene za te ponajbolje uratke razumne su, nisu (još) nabrijane kao npr. kod Talijana i Francuza za takvu kategoriju.

Noćna berba! Dolje: revija barriquea u Bodegas Faustino

Noćna berba! Dolje: revija barriquea u Bodegas Faustino u Rioji

barrique

Evo nekoliko svježih podataka o španjolskom vinskome sektoru koji je bio predmet posjeta: povijest kulture grožđa a moguće i vina na Iberijskom poluotoku dugačka je, možda čak i nekjih – 5000 godina! Arheolozi po nekim pronađenim ostacima koštica grožđa vjeruju da se tamo loza uzgajala 3000 godina prije Krista! Feničani su sa svojim sortama na Pirinejski poluotok navodno stigli negdje oko 1100. godine prije Krista.

Španjolska je zemlja s najviše vinograda u svijetu, jedina koja ima više od milijun hektara, točnije riječ je o 1021 ha. Danas često spominjemo izraz Chardonnay, ali ako je to najpopularniji vinski kultivar u svijetu, to ne znači i da je najrašireniji. S obzirom na površinu na kojoj raste, najraširenija vinska sorta na svijetu je španjolski Airen! U Španjolskoj inače ima oko 400 autohtonih sorata vinove loze, ali čak 80 posto vina tamo se proizvodi samo od njih 20!

Iako je država s najvećom vinogradskom površinom na Zemlji, Španjolska nije i najveći proizvođač vina na svijetu, ona je, kažu najnoviji podaci OIV-a, po proizvodnji, s 37,2 milijuna hl, na trećem mjestu, iza Italije (49,5 milijuna hl) i Francuske (47,5 milijuna hl)…  Potrošnja vina u Španjolskoj iznosi oko 21,6 litara po stanovniku godišnje.

Najvažnije sorte

Najvažnije sorte: Tempranillo, Graciano, Mazuelo, Monastrell, Garnacha, Verdejo Albarino, Viura, Pedro Ximenez

Glavna španjolska sorta je Tempranillo, riječ je o crnome kultivaru. Od crnih sorata treba spomenuti i Graciano te Mazuelo (Cariñena, Carignan) ali i Monastrell (Mataro, Mourvèdre), pa je tu i Garnacha tinta (Grenache noir, Cannonau). Talijani tvrde da je riječ o njihovoj sorti sa Sardinije, i objašnjavaju da je ona sa Sardinije stigla na istočnu obalu Pirinejskog poluotoka vjerojatno još i 800 godina prije Krista kad se dosta Sardinijaca naselilo u istočna i južna obalna područja Pirinejskog poluotoka, a ako nije prenesena tada, moguće je da je u Španjolsku dospjela, kažu, za vrijeme dok je, od 1479. do 1720., Sardinija bila španjolska kolonija. Španjolci uzvraćaju da prvi sačuvani zapis o sorti dolazi iz Španjolske iz 1513. godine i da je tada uz opis sorte koji posve odgovara Grenacheu crnome upotrijebljen naziv Aragonez (po provinciji Aragon), dok prvi pisani trag o kultivaru Cannonau na Sardiniji datira iz 1549. Gledajući etimologiju, oba svojatanja djeluju uvjerljivo naime dok Talijani govore da Garnacha proizlazi iz inspiriranosti nazivom talijanske sorte Vernaccia, dotle Španjolci kažu da naziv garnacha, s obzirom na tamno-crvenu boju grožđa i vina, ima veze s katalonskim izrazom garnaxa koji označava tamno-crvenu halju kakvu su nekad nosili suci i savjetnici španjolskoga kralja…

A od bijelih domaćih kultivara najznačajniji su Verdejo, Albariño, Viura odnosno Macabeo, pa Palomino, zatim za pjenušce, inače tamo zvane cava, i u najvećoj mjeri rađene u Kataloniji – Parellada, Xarello, te za specijalna vina kao što su sherry što nastaje na jugu Španjolske – Pedro Ximenez, …

Proizvodnja vina podliježe pravilnicima po apelacijama. Apelacija vezanih uz kontrolirano zaštićeno porijeklo i izvornost – Denominación de Origen, ekvivalenti su francuski aoc i talijanski doc – u Španjolskoj je 69. Uz te oznake postoje i one o kontroli porijekla ali vezano za širi prostor i ne toliko ograničavajuću uporabu sorata, tih je oznaka 46, a ekvivalent su onoga što se na razini EU sada naziva Protected Geographical Indication (PGI).

Denominación de Origen (DO) dio je španjolskog regulatornog klasifikacijskog sustava primarno za vino, a potom i za razne prehrambene proizvode, poput sira, začina, meda, mesa i mesnih prerađevina… Neki će vezano uz vino usporediti taj španjolski sustav s francuskime iz 1935. pa možda i s talijanskime iz 1963, ali treba znati da je eto Španjolska ove svoje prve propise o oznakama donijela prije Francuske i Italije, konkretno 1925. za predio Rioje i 1933. Za Jerez / sherry.

DENOMINACIJE

Španjolsko Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i (pre)hrane  (Ministerio de Agricultura, Pesca y Alimentación) dakle odgovarajućim oznakama ističe kakvoću hrane i vina i tu oznaka Denominación de Origen upućuje na ono što je najkvalitetnije u pojedinome proizvodnom području i što je karakteristično za nj. U svakoj regiji odnosno vinogorju postoji poluautonomno vladino tijelo Consejo Regulador (regulatorni savjet) koje je ustanovljeno da izravno svako na svom terenu, propisujući sorte i kontrolirajući porijeklo namirnice i proizvodni process, vodi brigu o kvaliteti pa i osebujnosti produkta što će izaći pred potrošača. Na temelju praćenja nastanka proizvoda i, potom, laboratorijske analize i organoleptičke provjere ustanovi se razina kakvoće finalnog artikla i njegov stupanj korespondencije u izričaju s tipičnošću i karakterističnošću organoleptike za taj kraj, pa se odluči tko može dobiti oznaku D.O. popraćenu navodom teritorija. Na taj način dakako stječe se bolja pozicija proizvoda na tržištu, ali se i popularizira cijeli dotičan kraj. Zaštićene oznake porijekla uvedene su iz dva glavna razloga: jedan je da potrošača dobro upoznaju s onime što kupuje. Definiranjem preporučenih vinskih sorata za neko područje, zatim maksimalnih prinosa, pa rada u vinogradu uključujući i uporabu pesticida, te dopuštenje, i u kojoj mjeri u kojim slučajevima, navodnjavanja odnosno zabranu irigacije, htjelo se za konzumenta osigurati relevantan stalni standard za proizvode određenog teritorija. Drugi razlog za uvođenje D.O. bio je da se osobe sa strane u etiketiranju i reklamiranju vina svojega manje cijenjenoga vinogradskog područja spriječe u mogućoj zloporabi naziva afirmiranog vinogorja.

U hijerarhiji vrijednosti najjača bi trebala biti oznaka Vino de Pago (VP), koja pripada apelaciji Denominación de Origen. i na određeni je način ekvivalent francuskog grand crua. Pago je španjolski izraz za vinogradski položaj, dakle ovdje je riječ o oznaci za najbolje premium vino od grožđa uzgojenog na nekom izdvojenom ograničenom najboljem položaju i proizvedeno na imanju u čijem je vlasništvu dotičan izdvojeni najbolji položaj i koje je s visokom internacionalnom reputacijom. Kriteriji u proizvodnji grožđa i vina vrlo su strogi: vinograd mora biti ekstra s obzirom na smještaj u nekom osobitom mikroklimatu, s obzirom na nagnutost i ekspoziciju, s obzirom na sastav tla i propusnost, prinosi imaju biti mali. Zasad u Španjolskoj postoji 14 oznaka Vino de Pago.

Uz ekskluzivni Vino de Pago, Denominación de Origen Calificada ili DOC (DOCa) najviša je kategorija u klasičnom označavanju po španjolskom vinskome zakonu. Proizvodnja podliježe vrlo rigoroznoj kontroli vezano uz kakvoću i tipičnost. Za kandidaturu za dobivanje oznake DOCa neka regija mora najmanje 10 godina imati oznaku DO Zamišljeno je bilo da oznaka DOCa razumijeva samo za neki kraj preporučene kultivare, zatim da su znatno stroži uvjeti u proizvodnji grožđa i vina i njezi vina nego za DO, to znači da se traže niži prinos, osobito brižna selekcija grožđa u berbi i tik uoči prerade, kao i duže dozrijevanje vina i obvezno punjenje vina kod proizvođača na licu mjesta. DOC odnosno DOCa jamstvo je toga da je vinorodni kraj koji je nosi kroz godine redovit i stabilan u visokoj kvaliteti. Cijena butelji vina DOC morala bi biti dvostruko veća od prosječne cijene butelje vina DO! Prva oznaka DOCa dodijeljena je 1988. Rioji, a druga, 15 godina poslije, dakle 2003. Prioratu. U Prioratu rabe i katalonski izraz DOQ, tj. Denominacio d’Origen Qualificada. Sad su čini se kandidati za dobivanje statusa DOC vinogorja Ribera del Duero, Jerez, Bierzo i Toro.

Denominacion de Origen

Denominacion de Origen

Denominación de Origen ili DO (Denominació d’Origen na katalonskom, Denominación de Orixe na Galicijskom i Jatorrizko Deitura na baskome) osnovna je oznaka kakvoće u španjolskom regulatornom sistemu. Sva ta DO vina moraju biti od grožđa do boce proizvedena unutar naznačenog teritorija, a u produkciji podliježu pravilnicima što ih za svako područje propisuje lokalno tijelo Consejo Regulador, koje eto određuje granice vinogorja, dopuštene sorte za dotično područje, maksimalni prinos grožđa, minimalni alkoholni stupanj u vinu, način i dužinu dozrijevanja vina, i druge pojedinosti tijesno vezane uz taj terroir.

Postoji i oznaka Denominación de Origen Provisional, tj. Privremena oznaka porijekla odnosno DOP, a nju se na određeno vrijeme dodjeljuje vinogorjima koja aspiriraju na oznaku DO.

Vinos de Calidad con Indicación Geografica (VCIG odnosno VC) slobodno prevedeno = kvalitetno vino koje upućuje na određeno geografsko porijeklo, ta je oznaka – po europski Protected Geographical Indication (PGI) – rezervirana za vina koja kakvoćom i osebujnošću nisu na nivou vina DO ali kvalitetom nadilaze ona iz grupe Vino de la Tierra. U toj PGI grupi u vinu mora biti najmanje 85 posto grožđa iz regije čiji naziv se vezuje uz oznaku PGI. Oznaka je uvedena 2003. pri reviziji španjolskog zakona o vinu. Nakon pet godina nošenja oznake VCIG odnosno VC regija može aplicirati za promociju u status DO.

Vino de la Tierra, skraćeno VT ili VdlT, prati uglavnom kapljicu nekog šireg područja i općenito neke srednje kvalitete ali koja, iako se ne očekuje da bude rađena s ambicijom da aplicira za status DO, ipak i nosi neka obilježja kraja. VdlT je ono što je npr. u Francuskoj Vin de Pays, u Njemačkoj LandWein, u Sloveniji Deželno vino. Za Vino de la Tierra nema nekih zahtjeva vezano uz lokaciju vinograda, uporabu vinskih sorata, rad u trsju, visinu prinosa, način i dužinu dozrijevanja, datum izlaska na tržište.

Dno piramide denominacija čini Vino de Mesa ili VdM, riječ je o oznaci stolno vino, u tu grupu ulaze jeftina vina iz uglavnom neklasificiranih vinograda, bilo napunjena u bocu bilo u ponudi kao rinfuza, međutim ta oznaka može se vidjeti i na nekim buteljama vrlo prestižnih i skupih španjolskih vina rađenih inovativno i još neuključenih u gornji kvalitativni dio apelacijskog sistema – bilo da od sorata koje još nisu dopuštene u nekom vinogorju, bilo da su na drukčijem režimu dozrijevanja bilo da nastaju općenito nekom sasma drugom tehnologijom od uobičajene, dakle mimo pravila vezanih uz lokalnu tradiciju i propisanih za pojedino vinogorje.

Very Old Sherry (Vinum Optima Signatum; VOS) primjenjuje se na sherry-vina s prosječnom starosti od najmanje 20 years. VORS ili Very Old Rare Sherry (Vinum Optima Rare Signatum) je za još starije sherryje.

Evo, gledajući kartu Španjolske, od istoka prema zapadu, koja su vinogradarska područja i DO apelacije u toj zemlji:

Binissalem Mallorca DO te Pla y Llevant DO  (Balearsko otočje), pa, na kopnu, Ampurdan Costa Brava odnosno Empordá DO, Alella DO, Penedès DO, Conca de Barbera DO, Tarragona DO, Pla de Bages DO, Priorat DOCa, Terra Alta DO, Montsant DO, Valencia DO, Utiel Requena DO, Almansa DO, Alicante DO, Yecla DO, Jumilla DO, Bullas DO, Somontano DO, Cariñena DO, Calatayud DO, Navarra DO, Campo de Borja DO, Rioja DOCa, Bilbao Chacolí de Alava-Arabaco Txakolina DO, Chacolí de Vizcaya-Bizkaiko Txakolina DO, Chakolí de Guetaria–Getariako Txakolina DO, Mancha DO, Valdepeñas DO, Mentrida DO, Mondéjar DO, Manchuela DO, Uclés DO, Ribera del Jucar DO, Ribera del Duero DO, Vino de Madrid DO, Montlla Morilles DO, Malaga DO, Cigales DO, Rueda DO, Toro DO, Zamora/Tierra del vino DO, Bierzo DO, Arribes DO, Arlanza DO, Tierra de León DO, Valdeorras DO, Monterei DO, Ribeira Sacra DO, Jerez Xeres DO, Manzanilla San Lucar de Barrameda DO, Contado de Huelva DO, Sierras de Malaga DO, Ribera del Guadiana DO, te, na Kanarskom otočju, Lanzarote DO, pa Valle de Guimar, Tacoronte-Acentejo DO, Valle de la Orotava DO, Ycoden Daute-Isora DO i Abona na Tenerifi, La Palma DO na La Palmi, El Hierro DO…

Svaka apelacija označena je vidljivo na boci posebnom naljepnicom regulatornog savjeta pod nadležnosti kojega je vinogorje.

Inače, na etiketama španjolskih vina i druge su oznake koje podrobno upućuju na to o kakvom se načinu proizvodnje i njege te tipu vina radi, konkretno Joven, Barrica ili Roble, Crianza, Reserva, Gran Reserva…

Joven znači mlado. Vino se rano nakon berbe puni u bocu, uglavnom bez prethodnog boravka u drvu, odnosno tek ponekad s vrlo vrlo kratkim dodirom s drvom. Vino, koje ide i rano na tržište – već nekoliko mjeseci poslije berbe, bude s dosta voćnosti i najbolje ga je popiti dok je još mlado, uglavnom unutar godinu-dvije.

Barrica dolazi od francuskoga barrique, a roble znači hrast. S tim oznakama želi se kupca obavijestiti da je vino ipak boravilo u drvenom suđu, ali ne i dovoljno dugo za oznaku crianza. Obično to bude do najviše četiri mjeseca.

Crianza govori o njegovanju, u ovome slučaju dozrijevanju. Vino za taj rang proizvede se od znatno boljega grožđa nego onoga za joven i roble, a u drvu ono mora provesti najmanje šest mjeseci. U najpoznatijim španjolskim vinogorjima za crno vino (Rioja, Ribera del Duero) crianza znači zapravo najmanje 12 mjeseci boravka u drvu. Crianza ukupno – dakle bilo samo u bačvi, bilo što u bačvi, što u inoksu i u boci, mora prije izlaska na tržište u podrumu ležati minimalno 24 mjeseca. Obično se crianza pije odmah po izlasku iz podruma, a u dobroj formi izdržava i pet do šest godina.

Reserva je vino od posebno selekcioniranoga visokokvalitetnog grožđa s ponajboljih pozicija. Ono u drvu mora provesti najmanje od 12 pa, u nekim vinorodnim krajevima, i 24 mjeseca, ukupno prije izlaska na tržište u podrumu ima ležati minimalno 36 mjeseci. U slučaju lošijeg godišta Consejo regulador može uskratiti dopuštenje za oznaku reserva te godine. Vina reserve mekana su, puna, kompleksna, mogu trajati, i kroz to vrijeme razvijati se, i 10 i više godina.

Kod bijelih vina i roséa odležavanje u podrumu mora za kategoriju reserva biti najmanje dvije godine, od toga najmanje šest mjeseci u drvu.

Gran reserva rađa se samo u najboljim godištima, dakako i od posebno brižno selektiranoga grožđa. Dozrijevanje u drvu mora biti najmanje 24 mjeseca, najčešće bude i dosta duže, a ukupno prije puštanja na tržište vino u podrumu treba provesti 60 mjeseci. Vina su vrlo kompleksna, fina, sposobna za trajanje u dobroj formi i više desetljeća.

Bijela i ružičasta vina za oznaku Gran reserve moraju u podrumu prije izlaska odležati najmanje četiri godine, od toga najmanje pola godine u drvu.

Vino blanco je bijelo vino, rosado je ružičasto, tinto je crveno/crno. Cosecha znači berba.

Rueda amblemRUEDAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

 Španjolska je nadaleko znana po svom crnome vinu, naročito iz  vinorodnih regija Ribera del Duero, uz rijeku Duero, te Rioja, uz rijeku Ebro na sjeveru, kao i po fortificiranome sherryju iz Andaluzije na krajnjem jugu zemlje. Kad već spominjem važnije rijeke uz koje su vinorodni krajevi, kazao bih kako za nas u Hrvatskoj može biti interesantno to da uz rijeku Guadiana u provinciji Caceres u Extremaduri na jugozapadu Španjolske (od tamo je poznat i pršut Pata negra!) i kod državne granice s Portugalom postoji apelacija Ribera del Guadiana DO gdje se, na oko osam hektara, uzgaja i vinska sorta Borba, za koju se pokazalo da ima genetski profil kao i Graševina!

Teritorij Ruede

Teritorij Ruede

U regiji Castilla y Leon uz lijevu obalu rijeke Duero nalazi se vinorodna oblast Rueda, koja se u najnovije vrijeme jako afirmirala sa svojim modernim bijelim vinom. Rueda je danas najznačajnije španjolsko područje bijeloga vina redovne berbe. Prvi naši obilasci i posjeti bili su u Ruedi.

Uz lokalni Verdejo, koji je car vinogorja, i koji je u Ruedi prisutan, navodno, od 16. stoljeća, priznati su za apelaciju i dosta rašireni domaća Viura, koja je u pedesetim godinama prošlog stoljeća introducirana iz Rioje,  te internacionalac Sauvignon bijeli, koji je u Ruedu iz Francuske stigao u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća i koji je s Verdejom vrlo kompatibilan, imaju sličnosti u organoleptici i odlično se slažu pomiješani. Ima i nešto sorte Palomino fino, koja je vrlo rodna i koju Consejo regulador u novije vrijeme brani saditi. Od crnih sorata najviše je Tempranilla, slijede Cabernet sauvignon i Merlot, a sasvim malo je Grenachea.

_______________________________

Quatro Rayas

Quatro Rayas – Silvia Vojca i Maria Estevez

Enolog Angel Calleja

Enolog Angel Calleja

VERDEJO SOBRE LIAS VINEDO CENTENARIO – Quatro Rayas, Agricola Castellana, vinogradarsko-vinarska zadruga s 300 članova koji brinu o ukupno 2150 hektara vinogradi. I ovdje se stvar vrti najviše oko verdeja, kojega proizvode na više načina, kao pjenušac, kao mirno vina redovne berbe, kao desertno slatko i kao desertno fortificirano vino. Jedan od aduta kuće je Verdejo Quatro Rayas sobre lias (sur lie), od loza starih stotinjak godina. Podrumom – u kojemu uz suvremene cisterne od inoksa ima još uvijek i cisterni od betona iz daleke 1935. godine, gospodari enolog  Angel Calleja, a degustacijskom dvoranom mlade Silvia Vojca, zadužena za izvoz, i Maria Estevez, iz odjela marketinga. ■

Beton iz 1935. i suvremene cisterne od inoksa

Betonske cisterne iz 1935. i suvremene cisterne od inoksa

_______________________________

Rueda, između Valladolida koji joj je sjeverno i Madrida koji joj je južno, obuhvaća teritorij sa 74 gradića i mjesta, većina od kojih – njih 53 – se prostire u južnome dijelu provincije Valladolid. Nekih 17 mjesta je zapadno od provincije Segovia, a četiri su na sjeveru provincije Avila. Namjera o kreaciji DO Rueda postojala je još od 1935., međutim stvari su krenule u dobrome pravcu tek nakon 1972, kad je Marques de Riscal tu krenuo s velikom investicijom u trsje i podrum. Rueda je status DO stekla službeno u 1980. godini. Sve se podredilo maksimalnom isticanju i valorizaciji sorte Verdejo, koja nesumnjivo ima veliki potencijal.

Vinogradi su na kosinama odnosno na visoravnima na nadmorskim visinama između 700 i 800 metara. Klima bi s obzirom na geografsku širinu trebala biti mediteranska, ali zbog nadmorske visine više je kontinentalna. Zima je duga i hladna, proljeće i jesen su relativno kratki, ljeto dugačko, jako sunčano i vruće (razlika u temperature između vrućeg dana te noći bude i po 15 i više stupnjeva!). Tamo je kroz godinu 2600 sunčanih sati, oborina je malo, do oko 300 mm. To lozu prisiljava da u potrazi za hranom s korijenom prodire vrlo duboko u tlo, što je jako dobro. A tlo je pretežito šljunkovito, dijelom i pjeskovito, te ocjedito. Zbog velikih kasno-ljetnih i rano-jesenskih vrućina vrućina danju berba se obavlja noću, kad bude svježe, i na nekim etiketama vina zna se naći napisano vendimia nocturna, u prijevodu noćna berba.

Nekad, sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća vina iz Ruede bila su vrlo aromatična, topla i dosta rustikalna. Najcjenjenije vino bilo je Dorado (zlatan), koje se proizvodilo na način vrlo popularan u doba zlatne groznice kad se fortificirano bijelo vino služilo na kraljevskome dvoru. Bilo je to po tipu vino na tragu onih alkoholiziranih iz područja Jereza i Malage. Novije vrijeme izmijenilo je pristup Verdeju i redovnom bijelome vinu, ne puca se više na visoki alkohol nego se ide na voćnost i fine arome, podrumi su opremljeni uređajima za kontrolu i regulaciju temperature i sad se u Ruedi proizvode moderna bijela vina s dosta svježine. Neka su za piće ubrzo poslije berbe a neka su u elaboriranoj varijanti, s dozrijevanjem na finom talogu duže vrijeme i u drvu, i za duže čuvanje.

_______________________________

BODEGAS NAIA – Prvi posjet, pa – pogodak u sridu! BodegasNaia u mjestu Seca u vinogorju Rueda. BodegasNaia bila je prisutna lani na prezentaciji – mini-festivalu španjolskih vina u zagrebačkome Sheratonu, ali tu sam, ne razmišljajući tada puno o španjolskoj bijeloj kapljici, u društvu s Fernandom de Mendozom kušao samo crna vina koja se proizvode u vinogorju Zamora na drugome posjedu grupacije Avanteselecta Manuela Cobea a kojoj pripada i Bodegas Naia. Sad je eto red došao na zvijezdu Ruede – Verdejo.

OLYMPUS

BodegasNaia, enologinja Laura Sanz i direktor izvoza Fernando de Mendoza. Degustacija bijelih vina BodegasNaia

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U izvedbi mlade Laure Sanz, s diplomom iz enologije iz Bordeauxa, Naja Verdejo classic iz 2015. za koju Laura veli da je tamo bila odlična, od loza starih oko 30 godina, s 12 sati maceracije i jednim dijelom fermentiran u barriqueu te potom s pet mjeseci ležanja na finom talogu, s 13,5 vol % alkohola, suho, pokazao se izvanrednime u kompleksnosti, karakteru i punoći, skladu i eleganciji, svježini i potencijalu, pa i cijeni (mpc. = 10 do 12 €). Međutim impresivnime se predstavio Verdejo Najales 2012 od loza starih od 80 do iznad 100 godina zasađenih na izrazito šljunkovitome tlu, proizveden od najboljega grožđa s loza iz različitih vinogradskih parcela. Grožđe sa svake parcele prerađeno je zasebno, a na kraju su vina iz najboljih bačvica sjedinjena. S puno zrelog voća od breskve, kivija, dinje, s mineralnom notom, s odlično uklopljenim drvom, slasno ali ne i slatko, vrlo živo, s potencijalom. Tu smo međutim na 25 € mpc.

Boide

BodegasNaia: Verdejo sam, i sa sauvignonom. Odlična Naja i špica Najales

S-Naja Sauvignon bijeli 2015 i kombinacija K-Naja 2015 sa 85 posto Verdeja i 15 posto Sauvignona vrlo dobri, skladni i lijepo pitki, ali ostali su u sjeni vina Naja i Najales.

BodegasNaia ima 25 vlastitih hektara vinograda, od toga je 15 hektara s lozama starijim od 100 godina.  Imaju klon Verdeja još iz doba prije filoksere, on je uzet iz vinograda sađenog na pjeskovitom tlu kamo trsna uš ne zalazi. Bodegas Naia prerađuje i grožđe s dodatnih 80 hektara uzgojeno u kooperaciji po napucima i pod strogim nadzorom Najinih eksperata. Trsje je na oko 700 metara nadmorske visine, tlo je s ilovačom duboko ispod šljunka. Sustav uzgoja je grmolik. U nastojanju da se grožđe ne bere prerano nego kad je optimalno zrelo, posebna pažnja posvećuje se lisnoj masi kako bi se očuvale kiseline i kako bi se izbjeglo da sunce sprži grožđe. Berba bude po noći, negdje od 23 sata pa do 7 ujutro, dok je lijepo svježe u odnosu na dan. Izlazi se sa dva tipa vina – mladime i onime vrlo elaboriranime, s maceracijama, uz alkoholnu fermentaciju i dozrijevanje na finom talogu u manjim bačvama tonneau (500 – 700 l).  ■

______________________________

Consejo regulador propisuje gustoću sadnje po hektaru, konkretno to znači da na hektar uz grmoliki uzgoj (en gobelet) treba ići najmanje 1100 loza a ako je uzgoj na žicu valja staviti 2200 loza na hektar. Maksimalni dopušteni prinosi su za Verdejo na žici 10 tona/ha a u grmolikom uzgoju osam tona, za Viuru 12 tona na žici a 10 tona u grmolikom uzgoju, za Sauvignon blanc 10 tona na žici odnosno osam tona kod grmolikog uzgoja. Kod crnih sorata maksimalni dopušteni prinos je sedam tona. Pravilnik predviđa sljedeća vina: Rueda Verdejo, od najmanje 85 posto Verdeja (najčešće ga bude 100 posto), Rueda Sauvignon od najmanje 85 posto Sauvignona, te Rueda cuvée od najmanje 50 posto Verdeja, vina moraju biti suha, a alkoholi ne smiju biti niži od 11,0-11,5 vol %. Rueda pjenušac mora se raditi isključivo klasičnom metodom drugog vrenja u boci s time da nakon te druge fermentacije pjenušac u boci prije degoržiranja ima ležati najmanje devet mjeseci na talogu. Brut nature i brut pjenušci trebaju biti od najmanje 85 posto Verdeja, a suhi i polusuhi smiju ga imati manji postotak ali ne i ispod 50 posto. Desertni ali suhi zlatni Rueda Dorado treba dozrijevati barem dvije godine u oksidativnim uvjetima, u bačvi, a mora sadržavati najmanje 15 vol % alkohola.

Consejo regulador, koji na kraju nakon laboratorijske analize vina i organoleptičkog testiranja od strane strukovnog žirija sastavljenog od lokalnih enologa, sommeliera i drugih stručnjaka za vino donosi odluku o tome ima li vino pravo na apelaciju ili ne a u tome slučaju na tržište smije samo kao obično stolno vino, bavi se i promocijom vina Rueda i cijeloga toga vinogradarsko-vinskoga područja, kaže Mario Muñoz Blanco iz Conseja regulador D.O. Rueda sa sjedištem u Valladolidu.   ♣  SuČ_07_2016

(u sljedećem prilogu o kraljevstvima crnjaka –  Riberi del Duero i La Rioji)

_______________________________

YLLERA – Mjesto Rueda, nedaleko od Valladolida. u srcu istoimenog vinogorja. Rueda spada u područje Castilla y Leon. Inače, uz nju, u Castilla y Leonu su i vinogorja Ribera del Duero, Bierzo i Toro. U podrumu sam Yllera, a to je grupacija koju vode dva brata – Marco i Carlos Yllera, iz šeste obiteljske generacije. Marco više brine o imanju u Ruedi, a Carlos o vinima u Riberi, Rioji i Torou.

Grupo Yllera: kušanje sa sommelijerkom kuće Andreeom irimiom

Grupo Yllera: kušanje sa sommelijerkom kuće Andreeom Irimiom

Yllera, čijih se vina sjećam još iz davnih vremena ljubljanskog vinskog sajma Vino i ocjenjivanja u sklopu njega – tada sam prvi put i došao u dodir s njima, upravlja sa 120 hektara vlastitih vinograda a grožđe (prosječna cijena po kilogramu je nešto manje od 0,50 €) i kupuje od kooperanata, s ukupno 500 hektara. Golemi moderni pogon, ogromna ponuda etiketa. Uz direktoricu ICEX-ove ispostave u Valladolidu Lauru Velasco de Dios i sommelijerku kuće Yllera Andreeu Irimiju kušalo se osam vina, polovica su bila bijela i iz Ruede, unutar njih dva pjenušca rađena klasičnom metodom, a polovica crnjaci od 2013. do 2011. iz vinogorja Ribera del Duero, te Toro.

Yllera - bačve-neboderi

Yllera – bačve-neboderi

Tehnički sjajno dotjerana vina, maloprodajne cijene uglavnom za sva oko šest eura, jedno je – Bracamonte 2011 crianza Ribera del Duero DO bilo na 10 €, ali toliko bogme i vrijedi.

S obzirom na izraženiju osobnost, uz taj Bracamonte dopao mi se i pjenušac Cantosan brut Verdejo (100 %) Rueda DO, 24 mjeseca odležavan na kvascu prije degoržiranja. Znatno interesantniji od pjenušca Yllera privé brut od po 50 posto Verdeja i Chardonnaya i s oznakom Vino de la Tierra Castilla y Leon zbog toga što Chardonnay nije na popisu sorata predviđenih pravilnikom za Ruedu pa kapljica nije mogla dobiti oznaku DO Rueda.

Yllera uz proizvodne podrume ima i jedan podrum u funkciji vina i turizma, na način da plemenitu kapljicu spaja s kulturom i poviješću. Stare podzemne galerije koje su nekad služile za čuvanje vina i hrane a koje su bile napuštene i zapuštene Yllera je dala preurediti u labirint gdje vino povezuje s različitim epizodama i likovima iz mita o Minotauru s Krete. Kroz legendu o Arijadni i Tezeju koji je trebao eliminirati Minotaura posjetitelj se upoznaje s počecima proizvodnje vina na europskome tlu. ■

_______________________________

Na brdašcu i okružen trsjem - podrum Finca Montepedrosa

Na brdašcu i okružen trsjem – podrum Finca Montepedrosa

Glavni enolog kuće Lauren Rosillo

Glavni enolog kuće Montepedrosa Lauren Rosillo priredio je odličnu degustaciju verdeja od 2015. pa do berbe 2010.

SVE SE VRTI OKO KAMEN(ČIĆ)A! – U Ruedi posjed Finca Montepedrosa ima znana španjolska vinogradarsko-vinska obitelj Martinez Bujanda. Vinogradi su na kosini, a na vrhu brdašca je novi, moderni podrum. Montepedrosa bi značilo brdo s dosta kamena/kamenčića, a zahvaljujući blizini rijeke Duero tlo iz kojega raste loza je upravo s puno kamenčića. Martinez Bujanda imaju vinski posjed i u la Rioji, tamo je pak naziv Finca Valpiedra, val piedra bi značilo dolina s dosta kamena. Tamo je tlo s puno šljunka što ga je nanijela rijeka Ebro.

U kući Finca Montepedrosa dočekao nas je enolog posjeda Martinez Bujanda Lauren Rosillo, i nakon što što nas je poveo u razgled imanja priredio je degustaciju bijelih vina od Verdeja. Finca obrađuje 25 hektara, sve na prirodi prijateljski način – bez herbicida, pesticida, bez umjetnog gnojiva, za fermentaciju se rabe kvasci iz vlastitog vinograda, za svoj verdejo ne rabe prešavinu nego isključivo samotok. Pomalo se okreću i prema biodinamici. Za bijelo vino ne koriste drvo. Vino na finom kvascu u cisterni ostaje ležati najmanje pet mjeseci. Vina mineralna, vrlo ozbiljna, odlično podnose vrijeme, iznenađujuće živa bila je npr. berba 2010, dakle verdejo sa šest godina na plećima… ■

Finca Montepedrosa: rucak za pet, uz bijela vina Verdejo Montepedrosa (predjelo) i crna vina Finca Valpiedra (janjetina). Inače, vina obitelji Martinez Bujanda u Hrvatsku uvozi Vrutak

Finca Montepedrosa: ručak za pet, uz bijela vina Verdejo Montepedrosa (predjelo: odlični pršut i ovčji sir, te tunjevina s pečenim crvenim paprikama sve zaliveno domaćim maslinovim uljem) i crna vina Finca Valpiedra 2009 i Cantos de Valpiedra 2012 (pečena janjetina). Inače, vina obitelji Martinez Bujanda u Hrvatsku uvozi Vrutak

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

____________________________________

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: