Španjolska kao vinska velesila II / RED SPANISH WINES… KAPLJICA EKSTREMA
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
RIBERA del DUERO DO i RUBNO PODRUČJE: ABADIA RETUERTA, BODEGAS MAURO, FELIX CALLEJO, LOPEZ CRISTOBAL, BODEGAS EMILIO MORO, VIÑA PEDROSA, BODEGAS PROTOS…
Autonomna španjolska pokrajina Castilla y Leon, provincije Burgos (60 općina) Segovia (četiri općine), Soria (19 općina) i Valladolid (19 općina), od mjesta San Esteban de Gormaz na istoku do Quintanille de Onesimo i Olivaresa del Duero na zapadu, dužina 115 kilometara i širina 35 km, vinogradi su najčešće na nadmorskoj visini između 700 m i 850 m (tu su najbolje pozicije, što počinju blažim nagibom a kako visina ide prema gore nagib postaje jači i jači, sve do strmine pri 850 metara visine) međutim trsja ima i na 900 metara, tlo formirano u davnini i pokriveno tercijarnim sedimentima i većma od slojeva ilovače i pijeska, na pojedinim područjima ima dosta lapora, vapnenca, krede a i kamena. Klima mediteranska ali s puno utjecaja kontinentalne posebice zimi, više od 2400 sunčanih sati godišnje što bi bilo dvije trećine od ukupnog broja sati u godini, stručnjaci ističu da je za dobro dozrijevanje nužno barem 200 dana trajanja vegetacijskog perioda do berbe a ovdje ih se bilježi 192, temperature su od +40 stupnjeva ljeti (s obzirom na nadmorsku visinu ljeti je prilična je razlika između dnevne i noćne temperature) do čak i -18 stupnjeva u oštrijoj zimi, zbir temperature za vrijeme vegetacije kreće se oko 3150 stupnjeva – a stručnjaci vele da za postizanje perfekne fiziološke zrelosti trebaju sume od 2800 do 4000 Celzijevih stupnjeva, padalina je samo 450 mm, tek ponekad bude do 600 mm kiše godišnje. Ekstremi! Sorte su Tempranillo ili Tinta del Pais, zatim, još, kao autorizirane: Garnacha tinta, Cabernet sauvignon, Merlot i Malbec od crnih te Albillo (ili Blanca del Pais, Blanco fino, Verdal, Albarin blanco, Acerba, Temprano, Blanco Ribera) od bijelih.
Vino tinto joven, crianza, reserva i gran reserva, te vino rosado. Oznaku Denominación de Origen (DO) nosi oko 600 robnih maraka. O pravilniku koji regulira proizvodnju svake te kategorije napisano je u mojoj prošloj, uvodnoj reportaži s boravka u Španjolskoj (www.suhiucasi.wordpress.com /Španjolska kao vinska velesila). Ipak, evo i ponovno, s nekoliko novih detalja.
Rosado: da bi moglo dobiti oznaku DO, ružičasto vino mora biti proizvedeno s udjelom od najmanje 50 posto za to područje autoriziranih crnih sorata. Maceracija kratka, vino se smije pustiti na tržište ubrzo nakon berbe.
Bojom ružičasto u nijansama od maline do lososa, na nosu mladenačko, voćno, u pravcu svježeg crvenog bobičastog voća, u ustima se voćnost nastavlja, vino je osvježavajuće, s dobrom kiselošću, relativno dugačkog završetka.
Vino tinto ili crno vino može biti proizvedeno od 100 posto domaće sorte Tempranillo (Tinta del pais, Tinto fino…), ali ako se kreira cuvée tada Tempranillo, koji daje boju, arome i tijelo kapljici tipičnoj za Riberu del Duero, mora biti prisutan s najmanje 75 posto. Međutim, rabe li se za cuvée sorte Cabernet sauvignon, Merlot, Malbec, te Garnacha tinta kao i bijeli Albillo, Tempranilla mora biti minimalno 95 posto. dakle spomenuti francuski kultivari te domaći Garnacha tinta i Albillo smiju pokrivati samo do pet posto.
Joven ili mlado crno: proizvodnja se odvija ili posve bez uporabe drvenoga suđa ili uz vrlo kratki boravak vina u bačvi, u svakom slučaju kraći od 12 mjeseci. Vino obično ide na tržište već nekoliko mjeseci nakon berbe.
Bojom živo, bogato, tamno, rubinsko s purpurnim rubom, na nosu srednje do jače iskazano, s puno voćnosti u pravcu svježeg tamnog bobičastog voća, voćnost se nastavlja i u ustima, lijepo je izražen osjet svježine, kiselost kvalitetno prati, čvrsto tijelo i relativno dugačka trajnost. Skladno.

Tempranillo ili Tinta del Pais. Naziv tempranillo dolazi od španjolske riječi temprano što znači rani, a ova sorta i jeste ranije epohe dozrijevanja
Roble je na neki način međukategorija od jovena do crianze, riječ je o neslužbenoj oznaci koja se može staviti na etiketu a upućuje na to da je vino boravilo u drvenoj bačvi međutim nedovoljno dugo da bi steklo status crianze.
Crianza tinto (crno): riječ je o vinu koje je proboravilo ukupno najmanje 12 mjeseci u hrastovoj bačvi a na tržište smije najranije nakon početka listopada u idućoj godini.
Tamna rubinska boja, dobro izražen miris s fino usklađenima voćnosti i drva, voćnost ovdje podsjeća na vrlo zrele tamne plodove, a dozrijevanje u plemenitome drvu obogaćuje bouquet notama vanilije i cimeta, međutim izraženima blago, tako da ne iskaču. U ustima toplo, mesnato, jakoga tijela, dugačkog završetka te aromatski također s nijansama džemastoga, drva i začina te nitima dima. Složeno.
Tinto reserva: to je vino koje u podrumu prije izlaska na tržište provodi, što u hrastovoj bačvi što u butelji, najmanje 36 mjeseci, s time da u bačvi mora boraviti najmanje 12 mjeseci. Na tržište najranije smije tek u prosincu u trećoj godini nakon berbe.
Rubinske boje s nijansama granatnoga, umjereno tamno, čisto ali ne nužno i kristalmo bistro. Vrlo dobro izraženi nos, sklad između džemastog tamnog voća i drveta, mirodija, osjet kože ali kao nešto čisto, dakle ne u negativnome smislu. U ustima mesnato, skladno, elegantno. S primjerenom živosti, jakog tijela, dugotrajnog završetka. Kompleksno.
Tinto gran reserva: vino u ovoj kategoriji bude u podrumu prije izlaska na tržište, što u bačvi što u butelji, najmanje 60 mjeseci, a od tih 60 mjeseci najmanje 24 mjeseca mora dozrijevati u hrastovoj bačvi. Na tržište smije tek u prosincu u petoj godini poslije berbe.
S granatnom bojom srednje jačine, s tercijarnim bouquetom, s mirisom srednjeg intenziteta, na nosu vrlo kompleksno, upućuje na svoju pozniju dob, na suhu šljivu, grožđice, nudi i drugo prosušeno tamno voće, te začine/mirodije, kožu u umjerneoj mjeri. Aromatska kompleksnost povećava se ako se vino prije posluženja dekantira i kako stoji duže u čaši. U ustima se vino pokazuje širokime, harmoničnime, s vrlo dobrim tijelom i prilične dužine. Višeslojno.
Analitički parametri za ponajbolje crnjake: alkohol 14 do 14,5 vol %, suhi ekstrakt 31,50-32 gr/lit, ukupna kiselost 5,75 gr/lit, reducirajući šećer od 1,3 do 4 gr/lit, sumpor ukupno do 60 mg/lit.
Oko 20.700 hektara vinograda i 249 proizvođača.
Dobra organiziranost lokalnih vinogradara/vinara (poslovna udruga Consejo regulador) i njihova aktivna suradnja sa znanstvenim i društveno-političkim institucijama, ne samo iznjedren pravilnik vezan uz apelaciju (granice vinogorja, maksimalni dopušteni urod: do sedam tona po hektaru, okvirno način proizvodnje u podrumu), nego i dobra kontrola provedbe kao i, na kraju, laboratorijski i organoleptički test vina (Consejo Regulador sastavlja degustatorski žiri od kušača koji dobro poznaju lokalne prilike a kao korektore pozove i neovisne degustatore od drugdje), sve kako bi se postiglo to da proizvod DO pred kupcem bude s maksimalnim obilježjem teritorija (ambijent u širem geografskom smislu, domaća sorta, te lokalna tradicija, dakle, ukupno, terroir) ali i s dodanom vrijednosti, što u višeslojnom obliku povećava izglede vina na tržištu.
To je, ukratko, svjetski čuveno vinogorje Ribero del Duero.
Eto me i tamo! Kakvog li zadovoljstva doživjeti i to! Krasan krajolik, bez lažnog komplimentiranja domacinu – izvrsna vina, barem ona koja sam kušao (bilo ih je uistinu poprilično).
POVIJEST
Vinogradarstvo i vinarstvo značajan su dio povijesti područja Ribera del Duero. O tome svjedoče vrlo rašireni vinogradarski krajolik ali i današnji običaji lokalnog stanovništva vezani uz enogastronomiju. Da bi se vidjelo koliko je dugačka tradicija uzgoja grožđa treba pogledati duboko unatrag, i nešto više od 2000 godina. Iz tog davnog vremena postoji golemi 66 četvornih metara veliki starorimski mozaik za koji kažu da je najveći i najbolje očuvani Bakovski alegorijski mozaik ne samo u vinogorju Ribera del Duero nego i na cijelome Iberijskom poluotoku.
Ipak, domeću domaćini, pravi razvoj i procvat vinogradardstva i vinarstva počinje tu u srednjem vijeku, s pojačanim aktivnostima u San Estebanu de Gormaz (Soria), Roi i Arandi de Duero (Burgos) te Penafielu (Valladolid). U 13. stoljeću loza se protezala znatno šire od današnjih granica vinogradarskih zona, trsje se nerijetko uzgajalo i na visinama iznad 1000 metara. Isprva se vinova loza sadila više radi grožđa za jelo, a za uzlet baš proizvodnje vina i to na višoj razini zaslužni su redovnici burgundijske opatije Cluny.
Apelacija Ribera del Duero, koju poznajemo danas, rodila se iz inicijative grupe lokalnih vinogradara i vinara koji su razmišljali široko i dugosežno, i odlučili promovirati ne samo svaki sebe nego i zajednički cijelo vinogorje, te, kao svoju perjanicu, tipično vino tog vinogorja. Nastala je tako – danas vrlo moćna – poslovna udruga Consejo Regulador de Ribera del Duero, bilo je to na ljeto 1980. U roku od dvije godine donesen je pravilnik vezan uz proizvodnju vina koja trebaju reprezentirati vinogorje a Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i hrane Španjolske priznalo je ovako organiziranu vinsku Riberu del Duero kao apelaciju. Od tada je oznaka Ribera del Duero DO, dakako bitna i za marketing, na tržištu postala sinonimom kakvoće za taj predio vinske Španjolske.
Smisao Conseja Regulador de la denominación Ribera del Duero je da isticanjem vlastitih aduta i težnjom ka što višoj kakvoći te pružanjem jamstva da je svaka boca koja na sebi nosi znak Ribera del Duero strogo kontrolirana, promovira lokalno vino ali i čitav kraj gdje ono nastaje. U Conseju će se rado pohvaliti da nitko ne može krivotvoriti apelacijsku markicu jer ona je, tvrde, dobro zaštićena, tako da u sve butelje s tom naljepnicom potrošač može imati puno povjerenje da je vino s uspjehom prošlo ispite na kakvoću i autentičnost izričaja Ribere.
Kao gost ICEX-a odnosno španjolskog Instituta za vanjsku trgovinu prije koji mjesec posjetio sam nekoliko sjajnih, nekih i svjetski osobito cijenjenih vinskih posjeda koji ulaze u apelaciju Ribera del Duero, ali i nekih, također sjajnih i internacionalno vrlo cijenjenih koji su locirani za dlaku izvan apelacijskoga ruba pa za označavanje svojih vina, bez obzira na odličnost i visoku reputaciju kapljice, moraju rabiti apelacijsku oznaku ne vinogorja nego regije, a to je Castiilla y Leon. Koji su to posjedi? Evo ih, redosljedom obilaska: Bodegas Mauro u Tudelli de Duero, Bodegas Protos u Peñafielu, Bodegas Emilio Moro u Pesqueri de Duero, Bodega Abadia Retuerta u Sardonu de Duero, Viña Pedrosa u Pedrosi de Duero (Burgos), Bodegas López Cristòbal u mjestu Roa (Burgos), te Felix Callejo u Sotillo de Duero (Burgos).
Međutim, ne bih ih u ovome prilogu i prezentirao tim redosljedom, radije bih počeo s onima koji se nalaze unutar službenih granica vinogorja. Za boravka u Španjolskoj, upravo u području Ribere del Duero, čuo sam da su stručnjaci bili vrlo strogi u definiranju granica vinogorja Ribera del Duero, svjesni da pri iole ležernijem određivanju međe vinogorja rubna područja zbog promjena u tlu i mikroklimi, makar i u nijansama, znaju u najmanju ruku biti s dosta ublaženim tipičnim svojstvima što rese dotično vinogorje planirano da ga se zaštiti kao posebnost. Te promjene ne moraju automatski značiti da vino u spomenutim rubnim područjima i s onu stranu granice vinogorja ne može biti i odlično, tek ono zbog nedovoljne rasne tipičnosti za štićeno vinogorje mora nositi drugu apelacijsku oznaku.
FELIX CALLEJO
Kad sam prije polaska u Španjolsku iz programa putovanja vidio da je predviđen posjet i imanju Felix Callejo u mjestu Sotillo de Duero na sjeveru vinogorja Ribera del Duero, osobito sam se razveselio, jer sam iz iskustva znao da su vina odlična, ali i stoga što sam Cristinu Callejo, kćerku Felixa Calleja, čovjeka koji je stvorio ovu vinsku kuću i od početka je usmjeravao prema špici kakvoće, poznavao već od prije više godina, naime kao predstavnicu podruma Felix Callejo za marketing na međunarodnom planu susretao sam je niz puta na raznim vinskim sajmovima. Našu novinarsku grupu Cristina, koja je sada export manager za inozemstvo, dočekala je sa širokim osmijehom, i u društvu sa sestrama Beatriz Callejo, zaduženom za prodaju u Španjolskoj, i Noelijom Callejo s diplomom iz vinogradarstva i vinarstva te s bratom Joséom Felixom Callejom, vinogradarom i glavnim enologom kuće, također s eno-diplomom (dakle svi su visokoškolovani!) te s višegodišnjom praksom na imanjima poput Château Petrus i Miguel Torres.
Kuća Felix Callejo gospodari sa 60 hektara vlastitih vinograda, smještenih na nadmorskim visinama između 850 i 930 metara. Za proizvodnju vina rabi isključivo svoje grožđe. Proizvodnja je na kolosijeku organske, s postupnim su prijelazom na biodinamiku. Pažljivi, dakle, uzgoj grožđa, starije loze, pomna selekcija ploda, autohtoni kvasci, francuske bačvice… To je sve, kaže José Felix Callejo, no dakako stvar nije uopće tako jednostavna kako bi netko mogao protumačiti iz tih triju spomenutih kratkih riječi.
Vrlo ljubazni domaćini, kod kojih smo imali i sjajan ručak s lokalnim specijalitetima (na stolu su se našle i krvavice!), ponudili su na kušanje devet sjajnih i mineralnih vina, aperitivno je poslužen bijeli Albillo 2014, a slijedili su Flores se Callejo 2014 od Tempranilla, s jedva šest mjeseci boravka u hrastovoj bačvi, zatim Callejo 2013 crianza od Tempranilla s loza starijih od 35 godina, Finca Valderoble 2011 od Tempranilla, Merlota i Syraha iz vinograda na 930 metara i s 12 mjeseci boravka u bačvici, pa Majuelos de Callejo 2011 od Tempranilla s izrazito kamenitog tla i s 18 mjeseci bačvice. Potom su stigli istinski velikani a neki i pomalo veterani – Felix Callejo 2011, Gran Callejo 2009 i Felix Callejo 2005, svi od grožđa s loza starijih od 50 godina…
Vina Felix Callejo se inače, preko Vrutka, nalaze i na hrvatskom tržištu, evo i o kojima je riječ, i maloprodajnim cijenama za butelju: Flores de Callejo (70 kn), Callejo (110 kn), Felix Callejo (400 kn) i Gran Callejo (400 kn).

Flores de Callejo, Callejo, Finca Valderoble, Majuelos de Callejo, Gran Callejo, te, dolje, veterani koji su se prikazali u odličnome svjetlu: Crianza 2005, Felix Callejo 2005 i Callejo 2004 reserva
BODEGAS EMILIO MORO
Bodega Emilio Moro smještena je u mjestu Pesquera de Duero. Veliki moderno ustrojeni posjed pod vodstvom je treće generacije obitelji Moro. Kako mi kaže Alberto Medina Moro, član obitelji i direktor odjela za izvoz, filozofija se bazira na harmoniji triju temeljnih stupova: tradiciji, inovaciji i društvenoj odgovornosti. Inzistira se na maksimalnoj kvaliteti, ali i uz uvažavanje i tradicije, u tijeku cijelog procesa proizvodnje i plasmana, zatim na ozbiljnosti i pedantnosti u vođenju tvrtke, te na tome da se svaki zaposleni osjeća kao član obitelji. Bodega Emilio Moro posjeduje 200 hektara svojih vinograda a sama obrađuje još 200 hektara u vlasništvu drugih vinogradara s kojima se o tome dogovorila.
– Opredijelili smo se za prema prirodi prijateljski odnos, u kategoriji smo organskog vinogradarstva. Oprezni smo kod zaštitnih prskanja i uzdržavanja tla, da ne narušimo ekološku ravnotežu. Ni navodnjavanje ne prakticiramo, jer ne želimo utjecati na karakter berbe, naime nijanse u aromatici ovise upravo o količini padalina – veli Alberto Medina Moro.
Bodegas Emilio Moro, koja uzgaja Tempranillo, Garnachu tintu, Merlot, Malbec i Cabernet sauvignon od crnih te nešto Albilla od bijelih sorata, nudi uistinu izvrsna vina Finca Resalso, Emilio Moro, zatim Malleolus de Valderamiro, Malleolus de Sanchomartin i Emilio Moro Clon de la Familia. Vina su od starijih nasada, prva dva iz ne i tako jako starih, ali bogme ona u hijerarhiji iznad njih s trsova su u dobi od 60 do pretežito 90 godina (Malleous de Valderamiro; mpc. 80 € za butelju, te Malleolus de Sanchomartin; mpc. 150 € za butelju).
Zgodno je spomenuti da se na svim bocama nastoji prikazati neki svojstveni detalj vezan uz povijest kuće i obitelj. U čast osnivaču Emiliju Moru vino Emilio Moro s etiketom je koja prikazuje pater familiasa Emilia Mora i njegova sina Emilia Mora (druga generacija) kako zajedno rade u trsju, a na ostalim buteljama obiteljski prizori iz povijesti, bilo s motivom iz vinograda bilo iz podruma, su na malim sličicama-naljepnicama iznad glavne etikete. Posebnost kuće je vino Emilio Moro Clon de la Familia, koje se proizvodi u količini od 990 butelja a od izabranog grožđa iz najboljeg obiteljskog vinograda u kojemu je zasađen izdvojeni posebni klon Tempranilla tako da je i vino posebnog karaktera.
BODEGAS LÓPEZ CRISTÒBAL
Bodegas López Cristòbal iz mjesta Roa kod Burgosa moderna je, inače relativno nova vinska kuća, utemeljena i ustrojena na način na koji funkcionira danas 1994. godine. Vodi je Galo López Cristòbal, čiji se otac Santiago počeo ozbiljno posvećivati vinogradarstvu i vinarstvu još 1980. godine, kad je čvrsto odlučio da će imati vlastiti vinogradarsko-vinarski posjed pa je krenuo s kupnjom više ponajboljih vinogradskih pozicija u svome kraju. Trsje, danas na ukupno 60 hektara površine, nalazi se na nadmorskim visinama između 770 i 850 metara, starost loza kreće se od 25 do 85 godina. Galo Lopez Cristobal je ne samo vlasnik i čelnik kuće u poslovnome smislu, nego je i enolog s diplomom, i on se pobrinuo za suvremenu opremu za svoj prostrani vinski podrum. Kako mi je rekao, filozofija kuće je vrlo pedantnim radom u vinogradu i podrumu proizvesti upečatljiva i za teritorij tipična, karakterna skladna i elegantna vina.
U vinogradu se pomno i adekvatno selekcionira grožđe (među ostalime i po starosti trsa) za nekoliko stilskih i kvalitativnih razina finalnog proizvoda, počevši od baznog vina s – ne fantazijskom nego službenom apelacijskom! – oznakom roble (roble=hrast; mlade loze, Tempranillo i 5 % Merlota, tri mjeseca u rabljenoj bačvici i tri u butelji, brz izlazak na tržište, mpc. 7 €, idealno kao pratnja tapasima!) preko ozbiljne crianze (Tempranillo i 5 % Merlota, mpc. 13 €) i vrlo kompleksne reserve Valera (Tempranillo i 5 % Merlota, mpc. 19 €) pa do najboljih i najskupljih López Cristòbal Selección (izbor najboljega grožđa sorte Tempranillo 100 % s cijeloga imanja, loze stare oko 40 godina, 15 mjeseci nove francuske bačvice i 12 mjeseci u boci) i Bagusa (od Tempranilla 100 % s loza starih 85 godina, 14 mjeseci u bačvicama 80 posto francuskima i 20 posto američkim, 18 mjeseci u butelji prije izlaska na tržište, mpc. 30 do 40 €). Za razliku od brojnih drugih svojih kolega, Galo López Cristòbal nema i gran reserve, naime smatra da nema potrebe vino dozrijevati u bačvi i držati u podrumu duže nego što je propisano za reservu. Vina su inače vrlo voćna, s fino uglađenim taninom, gusta, posebice su koncentrirana ova zadnje spomenuta tri vina, međutim nimalo ne odaju nabildanost i vrlo su lijepo pitka, Bagus i Selección s velikim potencijalom za dugo odležavanje praćeno razvojem i stjecanjem dodane vrijednosti.
VIÑA PEDROSA
Pedrosa de Duero kod Burgosa sjedište je vinske kuće Viña Pedrosa, u vlasništvu braće Pérez Pasquas. Ogroman vinski podrum sa 8500 četvornih metara radne površine, u kojemu se prerađuje grožđe sa 140 obiteljskih hektara pod trsjem smještenim većma na nadmorskim visinama od 800 do 850 metara. Na ulazu srdačno nas dočekuju jedan od vlasničke braće Manuel Pérez Pasquas, glavni enolog kuće José Manuel Pérez Ovejas, drugi enolog kuće Jorge Monge Calvo, te Juan de Vega iz sektora marketinga. Odmah pada i zajedničko fotografiranje, u prostoriji za sastanke a ispod slike – visoko na zidu kako je nekad u nas u službenim prostorijama bio slučaj s Titovom – osnivača vinskog posjeda Manuela Péreza.

Ivo Kozarčanin, Laura Velasco de Dios, Željko Suhadolnik, Vito Andrić, Manuel Pérez Pasquas, Montserrat Pérez Ripoll, Damir Fabijanić i Jorge Monge Calvo
Braća Pérez, kojima je otac prenio ljubav prema zemlji, vinogradu i vinu, utemeljila su službeno kuću Viña Pedrosa 1980. godine, s ciljem proizvodnje isključivo velikih vina. Vinogradi su na dobrim pozicijama na kosinama na većim visinama gdje uvijek ima vjetrića pa se ne moraju bojati vlage i bolesti, tako da im je proizvodnja grožđa ekološka. Glavna sorta je Tempranillo, od inozemnih imaju nešto Cabernet sauvignona. Koriste isključivo vlastito grožđe. U zelenoj berbi na tlo bace gotovo 25 posto grožđa. Selekciju grožđa obavljaju dva puta u vinogradu a to mogu jer, kaže Manuel Pérez Pasquas, imaju iskusne profesionalne berače, uvijek istu grupu ljudi koja im dolazi s juga Španjolske. Sa 140 hektara proizvode oko 600.000 butelja. U podrumu koriste francuske i američke bačve u omjeru pola-pola, imaju oko 3000 barriquea.

Braća Pérez: sasvim lijevo je José Manuel Pérez Ovejas, glavni enolog, a sasvim desno je Manuel Pérez Pasquas
Vina su, hijerarhijom kakvoće uzlazno: Gavillan crianza (gavillan je na lokalnom narječju jastreb, a tamo gdje je taj vinograd ima dosta jastrebova; mpc. 10 €), Viña Pedrosa crianza (17 €), La Navilla (zaseban vinograd), Viña Pedrosa reserva (Tempranillo 95 posto, Cabernet sauvignon), Viña Pedrosa gran reserva (Tempranillo 95 posto te Cabernet sauvignon, loze starije od 70 godina, 18 mjeseci barriquea i tri godine boce, ukupno 6000 butelja, mpc. 65 €) i obiteljske gran reserve Perez Pasquas gran selección (Tempranillo, 70 godina stare loze, 26 mjeseci u bačvici i šest godina u butelji prije izlaska iz podruma, mpc. 65 €), Perez Pasquas gran selección (Tempranillo, 70 godina stare loze, 26 mjeseci u bačvici i 10 godina u butelji prije izlaska iz podruma, mpc. 160 €).
BODEGAS PROTOS
Bodegas Protos iz Peñafiela prva je vinska kompanija registrirana na području vinogorja Ribera del Duero. Bilo je to daleke 1927. godine. Osnovalo ju je 11 vinogradara/vinara i poslovnih ljudi. Danas Protos ima 400 dioničara. Osim u vinogorju Ribera del Duero, za crnjake od Tempranilla, kuća Protos posjeduje trsje i u susjednom vinogorju Rueda, gdje proizvodi bijelo vino verdejo. Godišnje izađe sa četiri milijuna butelja unutar apelacije Ribera del Duero, te s 1,2 milijuna butelja s apelacijom Rueda.
Zanimljivosti Protosa su podrum ukopan duboko u zemlju, u brdo, te dvorac Peñafiel na vrhu brda. U podrumu, na dubini od 60 metara, galerije su u dužini od ukupno 2,5 kilometra. U tim galerijama vino je na dozrijevanju u barrique-bačvicama, ukupno ih je oko 14.000, pola od francuskog a pola od američkog hrasta. Svake godine tvrtka, koja, inače, 75 posto svojih vina plasira u Španjolskoj a ostatak od 25 posto izvozi u čak 94 zemlje, kupi novih barriquea u vrijednosti od tri milijuna eura!
Poseban dio podzemnih galerija su i boksovi tzv. banke vina, oveći otvori u kojima su, a to je i naznačeno pored svakoga od njih, butelje – najmanje po pedesetak vodoravno položenih boca – raznih pa i nekih svjetski vrlo poznatih osoba. Selektor španjolske nogometne reprezentacije Vincente del Bosque tu već pet godina drži svoja vina iz Protosove produkcije…
Vino, dvorac Peñafiel koji je sada Muzej vina, spomenute podzemne galerije s bačvicama, te Banka vina s više znanih imena koja tu drže svoje butelje jaki su magnet za turiste, i godišnje, po riječima Alexandrea Llada iz marketinga Protosa, dođe ih u Protos i po više od 40.000. Da bi proširio kapacitete za dozrijevanje vina te i još pojačao turističku aktivnost i povećalo efekte od nje, Protos je prije koju godinu dao sagraditi preko puta ceste novi podrum vrlo modernog arhitektonskog rješenja a koji su projektirali Englez Richard Rogers i domaći arhitekt Alonso Balaguer i u koji je investirano 37 milijuna eura. Stari i novi podrum pod zemljom su povezani, tako da se posjetiteljima u jednoj istoj turi a po cijeni od 10 eura po osobi nudi 1,5 do dvosatni obilazak cijelog kompleksa (20 € ako se na kraju želi kušati najbolja vina kuće). Osmišljeno je više programa za turiste, a među najtraženijima je uvod u tehnike degustacije i ocjenjivanja vina.

Novi podrum – novi proizvodni kapaciteti (gore) i novi prostor za prihvat turista na predavanja i degustacije
ABADIA RETUERTA
A sada i o dvama posjedima koji ne ulaze u apelaciju DO Ribera del Duero, nego vino moraju označavati kao Vino de la Tierra Castilla y Leon. To su Bodega Abadia Retuerta sa sjedištem u mjestu Sardon de Duero, i Bodegas Mauro, sa sjedištem u mjestu Tudela de Duero. Oba ta mjesta zamalo su izvan granice teritorija Ribera del Duero DO koje na svojoj zapadnoj strani završava kod Quintanille de Onesimo, nešto prije Sardona i Tudele. Bez obzira što se ne nalaze unutar apelacije Ribera del Duero DO, oba posjeda su, izrazito, biseri španjolskoga vina i turizma. Abadia Retuerta ili slobodno prevedeno Opatija (samostan) uz krivudavu rijeku (Duero teče tik uz samostan i njegove vinograde!) svjetski je poznata vinska kuća, s trsjem na nadmorskim visinama od 725 do 825 metara, ali i glasoviti luksuzni hotel, a za Bodegas Mauro dovoljno je reći da mu je vlasnik 30 godina bio glavni enolog planetarno afirmirane španjolske vinske kuće Vega Sicilia.

Abadia Retuerta u Sardon de Dueru – nekad samostan s vinarijom, danas luksuzni hotel, također s vinarijom
Imanje Abadia Retuerta obuhvaća ukupno oko 700 hektara zemljišta, od čega 180 ha praktički u komadu i pored podruma te pored nekadašnjeg samostana a sada luksuznog hotela pokriva vinova loza. Vinograd je, s obzirom ponajviše na sastav tla, podijeljen na 54 parcele, i grožđe sa svake od njih zasebno se vinicifira. Sorta Tempranillo zastupljena je u ukupnosti sa 70 posto, po 10 posto je Cabernet sauvignona i Syraha, ostatak pokrivaju Merlot i Petit verdot, nešto malo je i bijelih sorata Sauvignona i Verdeja. Sauvignon je do 2011. bio u eksperimentalnom statusu. Na nekim parcelama koje nazivaju povijesnim vinogradom a koje su u 19. stoljeću pripadale redovnicima pronađene su loze Tempranilla iz onoga vremena i s njih su uzimane plemke radi razmnožavanja i radi precjepljivanja tako da postupno taj originalni klon prekrije cijelu populaciju Tempranilla na vinogradskoj površini Abadije.
Proizvodni dio osmislio je francuski enolog Pascal Delbeck, kojega je podupro vlasnik vinograda i enolog Ángel Anocíbar. Abadia Retuerta jedan je od najinovativnijih i tehnološki najnaprednijih vinskih podruma u Europi. Jedan je od prvih podruma u Španjolskoj koji se pri premiještanju vina priklonio isključivo sustavu slobodnog pada, a taj se tu provodi tako da se npr., pri pretakanju, vino iz posude podignute dizalicom istoči slobodnim padom u posudu ispod a potom se kad dođe vrijeme novom pretoku ta puna posuda diže dizalicom do iznad druge, prazne, u koju vino treba utočiti, dakako opet slobodnim padom.

Abadia Retuerta, podrum: pretakanje vina po cisternama. Golema posuda s vinom dizalicom se podigne i namjesti iznad prazne cisterne, i vino se puni slobodnim padom

Enolozi Angel Anocibar i Pascal Delbeck uz barrique. Barrique bačvice, složene jedna iznad druge na metalnoj konstrukciji, na svom dnu imaju slavinu kroz koju se vino direktno i slobodnim padom može istočiti u posudu ispod
Iznimno vino kuće Abadia Retuerta, koja godišnje izađe s otprilike 400.000 boca, je Selección Especial (kad je bolja godina napuni se 300.000 boca; mpc. 21 €, za takvo vino cijena je za kupca vrlo povoljna) kreirano miješanjem najboljih vina te sezone. Sortni sastav u vinu je manje-više kakav je i u vinogradu – Tempranillo dakle oko 75 posto, te Cabernet sauvignon 10 do 15 posto, i Syrah… Filozofija Abadie Retuerte je raditi samo vina maksilamalno karakteristična za taj teritorij i vina s visokom dodanom vrijednosti. Iz tog razloga rad u trsju je ekološki, a u podrumu se rabe isključivo kvasci iz vlastitoga vinograda. U najboljim godinama proizvodi se i Vino de Pago, tj. vino od najboljeg grožđa s loza na najboljim pozicijama, a te najbolje pozicije-parcele Abadie Retuerte su Pago Negralada, Pago Valdebellón, Pago Garduña i PV (Petit Verdot).
Odnedavna je, eto, stvarnost i bijelo vino, od Sauvignona bijeloga sađenog prije dvadesetak godina, te od malkice domaćeg Verdeja.
Abadía Retuerta je, dakle, ne samo svjetski glasoviti vinski podrum, nego je i svjetski glasoviti hotel. Abadía Retuerta LeDomaine, otvoren kao luxury hotel u ožujku 2012., povijesni je dragulj, smješten u zgradi koja datira iz 12. stoljeća i koja je okružena trsjem, te u kojoj je nekad, da ponovim, bio samostan. LeDomaine slovi kao jedan od najboljih objekata grupe Luksuzni hoteli. Hotel ima 30 spavaćih soba, tehnološki najsuvremenije opremljene prostorije za poslovne susrete, seminare. U njegovu okrilju su i gimnastička dvorana, te dvorana za prakticiranje joge. Dakako da je i kulinarika u prvome planu. Hotel ima tri restorana, nekoliko loža i prostora za popiti piće. Prvi je hotel u Španjolskoj s punim batlerskim servisom. Butleri u hotelu Abadía Retuerta LeDomaine profesionalci su istrenirani na više razina tako da, tvrdi domaćin, mogu zadovoljiti svaku pa i najmanju želju i potrebu gosta. Hotel je primljen i u prestižnu asocijaciju Relais Châteaux. Evo i cijena: soba stoji 450 eura na noć, a suite 1200 €.
Bivši samostan Santa María de Retuerta a sada hotel, te vinski posjed u vlasništvu su tvrtke Abadía Retuerta, S.A. sa sjedištem u Sardón de Dueru u provinciji Valladolid. Građevina je jedno od najvažnijih ostvarenja romaničke arhitekture u toj provinciji. Još 1931. godine kompleks je službeno proglašen spomenikom kulture s visokom arhitektonskom i povijesnom vrijednošću. Radovi na preuređenju samostana u hotel s pet zvjezdica počeli su 2008. Restauraciju je vodio talijanski arhitekt Marco Serra, koji se maksimalno potrudio da građevina preuređena u hotel visoke kategorije bude kroz modernu prizmu ogledalo načina života redovnika nekad. Od trenutka kad se krenulo s planovima preuređenja išlo se s time da objekt bude znatno više od luksuznog hotela, konkretno da bude mjesto gdje će se povijest i umjetnost skladno spajati sa sadašnjosti. I s – današnjom visokom kulinarikom.
Abadía Retuerta LeDomaine, gdje je chef Pablo Montero, koji se kalio u više restorana s Michelinovim zvjezdicama pa je on sa sobom ovamo donio jednu Michelinovu zvjezdicu, upravo i zaljubljenicima u finu papicu i kapljicu nudi modernizirana tradicijska jela od lokalnih namirnica uzgojenih na okolnim poljoprivrednim gospodarstvima i povrće većma uzgojeno u vrtu same opatije. Refektorij, gdje su nekad blagovali redovnici, klasičan je restoran (1* Michelin), Vinoteca uz vina poslužuje sjajne, okusne tapase, a Jardín del Claustro, otvoren samo ljeti, mjesto je gdje se na otvorenome uživa u jednostavnijim jelima od lokalnih svježih sezonskih namirnica.

Jedan od sadržaja koje gostima nudi hotel Abadía Retuerta LeDomaine je i berba grožđa. Berba 2016 se bliži i na nju, iako vjerojatno neće biti prije sredine rujna odnosno početka listopada, već sada pozivaju glavni direktor kuće Abadia Retuerta Enrique Valero (lijevo), direktor hotela Andres Araya (sasvim desno), te savjetnik za kulinariku u hotelu Andoni Luis Aduriz (u sredini)
BODEGAS MAURO
Bodegas Mauro ne zvoni svjetski naširoko i glasno kao Vega Sicilia, ali kad se kuša vino jasno je da je riječ o nečemu ekstra.
Nakon 30 godina na mjestu glavnog enologa glasovite Vega Sicilije, Mariano Garcia sada kraljuje i kreira kapljicu u Bodegas Mauro S.A., s – arhitekturom, parkovnim uređenjem i enološkom opremom – vrlo modernim podrumom u mjestu Tudela de Duero (ponavljam: geografski na rubu ali izvan službene apelacije Ribera del Duero DO tako da vino Mauro mora nositi apelacijsku oznaku Vino de la Tierra Castilla y Leon), kao i u Bodegas y Viñedeos Maurodos S.A. s podrumom u mjestu Pedrosa del Rey. Inače vinograde – ukupno je 80 hektara, na visinama između 720 i 750 metara, s tlima u kojima su u različitim omjerima zastupljeni vapnenac, ilovača, pijesak a ima i kamena, uglavnom s Tempranillom te s nešto Syraha i Garnache tinte – Garcia, kojega pomalo nasljeđuje sin mu Eduardo s diplomom iz enologije u Bordeauxu, posjeduje i u apelaciji Toro, unutar koje proizvodi vino Prima, od mlađih loza i s ranijim izlaskom na tržište, te sjajan crnjak San Roman. Sasvim mala količina bijeloga vina Mauro Godello pak nastaje u vinogorju Bierzo. Kao uvoznik Garcijine kapljice u Hrvatsku (vina Mauro i San Roman) zapisana je zagrebačka tvrtka Dobra vina.
Na osnutak vlastitog podruma Garcia je počeo razmišljati još dok je bio u Vega Siciliji. Prva njegova vlastita berba – i to za vino Mauro – bila je 1978.
Filozofija: najviša moguća kvaliteta i to kroz ekološki pristup u vinogradu (tu Garciji na ruku ide dosta suha klima) i što manje intervencija u podrumu, pomnu selekciju grožđa u vinogradu i na selekcijskome stolu pred podrumom, razdvajanju grožđa sa starih i mladih loza – u ukupnosti trsje je u dobi od 32 do 100 godina, prerađivanju svake parcele zasebno, uporabi autohtonih kvasaca iz vlastita vinograda, maceraciji do 15 dana (da vina ne budu prenabildana, kaže Garcia), i dozrijevanju uglavnom po 15 mjeseci u francuskom i američkom barriqueu…. Bijelo vino Mauro Godello radi se s vrenjem u 500 litrenim toneauxima, poslije je dozrijevanje na finom talogu u bačvi. Inače, vina su suha s obzirom na rezidualni šećer i uglavnom su sva s 14,5 vol % alkohola. Ukupna proizvodnja je oko 300.000 boca, a spomenutog bijeloga vina je samo desetak posto.
Direktor izvoza Bodegas Mauro Englez Matthew Roberts, koji nam je pokazao vinski podrum i priredio lijepu degustaciju, ponudio je na kušanje vina Prima 2014 iz apelacije Toro (mlađe trsje, mineralno, vrlo voćno, puno i snažnoga tijela (mpc: 10 €), zatim Mauro 2014. od Tempranilla i 10 posto syraha s 15 mjeseci u bačvi i koje ove jeseni službeno izlazi na tržište (puno voća, elegantno, snažno; mpc. 25 €), pa San Roman 2012 Toro od 100 posto tempranilla i od loza starih i do 100 godina (mineralno, voćno, bogato, snažno, elegantno; mpc 25 €), kao i Mauro 2012 VS (VS=vendimia seleccionada, odnosno izborna berba) iz dvaju vinograda starih po 80 godina, s 32 mjeseca u barriqueu (potentno, traje li, traje u ustima…; mpc. 50 €). Tu je i perjanica kuće Terreus 2012 paraje de cuevabaja, od Tempranilla, s ilovastog tla s dosta pijeska, s prinosom od tek tri tone po hektaru, s 24 mjeseca dozrijevanja u francuskom barriqueu (višeslojno, s puno voćnosti, snažno, dugotrajno, elegantno; mpc. 80 €).
Ribera del Duero – odlična isksustva.
Kao što kaže poznata pjesma, ovdje s malo prilagođenim stihovima:
Red spanish wines,
I’m leaving
And teardrops are falling from my eyes,
Soon I’ll return,
Bringing there all the love my heart can hold.
Si, si, si, si,
Red spanish wines, will you wait for me… ♣ SuČ – 08/2016.