Ljetna skitnja (južnim) Jadranom / ČETIRI DANA MORSKE DINAMIKE VRIJEDNIJA OD DVOTJEDNE ODMORSKE KLASIKE!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

  

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

VODICE, NEUM, PELJEŠAC, LUMBARDA, KONAVLE, DUBROVNIK, OPUZEN, SKRADIN… – SUNCE, VRUĆE, SVUDA GUŽVA i VESELO, KRASNE VIJESTI o TOME DA JE u RELEVANTNOJ ANKETI NA SVJETSKOME NIVOU LIJEPA NAŠA PROGLAŠENA NAJPOŽELJNIJIM ODREDIŠTEM ZA GODIŠNJI ODMOR, SJAJNI IZGLEDI ZA REKORDNU TURISTIČKU BERBU 2016

Stvar je krenula bez čvrstog programa i s nadom u dobru improvizaciju. Običo je tako i najbolje. I ispalo je doista odlično. Osnovna ideja je bila obići Pelješac, susresti se tamo sa šefom predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Varšavi Bojanom Baketom, koji već godinama ljetuje na spomenutom poluotoku i dosta je zaslužan za popriličan broj poljskih turista upravo i na Pelješcu, vidjeti se s nekoliko istaknutih peljeških vinogradara/vinara – Vlado Krauthaker imao je osobitu želju posjetiti vinarije Saints Hills i Korta Katarina naime tamo nije bio nikad prije, pa, htio se u Dubrovniku naći sa Sinišom Lasanom, lani hrvatskim prvakom u sommelijerstvu a ove godine drugoplasiranome. Taj zagrebački sommelier već nekoliko sezona od proljeća do jeseni radi u renomiranom dubrovačkom restoranu Protos i zahvaljujući uvelike baš i njemu više je vrsnih kontinentalnih hrvatskih vina – osobito pjenušci! – napokon dobilo pravu priliku popratiti čarolije na tanjuru naše jadranske kuhinje…

Na tu baznu ideju stvari su se, lijepo, nadogradile…

Neum, grad koji je izrastao iz strmine. Središtem dominiraju golemi hoteli. Ulice uske, ljetna vreva maksimum plus!

Neum, grad koji je izrastao iz strmine. Središtem dominiraju golemi hoteli. Ulice uske, ljetna vreva: maksimum plus!

Prvo zaustavljanje – Neum. Kako je odluka o putovanju pala u zadnji čas, bilo je, u punoj sezoni, problema s pronalaskom smještaja, a u Neumu se to riješilo prijateljskom vezom.

Bosansko-hercegovačka točka na Jadranu, izgledom kao da raste iz litice – puna k’o šipak! Predvečerje: automobil do automobila, ispred, straga, sa strana, na parkiralištu, i u vožnji. Turisti u gustim grupama mile amo-tamo, ulice uske, da bi se prošlo kolima treba se malo maknuti odnosno pričekati da automobil iz suprotnog pravca nađe neki širi prostor i stane malo ustranu.

Stižemo do hotela Posejdon, gdje nas čekaju vlasnik Cvjetko Krešić i Ivo Raič, domorodac ali sa stanovanjem u Zagrebu – inače fotograf, dizajner, a nadasve glazbenik, član dalmatinske klape Nostalgija. Ljetna terasa, miris mora i lokalnog raslinja. Sutradan – lijepi pogled na more i na plažu tik ispod hotela. Hotel Posejdon uz samo je more, između njega i lijepog plavog Jadrana su šetnica i uređena plaža.

Hotel Posejdon...

Hotel Posejdon…

Hotel Posejdon, i njegova plaža

… i njegova plaža

Neum Posejdon plaza

Veselo društvo uz tradicijski dalmatinski narezak – domaće pršut i sir, te uz školjke, prošvercao se tu i pokoji morski ćevapčić, dakako na stolu je i bilo bijelo i crno vino iz podruma domaćina, crnjak je Bagur od Plavca maloga. Obitelj Krešić, koja se inače bavi i rakijama (loza, travarica, rogač, višnjevača, maslina, orehovača, medica) i jedna je od rijetkih u BiH koja uzgaja Plavac mali, s vinom ima velike ambicije. Jedan od sinova – Dalibor, koji brine o kapljici od vinograda pa sve do butelje, volio je svakako čuti mišljenje iskusnog Krauthakera o njegovom eno-uratku.

Dalibor Krešić uz trsje i, u podrumu, uz barrique

Dalibor Krešić uz trsje i, u podrumu, uz barrique s berbom 2015

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Skok na brdo u zaleđe Neuma, gdje Krešići imaju oveći i blago nakošeni vinograd okrenut prema moru, te vinski podrum. Dalibor Krešić naglašava: sve se radi u najboljoj eko-maniri, želi se maksimalna prirodnost vina. Kušani crnjak 2015. izvađen iz barriquea – zanimljiv, mineralan!

Na brdu u zaseoku Radež u neposrednom susjedstvu Krešićevih svoje utočište ima i umjetnik Raič. Kad je u Neumu, a to je svako malo, on je i vinogradar i vinar i proizvođač rakija, uzgajivač smokava koje i suši, krumpira, raznog povrća. Glazbenu umjetnost ne zapostavlja: umjetnički je direktor smotre klapa u središtu Neuma, a upravo tu na svom posjedu domaćin je glazbenicima, nakon koncerta, na druženju uz sjaj nebeskih zvijezda, i ako treba do zore. Ove godine na festivalu klapa u Neumu nastupile su mu klape Cesarice, Petrada i Stine iz Zagreba, zatim Korda iz Lumbarde, Signum iz Čapljine, Staglin iz Slanoga.

Dizajner, fotograf, likovni umjetnik, glazbenik, proizvođač vina i travarica: Ivo Raič

Dizajner, fotograf, likovni umjetnik, glazbenik, proizvođač vina i travarica: Ivo Raič

Put nas dalje, po osnovnome planu, vodi do Pelješca. Kratak predah s osvježenjem u Stonu, i pogled na povijesne zidine. Nastavak po krajoliku koji samo što neće – poletjeti, toliko se tamo na uzvisinama vidi propelera – od vjetrenjača.

Don Quijotea – možda bi se tako mogao nazvati Pelješanin Niko Bura, koji uporno principijelno, ne koketirajući s modom i trendovima, ide svojim, autentičnim vinskim putem i, što se tiče ostvarenoga vina, po meni, vrlo uspješno – susrest ćemo kasnije.

Ston: pogled na povijesne zidine

Ston: pogled na povijesne zidine

I Pelješac pun propelera: hoće li to poletjeti cijelo brdo?

I Pelješac pun propelera: hoće li to poletjeti cijelo brdo?

OD AMERIKANCA DO AMERIKANCA

Logično je bilo najprije zaustaviti se u Trsteniku u vinariji Miljenka Grgića. Tu nas, na ulazu, dočekuje Krešo Vučković Bagio, upravitelj. Spuštajući se s glavne ceste prema Grgićevu mini-poluotoku odmah upada u oči – pustoš! Prije sav okružen bujnim raslinjem, vinski podrum Grgić-vina sada je ogoljen, stabla su nastradala u jakom požaru lani, a o grozoti vatre svjedoče na više mjesta pocrnjelo raslinje. Stabla, koja su mini-poluotoku davala zelenilo i u izgledu vizualno oplemenjivala ambijent te koja su Grgićevoj zgradi s vinskim podrumom stvarala lijepu hladovinu, doista vizualno nedostaju, ali, s druge strane, Grgićev mini-poluotok i Grgićeva zgrada sad se lijepo vide iz daljine – a i to može imati svojih prednosti, pogotovu stoga što se uz postojeću građevinu dodaje novi dio predviđen da bude vinski podrum, kušaonica i prodavaonica vina. Vučković najavljuje da će se na ogoljelim kosinama Grgićeva mini-poluotoka nakon što se gradnja objekta završi posaditi vinograd, pa bi ambijent, iako bitno drukčiji, opet trebao lijepo izgledati.

Vinarija Miljenka Grgića u Trsteniku – iz daleka, snimka je napravljena iz ovih njegovih vinogradi što se vide na slici

Vinarija Miljenka Grgića u Trsteniku – iz daleka, snimka je napravljena iz ovih njegovih vinogradi što se vide na slici

Prvi kat Grgićeve zgrade - luksuzni apartmani

Prvi kat Grgićeve zgrade – luksuzni apartmani

Pogled na zaljev Trstenika s pozicije gdje će uskoro proraditi kušaonica i prodavaonica Grgić-vina

Pogled na zaljev Trstenika s pozicije gdje će uskoro proraditi kušaonica i prodavaonica Grgić-vina

Grgić vina u Trsteniku, kamo su, unutar sata vremena koliko smo tamo proveli, svako malo stizali posjetitelji – pojedinci i grupe – na degustaciju, ali bogme i da kupe butelje, bitno se šire ne samo u smislu podrumskog prostora nego i u kontekstu ukupne ponude, naime kompleks se okreće i turizmu, i to onome luksuznome. Violet Grgich, Miljenkova ili Mikeova kćerka koja od vremešnog oca (93 je navršio prvog travnja 2016.) preuzima vođenje vinskog businessa i u SAD i ovdje, obišla je gradilište, da vidi u kojoj su fazi radovi, i da dade daljnje smjernice.

Violet Grgich

Violet Grgich

– Cijeli kompleks, dakle s okolnim zemljištem kao nekom vrstom okućnice, prostire se na 9000 četvornih metara površine. Radovi na gradnji teku dobro, i novi dio podruma, barem njegova unutrašnjost, morao bi biti spreman za ovogodišnju berbu. Bitno je bilo napokon proširiti prostor podruma, da bi se lakše i kvalitetnije radilo.  Mi ne hitamo s izlaskom vina na tržište, za vino rabimo bačvice i želimo da ono dobije dovoljno vremena da prije izlaska iz podruma kako treba dozrije za konzumaciju. Bačve traže svoj prostor, a napunjene butelje svoj. Planirali smo i urediti dio s boksovima u kojima bismo zainteresiranim vinoljupcima čuvali butelje. Zanimanje za takve čuvaonice vina poprilično je, i već smo, od više uglavnom inozemnih gostiju, imali upite u tome smislu. S obzirom na vrlo intenzivnu potražnju posjetitelja, osobito stranaca, za Grgićevim dalmatinskim vinima, odlučili smo dio postojeće višekatnice, konkretno cijeli jedan kat, urediti za prihvat turista koji bi se tu htjeli zadržati ne samo koji sat na degustaciji i u razgledu, kao sada, nego bi voljeli tu provesti i više dana. Predviđeno je, za smještaj, uređenje pet dvokrevetnih soba i dva apartmana. A imat ćemo i ugostiteljstvo. U prizemlju bi bili restoran i kušaonica te prodavaonica vina. Trstenik je lijep, more je ovdje čisto, vino imamo, pobrinut ćemo se i za visoku gastronomiju, a i za neka društvena događanja. Turistički dio, dakle smještaj i ugostiteljska ponuda, bili bi u kategoriji luksuza. Investicija u kompleks vrti se negdje oko 15 milijuna kuna – rekla je Violet Grgić.

Krešo Vučković i, neposredno iza njega, svjedočanstvo velikog lanjskog požara koji je progutao mnogo raslinje, te Krešo uz bačvice u podrumu - koji to više neće biti!

Krešo Vučković i, neposredno iza njega, svjedočanstvo velikog lanjskog požara koji je progutao mnogo raslinje, te Krešo uz bačvice u podrumu – koji to više neće biti!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U kušaonici, u koju naiđu brojni posjetitelji i kupci vina, goste dočekuje i Mike Grgich!

U kušaonici, u koju naiđu brojni posjetitelji i kupci vina, goste dočekuje i Mike Grgich!

Krešo Vučković, koji je već 18 godina upravitelj objekta Grgić-vina u Trsteniku, pokazujući nam novi dio podruma, objekta na dvije etaže s time da je svaka sa po 400 četvornih metara površine, dovezuje se na riječi Violet Grgić o nužnosti proširenja podruma i na najavu smještajno-ugostiteljskoga dijela na luksuznom nivou:

– Naša filozofija su visoka kakvoća plemenite kapljice i izlazak s vinima koju godinu nakon berbe. S obzirom da nam se i pošip pokazuje osjetno boljim nakon određenog nešto dužeg vremena od berbe, i glede bijele kapljice uspostavili bismo obvezni režim kasnijeg izlaženja na tržište, maker čekanje ne bi bilo, dakako, toliko dugo kao kod crnjaka. Dakle moramo imati dovoljno mjesta za čuvanje i po nekoliko berbi odjednom. Proširenje podruma bilo je potrebno i iz još jednog razloga: Grgić-vina kreće u formiranje vinske ponude po tradicijskom bordoškom principu, dakle imat ćemo i kod pošipa i kod plavca tzv. prvo i drugo vino kuće, prvo će biti od starijih loza i od posebno selekcioniranoga grožđa te s dužim dozrijevanjem i kasnijim izlaskom pred kupca, a drugo će biti od grožđa iz nešto mlađeg nasada, s nešto kraćim periodom dozrijevanja i s nešto ranijim izlaskom iz podruma. K tome, priprema se i proizvodnja prošeka, ali na onaj tradicijski i pravi način, pa i to traži svoj kutak. Prvorazredna kvaliteta i duže čuvanje ali i odgovarajući način prezentacije i ponude vino, logično, čine skupljime. Pogotovu ako je riječ o rasnom crnjaku i posebnom vinu kao što je dalmatinska tradicija prošek, koji se ne proizvodi u velikoj količini jer dosta se izgubi na prosušivanju grožđa, i koji traži višegodišnje vrijeme za dozrijevanje. Mi se ne bojimo viših cijena, znamo da postoje potrošači koji shvaćaju što je što i zašto se nešto nudi po višoj cijeni, potrošače koji sebi mogu i priuštiti da potroše više. Uostalom, kao što ste se uvjerili u ovo kratko vrijeme koliko ste ovdje nazočni, posjetitelji nam stalno stižu i moguće je da ih dnevno imamo više nego neki drugi pelješki vinari koji svoj proizvod nude jeftino, možda i uz cestu i posve neprimjereno na vrućini pod suncobranom ispred svoje konobe…

Inače, ukupna godišnja proizvodnja Grgić-vina kreće se oko 80.000 litara, polovica je pošipa a polovica plavca.

Od našeg Amerikanca Grgića hitamo prema američkom Pelješaninu Andersonu i njegovoj Korta Katarini, smještenoj uz morsku obalu u Orebiću. Pozicija krasna, građevina također, no i – ovdje su građevinski radovi u punome jeku. Ne, doduše, vezano uz vinski podrum jer on je dovršen, nego, napokon, a što se i dugo već najavljivalo, vezano uz turističke sadržaje: uređuje se hotel s pet zvjezdica što će imati sedam apartmana. Dakle i opet objekt luksuzne kategorije. Hotel će također imati svoj restoran, a, bez obzira na to što je plaža odmah ispod dvorišta, napravit će se i bazen.

Impozantna Korta Katarina i, lijepo ukrašen cvijećem, prilaz kušaonici

Impozantna Korta Katarina i, lijepo ukrašen cvijećem, prilaz kušaonici

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

S pjenušcem kao svojim mjehuričastim prvijencem u profinjeno sređenoj kušaonici nudi nas enologinja Nika Silić Marojević. Pjenušac, rađen klasičnom, šampanjskom metodom, od pošipa je iz, da tako kažem, za klasično mirno vino problematične berbe 2014. S obzirom na niži alkohol i višu kiselost odlučeno je s berbom 2014. pojačati početno zamišljenu količinu perlica, koje se i u Dalmaciji sve više traže i bez kojih u ponudi, objektivno, vinarija-hotel s pet zvjezdica jednostavno ne može biti.

– Ovo što sad pijete zapravo su probni uzorci. Na talogu nakon vrenja ovaj pjenušac je tek godinu dana. Pokazali smo ga, istina, nedavno na prezentaciji u Zagrebu, ali još je više od 70 posto proizvedene količine nedegoržirano. Namjera nam je pjenušac držati na kvascu u butelji prije degoržiranja najmanje dvije godine. Ideja je inače da ubuduće pjenušac radimo ne od pošipa nego od rukatca – objašnjava Nika.

Mirno ružičasto vino od Plavca maloga i Crljenka/Zinfandela iz 2015. jako je dobro, živo i svježe ali ne tek lepršavo kako mnogi potrošači očekuju od roséa, nego i vrlo ozbiljno. Otprilike ono na što se spremaju kod Grgić-vina – na prvo i drugo vino kuće, Korta Katarina je kod plavca već uvela s berbom 2010. Proizvodnja je zamišljena u dvije varijante – jedan plavac mekaniji, pitkiji, i jedan čvrst ozbiljan, s dužim dozrijevanjem i odležavanjem prije izlaska u javnost. Iz 2011. već je izašla ta lakša varijanta, a ona snažnija i ozbiljnija će, vjerojatno, u prosincu, pred Novu godinu.

Elegantno i sa stilom uređeni prijemna prostorija i kušaonica.Uz boce i s bocom: enologinja Nika Silić Marojević i, dolje, kušanje s Vladom Krauthakerom

Elegantno i sa stilom uređeni prijemna prostorija i kušaonica.Uz boce i s bocom: enologinja Nika Silić Marojević i, sasvim dolje, kušanje s Vladom Krauthakerom

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Korčulanka Nika Silić i korčulanska sorta pošip Korta Katarine, a i te kako i mogućnost druženja s akademskim umjetnikom, ali i mogućnost uživanja u grku bili su inspiracija za skok s Orebića do povijesnog grada Korčule te do Lumbarde, pjeskovitog doma Grka i utočišta Stipe Nobila. Na terasi na šetnici uz more ispred hotela Dimitri Lešić s čašom Pošipa Intrada Luke Krajančića i s čašom Grka Frane Miline Birea dočekuje nas Bojan Baketa, šef predstavništva Turističke zajednice Hrvatske u Varšavi. Zahvaljujući Bireu, ali treba reći i Branimiru Cebalu, grk je posljednjih godina hit. Kratak predah u debeloj hladovini i s pogledom na plavo more, odlično osvježenje s pošipom pa grkom, i pokret u carstvo likovne umjetnosti.

Poslijepodne uz korčulanske zidine, i na korčulanskoj šetnici uz more

Poslijepodne uz korčulanske zidine, i na korčulanskoj šetnici uz more

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Lijepa velika kamena kuća sa zelenom okućnicom. Opušteni Stipe Nobilo, svjestan da ga znamo kao slikara, naglasak stavlja na nešto drugo čime se, sa suprugom, uspješno bavi – maslinovo ulje, vino, cherry rajčice, usoljene ribice. Brine o 3700 loza, pola je Plavca maloga a pola Grka, i na starinski način, kaže: u skladu s prirodom, proizvodi i vino, dok od plodova sa 150 stabala masline ima svoje ulje…

House of Nobilo! Kuća akademskog slikara Stipe Nobila u Lumbardi, i dolje – ćakula uz slane ribice i vino vlastite proizvodnje, Stipe i njegove supruge s gostima Krauthakerom i Baketom

House of Nobilo! Kuća akademskog slikara Stipe Nobila u Lumbardi, i dolje – ćakula uz slane ribice i vino vlastite proizvodnje, Stipe i njegove supruge s gostima Krauthakerom i Baketom

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Što Stipe Nobilo radi – kad ne radi u ateljeu? Bavi se maslinama, vinovom lozom i vinom, cherry rajčicama. Koje, evo, uredno složene na sušenju, služe i kao ukras!

Umjetnik u ateljeu – zna se što radi, ali što Stipe Nobilo radi – kad ne radi u ateljeu? Bavi se maslinama, vinovom lozom i vinom, cherry rajčicama. Koje, evo, uredno složene na sušenju, služe i kao ukras!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ugodna atmosfera u umjetničkom ambijentu, ali vrijeme hitro teče i treba na trajekt za natrag, na Orebić, jer – na Pelješcu čekaju nas u naselju Podobučje kod sela Postup. Ni sanjao nisam i da će me put opet navesti do dvorišta gdje sam bio prije ravno 22 godine, na jednoj sjajnoj fešti – u organizaciji tada procvale vinske grupe Vinoline (Enjingi, Katunar, Krauthaker, Plenković, Skaramuča, Zdjelarević), tvrtke Odema koja je bila žustro krenula, i to upravo s Vinolineom, u izvoz hrvatskog vina u Njemačku, i domaće obitelji Farčić. Ivo Farčić odmah me prepoznao, a i ja njega i suprugu mu Đurđicu, sina Viktora baš i ne, ta on je onda bio još klinac, danas je, što bi rekli Zagorci, pravi muž!

Kod Farčićevih u Podobućju

Kod Farčićevih u Podobućju

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Farčići su odmah do onog prostora gdje sam se bio našao prije nešto više od dva desetljeća sjajno uredili novi prostor, kad se tamo dođe osjećaj je kao da je riječ o terasi restorana ne samo Farcici klopana glasu nego, baš zbog svoje izvornosti, i visoke kategorije. Miris mediteranskog raslinja miješa se s mirisom ribe što se peče u kaminu na gradelama, dolje šumi more, spiza je sjajna – riba koja je ujutro plivala u moru uvečer pliva u maslinovu ulju i vinu. Povrće iz vrta iza kuće, pa – to je pravi sklad s prirodom! Za oporavak tijela i duše.

A onda, u nekom trenutku, dolazi i desert za dušu – písma. I, naježiš se. Nisu to bili ni koncert ni spontano pjevanje u vinom preuzetom društvu kad se izmjenjuju pjesme raznih žanrova i ugođaja, nego je to bio namjerni razložni izbor triju LOKALNIH pjesama UNIVERZALNOG značenja za koje se opredijelila Đurđica Farčić kako bi te večeri počastila grupu očito dragih joj gostiju. Znani hit Meri Cetinić, pjesma iz srca i duše domaće slavujke Đurđice zvuči autentičnije: Cili život živin tu, k’o u nekom divnom snu, to je zemlja dida mog i oca mog, JA OSTAJEM NA NJOJ!…

Bravo. Jer tu je raj.

Ali za taj dan – nije bio i kraj!

POLJSKI JAMIE OLIVER, i BONO VOX!

Robert Maklowich sa suprugom...

Robert Maklowicz sa suprugom…

Povratak iz Podobučja u Donju Bandu. Ako je u punoj turističkoj sezoni problem naći noćenje na Pelješcu, nije problem naći ga kod – Poljaka na Pelješcu. Malo prije pola noći na hacijendi smo Roberta Maklowicza i njegove supruge! Robert, inače iz Krakova, kuhar je i TV-zvijezda, na neki način poljski Jamie Oliver. Služeno se predstavlja kao novinar specijaliziran za kulinariku. Medijski u svojoj domovini snažan, zvijezda je poljskih televizijskih programa, izdaje i knjige a nedavno je objelodanio i knjigu Dalmacija – kuharska knjiga, posvećenu dalmatinskoj kuhinji s naglaskom na pelješke specijalitete. Na Pelješcu je imao i promociju, na koju se odazvalo i vrlo mnogo Poljaka na ljetovanju u nas. Maklowitz voli putovati i kroz svoje nastupe na malom ekranu ali i kroz knjige, iznošenjem recepata pa i kuhanjem uživo i pred kamerama, prezentirati široj publici specifičnosti određenoga kraja koji je posjetio. Za poljsku TV realizirao je više od 350 emisija eno-gastro-putopisnog sadržaja iz cijeloga svijeta, od toga 26 programa je vezano uz Hrvatsku. Bojan Baketa, koji je s njim prijatelj, veli da je jako naklonjen

...te s Vladom Krauthakerom, čija se vina sprema ponuditi poljskoj javnosti

…te s Vladom Krauthakerom, čija se vina sprema ponuditi poljskoj javnosti

Lijepoj našoj i hvali ga kao velikog promotora Hrvatske u Poljskoj.

Bakota navodi da je uvelike zahvaljujući baš i Maklowiczu broj poljskih turista u Hrvatsku a posebice na Pelješac osjetno porastao. Iznosi da svake godine u Hrvatsku dolazi oko 700.000 poljskih turista te da se u odnosu na prije 10 godina broj gostiju iz Poljske povećao 100 posto, efekti se odnose ne samo na dolaske nego i glede noćenja, a Pelješac je kao odredište Poljaka na prvom mjestu.

U novije vrijeme Maklowicz se počeo baviti i uvozom vina u Poljsku te distribucijom vina po svojoj zemlji, stoga je bio osobito interesantan Krauthakeru. Kao zaljubljenik u Dalmaciju, veli da sastavlja izbor hrvatske kapljice za ponudu u Poljskoj. Vlado Krauthaker stigao je očito na pravo mjestu: i njegova vina bi se preko Maklowicza uskoro trebala naći u Poljskoj. U tom vinskom biznisu Robertu Maklowiczu pomoć pruža sin, koji je, inače, čujem, u Švicarskoj završio visoku školu za hotelski menađment, koji je magistrirao u Bordeauxu i koji se po Europi mnogo družio sa sommelierima te dosta naučio baš i o vinu.

Ladanjska kuća Maklowiczevih kod Donje Bande na Pelješcu

Ladanjska kuća Maklowiczevih kod Donje Bande na Pelješcu

Robert Maklowicz govori mi da je 2013. osnovao tvrtku za uvoz vina jer u trgovinama u njegovu gradu nije bilo lako naći kapljicu po njegovu ukusu, naime prigovara da je u Poljskoj previše istehniciranih vina iz Novog svijeta a njega zanima kapljica s dušom iz naše stare Europe. Zasad uvozi vino iz Austrije, Mađarske, Češke,, Španjolske, Italije, Francuske i Slovenije, a sada eto starta i s hrvatskim etiketama. Otac i sin Maklowicz, koji vina plasiraju pretežito u grupu HORECA, u rujnu 2016. u Krakovu otvaraju wine bar.

Kako je uopće Maklowich postao tako tijesno vezan uz Pelješac? Na taj naš poluotok doveo ga je prije nekoliko godina upravo Bojan Baketa. Maklowicz se, objašnjava, odmah zaljubio u Pelješac i tu je htio kupiti imanje. Preko neke engleske agencije za nekretnine napokon je našao to što je htio u Donjoj Bandi: poprilična površina zemljišta uz glavnu cestu ali i zaklonjena od pogleda gustim mediteranskim raslinjem, dvadesetak stabala masline, blizina mora ali i dovoljno podalje od mora da ljetna gužva ne smeta, primjerenija temperatura osobito noću u odnosu na temperature uz more što je sjajno da dobar san, stare kuće nekadašnjeg obiteljskog gospodarstva koje su se mogle lijepo preurediti, a Maklowicz je to i učinio…

Chef Hrvoje Zirojević iz Laganinija na Palmižani i Bono Vox

Chef Hrvoje Zirojević iz Laganinija na Palmižani i Bono Vox

S poluotoka na otok: Palmižana je posebna dalmatinska priča. U široj javnosti ne govori se o njoj puno, ali svi važni, koji trebaju znati za nju – za nju i znaju! Naišao je tamo i slavni Bono Vox iz sastava U2, i u restoranu Laganini uživao u kreacijama chefa Hrvoja Zirojevića (o njemu je Svijet u čaši objavio prilog u boju 152).

Što je Bono jeo? Chef Hrvoje ponudio mu je, među ostalime, sirovi morski pjat (kamenica, ikra od ježa, tartar od capesante…), kompot od tune, pa carpaccio od sabljarke s crvenom narančom i pistacijem, dimljeni rižot sa sladoledom od karameliziranog sira (nije riječ o desertu!)… Je li tražio uz to pivo, ili whisky? Ne, nego vino. A koje? Htio je najbolje bijelo iz Dalmacije – a i domaćin se želio iskazati, pa, što je u ovoj situaciji mogao iz vinske karte Laganinija a i da odgovara jelu ponuditi do li – grk od Birea…

Sirovi morski pjat za Bona

Sirovi morski pjat za Bona

BRDO SVETACA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKrauthaker, Baketa i ja međutim nismo ručali u Laganiniju, nego na – brdu svetaca. Montes Sanctorum, daleko poznatiji naziv je – Saints Hills. Impresivan kompleks u selu Zagruda, u koje se iz Potomja i Donje Bande stiže glavnom cestom u pravcu Trpnja, Kune i Oskorušnoga. Građevina  Ernesta Tolja Saints Hills, koja se lijepo vidi već s magistrale, dominira krajolikom.Tu su vinski podrum, ugostiteljski objekt i apartmani za smještaj gostiju. Spoj proizvodnje, plasmana, užitaka, turizma. Uz pametnu promidžbu i, svakako, aktivnu participaciju seljana na raznim područjima, od npr. prikladnog uređenja šireg ambijenta do snabdijevanja restorana Saints Hills visokokvalitetnim izvornim namirnicama i specijalitetima domaće manufakture, pa i otvaranja, u selu, kakve prodavaonice takvih proizvoda i originalnih suvenira, možda i organizacijom kakvih atraktivnih događanja ali, što se veli, na nivou, seoce Zagrude moglo bi u gospodarskom smislu lijepo profitirati.

Kuća od kamena sa četiri kata, na površini oko 3000 četvornih metara na brdu, koja je kad ju je Ernest Tolj kupio bila u ruševnome stanju a koja se kad joj se prilazi magistralnom cestom sada doimlje kao zamak, nekad je pripadala izrazito bogatoj pelješkoj obitelji Bibica. Bibice, koji su tu živjele prije oko 200 godina, imale su i veliki vinograd, a bogatstvo im je bilo, navodno, procijenjeno na sedam milijuna veću svotu od one za koju su Amerikanci kupili Aljask

Podrum Saints Hills u Zagrudi:.Snimka iz zraka kompleks prikazuje u obliku broda

Podrum Saints Hills u Zagrudi:.Snimka iz zraka kompleks prikazuje u obliku broda

Saints Hills kao brod

Hrastovi i betonski badnjevi

Podrum: hrastovi i betonski badnjevi

Ernest Tolj

Ernest Tolj

Tolj je u svojoj vinskoj priči doista zagrizao golemi zalogaj: vinogradi ovdje na Pelješcu, na Dingaču – osam hektara, zatim na Komarni – 16 hektara, oba s Plavcem malim, te u Istri – 30 hektara s Malvazijom istarskom i s nešto Chardonnaya, Sauvignona i Semillona, po novome i s nešto Pošipa, enolog-savjetnik glasoviti Michel Rolland, godišnja proizvodnja ukupno stotinjak tisuća boca od čega je oko 25.000 boca plavca s Dingača i Komarne, vina su Mala Nevina i Nevina, Frenchie s potpisom Michela Rollanda (sauvignon i Semillon), zatim Poš (od Pošipa sađenog u Istri!), Rosé St. Heels, Sveti Roko (plavac s Komarne), Dingač te prošek Pro, proizvodnja maslinova ulja u Istri, pa ovaj velebni vinsko-turistički objekt (vinski podrum, kušaonica i restoran, ljetna terasa za predah uz piće, dva luksuzna apartmana za turiste) u Zagrudi, podrum za preradu grožđa iz Istre u Dicmu u industrijskoj zoni u Splitu.

Poslovni pristup vezan je, dakle, uz visoku kvalitetu proizvoda (vino i hrana) i uz plasman zahtjevnim gostima dubljeg džepa, a tu do izražaja dolaze stručnost i glasovitost svjetski renomiranog Rollanda, zatim, barem ovdje u Zagrudi, nadarenost i strukovna potkovanost mlade ekipe kuhara te voditelja i čuvara objekta.

U restoranu Saints Hillsa dočekali su nas Antonija Car, koja prima goste, nastupa i u ulozi osobe za odnos s javnosti, a verzirana je u sommelijerstvu i enologiji pa uskače po potrebi, Hrvoje Kovač, najmlađi brat supruge Ernesta Tolja Ivane, koji nas je proveo podrumom, te chef  Ante Bašić, koji se istaknuo kreacijama na tanjuru.

Vlado Krauthaker, Hrvoje Kovač, Antonija Car, Bojan Baketa i chef Ante Bašić

Vlado Krauthaker, Hrvoje Kovač, Antonija Car, Bojan Baketa i chef Ante Bašić

Stonske kamenice i tartar od brancina...

Stonske kamenice s kavijarom od 20 godina starog balzamskog octa, i tartar od divljeg brancina sa sorbetom od jabuke i krastavca te s prahom od maslinova ulja…

Saints Hills jelo 2

Nakon obilaska i te kako dotjeranog objekta – degustacija vina i ručak. Svježe i sirove pelješke kamenice s kavijarom od balzamskog octa starog 20 godina i s arancinima od skradinskog rižota i paškog sira popratili su Mala Nevina 2014 i Nevina 2012, tartar od divljeg brancina sa sorbetom od jabuke i krastavaca i s prahom od maslinovoga ulja pratio je Rosé St.Heels 2015, a domaće pelješke makarune s umakom od dugo pirjanog junećeg repa i s rajčicom te s ovčjim sirom popratio je plavac Sv. Roko 2013, dok je kao kruna na kraju, uz desert, poslužen bio Dingač 2011.

KIRIDŽIJA, te BURA: IZVRSNOST NA KAPALJKU

Vedran Kiridžija – izvrsni Dingač 2012, ali ponuda butelja te berbe mu je, veli, na izdisaju. Kako svako toliko barricaiju treba obnavljati, po mogućnosti, kad je već riječ o onome što treba biti razina vina Dingač, ponajboljim bačvicama, tako se Kiridžija nedavno odlučio kupiti jedan od najskupljih barriquea, onaj što ga pod nazivom Élégance po nekih 1000 eura tržištu nudi francuska bačvarija Seguin Moreau. Sad je u njemu Dingač iz berbe 2015. od koje ne samo Kiridžija nego i ostali Pelješki vinari očekuju vrlo mnogo

Vedran Kiridžija – izvrsni Dingač 2012, ali ponuda butelja te berbe mu je, veli, na izdisaju. Kako svako toliko barricaiju treba obnavljati, po mogućnosti, kad je već riječ o onome što treba biti razina vina Dingač, ponajboljim bačvicama, tako se Kiridžija nedavno odlučio kupiti jedan od najskupljih barriquea, onaj što ga pod nazivom Élégance po nekih 1000 eura tržištu nudi francuska bačvarija Seguin Moreau. Sad je u njemu Dingač iz berbe 2015. od koje ne samo Kiridžija nego i ostali Pelješki vinari očekuju vrlo mnogo

Naći se na Pelješcu a ne proćakulati uz čašicu s Vedranom Kiridžijom i Nikolom Burom iz Potomja bilo bi neoprostivo. I Kiridžija i Bura pelješke su vinske osobnosti, rade po svoje i tradicijski, i njihovi dingači spadaju svakako među najbolja i najuvjerljivija vina na poluotoku. Dok primjerice Dingač Sains Hillsa mogli bismo reći naginje modernome, Dingač Kiridžije i Dingač Bura perfekcionista Nikole Bure naginju tradicijskome. Bura zna ići u ekstreme i što se tiče alkohola (16 vol % k’o od šale) a i što se tiče slatkoće koja u nekim berbama u ustima bude i izraženija nego što bi bilo poželjno za puni sklad za vino koje nije desertno, međutim bouquet u kojemu se lijepo, i nimalo nametljivo, osjete i suhvice redovito je sjajan, upečatljiv. I Kiridžija, koji je na izdisaju s odličnim Dingačem 2012, i Bura sad su na tržištu s Dingačem 2013. Osoben, pun i snažan, lijepo mirisan, s i te kako nazočnim ali uglađenim taninom Dingač 2013 (15,0 vol %) od Nikole Bure vrijedilo bi u krugu peljeških proizvođača vina robne marke Dingač usvojiti kao stilski prototip vina marke Dingač. A Nikolu Buru i Vedrana Kiridžiju vrijedilo bi pak nagovarati da se malo prošire s vinogradima na Dingaču i da (pogotovu Bura) povećaju proizvodnju Dingača, naime šteta je što su količine tog ranga kakvoće kod njih vrlo male, posebice kod Nike Bure čiji se Dingač stoga jednostavno doslovce mora piti na kapaljku.

U kušaonici kod Nikole Bure. Bura inače, osim o svom Dingaču, brine i o Postupu Mare svoje sestre Marije Mrgudić (aktualna na tržištu je berba 2013; 16,5 vol % i 7 g/lit neprovrelog sladora) ali i o Zinfandelu američke obitelji Benmosche

U kušaonici kod Nikole Bure. Bura inače, osim o svom Dingaču, brine i o Postupu Mare svoje sestre Marije Mrgudić (aktualna na tržištu je berba 2013; 16,5 vol % i 7 g/lit neprovrelog sladora) ali i o Zinfandelu američke obitelji Benmosche

Ali, Potomje je s ove, sjeverne strane brda i tunela što vodi prema moru, a strmine Dingača koje se obrušavaju do mora na južnoj su strani i s one strane tunela. Boraviti na Pelješcu a ne ući u samo srce Dingača također bi bilo neoprostivo. I eto nas u naselju Borak, na adresi Dingač 4, u Villi Ana obitelji Daničić Kačić, pri dnu nagiba i već dosta blizu mora. Tu domaćini imaju dvije kuće, koje im služe i za prihvat turista, one su sa ukupno sedam apartmana s različitim brojem kreveta, od dva do šest. Božo Daničić i otac mu Ivo brinu o 22.000 trsova sađenih gustoćom od 10.000 panjeva po hektaru, loza je, kažu mi, vrlo stara. Većinom je riječ o Plavcu malome, nešto je Pošipa i Rukatca. Proizvode Dingač Daničić Kačić u dvije varijante – jedna je iz inoksa i bez drveta, a druga s dozrijevanjem u barriqueu, vino pune i u butelje, u sklopu kuće je simpatična mala prodavaonica vina, tako da i gosti mogu uživati u dingaču na njegovu izvorištu. Kušali smo Dingač 2014, berba koja se neće pamtiti vrlo je dobro izvučena, vino uredno i čisto, toplo i s alkoholom od čak 15 vol %, međutim s nešto slabijom strukturom i s manje mesa te s nešto izraženijom kiselosti (eh, da uz klasičnu strukturu organoleptički gledano takvu razinu kiselosti zadrži vino dingač i inače!), posljedica je to upravo te kišne 2014.

Trsje na oložaju Dingač snimljeno iz naselja Borak

Trsje na oložaju Dingač snimljeno iz naselja Borak

Ivo Daničić sa snahom u obiteljskoj prodavaonici vina

Ivo Daničić sa snahom u obiteljskoj prodavaonici vina

Moglo se i trebalo još dosta po Pelješcu, svakako i do organskoj produkciji okrenutoj obitelji Bogojević-Marušić u Prizdrini, koja s nekih dva hektara pod trsjem ukupno proizvodi oko 8000 butelja. Bračni par Denisa i Marijetu prati, naime, glas peljeških inovatora jer oni su, uz vino od Plavca maloga, počeli raditi i bijelo vino s maceracijom. Konkretno riječ je o kapljici od sorte Grk, koju na Pelješcu gotovo nitko ne njeguje pa ni od nje ne proizvodi (samostalno) vino, iako je Grk i tu preporučeni kultivar i iako je to kultivar kojemu upravo sorta Plavac mali, raširena na Pelješcu, treba, za oplodnju. Denis i njegova družica Marijeta, inače po struci biologinja a i sa stažom je u dubrovačkom ogranku Slow Fooda, priklonjeni su zdravoj (zdravo uzgojenoj) hrani i vole macerirana vina te ih često piju iz slovenskih podruma (nije valjda da ne znaju da takvih vina u visokoj kvaliteti ima i u hrvatskim podrumima!). Odlučili su prije tri godine posaditi Grk, i 2015. imali su prvu berbu od koje su proizveli, četverodnevnom maceracijom u otvorenim badnjevima i, poslije, dozrijevanjem vina u većoj bačvi od slavonskoga hrasta iz bačvarije Golub iz Jastrebarskoga, 200 litara vina. S tom kapljicom, kao Vinarija Križ, koja inače izvozi plavac u SAD, predstavit će se ove godine na festivalu maceriranih vina Grand Label Karakterre u Beču….

Moglo se i do, da tako velim, klasičnih, šire znanih Marije Mrgudić, pa Madirazze, Eljmara Lučića, Miličića, Skaramuče, Violića, PZ Dingač, Radovića, Miloša… Ali vrijeme ovaj put nije dopuštalo još pelješkog lutanja. Valjalo je na noćenje stići do Ćilipa, u Konavle. I nakon silnih crnjaka promijeniti boju prelaskom na – Malvasiju dubrovačku!

DUNDO MAROJE i BISER JADRANA

Dakako da je u Konavlima aktivna postaja bila kod obitelji Andra Crvika u selu Komaji. Namjeravali smo poći i do proizvođača Nika Karamana, naime Crvik i Karaman su među najzaslužnijima za revitalizaciju te sorte što se tradicijski uzgaja u Konavlima a kojoj je u nekom vremenu pa sve do relativno nedavno zbog nemara niza lokalnih vinogradara i vinara prijetila opasnost od iščeznuća. Međutim Karamana nije bilo kući pa smo duže ostali s Androm Crkvikom i njegovim sinom Petrom, koji pomalo preuzima kormilo. Već sam prije pisao o Crvikovima i njihovim vinima, ovdje evo tek podsjetnik na dio njihova poriva i nastojanja da čuvaju domaće, autohtono: vina obitelji Crvik iz tzv. prve linije, a to su malvasija dubrovačka, plavac mali te mješavina plavca, merlota i caberneta, nose nazive vezane uz pojmove iz djela Dundo Maroje, dakle Tezoro, Pomet, Vilin ples. Posljednjih godina, pa čak i u spornoj 2014., obitelj Crvik je imala jako dobre malvasije. Otkako je enološki dio preuzeo Petar Crvik, enolog po struci, i druga su vina i te kako kvalitativno napredovala. Nakon obilaska podruma i prostora oko kuće u koji spada i jedna lijepa vinogradska parcela, evo što je od zanimljivosti ostalo zabilježeno u notesu i u fotoaparatu, te o čemu smo pomalo, mezeći pršut i sir i pijuckajući malvasiju Tezoro, te crnjake Pomet  i Vilin ples, čavrljali.

Imanje obitelji Crvik u Komajima kod Ćilipa

Imanje obitelji Crvik u Komajima kod Ćilipa

U sklopu imanja Crvik postoji kamena kućica stara 330 godina, i u njoj je Andro zamislio da bude mali muzej vina, s naglaskom na bačvarstvo, jer njegov je otac bio bačvar. Kuriozitet je što na prednjici kućice iz kamena raste – smokva. I daje plod! Andro to objašnjava time da je svojedobno valjda ptica na taj dio kuće u pukotini između nekoliko kamena u spoju ostavila sjeme smokve, i tako je krenulo…

Ali, ima još: uz tu istu kuću raste divlja naranča. Ona rađa krajem godine. I obvezna je uz konzumaciju teže hrane. Andro Crvik veli da svinjsko pečenje jednostavno mora biti poškropljeno sokom te divlje naranče da bi bilo ukusno kako treba.

Kušanje malvasije Tezoro, te crnjaka Pomet i Vilin ples: Krauthaker te Petar i Andro Crvik

Kušanje malvasije Tezoro, te crnjaka Pomet i Vilin ples: Krauthaker te Petar i Andro Crvik

Nije to sve kod Crvikovih: u kušaonici uz velike bačve na dva mjesta sa stropa visi, kao uspomena na neka prijašnja vremena, po jedan mijeh od kože od koze, koji je nekad služio kao posuda za transportiranje vina. Mijeh je volumena 50 litara. Na magarca ili konja stavljalo se po dva takva ispunjena mijeha i vino se prevozilo od podruma do trgovine.

Crvik se i te kako brine da te domaće sitnice kao kuriozitet nađu put do turista, koji je potencijalni potrošač i kupac. Uspio je osigurati češće i redovite posjete gostiju, no navodi kako je posjet podrumu u Konavlima mnogo isplativiji u predsezoni i posezoni nego u glavnoj sezoni maker tada dubrovački kraj naprosto nemoguće vrvi turistima.

– U srpnju i kolovozu ipak su ljudi, s obzirom na vrućine, dosta orijentirani na osvježenje kupanjem, pa more nama u Konavlima, da tako kažem, odnese dosta gostiju, međutim na proljeće dok još ne nastupe tolike vrućine te u rujnu i listopadu kad je vrućina jenjala i osvježenje kupanjem u moru nije toliko važno, dolazi nam mnogo pojedinaca te organiziranih grupa s cruisera, mogao bih reći da se u predsezoni i posezoni u Konavlima realizira 80 posto od ukupne prodaje vina i drugih proizvoda na kućnome pragu – kaže Crvik.

Smokva - iz kamene kuće...

Smokva – iz kamene kuće…

Prije dvije godine kad sam s grupom inozemnih eno-gastro i turističkih novinara bio u posjetu Konavlima i kad smo na jednoj večeri bili gosti Udruge konavoskih vinogradara i vinara stekao se dojam da udruga u organizacijskom i realizacijskome smislu ide pravim putem te da će i ona pridonijeti među ostalime i tome da i lokalni proizvođači vina  imaju veću korist od tog silnog turizma u širem dubrovačkome kraju. I, to je, u ovom našem stanju opće neorganiziranosti vinske branše, posebice one u Dalmaciji, izgledalo obećavajuće, svakako za pozdraviti, međutim čini se da je sada optimizam vezan uz tu poslovnu organiziranost bitno splasnuo, naime Crvik na pitanje o aktivnostima udruge kaže:

... te divlja naranča, koja raste uz istu tu kuću

… te divlja naranča, koja raste uz istu tu kuću

– Udruga je na žalost postala neaktivna. Ja sam vukao dok sam mogao, ali godine su tu i više nemam snage, a drugi se baš i ne prihvaćaju posla pa sam pomalo razočaran. Šteta je što udruga nije u dovoljnoj mjeri aktivna, jer, koliko znam, od raznih institucija stižu dopisi s ponudama poticaja za razne projekte, ali eto zbog slabije aktivnosti udruge ostvaruje se ništa, ili gotovo ništa. Posjedujem dva stabla masline, ali ne stoga da berem plod i da radim nešto ulja, nego više stoga da se grančice te mitske biljke dadu na blagoslov i da se potom, blagoslovljene, stavljaju u vinograde i polja da štite rod. Možda bi se neke grančice trebale upotrijebiti i za blagoslov domaćih ljudi, da budu nakloniji kvalitetnoj poslovnoj suradnji da nam onda svima ovdje bude bolje – rekao je Andro Crvik.

Muzejski eksponat kod Crvika: koža od koze kao mijeh i kao nekad uobičajeni recipijent za transport vina

Muzejski eksponat kod Crvika: koža od koze kao mijeh i kao nekad uobičajeni recipijent za transport vina

I pozvao Krauthakera i mene da nam, kako je rekao, u punome sjaju predstavi najprije svojega dobrog prijatelja i susjeda u Komajima, a potom i svećenika u crkvi u Ćilipima. Obojica su, veli, veseljaci i aktivni u funkciji promidžbe teritorija, pa ih vrijedi doživjeti.

Crvikov prijatelj, za kojega nisam ni pomislio da ću ga baš tu sresti a kojega inače poznajem već dugo iz Zagreba – riječ je o Zlatku Đurašu, s obiteljskim porijekom iz Ćilipa a rođenime u Metropoli – pokazao se uistinu u punome sjaju – u vrlo atraktivnoj svečanoj svatovskoj narodnoj

Zlatko Đuraš u svečanoj svadbenoj narodnoj nošnji Konavala

Zlatko Đuraš u svečanoj svadbenoj narodnoj nošnji Konavala

nošnji Konavala, inače staroj 175 godina i prenošenoj kroz obitelj s koljena na koljeno. Đuraš, koji je, inače, član predsjedništva Hrvatsko-norveškog društva podružnice Dubrovnik (to je, bogme, veza sjever-jug!) i koji sada na neki način živi na relaciji Zagreb-Dubrovnik-Ćilipi, redovito se u ovoj lijepoj i vrijednoj narodnoj nošnji pokazuje turistima i u Dubrovniku, na raznim lokalnim manifestacijama, kulminacija je svakako Festa svetog Vlahe…

Svećenik don Josip Barišić, koji nas je dočekao u crkvi u Ćilipima na tornju koje je spomen-ploča prvom hrvatskom kralju Tomislavu, predstavio se u sasvim drukčijem svjetlu od uobičajenoga i očekivanoga: pojavio se ne u crnoj dugačkoj halji i uštogljen nego u bijeloj majici i svijetlim kratkim hlačama, spreman i te kako i za svjetovni razgovor… Naizgled više turist nego službenik Božji. Bavi se rakijama – kreira travarice, ali i degustira koju čašicu, šali se i priča viceve, riječju: društveno društven.

U društvu s donom Josipom Barišićem i uz čašicu njegove travarice

U društvu s donom Josipom Barišićem i uz čašicu njegove travarice

Par (jako dobrih) njegovih rakijica pozvao je svojim djelovanjem u želucu hitno na ručak. A ručak, i susret s majstorom sommelierom Sinišom Lasanom iz Zagreba, koji je također društveno društven, bio je predviđen u Dubrovniku, na način da taj lijepi grad cijelo vrijeme – imamo na dlanu. Lasan je predložio vrh brda Srđ, i vidikovac do kojega iz srca groda stiže vučnica, a u sklopu kojega je i restoran Panorama, a taj je pak kao i restoran Proto u starome gradu gdje Lasan sezonski radi već nekoliko godina, u vlasništvu Nautike.

Dubrovnik s vrha Srđa

S vrha Srđa – na dlanu Dubrovnik i tvrđa

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na platou na Srđu ispred ulaza u restoran Panorama – veći broj bagija. Služe u turističke svrhe. Svako toliko njima turisti odlaze na 45-minutni obilazak kraja, cijena po osobi je 240 kuna

Na platou na Srđu ispred ulaza u restoran Panorama – veći broj bagija. Služe u turističke svrhe. Svako toliko njima turisti odlaze na 45-minutni obilazak kraja, cijena po osobi je 240 kuna

Restoran Panorama, na jedinstvenom mjestu – točno iznad stare dubrovačke gradske jezgre, i jedinstvene impostacije na kosini vrha Srđa – kako se brdo spušta tako je postavljen i objekt, dakle s puno manjih terasica sa po jednim do par stolova po razini. Da nema stolova i sjedalica te tendi što štite od sunca, promatrano iz zraka iz veće udaljenosti činilo bi se kao da je riječ o stepenicama…  Veći broj tih terasica postavljen je tako da gost može uživati u pogledu na Dubrovnik i njegov akvatorij. Konobari simpatična izgleda s bijelim šeširićima na glavi, hrana lijepo poslužena, vrlo okusna.

Jedinstveni užitak Dubrovnika iz jastrebove perspektive potrajao je bogme do pred večer! Siniša Lasan, Suhadolnik, Tomislav Lonac, Ksenija Matić i Vlado Krauthaker

Jedinstveni užitak Dubrovnika iz jastrebove perspektive potrajao je bogme do pred večer! Siniša Lasan, Suhadolnik, Tomislav Lonac, Ksenija Matić i Vlado Krauthaker

Jedinstveni užitak Dubrovnika iz jastrebove perspektive potrajao je bogme do pred večer!

Jutro je međutim trebalo dočekati na drugoj dalmatinskoj točki ali još uvijek u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, konkretno u Opuzenu.

HOTEL-VINARIJA

Hotel Merlot u Opuzenu. Sobe nose nazive vinskih sorata

Hotel Merlot u Opuzenu. Sobe nose nazive vinskih sorata

Uz neretvanske žabe i jegulje: braća Prović – Branko i Vjekoslav, Vjekoslavova supruga, te njihova kćerka Monika

Uz neretvanske žabe i jegulje: braća Prović – Branko i Vjekoslav, Vjekoslavova supruga, te njihova kćerka Monika

Uz jadransku magistralu u Opuzenu je hotel stvoren za vinske duše: naziv mu je – Merlot! A sobe nose ne brojeve nego su označene nazivima vinskih sorata, Krauthakeru je dodijeljena soba Graševina, a meni – kao da su na recepciji znali da volim crnjake – Merlot. Taj hotel Merlot jedinstven je svakako po tome što je i – vinski podrum. Ne tek u smislu prostora u kojemu se čuvaju butelje, dakle vinoteke. Riječ je o podrumu u kojemu se vino i rađa. Vinski podrum doslovno je i smješten u podrumu, a da uz vrata koja vode u nj nema pločice s oznakom ne bi se ni znalo za to vinsko carstvo u zgradi. Vlasnici hotela Merlot – članovi obitelji Prović istodobno su eto i hotelijeri i proizvođači vina.

– Inspirirani Neretvom te sa željom da omogućimo njen istinski doživljaj otvorili smo mali obiteljski hotel i u sklopu njega vinariju. Vjerujemo da autentični doživljaj destinacije znači u što širem spektru vidjeti boje i osjetiti mirise i okuse, pa se mi eto trudimo priču o Neretvi ispričati i kroz tipične specijalitete kraja pripravljene na tradicijski način i kroz vina što izražavaju karakter regije. Od naših delicija svakako su za istaknuti slasne žabe i zagonetna jegulja. Od vina, koja proizvodimo od grožđa iz naših vinograda smještenih na ravnom području oko dva kilometra udaljenome od ušća Male Neretve i okupanoga suncem gotovo čitave godine, ponuditi možemo chardonnay, merlot & cabernet sauvignon, žuti muškat i zlataricu – kaže Vjekoslav Prović, direktor hotela i vinar.

Kraljica podruma Monika Prović, s ocem i stricom uz bačvice

Kraljica podruma Monika Prović, s ocem i stricom uz bačvice

Plodna delta Neretve – zeleni biser Jadrana

Plodna delta Neretve – zeleni biser Jadrana

Hotel Merlot, sa 16 soba (1/2 i 1/3) i s tri zvjezdice, tik je uz rijeku Mala Neretva, nedaleko je od carstva mandarina, u blizini je i mora. Domaćin organizira foto-safari kroz vožnju brodicom po uskim kanalima Neretve i uz lopoče, šaš i trsku. Rekreacija se može naći u ribolovu i vožnji kajakom, a na plaži Ušće u odbojci na pijesku.

Delta Neretve jedno je od rijetkih močvarnih područja u Europi i jedina delta u Hrvatskoj. Pokriva oko 12.000 hektara. Odavna tu je glavna gospodarska grana poljoprivreda, a u novije vrijeme u procvatu je turizam. Predio je bogat rijetkim vrstama ptica, koje se skrivaju u šašu i trski. Ovaj dio zaštićeni je orinitolški rezervat, a Neretvani očekuju da će uskoro imati park prirode. Ambijent je izraženo zelen i zato ga i prati naziv Zeleni biser hrvatskog Jadrana. U kontekstu razvoja turizma, koji danas traži i nešto više od izležavanja na plaži i kupanja u moru, mogućnostima što ih teritorij daje za razne oblike razonode i rekreacije pridružuje se i antička baština Opuzena. Najkarakterističniji je dio današnjeg Opuzena mjesni trg, veliki dubinski gotovo scenski prostor na kraju kojega se nalazi crkva sv. Stjepana, sagrađena krajem 19. stoljeća u oblicima neoklasicizma. Trinaest tona teška monolitna klupa postavljena neposredno uz crkvu predstavlja legendu o nastanku grada Opuzena.

Nastavak dinamične skitnje prema sjeveru i prema – njenome kraju. Pred očima efektan prizor Skradina s marinom.

Skradin: marina, efektan prizor

Skradin: marina, efektan prizor

I onda, veseli susret u skladinskom restoranu Zlatna školjka, uz fritto misto – frigani gavuni, lignjice, kozice… za prste polizat’! – uz zelene njoke (bez krumpira) s kozicama te uz čuveni skradinski rižot, a bogme i uz četiri različita vina od ukupno 170 etiketa u cjenovnom rasponu od 120 do – da! – 7000 kuna što ih na vinskoj karti ima spomenuti restoran…

Od gavuna, kozica, lignjica preko zelenih njoka s kozicama do skradinskog rižota

Od gavuna, kozica, lignjica preko zelenih njoka s kozicama do jedinstvenog skradinskog rižota

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Happy end! Turneja je završila sretno, zadovoljni smo i time što smo, s obzirom da smo praktički stalno konzumirali delicije iz mora, prilično sigurni da smo izbjegli porciju od onog ovoga ljeta u Dalmaciji  pronađenog neispravnoga mesa kojega je prije zapljene u opticaju moglo biti i više od upecane 4,5 tone…

Ali, happy end i još iz jednog razloga: školarka Magdalena je pred svojega didu Vladu došla s tatom Ivom i mamom Martinom u Skradin iz Vodica, gdje je obitelj Krauthaker-Grgić bila na ljetovanju. Živio, i zdrav bio, Dida Vlado! ♣                                                SuČ – 08/201

Nakon više dana ponovni i dakako radosni susret s djedom: Magdalena i Vlado Krauthaker: živio, i zdrav bio, moij dida!

Nakon više dana ponovni i dakako radosni susret s djedom: Magdalena i Vlado Krauthaker: Živio, i zdrav bio, moj Dida!

 

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: