Tag Archive | Staša Cafuta Trcek

KROZ SVIJET u ČAŠI – 03.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

 ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

ZELINČANI u MAINZU – Gradonačelnik Svetog Ivana Zeline Hrvoje Košćec, direktorica Turističke zajednice Zeline Marinka Zubčić te predsjednik Hrvatske gospodarske komore Zagreb Zlatan Fröhlich, ali i prof Ivan Dropuljić, direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com te grupa zelinskih vinogradara i vinara – Željko i Karlo Kos, Mario i Djurdjica Jurišić, Zdravko i Vesna Puhelek, Ivana Puhelek i Kruno Antolković … –  boravili su krajem ožujka u njemačkom gradu Mainzu, već, inače, 50 godina gradu-prijatelju Zagreba. Došli su vidjeti moguće oblike suradnje s Nijemcima, od kojih se, s obzirom na njihovu poslovnu organiziranost i uspješnost u gospodarskim aktivnostima može mnogo naučiti a i kod kojih bi se moglo naći i zanimljive poslovne partnere, posebice za projekte vezane uz vino i turizam.


Delegacija iz Hrvatske, koju je u zgradi gdje se nalaze uredi Industrijske i trgovinske komore Rhein Hessena i gdje je počasni konzulat Republike Hrvatske, primio dr. Elgelbert Günster, predsjednik Komore, prisustvovala je zanimljivim predavanjima o vinskoj oblasti Rhein Hessen – sa 26.500 hektara pod trsjem najvećim vinogorjem Njemačke, te o renomiranoj udruzi najboljih njemačkih vinara Verband Deutscher Prädikatsweingütern VDP, potom je u Vinogradu poznatih uz Citadelu (utvrdjeni stari grad) Mainz zasadila po jedan trs kraljevine i pinota crnoga, posjetila je Poljoprivrednu komoru u Alzeyu gdje je vidjela kako se vrednuju vina što trebaju ići na tržište… Obišlo se i državnu visoku školu za vinogradarstvo i vinarstvo te državni vinski posjed u Oppenheimu (član VDP-a) gdje je priredjen edukacijski program s degustacijom, svratilo se i na sajam Regio Wein te u jedan manji ali jako dobar vinski posjed u vlasništvu Eve Vollmer. Finale: hrvatska večera u Hrvatskoj kući u Mainzu…   ♣

MAINZER VDP WEIN BÖRSE 2017 – Taman nakon što sam se s delegacijom Svetog Ivana Zelina vratio iz Mainza, kad od tamo stiže poziv na 44. VDP Vinsku burzu u Mainzu (Mainzer VDP Wein Börse), u organizaciji vrlo snažnog Saveza njemačkih proizvođača predikatnih (ne samo slatkih desertnih nego općenito premium) vina. Šteta je – a bilo je to vremenski blizu!… – da se datumi našeg posjeta i održavanja Vinske burze nisu poklopili.

VDP (Verband Deutscher Prädikatsweingüter) okuplja oko 200 ponajboljih njemačkih vinskih kuća a sjedište mu je upravo Mainz. Tradicijska vinska burza u Mainzu s naglaskom na vino iz najnovije berbe (u ovome slučaju 2016) održava se u Rheingoldhallee, i to 23. i 24. travnja 2017. Ponudu, koja počiva na rajnskom rizlingu i na u Njemačkoj dosta raširenim burgundijskim sortama kao chardonnay, pinot bijeli, pinot sivi, pinot crni (Spätburgunder), predstavit će nekih 180 proizvođača, dakle gotovo svi članovi, i to je sjajna prilika da se na jednome mjestu stekne detaljna slika o adutima plemenite kapljice u Njemačkoj. Ovo događanje smatra se najjačim izlogom njemačke vinske špice…

Na slikama: u Vinogradu slavnih, Hrvoje Košćec kao novi član Vinskog Senata grada Mainza; njemački vinari Christian Schmitz Weingut Neuss te Hans W. Fleischer Weingut der Stadt Mainz; povratak kući, proslava rođendana Željka Kosa i pjesma uz kraljevinu….   ♣

U DRUŠTVU s GUTENBERGOM, a NA MEDIJU – ZUCKERBERGA! … – Eto me u Mainzu, u društvu s Johannesom Gensfleischom zur Laden zum Gutenbergom (Mainz, 1398-1468). Za Marca Zuckerberga valjda danas svi već znaju, a eto dvije riječi o Gutenbergu: on je bio kovač, zlatar, tiskar i izdavač, zaslužan za početak štampanja u Europi. Prvi je – dogodilo se to 1439. – uveo tiskarski stroj, i to se smatra najvažnijim otkrićem drugog milenija. Usavršio ga je i učinio dovoljno praktičnime da se zahvaljujući tome moglo na ekonomičan način tiskati razne priloge i u većem broju primjeraka, te knjige. Moji novinarski počeci sežu u vrijeme prije Zuckerberga, u doba dok je još u svijetu novinarstva i izdavaštva debelo vladao Gutenberg…  ♣

KONFRENCIJA TRIBIDRAG (ZINFANDEL) u SPLITU – Kako je već najavljeno, u Splitu se 27. i 28. travnja održava međunarodna konferencija o vinskoj sorti Tribidrag. Na toj će konferenciji sudjelovati desetak svjetskih vinskih stručnjaka koje će predvoditi ugledna profesorica Carole Meredith iz SAD i Jancis Robinson, najutjecajnija vinska kritičarka i novinarka na svijetu, od naših pak prof. dr. Edi Maletić i dr. Ivan Pejić. Kotizacija za konferenciju iznosi 750 €.

Udruga Tribidrag, organizator konferencije, pripremila je za članove Hrvatskog sommelier kluba posebnu ponudu za petak 28. travnja, uz kotizaciju od 400 €. Evo i programa predviđenog za petak 28. travnja 2017.: od 10.00 do 11.30 sati – Zinfandel u SAD, uz kušanje pet vina (David Gates Ridge Vineyards & Joel Peterson Ravenswood Winery); 11.30 do 12.00  – pauza za kavu; 12.00 do 13.30 – Primitivo u Italiji, uz kušanje pet vina (Lisa Gilbee Morella Vini); 13.30 do 15.00 – pauza za ručak; 15.00 do 16.30 – Tribidrag u Hrvatskoj, uz kušanje pet vina (Edi Maletić & Goran Zdunić); 16.30 do 17.00 – pauza za kavu; 17.00 do 18.30 – Tribidrag u ostatku svijeta, uz kušanje pet vina (José Vouillamoz i Jancis Robinson).

Kotizacija od 400 € uključuje četiri bloka predavanja s vođenim degustacijama, ručak i dvije pauze za kavu, simultani prijevod s engleskog na hrvatski. Na slikama su Maletić i Pejić u drustvu s Carole Meredith u Kaštelima kad se otkrivalo (dalmatinsko) porijeklo zinfandela, te u društvu s Jancis Robinson, Joséom Vouillamozom i Julijom Harding kad je promoviran njihov veliki altas svjetskim vinskim sortama.

Kontakt osoba/Contact person: Davorka Krnić-Trick, e-mail: davorka@cro-wine.com ; info@tribidrag.com    ♣

ERIC CLAPTON, SVIJET u ČAŠI i JA – Nije gitara Erica Claptona, ali da jeste – koliko li je još sjajnih pjesama moglo nastati iz njegova pera… A, naravno, nisam ni ja Eric Clapton, ali na ovakvoj tamburi ipak se znam snaći.

Moji su, zapravo, instrumenti pero, papir, fotoaparat, kompjuter, čaša te otvarač za boce, s njima sam praktički kao one man band odsvirao 25 godina i 155 brojeva revije Svijet u Čaši, te nešto više od 300 blogova na www.suhiucasi.wordpress.com, kao i litre i litre priloga za Facebook.

Upravo sam dovršio novi broj Svijeta u Čaši – 155. Što će i kako će biti dalje – vidjet ćemo…

Evo nekih tema iz revije Svijet u Čaši 155: Kakvu hranu jedemo?, Gluten i gluten free, Turizam & vino: Katalog i vodič za ljubitelje hrvatske kapljice i gastronomije; Prvi salon pjenušaca u Zagrebu, Vinart Grand Tasting u zagrebačkoj Laubi, Pink Day u Mimari, Wine Osijek, Villany Franc, skitnja španjolskom Riojom…

A možda će nekoga zanimati i da baci oko na neke od postova na mojemu blogu www.suhiucasi.wordpress.com

pa evo nekoliko naslova: 

POTROŠAČKI PUTOKAZ – 02.2017 – BUYING GUIDE  (08.03.2017); KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 02.2017. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS & ON a PLATE (01.03.2017);  Vinart Grand Tasting 2017 / TERAN SE VRAĆA KUĆI… (27.02.2017); GLUTEN NA CRNOJ LISTI (27.02.2017); ZAGREBAČKI EN PRIMEUR 2017 (23.02.2017);  SVEČANOST MJEHURIĆA u ZAGREBU i LJUBLJANI (21.02.2017); Španjolska, Rioja/RASNI CRNJACI S PUNO ELEGANCIJE (11.02.2017); Prehrana i zdravlje/ ŠTO JEDEMO i PIJEMO u HRVATSKOJ? (03.02.2017); POTROŠAČKI PUTOKAZ – 01.2017 – BUYING GUIDE  (26.01.2017); Vino i turizam – Wine & Tourisme/KONTINENTALNA HRVATSKA – CONTINENTAL CROATIA – SLAVONIJA & PODUNAVLJE (19.01.2017); KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 12.2016-01.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE (11.01.2017);  Primjer osmišljene promidžbe/VILLANY FRANC POZIVA EUROPU!  (09.01.2017);  WineOS/SJAJNA PRILIKA ZA PROMIDŽBU VINA s OBALA DUNAVA! (07.01.2017); Vino i turizam – Wine &Tourisme/KONTINENTALNA HRVATSKA – CONTINENTAL CROATIA – BREGOVITI SJEVEROZAPAD – NORTHWESTERN UPLANDS  (03.01.2017);  Vino i turizam-Wine & tourisme/HRVATSKA NA DLANU – 2016-2017 – CROATIA AT a GLANCE (28.12.2016); POTROŠAČKI PUTOKAZ – 12.2016. – BUYING GUIDE  (17.12.2016); Afera salmonela 2016 / BOMBA u TANJURU i ČAŠI (07.12.2016); Priča(nje) s Facebooka/ ZAGREB VINO.COM 2016 POST FESTUM  (04.12.2016); KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 11.2016. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE (4.12.2016); Klub VINSKE ZVIJEZDE / POTROŠAČKI PUTOKAZ – BUYING GUIDE: NAGRAĐENI u 2016 (30.11.2016); .DOMAINE de la ROMANEE CONTI  (28.11.2016); Zagreb Vino.com 2016 / VELIKA PRIREDBA s MOĆNIM RADIONICAMA (28.11.2016); Turizam/ BRENDIRATI NE TEK PROIZVOD ILI USLUGU, NEGO CIJELI TERITORIJ ODAKLE SU ONI! (15.11.2016); Joško Gravner, guru s Collija / PARK u RODILIŠTU VINA (09.11.2016); VinDel 2016/ NE SE BOSTI s ROGATIME – BEZ VLASTITIH ROGOVA! (02.11.2016); KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 10.2016 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE (31.10.2016);  Jematva 2016/ KAKVOĆA URODA VEĆMA, ČINI SE, JAKO DOBRA, ALI KOLIČINA PONEGDJE i DRASTIČNO MANJA… (27.10.2016); Top Vino 2016/BAKHOVA INTERNACIONALNA ŠPICA  (24.10.2016);  Emozioni dal Mondo 2016 / BELJE, FERAVINO, JAKOB, KRAUTHAKER  (20.10.2016);  ALEN BIBIĆ: OD PROFESORA HRVATSKOG JEZIKA i KNJIŽEVNOSTI DO PROF.DR. TURIZMA (05.10.2016);  Cro-turizam 2016/ VRHUNSKA SVJETSKA VINA, ŠKOTSKI MALT WHISKY TE NAMIRNICE IZ HRVATSKIH OPG-ova  (03.10.2016); POTROŠAČKI PUTOKAZ – 09.2016 – BUYING GUIDE (30.09.2016);  EFB Biotehnolozi Europe ocjenjuju hrvatska vina/ ŠAMPIONI 2016: ŠEMBER ROSE BRUT i BELJE CRNI PINOT 2012!  (25.09.2016); Mundus Vini 2016 / JOŠ MALO PA UKUPNO – 10.000 UZORAKA! (18.09.2016); MEĐIMURSKI SAUVIGNON REDOVNE BERBE – ŠAMPION NA SAJMU i OCJENJIVANJU 2016. i u SUSJEDNOM PREKMURJU! (12.09.2016); Pjenušci Zagrebačke županije/ ŠAMPUSI KAO JAKI ADUT (12.09.2016);AGRA 2016 / ŠAMPIONSKA ODLIČJA u PRAVCU HRVATSKE! (12.09.2016);  OD PZ GOSPOJA DO EKSKLUZIVNOG BOUTIQUE VINOTELA GOSPOJA (12.09.2016); SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 07_08_09_2016 – WORLD IN a GLASS & ON a PLATE (11.09.2016);  Ljetna skitnja (južnim) Jadranom / ČETIRI DANA MORSKE DINAMIKE VRIJEDNIJA OD DVOTJEDNE ODMORSKE KLASIKE!  (26.08.2016); Španjolska kao vinska velesila II / RED SPANISH WINES… (15.08.2016);  Delikatesna Hrvatska/DALMATINSKI PRŠUT SA EU-ZAŠTITOM ZEMLJOPISNOG PORIJEKLA! (01.08.2016);  POTROŠAČKI PUTOKAZ – 07_08_2016 – BUYING GUIDE  (24.07.2016);  Okusi hrvatske tradicije/ TANJUR i ČAŠA KAO OGLEDALO TERITORIJA  (19.07.2016);  SVIJET u ČAŠI i TANJURU – 07.2016. – WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE (13.07.2016);

 Jelo i zdravlje: istraživanja o navikama / OD GRICKALICA – ČIPS, OD UMAKA – SENF (08.07.2016);

Žene u vinu / FRANCUSKI ZA GOURMETE: VOULEZ-VOUS CAFÉ AVEC MOI? (06.07.2016); Moje skitnje svijetom / ŠPANJOLSKA KAO VINSKA VELESILA (04.07.2016); Svijet vina 2015-2016 / AKTUALNA BAKHOVA KRVNA SLIKA PO OIV-u (25.06.2016);  Concours Mondial de Bruxelles – Plovdiv 2016 / SLJEDEĆE GODINE – 10.000 UZORAKA?! (25.06.2016);  POTROŠAČKI PUTOKAZ – 06/2016 – BUYING GUIDE (21.06.2016);  KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU -05-06.2016- THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON THE PLATE (12.06.2016);  48. Izložba vina Zelina 2016/ BODREN!  (08.06.2016); Svjetski grad vina u Bordeauxu: LA CITÉ DU VIN EST ARRIVÉE  (04.06.2016);  Vinistra 2016 / FAKIN, CATTUNAR, BENVENUTI, DEGRASSI, DOBRAVAC  (01.06.2016); AKADEMIJA JESTIVE UMJETNOSTI HRVOJA ZIROJEVIĆA  (01.06.2016);  U carstvu luksuza/ LOŠINJSKA ALHAMBRA – KRALJEVSKA PALAČA i KRALJEVSKE PAPICA i KAPLJICA (01.06.2016); Ilok i prema elitnome gostu / PRINCIPOVAC ZA PRINČEVE!  (01.06.2016); Vinska Hrvatska danas/NEORGANIZIRANOST BRANŠE, VELIKI UVOZ JEFTINOGA VINA, NEPRIKLADAN ZAKON O VINU…  (19.05.2016);  SVIJET VINA / WORLD OF WINE: CROATIA 2015-2016  (16.05.2016).; POTROŠAČKI PUTOKAZ _04-05.2016_BUYING GUIDE  (06.05.2016);  KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU -04.-05.2016- THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE  ( 03.05.2016);  Portugieser du Monde 2016/ MLAD, ALI i ZREO, i ZAPJENJEN!… (17. 04.2016); Challenge International du Vin 2016/POŠIP STINA 2015 OSVOJIO BORDEAUX  (17.04.2016)

Dan Roséa/Pink Day – Dan Žena/Women’s Day

RASKOŠ LIJEPOG CVIJEĆA u VAZI, i KRASNIH CVJETOVA i PORED VAZE! – Peti jubilarni međunarodni festival ružičastih vina Pink Day u Mimari u Zagrebu, u organizaciji udruge Žene o vinu odnosno Women on Wine (WoW) – prava revija cvijeća, te smotra krasnih pupoljaka i cvjetova i uz vazu! Raspoloženje, dakako, veselo! Tooo!… Šteta je što ove godine u Mimari nije, kao do sada, s roséom bio prisutan i Miran Sirk Bjana, koji ima odlične pjenušce i koji je na ocjenjivanju pjenušaca za februarske festivale u Zagrebu i Ljubljani upravo za svoj Bjana rosé brut osvojio najviše bodova, a u Zagrebu ni u veljači nije nastupao.

No, i bez Bjaninih uradaka bilo je, naravno, u Mimari lijepih roséa, u sjećanju su mi, jače od drugih, ostali ružičasta hvarska (kao sorta na žalost marginalizirana) drnekuša od Jo Ahearne MW, pjenušac brut rosé od Šembera i rosé crni pinot od Pascala Joliveta iz Sancerrea. Za istaknuti – kao pohvalno nastojanje – korištenje i drugih donekle zapostavljenih sorata iz Hrvatske za pjenušce, konkretno u podrumima Krešimira Ivančića i Franje Kolarića, koji su se u velikoj mjeri baš za pjenušce okrenuli i portugiscu, pa je moguće da on, koji je simbol mladog vina što se nakon berbe prvo troši, poprimi i novu dimenziju, kao bazno vino za ugodan svjež voćni (ljetni) ružičasti pjenušac. Krešo Ivančić se pohvalio da radi čak pet proizvoda od portugisca – mirno mlado vino i mirno zrelo, šest do osam mjeseci u barriqueu dozrijevano vino, pod nazivom Dark Side, zatim pjenušac rosé, crni pjenušac Dark Side te bermet. Ivančić je upravo na Pink Dayu promovirao novi svoj pjenušac Griffin rosé, od 100 posto portugisca, istina već ga je imao i prije ali to je prije bila simbolična kvantiteta, sad konačno može ponuditi, veli, i tržišno zanimljivu količinu. Voćan i lijepo pitak, mogao bi imati dobru prođu uskoro kad dođu toplija vremena.

Zeleni i ružičasti: Istrani Klaudio Ipša i njegov sin Ivan oduševili su maslinovim uljem i zaintrigirali svojim prvim VINOM, u kategoriji tzv. narančastoga

Dame ne bi bile dame kad kroz ružičasto ne bi podvalile još jednu boju – zelenu: pod nazivom Green in Pink (zeleno u ružičastome) u Mimari, uz nekih 70 vinara iz više zemalja, nastupila je i grupa renomiranih proizvođača ekstra-djevičanskoga maslinovog ulja, dakako uvjerljivo zelene boje, s lijepima svježinom i voćnošću (berba 2016.) te umjerenom do izraženijom pikantnošću. Osobitu pažnju prema zelenome privlačili su Olea od obitelji Belić, Sandi Chiavalon, Klaudio Ipša, Salvela

Sandi Chiavalon, koji veli da već više od desetljeća u vodiču Flos Olei dobiva za svoja ulja ocjene 95/100 bodova, donio je ulja Organic iz vlastitog maslinika sa 7500 stabala i iz organske proizvodnje, te ulja Ex Albis, od maslina s 350 stabala od kooperanata kojima on kontrolira maslinik. Sva su ulja mješavine (domaćih, istarskih) sorata, tek neka su nešto blaže mješavine, da se posluže uu ribu, a neka jača i pikantnija, za uz meso.

Klaudio Ipša i njegov sin Ivan u tom ružičastom skupu žena nametnuli su se ne samo uljem nego i s – vinom! S uljem stoga što su ove godine na rang-listi najbojih svjetskih maslinovih ulja uglednog vodiča Flos Olei sa svojim Frantoiom 2016 u grupi od prvih 20 (ocjena: 97/100!), a s vinom stoga što su upravo sada u Mimari najavili svoj javni vinski debut na skorašnjoj Vinistri. Afirmirani maslinari Ipše, koji su eto ozbiljno krenuli i vinskim putem donijeli su sa sobom u Zagreb blago ružičasti sivi pinot iz 2015., dobiven uz 20-dnevnu maceraciju s alkoholnom fermentacijom dok sav slador nije provrio, te potom s dozrijevanjem u drvenim bačvicama. S njime će za koji mjesec na tržište. Ipše uz pinot sivi uzgajaju i malvaziju istarsku te refošk i merlot, a 2015. im je prva berba s kojom izlaze pred javnost. Voze kolosijekom tzv. narančastih vina, uzor im je Giorgio Clai, a stručnu podršku daje im enolog i proizvođač vina Matjaž Lemut Tilia iz Vipave.

Pink Day je inače, da ponovim, ne samo smotra ružičastih vina, te cvijeća i u količinski manjem ali kvalitativno i te kako snažnom opsegu i maslinovoga ulja, nego je to i manifestacija s humanitarnim karakterom. U predvečerje festivala Pink Day 2017 u zagrebačkom hotelu Esplanade održana je gala i humanitarna večera s gastro-kreacijama chefice Ane Grgić i uz glazbeni nastup kvarteta The Frajle, te je i dio prihoda s te večere išao je u dobrotvorne svrhe. Procjena je da se za fond Pink Day & FB Humanitarci za ugrožene obitelji  skupilo oko 12.000 kuna. Lijepo…   ♣

ŠPIJUNAŽA KAO SVOJEVRSNI PLEŠIVIČKI EN PRIMEUR – Na kušanjima En Primeur u zagrebačkome hotelu Westin, gdje su u veljači uz proizvođače vina iz Slavonije i Dalmacije nastupali i vinari iz sjeverozapadnoga dijela Hrvatske, Plešivičanaca – nije bilo!  Još od puno prije nego što je u Lijepoj našoj uvedeno kušanje En Primeur Plešivičanci su imali organizirane degustacije sasvim mladih vina samo pod drugim nazivom a taj je – Špijunaža. Dok je En Primeur ovdje nastao po uzoru na bordoški običaj da se sasvim mlada vina pokažu potencijalnim kupcima ne bi li ih oni naručili i zakaparili pa ih iz podruma preuzeli kad sazriju – korist za ponuđača je što potreban novac dobiva odmah a za kupca što takvom narudžbom vino u konačnici dobiva cjenovno povoljnije nego ako vino kupuje kad ono izađe na tržište, dotle je Špijunaža kao kušanje sasvim mladih vina nastala na drugim osnovama. A to će reći: iz zamisli znanog i cijenjenog enologa i nekadašnjeg mentora plešivičkih vinogradara/vinara ing. Franje Jambrovića, koji je htio mobilizirati lokalne vinare da proizvode što kvalitetnije i da se na određeni način natječu u tome tko će od njih od iste sorte dobiti bolje vino. Ing. Jambrović nastojao je da se kušanjima mladih vina u vrlo ranoj fazi unutar najprije samih proizvođača onima koji nisu taj put bili posve na visini zadatka na vrijeme ukaže na nedostatak i pomogne savjetima da poprave stvar i dakako da istu grešku više ne ponavljaju.

Ove godine na početku ožujka u Jastrebarskom je – konkretno na gospodarstvu Franje Kolarića – održana 33. takva Špijunaža udruge Klub prijatelja dobroga vina utemeljene na Jambrovićevu inicijativu još 1984. godine. Klub prijatelja dobroga vina, koji sada, kako je rečeno, broji 65 članova s time da nisu baš svi i pravi robni proizvođači vina naime ima i hobista i onih koji koji su tek ljubitelji-konzumenti Bakhova nektara, za Špijunažu 2017 skupio je od svoja 23 člana 71 uzorak mladih vina iz berbe 2016. Glede sorti, najviše vina bilo je od rizlinga rajnskoga – 18, slijedili su sa čak 15 etiketa graševina, pa potom pinoti bijeli i sivi, pa chardonnay, veltlinac crveni, silvanac zeleni, plavec žuti, neuburger, manzoni, traminac, muškat žuti, sauvignon te, od crnih, pinot crni, frankovka, merlot, cabernet sauvignon, syrah. Ove godine nije bilo portugisca, na kojemu su svojedobno na Plešivici gradili robnu marku vina Zagrebačke županije…

Kušanje u prostranom restoranskom ambijentu kod Kolarića pokazalo je lijepo koje se sorte tu uopće i nalaze – bogme zanimljiva paleta, zatim demonstriralo je različite stilove u proizvodnji nekih vina od istih sorata, ukazalo je dakako i na to koji su proizvođaci ambiciozniji i pedantniji… Očekivano, među onima koji su ostavili u ukupnosti najbolji dojam čistoćom i urednošću, izražajnošću, živošću a i složenošću kapljice i glede njena potencijala bili su Zdenko Šember, besprijekoran u grupi baznog vina za bijeli pjenušac, zatim graševine, chardonnaya i rajnskog rizlinga, pa Korak koji se pokazao u grupama chardonnaya, rajnskog rizlinga i sauvignona, kao i Tomac u grupi baznog vina za pjenušac rosé, te grupama mirnih rajnskog rizlinga i sauvignona, a od imena koja su manje znana široj javnosti istaknuo bih kao vrlo ugodno iznenađenje mladog Ivana Pavlečića (slika), koji je sudjelovao sa chardonnayem (sur lie), rajnskim rizlingom i manzonijem, i koji je iz berbe 2016 najavio mogućnost stvaranja cuvéea od chardonnaya (sur lie), sivog pinota (kičma i tijelo) i manzonija (tijelo, lijepa kiselost). Plešivičkom vinogorju svakako bi, po meni, kao prepoznatljiva robna marka, dobro došla jedna tipična bijela kupaža, ali i crna, a preferirao bih s obzirom na sortnu pripadnost kraju i s obzirom na nužnu originalnost buduće eno-kreacije da ona bude od kultivara tradicijski vezanih iz teritorij, primjerice, rizling rajnski i chardonnay, u slučaju crne kupaže pak navijam za crni pinot, lovrijenac koji je nekad, barem po pričama starijih tamošnjih vinogradara/vinara, bio dosta raširen na Plešivici, frankovku, a moglo bi se pridodati i malo portugisca ali rađenog  uz niži prinos i u ozbiljnijoj varijanti…     ♣

Plešivica – Hrvatska Champagnea(!?)

OBITELJ ŠEMBER: PRAVAC PJENUŠAC – Uz susjede Tomce i istarsku obitelj Peršurić, i Plešivičanac Zdenko Šember glavni je hrvatski pjenušar istodobno po kakvoći, kvantiteti produkcije i opredjeljenju. Samozatajni Zdenko, koji se posljednjih godina kvalitetom vinuo u vrh, već sada proizvodi 50 posto pjenušca unutar svoje ukupne količine vina. A da najozbiljnije u osjetno povećanom opsegu ulazi u sferu mjehurića govori njegova namjera da krene u izgradnju, isključivo za pjenušave potrebe, novog podruma na površini od 8 x 20 metara i – na dvije etaže. Investicija je vrijedna dva milijuna kuna, a troškovi se dijelom pokrivaju, preko famozne Vinske omotnice, sredstvima iz fondova Europske Unije.

Obitelj Šember – u kojoj su uz Zdenka i njegovu suprugu Ivanku (odlična kuharica!), njihovu odraslu djecu Luciju (studentica ekonomije i aktualna Vinska kraljica Zagrebačke županije), Nikolu (završio studij enologije) i Klaru (školarka) i vrlo agilni baka Ružica (odlična kuharica) i djed Stjepan (glavni u vinogradu) – gospodari sada sa šest hektara vlastitih vinograda na padinama Plešivice (osobnu kartu imanja pogledati u reviji Svijet u Čaši br. 155), a uzgaja pinot bijeli, chardonnay, rizling rajnski, plavec žuti i graševinu od bijelih i pinot crni te nešto cabernet sauvignona od crnih sorata. Prije su Šemberi od svih tih kultivara proizvodili jednosortna vina, vrlo interesantni i danas su (kušao nedavno, iz njihove kućne, privatne arhive!) npr. chardonnay sur lie iz 2004, pa bijeli pinot iz 2002. godine, ali i žuti plavec iz 2005. i iz – 1996.!!! Stari žuti plavec i njih je toliko ugodno iznenadio da su ga, osim za potrebe za pjenušac, htjeli još saditi i za mirno vino, ali, žali se Zdenko, praktički je nemoguće naći dovoljno cijepova…

Kad im se tako dobro pokazuju vina starijih godišta neobično je (i neoprostivo!!) da na odležavanju ne ostavljaju i veće količine tako da se te butelje mogu naći i na tržištu (dakako, po drukčijoj cijeni od mladih odnosno mlađih vina!).

S vremenom su Šemberi, koji su, inače, 1991. napunili i etiketirali svoje prve butelje i koji su s pjenušcem debitirali 1997., smanjivali broj etiketa i na tržište su posljednjih godina puštali chardonnay, rajnski rizling (ali u četiri verzije!!!) i crni pinot kao mirna vina, te pjenušac bijeli brut od chardonnaya, bijelog pinota i, radi kiselina (svježina!), žutog plaveca (aktualni je iz 2014. i s dvije godine na kvascu ali dio bi ga, kako je predvidjeno, Zdenko ostavio i na godinu do dvije dužem boravku na kvascu prije degoržiranja), kao i ružičasti od crnog pinota. Po najnovijemu, Zdenko se sprema ukinuti mirni chardonnay te svu količinu grožđa te sorte usmjeriti prema pjenušcu tako da bi ubuduće, uz osjetno veću količinu (sve traženijih) perlica, od mirnih vina imao samo rajnski rizling i pinot crni.

Rajnski rizling ostaje u četiri varijante, a to su Ice – aktualna je berba 2015, inoks, selekcionirani kvasci, vrenje na niskoj temperaturi, 12,5 vol% alkohola, 5,5 g/lit neprovrelog sladora, zatim Traditional – maceracija u preši oko 12 sati, vlastiti kvasci, ležalo nekoliko mjeseci na finom talogu, ukupno boravilo u bačvi od 3000 litara 1,5 godine, 12,5 vol%, 7,5 g/lit ukupna kiselost, potom jedan s godinom berbe (2011) izraženom rimskim brojkama (MMXI) – s maceracijom u kaci od 25 dana, praćeno alkoholnom fermentacijom, šest mjeseci na finom talogu a ukupno dvije godine u velikoj bačvi i potom odležavanje u butelji, također 12,5 vol%. Kao četvrti je Šember Qvevri, rađen s maceracijom, praćenom alkoholnim vrenjem, od šest meseci u amfori (=qvevri) i s nekolikogodišnjim dozrijevanjem u hrastovoj bačvi, 12,5 vol%, suho, na tržištu je aktualna berba 2011,  vjerojatno je ovo sada najbolje hrvatsko vino te vrste…).

(slike: Zdenko i Ivanka Šember u njihovoij kušaonici, te Vinska kraljica Zagrebačke županije, ekološki zelena Lucija Šember, te četiri lica Šemberovog rajnskog rizlinga ) ♣

Kamo na izlet?

BRAJE LOKOŠIN DOL – Dani su sve duži, sunca je sve više, temperatura raste. Nešto, naprosto, vuče van. U prirodu, na selo… Kamo konkretno na izlet? Dobra opcija je brežuljkasti plešivički kraj, predlažem kao bazu izletište Vinogradarsku kuću Braje u Lokošin Dolu, u neposrednom susjedstvu Mladine gdje je nekad vinograde i podrum imao grof Erdödy a gdje postoje i staze za motokros.

Obitelj Roberta Brajea ima krasan prostor za prihvat gostiju – u dolini podno vinograda oveća je drvena kuća oko koje je poprilično mjesta za razne aktivnosti na otvorenome, a u kojoj je prostrani i lijepo u domaćem stilu dekorirani restoran s kuhinjom gdje Robertova supruga Sanda sa svojom ekipom priprema odlične specijalitete od domaćih namirnica, što iz vlastita uzgoja povrća i domaćih životinja za hranu, što od, kad vlastiti izvor presuši, drugih lokalnih OPG-ova. Robert je vinogradar i vinar i brine se da prikladno poprati buteljama ono što Sanda na tanjuru iznese pred gosta.

Sanda Braje prezentirala je menu za novu izletničku/turističku sezonu, a Robert je otkrio karte iz vinskog podruma.

Stol vrlo elegantno uredjen, bijeli stolnjak, vrhunski servis za jelo te čaše… Na selu, a vrlo elitno…

Doček uz šunku burrique, (ne barrique nego upravo burrique!) a riječ je o šunki od na Plešivici domaće uzgojene svinje koja je sušena na buri otoka Paga gdje (u Povljani) Brajeovi imaju vikendicu, te je potom tri godine dozrijevala u njihovu podrumu na primjerenoj vlagi. Šunka je eto ne samo gastronomski nego i doživljajni element: gostu se omogućuje da, naravno, nakon pranja ruku i potrebnih naputaka, pokaže vještinu rezanja. Na pladnjevima su, uz domaći kruh, naresci – domaća špekerica i domaća salama, a pored su pečeni sir, mladi sir s orasima, te svježi, toga dana napravljeni kravlji sir koji je strukturom pomalo podsjećao na mozzarellu. Na drugome pladnju – nezaobilazni copanjak. Glavno jelo: goveđa rebra četiri sata pirjana na laganoj vatri. Desert: torta od čokolade posuta drobljenim bademima, te savijača od kruške s orasima. Robert je najprije ponudio svoj ružičasti pjenušac rose, potom jako dobar – raritet – crveni veltlinac 2015, pa crni poinot 2015 i potom vrlo ozbiljan Braje cuvée 2015, od cabernet sauvignona 70 posto, crnog pinota 25 posto i portugisca pet posto…   ♣

Place2Go: DeltaPo

TURIZAM i TRGOVINA, te TRGOVINA i TURIZAM – Ima li razlike? U krajnjem slučaju nema, jer stvar završava time da netko troši novac a netko ga na tome ubire. Nijansa između ta dva izraza međutim postoji: do sada se išlo u turizam radi kupovine (shoping tourism), a s novom inicijativom DeltaPo Family Destination Outlet što dolazi iz Padove poziva se u shoping – radi turizma!

U mjestu Occhiobello (= lijepo oko) na delti nadaleko znane rijeke Po ili Pad 12. travnja ove godine otvara se trgovačko naselje DeltaPo Family Destination Outlet, zamišljeno da bude ne tek klasičan kompleks trgovina u kojemu se užurbano jurca po prodavaonicama nego elegantno trgovačko središte i odredište za obitelji zainteresirane za nešto znatno jače od kupovanja krpica. Taj outlet, smješten uz park prirode Delta Po koji je pod zaštitom UNESCO-a, koji se prostire na 17.745 četvornih metara površine i ima 78 prodavaonica različite robe ali i hotel sa četiri zvjezdice (wellness & fitness centar), Gianluca Gerosa kao direktor marketinga i razvoja i naša Anita Bunčić koja već dugo radi u promocijskom sektoru u Padovi i koja je ambasadorica ove destinacije za Hrvatsku, Sloveniju, Srbiju i BiH, predstavljaju kao izvrsno mjesto za familijarni odmor u dodiru s prirodom, za bijeg od svakodnevne užurbanosti, za uživanje u lokalnom krajoliku, lokalnoj arhitekturi, promatranju ptičjeg svijeta, sportskoj rekreaciji (plivanje u bazenu, ribolov, biciklizam, šetnje…) i u lokalnoj gastronomiji slow food kategorije te u vrhunskim vinima (bogata ponuda butelja, gostovanja proizvođača vina i delikatesa, radionice…), zatim za uživanje u raznim koncertima i kazališnim predstavama… I ne samo to: ovaj outlet nastao je, veli mi Anita Bunčić, iz želje ne tek da se proda nešto odjeće odnosno obuće nego da on bude i ishodište za posjet i, s aspekta i povijesti i umjetnosti, zanimljivim mjestima u radiusu od stotinjak kilometara od Occhiobella, posebice se to odnosi na renesansni grad Ferraru.

Occhiobello će, inače, 3. srpnja biti postaja ženskog biciklističkog Gira d’Italia zvanoga Giro Rosa, i moguće je da tom prigodom tamo bude i festival ružičastih vina pa i sa sudjelovanjem nekih iz Hrvatske, direktorica zagrebačkog Pink Daya Sanja Muzaferija već je u kontaktu s Anitom Bunčić oko toga. Od Anite Bunčić saznajem i da se najesen u outletu DeltaPo planira i Tjedan Hrvatske…

Inače Po ili Pad, sa 652 kilometra, najduža je rijeka u Italiji. Na mjestu gdje je najšira razmak od obale do obale iznosi 503 metra. Po izvire u Alpama, kod Pian del Rea, ima 141 pritoku, i ulijeva se u Jadransko more. Rijeka prolazi uz nekoliko lijepih snažnih industrijskih centara ali i gradova s bogatom povijesti i kulturom, kao Piacenza, Pavia, Cremona, Mantova, i Ferrara. Ušće je blizu Venecije, i u znaku je delte. Predio uz rijeku znan je kao Val Padana, i kao velika hranionica. Na tome dijelu Apeninskog poluotoka s vrlo plodnim zemljištem živi više od 16 milijuna ljudi, gotovo trećina svih stanovnika Italije…   ♣

OBELIXOV APETIT: I DO 14 BUTELJA DNEVNO! – Grdosija Obelix ima zaista apetiti primjeren stasu: francuski filmski glumac Gerard Dépardieu koji je igrao Obelixa u filmovima o Asterixu i njegovoj galskoj družini, kaže da dnevno bez problema zna popiti i do 14 butelja vina! Ovo bez problema doslovno je, naime Depardieu u zapadnome dijelu Loire ima stotinjak hektara vinograda i proizvodi mirno vino, tamo su karakteristične sorte chenin od bijelih i cabernet franc od crnih, dakle za zadovoljenje pilačkih potreba ima i sâm sasvim dovoljnu količinu kapljice. Međutim, kad se govori o zdravlju, tada problema i te kako ima: Dépardieu kaže kako se liječnicima kad im govori o svojim navikama uz čašu kosa diže na glavi, naime glumac je već bio na pet operacija s ugradnjom bypassa, pa je logično da se doktori užasavaju. No Gerard mirno veli kako s toliko by passova još ne razmišlja i o – bye bye passu!

  – Pijem kad mi je dosadno odnosno kad sam ljut i raštiman. A kad pijem, to eto ne može biti u maniri normalne osobe. Nerijetko dnevno zaista smažem i do 14 butelja vina. Međutim niti od toliko vina nikad nisam totalno pijan, tek sam u blagom švungu. Dovoljno mi je petnaestak minuta sna i ponovno sam svjež k’o ružica, spreman na novu čašicu mirnog roséa ili pak pjenušca. Pijenje i nešto slobodnije ali ne i nasilničko i huligansko ponašanje dio su moje osobnosti, mislim da Francuzi vole takve ljude koje nisu mrtva puhala – rekao je nedavno Dépardieu, koji je, hvaleći se prijateljstvom s Vladimirom Putinom, dodao kako se takav pristup životu očito dopada i ruskom predsjedniku. – No, toliko da se zna: bez obzira što ja volim popiti i često sam zaljuljan, uvijek sam dovoljno pribran da mogu voditi računa da nijednim svojim postupkom ili izjavom ne naškodim ulagačima, poslovnim ljudima s kojima surađujem.

Iako voli pjenušce, njima se sâm (još) nije počeo baviti, pa je svojedobno bio zamolio znanu pjenušavu kuću Bouvet Ladubay, koja mu je s vinskim posjedom u susjedstvu i s vlasnicima koje je u vrlo prijateljskim odnosima, da mu njeni stručnjaci šampanjiziraju nešto vina. I tako je nastao pjenušac Taille Princesse brut Loire, od chenina i chardonnaya. Suradnja oko pjenušaca lani se preknula ali navodno bi se ove godine trebala nastaviti. Ima prijedloga da s obzirom na pilački potencijal Dépardieua i s obzirom na njegov izgled te njegovo personificiranje Obelixa novi pjenušac za glumca bude punjen obvezno u dvostruki magnum i da mu naziv bude Obelix.

Inače, pjenušac la Taille Princesse moguće je kupiti u zagrebačkoj vinoteci Vivat Fina Vina. Vivat fina vina ovih je dana prezentirala više pjenušaca kuće Bouvet Ladubay, od bijelih Saphire 2014 brut (chenin 90 posto, chardonnay 10 posto; mpc 78 kn), Tresor 2014 brut (mpc. 125 kn), Instinct 2012 brut magnum (godinu dana bazno vino provelo je u novome barriqueu; mpc za butelju je 154 kn), zatim Zéro pas dosé, a od obojenih Rosé excellence i tamniji crveni slatki pjenušac Rubis, od cabernet franca. Bénoit Defranoux kao predstavnik Bouvet Ladubaya ponudio je na kušanje i mirno vino kuće – zanimljivi Cabernet franc 2009 Samur Champigny aoc, dozrijevan u hrastovim bačvama.

Inače, tradicija kuće Bouvet Ladubay, u mjestu Saint Hillaire St. Florent, traje nekih 160 godina. U sklopu kompleksa su Centar suvremene umjetnosti s devet dvorana za izložbe i s jednom dvoranom kao knjižnicom, tu su i Malo kazalište Bouvet Ladubay, Škola degustacije, dvorane za seminare, razne svečanosti…. Zgodno je spomenuti da Bouvet Ladubay uz klasičan obilazak vinskog podruma pješačenjem organizira, za grupe od po osam osoba, i obilazak vinskog podruma – biciklima…     ♣

PIZZA MENU, s RAZNIM VINIMA – Zamišljeno je, i tako je i počelo i odvijalo se, kao promotivno kušanje pet različitih pizza uz koje su, kao prijedlog prikladnog spoja, poslužena različita vina, što – jer pizza se u Hrvatskoj uglavnom vezuje uz brzu prehranu i pivo na ex a sommelijersko spajanje vina s pizzom, obrazložio je organizator Tomislav Stiplošek iz G.E.T. Reporta – u nas nitko ne radi, međutim ispalo je i kao svojevrsna sugestija cijelog jednog pizza-menua, od jednostavnije margherite preko veganske, pa onih nazvanih Cinque formaggi, Chello italiano i American Deep Dish, do kolača s jagodom, sljedovi su bili popraćeni s devet vinskih etiketa od Slavonije (pjenušac Maximo brut, Graševina vrhunska 2015, Kutjevo d.d.), preko Istre (malvazija, chardonnay i merlot, svi 2015, od Medee), do juga Dalmacije (Korčula: Pošip Ježina 2015 i Pošip Intrada sur lie oba iz 2015 i od Luke Krajančića), na kraju, uz desert, pošlo se na izlet i do Francuske (Chambre d’amour, Lionel Osmin & Cie). Prisutnima je bio ponuđen ocjenjivački listić, da se očituju o najuspjelijem sljubljivanju.

Kao nešto drugo – dobra zamisao o prikladnom spajanju vina s pizzom! Ali, dobro mi, opet kao nešto drugo, zvuči i pizza-menu. Ne znam da i takav pizza menu (u nas) itko nudi, a možda bi baš i takva ponuda – naravno, realizirana s mnogo pažnje, jer riječ je o dosta tijesta pa veliki problem mogu imati osobe osjetljive na gluten (postoji način da i tijesto bude bez glutena) – bila dobar izazov za ambicioznijeg pizza-majstora koji želi pizzeriju od najčešće jednostavnijeg ugostiteljskog objekta podignuti na višu ugostiteljsku razinu. Darijan Katalinić, predstavljen kao pizza-majstor, i njegova supruga Glorija, koji vode zagrebačku pizzeriju Chello, čini se da imaju ambicije popeti se stepenicu više, naime, najavili su kako uskoro namjeravaju na zapadnome dijelu Metropole početi gradnju ugostiteljskog objekta površine 1500 četvornih metara u kojemu bi uz bogati izbor pizza na jelovniku imali i niz specijaliteta od tjestenine, te koji, kako kažu, s obzirom da bi uz lokal bilo dovoljno vanjskog prostora, vide i kao cjenovno pristupačno malo eno-gastro izletište s igralištem za djecu  gdje bi se gosti u gradu osjećali kao da su izvan grada.

Možda i još jedna sugestija mladome bračnome paru koji, inače, ima petero djece – ona veća već su dobri potrošači pizze i stoga mama Glorija inzistira na korištenju namirnica višeg kvalitativnog ranga: bilo bi, pretpostavljam, dobro – da se i napokon ublaži to pretjerano rašireno hrvatsko robovanje uvijek i u svemu (jela, nazivi…) onome što je inozemno – u ponudu uvrstiti i neka, rekao bih u širem smislu, i zapostavljena, i to posve nepravedno, tradicijska jela Lijepe naše kompatibilna lokalu tipa pizzerije, a to su – prvo što mi sad pada na pamet – npr. mlinci, koji mogu poslužiti kao grickalice uz aperitiv te koji se mogu servirati i topli, zatim zagorska strepa sa sirom a u sezoni i obogaćena ribanim bučama, pera iz predjela oko Zeline prema Vrbovcu, a i viška pogača…   ♣

PO DANU TORO, POSLIJE OLÉ! – Otvaraju se, u Zagrebu, novi restorani, preuređuju i moderniziraju jelovnike neki postojeći i nekad jako popularni, a vlasnici i voditelji nastoje pobjeći od onemoćale klasike i pokušavaju u interijeru, u ponudi jela i na vinskoj karti te koncepcijom rada donijeti novine i poneke detalje kojima bi lakše privukli suvremenog gosta. Otvoren je, tako, u jednom dugo napuštenom i zapuštenom gradskome prostoru restaurant & bar El Toro, koji je eto sada estetski oplemenio i eksterijer tog ugla u Šubićevoj ulici.

Vlasnici El Tora Jan Erič, Josip Šelendić i Ivan Kršić zamislili su ugostiteljski objekt kakav je vani vrlo popularan a koji je kroz dan i do nakon večere restoran – ovdje u prizemlju tipa bistròa sa dugačkim šankom i stolovima za više osoba (svi kušaju od svega pomalo!) te s visokim (barskim) sjedalicama, a na gornjoj etaži s klasičnim tipom stolova i sjedalicama, da bi nakon večere, kad se na staklene stijenke što gledaju na ulicu navlače zavjese pa kad se mijenja osvjetljenje i kad krene glazba (predviđena su gostovanja DJ-a), postaje mjesto za noćni izlazak.  Što se tiče hrane, već naziv El Toro sugerira elemente latino-kuhinje, s jelima kombinacijama hrvatskih namirnica (riba, meso…) s namirnicama karakterističnima za Argentinu, Čile, Peru, Urugvaj (batat, crni grah, crna divlja riža… ), kreacijama chefa Marija Mihelja i njegove ekipe (Aleksandar Kajtazi i Saša Pribičević…). Iz jelovnika El Tora valja izdvojiti npr. Ceviche od kozica i Jakobovih kapica (kozice, kapice, citrusna miso-marinada, salsa od manga, mandarine i metvice, mješavina mladih salata, maslinovo ulje…), Tacos od bikova repa (sporo kuhani bikov rep, ribani kuhani žumanjak, ribani svježi hren, mlada salata, ploškice rotkvice…), Marinirani janjeći filet, Tiradito od lososa sa aji amarillo paprikom… Ovim svime se htjelo, kaže Erič, da zagrebačka gastrotainment scena dobije novi centar zabavnog i društvenog gastro-života.El Toro (Olé) je ustrojen kao premium bar koji u ponudi ima odabrana zanimljiva pića npr. brojne etikete domaćih vina ali i vina iz Južne Amerike, zatim više od 15 vrsta gina, ruma, nudi i niz koktela karakterističnih za područje Latinske Amerike. U posebno uređenom i odvojenom prostoru gosti mogu uživati i u kubanskim cigarama Cohiba i Montecristo…   ♣

TRIO ADRIANA – Nova vina iz Istre za turističku sezonu za cijeli Jadran ali i za unutrašnjost Hrvatske. Nakon prezentacijske turneje morskim priobaljem porečka Agrolaguna finalno predstavljanje svojih triju novih robnih maraka s nazivom Adriana (po naški: Jadranka) i kreiranih, kako je rekao čelni čovjek spomenute kuće Veljko Ostojić, za grupu HoReCa a ne (i) za maloprodaju, održala je u Zagrebu. Glavni  enolog Agrolagune Milan Budinski objasnio je da je riječ o svježim pitkim vinima za ponudu u ugostiteljstvu kvalitativno na razini između baznih i ranga Festigije ali cjenovno dosta povoljnijima od onih u kategoriji Festigije. Govoreći konkretno o cijeni, radi se o 39,50 kuna za butelju prema ugostiteljima (dakako postoje rabati na količinu), s time da Agrolaguna preporučuje da cijena butelji (svježa skladna lijepo pitka kapljica – osobno mi se izražajnošću, cvijetnim i voćnim aromama najviše dopala malvazija; pluteni čep i dosta elegantna oprema) u ugostiteljstvu bude, ovisno o zvjezdicama odnosno renomeu restorana, do najviše oko 120 kuna. Za usporedbu: cijena bazne butelje (navojni zatvarač) prema ugostiteljima je oko 32 kune a mpc. te butelje je nešto ispod 100 kuna. Kako smo čuli od Veljka Ostojica, reakcije i dalmatindkih i istarskih i primorskih ugostitelja na vino i na cijenu bile su osobito povoljne.

Rosé, sastavljen od terana, syraha i merlota (12,0 vol %) te malvazija istarska (13,0 vol %) su iz 2016, s Red, od 60 posto cabernet sauvignona te od merlota, i dijelom sa zrenjem u barriqueu, iz 2015 je. U Agrolaguni se nadaju velikom komercijalnom uspjehu Adriane.

Poreština ima, čulo se na prezentaciji, oko 2500 hektara vinograda, a Agrolaguna kao vodeća poljoprivredna tvrtka u Istri brine o ukupno 1200 hektara obradive poljoprivredne površine, od čega je 600 vlastitih hektara pod vinovom lozom. Agrolaguna, inače, uz vino (Vina Istria; proizvodi više od 50 posto od ukupne količine istarske malvazije), nudi, sa svojih 220 hektara maslinika (i iz moderne vlastite uljare!), (odlično!) maslinovo ulje (Ol Istria), a zahvaljujući pašnjacima na 120 hektara i suvremenoj sirani Špin izlazi i s jako dobrim sirevima u raznim tipologijama.

U svjetlu najnovijih događanja oko Agrokora, susret s Veljkom Ostojićem (na slici sa Suzanom Diklić iz marketinga i enologom Budinskime) na ovoj prezentaciji Adrijane učinio se, logično, novinarima dobrom prigodom za aktualna pitanja o tome što sada u kontekstu najnovijih događanja očekuje Agrolagunu, međutim odgovora nije bilo, naime Ostojić se ispričao da mora na sastanak – vjerojatno upravo na onaj na kojemu su se predstavnici Vlade našli na razgovoru s vodećim ljudima u Agrokoru… Bilo bi gospodarski jako loše ako bi za Agrolagunu kao slijed sadašnjih okolnosti stvari u logističkome smislu krenule iole nizbrdo, naime Istri, kao uostalom i svakoj regiji, nužan je, kao neka vrsta lokomotive, upravo velik i ozbiljan ponuđač kvalitetnih (pogotovu za turizam značajnih!) proizvoda na više područja a u kakav se razvila upravo i Agrolaguna…


AUSTRIAN WINE SUMMIT 2017
– Kao i više drugih vinskih zemalja koje nastoje kvalitetno promovirati svoju plemenitu kapljicu i sebe kao vinorodnu državu, tako eto i Austrija kontinuirano svake dvije godine – tj. onda kad na rasporedu nije festival VieVinum – u svome dvorištu organizira veliku manifestaciju zvanu Austrian Wine Summit. Ove godine organizator – Austrian Wine Marketing Board (AWMB) predvidio ju je za dane od 8. do 12. svibnja, kad se inače u Beču održava i Europsko prvenstvo sommeliera. Po običaju, Austrijanci su za vodeće vinske novinare svijeta ali i za ugledne vinske trgovce (pozvan je i Svijet u čaši, ovaj put nažalost nećemo biti prisutni zbog sudjelovanja na ocjenjivanju vina Concours Mondial de Bruxelles u Valladolidu) ponudili nekoliko opcija za dublje upoznavanje s aktualnim trenutkom austrijskoga vina: obilazak vinorodnih područja Weinviertel, Wachau i Beč, zatim obilazak Kremstala, Traisentala i Thermenregioa, pa Kamptaa, Wagrama i Carnuntuma, potom Štajerska. Iz iskustva znam da AWMB odlično organizira to svoje događanje i već sam u više navrata isticao da bi napokon i Hrvatska trebala jednom godišnje ili pak bienalno tako nešto pripremiti ovdje…   ♣

SCHLOSS GOBELSBURG! – Lijepo je čuti da se netko odavde uspio smjestiti na dobroj poziciji u uglednoj inozemnoj tvrtki. Nakon završetka studija na zagrebačkom Agronomskom fakultetu i nakon jogginga i strukovnog usavršavanja u Peruu, na Novom Zelandu i u Kaliforniji te u njemačkome Badenu uspjelo je to Ani Djogić, koja je dobila stalno zaposlenje u proizvodnji u uglednom Schloss Gobelsburgu u austrijskom Kamptalu.

Kad već Svijet u čaši ovaj put nije u mogućnosti poći na Austrian Wine Summit, eto Ane s draguljima Schloss Gobelsburga u Zagrebu, u redakciji revije. Od ovih etiketa moj miljenik je Grüner Veltliner 2015 Ried Lamm 1 cru..   ♣

PLEMENITI OKUSI MEDITERANA – Portorož je nedavno bio posve u znaku malvazija. U hotelu Slovenija održan je 19. Festival Malvazija, plemeniti okus Mediterana. Predstavile su se 54 vinske kuće iz Slovenije, Hrvatske i Italije koje su na kušanje ponudile 120 etiketa malvazije, javlja Ingrid Mahnič, predsjednica Društva vinogradara slovenske Istre koje organizira priredbu.

U sklopu fesivala održano je i ocjenjivanje, i evo rezultata, koji su jako zanimljivi i za Hrvatsku: u kategoriji pjenušavih malvazija slavio je Vero blanc brut 2014 podruma Duvilio Zigante, a od svježih mirnih malvazija najviše se žiriju dopala ona od Rina Prelca iz Momjana. Među pak zrelim malvazijama najuvierljivijom se pokazala La prima 2015 podruma Fakin. U kategoriji maceriranih vina najbolje se plasirala Malvazija 2015 posjeda Cigoj, a među malvazijama s ostatkom neprovrrela sladora izabrana je kao prvak Malvazija 2011 kasna berba podruma Vinakoper. Svoje je  vrednovanje proveo i Europski red vinskih vitezova, tu je pak najbolje prošla Malvazija 2012 Capo d’Istria također od Vinakopera.   ♣

PAMETNA TRŽNICA u ZAGREBU – Otvorena je prva hrvatska pametna GoGreen tržnica.  U zagrebačkom Sigetu na 800 kvadratnih metara domaći mali proizvođači prodaju svoje proizvode pod strogo kontroliranim uvjetima. 

Tržnice u Hrvatskoj imaju dugu tradiciju. One su ne samo mjesto nabave namirnica, nego i poželjna turistička destinacija, zaštićena nematerijalna kulturna baština, a sada postaju i mjesto primjene održivih tehnologija. Razvoj tržnica od iznimne je važnosti za razvoj i opstanak malih proizvođača koji čine temelj održivosti ruralnih područja. Prema riječima Alana Slapara voditelja projekta, do sada je u GoGreen mrežu uključeno oko 700 malih proizvođača s time da je tendencija i širenja mreže, naime svakim se danom javljaju novi  ponuđači.

Projekt GoGreen važan je, jer se okrupnjivanjem malih proizvođača i  pokretanjem takvog tržišnog koncepta OPG-ima bitno olakšava tržišni nastup i time im se omogućava fokus na razvoj vlastitog  businessa  a oslobađa ih se dodatnih napora traženja prodajne mreže, donekle i u ulaganja u marketing…

eKupi je web platforma koja omogućava pristup velikom broju kupaca. eKupi je danas broj 1 web trgovac po opsegu poslovanja.  Iz udobnosti svojeg doma kupci mogu naručiti proizvode naših domaćih proizvođača hrane i pića, prvenstveno, ponavljam, mislimo na male proizvođače iz obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Dostava je nešto što se podrazumijeva, tako da kupac može zaboraviti nošenje teških vrećica s placa, naglasio je Ilija Matić voditelj marketplacea eKupi.

Kupci mogu biti sigurni da će dobiti hrvatski proizvod, zdravstveno ispravan, a za strogu kontrolu kvalitete zadužen je Nastavni zavod za javno zdravstvo Andrija Štampar. Prema riječima voditelja Laboratorija za kemijske analize dr.sc.Darija Lasića, kupci mogu u svakom trenu, ako im se nešto učini sumnjivime, te namirnice dostaviti Laboratoriju Zavoda  pa će se provjeriti njihova ispravnost.

Nakon eKupi tržnice u Zagrebu, sljedeće je otvorenje u Čakovcu, planira se i otvaranje u Osijeku, Dubrovniku, Splitu, Rijeci, Zadru i Puli. Grad Zagreb i Zagrebačka županija puno su pomogli projektu na način da su organizirali informativne radionice o projektu, a upravo je edukacija bitan segment. Županija i dalje pomaže s edukacijama o standardizaciji proizvoda, pomaže pri osiguravanju dozvola, pružanju savjetodavnih usluga vezanih uz EU fondove… kazao je mr.sc. Josip Kraljičković, pročelnik Upravnog odjela za fondove EU fondove  Zagrebačke županije.   ♣

MLADI RESTORATERI EUROPE – Eto nas već u travnju, dani su se proljepšali, temperature skočile i iznad prosjeka, turistički djelatnici kreću u novu sezonu. Hoteli i ugostiteljski objekti koji su radili i zimi prebacuju se na novi proljetni režim, a neki koji su u zimskom razdoblju bili zatvoreni upravo su ponovno otvorili vrata i, uhodavajući se, na neki su način još, za 2017., u probnome stadiju.

Pripreme – barem kod ambicioznijih objekata – teku užurbano tako da se do Uskrsa, kad se kod nas smatra da počinje nova turistička sezona, usavrši ponuda prikladna za proljeće i, potom, i za ljeto – s meteorološkog (temperature) i poljoprivredno-prehrambenog (sezonalnost namirnica) aspekta. Ovih dana imao sam priliku obići hotel-restaurant Boškinac u Staroj Novalji na Pagu, i obiteljski hotel i gourmet restaurant San Rocco u Brtonigli u srcu Istre. Oba objekta članovi su prestižne udruge Jeunes Restaurateurs d’Europe. Lijepa živost na obadva mjesta.

Boris Šuljić, vlasnik i voditelj Boškinca (gastronomija, vino, smještaj) imao je na kušanju plemenite kapljice (gegić, Boškinac cuvée od cabernet sauvignona i merlota…) te specijaliteta na tanjuru svojega chefa Matije Bregeša lijepu ekipu gostiju iz Francuske, na čelu s jednim od najvećih individualnih privatnih šampanjera (49 hektara vlastitih vinograda) Bernardom Launoisom (na slici je s crvenom kapicom na glavi; trsje mu je na visoko cijenjenim pozicijama Mesnil sur l’Oger!). A pater familias obitelji FernetichTullio, iz Brtonigle podastro je pred vodeće hrvatske sommeliere i specijalizirane eno-gastro novinare kreacije svojega chefa Voljena Panića priređene da prate vina znanog istarskog vinogradara/vinara Morena Coronike koji je upravo JRE San Rocco izabrao da predstavi svoj debitantski pjenušac (jako dobar) CO2, te malvaziju iz 2016, zatim Gran Malvaziju 2015 (izvrsna) i Gran Teran 2013 (još mu treba vremena)…

Opširnije o udruzi Jeunes Restaurateurs d’Europe uskoro na www.suhiucasi.wordpress.com      SuČ – 03/201

Vapaj za revitalizacijom / RAPSODIJA KADARKE

 

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

ZAHVALJUJUĆI VOJVOĐANSKOM HRVATU IGNACIJU TONKOVIĆU ZASJALO JE VINO OD STARE NAPUŠTENE i UGLAVNOM ZAPUŠTENE SORTE

 Kuša se kadarka. Eh, tu se neki odmah mršte… Zašto? Da li zato što to nije merlot a niti cabernet sauvignon?…

U čaši su Fantazija 2012 i Rapsodija 2013 – reakcije i te kako pozitivne. Osobito na Rapsodiju. A ti Fantazija i Rapsodija su – kadarka!… E, pa – tu smo: pojedini pilci skloni su, pogotovu stoga što se na tržištu teško mogu naći pažnje vrijedna vina od te i takvih raznih svjetski slabije znanih i manje popularnih kultivara, od sorte što nema neki bjelosvjetski pedigre i što je dotični osobno slabije poznaju – à priori deklasirati vino. Međutim lako je moguće da će vino od te iste sorte ako ga piju pod nekim fantazijskim nazivom – rado – dakako ako je dobro napravljeno –  pohvaliti…

Ignacije Tonković

Kadarkin je usud da ona danas kod većine pilaca pod svojim nazivom teško prolazi kao nešto zanimljivo i dobro. Kadarka kao sorta, ma koliko ona slovi kao tipična za sjeveroistok Hrvatske, za Bačku u Srbiji te za mađarski jugoistok, nosi taj predznak općeg apriornog odbacivanja. Ima tu i logike: danas u segmentu crnih vina od kultivara kao špice naprosto dominiraju oni francuski, koji posjeduju ne samo visoku vrijednost s obzirom na kakvoću vinskoga grožđa što je praktički posvuda pružaju, nego koji na temelju toga, ali i noble-francuskoga, imaju i visoku marketinšku vrijednost.

U današnje vrijeme tržišne dominacije raznih crnih sorata, ponajviše, ponavljam, francuskih – što zasigurno nešto i govori! – kadarka se nalazi u proizvodnom smislu i glede medijske eksponiranosti posve u zapećku do mjere da je najjači hrvatski stručnjaci za vinovu lozu na čelu s prof. dr. Edijem Maletićem a koji su zajednički objavili knjigu o raznim i manje znanim lokalnim sortama prisutnima (i) u Hrvatskoj, smatraju ugroženom, i to s visokim rizikom od iščeznuća.

Šteta je da je došlo do tog visokog rizika od iščeznuća, i doimlje se to i uvelike nepravednome – stoga što kadarka kad je sve kako treba posloženo može pružiti i te kako veliki užitak. Problem je u tome što je zaljubljenika i onih sa strašću te na dovoljnoj intelektualnoj razini da shvaćaju važnost pripadnosti proizvoda teritoriju kao i onih koji ne samo žele nego i mogu investirati u projekt danas bezimenih sorata poput kadarke na visokoj razini – premalo.

Srećom, početkom ovog stoljeća i tisućljeća pojavio veterinar Ignacije Tonković, koji je svoje mirovinsko razdoblje htio posvetiti vinovoj lozi. I – on je u Paliću u Bačkoj u Vojvodini pokazao kako se od najobičnijeg aktualnog loznog autsajdera može, ako postoji dobra volja, učiniti velika stvar. Kadarka iz podruma Tonković nešto je već čemu treba skinuti kapu, a nije rečeno da ako sad, nakon što unatrag nekoliko mjeseci na žalost više nema Ignacija, stvar i dalje, pod vodstvom njegove kćerke Gordane i zeta liječnika dr. Mire Reljanovića, bude išla uzlaznim smjerom, kadarka kao sorta neće u čaši i snažnije zasjati od ove sada.

Eto, uostalom jednog stiha Miroslava Krleže:

… Loza se tiho, i nijemo penje, oh, divno je to njeno slijepo htijenje: iz blata postati čista, vinom što u čaši blista!…

____________________________________________

KADARKA i FRANZ LISZT i La CITE du VIN u BORDEAUXU – Kadarku je jako volio skladatelj Franz Liszt. Nazivao ju je szekszardskim nektarom. Bila mu je inpiracija za glasovitu skladbu Trout Quintet. Liszt je iz osobnih razloga svake godine slao kadarku papi Piju IX. a Tonkovići su obnovili to darivanje 2009. godine i poslali svoju kadareku papi Benediktu XVI.

Danas se kadarka od Tonkovića nalazi i u novootvorenome Gradu vina (la Cité du Vin) u Bordeauxu, u vinoteci Latitude 20 i u restoranu Le 7 ∎

____________________________________________

Ignacije Tonković osmislio je Projekt Kadarka. Cilj mu je bio – kao što je rekao Tonkovićev zet dr. Reljanović – revitalizacaija sorte na cijelom području Panonske nizine. U tome smislu želio je prenositi svoja iskustava u proizvodnji drugima, osobito Mađarima koji je posjeduju u vinogradima znatno više nego mi ali od nje, kako je govorio, uglavnom rade samo mlada brzopotrošna vina. Kadarka se u Mađarskoj uvelike uzgajala u 19. stoljeću, a u novije vrijeme tek nekoliko mađarskih proizvođača posvećuje joj se ambiciozno. Pomalo su je istiskivali drugi kultivari, od frankovke pa do onih francuskih. Inače, ipak Mađari imaju već više od dva desetljeća i ocjenjivanje baš kadarki, javlja mi to kolega Joszef Kosarka, član ocjenjivačkih žirija na raznim i najpoznatijim svjetskim vrednovanjjima plemenite kapljice. U Kiskorosu je uprqavo nedavno održano 22. međunarodno ocjenjivanje kadarki, i tu je Grand prix dodijeljen Kadarki 2015 vinarije Borka iz okolice Villanyja…

– Moja kadarka zasađena je sva na pjeskovitome tlu, na Subotičko-horgoškoj pješčari.  Ne znam nikoga tko se baš ovako, strastveno poput mene, odlučio samo za jednu autohtonu sortu, i to baš za kadarku. Na Decanterovom ocjenjivanju, od 17 srpskih medalja ja sam jedini dobio dva brončana odličja i jednu preporuku za lokalnu sortu – znao se pohvaliti Ignacije, koji se potrudio ustrojiti lijepi salaš s vinskim podrumom ukopanime u pijesak, te koji je, da bi mu strukovnim iskustvom pomogli dobiti moderno vino, angažirao savjetnike iz vana, jednog iz Mađarske a drugoga iz Španjolske, iz svjetski glasovite vinorodne Rioje.

Imanje Tonković, Bački Vinogradi

Kadarke Tonkovići proizvode u četiri etikete – kao Fantaziju, Rapsodiju, Icon i Rosé, a namjeravaju napraviti i slatku kadarku!

Imamo vinograd od 7,5 hektara a želja je proširiti se na 10 ha.  Godišnje proizvodimo od 40.000 do 50.000 butelja, to je sasvim dovoljno da vino možemo čuvati i njegovati. Beremo oko 6,4 tona grožđa po hektaru. Više se ne smije, po pitanju kvalitete nema kompromisa! Naš koncept je da Fantazija i Rosé svake godine izdržavaju podrum, a Simfonija i Rapsodija da budu čista dobit. Ljudi se moraju ponovo naučiti što je kadarka. Brojne prekooceanske zemlje već su se nametnule svijetu svojom kapljicom, a za 20 godina i Kina će preplaviti svijet jako dobrim vinom, I, logično, profit u vinima će padati. Šansu da ostanu pošteđena imat će jedino vina od lokalnih autohtonih sorata, ona koja karakterom i vjerno odražavaju svoj terroir. Kadarku ne možeš premjestiti u Kinu zato što je tamo jeftinije, ona je odavde i samo tu može dati maksimum, govorio je Ignacije Tonković.

Evo i nešto o sorti kadarka iz Zelene knjige izvornih sorata prof. dr. Edija Maletića i njegove strukovne ekipe sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta:

Sinonimi su stara branićevka, branićevka, modra kadarka, skadarka. Homonimi (pogrešni nazivi): nisu poznati. Kategorija ugroženosti: vrlo ugrožena (VU).

_______________________________

Dr. Miro Reljanović i Marija Vukelić, organizatorica prezentacije u Bornsteinu

VIŠE LICA u BORNSTEINU – Nedavno je u zagrebačkoj vinoteci Bornstein predstavljena kadarka u nekoliko lica – kao ružičasti pjenušac rađen klasičnom metodom i s devet mjeseci na kvascu, proizvedeno je pokusno ukupno stotinjak butelja, zatim kao mirni Rosé 2016, sa čak 14,7 vol % alkohola (te s nedostatkom kiselosti koja bi dala živost), pa kao crno vino Fantazija 2012 (mpc 90 kn) i Fantazija 2013, potom kao Rapsodija 2013 (mpc. 130 kn) – jako dobro, puno, skladno, 13,5 vol %, i kao Ikona 2014, još premlado, s jačim utjecajem drva. Moj apsolutni favorit u toj konkurenciji: Rapsodija 2013 (mpc. 130 kn) ∎

________________________________

Gordana Tonković

Podrijetlo sorte i povijest uzgoja: Najpoznatija hipoteza o njezinu podrijetlu govori kako je sorta nastala uz Skadarsko jezero, po čemu je i dobila naziv. Po toj pretpostavci govori se kako je kultivar u 17. stoljeću, nakon prodora Turaka, prenesen na područje Podunavlja gdje se značajno proširio. Ali, najnovija genetička istraživanja kažu da je sorta nastala križanjem mađarskog kultivara Totika i turskoga Papaskarasi. Međutim zasad ipak još nije isključena točnost hipoteze povezane sa Skadarskim jezerom, tj. jugom Balkanskoga poluotoka. Sorta je prije filoksere bila značajno zastupljena u uzgoju u podunavskim zemljama, međutim nakon obnove vinograda poslije filoksere uvelike se smanjio njezin uzgoj. U Hrvatskoj njezin je uzgoj vezan uz istočni dio. Zbog naziva branićevka, koji se koristio na tom području, često se smatralo kako nije riječ o kadarki, međutim genetičkim je istraživanjima potvrđeno kako je riječ o sinonimima (Škala, 2009). Sorta je zbog visoke rodnosti korištena za proizvodnju masovnih crnih vina slabije obojenosti ili u proizvodnji ružičastih vina tzv. šilera.

Rasprostranjenost: Danas se kadarka može naći na području istočne Hrvatske, Mađarske i Srbije, međutim, ponavljam, u znatno manjoj mjeri nego u predfiloksernom razdoblju. U Hrvatskoj je, prema službenim podacima, u uzgoju na tek nešto više od šest hektara (APPRRR, 2013). Ima je, ali u tragovima, i na području sjeverozapadne Hrvatske.

Biološka i gospodarska svojstva – fenološke karakteristike: s vegetacijom počinje srednje rano, cvate kasno, a dozrijeva u III razdoblju. Bujnost: visoka. Osjetljivost prema biotskim i abiotskim čimbenicima: na pepelnicu i plamenjaču srednje, a jače na sivu trulež. Osjetljiva je i na niske je zimske temperature. Rodnost: visoka i uglavnom redovita. Kakvoća: sorta općenito nakuplja srednji sadržaj šecera u moštu, te srednje visoki do visoki sadržaj kiselina, što je posebno izraženo u slučaju veće rodnosti, i tada su vina i slabije obojena. Kontrolom tj. bolje reći obuzdavanjem rodnosti može se postići znatno bolja kvaliteta ploda, pa onda i vina. U fazi pune zrelosti vrlo brzo dolazi do prosušivanja bobica zbog iznimno tanke kožice.

Praktična iskustva i gospodarska važnost: kako bi postigla zadovoljavajuću kvalitetu, sorta, zbog osjetljivosti na niske zimske temperature i na sivu plijesan, zahtijeva dobre, povišene i prozračne vinogradarske položaje. Prikladna je za siromašna, pjeskovita tla gdje i postiže najbolje rezultate. U slučaju kišne jeseni, zbog iznimno tanke kožice može doći do naglog razvoja sive plijesni, i gubitka uroda. Kvalitativni potencijal ove sorte, dakle, jako ovisi o uvjetima položaja, ali i o meteo-uvjetima u pojedinim godinama. U toplim i sušnim godinama može dati vina jako dobre kvalitete, obojenosti i arome, srednje jakosti, ali mekana i bez izraženih tanina, tj. trpkoće, zbog čega je prikladna i za proizvodnju ružičastih vina. Kvaliteti u takvim uvjetima može bitno pridonijeti prosušivanje bobica. U lošijim se godinama preporučuje grožđe preraditi samo u bijelo ili ružičasto vino.

Populacija (veličina i trend populacije): iako joj je trenutačno populacija mala, ne poduzimaju se značajne mjere za revitalizaciju uzgoja ove sorte te valja očekivati daljnje smanjenje njena uzgoja. Ugroženost i mjere zaštite: smatra se da bi bilo potrebno sačuvati hrvatsku populaciju sorte zbog moguće unutarsortne varijabilnosti.   ♣   SuČ – 03/2017