KROZ SVIJET u ČAŠI – 09.2018 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS

 

KROZ

ŽELJKO SUHADOLNIK

SADRŽAJ/CONTENTS

Berbe 2018: AMERIKANAC u DONJOJ REKI – DVORIŠTE TOMČEVIH SVIJET U MALOM… • ROBERT BRAJE – KUĆA DOBRE PAPICE, a i DOBRE KAPLJICE • SLAVLJE KOD KURTALJA u NOVOJ VESI • FERAVINO: JEMATVA i KAO TURISTIČKI PROIZVOD • FRANKOVKA KAO OSNOVA ZA VINSKI TURIZAM • MEĐUNARODNA REVIJA FRANKOVKE u FERIČANCIMA – MIRAZ ŠAMPION • OKUSI POSAVJA: MODRA FRANKINJA ZA FERIČANCE •  PELJEŠAC U PAKLENSKOM UGOĐAJU • JERUZALEM IZMEĐU VARDARA, ZAGREBA i TRIGLAVA • OD RIBOLICE DO KORPULENTNE REBULE • BJANA IZ BRDA: BRIŽAN NADZOR OD PRVIH MJEHURIĆA • BERBENO TRČANJE ISTRIAN WINE RUN • Berba titula: LUKA THE BEST • Berba godina i priznanja: ISTENIČ KROZ POLA STOLJEĆA • Berba za Zagreb Vino.com: MASTERCLASS SA STEVENOM SPURRIEROM te KODILA & GOURMET OVER MURA • DRAGULJI MAROFA IZ MAČKOVACA • Moć marketinga: VINOLOG NA POMOĆ VINARIJAMA i POTROŠAČIMA • Top Vino 2018: NAJPRESTIŽNIJA KAPLJICA SVIJETA u LJUBLJANI • Pelegrini Šibenik: HUMANITARNI MARENDIN RUDIJA ŠTEFANA • Štrudla fest Jaškovo: SAVIJAČA NA 100 NAČINA • Uz međunarodni praznik kave: Od FRANCKA DO QUAHWE • Hrvatski uvoz: NAJVIŠE VANI UZIMAMO SVINJETINU i – KRUH!!! • Kupujmo hrvatsko!: GRAĐANI KAO CRO-AMBASADORI • Vinski namještaj: KRASAN MEBLŠTIK IZNENAĐENJA • Promidžba vina i teritorija: VIGNAIOLI di RADDA (in Chianti) • Elysée Palace: VINSKI PODRUM FRANCUSKOG PREDSJEDNIKA OTVOREN ZA JAVNOST • In Memoriam: JOËL ROBUCHON

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

_________________________________________________

Berba grožđa 2018

Plešivička Šipkovica, trsje obitelji Tomac

AMERIKANAC u DONJOJ REKI! DVORIŠTE TOMČEVIH SVIJET u MALOME! – Nije vijest kad pas ugrize čovjeka, ali bila bi vijest ako bi čovjek ugrizao psa. Isto tako, nije vijest kad Amerikanac posjeti Pariz, uostalom to je već odavno i opjevano, ali jeste vijest kad Amerikanac, k tome s prezimenom vrlo poznatime na Plešivici, posjećuje jaskansko naselje Donja Reka, i tu i sudjeluje u radnim akcijama!

Berba 2018 kod obitelji Tomac: Zvonimir Tomac iz Donje Reke i bračni par Tomac iz Nevade u SAD

Moglo bi se reći da je na ovogodišnjoj berbi dvorište obitelji Tomac u jaskanskoj Donjoj Reki podno Plešivice nakratko bilo – svijet u malome! Uz domaćine – Švicarci, pa švicarski naši, pa Lichtenstein, Amerikanci!…

Iz SAD, iz savezne države Nevade, stigli su Tomcima na plešivičku berbu Steven i Lora Tomac! Steven Tomac mi veli kako je njegova sestra prije nekoliko godina krenula u istraživanje porijekla obitelji, dakle otkrivanje obiteljskog stabla, i kad je na internetu pod prezimenima Tomac naišla na Tomce vinogradare i vinare s Plešivice – bio je to okidač za putovanje za Hrvatsku, ciljano na nekolikodnevni boravak baš u berbeno vrijeme u Donjoj Reki…

Hrvatsko-švicarsko-lihtenštajnsko-američki stol, za vrijeme bogatog berbenog ručka (Tomci su jako zadovoljni ubranim grožđem ove godine) koji je priredila mater familias kuće Pavica Tomac

Iz Švicarske su stigli Roland i Brigitte Jöhri, ugledni ugostitelji koji su do nedavno – sad su u mirovini – imali najbolji restoran u mondenom skijalištu St. Moritz – Jöhri’s Talvo. Poznanstvo kroz profesiju te prijateljstvo s roditeljima supruge Tomislava Tomca Martine koji su nekad radili u ugostiteljstvu u Švicarskoj dovelo  je bračni par Jöhri svojedobno na Plešivicu, i oni su se toliko oduševili krajem da su tu kupili vinograd (obrađuju ga Tomci) i kuću za odmor! S Jöhrijima je, sada, u berbu stigla i gdja Jutta, vlasnica hotela Park u Vaduzu u Lichtensteinu… Od naših pak Švicaraca naišli su Josip Blažević, nastanjen u Schaffhausenu, koji preko svoje tvrtke Vallis Aurea uvozi hrvatsko vino u Švicarsku a sad se sprema organizirati i učestale posjete grupa švicarskih ljubitelja vina u Hrvatsku, te Drago Cvitkušić iz Züricha, stručnjak za montažu opreme za grijanje u stanovima i drugim objektima, inače veliki ljubitelj plemenite kapljice i kupac biranih butelja.

A od naših naših, među ostalima, i osoba naročito visoke reference: direktor famoznog zagrebačkog Imunološkog zavoda i direktor Bio-centra Dubravko Kičić! Bio je tu i Mirko Ivančić, sa svojim sinom Antonijom na čelu jaskanskog poduzeća Imaht koje za potrebe vinara uvozi amfore u Hrvatsku. A našao sam se tu i ja, koji pokušavam i dalje u dobroj formi održati nos da me odvede/dovede na pravo mjesto u pravom trenutku…

Plešivica: vinogradi, te švicarska kuća obitelji Jöhri

Neki još dođoše da se aktivno uključe u berbu, neki da kontroliraju što se to, i kako, bere, neki pak da dogovore posao oko kupovine vina na veliko, neki možda i da dogovore kupo-prodaju iz Gruzije uvezenih amfora, a neki i da ponesu doma nešto vina kupljenoga na malo…  Svi smo svakako stigli iz prijateljstva i radoznalosti, da vidimo novo grožđe i da čujemo kakve su procjene Tomčevih glede kakavoće berbe 2018. A Tomci vele da su jako zadovoljni i rodom i kakvoćom. Ove godine u amforu je na polugodišnju maceraciju stavljen traminac. Posljednji za berbu im je još bio ostao samo rizling rajnski kao kasni kultivar.

U podnevnom predahu – u vrijeme ručka – svi okupljeni oko stola u dvorištu obitelji Tomac. Neumorna mama i baka Pavica Tomac – sa strane Svijeta u Čaši i bloga Suhiucasi još jedna najozbiljnija kandidatkinja za Seosku ženu godine u izboru koji već godinama provodi Zagrebačka županija – donosi na stol domaću govedsku juhu za tjelesnu i duhovnu okrepu, domaći kruh zlatnih ruku snahe Martine, te pečenje, savijaču od sira…. Pater familias Zvonimir Tomac brine da su čaše pune. Novi, tj. mladi gazda Tomislav Tomac pak razapet je i u tim objedovnim trenucima između stola s gostima i hranom te runjače, muljače i preše…♣

Traminac 2018 je pobran, i spremljen u amfore taman dan prije nego što je stigla blaga kratkotrajna kiša. Trganje je nakratko prekinuto, ali,, dakako, bilo je posla u podrumu. Zadovoljni što su u berbenom smislu uspješno riješili ovogodišnju amforu, Tomislav i Martina Tomac u predahu s Tomčevim bratićem Antonijom (uvoznikom amfora) uz Rebulu 2010 Amfora od Joška Gravnera

BRAJE, KUĆA  DOBRE PAPICE i DOBRE KAPLJICERobert Braje iz Plešivičkog vinogorja dio svojih vinograda obrao je već do blagdana Male Gospe. Berba je ove godine bila i inače uranjena, a to ranije od ranijega bralo se za potrebe proizvodnje pjenušca. Od sorata koje Braje ima – veltlinac crveni, pinot sivi, pinot crni te rizling rajnski i cabernet sauvignon, ove posljednje dvije ostavio je, logično, za berbu posljednje. I on je jako zadovoljan i prinosom i kakvoćom roda 2018. Navodi kako je srpanj bio umjeren s temperaturama a palo je i kiše tako da je loza mogla izdržati dugotrajnu kolovošku vrućinu i sušni period, bitno je i to što je i u kolovozu nešto kiše na Plešivicu došlo baš, veli Robert, u pravo vrijeme, pa je to i te kako koristilo.

Josipu Blaževiću, uvozniku Bakhova nektara u Švicarsku i vlasniku tvrtke Vallis Aurea, Braje se pokazao zanimljivime ne samo radi vina nego i zbog ugostiteljske ponude na njegovu gospodarstvu. Blaževiću, koji se, čini se, nakon ove degustacije sada kod Brajea odlučio na uvoz i nekih njegovih butelja, gospodarstvo Braje interesantno je s aspekta ugstiteljstva i turizma jer Josipova je nakana dovoditi u Hrvatsku u vinogradarska područja grupe švicarskih ljubitelja plemenite kapljice, pa sad priprema teren tražeći pogodna odredišta. Među prvim područjima za dolazak tih svojih grupa izabrao je Plešivicu. Jedno od odredišta na Plešivici, sada, nakon posjeta, vidi i na adresi OPG Robert Braje. Kuhinja, koju vodi Robertova supruga Sanda odlična je, bazira se na lokalnim namirnicama pretežito iz uzgoja Brajeovih, ambijent je – riječ je o drvenoj kući uz vinograd – lijep, interijer za prihvat gostiju dotjeran u domaćem stilu, a vina vrlo dobra. Mada je, logično, Robertu Brajeu stalo plasirati prvenstveno vlastite proizvode, on je, kako je rekao, po posebnoj želji gosta i pogotovu ako on u svom portfelju nema neko vino (sorta, tipologija) na kojemu bi gost inzistirao, u ponudu aranžmana uz svoju kapljicu spreman uklopiti i tražene etikete drugih, ponajboljih plešivičkih vinara. Kod Roberta Brajea kušali su se lijepi Crveni veltlinac 2017, vino od sorte koja se prije uvelike uzgajala na Plešivici a danas rijetko tko proizvodi vino 100 posto od nje, Robert Braje je možda tek jedini koji ga finalizira i nudi u butelji, zatim rajnski rizling 2017 i moćni Sivi pinot 2017, te malo drukčiji, vrlo potentni crni pinot 2015 nešto kasnije berbe, s 14 dana maceracije u otvorenim kacama i s devet mjeseci dozrijevanja u rabljenom barriqueu. ♣

Berba 2018 u Zagrebu

SLAVLJE UZ KOTLOVINU i PJENUŠCE u NOVOJ VESI – Berba i u Zagrebu, gradu u kojemu je, inače, nekad bilo dosta vinograda. U glavni grad Hrvatske donio ju je plešivički vinogradar i vinar Drago Kurtalj. Ali ne niti blizu Uspinjače, naime svojedobno je na kosini kojom sada vozi uspinjača iz Donjeg u Gornji grad i obratno, bilo trsje, a niti u Vinogradsku, niti u područje uz ulicu Trsje što se nalazi na potezu od bolnice Sveti Duh prema gore (ne, doslovno, Gore), nego – u Novu ves gdje ima simpatičan lokalčić Vinska klet. Kurtaljeva berba u dvorištu uz Vinsku klet bila je simbolična, nimalo radno naporna ali i te kako naporna za organe unutarnjih poslova. Stol s košarom punom grožđa s kojom su dočekani uzvanici-berači zasjao je punim sjajem kad su na nj izneseni kotlovina i Kurtaljevi pjenušci (ne djeluje kao otmjena kombinacija ali je i te kako ukusna kombinacija!).

Kurtalj je na ovome post-berbenom skupu najavio novitete iz svojega podruma, riječ je o pjenušcu te o rajnskom rizlingu s dužom maceracijom. Pjenušac je od chardonnaya (80 %) i crnog pinota (20 %), iz berbe 2014, na kvascu u butelji tri godine. Mirni rajnski iz 2017 bio je na maceraciji s fermentacijom u bačvi 42 dana. Oba vina trebala bi na tržište izaći pred Božić ove godine  (Snimio Marko Čolić)  ♣

Berba 2018 u Feričancima

Vinograd na Goveđoj glavi

JEMATVA i KAO TURISTIČKI PROIZVOD – Feričanačko Feravino, koje se deklarira kao kuća prvenstveno graševine i frankovke (na svojih 160 hektara ima 50 posto bijelih sorata: graševinu, chardonnay, pinot bijeli, rizling rajnski… i 50 posto crnih: frankovku, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, syrah, pinot crni), organiziralo je ponovno i ove godine posebnu berbu za svoje poslovne partnere – ugostitelje i vinske trgovce, te za predstavnike medija javnog informiranja. Inače, berbu Feravino, kapacitet čijeg podruma je dva milijuna litara, nudi i kao turistički proizvod, u svojoj organizaciji. Dobar potez za promidžbu i kraja i vina.

A može biti i koristan kao radna pomoć. Feravino je, kako će se rado pohvaliti domaćini, jedina vinska kuća u Hrvatskoj koja bere ručno i koja u berbi uopće ne koristi strojeve. Međutim, u ovoj našoj stvarnosti kad mladi i radno sposobni odlaze trbuhom za kruhom u inozemstvo i kad nam nedostaje radne snage, pitanje je koliko se dugo Feravino, s tolikom površinom pod trsjem, može opirati strojnoj berbi, naime teško je očekivati da, ako kvalificirane radne snage i dalje bude nedostajalo, turisti kao volonteri koji se ponajprije dođu rekreirati i zabaviti mogu svojim radom pružiti dovoljan tehnološki nužan doprinos…

Berba na Goveđoj glavi

Okupljanje kod ovakvih posebnih prigoda bude u vinskom podrumu Feravina. Na ovom, kako je nazvan, berbenom VIP-skupu, trganje je zamišljeno i kao natjecanje ekipa sastavljenih po profesionalnoj pripadnosti. Ugostitelji i vinski trgovci dobili su kao ekipa ružičaste majice, predstavnici medija žute, a domaćini su imali svijetlo-plave… Ekipe su se okušale u brzini branja u vinogradu na lijepoj vinogradarskoj poziciji Goveđa glava, lociranoj na nešto više od 200 metara nadmorske visine. Najviše berbenih posuda ispunjenih grožđem u traktorsku prikolicu donijeli su članovi ružičaste ekipe, i, službeno, ružičasti su pobjednici ovoga ogleda, a drugoplasirani su žuti. Mediji su zadovoljniji drugim mjesto nego pobjedom, naime u redovima žutih bilo je –nekoliko kandidatkinja za vinsku kraljicu!

Vinske kraljice

Vrlo ugodno veselo druženje po krasnom sunčanom vremenu, pogotovu nakon rada u trsju uz dobru papicu i kapljicu. Početak team buildinga bio je  vrlo poticajan, uz tri pjenušca s kojima je nedavno, u pravi čas ljetnih vrućina, na tržište izašlo Feravino: Grasseco od graševine, u varijanti extra brut i brut, te Francesca brut od frankovke, sva tri su rađena metodom charmat (velika investicija bila je u nabavku suvremene opreme upravo za charmat-šampanjizaciju). Feravino od prije ima i jedan pjenušac rađen klasičnom metodom, nazvan Virtuo.

Vinski podrum s drvenim bačvicama

Ivan Ergović (u sredini), direktor prodaje Luka Vrga (desno) i Matjaž Lemut, te, dolje, enolozi Matjaž Lemut i Antonija Čeme

Linija Miraz – chardonnay, frankovka, syrah i cuvée

Pjenušci: Grasseco extra brut i Grasseco brut, oba od graševine na što i upućuje naziv (metoda charmat), zatim bijeli Virtuo (klasična metoda), te ružičasti Francesca, od frankovke (metoda charmat) Dva Grasseca i Francescu Feravino je predstavilo biranoj publici ovih dana u – Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu!

U društvu s vlasnikom Feravina Ivanom Ergovićem i s enologom Matjažom Lemutom te enologinjom Antonijom Čeme u vinskom podrumu s mnogo bačvica (stare su obnovljene, u Francuskoj su i kupljene nove!) za dozrijevanje vina imao sam priliku kušati i nekoliko vina iz berbe 2017. koja tek trebaju biti punjena i koja će kad im za to dođe vrijeme na tržište pod markom Miraz (grožđe sa starijih i manje opterećenih loza, kažu – najviše do 1 i 1,5 kg). Zanimljiva graševina iz 2017, iz vinograda Goveđa glava, na 220 metara nadmorske visine. Berba je bila u dva navrata, kod prve gledalo se da kiseline budu žive i lijepe, a druga je, kasnija (krajem rujna), dala viši slador i veću snagu. Obje partije spojene su, i potom je vino provelo nekoliko mjeseci u bačvicama na finom talogu, lijepo se zaoblilo i dobilo na slasti. Na Decanterovu ocjenjivanju osvojilo je brončanu medalju. Iz po nekoliko bačvica na kušanje je ponuđeno nekoliko frankovki i nekoliko crnih pinota, te syrah i merlot iz kasnijih berbi. Materijal koji obećava! ♣

Frankovka – i šire od vina

TRADICIJSKA DOMAĆA/UDOMAĆENA SORTA KAO OSNOVA VINSKOGA TURIZMA KRAJAModra frankinja kao osnova vinskoga turizma u Sevnici naslov je magistarskega rada Vite Petek, studentice na Fakultetu za turizam Mariborskog univerziteta – odjela u Brežicama, a komisija za pregled magistarskih radova ocijenila ga je najvišom ocjenom, konkretno čistom desetkom!

Na slovenskom Dolenjskom postoje ozbiljna razmišljanja o frankovki kao velikom i na ovim prostorima na žalost tek sada – ali bolje ikad nego nikad! – otkrivenom novom adutu u turističkoj ponudi kraja. Kako i mi u Hrvatskoj imamo područja gdje je frankovka već bila ukopala svoje korijene i gdje daje/može dati jako dobar rezultat ali onda se fokusiralo na francuske internacionalce merlot, cabernet sauvignon i u novije vrijeme i na crni pinot, s mogućim rastom osvještenosti proizvođača o tome da valja ponajprije maksimalno valorizirati izvorne vlastite adute moguće je da će se i na još mjesta – osobito u Slavoninji i Podunavlju – otkriti koliko mnogo frankovka može pružiti. I valjda će se spoznati kako se to jako dobro može iskoristiti i u turističkom segmentu… ♣

MEĐUNARODNA REVIJA FRANKOVKE – Kao lijepi nastavak na berbu, krajem rujna u Feričancima je održan prvi međunarodni festival frankovke, uoči kojega je bilo strukovno ocjenjivanje uzoraka.

Na ocjenjuvanju je bilo ukupno 48 uzoraka, od toga dva ružičasta pjenušca, šest ružičastih mirnih vina, te crnjaci od frankovke – 15 iz berbe 2017, zatim 20 iz 2016. i 2015., te pet frankovki starijih od tri godine.

Osim na hrvatske frankovke računalo se i na one iz Srbije, Slovenije, Mađarske, Austrije, pa i Njemačke. Ali… na ocjenjivanje uzorke su poslali uglavnom hrvatski vinari,  slovenskih vina je bilo sedam, a mađarskih šest.

Zdravica uz osvojeno šampionsko odličje za Miraz 2015 na ocjenjivanju frankovki u Feričancima: Ivan Ergović, vlasnik Feravina, i enolog Matjaž Lemut (Marko Čolić)

Manifestaciju je, kako mi je rečeno, organizirala općina Feričanci, a Feravino je pružio logističku potporu. Datum održavanja nije sretno izabran jer ulazi u berbene radove, vjerojatno je to i razlog zašto se s frankovkama nisu pojavili i Gradišćanci (Burgenland) pa i Nijemci na koje se računalo. Predviđeni program govori o tipu priredbe: planinarsko događanje Kroz šume i vinograde, Dan otvorenih vrata Feravina, nastupi folklorne grupe Manuel iz Feričanaca i tamburaških sastava, dodjela odličja najbolje ocijenjenim frankovkama.

Evo i koje su frankovke, na temelju procjene ocjenjivačkog suda što su ga činili Matjaž Lemut, kao predsjednik te Zrinka Vinković Jergović, enologinja u Kutjevu d.d., Mladen Papak, enolog Vina Papak iz iloka, prof. Josip Mesić iz Veleučilišta u Požegi, Milan Horvat, enolog u Đakovačkim vinima, te Mirjana Košuta, enologinja KGZ iz Nove Gorice kao članovi, osvojile glavna odličja:

Šampion je, naravno, Frankovka Miraz 2015 od Feravina (18,5 bodova od 20 mogućih, to bi bilo 89-90 bodova po skali do 100 bodova, u ocjenjivanjima Svijeta u čaši to je u rangu visokog srebra na pragu zlata i s prikazom grozdića označeno kao ♣ ♣ ♣ ♣ ), a po feričanačkom pravilniku zlatne medalje osvojili su: Frankovka Personal Collection 2013 od Podruma Kolar (18,53 boda =  ♣ ♣ ♣ ♣ , SuČ visoko srebro na pragu zlata), Frankovka 2017 od Feravina (18,40 bodova = ♣ ♣ ♣ , SuČ srebro), Frankovka 2017 od Krauthakera (18,33 boda = SuČ ♣ ♣ ♣ ), Frankovka 2013 od PP Orahovica (18,23 boda = SuČ  ♣ ♣ ♣ ), Frankovka 2012 od Belja (18,23 boda = SuČ  ♣ ♣ ♣ ), Teleki Selection Kekfrankos 2015Czany Pinceset (18,23 boda = SuČ  ♣ ♣ ♣), Frankovka 2015 od Podruma Kolar (18,0 bodova = SuČ ♣ ♣ ♣).

OKUSI POSAVJA KRŠKO: MODRA FRANKINJA ZA FERIČANCE – Simpatična kasno-ljetna ili rano-jesenska tradicijska kulinarsko-vinska zabavna ulična manifestacija Okusi Posavja u staroj jezgri Krškoga, tik uz Savu. Lokalni specijaliteti na domaći ali i moderan način i iz kuhinja i vrlo renomiranih restorana slovenskog Posavlja iz Krškoga i oko njega (primjerice Tri Lučke; Dejan Mastnak i njegov kolega izašli su sa zanimljivim jelom od rezanaca mesa pečene svinjske kračice i zelenog zelja, sve prekriveno pjenicom od graha), butelje lokalnih vinara, predmeti starih ali i novih zanata… Uvečer – koncert zabavne glazbe. Žetoni za kušanje po umjerenoj cijeni. Odlično za subotnje druženje na otvorenome. Odziv publike (uglavnom lokalne, puno obitelji s djecom) – velik.

Rok Petančič i bračni par Žaren, te, dolje, Dular (lijevo) i Dejan Mastnak sa svojim suradnikom, iz kuhinje Tri Lučke

Na priredbi Okusi Posavja bila je dobra prigoda kušati vina od frankovke. Dolenjci joj se dosta posvećuju, ponosni na prije ne tako dugo objavljenu tvrdnju da je frankovka rodjena u Sloveniji. U čast frankovke od prije nekoliko godina u Sevnici, nedaleko od Krškoga i takodjer uz Savu, održava se međunarodni festival frankovke, sa stručnim ocjenjivanjem na kojemu su lijepe uspjehe postigle i frankovke iz Hrvatske, konkretno npr. od Feravina iz Feričanaca (osvojena jedna i šampionska medalja!). Sad je na Slovencima bilo da sa svojim frankovkama uzvrate posjet Slavoncima, na prvi festival frankovke krajem rujna u Feričanima i na ocjenjivanje tjedan dana prije. Rok Petančič, voditelj festivala frankovke u Sevnici, ovdje na slici s vinarem Jernejem Žarenom i njegovom suprugom Lidijom na štandu u Krškome, najavio je za Feričance veću grupu slo-frankovkaša, medju njima su upravo i Žaren, a i Dular, koji slove kao jedni od boljih proizvođača. Frankovke iz ovoga dijela Slovenije – zanimljive (one koje nisu opterećene utjecajem barriquea; rekao bih da im bolje od barriquea odgovara velika bačva), naravno, razlikuju se od slavonskih (feričanačkih), s više su mineralnosti, unatoč nižem stupnju alkohola s dobrom su kičmom, ali su s nešto manje mesa oko te kičme…. ♣

Berba 2018 na Pelješcu

U PAKLENSKOM UGOĐAJU – Dok se mnogi vesele jer berbe su uglavnom gotove i grožđe stavljeno na sigurno, neki, primjerice na Pelješcu, pa i u Konavlima, raspoloženi za veselicu nisu uopće, makar su možda i pobrali i pospremili svo svoje grožđe.

Evo što kaže vinarka Marija Mrgudić, koja proizvodi vino (špice su Dingač Bura i Postup Mare) sa svojim bratom Nikom Burom:

– Ovako je izgledalo oko 23,30 sati ispred moje kuće, a nakon što se ponovno rasplamsao požar u Mokalu. Vatra je bila udaljena nekih 300 metara od kuće, a zaustavljena je na udaljenosti od oko 100 m. Najviše zahvaljujući angažmanu samih nas stanovnika Mokala, te volonterima i dijelu vatrogasne postrojbe Orebić. Teško bi bilo obraniti selo da sâmi nismo imali pumpe i crijeva i da nismo koristili vodu iz bazena, jer sustav vatrogastva je ipak trom i teško je da u ovakvim situacijama može sve relativno brzo dovesti u red. Bitno je da smo, kad se razdanilo, vidjeli da nije bilo ljudskih žrtava, te da su sve kuće spašene. Sad vatrogasne postrojbe kontroliraju požarište….

S Marijom Mrgudić, te s vinogradarom i vinarom Nikom Karamanom iz Konavala, gdje je također bilo vatre

Marija Mrgudić, koja, inače, kaže da je ove godine urod grožđa bio jako dobar a kvaliteta odlična i da je sreća što je grožđe pobrano prije vatrene stihije te prebačeno u obiteljski podrum u Potomju, procjenjuje da je u požaru na Postupu ukupno više ili manje stradalo i do 30.000 loza, od čega je 2000 u vlasništvu obitelji Mrgudić. Mrgudićima je više ili manje oštećeno i oko 60 stabala masline.

Marija je još nešto rekla a vezano uz recentna vruća događanja na Pelješcu:

Ma ljudi moji, je li to moguće?! Legendarna rečenica, koju danas ponavljam. Nakon što se cijela javnost senzibirala oko bačenog smeća na požarište, pa se sve pokrilo i poravnalo, danas ista stvar. Na istom mjestu automobil s oznakom “uglednog” resorta iskrcao je građevinski otpad! Ne, nije to bio otpad od kuća koje su izgorile, to je pravi pravcati građevinski otpad od rekonstrukcije resorta. ŠTO MI TKO MOŽE!… Ovakav način razmišljanja i poslovanja rezultat je opće prihvaćenih lokalnih tajkunskih pravila, s kojima se svi mi suočavamo godinama. Rijetki su oni koji imaju snage usprotiviti se bahatosti, nasilništvu i bezobrazluku takvih ljudi. Oni koji se i usude, budu osuđeni od svih struktura i nerjetko odustaju u prvom pokušaju, a to je upravo i učvršćenje puta kojime ovi drugi napreduju. Kad vidimo da su nam djeca otišla, da nam je turizam oslabio, onda bismo se trebali zapitati što smo mi učinili da bismo živjeli u sretnom i zdravom društvu, naime sretna i zdrava društva su ta koja  privlače i mlade i turiste… Možda je lakše sjediti u kafiću i nalaziti milijun i jedan razlog za opravdanje našeg i tuđeg ponašanja. Možda ću ja i danas biti “baba roga”, ali ova zadnja bahatost tjera me da o ovomu obavjestim i samoga Premijera, ako već vijest nije pročitao u medijima javnog informiranja. Nisam sigurna hoću li išta poboljšati, ali ću barem biti mirna sa sobom da sam pokušala! U svemu ovome ipak i nešto pozitivno: ovaj put je na poziv odmah na lice mjesta došao komunalni redar, možda je i to sitan korak naprijed…

Bravo, odličan POSTUPak, Mare! ♣

Berba 2018 na Jeruzalemu

Jeruzalem, između Ormoža i Ljutomera. Vinogradi obitelji Puklavec, i zidanica Malek u Svetinjama

OD VARDARA PA (ZAMALO) DO TRIGLAVA (PREKO ZAGREBA) – Eto me, NE U, nego NA Jeruzalemu, naime riječ je o vinorodnom brdu između Ormoža i Ljutomera, u slovenskoj vinskoj regiji Podravje. U berbi sam, u društvu s Vladimirom Puklavcem, vlasnikom ormoškog posjeda Puklavec Family Wine (600 ha vlastitih vinograda, otkup grožđa s oko 400 ha, više od trećine trsja je na strmim pozicijama i na terasama, nadmorske visine su od 250 do 350 metara, prostor je s više od 2000 sunčanih sati godišnje, prinos u prosjeku oko 2 kg po lozi!), te, potom, u predahu berbe, i za stolom uz zidanicu Malek, u društvu s Mitjom Hergom i Danetom Jovanovim, enolozima te kuće što posjeduje i vinski podrum Dissan Hills u Makedoniji! U čašama odličan šipon/furmint/moslavac iz serije Seven Numbers. Valjalo bi sljedeći put poći i malo u berbu do makedonskog brda Disan, pa se u predahu krijepiti i s odličnim vrancem što dolazi s te grand cru pozicije… Puklavec u Makedoniji ima 2,5 hektara vlastitog vinograda, ali otkupljuje dosta grožđa, Dane Jovanov veli da ga se godišnje preradi oko 300 tona.

U berbi s Vladimirom Puklavcem, te, dolje, pripreme uzvanika za berbu

U predahu, s enolozima Mitjom Hergom i Danetom Jovanovim, te uz – šipon Seven Numbers!

VIP berba koju već po tradiciji za novinare, vinske trgovce, ugostitelje i viđene osobe priređuje, kao svojevrsni team building, kuća Puklavec Family Wines, odlično organizirana, grožđe jako dobro, druženje sjajno, okrepa izvrsna, vrijeme perfektno sunčano ali ne i zamorno vruće… Već prvi dojam, tj. kraljica  na dočeku – izvanredan!

Događanje je bilo svečano i iz razloga što je kuća Puklavec i ove godine, inače do sada eto već po treći put, na sajmu poljoprivrede i prehrane Agra 2018 u Gornjoj Radgoni gdje postoji i ocjenjivanje Vino Slovenija, proglašena Vinarem godine! Kućica Malek u Svetinjama/Ivanjkovicma, oko koje se sve zbivalo, svojevrsna je atrakcija na Jeruzalemu. Stara je oko 350 godina, nekad je bila mjesto primarne prerade grožđa iz vinograda što je okružuju, a danas je turistički objekt koji obuhvaća prostor za ugostiteljsku ponudu i za izravnu prodaju butelja i suvenira, malu kapelicu, mali vinogradarski muzej s eksponatima što prikazuju kako se prije radilo u proizvodnji vina. Tu je i stari podrum s arhivskim vinom.

U odboru za doček, I u berbi – vinska kraljica Puklavec Family tima – Sonja Erčulj

Serija Seven Numbers!

Jeruzalemski krajolik prekrasan je, sve je u znaku vinove loze. Idealan je to prostor za rekreaciju pješačenjem, trčanjem, a i bicikliranjem.

Domaćini, koji na Jeruzalemu imaju i smještajni i ugostiteljski objekt, kao zanimljivost nude i obilazak vinskog podruma u Ormožu, sagrađenog, uz obalu rijeke Drave, 1967. godine. U tom podrumu godinama je, inače, kao glavna enologinja radila Slavonka Lidija Ruška. Obitelj Puklavec preuzela je podrum 2009. i kompletno ga obnovila, postavila novu, modernu opremu za proizvodnju vina. Podrum je u obliku okruglog tornja, s time da građevina ide ne samo u visinu nego i u dubinu, i to od 25 metara ispod površine zemlje. Objekt je s ukupno sedam katova ili razina. Do one najdonje, već u utrobi Zemlje, vodi stubište sa 170 stepenica.  ♣

Berba 2018 u Goriškim brdima

Darinko Ribolica, veseo zbog dobrog grožđa u ovogodišnjoj berbi, te, pored, butelja korpulentne rebule Bagueri 2013 Kleti Brda

OD RIBOLICE do KORPULENTNE REBULE – Među četirima klonovima sorte Rebula iz vinogorja Brda i Vipava na zapadu Slovenije predstavljenima na nedavnom skupu Brda – domovina Rebule jedan je s nazivom Rebula s malim bobama (Rebula à petits grains). Mogli bismo to slobodno prevesti kao – ribolica. A među enolozima u zapadnome dijelu Slovenije jedan je s prezimenom što sugerira malu rebulu – Ribolica

Ali, Darinko Ribolica iz Kleti Brda – na slici pored kamiona s grožđem – vidno zadovoljan s upravo ubranim rodom, majstor je za – VELIKU REBULU! Nekoliko dana prije nego što je snimljena ova fotografija iz berbe, na masterclassu posvećenome rebuli i održanome u sklopu manifestacije Brda – domovina Rebule, Ribolica je prezentirao savršeno odrađenu korpulentnu Rebulu Bagueri 2013, toliko snažnu da je naprosto mora pratiti i odgovarajuće korpulentni zalogaj, ali i toliko mesnatu i krepku da je jedna čaša sama dovoljna za najesti se!

Ta je Rebula Bagueri 2013 iz vinograda starog oko 30 godina i smještenog na kosini okrenutoj jugu i jugozapadu i na visinama od 150 do 300 metara, tlo je lapor. Potpuno zrelo grožđe, selekcionirano i ubrano krajem listopada, na maceraciji je provelo 24 sata, alkoholno vrenje odvijalo se u velikim bačvama, a također i dozrijevanje, na finom talogu. Alkohol: 14,5 vol %, potencijal odležavanja sigurno desetak godina. Proizvedeno ukupno 4000 boca. Za veliki podrum kakav je Klet Brda mala količina, ali ovdje u punom smislu dolazi do izražaja uzrečica o kojoj treba sve više voditi računa: malo je – više! ♣

BRIŽAN NADZOR OD PRVIH MJEHURIĆA – Strepnja i brižan nadzor od prvih mjehurića… Miran Sirk, vlasnik vinskog podruma Bjana u Biljani u Goriškim brdima, jedan od najboljih slovenskih (a i šire!) šampanjera (ali i proizvođač jako dobrih mirnih vina!), u delikatnoj je situaciji kad je godina hirovita i vruća kao što se pokazala 2018. Bazno vino za pjenušac ne smije imati visoki alkohol a mora imati dobre kiseline. I dok je s jedne strane Sirk osobito zadovoljan s prinosima (kaže da su znatno veći nego inače) ali i zdravstvenim stanjem grožđa, s druge strane malo strahuje jer da ga je vrućina ipak malo zakinula za kiseline. Dobro je u svakom slučaju to što je loza na lapornome tlu pa će potpora doći kroz slanost (mineralnost).

Miran Sirk Bjana provjerava moštove 2018 za svoj najbolji pjenušac Cuvèe Prestige

Sirk veli da su mu ove godine sve posude u podrumu puncate. Dobar dio baznog vina za pjenušce on proizvodi uz uporabu drvenih bačava. Jedino ružičasti pjenušac mu je iz inoksa. Bijeli pjenušci su mu u trima kategorijama – Brut, Zero, i Cuvée de Prestige. Za Bjanu brut 90 posto vina je iz inoksa a 10 posto iz rabljenog barriquea, kod Zera dvije trećine ga je iz inoksa a trećina iz barriquea, dok je pjenušac Bjana Cuvée de Prestige proizveden od vina kod kojega su i alkoholna fermentacija i dozrijevanje obavljeni u drvu. I kod mirnoga bijelog vina gornjeg ranga Sirk prakticira vrenje u bačvi, potom oko šest mjeseci drži vino u bačvi na finom talogu na dozrijevanju. ♣

Berbeno trčanje Istrian Wine Run 2018

NATJECATELJI IZ 36 ZEMALJA – Istrian Wine Run jedinstvena je atletska utrka koja spaja natjecateljsko trčanje i degustiranje vrsnih istarskih vina. Održava se petu godinu zaredom s ciljem promocije vinske i gastronomske ponude sjeverozapadne Istre kroz osiguravanje dodatnog i inovativnog turističkog sadržaja. Na atraktivnoj trasi što spaja živopisne Momjan, Brtoniglu, Buje i Umag veseli trkači imali su prilike kušati različita vina od čak 15 renomiranih istarskih vinara poput: Prelca, Sinkovića, Kozlovića, Frankovića, Gambaletta, Celege, Veralde, Cattunara, Ravalica, Capa, Novacca, Coronike, Degrassija, Benčića i Cuja.

Ovogodišnje izdanje Istrian Wine Runa, okupilo je 800 natjecatelja iz čak 36 zemalja širom svijeta. U izazovnim uvjetima najbolje se snašao Marek Pesta iz Češke, koji je s vremenom 3:04:36 slavio u kategoriji maratona ispred drugoplasiranog Michaela Schäfera iz Njemačke. Tako je drugu godinu zaredom glavna nagrada, količina vrhunskog istarskog vina u protuvrijednosti težine pobjednika, otišla izvan granica Hrvatske. Među maratonkama, najbrža je bila Neža Mravlje iz susjedne nam Slovenije, koja je istrčala Istrian Wine Run maraton s vremenom 3:16:41. Koliko je njezin rezultat odličan govori i činjenica da je Neža bila treća najbrža maratonka ako gledamo i muške i ženske rezultate. Druga u ženskoj konkurenciji, Yen Chen Chuang iz Tajvana, zaostala je čak sat i dvije minute za odličnom Slovenkom.

U kategoriji polumaratona pobjedu je odnio Nizozemac Nick Van der Poel, dok je drugoplasirani bio Georg Schweighofer iz Austrije. Među ženama, slavila je Talijanka Elisa Turolo koja se tako nakon drugog mjesta prošle godine popela na najvišu stepenicu Istrian Wine Runa. Druga u kategoriji polumaratona završila je Vajda Zsuzsanna iz Mađarske. Najzabavnija, a po mnogima i najzanimljivija kategorija zasigurno je štafeta (3 x 7 km) u kojoj je prvo mjesto odnijela ekipa SIN2DRAK u sastavu: Ivica Sinčić, Petko Drakulić i Edvin Drakulić.

S obzirom da se Istrian Wine Run održava u vrijeme berbe, možda ne bi bilo loše iduće godine uvesti još jednu sportsko-rekreativnu ali i sada kad se ovdje sa svih strana čuje da nam nedostaje radne snage za istarske vinare moguće prilično korisnu disciplinu, dakako vezanu uz – branje grožđa! ♣

Berba titula 2018

Luka Modrić kako ga vidi karikaturist Petar Pismestrović

LUKA THE BEST – Luka je najbolji za 2018, kaže službeno FIFA! Čestitke laureatu.

Lijep i, dakako, emotivan govor na dodjeli, suze – nevidljivo vidljive. Luka je govorio engleski – za sve, španolski za Real Madrid, i hrvatski za Hrvatsku.

Ove sezone, bogme, imao j, Luka, dobru berbu: najbolji igrač na SP u Rusiji, najbolji igrač po UEFA-i i, sada, najbolji po FIFA-i!

Slavlje! Jedinsteni igrač, jedinstvena prigoda, jedinstveno vino, dakako najprimjerenije za slavlja je pjenušavo: Tomac Amfora 1010 brut nature!

Može li itko sada zamisliti da Luke ne bude na terenu nekoliko mjeseci! ♣

Berba godina i priznanja

JANEZ ISTENIČ: OD VRHUNSKOGA SPORTAŠA DO VINARSKE LEGENDE – Prohujalo s vihorom! Pola stoljeća uspješne vinske karijere mr. Janeza Isteniča, vinarske legende koja je prije nego što se potpuno posvetila plemenitoj kapljici konkretno pjenušcu, bila uspješni čuvar vratnica – No 1 na nogometnim stadionima, golman ljubljanskog NK Olimpija i vratar juniorske reprezentacije tada postojeće Jugoslavije.

Tri generacije, zdravica s No1 brutom za Isteniča No 1: djed Janez i baka Mihela, kćerka Barbara, sin Miha sa suprugom i Mihini sinovi – Janezovi unuci. Miha Istenič nastavlja očevim stopama, a djed i baka Istenič nade polažu i u unuke. Dolje: uzvanici

Čestitke Isteniču: Robert Gorjak, voditelj ljubljanske Vinske škole Belvin, i Steven Spurrier

Ekipa revije Svijet u čaši sa slikom za dar Janezu Isteniču

Knjiga Od vrhunskog sportaša do vinske legende

Na samome kraju rujna, točno na dan kad je prije 50 godina imao prvu svoju berbu grožđa za pjenušac, ali i na dan kad mu se rodila kćerka Barbara, Janez Istenič je sa suprugom Mihaelom, te kćerkom Barbarom i sinom Mihom, snahom i unucima u svojoj šampanjeriji u Staroj Vasi/Bizeljsko okupio najbliže prijatelje, suradnike i kolege koji su mu obilježili život u proteklih 50 godina. Značajna obljetnica proslavljena je uz prigodan program s istupom za mikrofonom ne samo domaćina nego i brojnih drugih pa i svjetski glasovitih osoba, uz promociju knjige Od vrhunskega športnika do vinarske legende  te uz domaću popevku i uz svečanu večeru s jelima tradicijske domaće kuhinje popraćenu pjenušcima No 1 brut iz 2013 (50 butelja s tim nedegoržiranim pjenušcem dozrijevalo je na kvascu tri godine u bunaru pored Isteničeve šampanjerije!), zatim Prestigeom extra brut 2011 i Gourmet roséom brut iz 2015 kuće Istenič. Janez, koji je prije ove svečanosti završio berbu grožđa i veli da je vrlo zadovoljan ubranim rodom, te je večeri imao pravu berbu priznanja, što od gradonačelnika Brežica Molana, što od Turističke zajednice, što od Društva vinogradara i vinara, kao i berbu brojnih javno izrečenih verbalnih pohvala za svoj dosadašnji rad ne samo na području vina nego i, kroz vino (pjenušce), na polju turističke promidžbe Bizeljsko-sremičkog vinorodnog okoliša. Počast su mu došli pružiti i legendarni Steven Spurrier, i sâm, u Engleskoj, proizvođač pjenušaca, te jedan od vrlo uvaženih enologa Enološkog instituta Champagne Pierre-Yves Bournerias...    ♣

Berba slavnih za Zagreb Vino.com

MASTERCLASS SA STEVENOM SPURRIEROM?! – Međunarodni festival vina i gastronomije Zagreb Vino.com može se u svojih punih 13 godina postojanja pohvaliti lijepom brojkom svjetski glasovitih gostiju kao izlagača i kao protagonista vinskih radionica, masterclassova. Da spomenem tek neka od imena i naziva, kako mi padaju napamet: Joško Gravner, Domaine de la Romanée Conti, Château Angélus, Chateau Margaux, Château Gruaud Larose, Château Latour, Krug, Taittinger, Almaviva, Concha y Toro, Château Grand Puy Lacoste, Château Mouton-Rothschield, Franciacorta Majolini, Billecart-Salmon, Pommery, Clos Montolivet Châteauneuf-du-Pape, Château Chalon, Macle-Berthet-Bondet, Philippe Bottin..

Željko Suhadolnik, Steven Spurrier, Ivan Dropuljić

Neumorni Ivan Dropuljić, direktor Festivala, stalno je u potrazi sa važnim osobama iz svijeta vina, i eto ga na slici s ikonom Stevenom Spurrierom, koji je, kako kaže, s vinom najprije došao u doticaj kao potrošač, potom je postao trgovcem vinom, organizatorom raznih ocjenjivanja i na globalnom nivou (Pariška presuda, Decanter World Wide Award…), onda komentatorom i prezenterom vina, da bi na kraju postao i proizvođač, bavi se pjenušcima rađenima šampanjskom metodom. Dropuljić je Spurrieru predložio da na Zagreb Vino.comu održi masterclass, a Spurrier se pokazao spremnim za suradnju, doduše ne već ove godine jer je prebukiran, nego sljedeće godine. Kako je lani sommelier Mario Tomeković na Zagreb Vino.comu u Esplanadi imao radionicu o engleskim pjenušcima među kojima su na kušanju bili i Spurrierovi, tema radionice ne bi nužno bila Spurrierova vina nego nešto drugo u što je Spurrier dosad bio umiješan. Jedna od zanimljivijih opcija mogla bi biti revija nekih etiketa iz Burgundije i Bordeauxa te iz Kalifornije a koje su sudjelovale na ocjenjivanju naslijepo što ga je Spurrier organizirao 1976. u Parizu, kao sučeljavanje već tada famoznih francuskih eno-uradaka i vrsnih ali u ono vrijeme u svjetskim razmjerima malo poznatih američkih eno-kreacija. To događanje na kojemu su se kalifornijska vina odlično nosila s francuskima kasnije je prozvano Pariška presuda. Prisjetimo se: tada je kalifornijski Château Montelena u kojemu je onda enolog bio Miljenko Grgić, sa svojim chardonnayem nadmašio čuvene Burgundijce… U Zagrebu se, popraćeno Spurrierovim komentarima, naravno ne bi kušala vina iz onih godišta što su točena u Parizu, nego eventualno vina pod istim etiketama ali iz recentnih berbi, dakle proizvedena oko 2016. godine, znači četiri desetljeća poslije Pariške presude…  ♣

Berba izlagača: Gourmet over Mura za Zagreb Vino.com

U POTRAZI ZA MANGULICOM – Ivan Dropuljić, osnivač i direktor najjačeg međunarodnog festivala vina i delikatesa u regiji – Zagreb Vino.coma (uvijek posljednjeg petka i posljednje subote u studenome, ovo sada je 13. godina manifestacije!), inače prije nekog vremena i organizator, također u Esplanadi, smotre mesnih prerađevina od turopoljske svinje, crne slavonske svinje i mangulice što ih je kupio i onda dao na preradu renomiranim istarskim i dalmatinskim pršutarima, stalno je na zadatku animacije potencijalnih izlagača za svoju novembarsku manifestaciju. Istražuje naokolo da vidi što zanimljivoga i novoga kvalitetnoga može ponuditi posjetiteljima u studenome. Na neki način opsesija su mu vrhunski craft pršuti, šunke, buđole, slanina, kobasice, i to baš od mangulice i crne slavonske svinje kao pasmina regije, pa se nedavno, s Ivom Kozarčaninom, novinarom i urednikom u časopisu 24sata, specijaliziranime za eno-gastro tematiku, našao i u Prekmurju, u traženju proizvoda osobito od mangulice te vina osobito visoke kakvoće i karaktera. Stanica na kojoj se duo poduže zadržao bila je kuća šunki i pršuta Šunkarna Kodila, u naselju Markišavci kod Murske Sobote, prostoru susreta Hrvatske, Slovenije, Mađarske i, donekle, Austrije.

Ivan Dropuljić, Zagreb Vino.com, i Janez Janko Kodila

Domaćin je bio Janez Janko Kodila, koji je, uz to što vodi i koordinira uzgoj svinja i produkciju uistinu pažnje vrijednih prerađevina (Kodila je, inače, najveći proizvođač čvaraka u Sloveniji, iz pogona kuće svaki dan izlaze novi, svježe napravljeni), ujedno i voditelj zanimljive prodavaonice raznih gurmanskih poroka s područja Prekmurja i Pomurja, zatim i ugostitelj s ovećim restoranskim prostorom te s dvjema kuhinjama gdje operativno gospodari mladi inventivni chef Daniel Sukič što je praksu stjecao i u Kanadi. Kodila je vrlo aktivan i u turističkom segmentu, ne samo u tome što organizira vođene obilaske svojega pogona, eno-gastro radionice, degustacije (kod njega se svakodnevno zaustavi po nekoliko velikih autobusa s turistima što žele obići posjed i uživati u lokalnim delicijama na tanjuru i u čaši…), nego i kao član nedavno formirane sedmeročlane grupe Gourmet over Mura što, uz kuću Kodila, obuhvaća obiteljsko gospodarstvo Firbas/noćenje, domaća hrana; podrum Marof/sjajna vina, pivovaru Bevog/craft pivo; kultnu gostionicu Rajh, vinariju Steyer/izvrsna vina, te vrlo cijenjenu uljaru Kocbek/odlično bučino ulje. Riječ je o ekipi što želi raznim zanimljivim sadržajima i atrakcijama, među kojima su i Bukoviško jezero i adrenalinski park i rafting na Muri, privući što više turista u Prekmurje i Pomurje. Pa je u tome smislu i plan da se ne samo Kodila nego kompletna udruga pojavi s prezentacijom svoje višeslojne ponude na Zagreb Vino.comu…

Inače, grupa Gourmet Over Mura u spomenutome sastavu vjerojatno nije i zapečaćena, naime po riječima i Janka Kodile i Tanje Rajh Pintarič iz Gostilne Rajh u Bakovcima, namjera je još se ojačati, pronaći nove partnere u okolici, ne nužno samo užoj nego i nešto široj, pa nije isključeno da se skupini kao članovi priključe i objekti na istoj valnoj dužini uz Muru u pograničnom prostoru susjednih zemalja, dakle i iz Hrvatske…

Janez Janko Kodila u carstvu svojih pršuta, te, dolje, Jankova supruga Lena uz izložbenu vitrinu s pršutima

Pogled u prodavaonicu, uz koju je oveća degustacijska dvorana

– Šunkarna Kodila postoji već tri obiteljske generacije. Počelo je s djedom, koji je imao trgovinu za prodaju mesa. Moj otac, koji je nekad bio voditelj prerade mesa u tvrtki Pomurka, i ja krenuli smo prije nekih 25 godina u širenje djedove mesnice i prodavaonice prema kompleksu što postoji sada. U ovome objektu, gdje su pogoni za preradu mesa kapaciteta oko 150 svinja mjesečno, zatim prodavaonica i ugostiteljski dio a uskoro će na hektaru ravnog terena tik u nas nastati novi vrt za uzgoj povrća i voća, imam 48 zaposlenih. U uzgoju životinja surađujem sa sedam biranih, provjerenih kooperanata koji su svi udaljeni u krugu od najviše 40 kilometara odavde. Dio svinja pasmine mangulica kupim tu u susjedstvu u Mađarskoj od vrlo znanog uzgajivača Zsolta Baumgartnera, koji je, inače, do 2008. godine, prije nego što se osobno posvetio svinjogojstvu, bio vozač Formule 1! Kuća Kodila bavi se 90 posto mesom svinje, i to bijele, zatim manugulice ili lokalno zvane gice te slovenske krško-poljske pasmine, a ostatak od 10 posto čini govedina.

Hladni naresci Kodila: Prekmurska ploča – kuhana te dimljena i sušena šunka od bijele svinje,, salama s bučinim košticama, potom Taca mangulica – pršut, lardo, salama i lakskare. Ispod su topli odresci pečenog mesa od mangulice te pečena govedina, kao prilog – pečeni krumpir i jače sprženi komadi cvjetače

Iz Kodiline ponude konfekcioniranih proizvoda: lardo od mangulice, te čokolade s bučinim košticama, s prekmurskom šunkom, s heljdom, s okusom prekmurske gibanice 

 – Dio mesa namijenjen je programu tipičnih prekmurskih mesnih prerađevina, a dio, posebno od mangulice, završava u programu pršuta. Mi kao Kodila izravni smo uzgajivači manjeg broja svinja, imamo oko 100 komada krško-poljske pasmine. Svinje se do prerade kod nas uzgajaju do težina od 150 kg naviše. Od svinjokolje do početka prerade u našim pogonima ne prođe nikad više od dva sata. Bitno je reći da je uzgoj koliko je god to moguće na ekološkom kolosijeku, svinje žive i na otvorenome, a za njih sami uzgajamo i povrće za hranu, i to na eko-način. Uvijek pazimo da meso bude, što se veli, zrelo, u postupku prerade mesa rabimo samo sol, češnjak i začine/mirodije poput npr. papra, paprike, ne koristimo aditive, u meso ne ubrizgavamo sol, komade koje nasolimo trljanjem slažemo u plastične gajbe jedan na drugi i svakog dana komade vadimo van, prevrćemo ih i vraćamo natrag u kutiju dok ne prođe rok nužan za tu dionicu prerade. Komade koji zahtijevaju dimljenje dimimo na bukovini. Da bismo bili tijesno u skladu s prirodom, napravili smo četiri zasebne prozračne komore za sušenje i sazrijevanje pršuta, u svakoj od njih temperaturom i količinom vlage imitiramo po jedno godišnje doba. I još nešto vrlo važno: ne ubrzavamo procese, nego poštujemo vrijeme kao dio što na kraju pokazuje značajan utjecaj na formiranje dodane vrijednosti proizvoda.  Želim, eto, da budemo ne tek još jedna mesna industrija, nego da proizvodi što ih nudimo budu maksimalno prirodni te, kako se to danas moderno kaže, u craft-kategoriji. Otud i slogan Kodile: Ko veš kaj ješ, prevedeno na hrvatski to bi bilo Kad znaš što jedeš objasnio je Janez Janko Kodila. ♣

Janko Kodila, Tanja Rajh Pintarič i Uroš Valcl

Gourmet over Mura: Doživite Prekmurje u jednom danu!

Gourmet over Mura: Château Marof

DRAGULJI Z MAČKOVCIH – Ne događa se baš da sva vina iz repertoara nekog podruma budu – sjajna! A eto na to da su baš sve etikete, od bazne do špice, na vrlo vrlo visokom nivou može se naići na vinskom posjedu Marof u Mačkovcima u Prekmurju. Grands vins – Château Marof! Oko 22 hektara, na nadmorskim visinama od 320 do 400 metara i na vulkanskim, kvarcnim tlima što daju visoku mineralnost, 100.000 loza, 50.000 litara vina (za koje se rabe kvasci iz vlastita vinograda i razmnoženi u vlastitome podrumu, te za koja se ne rabe bistrila i koja se ne filtriraju).

Chateau Marof, Mačkovci

Vinograd frankovke Marofa u Mačkovcima

Vlasnik i investitor Stanko Polanič našao je odličnog partnera u Urošu Valclu, koji sad već godinama vodi brigu o vinogradu i podrumu Marof, i uspješno kreira odlična, pikantna mineralna i konkretna vina, s karakterom.

Uroš Valcl uz frankovku tik pred berbu i, pored, pri degustaciji

Izvrstan bazni Beli križ 2016 (laški rizling ili graševina iz Mačkovaca 50 %, sauvignon iz Bodonaca 30 %, chardonnay iz Kramarovaca 20 %; dozrijevano na finom talogu u 500-litrenim rabljenim bačvama i potom je bilo na sljubljivanju u velikoj bačvi; 13,5 vol%; mpc. 8,50 €), pa Chardonnay 2016 Breg (pozicija Bodonci, 15 mjeseci u bačvama od 600 litara na finom talogu, tek ovih dana punjen pa još na nosu malo zatvoren; 14,0 vol %; mpc. 15,80 €), odličan Chardonnay 2015 Kramarovci (godina dana maceracije u tzv. otvorenoj kaci uz bâtonage; 13,5 vol %; mpc. 32 €), Sauvignon 2016 Breg (Bodonci, dio grožđa macerira kao za tzv. naračnasto vino a dio provede na maceraciji samo kroz noć, nakon što se vina spoje dozrijevanje je 15 mjeseci na finom talogu u novoj a nepaljenoj bačvi Stockinger od 2500 litara; 13,5 vol%; mpc. 15,8 €). Visoko upečatljiv Bodonci laški rizling 2012 (30 % vina bilo je 30 mjeseci u bačvi na pokožici a 70 posto također 30 mjeseci u bačvi ali ne na pokožici, poslije su oba vina stopljena u jedno; 14,5 vol %; kakve li vinčuge!!!, nažalost više toga vina nema na tržištu). A od crnjaka vrlo ugodan i sveži Zweigelt 2015 Mačkovci (13,5 vol%; mpc. 15,80 €), potom izvanredna kapljica Mačkovci Marof Grand vin modra frankinja 2015 (trećina vina bila je 30 mjeseci u bačvama od 500 litara, trećina u rabljenom barriqueu a trećina u velikoj bačvi, zatim su vina spojena u jednu veliku bačva od 2500 litara i tu provela neko vrijeme na sljubljivanju; 13,5 vol; mpc. 32 €), na kraju, vrh za pet zvjezdica: Marof Schiefer 2015, kreiran na bazi 50:50 u partnerstvu s Uweom Schieferom od frankovke Marofa s pozicije Mačkovec i Blaufränkischa iz Eisebnerga u Južnom Gradišću (Süd Burgenland) od Schiefera (14,0 vol %). ♣

Moć marketinga

VINOLOG NA POMOĆ VINARIJAMA i POTROŠAČIMA – Kad je riječ o vinu, naviknuti smo, tradicijski, da se uz proizvođača tijesno vežu trsje i vinski podrum, zapravo osobito vinski podrum, naime grožđe se lako može i kupiti kod vinogradara koji nemaju ambicije proizvoditi plemenitu kapljicu i finalizirati je do boce za tržište odnosno koji nemaju dovoljno financijskih sredstava za preradbene i dozrijevne kapacitete pa ostaju na uzgoju i prodaji grožđa. Proizvođač-ponuđač vina dakle i ne mora nužno biti vezan uz neki svoj, vlastiti vinograd, međutim u novije vrijeme zapaža se da nije nužno i da on posjeduje i vinski podrum. S pojedinim vinarima naime moguće je dogovoriti se za usluge vinifikacije grožđa i dozrijevanja vina i to i na način da se svojim naputcima i aktivno sudjeluje u kreaciji proizvoda, te, moguće je i dogovoriti se oko punjenja kapljice u bocu, što se tiče buteljiranja danas postoje i tvrtke s pokretnom opremom i specijalizirane za stavljanje Bakhova nektara u flašu. Finale je izlazak vina spremnog za tržište u butelji i s čepom/zatvaračem te s etiketom i ukrasnim detaljima po izboru naručitelja.

Jelena Balog i Saša Zec

Vino, pogotovu ono bolje i napunjeno u butelju ukrašenu lijepo dizajniranom etiketom, vrlo je traženi proizvod, i poduzetni pojedinci skloni Bakhovu nektaru te obrazovani u enološkome, marketinškom i ekonomskom smislu a i okretni općenito u komunikaciji upravo u toj potražnji publike za kvalitetnim proizvodom vide lijepe izglede za dobar posao, za samozapošljavanje a i za zapošljavanje drugih, što je bitno danas kad toliki mladi odlaze iz Hrvatske u svijet u potrazi za poslom.

Vinolog – linija Éclat

Tvrtka koja u nas, nastojeći potrošačima ponuditi vino više do visoke kakvoće a po umjerenim cijenama, djeluje na način da, kako je opisano, u dogovoru s vinarijama kreira i realizira vino u skladu sa svojom poslovnom politikom je Vinolog iz Zagreba. Uz to što je u proizvođačkom smislu uključena u vino od grožđa do butelje opremljene svojom etiketom, ta kuća bavi se i uvozom i izvozom vina te plasmanom ne samo vlastitih vina pod svojim etiketama i vina što ih sama uveze, nego i plasmanom vina raznih hrvatskih proizvođača pod njihovim originalnim etiketama. U Vinologu su, kao glavni, Jelena Balog, ekonomistica, te Saša Zec, s eno-naobrazbom i s dugogodišnjim stažem u marketingu u nekoliko renomiranih kuća koje se bave vinom, uz spomenuti dvojac tu su i Maja Medved kao referentica prodaje, Martina Tomić zadužena za marketing i dizajn, i Marina Soldo kao tajnica.

– Mi imamo nešto vlastitih vinograda, konkretno riječ je zasad o oko 3,5 hektara terena, u okolici Iloka. Tamo su zasađeni graševina i cabernet sauvignon. Grožđe je prerađeno u tamošnjem podrumu u optimalnim uvjetima i pod punom pažnjom enologa, graševina iz berbe 2017. koja je naša prva komercijalna berba, već se nalazi na tržištu, a cabernet sauvignon, također iz 2017., još dozrijeva u bačvicama – kaže Saša Zec.

A Jelena Balog dodaje:

– U planu je širenje s vinogradima, ne nužno samo u Podunavlju, naime u izgledu su neke parcele u Istri. U asortimanu imamo dvije linije, jedna je Lectus, a druga Éclat. Sva su vina u buteljama, ne nudimo ni litru ni rinfuzu. Vina Lectus namijenjena su širem tržištu i maloprodaji u trgovinama, a Éclat je marka određena za ugostiteljstvo, tj. hotele, restorane, kafiće, odredište je dakle HORECA. Unutar Lectusa je kapljica od graševine iz Iloka, zatim od rizlinga rajnskog, pa od malvazije istarske i od plavca maloga. A unutar Éclata su zasad chardonnay, te plavac mali. Možemo se pohvaliti da je Éclat chardonnay 2013 prošle godine nagrađen brončanom medaljom na ocjenjivanju Decanter World Wide Award, a da je Lectus malvazija 2017 ove godine od Decantera dobila također broncu.

Vina što ih je Vinolog predvidio za maloprodaju na policama su značajnijih trgovačkih lanaca, a maloprodajne cijene kreću se od 40 do 80 kuna. U usporedbi s maloprodajnim cijenama Lectusa, Éclat (francuska riječ koja može značiti: prasak, eksplozija, raskoš, slava…) je skuplji, tu bi mpc. tek počinjao s 80 kuna i išao do stotice pa i nešto više kuna. U ponudi Vinloga su originalna vina od manjih hrvatskih vinogradara/vinara Mladena Papka, Drage Damira Režeka, Roberta Brajea, Jakovca, Veralde, Apostola i Rote.

– U planu Vinologa je proširiti aktualnu ponudu i na neka vina koja su ponešto drukčija od uobičajenih u smislu tržišnog pristupa, naglasak je na lepršavim i posebno atraktivnim etiketama kojima bi se htjelo privući više pažnje kod mladih – rekao je još Saša Zec, koji je u suradnji s firmom CestAgram, na Štrosu na zagrebačkom Gornjem gradu osigurao lijepu pozornicu za stalnu promociju vina pod nazivom Dani otvorenih butelja…

U portfelju Vinologa nalaze se i vina iz podruma svjetski proslavljenog talijanskog tenora Andreje Bocellija, koji je, inače, u ožujku ove godine u zagrebačkoj Areni održao koncert, i od toga trenutka vina Bocelli su i na hrvatskom tržištu. Vinski podrum Bocelli nalazi se u Toscani. Obiteljska tradicija u proizvodnji vina seže u 1831. godinu…

Od uvoznih vina, tu je kapljica iz podruma glasovitog pjevača Andreje Bocellija (Tenor Red od cabernet sauvignona, merlota i sangiovesea, pa chianti classico, ali i izvantoskanci prosecco iz Valdobbiadenea i Pinot grigio iz Furlanije) zatim vina od primitiva iz Salenta u Italiji, pa vina grupe francuskih vinara Vignerons Calatans (chardonnay, sauvignon, muškat, merlot, cabernet sauvignon, syrah), zastupljeni su i Španjolci i to preko kuće Paniza i u različitim nivoima tj. od crianze do gran reserve, a i preko kuće Abadia del Roble iz La Manche.

Šampanjci Charles Collin blanc de noirs, Charles 2012 brut i Charles 2008 blanc de blancs brut

Ima nešto i za ljubitelje šampanjaca, s time da je najnovija akvizicija u koju Vinolozi polažu velike nade šampanjac Charles Collin Champagne Côtes de Bar u više varijanti. Prezentacija u povodu ovog novog uvoza održana je za najpoznatije zagrebačke sommeliere, te za ugostitelje, i vinske novinare u lijepom prostoru i ugodnoj atmosferi te uz odlične i za uz šampanjac prikladne male zalogaje u znanom i vrlo renomiranom zagrebačkom restoranu Baltazar, a uz Sašu Zeca kao domaćina vodio ju je direktor prodaje kuće Charles Collin Mamadou Gueye.

Charles Collin je šampanjerija na brežuljkastom području apelacije Côtes de Bar na jugu vinorodne Champagne, gdje je nešto više od 800 hektara vinograda. Osnovao ju je Charles Collin. Riječ je o interesnoj zadruzi od 130 članova, a koja gospodari s ukupno 280 hektara vinograda, dakle oko trećinom svih vinograda u oblasti Cotes de Bar. Sorte su klasične šampanjske – chardonnay, pinot crni i pinot meunier. Za hrvatsko tržište Vinolog je od Charlesa Collina, šampanjci kojega se, čuli smo, u velikoj količini izvoze u Japan i koji se poslužuju na letovina Japan AirLinesa, uvezao šest etiketa. Bazni je Charles Collin brut, crni pinot 80 %, chardonnay 20 %, s devet grama po litri neprovrelog sladora i sa tri godine na kvascu (šampanjac mora po francuskom propisu na kvascu u boci odležavati minimalno godinu i pola), za nj je u Hrvatskoj određena maloprodajna cijena 300 kuna, zatim Charles Collin Blanc de noirs brut, crni pinot, 8 g/lit šećera, četiri godine na kvascu, mpc. 340 kn; Rosé brut, crni pinot, 9 g/lit šećera, 340 kn, potom Demi-sec, 95 % crni pinot, 5 % chardonnay, 34 g/lit neprovrelog sladora. Vrh piramide čine osobito kompleksni te profinjeni Charles 2012 brut, chardonnay 80 % i crni pinot 20 %, 8 g/lit šećera, mpc. 500 kn, i Charles 2008 Blanc de blancs brut, 100 % chardonnay, selekcija parcela i grožđa, 6 g/lit šećera, mpc. 600 kuna.

Charles Collin u restoranu Baltazar u Zagrebu: krajnje lijevo i krajnje desno su sommelieri Goran Petrić i Ivan Jug iz zagrebačkog restorana Noel, trio između njih čine Saša Zec, Mamadou Gueye i Jelena Balog

Domaćini, novinari, sommelieri, vinska trgovci: Jelena Balog Vinolog, Sanja Plješa, Mario Meštrović i Jana Košćec, te Zoran Drljača (Puni sepet)

Uz ova dva posljednja navedena, po meni je kompleksnošću i elegancijom iskočio i Blanc de noirs, Rosé sam vidio kao ne suviše pretenciozan, vrlo skladan, odličan za uz čavrljanje i za osvježenje posebice u vrućim ljetnim danima, Demi Sec, skladan i s elegancijom, s dobrom međuigrom kiselosti i neprovrelog šećera, za osobe koje vole slađe tonove. Od nekolicine nazočnih sommeliera čuo sam mišljenje da od prezentiranih šest etiketa možda najviše izgleda za količinski jako dobar plasman ima Blanc de Noirs brut, koji, uz to što se pokazao kao jako dobar, ima (relativno) prihvatljivu cijenu.  ♣

Najprestižnija kapljica svijeta u Ljubljani

Chairman Gašper Čarman

TOP VINO by eVino – Osmi dan mjeseca listopada 2018, odredište: Ljubljana, Cankarjev dom, Velika dvorana. U režiji tvrtke eVino tamo će se odvijati na ovim prostorima jedinstveni međunarodni festival vina, s nastupom niza glasovitih svjetskih proizvođača Bakhova nektara. Ovo je druga manifestacija te vrste u organizacji spomenute kuće i na spomenutom mjestu. Priredba 2016. bila je s obzirom na izlagačka imena, moglo bi se reći – najprestižnije vinsko događanje ne samo u Sloveniji nego i šire. Predviđeno je, inače, da se festival održava svake dvije godine.

Posjetitelji će sada u listopadu moći degustirati vina više od 80 proizvođača iz svjetskog vrha. Najavljene su i premijerne prezentacije vina. Uz tridesetak najboljih slovenskih vinara, te dva iz Hrvatske, na Top Vinu naći će se čuveni  bordoški châteaui, šampanjske kuće i neki od najuglednijih podruma iz Italije, Austrije, Španjolske, Portugala, Gruzije, Novog Zelanda i SAD.

Evo i popisa izlagača, prava poslastica!

AUSTRIJA: Weingut Gross

FRANCUSKA: Louis Max, Bailly Lapierre, Château de Minuty, Vincent Girardin, Salon Dellamote, La Chablisienne, Champagne Serge Mathieu, Château Figeac, Château Smith-Haut-Lafitte, Château d’Yquem, Château Giscours, Château du Tertre, Château Capbern, Château Calon Segur , Château Pontet Canet, Pol Roger

GRUZIJA: Our Wine, Lagvinari

Mateja Gravner

HRVATSKA: Vina Matošević, Piquentium

ITALIJA: Ornellaia, Tenuta di Biserno, Castello Banfi, Trevisiol, Gravner, Keber, Zidarich, Tua Rita, Sassicaia

NOVI ZELAND: Tenuta di Biserno

PORTUGAL: Quinta do Vallado, Van Zeller, Esporao, Herdade Sao Miguel

SAD: Kendall-Jackson, Mt. Brave, Stonestreet, Rockbare, Verite

SLOVENIJA: Vina Gašper, Marjan Simčič, Posestvo Burja, Vina Blažič, Čarga, Dobuje, Dolfo, Guerila, Edi Simčič, Istenič, Kmetija Jakončič, Klet Brda, Korenika & Moškon, Movia, Pasji Rep, Ščurek, Šturm, Šumenjak, Sutor, Vinska klet Metlika, Steyer, Joannes, Frešer, Dora Erzelj, Puklavec Family Wines, Vina Oskar, Fedora, Vina Gross

Aleks (Edi) Simčič I Marjan Simčič

SRBIJA: Vinarija Cilić, Vinarija Aleksandrović

ŠPANJOLSKA: Bodegas Bilbao, Torremilanos, Aalto

GIN: Martin Millers, Nordes, G’Vine, Gunpovder, Brin, Monologue

Fever Tree toniki

DRUGA JAKA ALHOKOLNA PIĆA: Destilleria Berta, Destilerija Zarič, Tesseron Cognac

RIEDEL čaše

COFFEE corner  – trebala bi biti: Antica tostatura triestina

HRANA: KZ Sevnica, Selecta, Blazquez

Caroline Gilby MW

Ove godine manifestacija u organizacijskom i konceptualnom smislu ide dalje, najavljuje prvo ime priređivačke ekipe Gašper Čarman, nazvan  Chairman, sommelier i voditelj uvozničke i distribucijske firme eVino. Prostor za izlaganje povećan je u odnosu na onaj od prije dvije godine, uvode se vinske radionice, a odvojeni kutak rezerviran je sve više trendovskom džinu i džin-toniku. Posebnost ovogodišnjeg festivala je i to da će ponuđena na kušanje biti i vina skuplja i od 100 eura po boci, ona će biti dostupna, razumljivo, samo u određenim terminima popodneva.

Što se tiče radionica, jednu će – na temu ponajboljih svjetskih vina – voditi znana Caroline Gilby MW. Ta nositeljica titule Master of Wine od 1992. u svijet vina ušla je, kako kaže, nakon stečenog doktorata iz botanike, naime ubrzo je shvatila da život ne želi provesti vezana tek uz mikroskop. Po čitavom svijetu ona ocjenjuje vina i predaje u najznačajnijim vinskim školama i na najznačajnijim događanjima vezanima uz plemenitu kapljicu. Drugu radionicu – vertikala vina Burja – vodi vrhunski vinar iz Vipavske doline Primož Lavrenčič iz Posestva Burja. Tema treće radionice bit će čaše za vino Riedel, stručnjaci će objasniti zašto je vino dobro poslužiti u odgovarajućoj čaši. Budući da je broj mjesta u radionicama ograničen, posjet radionici moguć  je samo uz posebnu ulaznicu.

Vrata festivala bit će za profesionalce vezane uz vino otvorena od 10 sati, a za širu publiku od 13 do 19 sati. Cijena ulaznice do 17. rujna bila je 35 €, nakon toga povećana je na  42 €, a na dan festivala bit će 50 €. Dok ne budu rasprodane, ulaznice je moguće kupiti na mrežnoj adresi: http://eventimpartner.info/partnerhr/navodenje-prodajne-mreze/.

Ali, ima još nešto što je vezano uz festival ali ne odvija se istog dana i na istome mjestu kao festival: ekskluzivna večera s vinima Châteaua Pontet-Canet 9. listopada u gostionici i vinoteci Danilo. Uz vrhunska jela Danila kušat će se Château Pontet-Canet 2000, Château Pontet-Canet 2008,  Château Pontet-Canet 2011 i Château Pontet-Canet 2012, te Tesseron Cognac Lot N°53 XO Perfection. Cijena večere, sa vinima, je 145 € po osobi. Rezervacije na info@danilogostilna.si  ♣

Pomoć strukovnom obrazovanju i usavršavanju mladih talenata

HUMANITARNI MARENDIN – U organizaciji Coca-Cole HBC Hrvatska i zaklade Budi Foodie, u šibenskome restoranu Pelegrini održan je humanitarni marendin na kojemu su prikupljena sredstva za obrazovanje i strukovno usavršavanje mladih talenata u gastronomiji.

Rudolf Štefan i njegova kuharska ekipa iz Pelegrinija

Zakladu Budi Foodie utemeljio je Rudolf Štefan, vlasnik i glavni kuhar restorana Pelegrini, odnedavno nositelja jedne Michelinove zvjezdice. Želja je bila omogućiti obrazovanje i usavršavanje mladih talenata u gastronomiji i ugostiteljstvu… Lijepa gesta. ♣

Štrudla-fest 2018

SAVIJAČA NA STO NAČINA – Mjesto Jaškovo između Karlovca i Ozlja, nadaleko znano po janjetini – tu je naime restoran Žganjer kamo se već dugo naprosto hodočasti na taj specijalitet, nameće se već neko vrijeme sa – savijačama! I to na, što se kaže – sto načina! Pa i s nadjevom od janjetine! Dakako da baš tu štrudlu s janjetinom na repertoaru ima upravo restoran Žganjer Ivana Žganjera.

Štrudle u Jaškovu – navodno je bilo na izbor najmanje oko 60 raznih vrsta savijače

Sredinom rujna u Jaškovu je održan treći Štrudla-Fest, na kojemu su ponuđene ne samo klasične slatke savijače od jabuke na kakve uglavnom i mislimo kad se spomene riječ štrudel, nego i slatke od jabuke s grožđicama i orasima, pa od višnje, vinogradarske breskve, kruške, a i čokolade, bile su tu i slane savijače s nadjevima od sira, buče, gljiva, špinata, čvaraka, janjećeg mesa… Navodno, nekih 60 raznih vrsta štrudle.

U skladu s modernim vremenom, Karlovčanin Kristian Kiseljak, informatičar koji uskoro postaje i ugostitelj (u Karlovcu otvara restoran) i njegova mama Dunja te zaposlenica Snježana Goriščak pozivali su na degustaciju hardware (slatka s jabukama) i software (jabuka, orasi i grožđice namakane u rumu ) štrudle, zatim ram-štrudle (slana, sir i vrhnje), procesorske štrudle (slatka, sa sirom i vrhnjem), i matične štrudle (slana, čvarci)…

Kristijan Kiseljak s mamom Dunjom i s uposlenicoim Snježanom Goriščak

Štrudla-Fest krenuo je prije tri godine, kad je predstavljena štrudla duža od 1,5 kilometra, tako da se zahvaljujući tome selo Jaškovo našlo u Guinnessovoj Knjizi rekorda. Nakon Štrudla-Festa 2018 slijede u Jaškovu Dani gljiva, u pripremi je za poslije i revija raznih domaćih jela. Turistička zajednica Karlovačke županije i Jaškovčani, među kojima je osobito aktivna Lidija Zganjer Gržetić, kćerka Ivana Žganjera, vlasnika restorana Žganjer, nastoje eto u Jaškovu razvijati gastro-turizam! Po posjetu Štrudla-festu očito je da su već za svoje delicije uspjeli zainteresirati brojne posjetitelje, sad bi bilo dobro da se izlagački dio digne na viši nivo u smislu boljeg uređenja cijelog ambijenta,  kao i da se na nekoj livadi blizu središta Jaškova uredi teren za sport za lokalno stanovništvo a koji bi, kad su ovakve gastro-priredbe, mogao poslužiti kao parkiralište, tako da automobili više ne budu parkirani uz rub ceste, što ometa promet…♣

Zanimljiva rustikalna garnitura – stol i sjedalice od drveta koje je i nakon najnužnije obrade ostalo u izvornom obliku

Mali jaškovački Prater s ringišpilom za djecu od drveta, i pokretan na ručni pogon

Uz međunarodni dan kave

OD FRANCKA do QUAHWE – Svakog je dana međunarodni dan nečega, a prvi dan listopada posvećen je starijim osobama i – kavi!

Dok je za starije osobe u središtu Zagreba organiziran – baš tako je nazvan – tulum, na kojemu su se pojedinci u poodmakloj dobi mogli kod relevantnih sugovornika medicinske struke interesirati o zdravlju, pa i osobnome (ponuđena je mogućnost raznih testiranja), dotle su ljubitelji kave imali priliku, barem oni u Metropoli, biti na drugome tulumu i partijati – bez službene nazočnosti liječnika – u kavani Johann Franck na Jelačić-placu, te prisustvovati dodjeli priznanja najboljim baristima što se bave kavom.

Kava je u Hrvatskoj vrlo popularan napitak, a u odnosu na ono što smo nekad rado nazivali crnačkom vodicom ili crnačkim znojem očito je da je do danas postgnut golemi napredak u pripremanju i posluživanju kave. Svakako su za to zaslužni krugovi ljudi koji se kavom ozbiljno bave u ulozi ponuđača i sve širi krug potrošača koji su kroz vrijeme a i svoja putovanja naokolo izoštrili ukus, te postal zahtjevniji. U grupu onih koji spadaju u kategoriju ponuđača svakako su i baristi, tj. osobe što na licu mjesta prigotavljaju kavu i serviraju je potrošaču. Pa je eto u povodu Međunarodnog dana kave održano natjecanje barista u skladu s pravilima Speciality Coffee Association (SCA), krovnog međunarodnog strukovnog udruženja industrije kave. Franck-barističko natjecanje kao promidžba i kave i vrhunskog načina uživanja u njoj od posebne je važnosti za Franck u kontekstu ulaganja u kvalitetu ponude kave na hrvatskom tržištu i sustavnog educiranja ugostiteljskog osoblja, pa i potrošača. Kroz kvalifikacije barističkog natjecanja 2018. prošlo je osoblje oko 15.000 ugostiteljskih objekata, a u finalu se našlo 10 najboljih barista iz regije. Najboljom baristicom Hrvatske proglašena je Petra Gracin iz Šibenika (Yum Pastry shop), drugo mjesto pripalo je Marku Podbrežničkom iz Zagreba (Mala kavana), dok je treće mjesto osvojio Antonio Švob iz Crikvenice (Maslina 2). Nagrade je uručio Viktor Miljković, Franckov regionalni direktor prodaje za kanal HoReCa.

Finalisti natjecanja barista u organizaciji Francka

Prvoplasirana Petra Gracin prima nagradu

– Kao lideru na tržištu, fokus nam je izvrsnost u pripremi i vrhunska kvaliteta kave u svim ugostiteljskim objektima. S tim ciljem u sklopu naše Barističke akademije provodimo temeljiti program edukacija. Poseban naglasak stavljamo na usavršavanje barističkih vještina i kreativnosti, te, u konačnici, na izgradnju nove generacije vrhunskih poznavatelja i stručnjaka za pripremu espressa i ostalih napitaka na osnovi kave, ali, moram dodati, i čaja. U sklopu ovoga programa redovito održavamo regionalna baristička natjecanja kako bismo dodatno popularizirali ulogu i važnost barističkog znanja – istaknuo je Miljković.

Franckova Baristička akademija je, kažu mi, sveobuhvatan program edukacije ugostiteljskog osoblja. Cilj je upoznavanje sa svim područjima koja se odnose na kavu – od plantaže do šalice, te usavršavanje vještina i umjetnosti pripreme vrhunskog espressa i drugih napitaka na bazi kave, te čaja. Ovaj edukativni program predvodi tim Franckovih profesionalnih barista kroz redovite prezentacije i prilagođene edukativne radionice za ugostiteljsko osoblje. Franckov tim barista prošao je zahtjevnu certifikaciju iz područja barističkih vještina od strane Specialty Coffee Association (SCA).

Zanimanje barista sve je, rečeno je, popularnije među osobama zaposlenima u ugostiteljstvu, a iznimne vještine i znanja koja su potrebna kako bi se ovo zvanje usavršilo iziskuju dugogodišnje iskustvo i kontinuirano educiranje. Stoga je i pokrenuta specijalizirana Franck akademija u sklopu koje Franckovi baristi obučavaju ugostiteljsko osoblje. Program edukacije osmišljen je kako bi se ugostiteljstvu omogućilo dobivanje najboljih zaposlenika predanih radu i izučavanju novih metoda u pripremi toplih napitaka te praćenju globalnih trendova.

Robert Pudić, Quahwa

U šalici vrhunske hrvatske kave u Johannu Francku uživala su brojna poznata lica, među kojima i glazbenik Marko Tolja, koji je i zapjevao.

Ali, nije Franck i jedini među ponuđačima kave koji u šalici čarobnog crnog napitka želi pružiti ozbiljno više. Tu je svakako, opet u Zagrebu, i platforma (kako to lijepo i moderno zvuči) nazvana Quahwa. Riječ je o inicijativi koju na području podizanja kulture kave i na svom poligonu za ponudu i posluživanje zastupa Robert Pudić, voditelj zagrebačkog promotivnog, selekcijskog, preradbenog, ugostiteljskog i trgovačkog pogona spomentoga naziva, u središtu Metropole. Na Međunarodni dan kave u Quahwi nismo naišli na organizirano obilježavanje Dana kave, ali – lokal je bio pun. To i te kako govori o reputaciji mjesta!

Vlasnik objekta i zaljubljenik u kavu Robert Pudić stvorio je kultni prostor za istinske kafedžije. Uredio je interijer fotografijama kave od uzgajališta i sorata pa preko prženja kave do poslužene šalice.

– Bez obzira je li praznik kave ili ne, mi se trsimo educirati goste na temu kave, objašnjavajući odakle sve ona dolazi, prezentirajući sorte, načine uzgoja i obrade, te načine prigotavljanja. Posebno smo ponosni na to da možemo zainteresiranima pružiti savjete o tome što daje svaka

Kotač arome i okusa kave

posebna sorta, pa i, da tako kažem, kako doma sitnim trikovima znatno poboljšati pripremu tzv. turske kave. Riječju: idemo od početka, tj. od zrna, do finala u šalici. U planu je da i intenziviramo radionice putem kojih bismo potrošačima povećali spoznaje o sortama i načinima prerade kave, o pripremi raznih napitaka i optimalnim načinima uživanja u njima, o zdravstvenim aspektu kave. Vino je već neko vrijeme u žiži zbog svojih sjajnih katateristika, ali ovdje bih rado istaknuo da je kavin armatski profil i do 10 pota kompleksniji od vinskoga! Moj je cilj u Quahwi ponuditi publici najbolje sorte i ono što se od njih prigotavljanjem može maksimalno izvući u šalici. Primjerice, riječ je o nekim posebnim kultivarima iz Etiopije, Brazila, Meksika. Uspoređujemo li to s vinom, to su grand cru kave. Očekujem da ću te kultivare kave koje daju napitak vrijedan, opet uspoređujemo li ga s vinom, više od 90 od maksimalnih 100 bodova, imati u studenome ove godine. Od početka studenoga u lokalu Quahwa održavali bismo svaki tjedan jednom vrlo snažne edukativne radionice u trajanju od po sat i pola a za po desetak polaznika, cijena radionice bit će oko 70 kuna po osobi. Ali, barem u prvoj fazi, planiramo, kako bismo jače zaintrirgirali publiku, svakom polazniku dati na dar vrećicu s kavama i uputama za pripremu vrijedan po 60 kuna, dakle faktički bi za radionicu trebalo efektivno potrošiti samo desetak kuna i nešto vremena! – rekao je Robert Pudić.

Kava se, inače, pokazala  vrlo vrijednom osnovom ne samo za odlične napitke, nego i za začinjavanje u kreiranju raznih kolača.  Osobno, nisam neki veliki kavedžija a nisam ni onaj koji pada na koljena pred kolačima napravljenima i uz dodatak kave (kao tekućine), ali mi kao ljubitelju tzv. slanih (ne i presoljenih!) jela pada na pamet nešto na što (baš) ne nailazim kod nas a ni u bližem inozemnom susjedstvu, a to je (jače) korištenje kave bilo u sirovu zrnu ili u zdrobljenom zrnu ili u mljevenom obliku kao interesantne mirodije za začinjavanje jela od mesa, ribe, umaka za tjestenine, rižote…  ♣

Uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u Hrvatsku

NAJVIŠE SE VANI UZIMAJU SVINJSKO MESO i KRUH! – Uvoz poljoprivrednih i prehambenih proizvoda u Hrvatsku raste, i u odnosu na 2016. prošle godine bio je veći za 11,5 posto. U prvih šest mjeseci 2018. uvoz je bio na razini od milijardu i 467 milijuna eura, što je 6,4 posto više nego u istom razdoblju lani. Najviše smo uvozili svinjsko meso, kruh i pekarske proizvode te pripravke za prehranu životinja, kaže se iz Hrvatske gospodarske komore. Ukupna pokrivenost uvoza izvozom kod poljoprivredno-prehrambenih proizvoda od samo 60 posto ukazuje na opću nisku konkurentnost i nedostatan obujam domaće proizvodnje primarnih poljoprivrednih proizvoda i proizvoda prehrambeno-prerađivačke industrije. Posebno nas trebaju brinuti one kategorije u kojima je pokrivenost uvoza izvozom manja od 50 posto, a to su upravo meso, mlijeko i mliječni proizvodi, povrće i voće, kaže potpredsjednik za poljoprivredu HGK Dragan Kovačević.

Kupujmo hrvatsko!

GRAĐANI MORAJU POSTATI AMBASADORI AKCIJE ZA PROMIDŽBU i PLASMAN NAŠIH PROIZVODA – Evo i nastavka na prethodni prilog, pa razmislite i zaključite: Na listi prepoznatljivih kvaliteta Hrvatske ne smijemo zaboraviti svoje rad, vještinu, kreativnost i znanje pretočene u vrhunski proizvod ili uslugu. Trebamo biti jednako ponosni na maslinovo ulje i sir kao i na nogometni zgoditak. Svi znamo kako je teško biti poduzetnik i plasirati bilo kakav proizvod na izrazito konkurentno tržište. Svi ovdje na akciji Kupujmo hrvatsko! prisutni izlagači, a ima ih više od 300, u tome su uspjeli, i mi im od srca čestitamo.  Ali ni oni ne mogu naprijed sami, stoga pozivam sve hrvatske građane da postanu ambasadori akcije Kupujmo hrvatsko, istaknuo je predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović na otvaranju nedavne akcije Kupujmo hrvatsko u Zagrebu na Trgu bana Jelačića.

Zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba Olivera Majić naglasila je da ova akcija iz godine u godinu promiče domaće znanje inovativnost i trud. Zahvaljujemo proizvođačima i pružamo im iskrenu potporu, ponajprije kupovinom domaćih proizvoda. Povezivanjem ćemo svojim kupcima omogućiti da imaju što veću dostupnost kvalitetnih hrvatskih proizvoda. Zagreb se etablirao kao turistička destinacija i tu moramo ugraditi što više domaćih proizvoda u stvaranje specifične ponude i slike koju šaljemo u svijet. Naša tradicija, domaća proizvodnja, mirisi i okusi lokalne gastronomije ono su što će nas izdvojiti iz konkurencije, poručila je Majić.

U promociji kvalitetnih domaćih proizvoda pomogla su i poznata lica glumačke scene poput Zijada Gračića, Kostadinke Velkovske, Siniše Ružića, Roberta Kurbaše, Tare Rosandić, Ines Bojanić, Mirne Medaković, Semente Rajhard ….

HGK s ciljem stvaranja vizualnog identiteta kvalitete domaćih proizvoda i usluga dodjeljuje znakove Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko, a proizvodi koji ih nose stoje uz bok svjetskim brandovima. Za promociju znakova HGK je u suradnji s Ministarstvom gospodarstva poduzetništva i obrta osigurala 7,5 milijuna kuna bespovratnih sredstava. To je prilika svim mikro, malim i srednjim tvrtkama da ostvare potporu za stjecanje prava uporabe znakova kvalitete HGK i tako još jače brandiraju svoje proizvode.

Akcija Kupujmo hrvatsko napravila je velik iskorak u osvještavanju važnosti kupovanja domaćih proizvoda. Posljednje istraživanje HGK pokazalo je da 78 posto građana vodi računa o kupnji hrvatskih proizvoda te je čak njih 86 posto spremno izdvojiti više kuna za kvalitetan domaći proizvod. Akcija se nakon Vukovara, Rijeke i Zagreba, nastavlja u Bjelovaru. Specijalizirani projekt Kupujmo hrvatsko – hrvatski proizvod za hrvatski turizam održat će se u studenome u Zagrebu. ♣

Vinski namještaj

KRASAN MEBLŠTIK i NAHKASN MOGUĆEG UGODNOG  IZNENAĐENJA – U dosta slučajeva u kušaonicama vina bilo kod proizvođača bilo u vinotekama bilo u ugostiteljskim objektima, kao ukras – ali ukras i uporabne vrijednosti (može služiti kao polica, stol…) – rabe se drvene kutije u koje proizvođači pune svoja najbolja i najskuplja vina odnosno kutije predviđene pri darivanju vina. U vinogradarsko/vinarskoj obitelji Batič dosjetili su se uporabe drvene kutije za vino kao namještaja u stanu. Evo primjerka krasnog meblštika (starozagrebačka terminologija porijeklom iz vremena Austrije i Austro-Ugarske; Möbelstück=komad namještaja) i nakhasna (Nacht Kasten = noćna kutija sa svjetiljkom, obično pored kreveta) mogućeg ugodnog iznenađenja, naime u ovakvoj kutiji-namještaju bi iz razloga stabilnosti moralo biti nešto teško, pa, zašto ne – kakva velika 15 ili 18 litarska puna boca (nabukodonozor = 15 l; salomon = 18 l)… ♣

Za bolju promidžbu proizvoda i teritorija

VIGNAIOLI di RADDA – U Toscani je u poslovnom smislu iznimno jak Konzorcij za vino Chianti Classico docg, međutim unutar te apelacije u pojedinim užim područjima počeli su se okupljati lokalni proizvođači vina i u posebne manje udruge kroz koje bi još bolje promovirali upravo svoj uži teritorij na kojemu proizvode vino Chianti Classico docg.

Nakon nedavnog osnutka udruženja vinogradara/vinara područja općine Gaiole in Chianti, sad su kao marketinška udruga izašli i vinogradari/vinari  oblasti Radda in Chianti. Naziv udruge: Vignaioli di Radda. Cilj je kroz širenje informacije o tome da se grožđe proizvodi iz vlastitih vinograda i uglavnom od domaćih sorata te i na prirodi prijateljski način (organski odnosno biodinamički uzgoj) promovirati zdravi proizvod i predio u kojemu se rađa. Osnivači i članovi udruge su: Borgo La Stella, Borgo Salcetino, Brancaia, Cantina Castelvecchi, Caparsa, Castello di Albola, Castello di Volpaia, Castello di Monterinaldi, Colle Bereto, Fattoria di Montemaggio, Istine, L’Erta di Radda, Monteraponi, Montevertine, Podere Capaccia, Podere l’AJa, Podere Terreno alla Volpaia, Poggerino, Pruneto, Tenuta Carleone di Castiglioni, Terrabianca, Val delle Corti, Vignavecchia. Predsjednik udruženja je Roberto Bianchi (Val delle Corti) a dopredsjednik Martino Manetti (Montevertine). ♣

Elysée Palace

Francuski predsjednik Emmanuel Macron

VINSKI PODRUM FRANCUSKOG PREDSJEDNIKA OTVOREN ZA JAVNOST – Vinski podrum francuskog predsjednika službeno je otvorio svoja vrata za javnost. Emmanuel Macron odlučio se na taj potez kako bi, rekao je, bolje promovirao francusku baštinu. Podrum će biti dostupan za obilazak u posebnim progodama, a za razgled su, uz prethodnu najavu, raspoloživi ne samo prostor gdje se čuvaju butelje nego i podzemna kuhinja.

Predsjednički podrum u Francuskoj, uređen 1947. godine, čuva oko 14.000 butelja vina, koja se poslužuju na službenim ručkovima i večerama pogotovu prigodom predsjednikovih susreta sa stranim diplomatima. Zastupljena su sva francuska vinorodna područja, međutim ipak većinu boca – oko 50 posto – čine one iz Bordeauxa, nekih 25 posto od ukupnog broja butelja otpada na burgundijska vina. Vina koja se poslužuju na službenim prijemima, ručkovima odnosno večerama biraju se po tome da najbolje odgovaraju sljedovima u obroku, time se, dakako, nastoji na najbolji način prezentirati visoku francusku gastronomiju. ♣

_______________________________

In Memoriam

CHEF JOËL ROBUCHON – U Ženevi je u 73. godini preminuo znani chef Joël Robuchon, desetljećima  jedan od najvećih svjetskih majstora kuhače, nositelj titule Kuhar Stoljeća kojom se diče još samo Paul Bocuse, Frédy Girardet i Eckart Witzigmann. Robuchon je svoju kuharsku karijeru do svjetskoga vrha počeo graditi  u šezdesetim godinama prošlog stoljeća u restoranu Relais de Poitiers. Godine 1981. u Parizu je otvorio svoj prvi restoran, s nazivim Jamin. Nakon samo tri godine rada dobio je tri Michelinove zvjezdice! Kao briljantni poduzetnik oformio je internacionalni lanac restorana i nadobivao se još dosta prestižnih Michelinovih zvjezdica…  ♣  SuČ – 08/2018

Advertisements

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: