KROZ SVIJET u ČAŠI – 08.2018. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS

 

ŽELJKO SUHADOLNIK 

SADRŽAJ/CONTENTS

Kolovoz 2018: ISTOG DANA TRGANJE i POSTAVLJANJE KLOPOTECA • Uz berbu 2018., jednu od najranijih do sada: U FERIČANCIMA OČEKUJU IZNIMNU KAKVOĆUI KRAUTHAKER NA KOLOSIJEKU FRANKOVKE / Kod majstora za lovrijenac i kod majstora za predikate/ Grožđe 2018. u Austriji / Češki vinogradari i vinari na jematvi u Zlatnoj dolini • Sličice iz Kutjeva: VINO KAO LIJEK PROTIV STAROSTI i KAO VESELJE MLADOSTI • Barunov pakleni plan: PREMA ŽIVAHNIM MJEHURIĆIMA STOLJETNOG STARCA • Izbor za seosku ženu godine Zagrebačke županije: BARUNICA MARA IZ DOLINE KARDINALA • Slavonska crna vina i slavonska crna svinja: JAKOB, KARE i ŠOKOL • Moslavačke vinske ceste: PONUDA ZASNOVANA NA ŠKRLETU • Dani otvorenih butelja u Zagrebu: NA ŠTROSU KAPLJICA VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE • Zanimljiva degustacija u Samoboru: VETERANI u IZNENAĐUJUĆOJ FORMI • Novi izazov – Decanter World Wide Award 2019: SIBEROVA MUŠKATNA HRABROST • Vjerski turizam, fIš-turizam i Aljmaš: HALAS JUMBA KOD DANETA • Pirotehnika brut(al) natur: ULICE MOHAČA u VATRI GRAHA • Sedmo natjecanje u ručnom rezanju pršuta u Krku: SVJETSKA PRVAKINJA IZ ZAGREBAČKOG BORONGAJA • Velikani – Laganini & Pelegrini: BONO VOX DALEKO SE ČUJE • Hraniti se zdravo: PIKASTI LIMUN • Eko-oznake: MJERILA ZA ZAHTJEVNE POTROŠAČE • Znakovi kvalitete: PODUZETNICIMA 7,5 MILIJUNA KUNA ZA BRENDIRANJE • Zagrebački Food Film Festival 2018: NAJUKUSNIJA FILMSKA SMOTRA • CNN i Lijepa naša: NETKO SE MORA SRAMITI! • Brda/Collio i Vipava: REBULA KAO CENTARFOR, U DVA POLUVREMENA • Chianti Classico u zaštiti UNESCO-a: NOVI PREDSJEDNIK KONZORCIJA JE GIOVANNI MANETTI FONTODI • Novi Masteri of Wine: OD DESET LAUREATA ŠEST JE ŽENA

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

________________________________________

Kolovoz 2018: klimatske promjene i narodni običaji

ISTOGA DANA TRGANJE i POSTAVLJANJE KLOPOTECA! – Berba 2018, u nas – valjda najraniji početak do sada!

Ove godine – svojevrsni  paradoks: branje grožđa bilo je u nekim područjima već debelo u tijeku na Bartolovo, tj. dan potkraj kolovoza kad se – po običaju uvedenome ne samo da se druži i fešta nego i iz praktičnih razloga – u vinograde postavljaju klopoci što bukom propelera tjeranog vjetrom plaše i odvraćaju ptice da jurišaju na trsje kako bi se osladile bobama u finalnoj fazi dozrijevanja, a što nanosi golemu štetu vinogradaru/vinaru. Željko Kos iz Hrnjanca kod Zeline, koji je morao i ranije od ranijega početi berbu jer proizvodi i pjenušce, ostao je odan tradiciji i narodnom običaju – bolje da propadne selo nego običaji: na Bartolovo je u svom vinogradu ponad Hrnjanca okupilo popriličan broj uzvanika. Uz tamburaše stigao je i Ivica Đuričić, nekad plesač i svirač u proslavljenome Ladu, te zapjevao i zaplesao s mamom familias  Anitom Kos!… Nakon veselice, sutradan – nastavak berbe, ne više uz pjesme Lada, nego uz glazbu klopoteca. ♣

Uz berbu 2018, jednu od najranijih do sada

U FERIČANCIMA OČEKUJU IZNIMNU KVALITETU RODA – Unatoč klimatološki iznimno zahtjevnoj godini, Feravino iz Feričanaca iz berbe 2018, koja je počela gotovo dva tjedna prije uobičajenog roka, očekuje iznimnu kakvoću roda. Prinosi su iznad očekivanih, zdravstveno stanje grožđa je izvrsno, sve to zahvaljujući pravovremenim i prikladnim agrotehničkim zahvatima, kaže Amalija Liović, voditeljica Odjela vinogradarstva u Feravinu.

Berba je na posjedu Feravina tradicijski krenula s rajnskim rizlingom (?; rajnski je kasna sorta!) i zweigeltom, a nakon toga išlo se pomalo i na graševinu ( i graševina je kasna sorta!). Onda su na redu bijeli pinot, chardonnay (obje ranije sorte), frankovka, crni pinot, syrah, merlot, cabernet sauvignon. Od ukupno 160 hektara vinograda, 130 hektara je rodnih, a na njima će ove godine ručno brati stotinjak berača. Upravo je ručno branje specifičnost Feravina, koje je jedina veća vinarija u Hrvatskoj što u berbi ne koristi strojeve.

Jematva u Feričancima inače ima i svojevrsno turističko obilježje, naime Feravino je ustrojilo ponudu pod nazivom Feričanačka berba grožđa, i poziva ljubitelje prirode, boravka na otvorenome, rekreacije te plemenite kapljice i kulinarskih specijaliteta da u razdoiblju od 3. do 26. rujna dođu u Feričance i uključe se u berbene aktivnosti. Za takve goste priređuje se natjecanje u berbi grožđa. Nakon završenog radnog dijela druženje se nastavlja u Vincilirskoj kući, jedinstvenom ugostiteljskom objektu na obroncima Krndije. Feravino gostima nudi mogućnost obilaska vinograda i vinske ceste te vinarije i Starog podruma iz 1804. sve uz stručnu pratnju enologa. A ima i školu za vinoljupce.

Krajem rujna u Feričancima bi se trebao održati festival posvećen frankovki, želja je da se ta sorta karakteristična upravo za Feričanačko vinogorje jače popularizira među vinogradarima a njeno vino među potrošačima.♣

I KRAUTHAKER NA KOLOSIJEKU FRANKOVKE –  Frankovka je konačno, za nadati se, dočekala početke svojih nekih značajnijih suvremenih trenutaka u Slavoniji, prostoru kao dijelu Panonske nizine uz koji se tradicijski/povijesno ona veže jače od tu već prilično raširenih bordoških crvenih internacionalaca poput merlota i cabernet sauvignona, te burgundijskog pinota crnoga, u neko prijašnje ne tako davno vrijeme atraktivnijih za sadnju jer su s jedne strane pokazali da mogu i ovdje pružiti odličan rezultat a s druge strane privlačnih stoga što se u to neko prijašnje vrijeme činilo marketinški boljime, za crnjake, saditi njih kao svjetski znane kultivare, nego svjetski manje afirmirani kultivar poput frankovke. Feričanačko Feravino s vinogradskim pozicijama gdje je frankovka pokazivala jako dobar rezultat u uzgoju držalo se – svaka čast! – te sorte, ali očito je da se,  radi ostvarenja uspjeha  na tržištu – frankovki u većoj mjeri trebalo posvetiti i više proizvođača, posebice onih s jačim renomeom i s nešto većom količinom u ponudi.

U akciju je glede frankovke ozbiljnije krenulo i baranjsko Belje, a evo sad je tu i Vlado Krauthaker, koji je upravo izašao na tržište sa samostalnim vinom od te sorte iz berbe 2015. Ima on već duže vrijeme frankovku u svojim vinogradima, ali eto od nje nije radio samostalno vino, a onda je, kako sâm kaže, shvatio da je pogriješio što se frankovki kao nečemu što je dio Slavonije i Podunavlja nije posvetio intenzivno i prije. Krauthakerovo trsje s frankovkom je na 370 do 400 metara nadmorske visine na položaju Gradine kod sela Podgorje, tlo je tamo, kaže, pjeskovito ali i s dosta kamena (škriljevac). Berbe 2016. i, dakako, 2017. još su u bačvama.

Krauthaker, i on uz primjedbu da izabrani termin za Festival frankovke u Feričancima najavljen za kraj rujna nije baš dobar jer se nalazi unutar perioda radova vezanih uz berbu, pokazao je značajan interes i jaku volju da pomogne u realizaciji manifestacije makar i u tom terminu, te je aktivirao svoje poznanstva i veze s raznim inozemnim proizvođačima frankovke (Mađarska, Austrija/Burgenland…) da u Feričance stigne što veći broj uzoraka i na predviđeno ocjenjivanje i na festival. Iako, s obzirom na hirovitu meteorologiju ove godine, dosta nervozno iščekujući berbu, sredinom kolovoza pošao je upravo u Gradišće radi dodatne animacije i radi prikupljanje vina, ali i da vidi malo kakva je temo predberbena atmosfera, a s njim je putovao i Svijet u čaši.

Manje bačve za dozrijevanje vina, te konusne veće – ali ne i one jako velike nego one taman po mjeri za određene partije vina – hrastove bačve, za maceraciju i alkoholnu fermentaciju, čuvanje vina…

Kušao sam tu Krauthakerovu frankovku iz 2015 (13,5 vol %), vrlo dobra, i obećava mnogo. Frankovka inače nije i jedina sorta vezana (i) uz Slavoniju a za koju Vlado smatra da ju je nepravedno zapostavio: najavljuje da je odlučio jače jače se pozabaviti i s portugiscem! I to ne tek kao s vinom što se krajem godine nudi kao novo, mlado i za hitru potrošnju. Prije nekoliko godina kod Krauthakera u podrumu imao sam prilike – u posljednji čas, prije nego što je završio u kupaži – iz jedne bačvice kušati njegov vrlo ozbiljni (14,0 vol %) i zreli portugizac. Vinograd s portugiscem star mu je 40 godina i ove godine na trsu je ostavio samo tri grozda, očekuje vrlo kvalitetan rod i planira vino staviti na dozrijevanje u barrique!

Vlado Krauthaker posvetio se i tzv. narančastome vinu, dakle onome dobivenim od bijelih sorata i dužom maceracijom praćenom alkoholnim vrenjem. Maceracija se kod njega odvija u amforama, međutim one nisu ukopane u zemlju. Krauthakerovi orangei izlaze pod markom KUVLAKHE, nazivom smišljenime sastavljanjem dijelova pojmova Kutjevo, Vlado i Krauthaker

Vinogradi se, u skladu s eko-filozofijom, obrađuju i uz pomoć konja!

I još nešto: nakon dužeg prekida Krauthaker se vratio sauvignonu dozrijevanom na finom talogu u barriqueu. Takav sauvignon proizvodio je od 2000. do 2009. godine, a onda – iako je vino, prisjećam se, bilo odlično tek tražilo je da mu se ostavi više vremena u podrumu prije izlaska na tržište (Lufthansa ga je tada bila otkupila i godinu dana nudila u svojim letovima!)  – prestao. Objašnjava da na tržištu to vino tada nije naišlo na odjek koji je on očekivao. A od berbe 2015. ponovno mu se okrenuo da, kako veli, dopuni ponudu Chardonnaya Rosenberg koji nastaje na isti način i koji je jako tražen. Krauthaker je najbolje grožđe svojega sauvignona ostavio 12 sati na maceraciji, slijedili su fermentacija u barriqueu i nakon toga godina dana dozrijevanja vina na kvascu (sur lie). Ovog sauvignona iz 2015. napunio je oko 2000 butelja.

Kćerka Vlade Krauthakera Martina Krauthaker Grgić pomalo preuzima vodstvo posjeda

– Svjestan sam ja odavno da nekim vinima, i crnima i bijelima, treba više vremena za puno sazrijevanje. Prije sam bio dosta skučen s prostorom a i nedostajalo mi je bačava, međutim unatrag koju godinu situacija se promijenila nabolje: uspio sam dosta proširiti podrumski prostor a i opremio se s dosta bačvica, pa je postalo lakše. Primijetio sam i to da se u posljednje vrijeme širi krug potrošača zainteresiranih za ozbiljna i kompleksna, zrela vina, i odlučio sam da ubuduće svoje najbolje crnjake ne puštam na tržište mlađe od pet godina! – rekao je Vlado, i koliko je u pravu odmah je

pokazao zdravicom sa svojim odličnim cabernet sauvignonom iz 2015, a od kojega vrhunac očekuje za dvije do tri godine.

Vlado Krauthaker, koji je u enološki posao dobro uveo svoju kćerku Martinu i pomalo joj prepušta kormilo posjeda, danas ima 42 hektara vlastitih vinograda, a iz kooperacije preuzima grožđe sa 60 ha. Sortiment čini 87 posto bijelih kultivara i 13 posto crnih. Od bijelih sorata opsegom prednjači graševina, sa 65 posto, slijede chardonnay s osam posto, sauvignon blanc i pinot sivi sa po šest posto, zelenac (Rotgipfler) sa dva posto…, a od crnih kultivara cabernet sauvignon, merlot, syrah i pinot crni zauzimaju svaki po oko tri posto, portugizac pokriva jedan posto.

Poveznice Slavonije i Burgenlanda

KOD MAJSTORA ZA LOVRIJENAC, FRANKOVKU i CRNI PINOT! – Rekao bih da su u segmentu (crnog) vina važne poveznice između Slavonije i austrijskog Burgenlanda (Gradišća) lovrijenac, na koji smo, na žalost, posve zaboravili i zanemarili ga, frankovka, kojoj se, opet nažalost, (još) ne posvećujemo koliko treba, te crni pinot. Krasno iskustvo za nedavnog posjeta Gradišću, inspiriranoga među ostalime najavom festivala frankovke krajem rujna u Feričancima te željom da se pomogne u animaciji po frankovki čuvenih burgenlandskih proizvođača da sudjeluju kao izlagači a i na ocjenjivanju.

Axel Stiegelmar (desno) i Vlado Krauthaker: impresivan Juris Pinot noir 2015 Reserve (13,5 vol %; loze starije od 35 godina, francuski klonovi, dvije godine u drvu – godina dana u barriqueu i potom godina dana u velikoj bačvi, a onda još i godina dana u butelji prije izlaska), impresivan Juris Pinot noir 2015 Breitenteil (13,5 vol %) izvrsna frankovka Juris Blaufränkisch 2015 Ungerberg (14,0 vol %; loze starije od 35 godina, južna pozicija), odličan Juris St.Laurent 2015 Goldberg (13,5 vol %)

Posjed Juris iz Golsa obuhvaća 20 hektara vinograda, a glavni aduti su vina od kultivara lovrijenac (Axel Stiegelmar, baš i specijaliziran za lovrijenac, frankovku i crni pinot, kaže da sorta lovrijenac najbolji rezultat daje na pjeskovitom i šljunkovitom tlu), frankovka, te pinot crni (klonovi kupljeni u Francuskoj; manji grozdovi, manje bobice, deblja kožica…). Vina su u nekoliko kvalitativnih kategorija – classic (mladje loze, vino s hitrijim izlaskom na tržište, butelja s navojnim zatvaračem), reserve te, kao vrh, s nazivom položaja ranga 1er i grand cru, Juris ih ima dva – Goldberg i Ungerberg (starije loze, duže dozrijevanje vina u bačvici, butelja s plutenim čepom). Jako dobra bazna vina, sjajna, izvanredna ona gornje do najgornje klase!…

Na kraju, pozdrav zdravicom domaćinovom frankovkom i Krauthakerovim crnim pinotom, te razmjena najboljih želja za najnoviju berbu…

Krauthaker nije baš bio prezadovoljan meteorološkim kretanjima u posljednja dva mjeseca, zbog silne vrućine pa i suše u kolovozu strahovao je od previsokih alkohola i manjka kiselosti/svježine u vinima. Slavonija je područje više bijelog nego crnog vina pa to pojačava problem. Axel Stiegelmar također je ukazao na neuobičajenu ljetnu vrućinu, a i dugu sušu u Burgenlandu i 2018. naziva vrućim godištem. Očekuje vrlo dobra crna vina, naime grožđe je zdravo i s jako zrelo, tanin okrugao ali i tu je kiselost nešto niža od uobičajene, ali ta niža kiselost kod crnjaka manje će se manifestirati kao manjak nego kod bijelog vina, Stiegelmar je uglavnom dosta zadovoljan jer Burgenland je znan kao područje crnjaka, a Jurisova ponuda i obuhvaća više crnog nego bijeloga vina….

________________________________________

GROŽĐE 2018 U AUSTRIJI – Iz Austrije mi iz AWMB-a stiže službena obavijest o berbi 2018: u većini vinorodnih područja te zemlje vinova loza je, navodi predsjednik Udruge austrijskih vinogradara Johannes Schmuckenschlager, ipak uspješno izdržala velike vrućine i sušu koje su karakterizirale ljetnu fazu dozrijevanja grožđa. Schmuckenschlager govori o jako zrelome grožđu i neuobičajeno ranoj berbi, najranijoj unatrag više desetljeća. Može se reći kako je u izvještaju navedeno upravo ono o čemu su za Suhiučaši kroz Svijet u čaši nedavno govorili gradišćanski proizvođači Axel Stiegelmar Juris i Helmut Gangl: visoki stupanj sladora u grožđu koji će rezultirati i višim stupnjem alkohola u vinu, te niža ukupna kiselost.

Axel Stiegelmar Juris pogled na vinograd, i podrum

Što se tiče ukupne količine, ona je iznad prosjeka, i trebala bi se kretati oko 2,6 milijuna hektolitara.

Pupanje je startalo kasnije nego inače a prednost toga bila je da nije bilo štete od ranijih mrazeva. Val topline koji je stigao odmah nakon pupanja pospješio je razvoj i rezultirao vrlo ranom cvatnjom koja je završila u svibnju. Vrućina i suša što su slijedile na nekim škrtim i propusnim tlima te kod mladih nasada dovele su lozu na rub stresa. Tamo gdje su bili uvjeti za to koristilo se navodnjavanje kap po kap. S obzirom na sušu, problemi s gljivičnim bolestima izostali su. U nekim predjelima bilo je šteta na lozi od kratkih olujnih kiša te tuče.

Štajerska, koja nije bila tako jako pogođena sušom, najavljuje odličnu berbu što se tiče i količine i kakvoće, Burgenland se nada visokoj kvaliteti crnoga vina, Donja Austrija i Beč očekuju uobičajeni prinos a tamo gdje je rabljeno navodnjavanje i vrlo dobru kakvoću.

______________________________________

… I KOD MAJSTORA ZA PREDIKATE! – U kategoriji bijelih vina poveznica Slavonije i Burgenlanda je – graševina. S područja Illmitza, uz Nizuzaljsko jezero i tik uz državnu granicu Austrije s Mađarskom dolaze ponajbolji ne samo austrijski nego i svjetski visoki predikati, dobar dio njih upravo od graševine. Nije čudno što je uoči berbe Vlado Krauthaker, graševinaš te odličan proizvođač baš i visokih predikata, u Gradišću obišao u Illmitzu i enologa Helmuta Gangla, majstora i za visoke predikate.

U podrumu kod Helmuta Gangla u Illmitzu: Vlado Krauthaker, Helmut Gangl i Ivan Dropuljić (Zagreb vino.com). Gangl je svoje malo vinsko carstvo ukrasio nizom umjetničkih slika. Slike prate vina, a ova na fotografiji vezana je uz vino zweigelt, u magnumu i butelji kao suho, te u najmanjoj boci od te tri kao visoki predikat

Gangl, koji također izražava mišljenje da će ovogodišnja berba dati  visoke alkohole i da će u vinu istodobno nedostajati kiselina, ponudio je na kušanje svoj sjajan, svjež a moćan suhi Gewürtztraminer 2017 (13,0 vol %), te vrlo zanimljiv polusuhi NeusiedlerSee Traminer Reserve Multivintage od nekoliko berbi, u ovome slučaju 2005, 2006 i 2009, te više izvrsnih visokih predikata poput Traminera 2004 TBA (14,5 vol %, 150 g/l neprovrelog sladora), Pinot blanca 2008 s 8 vol % te sa 230 g/lit neprovrelog sladora, kao  i Zweigelta 2008 TBA s 13,5 vol % i sa 140 g/lit neprovrelog šećera.

Od crnih suhih vina sjajan utisak je ostavilo Cuvée Rot 2012 (13,5 vol %) od lovrijenca i zweigelta te s pet posto cabernet sauvignona…

___________________________________________________

ČEŠKI VINOGRADARI/VINARI NA JEMATVI u ZLATNOJ DOLINI – U punom jeku berbe Vlado Krauthaker uspio se na svom posjedu podružiti s grupom čeških vinogradara i vinara iz Znojma, iz područja sa 1200 hektara pod vinovom lozom, poznatog u javnosti kao vinogorje Plavih podruma. Češki vinogradari/vinari iz ove grupe vlasnici su od pet do 15 hektara vinograda, uzgajaju graševinu, rizling rajnski, sauvignon i pinote, dakle sortiment kakav je i u Kutjevu, a vino, kako veli predsjednik Vinarske udruge Znojmo, Marek Špalek,  uglavnom prodaju na kućnom pragu.

Kod kojih trganje još nije bilo počelo pa su period uoči svoje berbe iskoristili za studijsko putovanje u južnije predjele gdje je berba već startala, konkretno u slovenski vinorodni Ormož, potom u Kutjevo gdje su uz Krauthakera obišli i Kutjevo d.d., a potom su na povratku doma imali u planu zastati i u mađarskom Villanyju. Kod Krauthakera su, nakon obilaska vinograda, u preradbenom dijelu posjeda s osobitom pažnjom pratili cijeli proces, od prijema grožđa, preko vaganja i prešanja do utakanja soka u cisterne i bačve. ♣

Sličice iz Kutjeva

VINO KAO LIJEK PROTIV STAROSTI i KAO VESELJE MLADOSTI – Lijepa i logična dobrodošlica: precizna informacija o tome gdje ste, i stih za dušu: Vino je lijek mladosti i veselje starosti… S ekstra trsnog brežuljka Kutjevačkog vinogorja Vidim vidim drugi ekstra trsni položaj – Rosenberg, a, onda s Rosenberga vidim Vidim.

A bogme, vidim, u središtu mjesta Kutjevo, i The House of Wine, naime Vinkomir i Vallis aurea, nekad centralni pojam, više nisu atraktivni kao nešto lokalno, domaće a valjda ni dovoljno domoljubno. Usput: ne može se ne spomenuti da je prvi prizor koji brojni stranci vide na ulasku u The House of Wine golema reklama za Žuju…

U središtu je Kutjeva, od nedavno, i Galićev novi podrum – građevinarski izazov a, navodno, s enološke strane i proizvodni pogon za 22. stoljeće – smješten u neposrednom susjedstvu nedavno preuređenog ali za (širu) javnost zatvorenog famoznog kutjevačkog dvorca koji bi mogao kao objekt biti idealan za instituciju poput kakve Vinske akademije i Centra Graševine u koju Slavonci toliko polažu…

Pa, eto kad se već ne može u dvorac, rješenje je možda poći na smuđa u ugostiteljsko-turistički objekt tipično slavonskog naziva Schoenblick, ili pak utjehu vezanu uz kulturu pijenja potražiti prema strelici na ploči-putokazu za – Cugerland…

Na kraju ipak domaće na domaćemu: odmor u garnituri za sjedenje napravljenoj od rabljenih bačvica od, dakako, slavonske hrastovine… Spijemo još je’nu, pa gremo domov….

Kol’ko lipih stvari, rekli bi Šokci, ali – koliko efekta za društvenu zajednicu? ♣

Barunov pakleni plan

PREMA ŽIVAHNIM MJEHURIĆIMA STOLJETNOG STARCA! – Postoje razni baruni, plemenitaši po rodovniku, gospoda i bogatuni ali i oni financijski propali i moralno posrnuli, crveni (Red Baron), a najbolji su oni veseli i dobra srca pa makar bili i bez pedigrea. Jedan od takvih je vinski barunJosip istodobno i Stéphane Barundić, iz krašićkog okruga. Porijeklom iz Doline kardinala, ranu je mladost proveo u Francuskoj ali vuklo ga je u Lijepu našu, došao je i zaposlio se, a s obzirom da je stekao francusku sklonost prema plemenitoj kapljici te s obzirom na dugogodišnju obiteljsku tradiciju vezanu uz proizvodnju vina, prije nekih sedam godina odlučio se i sâm aktivno radno posvetiti i Bakhovu nektaru, ali ne na domaći stari selski nego na moderan način. I, danas, on i njegova supruga Mara Špoljar-Barundić brinu o nekih 2,5 hektara na poziciji Gorice kod Hrženika a zasađenih sortama graševina, manzoni, muškat žuti i pinot crni.

Uz njihov relativno mladi  vinograd na žici s kojega vino u butelji lansiraju pod robnom markom Barun, na oko 0,25 ha nalazi se i stari nasad na kolcu, s još dobro rodnom lozom u dobi između 100 i 150 godina! Tu je nekih 500 panjeva što plaveca žutoga, što graševine, kraljevine, plemenke, lipovine, muškata, ranfola, lipovine, silvanca zelenoga, frankovke i crne kavčine. I kao francuski vinski đak, Barun(dić) je pomislio da bi te stare loze vrijedilo iskoristiti za plemenitiji rezultat od običnog gemišta – za posebno vino proizvedeno kao hommage dugogodišnjoj vinogradarsko-vinskoj tradiciji u krašićkome kraju. I u dogovoru s Bakhovim sinom Ivom Kozarčaninom iz 24 sata, prof. Ivanom Dropuljićm, osnivačem i direktorom festivala Zagreb Vino.com, te Svijetom u čaši na Bartolovo krenuo u je berbu, s time da se s obzirom na sortiment pa i nešto povećani prinos (na rezidbu glede visine roda ove godine Josip nije mogao utjecati) u konačnici dobije pjenušac, klasičnom metodom drugog vrenja u butelji. Barundić već ima iskustva s pjenušcima, proizvodi i bijeli i ružičasti, a za njih je i osvajao priznanja visoka sjaja na strukovnim ocjenjivanjima vina. U berbi smo sudjelovali Josip Barundić Barun i njegovi  sinovi Josip i Tomislav, stric Drago Prstec, Ivo Kozarčanin, Ivan Dropuljić i ja. Vrijeme je poslužilo, ubrano grožđe je bilo zdravo (pa, biralo ga se!), u ustima s lijepim sladorom i s finom kiselošću.  I sad se svi –

Mara Špoljar Barundić sa kćerkicom Anemari

strpljivo – veselimo budućim živahnim mjehurićima više od stoljetnog starca…  ♣

Izbor za Seosku ženu godine Zagrebačke županije 2018

BARUNICA MARA IZ DOLINE KARDINALA! – Zagrebačka županija već po dosta dugačkoj tradiciji svakih 12 mjeseci proglašava Seosku ženu godine. Predlažem ovdje kandidatkinju koju laskava titula nikako ne bi smjela mimoići. A to je Mara Špoljar-Barundić iz Krašića (na slici sa kćerkicom Anemari)! Lijepa, uvijek nasmijana i spremna za šalu, izvrsna u komunikaciji, sjajna supruga i mama (troje djece!), odlična kuharica (vidi, na slici, reš-pečene kopuna i racu!), primjerno radišna u kući, okućničkom vrtu te u obiteljskom vinogradu, puna poduzetničkog duha – upravo žustro nagovara supruga Josipa da posadi još loza kako bi povećali produkciju vina…

Pa – treba li još koji argument?… ♣

Slavonska crna vina i slavonska crna svinja

JAKOBOVI CRNJACI UZ KARE i ŠOKOL – Ne jenjava – i to je dobro! – inicijativa vezana uz organizaciju festivala crnih slavonskih vina uz potporu, na tanjuru, crne slavonske svinje. Stupničanin po porijeklu a Zagrepčanin po mjestu stanovanja Zdravko Ilija Jakobović stavlja, uz svoje syrah i Jakob cuvée, mesne adute odmah na stol: svinjski kare i svinjsku vratinu od crne slavonske svinje, prerađene u njegovoj osobnoj režiji. Kare od crne slavonske svinje on meće najprije na dva tjedna u klasičan pac od krupne stonske morske soli, češnjaka i papra, potom meso ide na četiri sata u pac od crnog vina kuhanoga s klinčićem, lovorom, muškatnim oraščićem, slijedi cijeđenje i potom pakiranje mesa u svinjsko crijevo i u mrežicu, te sušenje, bez prethodnog dimljenja, na zraku (blagi

Jakob…

… kare i šokol

propuh) u trajanju od 1,5 do dva mjeseca, potom su opcije: konzumacija, odnosno vakumiranje komada koji još trebaju pričekati na potrošnju.

Kod vratine, koju Jakobović naziva i šokolom, postupak je gotovo jednak: klasičan pac, pa onda oko četiri sata namakanja u crnome vinu u kojemu je kuhano začinsko bilje, nakon toga valjanje komada mesa u sitno sjeckano začinsko bilje i mljevene velebitske aromatične trave, pa sušenje, također bez prethodnog dimljenja, oko tri mjeseca na zraku, potom je moguća konzumacija, a komadi koji su predviđeni za čuvanje vakumiraju se i drže na tamnom mjestu na oko 17 Celzijevih stupnjeva… ♣

Moslavačke vinske ceste

U Kleti Romić kod Drage Romića (treći slijeva) i Nikice Katića (prvi slijeva) – degustacija 14 škrleta (Julio Frangen)

Važan je i vizualni identitet vina. Evo nekoliko uzoraka koje mi se izgledom činilo vrijednime izdvojiti

PONUDA ZASNOVANA NA ŠKRLETU – Vina od domaće sorte škrlet, s obzirom na dosta male vinogradske površine koje taj kultivar općenito pokriva, još je u ukupnosti količinski premalo da bi ta kapljica mogla biti i vodeća magnetska snaga za turizam u Moslavini, međutim kako se vinari i ponuđači ugostiteljskih usluga na Moslavačkim vinskim cestama, videći u škrletu kao svom adutu budućnost, sve jače oslanjaju upravo na tu domaću sortu za očekivati je da će se vinogradi sa škrletom proširiti i količine u ponudi povećati.

Dosta je, do sada, bilo pokušaja revitalizacije škrleta, osnovano je nekoliko udruga s ciljem da škrletu daju zamah – primjerice udruga vinogradara i voćara Moslavine Lujo Miklaužić, pa udruga Vinske ceste Moslavine i, kao najnovija, udruga Škrlet, zatim, sa zagrebačkim Agronomskim fakultetom provedena je i klonska selekcija škrleta…, ali čini se da se tek sada, otkako postoji udruga Škrlet s grupom ambicioznih mladih ljudi s voljom da međusobno surađuju i da priču postave na čvrste poslovne noge, otvaraju realni izgledi za stvaranje kvalitetne i učinkovite vinske robne marke Škrlet Moslavine i za dobru gospodarsku valorizaciju škrleta i teritorija za koji je škrlet karakterističan. Dok udruge Lujo Miklaužić i Moslavačke vinske ceste kao članove okupljaju, rečeno mi je za nedavna boravka u Kutini, i vinogradare/vinare što su tržišno orijentirani i one što se proizvodnjom vina bave više amaterski, dotle udruga Škrlet u svoje redove prima samo registrirane robne proizvođače maksimalno okrenute tržištu. U najnovije vrijeme a otkako su mladi profesionalci aktivno na kormilu vidljiv je kod škrleta kvalitativan pomak prema naprijed. Lijepo kušanje mladih novih škrleta priređeno je prije koji mjesec uz manifestaciju Škrletovo, a početkom kolovoza održana je još jedna degustacija, ovaj put s ocjenjivanjem uzoraka, bilo je to u Kleti-restorančiću Romić vinogradara/vinara i ugostitelja Drage Romića u goricama ponad Kutinske Slatine.

Klet Romić uz vinograde ponad Kutinske Slatine. Gornji dio i, desno od zgrade, na ljetnoj terasi restoranski je prostor (domaća kuhinja), a ispod zgrade je vinski podrum. Odlično rješenje za bijeg iz ljetnom vrućinom usijanog gradskog asfalta

Komisiji kojoj je predsjednk bio Ivo Kozarčanin, urednik u 24sata i bloger Bakhov sin, prezentirano je 14 uzoraka od desetak moslavačkih proizvođača, većinom članova udruge Škrlet. Uzorci su većma bili suhi i iz redovne berbe 2017, tek tri su bila starija (iz 2016. i 2015.), dva su bila sa ostatkom neprovrela sladora i moglo bi se reći namijenjena za konzumaciju uz desert, dva su bila s naznakama maceracije praćene alkoholnom fermentacijom. Vrijedno je spomenuti odmak u proizvodnji s prijašnjih jednostavnih koketnih vina s neprovrelim sladorom (polusuha) te to da su suha vina redovne berbe, dana sada na degustaciju, bila dosta ujednačena glede stilistike-organolptičkog profila; pokazivala su priličnu mineralnost, umjereni alkoholni stupanj, solidno do vrlo solidno tijelo i dosta dugačak finiš. Moj je dojam, s obzirom da su neka vina pokazivala još određenu grubost koja bi se, vjerujem, smirila s vremenom, da su se proizvođači malo previše žurili s buteljiranjem kapljice i s izlaskom na tržište, neki s kojima sam o tome popričao kažu da se škrlet jako traži već u rano proljeće, pa je to bio razlog da se s njime rano izađe, međutim bilo bi, smatram, mudro da se proizvođači među sobom dogovore (kako se to radi drugdje) o uspostavi nekoliko kategorija škrleta (npr. mladi, pa classic, superior, možda i prestige), pa da službeni izlazak pred kupca vina s oznakom marke vina Moslavački škrlet bude vezan uz te kategorije, uglavnom, predložio sam, da classic ne ide van iz podruma prije 1. rujna u godini koja slijedi berbu.

Medijane s ocjenjivanja su se kretale u rasponu od 75 kao najniže do 88 kao najviše, više je bilo viših ocjena nego manjih, dva su uzorka sa po tih 88 bodova šampioni ovoga kušanja – Škrlet 2015 eko-podruma Miklaužić, te Škrlet 2016 selekcija od Florijanovića. Šest vina dobilo je 85 i više bodova, dva su vina osvojila 84 boda a tri vina 83 boda. Za primijetiti još nešto pozitivno: veći broj škrleta imao je vrlo decentnu opremu (butelja, etiketa: kreacija a i pedantna nalijepljenost na flašu, ukrasna kapica…), s estetskog i marketinškog stanovišta to je vrlo važno.

Nikica Katić koji u Kleti Romić vodi vinogradarski i vinarski dio doimlje se kao vrlo ambiciozan i sklon učenju, ima volju, osim škrletu, jače se posvetiti i frankovki. Po onome što sam kušao sada u podrumu, veliki adut u nastajanju mu je chardonnay iz 2017. što dozrijeva na finom talogu (sur lie) i u bačvici će, kako Katić kaže, ostati dvije godine. Ne bi li se na tragu takvog chardnnaya moglo uz prikladan pristup u vinogradu i u podrumu, realizirati i škrlet? Prije nekoliko godina u Kutini na kušanju vina od selekcioniranih klonova škrleta predstavljeno je nekoliko uzoraka škrleta koji su pokazali da i vino od toga kultivara može biti i čvrsto, gusto….

S obzirom da smo vina degustrirali u kušaonici Kleti Romić, kod Romićevih smo se i najduže zadržali. Bilo je prilike vidjeti vinograd, podrum, kušati i druga vina. Romićevi posjeduju vlastiti vinograd na 290 metara nadmorske visine i s 1000 trsova u rodu, ove godine posadili su novih 1200 loza, imaju vinograde u zakupu a po potrebi i dodatno otkupe grožđe. Bave se škrletom, graševinom, bijelim pinotom i frankovkom, koje nude u svom ugostiteljskom objektu smještenom u lijepom, ozelenjenom ambijentu. Proizvodnju vodi mladi Nikica Katić, rođak Drage Romića, on ostavlja utisak ambiciozne osobe pri volji da uči i eksperimentira kako bi ostvario i eno-uratke iznadprosječne, vrlo visoke kakvoće. U jednoj bačvici Katić njeguje na finom talogu pažnje i te kako vrijedan chardonnay iz berbe 2017, to se vino pokazuje u sjajnom svjetlu a puni njegov sjaj očekuje se za godinu dana, naime plan je to vino držati u bačvici dvije godine.

Klet Romić, koja u simpatičnom ambijentu unutra može primiti pedesetak osoba a jednako toliko i na vanjskom lijepo uređenom prostoru – idealnome za bijeg od vrućine ljetnog užarenog asfalta, svo vino proda na kućnome pragu. Uz nareske domaće proizvodnje nudi i toplu kuhinju no za takav obrok trebaju prethodne najava i dogovor (telefon je 098 9524 620). Nada Romić, supruga Drage Romića, profesionalna je kuharica i ona priprema specijalitete od divljači, domaća pečenja, janjetinu…. ♣

Dani otvorenih butelja u Zagrebu

NA ŠTROSU KAPLJICA VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE – S povratkom popularnih Dana otvorenih butelja u organizaciji Vina Mosaica i CestAgrama na dobro znano mjesto na Štrosu, na Gornjem Gradu počinje, kaže Saša Zec iz Vina Mosaica, vruća vinska jesen u Zagrebu. Plan je bio retrospektivno startati s moslavačkim škrletom koji se, veli Zec, odlično pokazao kao ljetno vino, a u subotu 8. rujna u podne namjera je dovesti na Štros dah i duh te kapljicu Vukovarsko-srijemske županije. Nastupit će PZ Trs, Mladen Papak, vinarija Buhač I Iločki podrumi. Plan je svake subote imati goste iz nekog drugog hrvatskog vinorodnog područja, te subotnjim podnevnim vinskim špicama na Štrosu ući u period Adventa ♣

Zanimljiva degustacija u Samoboru

VETERANI u IZNENAĐUJUĆOJ FORMI – Kod znanog samoborskog ugostitelja, vinogradara i vinara te predsjednika Udruge vinogradara i vinara Samobora Marijana Žganjera svako toliko održe se vrlo zanimljive degustacije vina na različite teme, bilo da je riječ o sorti, vinorodnom području, tehnologiji proizvodnje, starosti vina… Domaćin i ekipa njegovih prijatelja inače, dakako, ljubitelja plemenite kapljice ali i poslovno involvirana u Bakhov svijet, prikupe vina na zadanu temu, a ovaj put nit vodilja bila je vezana uz poodmaklu dob uzoraka. Pa, evo što smo, zajedno sa Žganjerom, kušali enolozi Franjo Francem, inače i dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, i Nenad Maslek, inače i predstavnik tvrtke Lallemand (enološka sredstva), pa plešivički vinogradar i vinar Zvonimir Tomac, Ivan Dropuljić kao osnivač i direktor festivala Zagreb Vino.com, te novinari Ivo Kozarčanin iz 24sata i ja iz Svijeta u čaši:

ZLATNI PERLAN 1993 extra brut méthode traditionelle – Franjo JAMBROVIĆ, Plešivica-Okić, 12,0 vol% • ŠENPJEN brut – Ivo TURK  • CLASSIC 2006 brut nature – Zvonimir TOMAC

CHARDONNAY 2008 sur lie – Damir DRAGO REŽEK, Plešivica-Okić, suho, 14,5 vol% • CHARDONNAY 1998 – Zvonimir TOMAC, Plešivica-Okić, polusuho, 11,5 vol%

GRAŠEVINA 2008 Mitrovac – Vlado KRAUTHAKER, Kutjevo, suho, 14,0 vol% • GRAŠEVINA 1993 kasna berba – Ivan ENJINGI, Kutjevo, suho, 12,25 vol% • VENJE bijelo 2006 izborna berba barrique – Ivan ENJINGI, Kutjevo, Venje, polusuho, 15,0 vol % • VENJE 1998  barrique – Ivan  ENJINGI, Kutjevo, Venje, suho, 12,25 vol%

ČURIN 1967 – Stanko ČURIN, Ljutomer-Ormož

COCTURA 2015 – Željko KOS, Prigorje-Bilogora, Zelina, rizling rajnski, macerirano 183 dana u hrastovoj bačvi, fermentirano na vlastitom kvascu, punjeno bez filtracije, suho, 13,0 vol% • MALVAZIJA SESTO SENSO 2010TOMAZ REBULA 2009GRACE/Svetlik, 13,0 vol %

PRIMITIVO di MANDURIA 2015CANTOLIO, Manduria, dop, suho, 14,0 vol% • DINGAČ 2012  Matuško – Mato VIOLIĆ MATUŠKO, Pelješac, Dingač, plavac mali, njegovano u barrique bačvicama, suho, 15,5 vol% • DINGAČ 2011 Sv. LucijaSAINTS HILLS, Pelješac, Dingač, vinograd sv. Lucija, plavac mali, suho, 15,5 vol% • ZLATAN PLAVAC 1994 – Zlatan PLENKOVIĆ, Hvar, Sveta Nedjelja, plavac mali, suho, 14,5 vol%

Ivo Kozarčanin

VELIKO  SRCE 2012 – Vlado KRAUTHAKER, Kutjevo, vinograd ispred obiteljske kuće i podruma, 11 crnih sorata, suho • MERCS 2009 – Vlado KRAUTHAKER, Kutjevo, merlot i cabernet sauvignon, suho, 13,9 vol% • CAFÉTINUPROLAZU CABERNET SAUVIGNON 2003 – Marijan ŽGANJER NAPA VALLEY CABERNET SAUVIGNON 1989GRGICH HILLS, Kalifornija, Napa Valley, suho, 13,5 vol%

AMARONE della VALPOLICELLA 1997 (corvina, rondinella, molinara) – FABIANO, 15,5 vol%

Dakle, većina vina je imala zaista poprilično godina na plećima (osam i više!), kod nekih uzoraka etikete su bile malo oštećene ili su kroz vrijeme i u dodiru s prašinom potamnile pa se neki podaci nisu vidjeli, stoga na ovim popisu i nedostaju. Pogled na butelje prije otčepljivanja izazivao je skepsu o kondiciji vina, međutim dojmovi su na kraju bili iznenađujuće povoljni! Vrijedi navesti da su se bijela vina, koja su sva bila stara desetljeće i više, pokazala u ukupnosti u boljem svjetlu od crnih.

Marijan Žganjer

Kod pjenušaca – jedan odličan (dakako najmlađi od tri), a jedan (najstariji) sa zanimljivom evolucijom – više uopće nije perlao, pretvorio se u posve mirno vino, isprva je na nosu i u ustima pokazivao klasičnu starinu koja odbija međutim s vremenom se u čaši sjajno otvorio, miris se razvio u pravcu onoga svojstvenoga sherryju ali i s primjesama onoga svojstvenog oksidativno rađenom vinu (vin jaune) iz francuske pokrajine Jura, u ustima se predstavio s ugodnom slasti. Mogao bi biti i te kako upotrebljiv, za kraj obroka, a i kao piće uz meditaciju. Kod bijelih mirnih vina valjalo je biti strpljiv i također pričekati da se dovoljno otvore. Neka su od prvog trenutka degustacije pa do konačnog suda o njima imala nevjerojatnu transformaciju – od prvotnog čak odbojnog utiska na tragu žabe prometnula su se u princa/princezu! Najstarije vino kušanja, ono iz 1967., pretpostavka je da je riječ o sorti moslavac/šipon, prezentiralo se kao puno mlađe nego što, po navodu godišta berbe, jeste! Svima se od bijelih mirnih vina najviše dopala Krauthakerova Graševina 2008 Mitrovac, aplauze su dobili Enjingijevo Venje bijelo 1998 barrique, potom i Tomčev Chardonnay 1998, komplimenti su upućeni i Venju bijelome 2006 izbornoj berbi barrique od Enjingija, pohvala i Chardonnayu 2008 sur lie Damira Drage Režeka. Kod narančastih, primjedba je bila da njima i te kako odgovara duže odležavanje… Kod crnjaka posluženih u prvoj grupi – različito: jedan je imao problem čepa (TCA), jedan je bio majstorski komercijalno dotjeran ciljano za pilce koji vole izraženije note drveta i vanilije, jedan je pak bio obilježen kožom i animalnime (brett), jedan je pokazao izraženiju hlapljivu kiselost… Kod crnih mješavina i samostalnih bordožana, najstariji se crnjak (1989.) pokazao izvrsno očuvanime, a najbolji utisak ostavio je čistoćom, punoćom, mekoćom i elegancijom Cabernet sauvignon 2003 od domaćina Žganjera, koji je grožđe za nj kupio na jednom od ponajboljih hrvatskih vinogradarskih položaja, onome u brodskom Stupniku. Amarone s 21 godinom, tipičan, gust, slastan, u odličnoj formi!… ♣

Na novi izazov – Decanter World Wide Award 2019

SIBEROVA MUŠKATNA HRABROST – Nakon dugogodišnje vrlo uspješne karijere na stomatološkom području, Osječanin te erdutski vinogradar i vinar Mladen Siber sa suprugom Dušicom pjenušcem slavi ženin rođendan i medalje što ih je za svoja dva uzorka osvojio na ocjenjivanju Decanter World Wide Award. Nagrađeni 2017 su bili Siberovi Muškat žuti 2016 – srebro, i Cabernet sauvignon 2011 – bronca. Piće uz koje se sada raduje bračni par Siber je ne samo vlastiti proizvod, nego i neuobičajeni eno-uradak, naime Mladen izlazi s pjenušcem rađenim klasičnom šampanjskom metodom a od posve suhog baznog vina od sorte muškat žuti, aromatičnog kultivara koji se u najvećem broju slučajeva rabi za proizvodnju slađih mirnih vina u kategoriji desertnih. Od berbe 2014. dio grožđa od muškata žutoga pretvorio je u mirno posve suho vino i zadovoljan postignutime odlučio se i na korak više: šampanjizaciju toga muškatnog vina i na držanje pjenušca na finom talogu u buteji prije degoržiranja najmanje oko tri i pol godine. Upravo ovih dana dio tog pjenušca finaliziran je, i Siber razmišlja o tome da iduće godine na Decanter kao nešto posebno pošalje i taj muškatni pjenušac kao svoj novi izazov. Inače, Siber ima odličan – barem se tako zasad pokazuje! – mirni i posve suhi žuti muškat iz berbe 2017, taj se još nalazi u cisterni na finom talogu s kvascima. Metodom sur lie iz berbe 2017 napravio je i vrlo ozbiljan mirni sauvignon, fermentiran u bačvici od bagrema, a koji također još nije napunjen u bocu, i još uvijek je na finom talogu u cisterni. Siber, znan inače i po vrlo dobrome cabernet sauvignonu, iz berbe 2017. ima od te bordoške crne sorte i jako dobar mirni rosé. Siberovi inače u Erdutu u blizini Dunava posjeduju uzorno održavani vinograd površine 10 hektara ali vino za vlastitu etiketu ne rade od cijele količine ubranog roda, zasad za vino za sebe prerade tek oko 20 posto roda, ostatak grožđa je namijenjen prodaji. Možda Sibera medalje koje je već osvojio na prestižnim međunarodnim vrednovanjima plemenite kapljice ali i nada u nova odličja iduće godine potaknu da smanji prodaju grožđa i da s većim opsegom svoje sirovine od ovoga sada krene u proizvodnju vlastitoga vina. ♣

Vjerski turizam, fiš-turizam i Aljmaš

Moderno zdanje – novosagrađena crkva Gospe od utočišta u Aljmašu

HALÁS JUMBA KOD DANETA – Aljmaš je selo u općini Erdut (Osječko-baranjska županija) smješteno na desnoj obali rijeke Dunav, uz obronke Čvorkovca, na nadmorskoj visini od 93 metra. Na proljeće 2014. godine proslavio je 777-godišnjicu postojanja! Aljmaš, sa zaseocima Aljmaška Planina i Ušće, danas broji 605 stanovnika. Stanovništvo se većinom bavi poljoprivredom, potom, logičnougostiteljstvomtrgovinom i turizmom (u mjestu su tri hotela sa po tri zvjezdice).

Dva lica kotlića za fiš: jedno, crno, na polici, desno, dojam je kao da se radi o vojničkim kacigama složenima jedna na drugu, te drugo, svijetlo i u crvenom tonu, s već zamalo prigotovljenim fiš-paprikašom

Glavni oblik turizma u Aljmašu je vjerski turizam, naime Aljmaš je marijansko svetište još od 1704. godine. Na blagdan Velike Gospe u Aljmašu se okupi vrlo velik broj vjernika hodočasnika. Na razini godine Aljmaš, inače, privuče, rado će se pohvaliti domaćini, i do 100.000 gostiju! Zanimljivost u mjestu je crkva Gospe od utočišta. Originalna crkva, s kipom Majke Božje, izgrađena je 1864. godine, ali je u Domovinskom ratu ona srušena do temelja, i na mjestu nje sagrađena je nova crkva – kao moderno arhitektonsko zdanje.

Mnogo gostiju hodočasti u Aljmaš i radi tradicijskog fiš-paprikaša, kultno mjesto za šmekere koji dobro znaju što je to pravi fiš-paprikaš objekt je Kod Daneta, kojega vodi kao dunavski ribar (= po mađarski: halás, po domaće, slavonski: alas) i kao kuhar fiša Drago Dumančić Jumba, majstor zanata, nema što! Evo ga u njegovoj posebnoj kuhinji za fiš, s nizom kotlića i brojnim ognjištima za njih. Simultanka uz kotliće s fišom u nastajanju! Nije mu ljeti lako kad se gosti sjate u restoran: atmosfera je doslovno usijana, naime ljeti temperatura zraka u Aljmašu lako prijeđe 30 Celzijevih stupnjeva, a dovoljan je samo jedan kotlić na vatri de je u Jumbovoj kuhinji osjetno povisi, kako li je tek kad u isto vrijeme u pogonu bude desetak i više kotlića… ♣

Pirotehnika brut(al) nature

ULICE MOHAČA u VATRI GRAHA – Nije nužno da kao sredstvo za značajno okupljanje ljudi služe samo ekskluzivni namirnice i proizvodi, jak magnet može, eto, biti i ono što je blisko najširem pučanstvu i ne spada u kategoriju nobl. U našim Kaštelima u Dalmaciji to je npr. bob, a u mađarskom Mohaču to je – grah! Mađari ga nazivaju bap, a to, eto, kao izraz zvuči vrlo slično bobu…

Mohač – gradska vijećnica

Festivalska ulica

Okupljalište Mohačkih šokaca

Ljetno druženje uz vatru, i hlađenje uz pivo

Grah krčka… a naši se zabavljaju svirkom, pjesmom i plesom

U ljeto u Mohaču, gradu znanome po dvama bitnim ratovima – jednome iz 1526., i drugome iz 1687. kad je tu napokon posve poražena osvajačka vojska Otomanskog carstva – održava se ulični festival graha ili, kako oni kažu: Mohacsi bap fözö sukacok festivalja. Vruć ljetni zrak sam po sebi, uličnu toplinu pojačavaju brojne vatrice nužne da se skuha grah koji dodatno peče s obzirom na tradicijski obilatu uporabu feferona i crvene ljute paprike… Ima li baš festival graha kao okidača nečega iz domene prirodne (brut/al nature) pirotehnike – a pirotehnika je znanost o korištenju izvora sposobnih za samostalne i samoodržive egzotermne kemijske reakcije za proizvodnju topline, svjetlosti, plina, dima i/ili zvuka – neke veze sa spomenutim, drugim, i pobjedničkim ratom za Europu, to ne znam, ali činjenica je da je u Mohaču paleći grah – međutim ponuda hladnog piva i hladnog vina na nivou je! – odličan medij za uličnu narodsku veselicu, i te kako iskoristivu i u turističke svrhe…

Mohač je inače lijepo uređeni gradić smješten na desnoj obali Dunava u mađarskome dijelu Baranje, dosta blizu državne granice s Hrvatskom. Popis stanovništva iz 2011. kaže da broji 17.808 stanovnika, od kojih je 15,842 (84,2%) Mađara, zatim 9,7 posto Nijemaca i 3,9 posto Hrvata… Gradovi-pobratimi Mohača su iz Hrvatske Beli Manastir te, od 2014., i Filip-Jakov, pa, dakako da je među gostima na ulicama graha u Mohaču bilo i kuhara i tamburaša iz Lijepe naše.

Evo nekoliko prizora s uličnog festivala graha održanog početkom kolovoza u Mohaču, gdje je, inače, baš i u jednoj od ulica-poprišta manifestacije, sjedište Zajednice mohačkih Šokaca, pa je bilo sasma logično da će tamo biti prisutni i predstanici iz Hrvatske. Mnogo grupa koje su u ćupovima (moglo ih se i kupiti – i za ponijeti doma – na posebnim prodajnim štandovima) uz vatru (ne na vatri, nego, da ne zagori, pored vatre) prigotavljale grah, vesela lica, svirci… ♣

Sedmo natjecanje u ručnom rezanju pršuta u Krku

SVJETSKA PRVAKINJA iz ZAGREBAČKOG BORONGAJA – Svjetski drugoplasirani slavili su na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, a svjetska prvakinja slavila je u vinoteci-pršutoreznici Dropi-promocija u građevinskom kompleksu na okretištu tramvaja na zagrebačkom Borongaju! Svjetska prvakinja u ručnom rezanju pršuta je Ivanka Dropuljić! Ona je početkom kolovoza pobijedila na sedmom svjetskom natjecanju u ručnom rezanju pršuta održanome u sklopu Krčkog sajma na slikovitom Kamplinu u gradu Krku, u organizaciji Turističke zajednice grada Krka, Kuće krčkog pršuta Žužić, Radija otoka Krka i Klastera hrvatskog pršuta.  Čestitke!

Šampionka Ivanka Dropuljić i uz nju suprug Ivan Dropuljić te novinar Tomislav Radić

Noževe nad pršutima ukrstilo je 14 ekipa, većina ih je bila vezana uz medije javnog informiranja a manji dio uz turističke zajednice i općine otoka Krka. Rezao se pršut iz proizvodnje Kuće krčkog pršuta Žužić, zadatak natjecatelja bio je da, pod budnim okom dvojice mentora Vjeka i Andra Žužića, odrežu lijepe kriške za desetdekagramski ugostiteljski pjat! Rezao se i pršut drugih proizvođača – dalmatinski i drniški, tu je trebalo odrezati najljepšu najdužu fetu! Stručni je ocjenjivački sud na čelu s Antom Madirom, predsjednikom Klastera hrvatskog pršuta, proglasio najbolje rezače, pa evo i redosljeda:

Šampion: HRVATSKI RADIO i PORTAL GASTRONAUT (Ivanka Dropuljić, rezačica, Ivan Dropuljić, aranžer narezane plate, te novinar Tomislav Radić kao predstavnik Hrvatskog radija), zatim, kao drugi, REVIJA GOSTINEC i SLOVENIAN TRAVELLER, pa, treći, RADIO KORZO, potom KANAL RI, HRT STUDIO RIJEKA, KRČKI VAL i NEZAVISNI PORTAL OTOK KRK, LA VOCE DEL POPOLO, RADIO RIJEKA i NOVI LIST. Najbolji među turističkim zajednicama i općinama otoka Krka bili su  TURISTIČKA ZAJEDNICA OTOKA KRKA,  GRAD KRK i OPĆINA MALINSKA, TZO OMIŠALJ i TZO PUNAT, OPĆINA OMIŠALJi OPĆINA PUNAT, TZO MALINSKA i TZO BAŠKA.

Za zainteresirane korisna informacija: pobjednički i bračni par Dropuljić u svom objektu Dropi-promocija u Zagrebu uz vrhunska vina nudi ponajbolje hrvatske sireve i pršute i, dakako, uslugu finog rezanja, najbolje je prethodno se dogovoriti o željama, telefon je 098 485894.

S obzirom da su Dropuljići realizatori visokocijenjenog međunarodnog festivala vina i delicija Zagreb Vino.com, za očekivati je, s obzirom na ovu njihovu krčku pobjedu u rezanju i posluživanju pršuta, da će na spomenutom festivalu u zagrebačkom hotelu Esplanade posljednjeg petka i subote u studenome još značajniji prostor biti posvećen upravo pršutu… ♣

Chef i rock-zvijezda: Bono Vox i Hrvoje Zirojević

Dva chefa: Rudi Štefan i Hrvoje Zirojević

Velikani – Laganini Pelegrini

BONO VOX DALEKO SE ČUJE… – Lani je najavio da se vraća, i ovih ljetnih dana riječ je i održao: nakon naporne turneje, Irac Paul David Hewson iz Dublina odlučio se, logično, za opciju laganini, ali ne samo za laganini s malim nego i za Laganini, dakle s velikim početnim slovom! Bona vox ili vox bona daleko se čuje: to vrijedi ne samo za zvijezdu U2 Bona Voxa, nego i za talentiranog hrvatskog chefa Hrvoja Zirojevića, glavnog kuhara restorana Laganini na Palmižani kod Hvara. Dok Hewson širi dobar glas doista svojim glasom – uostalom nadimak Bono Vox (vox bona na

Chef i dvoje novinara: Meri Šilović, Hrvoje Zirojević i Željko Suhadolnik

latinskome znači dobar glas) što ga je zbog jedinstvenog glasa dobio krajem sedamdesetih, dotle chef Zirojević, za kojega autoriteti vele da je jedan od najboljih hrvatskih majstora – ako ne i najbolji! – u prigotavljanju jela posebice od ribe i plodova mora, dobar glas širi kreacijama na tanjuru. Bono Vox tek je jedna od svjetskih zvijezda koje su se došle uvjeriti u ono čime Zirojević održava Laganini u statusu malog raja, i koje su se i vratile na Palmižanu….

Zirojevića je inače na Palmižani obišao i njegov kolega po profesiji ali i kolega po visokom renomeu – chef Rudi Štefan iz šibenskog restorana Pelegrin, nositelj jedne Michelinove zvjezdice! Možemo, zar ne,  reći da su Zirojević i Štefan uz tanjur ono što su Modrić i Rakitić s loptom!…

A eto u društvu Zirojevića u Laganiniju na Palmižani i ugledne splitske novinarke Meri Šilović (Slobodna Dalmacija, Maslina…) i – mene (Svijet u čaši). I mi smo obećali chefu Hrvoju – da ćemo se vratiti… Lijepo je biti s velikanima. ♣

Hraniti se zdravo

PIKASTI LIMUN – Hraniti se zdravo: postulat među ostalime kaže – jesti puno voća, osobito je preporučljivo ono bogato vitaminom C, te jesti raznoliko. Pa, evo, limun je znan po vitaminu C, njegov sok je fino kiselkasti i osvježavajuć, pomiješan s vodom daje odličan napitak baš i sada za ovo vruće ljetno vrijeme, a glede raznovrsnosti Konzum se eto pobrinuo i za novu vrstu limuna, tzv. smežurani pikasti limun, kao što postoji i sorta grožđa pikasta kraljevina. Kako bobe te pikaste kraljevina dozrijevanjem na trsu pod svjetlošću sunčevih zraka postaju zlaćanije i s izraženijim smeđkastim točkicama, tako i ovaj Konzumov pikasti smežurani limun pod neonskom svjetlosti na svojoj sve zagasitijoj žutoj boji dobiva  sve veće i izraženije smeđkaste pjege. Evolucija je svakim danom jače vidljiva.  Zamislite, maloprodajna cijena po kilogramu jednaka je onoj za uobičajeni čvrstiji limun sjajne žućkaste boje sa zelenkastom ninjansom – 19,99 kuna. Je li moguće da ovaj pikasti limun čak i istisnute onaj klasični?….

Pa, tko se ne bi pomamio! Konzumiraš limun kao izvor vitamina C, a, k tome, o jednakome trošku možeš si priuštiti  dvije vrste limuna… Hvala Konzumu i za to što je spustio maloprodajnu cijenu, izvorno je kilogram bio po 24 i nešto kuna.  ♣

Eko-oznake

MJERILA ZA ZAHTJEVNE POTROŠAČE – Potrošači se, valjda, pogotovu kad je riječ o hrani, sve više educiraju o proizvodima koje kupuju. Prilikom kupovine mnogi, naročito oni u inozemstvu, poseban naglasak stavljaju i na zdravlje i ekologiju.  Sve to dovelo je do velikog rasta potražnje za proizvodima vrhunske kvalitete koji zadovoljavaju visoke standarde zaštite okoliša u produkciji ali i visoke standarde vlastite ekološke podobnosti. Velika konkurencija na policama trgovina potaknula je tvrtke da se prilagode takvim trendovima pa se mnoge od njih nastoje istaknuti upravo naglašavajući pozitivan ekološki i zdravstveni aspekt svojih proizvoda.

– Tržišni trendovi jasno pokazuju da kupci traže proizvode koji im jamče da su dobiveni po najstrožim ekološkim standardima, a tu vidim veliku priliku za snažno brendiranje hrvatskih tvrtki na domaćem i međunarodnom tržištu, Cijena proizvoda koji su proizvedeni u skladu sa zahtjevnim kriterijima i mjerilima eko oznaka znatno je veća u odnosu na konvencionalnu. HGK se stoga zalaže za primjenu jasnih i nepristranih kriterija za dodjelu ekoloških oznaka (može li se zaključiti da ima i nejasnoća i pristranosti?-prim.ur)) i kontinuirano radi na informiranju hrvatskih kompanija o visokim standardima zaštite okoliša – ističe predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović.

– Tržište je danas preplavljeno razno-raznim eko-oznakama od kojih neke i nisu valjane jer ne uključuju postupak neovisne verifikacije od treće strane i/ili ne sagledavaju okolišna svojstva proizvoda kroz životni ciklus – objašnjava direktorica Sektora za energetiku i zaštitu okoliša HGK Marija Šćulac Domac.

Marija Šćulac Domac

Kako bi se uveo red na tržište i suzbilo lažno deklariranje na razini EU donesena su jedinstvena mjerila što određuju koji proizvodi mogu nositi eko-oznake i reklamirati se kao zeleni.

– Dvije su eko-oznake koje HGK ističe: nacionalni znak zaštite ambijenta Prijatelj okoliša i znak zaštite okoliša Europske unije EU Ecolabel. Za obje je nadležno Ministarstvo zaštite okoliša i energetike – pojašnjava Šćulac Domac.

Obje eko oznake spadaju u Tip I, što znači da su dobrovoljne, da obuhvaćaju različita okolišna mjerila kroz životni ciklus proizvoda ili usluga i, što je bitno, imaju neovisan sustav kvalificirane procjene/verifikacije od treće strane.

Te oznake kupcima jasno daju do znanja da su proizvodi što ih nose prošli stroge kontrole od strane nezavisnih tijela i da zadovoljavaju kriterije očuvanja okoliša u većoj mjeri od kriterija propisanih trenutnim zakonima. Oznake su namijenjene samo najboljima, pa su mjerila po kojima se dodjeljuju postavljena tako da tek 20 do 30 posto proizvoda na tržištu može udovoljiti tim zahtjevima. Također, samo eko-oznake Tipa I mogu biti uključene u Svjetsku mrežu eko-oznaka (Global Ecolebelling Network, GEN).

Da bi proizvod i usluga mogli nositi oznaku EU Ecolabel, moraju zadovoljiti strogi skup mjerila temeljenih na stručnim i znanstvenim parametrima pritiska proizvoda/usluga na okoliš tijekom životnog ciklusa (od prikupljanja i obrade sirovina, preko proizvodnje, pakiranja, prijevoza, davanja usluge, uporabe i do kada postane otpad). Mjerila su specifična za konkretnu skupinu proizvoda, odnosno usluga, i usmjerena su na onaj dio pritiska na okoliš koji je najznačajniji i na koji se može utjecati. U primjeni je od 1992. godine, a prema podacima Europske komisije iz ožujka 2018., na europskom tržištu je gotovo 70.000 proizvoda i usluga koje nose znak EU Ecolabel.

Po broju eko-oznaka prednjači Španjolska, s više od 30 tisuća oznaka, a slijede Italija i Francuska, sa znatno manjim brojkama. Španjolci su veliku većinu oznaka dobili za usluge u turizmu, odnosno smještajne kapacitete. Njihovi hotelijeri prepoznali su interes kupaca za eco-friendly hotele i orijentirali se na privlačenje gostiju oznakom znanom razini cijele EU.

– Velik je to potencijal i za hrvatski turistički sektor, ali i za sveukupno jačanje tog segmenta tržišta i za snažnije naše pozicioniranje na stranim tržištima upravo kroz eko nišu – rekla je još Ščulac Domac, napominjući da je takav tip označavanja kod nas još u začecima, što pokazuje i činjenica da tek jedan hrvatski proizvod nosi oznaku EU Ecolabel (deterdžent za rublje EcoBianco), a svega ih je još nekoliko u proceduri dobivanja oznake.

Lijepo je to da se nastoji afirmirati proizvod s eko-oznakom, ali bilo bi još i ljepše, barem za početak, da nadležni više pažnje na tržištu posvete naročito prehrambenim proizvodima  i bez eko-oznake, naime u našim trgovinama znaju se vidjeti artikli iz prehrambenog segmenta u kondiciji u kojoj se ne bi smjeli naći na policama…   ♣

Znakovi kvalitete

PODUZETNICIMA 7,5 MILIJUNA KUNA ZA BRENDIRANJE – Hrvatska gospodarska komora potpisala je s Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta Sporazum o zajedničkoj provedbi projektnog prijedloga Znakovi kvalitete za dodjelu potpora male vrijednosti mikro, malim i srednjim poduzećima (MSP) za dokazivanje kakvoće, sigurnosti i pouzdanosti svojih proizvoda i usluga. Sredstva od 7,5 milijuna kuna za razdoblje do 2020. godine osigurao je Europski fond za regionalni razvoj. Mikro, malim i srednjim poduzećima osiguravaju se bespovratna sredstva za povećanje vidljivosti i prepoznatljivosti hrvatskih proizvoda i usluga za provedbu postupka stjecanja prava uporabe znakova kvalitete HGK.

Luka Burilović

Bolja prepoznatljivost proizvoda i usluga na tržištu pomaže povećanju ukupne konkurentnosti samog poduzeća, te povećanju prihoda od prodaje, izvoza. Znakovi kvalitete pridonijet će stvaranju dodane vrijednosti za proizvod ili uslugu, a ujedno i stvaranju prepoznatljivosti ukupnog identiteta kvalitetnih hrvatskih proizvoda na svjetskom tržištu, istaknuo je predsjednik HGK Luka Burilović.

Po jednom projektu maksimalan iznos bespovratne potpore je 75.000 kuna.

Ovo je prilika za sva mikro, mala i srednja poduzeća da ostvare bespovratnu potporu za stjecanje prava uporabe znakova kvalitete HGK bilo da se radi o znaku Hrvatska kvaliteta ili Izvorno hrvatsko. Projektom je HGK osigurala gospodarskim subjektima mogućnost financiranja postupka stjecanja znakova kvalitete HGK bez dodatnih financijskih ulaganja s ciljem jačanja njihove prepoznatljivosti i podizanja konkurentnosti, kazala je voditeljica Odjela za upravljanje kvalitetom Samostalne službe za obrazovanje, kvalitetu i informacijsku sigurnost HGK Nevenka Gašparac.

Kolikom broju (domaćih) potrošača je uopće jasno što to zapravo u smislu istinske kakvoće i originalnosti znači Hrvatska kvaliteta i Izvorno Hrvatsko?

Poziv na dostavu projektnih prijedloga s krajnjim rokom prijava je do 29. lipnja 2020. godine, a detaljnije upute za prijave na ovaj otvoreni Poziv bit će dostupne po njegovoj objavi na stranicama Ministarstva gospodarstva poduzetništva i obrta. ♣

Zagreb Food Film Festival

NAJUKUSNIJA FILMSKA SMOTRA – Prva polovica rujna, konkretno petak, 7. rujna – početak najukusnije revije filmova u metropoli: Zagreb Food Film Festival 2018. Direktorica Sarah Josipović navodi da će trajati desetak dana, točnije do nedjelje 16.rujna. Lokacija tradicijska: Zrinjevac, najljepši park u gradu Zagrebu.

Neki od desetak filmova na repertoaru

Food Film Festival, Zrinjevac, gledalište na travi i pod zvijezdama

U otvorenom kinu pod zvijezdama na livadi parka prikazat će se deset odabranih zanimljivih foodie filmova: Burek, Pariz može čekati, Najbolji recept, Soul kuhinja, Teatar života, Mr. Church, Mravi na škampu, Carigradska kuhinja, Sushi na meksički način i Okus života. Svaki od tih filmova je poseban na svoj način, veli Sarah, i šteta je bilo koji propustiti.

Za to sljubljivanje dviju najljepših svjetskih kultura – one vezane uz hranu i one vezane uz film, u CocaColinoj prvoj kućici posuđivat će se dekice za sjedenje pri gledanju filmova na livadi te piknik košare koje će posjetitelji sami moći ispuniti delicijama čak 25 vrhunskih ugostitelja te ponudom Coca-Cola kombo menija. Posjetitelje festivala mirisom i okusom mamit će El Toro, Tač, AperEATivo, Pani, Smyrna, Klub ljubitelja janjetine, Kofer, Milky, Pofferties/Cellar, Beer bar, Mc čevap – Brko & Brko by Kotanyi, Amelie, Trdelnik, Rakijarnica&Mangosta bar, Street food passage+, Istarska hiža, Plac, The Driver, Fantastic food&drinks, OPG Čorić Soparnik, Nadine fritule, Klara premium store, Cukeraj i Jack Daniels. Primamljivo.

Osim u filmovima i nevjerojatnim okusima iz tanjura i čaše, nazočni će moći uživati i u dobroj glazbi: svakodnevno je DJ-nastup, a u subotu 15. rujna od 20 sati gostuju zanosne The Frajle.

Po prvi puta ove godine, Food Film Festival Zagreb donosi i Chill & piknik zonu by Staropramen sa sadržajima i ponudom i za dan i za večer.

Očekuje se da će kroz festival proći ukupno više od oko 100.000 što Zagrepčana, što turista!  ♣

CNN i Lijepa naša

NETKO SE MORA SRAMITI! – Od nedavno kad su hrvatski mediji javnog informiranja pompozno objavili kako je CNN Dalmaciju uvrstio među desetak za posjet najzanimljivijih prostora na svijetu – ovdje se pada u nesvijest! Ali, makar i kao najveći domoljubi, moramo biti svjesni toga da Hrvatska nije i jedina najljepša na svijetu. Vijest je, međutim, odlična, i može nam ići na ruku, ali uz euforiju – kojoj smo očito vrlo skloni, valjda stoga što dobro utječe na pražnjenje, nameće se i pitanje u pravcu toga koga treba biti – sram!

Je li to stid treba biti svuda prisutnog i utjecajnog CNN-a, koji se tek sada, iako se u nas posljednjih godina i nisu u segmentu što ga se hvali dogodile neke epohalne promjene, odlučio staviti Dalmaciju na svoju famoznu listu, ili se pak stidjeti moraju naši majstori marketinga i turističke zajednice koji svoj posao nisu odradili tako da se i prije nađemo na CNN-ovoj zlatnoj listi?♣

Go – Rebula. Andrej Erzetič s posjeda Aleksij Erzetič iz Višnjevika u Brdima

Brda/Collio i Vipava

REBULA KAO CENTARFOR, u DVA POLUVREMENA – Druga polovica kolovoza, dva poluvremena posvećena sorti rebula, prvo kolovoško i prvo općenito, u Vipavi a drugo u augustu i drugo općenito, desetak dana poslije, u Brdima/Colliju.

Postoji i LUDA Rebula! Četiri klona rebule: crazy (luda) rebula, green (zelena) rebula, rebula petit grain (s malim bobama), gold-yellow rebula (zlatna ili žuta-gialla)

Svaka čast onome (kvalitetnome) iz vana, ali domaće je domaće, i kad je s pravim vrlinama to treba podignuti na pijedestal – tako su na najozbiljniji način počeli razmišljati vinogradari/vinari Vipavskog vinorodnog kraja i goriških Brda što s druge strane državne granice nosi talijanski naziv (doslovni prijevod)

Kraljice rebule 2018 izabrana u Vipavi: novinarka Tizana Baldassari iz Viareggia, koja piše za vrlo člitani toskanski portal Wine Surf. Na slici vidjenoj svojedobno kod jednog talijanskog enologa toliko joj se dopao motiv mladog trsa rebule da ga je dala tetovirati sebi na lijevu nogu!

Collio. Rebula je stara domaća sorta i dugo je bila u sjeni sortnih došljaka iz Francuske, malo tko se trudio ili nitko se nije osobito trudio da je pokaže u punom sjaju, a onda je nekoliko ambicioznih vinara izašlo s vrlo zanimljivim eno-uradcima od nje te time zainteresiralo još neke svoje kolege za ozbiljan pristup kultivaru, pa je potaknuta akcija na stvaranju upečatljive robne marka teritorija. I tako su se u Brdima odnosno na Colliju formirale grupe odlučne da od vlastite sorte do tada u javnosti smatrane autsajderskom učine paradnog konja spomenutih oblasti u slovenskoj Primorskoj vinorodnoj regiji. Pravilno! Kao što su primjerice Bordožani učinili od svojih merlota i caberneta te kupaža, Burgundijci od chardonnaya i pinota crnoga, Nijemci od rizlinga rajnskog, Austrijanci od veltlinca zelenoga….

U predjelu Brda/Collio na tom su se zadatku udružili Marjan Simčič, Edi Simčič, Ferdinand (Četrtič), Medot, Dolfo, Ščurek, Klet Brda, Zanut, Erzetič, te s talijanske strane (Collio) Gravner, Jermann, Keber, Radikon, a u Vipavskome kraju Batič, Burja, Guerila, Mlečnik, Slavček, Svetlik. Brđani su s ozbiljnim prezentacijama rebule i njenih potencijala krenuli lani, i nastavili ove godine, a Vipavci su s akcijom debitirali ove godine. I jedni i drugi okupili su u vlastitome kraju ugledne vinske eksperte te specijalizirane novinare iz domovine i inozemstva, domaće kako bi svojom stručnošću i autoritetom u sferi znanosti (vinogradarstvo i enologija), etnologije, sommelijerstva/ugostiteljstva pomogli detaljnijem upoznavanju svoje i upoznavanju međunarodne javnosti s rebulom punoga sjaja, a strance da se – bitno!!! – na licu mjesta uvjere u vrijednosti rebule i terroirea unutar kojega ona raste, da saznaju o lokalnim običajima s naglaskom na eno-gastronomiju, te da o tome ali i općenito o turističkoj ponudi područja glas pronesu svijetom.

Kraljice rebule iz goriških Brda – članice proizvođačkih obitelji ili pak uposlene u proizvođačkim kućama-sudionicama susreta Brda domovina rebule. Ispred njih u osebujnom plesu su sommelier Luca Gardini i znani vinar Stojan Ščurek, inače maneken za sunčane naočale (koje nosi I noću!)

Među zvučnim imenima uzvanika bio je i britanski vinski vinski pisac Stephen Brook, kojemu se Rebula Opoka Marjana Simčiča točila iz magnuma! Na degustaciji kod Marjana Simčiča bila je i Julia Harding MW, inače uz Jancis Robinson i Joséa Vouillamoza autorica velikog atlasa vinskih sorata svijeta Wine Grapes. A i ja sam bio osobito počašćen, za stolom u društvu dama iz organizacijskog odbora manifestacije – Tinom Novak Samec, direktoricom Zavoda za turizam Brda i njenim suradnicama Petrom Marušič i Valentinom Kristančič, zatim Evom Štraus Podlogar, glavnom tajnicom u slovenskom Ministarstvu za gospodarstvo, razvoj i tahnologiju kao i sa sommelijerkom i Vinskom akademičarkom Mirom Šemič i novinarkom Olgom Cvetek.

Predavanja s nastupima uglednika s ljubljanskog Agronomskog i Biotehnološkog fakulteta te sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, strukovne radionice uz sudjelovanje najpoznatijih domaćih ali i nekih inozemnih sommeliera i vinskih trgovaca poznavatelja realnosti i vrijednosti rebule, strukovno vođene degustacije (Denis Rusjan, Dejan Bavčer, Mojca Mavrič Štrukelj, Mira Šemič, Martin Gruzovin, Luca Gardini, Gašper Čarman...),, prezentacije vinara i vina, obilasci vinograda i podruma, chefovi sa svojim kreacijama na bazi lokalnih namirnica i recepata te usklađenih s raznim tipovima rebule (Tomaž Kavčič – Zemono/Villa Vipolže, Alessandro Gavagna – La Subida, Klinec, pa Gregor Lisjak – Theodosius Vrhpolje).. Sve na visokoj razini. Renome uključenih imena koja su bila nazočna (proizvođači i uzvanici, posebice iz medija javnog informiranja!) ali i dobrodošlo pridruživanje akciji novih članova iz redova lokalnih vinara, zatim nužno institucionaliziranje tih proizvođačkih grupa u službene udruge (bitno radi dobre suradnje s ustanovama u stanju da pruže svekoliku potporu!) pa izrada vlastitih pravilnika oko rada u trsju i u podrumu, proizvodnje tipova odnosno kategorija vina, odredbe datuma najprije mogućeg izlaska vina iz pojedine kategorije na tržište, dobro osmišljenog marketinga – dakle donošenje cjelokupne pomno razrađene strategije trebali bi rezultirati istinskim uspjehom projekta.. (još, ponovno, uskoro na www.suhiucasi.wordpress.com )  ♣

Kod obitelji Batič u Šempasu: uz domaćina Ivana (sasim lijevo) predstavnici inozemnih medija javnog informiranja iz Irske i Nizozemske (Simon J. Woolf), te Barbara Repovš, koja se potrudila u operativnoj organizaciji događanja Rebula – Cesarjev izbor u Vipavskoj dolini

Mira Šemič, i sada najbolji sommelier Slovenije Martin Gruzovin vodili su u Vipavskom Križu veliku degustaiju niza rebula iz tog vinogorja

Primož Lavrenčlč s posjeda Burja blizu Nanosa, koji se, inače, specijalizirao za mješavine sorata (od bijelih uz rebulu ima i laški rizling odnosno graševinu!) vino proizvodi koristeći ovakve betonske posude oblika jajeta. Upravo gradi velebni podrum koji je već u svom donjem dijelu gotov i u proizvodnoj funkciji (prerada grožđa te dozrijevanje u drvenim bačvama) a sad još treba dovršiti gornji dio s kušaonicom i prodavaonicom

Zagovornik rebule i zaljubljenik u njenu maceriranu varijantu, koju u vipavskome kraju proizvodi uz pomoć vinara Matjaža Lemuta: uspješni poslovni čovjek Edvard Svetlik, sa suprugom Ivi

Chef Tomaz Kavčič, jedan od najboljih slovenskih kuhara, koji u dvorcu kod Vipave vodi odličan restoran Zemono, a u protokolarnoj Villi Vipolže u Brdima bistrò i koji je za događanje vezano uz rebulu pripremio interesantne sljedove, na slici je s knjigom Ateljea okusa Svijeta u čaši: Hrvatska tradicijska kuhinja!

Ikebane u počast rebuli u Vipavi i u Brdima

 Chianti Classico, uskoro pod zaštitom UNESCO-a 

NOVI PREDSJEDNIK KONZORCIJA JE GIOVANNI MANETTI FONTODI – Najstariji talijanski konzorcij (poslovno udruženje) za vino Chianti Classico, utemeljen 1924., dobio je novog, 14. po redu predsjednika. To je 55-godišnji Giovanni Manetti iz znane vinske kuće Fontodi iz Panzana u srcu apelacije Chianti Classico. On nasljeđuje Sergia Zingarellija (Rocca delle Macie), koji je Konzorcij vodio šest godina i koji je sada u novoj konstelaciji prijestolje predsjednika zamijenio foteljom jednog od dvaju dopredsjednika, drugi dopredsjednik je Francesco Colpizzi (Castelli del Grevepesa). Manetti, koji izvanredno i na principima biodinamike vodi svoj posjed Fontodi (vinova loza i vino, polja za žitarice i grahorice i mahunarke, goveda lokalne pasmine chianina ne tek za meso nego i za stajski gnoj…) je u ovoj nominaciji dobio, za početak, mandat od tri godine.

Giovanni Manetti, u sredini trija plavih jakni, novi predsjednik Konzorcija Chianti Classico, okružen članovima novog Upravnog odbora, inače predstavnicima proizvođačkih kuća unutar apelacije Chianti Classico docg

Consorzio del vino Chianti Classico unatrag više godina – uz Comité Interprofessionel du Vin de Champagne – jedna je od najsnažnijih poslovnih organizacija na svjetskoj vinskoj pozornici. Ne samo da (tijesna suradnja sa znanstvenicima iz segmenta vinogradarstva i enologije, te s lokalnim i regijskim društvenim i političkim strukturama) učinkovito brine o razvoju apelacije Chianti Classico docg i pravnoj zaštiti i apelacije i robne marke Gallo nero (crni pijetao, iz povijesti Toscane, uzet je kao maskota apelacije) te o vinskoj edukaciji i marketingu za vino i za cijelo područje kao i o plasmanu butelja po cijelome svijetu, nego je aktivno uključen i u brojne popratne gopodarske aktivnosti  kao što su proizvodnja i plasman ukrasnih i uporabnih suvenira s amblemom Crnog pijetla (čaše, dekanteri, otvarači za boce, majice, pregače, jakne…) i u organizaciju turističke ponude vezane uz vino Chianti Classico i teritorij Chianti Classico.

Giovanni Manetti u svom vinogradu u amfiteatru Conca d’Oro (Zlatna školjka) u Panzanu. Vina Fontodi – Vigna del Sorbo, Flaccianello i Chianti Classico docg dostupna su preko tvrtke Enozoik i na hrvatskom tržištu

Upravo kao rezultat svjesnosti da je svaki kvalitetan prehrambeni proizvod – a tu spada i vino – tijesno vezan uz teritorij na kojemu nastaje, među projektima Konzorcija pod vodstvom sada Giovannija Manettija u narednim trima godinama jedan od glavnih prioriteta će biti kompletiranje dokumentacije za UNESCO za kandidaturu teritorija Chianti Classico za zaštitu kao krajolika posebne kulturalne važnosti.

Evo i sastava novog Upravnog odbora Konzorcija Chanti Classico docg na čelu s predsjednikom Manettijem te potpredsjednicima Zingarellijem i Colpizzijem: Simone François – Castello di Querceto, Laura Bianchi – Castello di Monsanto, Sebastiano Capponi – Villa Calcinaia, Alessandro Palombo – Luiano, Tommaso Marrocchesi Marzi – Bibbiano, Nicolò Mascheroni Stianti – Castello di Volpaia, Alessandra Casini Bindi Sergardi – Bindi Sergardi, Francesco Ricasoli – Barone Ricasoli, Duccio Corsini – Principe Corsini – Villa Le Corti, Renzo Cotarella – Marchesi Antinori, Luigi Cappellini – Castello di Verrazzano, Enrico Pozzesi – Rodano, Filippo Mazzei – Marchesi Mazzei, Enrico Viglierchio – Banfi, Ivano Reali – Castello di Gabbiano, Stefano Marzotto – Pile e Lamole e Vistarenni, Andrea Cecchi – Cecchi, Malcolm Leanza – Cantina Colline del Chianti.

Sa Giovannijem Manettijem, čelnikom vinske kuće Fontodi iz Panzana, u veljači ove godine u Firenzi na degustaciji chianti classica docg u okviru tjedna Anteprime Toscane 2018

Već dvadesetak godina u veljači odlazim na poziv nekoliko toskanskih konzorcija, među njima i Chianti Classica, na pretpremijerna kušanja (Anteporime di Toscana) vina koja su stekla pravo da s 1. siječnjem te godine izađu na tržište. I imao sam prilike kroz ta dva desetljeća lijepo vidjeti uspon baš Konzorcija Chianti Classico, veliki skok prema gore počeo je od 2000. kad je javno predstavljen projekt razvoja baziran na rezultatima temeljitih istraživanja tla, izbora najboljih lokaliteta za vinograde, izbora najboljih klonova sangiovesea, odredbi minimalne gustoće sadnje bitne i za kakvoću roda i s aspekta ekonomske isplativosti  glede količine, odredbama o kvalitativnim rangovima vina i u skladu s time o načinima i minimalnoj dužini dozrijevanja vina te o najranijim mogućim izlascima vina na tržište po tim kvalitativnim nivoima. Chianti classico postao je, kod najveće većine vinara apelacije i u gotovo čitavoj ukupnoj količini, kakvoćom vrlo respektabilno vino za zahtjevnog potrošača, i odlično se prodaje po cijelome planetu.

I već odavno sanjam da bi se takva organizacija i takav rezultat mogli postići i ovdje, u Hrvatskoj, ali zasad nismo ni blizu. Možda šansu da se jednog dana nađe na tako uspješnom gospodarskom kolosijeku u nas ima zasad jedino udruga Vinistra, vidjet ćemo što će donijeti novousvojena strategija razvoja istarskog vinogradarstva i vinarstva do 2030. godine…  ♣

Novi Masteri of Wine

Almudena Alberca MW

OD DESET LAUREATA ŠEST JE ŽENA! – Institut za Master of Wine objavio je novih 10 MW, šest od njih su žene, a četiri su muškarca. Evo i imena i prezimena laureata: Almudena Alberca MM (Španjolska; na slici), Barbara Drew MW (Velika Britanija), Olga Karapanou Crawford MW (SAD), Regine Lee MW (Velika Britanija), Elsa Macdonald MW (Kanada), Thomas Parker MW (Velika Britanija), Lindsay Pomeroy MW (SAD), Nicolas Quillé MW (SAD), Job de Swart MW (Nizozemska) i Tim Triptree MW (Velika Britanija).

Ispit za MW podijeljen je u tri dijela, obuhvaća teoriju, praksu te završni seminarski rad temeljen na dubinskom istraživanju veze vina s bilo kojim područjem umjetnosti, humanističkih ili društvenih znanosti. Svi članovi moraju, prije nego dobiju pravo korištenja titule MW, potpisati da prihvaćaju određena  pravila ponašanja. Od njih se traži da svoj rad obavljaju pošteno i da koriste svaku priliku kako bi podijelili svoje znanje i razumijevanje vina s drugima. ♣         SuČ – 08/2018

Advertisements

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

2 responses to “KROZ SVIJET u ČAŠI – 08.2018. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS”

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: