KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 07.2018. – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

In Memoriam & In Gloriam: GRAND CRU – ZA TRAJNO ZAJEDNIŠTVO • Plava laguna Croatia Open Umag, 29. put: TENIS i GURMANSKI POROCI • Nova stranica Vinistre: USVOJENA STRATEGIJA RAZVOJA ISTARSKOG VINOGRADARSTVA i VINARSTVA DO 2030. GODINE • Okruženo morem, stalno milovano vjetrićem: PUNTA GRECA + MEDEA = KALAVOJNA PLUS! • Turizam, i kako ga steći: EKO-ODGOVORNI HOTELI – POŽELJNIJI • Funkcionalna hrana u Hrvatskoj: NAMIRNICE KOJE HRVATI NAJČEŠĆE KONZUMIRAJU • Potrošnja bezalkoholnih napitaka: SLATKO DRAŽE NEGO BEZ ŠEĆERA • Dani rudarske greblice: VOLIM GREBLICU VIŠE NEGO PIZZU • Hit hrvatskog zagorja: BUĆNICAFEST 2018 u DESINIĆU • Nešto sasma drugo od napolitane: ČOKOLADNA PIZZA •  Amfora stoluje na Plešivici: NA REDU – TRAMINAC i SAUVIGNON • Pušipel u glavnoj ulozi: ŠAMPUS, CLASSIC, PRESTIGE • Wooowww: DOVITLJIVA PČELICA SA ZAPJENJENIM OSINJAKOM! • Peta Fišijada na Buškom jezeru: HERCEGOVINA u ZNAKU BEĆARCA • Slavonska crna vina & slavonska crna svinja: FRANKOVKA KAO CRNA PRATILJA BIJELOJ GRAŠEVINI • 13. međunarodni festival Zagreb Vino.com 2018: I DALJE ESPLANADE ***** • 56. međunarodni poljoprivredno-prehrambeni sajam AGRA u Gornjoj Radgoni: MEĐU VINSKIM ŠAMPIONIMA PONOVNO STJEPAN ĐURINSKI • ProWein 2019: DÜSSELDORF, OD 17. DO 19. OŽUJKA • Politika i vino u Goriškim brdima: OD DRŽAVNIČKE TRILATERALE DO ZVIJEZDE REBULE • Pola stoljeća pjenušaca Istenič: DVE ZGODBE V ENEMU ŽIVLJENJU • Knjige: JOŽE ROZMAN – ČAR VINA • Doživljaj kod kralja visokih predikata: KRACHER FINE WINE EVENT 2018 • Svinjski turizam: PAJCEK KAO – SLIKAR! • Visoka moda, vino, vodka: ROBERTO CAVALLI u ČAŠI

__________________________________________________

In memoriam & In gloriam

GRAND CRU – ZA TRAJNO ZAJEDNIŠTVO… Zlatan grand cru, Oliver grand cru, Dalić & Vatreni grand cru. Da, jesu oni, i te kako, grand cru!

Ujedinjuju nas, no zasad još – tek u prigodi! Hvala im i na tome! Možemo li kao mala zemlja velikih mogućnosti (ne samo, kako kaže službeni slogan, mala zemlja za veliki odmor) napokon funkcionirati kako treba, zajednički grand cru nivoom u društvenom i gospodarskom smislu, na opću dobrobit, ili nam treba i dalje tek čekati da netko sa snažnom osobnošću zauvijek otplovi, odnosno da pridonese tome da se domognemo značajnog međunarodnog trofeja na sportskome polju, pa da uživamo u toj ujedinjenosti nekoliko dana i onda – sve po starome?… ♣

__________________________

Plava laguna Croatia Open Umag, 29. put

TENIS i GURMANSKI POROCI Ovo u Umagu je ne samo tenis, ima puno fine papice i kapljice, umiješani su tu čak i Michelin i Gault & Millau, uh, kako je dobro!…

Plava laguna Croatia Open Umag:: organizatori su pripremili sjajnu manifestaciju. Na slici su Marin Medak (RougeMarin), Emil Perdec (Plava laguna), Zdravko Tomšić (Naša kužina), Antonella Zigante (restoran Zigante), Arlen Brozić direktorica Izvršnog odbora teniskog turnira, Milovan Popović, direktor TZ Umaga, Ivan Badurina Badi i Fabricio Vežnaver Pergola

Da, Plava laguna Croatia Open u Umagu postao je puno više od tenisa i sporta uopće. To je i enogastronomija, to je i zabava, to je – doživljaj!. S tenisom je počelo, uspjelo se, uz naše najbolje tenisače, privući i ponajbolja imena svjetske teniske scene a s njima su stigli i relevantni svjetski informativni mediji kao npr. CNN, Daily Mail, The Sun, Gazzetta dello Sport, te 16 tv-kuća s raznih strana našega planeta koje omogućuju da o Istri čuje, kako veli organizator, oko 110 milijuna gledatelja u 100 zemalja, onda se u punoj mjeri shvatilo da bi na manifestaciju valjalo gledati kao na jedan od posebno važnih potencijalih aduta unutar domaće turističke ponude pa su joj, da se taj adut maksimalno i iskoristi, prišiveni neki izvansportski atraktivni elementi u kojima je naš najveći poluotok iznimno jak, a to su visoka kulinarika – moderna no s tradicijskim predznakom, dakako bazirana na svježima ribi i morskim plodovima, sjajnom lokalnom maslinovom ulju (ugledni vodič svjetskim maslinovim uljem Flos Olei iz Rima već drugu godinu zaredom Istru je proglasio najboljom maslinarskom regijom na svijetu, a u kategoriji maslinovih ulja iz eko-produkcije najvišu ocjenu dao je – u uljari Kraljević Cuj iz Umaga proizvedenome – ulju Ojo de Buscina od OPG-a Zubin Enija Zubina (riječ je o bratu Fabijane Mijanović, voditeljice famozne konobe Buščina), i popraćena vrhunskim vinom prvenstveno od domaćih sorata malvazije istarske, terana, momjanskog muškata…

Emil Perdec – direktor odjela Hrana i piće u Plavoj laguni, Arlen Brozić – direktorica Izvršnog odbora turnira i, Milovan Popović – direktor TZ Umag,

I, što se dogodilo?

Direktor Turističke zajednice Umaga Milovan Popović navodi da desetodnevno carstvo bijelog loptičarskog noble-sporta Croatia Open sada dovede na prostore na kojima se cjeli program odvija i više od 100.000 gostiju, te da je – inače prije devet godina u Croatia Open inkorporirani – Istria Gourmet Festival počeo privlačiti posjetitelje i jače nego sam sportski segment čitavog događanja! Eto, kako i veli poslovica, doista ljubav ide najprije kroz želudac, pa sada opasnu konkurenciju internacionalnim zvijezdama u kratkim hlačicama i s reketom čine – domaći chefovi u bijelim odorama i s kuhačom! A bogme i eno-čarobnjaci što svojom dušom i svojim karakterom izlaze iz butelja kroz Bakhov nektar… U Umagu, koji je, inače, na svečanoj ceremoniji krajem prošle godine u Bruxellesu proglašen Europskim gradom sporta za 2018. godinu, može se reći: odlična sprega sporta, glazbe i turizma!

Teniskim veličinama na čelu s mladim Moskovljaninom Andrejem Rubljovim, lanjskim pobjednikom, te veteranima Goranu Ivaniševiću i Irancu Mansouru Bahramiju kao zvijezdama egzibicijskog karaktera, kao glazbena snaga najavljeni su bili Jelena Rozga, Petar Grašo, Prljavo kazalište, Željko Samardžić, Timmy Trumpet, Quintino, Michael Feiner, Mike Candys, Rudeejay, Mambo Kings i Zucchero Tribute Band, a vezano uz gurmanske poroke osigurano je da delicije na Istria Gourmet Festivalu nude istarski ugostiteljski i objekti s preporukom – Michelina! Evo i restorana s popisa: Zigante, sa chefom Damirom Modrušanom, pa Naša kužina sa Zdravkom Tomšićem, Badi sa chefovima Ivanom Badurinom i Aleksandrom Grubićem, Pergola s Fabricijom Vežnaverom, San Rocco s Teom Fernetichem, te, kao gost izvan Istre, zagrebački restoran RougeMarine s Marinom Medakom.

Ali, kuhali su i – tenisači! Sarajlija Damir Džumhur imao je pune ruke posla na Michelinovom punktu Istria Gourmet Festivala gdje su ga dočekala tri vrhunska chefa i prepustila mu kuhaču u ruke. S Mariom Coslovichem, pomoćnikom Fabricija Vežnavera, chefa Pergole, pripremao je hobotnicu na majonezi od hobotnice te s chilijem i bergamotom, za štednjakom restorana San Rocco chefu Teu Fernetichu pomagao je prigotoviti cappucino od sipa, krumpira i tartufa, dok je od chefa restorana Badi, Aleksandra Grubića, učio spremati riblji tartar. Džumhur, koji je prošle godine osvojio dva turnira i ove godine trijumfirao na onome u Antaliji, definitivno je najbolji tenisač kojeg je BiH imala. Kad je riječ o gastronomiji, priznaje da bolje jede nego što kuha. Zbog posla Džumhur često putuje, a kad dođe kući najviše voli pojesti burek, sirnicu ili slavne sarajevske ćevape. Najdraži mamin specijalitet svakako su mi aščikadunine sarmice, odnosno slane palačinke s piletinom i sirom. To je stvarno fenomenalno jelo, kazao je.

S teniskog terena na kuharski teren: Damir Džumhur s Teom Fernetichem iz restorana-hotela San Rocco, te kreacija s hobotnicom

Michelin je, kao svjetski relevantan eno-gastro vodič, dao svoje preporuke i za istarska vina, i to od 16 istarskih podruma, a na ovogodišnjem izdanju Croatia opena i Istria Gourmet Festivala moglo ih se kušati 11.

S čašom malvazije u ruci – Albert Benvenuti iz vinske obitelji Benvenuti, a s čašom terana skladatelj Alfi Kabiljo, veliki ljubitelj tenisa i vina, ne samo ljubitelj nego i vrlo aktivni praktičar!!

Michelin je, inače, istaknuo proizvode sljedećih istarskih vinarija: Agrolaguna – Poreč, Arman Franc – Vižinada, Benvenuti – Kaldir Motovun, Cattunar – Brtonigla, Clai – Krasica, Coronica – Umag, Degrassi – Savudrija, Kabola – Buje, Kozlović – Momjan, Matošević – Sv. Lovreč, Meneghetti – Bale, Roxanich – Motovun, Trapan – Šišan i Veralda – Brtonigla. Osobno, ovoj bih listi svakako pridodao Franka Radovana, stabilnog, vrlo pouzdanog proizvođača malvazije istarske, chardonnaya a i sauvignona, te, od crnih, refoška, merlota i cabernet sauvignona… Svake večeri Croatia Opena bio je poseban program pod nazivom Skrivene čari istarskih vina i svake večeri na temelju glasova publike biralo se najbolje vino, a na kraju, u velikome finalu, među tim najboljima iz svake večeri birano je vino-šampion turnira. Raspored kušanja za titulu ATP vina bio je sljedeći: ponedjeljak 16.07. – svježe malvazije, od Veralde, Cattunara i Novacca, utorak 17.07. odležani terani od Cuja, Benvenutija i Franca Armana, srijeda 18.07. – pjenušci, od Vina Zigante, Matoševića i Misal Peršurića; četvrtak 19.07. – cabernet sauvignoni od Degrassija, Zigantea d.o.o, i Kabole; petak 20.07. – crvene mješavine (cabernet sauvignon i merlot) od Capa, Kozlovića i Fiorea, i u subotu 21.07. odležane malvazije, od Frankovića, Tomaza i Prelca.

Pobjednici po večerima bili su Veralda u kategoriji mladih malvazija (2017; drugoplasirani je Novacco, a treći Cattunar); Benvenuti u kategoriji odležani teran (2015; Franc Arman, Danijel Kraljević Cuj); Vina Zigante Duvilio u kategoriji pjenušaca (Matošević, Peršurić); Moreno Degrassi u grupi cabernet sauvignona (Contarini riserva 2011; Kabola, Giancarlo Zigante); Gianfranco Kozlović u kategoriji crvenih kupaža (Santa Lucia crno 2013; Capo, Fiore) i Klaudio Tomaz u kategoriji odležanih malvazija (2015; Prelac, Franković). Ukupni šampion za 2018. i nositelj titule ATP-vino 2018 je Malvazija 2015 od Klaudija Tomaza.

Voditelj tih vinskih događanja na Istria Gourmet Festivalu,  sommelier Emil Perdec, odgovorna osoba za hranu i piće na nivou tvrtke Plava laguna, navodi kako su prvaci i dobitnici titule ATP-vino po godištima bili: 2017 – Malvazija 2016. Josipa Frankovića (kategorija mlade malvazije); 2016 – Barbarossa 2015 Klaudija Tomaza (kategorija mladi teran); 2015 – Teran 2010 Kabola Marina Markežića (kategorija zreli teran); 2014. – Malvazija 2013 Franka Cattunara (kategorija mlade malvazije); 2013. – Rosé 2012 Veralda Luciana Visintina (kategorija ružičastih vina). ♣

Nova stranica VINISTRE

USVOJENA STRATEGIJA RAZVOJA ISTARSKOG VINOGRADARSTVA i VINARSTVA DO 2030. – Na nedavnoj izbornoj skupštini udruge istarskih vinogradara i vinara Vinistra, na kojoj je, inače, dosadašnjem predsjedniku te udruge Nikoli Benvenutiju produžen mandat na još četiri godine, jednoglasno je usvojen već neko vrijeme najavljivan bitan strateški dokument vezan uz razvoj istarskog vinarstva i vinogradarstva. Istra je prva vinska regija u Hrvatskoj s takvim dokumentom.

Nikola Benvenuti

– Zadržavanje statusa lidera regije u vinogradarstvu i vinarstvu, jačanje brenda VINISTRA, praćenje svjetskih trendova u marketingu, osjetno povećanje konkurentnosti i izvoza neki su od najvažnijih naših zadataka i ciljeva do 2030. Tijekom četvrt stoljeća postojanja udruge Vinistra istarsko je vino od nekad slabo prepoznatljivog proizvoda postalo brendom. Sad imamo i proizvode na svjetskoj razini kakvoće, vinski podrumi su nam vrlo posjećena turistička odredišta. Vino je, uz sjajnu gastronomiju, danas među prva tri motiva dolaska turista u Istru – kaže novi/stari predsjednik Vinistre Nikola Benvenuti. – Istra je u proteklih 25 godina napravila najviše u vinogradarstvu i vinarstvu u Hrvatskoj. Došlo je vrijeme za novi iskorak. Temeljni motiv u izradi Strategije je želja da zadržimo vodeću poziciju u Hrvatskoj i široj regiji, ali i da poraste broj vinoljubaca iz čitavog svijeta koji će posjetiti Istru i uživati ovdje. Istra danas ima gotovo 3100 hektara vinograda i godišnje proizvodi nešto više od 100 tisuća hektolitara vina. Već se učinilo mnogo u pogledu ulaganja u nasade vinove loze i u nove poljoprivredne tehnike ali treba ići naprijed još brže i bolje, pa je ovaj dokument, koji snažno podupire Istarska županija, dodatni vjetar u leđa za više od 130 istarskih vinara i vinogradara…

Iskazao sam interes za detalje vezano uz Strategiju razvoja vinogradarstva i vinarstva u Istri do 2030. godine ali zasad detalje nemam. Budući da imam neka iskustva iz inozemstva – a najbliže mi je ono vezano uz toskanski Chianti Classico docg jer sam proces imao prilike slijediti od početka, prije gotovo 20 godina, pa do sada – tako da znam koliko je, ako se ide ozbiljno, posao opsežan i dugotrajan. I koliko valja biti strpljiv i ustrajan. Toskanci su u jačanju svoje apelacije išli stvarno ozbiljno, temeljito, i bili su strpljivi, tako da je Consorzio del Vino Chianti Classico docg postao, uz Comité Interprofessionel du Vin de Champagne, jednom od najjačih poslovnih institucija u vinskome svijetu a vezanih uz određenu apelaciju (plasman vina, prodaja suvenira ukrasne ali i uporabne vrijednosti kao majica, džempera, pregača, čaša, otvarača za vino dakako s amblemom Chianti Classico, vinski turizam…), te efikasnim tijelom za sprječavanje zloporabe robne marke.

Nužno je bilo osigurati određena financijska sredstva za troškove, te krenuti, dakako, od vinograda. Konzorcij, koji je, među ostalime, imao i vrlo dobru suradnju sa vrhunskim stručnjacima-znanstvenicima iz vinogradarstva i vinarstva, najprije je napravio ponovnu inventarizaciju vinograda te zoniranje da bi se vidjela vrijednost pojedinih terena u vinogradarskome smislu (tlo, ekspozicija, nadmorska visina…), potom je naručio istraživanje vezano uz izbor nekoliko najboljih klonova kultivara sangiovese koja je tamo nositelj sortimenta, pa je, da na logičan način pomiri kakvoću i količinu, propisao gušću sadnju loza, od nekadašnjih 2500 do 3000 trsova minimum je, kako bi se radi kakvoće smanjio prinos po čokotu a po jedinici površine (ha) ne bi se (jače) gubilo na količini, podignut na 5000 do 5500 trsova/ha. Propisano je koji se, uz domaće sangiovese, canaiolo, cilegiolo, colorino (nekad za Chianti korišteni trebbiano toscano i malvasia kao bijele maknute su), drugi kultivari smiju rabiti za vino unutar apelacije Chianti Classico docg i određeno je da se internacionalne sorte što se već dugo nalaze u Toscani, npr. merlot, cabernet sauvignon, syrah… mogu, i u točno definiranom postotku (ukupno do 20 %), koristiti za vino Chianti classico docg. Inače, te strane sorte mogu se normalno rabiti same ili među sobom pomiješane odnosno pomiješane sa sangioveseom s udjelom većim od 20 posto ali u tome slučaju apelacijska oznaka više nije docg nego igt odnosno indicazione geografica tipica. Za Chianti Classico docg kao robnu marku i perjanicu vinogorja ustanovljene su kategorije i maksimalni dopušteni prinos po hektaru i, po kategorijama, najraniji dopušteni izlazak vina na tržište, a kategorije su annata, u koju ide vino posljednje berbe, pa riserva – od biranoga grožđa s boljih pozicija i duže dozrijevanoga i u drvu, unatrag nekoliko godina oformljena je, kao vrh piramide kakvoće, i kategorija gran selezione, u koju ide najbolje grožđe i vino koje dosta duže dozrijeva u podrumu prije izlaska pred kupca. Usporedno je baš na temelju ovoga što sam nabrojio i što bi potrošaču trebalo dati sigurnost da kupuje originalan i kvalitetan proizvod, razvijan marketing, koji se pokazao učinkovime ne samo u smislu boljeg plasmana samoga vina, nego i u smislu plasmana teritorija…♣

Okruženo morem, stalno milovano vjetrićem…

Čarobnica Medea iz grčke mitologije…

PUNTA GRECA + MEDEA = KALAVOJNA PLUS! – U grčkoj mitologiji Medea je znana kao kćerka kralja Aeëtesa iz Colchisa i nećakinja Kirke, božice magije. U mnogim pričama Medea je prikazana kao čarobnica. Imamo i mi Medeu koju je isto moguće prikazivati kao čarobnicu, a koja je u južnoj Istri stvorila čarobno vino Punta Greca.

… i Medeini istarski eliksiri – pjenušac od malvazije, Malvazija Montiron te Merlot Punta greca

Makar, bilo je i za očekivati da će kad-tad ne samo (vrlo)dobro nego i čarobno vino nastati od grožđa s rta Punta Grkova ili Punta Greca, okruženog tamno-plavim morem i stalno milovanoga vjetrićem, a gdje su, u nekim davnim vremenima, znali, kao moreplovci, brodovima pristajati stari Grci i onda s ushićenjem uzvikivati: Kalavojna, καλός oῖνος!, što na njihovu jeziku znači dobra vina! Stari ljudi – sad je riječ o našima a ne više o drevnim Grcima, odavna govore kako na Punti Grkovoj (prizor, inače, ima sličnosti s onime vezanime uz znani Debeli rtič kod Kopra!), tom najjužnijem vinogradu u Istri, sve što se zasadi daje izvrstan rezultat. Bitna vrijednost te pozicije na području Marlere s tlom od 50 posto crvenice (mineralnost) te s pijeskom (elegancija) i ilovačom (tijelo i struktura) kao partnerima, je i to što zbog stalno pirkajućeg vjetrića nema uvjeta za razvoj gljivičnih bolesti, pa su zaštitni tretmani svedeni na minimum, najviše na tri ili četiri godišnje, dakle ubrano grožđe bude na visokom stupnju eko-podobnosti. Površina vinograda je 3,4 hektara, sorta je merlot, kultivar porijeklom iz bordoškoga kraja ali već jako jako dugo rasprostranjen po Istri, gustoća sadnje je 7500 trsova po hektaru, tako da je za kakvoću nužno a istodobno i komercijalno opravdano ići na nizak prinos, od nekih 0,5 kilograma do jednog kilograma grožđa po trsu. Vino se proizvodi u vrlo ograničenoj količini, od berbe 2015. izašle su 8043 boce.

Boris Ivančić Vivat Fina Vina i Marko Krstačić, enolog i podrumar u Medei

Trsje merlota na rtu Punta Grkova ili Punta Greca, na području Marlere, najjužniji je vinograd u Istri

Sjajna crna kapljica, s osebujnim istarskim karakterom, osobito zanimljiva, za razliku od mnogih merlota bilo iz domovine toga kultivara i bilo iz drugih zemalja a koji djeluju pomalo dosadno. Boris Ivančić, vlasnik zagrebačke uvozničke i distribucijske kuće Vivat Fina Vina, rado ističe da je riječ o jednom od najboljih hrvatskih crnjaka, potporu njegovim riječima daje tržište koje, kaže Ivančić, upravo odlično reagira na taj crnjak.

Pohvala proizvođaču koji, eto, umije procijeniti kad se, unatoč pojačanoj potražnji i pritiscima s tržišta, treba strpiti s puštanjem u promet vina što ima, i želi zadržati, epitet izvrsnosti: iako je posljednje izdanje Punta Greke raspoloživo za tržište prodano prije više od osam mjeseci, za razliku od niza domaćih proizvođača koji ne mare za nijanse i koji se, makar i svjesni da to nije dobro rješenje, previše žure s izlaskom pred kupca, Medea, znajući koliko je (poslovno dugoročno) važno za prvoligaškog igrača da dovoljno sazrije prije nego li ga se pošalje u opticaj za prvu momčad, pojavila se s Punta Grecom 2015 pred konzumentima tek sada, tj. u trenutku u kojemu je smatrala da su nastupili početak njegove zrelosti i oportunost za napuštanje podruma. Vino, mpc. kojega je gotovo 200 kuna za butelju (0,75 lit), još ima puta do zenita, ali resi ga visoki potencijal za uspješno putovanje i razvoj kroz vrijeme.

Medea-vina, koja je Merlot 2015 Punta Greca ovih dana nastupom enologa i podrumara Marka Krstačića prezentirala široj javnosti u wine-baru Vivat Fina Vina u Zagrebu, podsjetila je u predigri ceremonijala posvećenog tome crnjaku da u ponudi posjeduje i jako dobru (vrlo mineralna) malvaziju Montiron iz 2017, nedavno izašlu na tržište, te, baš sada za ljetne temperature, i vrlo korektan (i po maloprodajnoj cijeni: 50 kn!), osvježavajući sortno prepoznatljivi (malvazija istarska) pjenušac Medea brut, rađen charmat-metodom ali neopterećen za charmate pogotovu kategorije prosecca inače uobičajenom banalnom do ponekad i malo ljigavom slatkoćom. Inače, iz iste kuće ali pod markom Salvela, stiže i jako dobro maslinovo ulje! ♣

Turizam, i kako ga steći

EKO-ODGOVORNI HOTELI – POŽELJNIJI – U posljednjih godinu-dvije širi se Hrvatskom zadovoljstvo zbog stalnog povećanja broja gostiju (i izvana) i broja turističkih noćenja, naravno i zbog povećanja ukupnog godišnjeg prihoda od turizma. Dakako da je prirodno biti zadovoljan pojačanim dolaskom turista i boljim ostvarenim financijskim rezultatima od onih prije, međutim bitno je za svaku zemlju, pogotovu ako je ona teritorijalno manja i nema mogućnost i goleme apsorpcije a posjeduje dosta posebnosti koje privlače, ne tek da se raduje navali – naime nije rečeno da je više uvijek i više, ponekad je manje zapravo više – nego da se svakako ozbiljno pozabavi pitanjima vezanim uz to što to sve ona ima za ponuditi, na kojemu je to kvalitativnom nivou, te, s obzirom na to, kojem se to segmentu turista ona treba prvenstveno obraćati da bi, uz što je moguće manje neželjenih posljedica po ukupno svoje prirodno i kulturno blago, maksimalno mogla valorizirati vlastite komparativne prednosti kroz svoj istup kao ponuđača na internacionalnoj turističkoj pozornici.

Unatrag nekog vremena u više sam navrata pisao kako nam se turizam događa i kako je to što se dešava u novije vrijeme Hrvatskoj kao maloj zemlji, idealno geografski smještenoj i bogatoj potencijalima za ponudu prvenstveno turistima većih prohtjeva i veće platežne moći, i nije baš toliko rezultat naše dobre organizacije i dobro osmišljene pripremljenosti za turizam koliko je invazija. Kazao bih da mi ono što je izrečeno na nedavnom skupu Zeleni hoteli – novi standardi sigurnosti, komfora i zdravlja, održanom u zgradi HGK u Zagrebu u organizaciji tvrtki Danfoss, Rockwool, Wilo i Hauska & Partner i pod pokroviteljstvom Hrvatske gospodarske komore, Ministarstva zaštite okoliša i energetike te Ministarstva turizma a na temu najnovijih trendova zelenog turizma u hotelijerstvu i načina kako on pridonosi privlačenju i zadržavanju turista te ulozi i koristima mjera energetske učinkovitosti i ekoloških certifikata –  daje za pravo. No ovo je tek dio širokoga područja o kojima treba promišljati.

Konferenciji su nazočili predstavnici hotela, projektanata, investitora te predstavnici stručnih udruga. U uvodnom dijelu organizatori su predstavili rješenja, napominjući važnost dubinske energetske obnove i kratke rokove povrata uloženog. K tome, prezentirani su aktualni Poziv za financiranje mjera energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije Ministarstva zaštite okoliša i energetike, kao i dostupni načini certificiranja zelenih hotela. Istaknuto je kako je jedan od važnih instrumenata zaštite okoliša, kojime se jasno komunicira takvo poštivanje visokih standarda zaštite okoliša, i oznaka EU Ecolabel. Takvih hotela i kampova u Europi je trenutno 681, no u Hrvatskoj još ne postoji smještajni kapacitet s tom oznakom. Evo dijelova nekih izlaganja sa skupa:

– S jedne strane, ovakvi trendovi posljedica su stanja okoliša i resursa na globalnoj razini i porasta svijesti tvrtki da istinski budu dio lokalne zajednice u kojoj posluju. S druge strane, posebice u slučaju turizma, radi se o svijesti o novoj vrsti potrošača. Današnji gost u hotelu ima veće zahtjeve i drukčije prioritete. Za svoj novac traži iskustvo smještaja s dodanom vrijednosti uz smanjen ekološki otisak – izjavila je direktorica Sektora za energetiku i zaštitu okoliša HGK Marija Šćulac Domac.

– Održivi turizam u praksi predstavlja ostvarivanje profita uz zaštitu nasljeđa i brigu o općoj dobrobiti, posebice u kontekstu lokalne zajednice. To znači i da ekološka odgovornost ponuđača usluga pridonosi poželjnosti destinacije u očima turista. Nažalost, u Hrvatskoj zaostajemo za tim trendovima, koji su u drugim zemljama već neko vrijeme prisutni – napomenuo je Hrvoje Carić s Instituta za turizam. On je na početku drugog dijela programa konferencije, govoreći o izazovima zelenog turizma, kazao i to da u pogledu sustava garancije kvalitete održivosti jači kredibilitet na tržištu imaju sustavi i certifikati s neovisnom provjerom.

– Važno je ukazati na potrebu razvijanja svijesti o očuvanju okoline i razvoju zelenog turizma okrenutog ljudima i prirodi. Energetska učinkovitost u pozadini tih smjernica ubrzava dostizanje zelenih ciljeva jer primjenom mjera energetske učinkovitosti, potpomognutih EU-subvencijama, djeluje se na hotelski turizam dvojako: smanjuje se potrošnja energenata, ali i značajnije povećava profitabilnost hotela u predsezoni i posezoni kad nam je to najpotrebnije, zbog slabije popunjenosti hotela. Navedenim  mjerama povećavaju se sigurnost, zdravlje i komfor gosta u hotelu – istaknuo je Kemal Lojo iz tvrtke Danfoss d. o. o.

– Nužno je istaknuti da je zelena gradnja puno širi pojam od energetske učinkovitosti, naime ona uključuje i uporabu održivih materijala te svijest o utjecaju infrastrukture na zdravlje ljudi. Sve to se mora uzeti u obzir jednako i tijekom izgradnje, održavanja i obnove objekta – napomenuo je Dean Smolar iz Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.♣

Funkcionalna hrana u Lijepoj našoj

NAMIRNICE KOJE HRVATI NAJČEŠĆE KONZUMIRAJU Potrošači danas žele živjeti zdravije i duže, pa nastoje konzumirati zdravu hranu primjerenu svojoj dobi te životnom stilu, i to je najveći izazov postavljen pred prehrambenu industriju, rekao je potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu Dragan Kovačević otvarajući 11. skup Funkcionalna hrana u Hrvatskoj, koji je HGK organizirala u suradnji s Hrvatskim društvom prehrambenih tehnologa, biotehnologa i nutricionista, Ministarstvom poljoprivrede i Hrvatskom agencijom za hranu.

Prema američkoj agenciji za istraživanje, tržište funkcionalne hrane iz godine u godinu raste po stopi od gotovo 10 posto.

Dragan Kovačević

Sigurno je da se radi o trendu koji će morati pratiti i hrvatska prehrambena industrija, zato smatramo da na proizvodnju funkcionalne hrane trebamo gledati kao na priliku za snažniju implementaciju znanstvenih istraživanja i bliskiju suradnju znanstvenih institucija i gospodarstva, što bi trebalo rezultirati povećanjem inovacija u prehrambenoj industriji, dodao je Kovačević.

I Ministarstvo poljoprivrede prepoznalo je važnost suradnje znanosti i struke kroz organizaciju skupova koji obuhvaćaju sve sudionike u sustavu, kao i važnost aktualnih tema vezanih uz pitanja funkcionalne hrane, istaknula je pomoćnica ministra poljoprivrede Jelena Đugum.

U svjetlu senzibiliziranja potrošača na nutritivnu vrijednost hrane koju konzumiraju, pružanje tih informacija na jelovnicima u ugostiteljskim objektima može biti dodatna, relativno jeftina strategija koja će barem kod dijela gostiju dovesti do porasta svjesnosti o raznim mogućnostima kontrole odabira hrane, naglasila je Greta Krešić s Katedre za hranu i prehranu Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Sveučilišta u Rijeci.

Rezultati prvog nacionalnog istraživanja među općom populacijom u Hrvatskoj o prehrambenim navikama u Hrvata koje je provela Hrvatska agencija za hranu pokazuju kako je u nas prosječan unos ugljikohidrata i kod muškaraca i kod žena veći od preporučenoga. Po pitanju unosa masti i bjelančevina, situacija je znatno bolja te je prosječan unos, ako promatramo općenito, veći tek za nekoliko postotaka od onog preporučenog, no zabrinjava, rečeno je, to što je izvor masti najčešće svinjsko meso.

Pa, primjećujem: ne bi li trebalo malo ući i u neke detalje i preporučivati preciznije, naime želi li se doista educirati i upozoravati s aspekta zdravstvene podobnosti bilo bi dobro izbjegavati paušalan pristup koji zna i neopravdano diskreditirati neku namirnicu, konkretno u ovome slučaju eto zabrinjavaju svinjetina i svinjska mast. Valjalo bi, naime, i ukazivati i na razlike između industrijske visokokomercijalne produkcije što proizvod može ponuditi u jako velikoj količini i jeftinije, i manufakturne produkcije (OPG – ionako se s visokih mjesta govori kako treba razvijati selo i produkciju manjih obiteljskih gospodarstava), te navikavati potrošače na to da se svakako pri izboru namirnice zanimaju i za njeno porijeklo (ne samo geografsko nego i proizvođačko), k tome i stalno ponavljati da je nužna umjerenost u konzumaciji, kao i to da se preporučuje raznovrsnost na tanjuru…

Darija Sokolović

Mada se uvriježilo mišljenje da su Hrvati visoki konzumenti mesa, zanimljiv je podatak kako se tu, gledamo li u kontekstu Europe, nalazimo ipak na donjem dijelu ljestvice. Manje mesa od nas konzumiraju tek zapadne zemlje: Austrija, Švedska, Velika Britanija, Njemačka te Italija, dok se na vrhu ljestvice nalaze istočne zemlje: Rumunjska, Mađarska i Češka. U odnosu na prosjek Europske unije, Republika Hrvatska, mada pomorska zemlja!, nalazi se na samom začelju konzumacije ribe te je među zemljama Europske unije potrošnja ribe niža od one u Hrvatskoj samo u Mađarskoj i Nizozemskoj, rekla je ravnateljica Hrvatske agencije za hranu Darija Sokolović.

Morsku ribu konzumira nešto više od 16 posto stanovnika Hrvatske, dok riječnu ribu tek nešto manje od pet posto. Morska riba najviše se jede u Lici (konzervirana), slijede Istra i Dalmacija, dok se, očekivano, ona najmanje konzumira u Slavoniji. Slatkovodna riba najviše se troši u Lici, a najmanje, logično, na području Istre. Podaci o potrošnji vode znatno nam više idu u prilog te se tu, promatrano u kontekstu Europske unije, nalazimo na visokom drugom mjestu, odmah iza Češke, iznijela je Sokolović dodajući i kako, promatrano s aspekta učestalosti konzumacije, najjaču prođu imaju u Hrvata voda i kava.

Najčešći odabir za glavni dnevni obrok su svinjsko i pileće meso, pečeni krumpir i tjestenina, pileća juha, miješana salata, bijeli i polubijeli kruh, jabuka te čaša mineralne vode ili piva.

Na konferenciji je bilo govora i o važnosti pravilnog informiranja potrošača o prisutnosti glutena. Sanja Kolarić Kravar iz Ministarstva poljoprivrede naglasila je kako su subjekti u poslovanju s hranom dužni davati informacije o hrani u skladu s važećim EU i nacionalnim propisima o hrani. Samo će dobivanjem točnih i jasnih informacija o prisutnosti žitarica koje sadrže gluten i uz uporabu navoda na etiketi: bez glutena ili vrlo mali sadržaj glutena, krajnji potrošač na zajedničkom europskom tržištu dobiti jasnu i potpunu informaciju bitnu za donošenje ispravne odluke pri kupnji hrane prema vlastitim prehrambenim potrebama.

Ali smatram osobno, što se tiče informacija o proizvodu bitan nije samo gluten nego je bitno i što-šta drugo. Potrebno bi bilo ne samo strogo zakonski odrediti koje informacije o proizvodu moraju biti na etiketi, nego i kojom veličinom fonta će one biti tiskane, tako da se mogu pročitati bez teškoća, a, naravno, nužno bi bilo i pojačati inspekciju, proračun RH mogao bi imati, barem u prvo vrijeme dok se ponuđači ne prilagode, od kazni popriličnu korist, ♣

Potrošnja bezalkoholnih napitaka

SLATKO DRAŽE NEGO BEZ ŠĆERA! – Časopis Ja Trgovac objavio je rezultate istraživanja na temu konzumacije bezalkoholnih napitaka u nas.

Kakve napitke i sokove volimo? Sa, ili bez šećera? Na pitanje koju vrstu napitaka konzumiraju kad je riječ o udjelu šećera, čak 84,5 posto konzumenata navodi klasična pića dakle ona sa šećerom, dok 15,5 posto njih preferira gazirana pića bez šećera, poput Coca-Cole Zero, Pepsi Lighta…

Od ukupnog ispitanog uzorka, najveći postotak potrošača najčešće pije prirodne sokove (27,7%), na drugom su mjestu gazirani napici (18,4%) a na trećemu voćni sirupi (14,2%). Manje od 10 posto sudionika u anketi konzumira praškaste napitke (6,5%), ledene čajeve (5,9%) i aromatiziranu vodu (5,5%), a 21,9 posto sudionika navodi kako najčešće konzumira – običnu vodu.

Više od polovine ispitanika, 58,5 posto, navelo je kako spravlja bezalkoholni napitak za sebe kod kuće.

Najviše od ukupnog broja sudionika u anketi ne konzumira uopće gazirane napitke. Od onih koji ih konzumiraju, tek 7,7 posto to čini svakodnevno, 19,1 posto sudionika u anketi konzumira ih nekoliko puta tjedno, a 15,5 posto njih jednom tjedno. Nekoliko puta mjesečno gazirane sokove konzumira 19,2 posto sudionika, dok ih preostalih 17,7 posto konzumira rjeđe od nekoliko puta mjesečno. Među konzumentima gaziranih pića najviše je ljubitelja okusa Cole (38,3%) i limete/limuna (25,5%). Okus naranče najviše voli 15,9 posto sudionika, gaziranu aromatiziranu vodu 11,1 posto, a tonic 9,2 posto.

Istraživanje su tijekom lipnja 2018. godine proveli Ja TRGOVAC magazin i agencija Hendal na nacionalno reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske starijih od 16 godina. U sklopu istraživanja provedena je stratifikacija po šest regija i četiri veličine naselja uz slučajan odabir kućanstva i ispitanika unutar pojedinog kućanstva pri čemu je uzorak stanovništva uravnotežen po spolu, dobi, obrazovnom statusu ispitanika. ♣

Vruće ljeto, univerzalni Rosé, odlično prija uz greblicu, bućnicu i savijaču od jabuka / Hot summer 2018: universal Rosé – goes very well with greblizza, buchnizza and the apfelstrudel, too!…

Dani rudarske greblice – 33. put

U prvom planu greblica: u Vinskoj kleti plešivičkog vinogradara i vinara Drage Kurtalja Andreas Nikl, pekar iz Ruda, demonstrira izradu originalne rudarske greblice

VOLIM GREBLICU VIŠE NEGO PIZZU! – Pa, za onoga koji voli greblicu više nego pizzu, a i onoga koji ne poznaje greblicu kao pizzu, svakako je bilo dobro ako je u prvoj polovici srpnja bio u malome mjestu Rude ponad Samobora, naime tamo su se već po 33. puta održavali Dani rudarske greblice, tradicijskog kolača što su ga Rudarke pripremale svojim supruzima Rudarima, rudarima u tamošnjem rudniku sv. Barbare, danas izvan primarne funkcije ali sa značajnom sekundarnom funkcijom – turistima se pokazuje kao svojevrsno svjedočanstvo nekadašnjeg života i rada u tome kraju. Greblica je pečeni slani kolač što se sastoji od dva sloja mekog (dizanog) tijesta između kojih je nadjev od kravljeg sira, jajeta, te, u jednoj verziji, i mljevenih oraha, a u drugoj verziji od sitno narezanog špinata ili blitve, u oba slučaja kao začin se rabi sol. Ministarstvo kulture RH 2007. godine proglasilo je prigotavljanje rudarske greblice nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

Veselo uz pjesmu tamburaša KUD-a Oštrc, koji brine i o promidžbi rudarske greblice

Plešivičanac Drago Kurtalj, Rudarka Andreja Štajnkler i tajnik KUD-a Oštrc Josip Lebegner

Manifestacija, oko organizacije koje brine KUD Oštrc, uz reviju greblica iz pekarnice Nikl te, prigodno, i iz niza lokalnih domaćinstava, nudila je bogat foklorni program. Da se greblica bolje približi Zagrepčanima, revija rudarske greblice sa skraćenim ali veselim glazbenim programom, održana je i u Metropoli u Vinskoj kleti plešivičkog vinogradara i vinara Drage Kurtalja, svojedobno i tamburaša tako da se on odlično uklopio u muzičku grupu KUD-a Oštrc. A i da nije pjevao bio bi se odlično uklopio jer kao pratnju greblici – koju je na licu mjesta i pod budnim okom tajnika KUD-a Oštrc Josipa Lebegnera (na slici s Kurtaljem i voditeljcom Kleti Andrejom Štajnkler), pripremao Andreas Nikl, vlasnik rudarske pekarnice Nikl kao zasad jedine što originalnu rudarsku greblicu nudi i na tržištu – Drago je nudio svoje odlično prijajuće pjenušce bijeli Dri, te Rosé…

Inače, s obzirom da je Drago Kurtalj s vinogradom, podrumom i kućom ne na samoborskoj strani nego na jaskanskoj strani brda Plešivica, zgodno je spomenuti da jaskansko područje ima svoju verziju ovoga kolača, nazvanu copanjak! ♣

Hit Hrvatskog zagorja

BUĆNICAFEST 2018 u DESINIĆU – Rade je i drugdje u nas ali čini se da je ipak nekako najkarakterističnija za Hrvatsko zagorje. Bućnica! Slani kolač-savijača, s ribanom mladom bučom kojoj je sezona upravo sada, u ljeto, te sa svježim kravljim sirom… Odlična kao toplo predjelo, pa, po ljeti kad pritisne vrućina i meso je mnogima preteško, i kao glavno jelo (s malo tvrđim mlincem!), sjajna u domeni deserta. Čaša dobro ohlađenog pjenušca ali i čaša dobro ohlađenog alkoholno laganijeg svježe bijeloga vina (dakako ne baš gutljaj uz svaki zalogaj, ali već gutljaj uz svaki komad mogao bi proći) = doživljaj za pet!

U Hrvatskom zagorju unatrag četiri godine organizira se festival bućnice – BućnicaFest. Lani je manifestacija bila u Kumrovcu, a ove godine bit će u nedjelju 26. kolovoza s početkom u 10 sati u Desiniću. Organizator je Turistička zajednica područlja Kumrovec, Desinić i Zagorska sela, a pokrovitelj Krapinsko-zagorska županija. Milan Kladnički, znan kao član zagorskog glazbenog sastava Lepi cajti a sada zaposlen u spomenutoj Turističkoj zajednici, obećava da posjetitelje BućnicaFesta ove godine očekuje najsadržajniji program do sada.

Manifestacija obuhvaća ocjenjivački i izlagački dio sa štandovima otvorenima za posjetitelje. Ugostiteljski objekti, pekari i OPG-ovi iz općina Desinić, Kumrovec i Zagorska sela, ali i zainteresirane privatne osobe mogu sudjelovati u obama dijelovima, štaviše Kladnički poziva upravo i privatne osobe da se i pred degustatorima-ocjenjivačima i pred širom publikom iskažu u prigotavljanju zagorske bućnice. Obrazac prijavnice za sudjelovanje u natjecanju i prijava za ostalu ponudu na manifestaciji nalaze se na mrežnoj stranici Turističke zajednice područja Kumrovec, Desinić, Zagorska Sela Prijavnica za BUČNICA FEST

Uz veliki broj bućnica raznih proizvođača i prigodnu ugostiteljsku ponudu, posjetitelje očekuju degustacija sireva, promocija vina, folkolorni program u izvedbi mnogobrojnih uspješnih desinićkih udruga, nastup muzičkog sastava Optimisti, predstavljanje opg-ova i udruga, vožnje kočijom, demonstracije izrada igračaka, igraonice za djecu. ♣

Nešto sasma drugo od napolitane

ČOKOLADNA PIZZA – Pizza se našla i u kategoriji slatkoga! Siromaško mediteransko jelo bazirano na tijestu, rajčici, siru, ponekom povrću te mirodijama kao dodatku moderno je doba pretvorilo u – čokoladni obrok. Nakon što je osvojila Europu, prva čokoladna pizza stigla je i u Hrvatsku! Zahvaljujući Dr. Oetkeru. Čokoladna pizza je iz Oetkerovog asortimana Ristorante. Pizzi je naziv Dolce al Cioccolato. Nadjev se sastoji od tri vrste čokolade – naribane mliječne, zatim tamne čokolade u obliku kapljica te komadića bijele čokolade. Složeno je to na tanko tijesto… ♣

Amfora stoluje na Plešivici

NA REDU: TRAMINAC i SAUVIGNON! – Amfora doslovno stoluje na Plešivici!

Ne samo da je Plešivica postala naširoko poznata po vinima nekolicine tamošnjih robnih  proizvođača koji izlaze s vinima od grožđa pola godine maceriranoga u amfori, nego je postala i mjesto gdje i nekolicina vinogradara/vinara-hobista radi vino drevnom gruzijskom tehnologijom i uz uporabu amfora, a bogme u najnovije vrijeme postala je i šire znana kao distribucijski centar za originalne gruzijske amfore, centar odakle te posude od terakote što se zakopavaju u zemlju (izreka kaže: grožđe se vraća mami zemlji odakle je i počeo život ploda!) odlaze i vinarima i u Sloveniju, Italiju, pa i Francusku…

Upravo na Plešivici u objektu Ivančić, u susjedstvu obitelji Mirka i Antonija Ivančića koji preko vlastite tvrtke Imaht uvoze amfore iz Gruzije a i za sebe proizvode vino iz amfore, bio je skup posvećen vinu iz amfore. Domaćini: Zvonimir i Tomislav Tomac, vinogradari i vinari koji su, uz Istranina Marina Markežića Kabolu prvi u nas krenuli na tržište s vinom iz amfore, te uvoznik Mirko Ivančić, a povod: magnum s Rebulom Amfora 2003 koju je za posjeta Zagrebu ostavio Joško Gravner, guru s Collija posebno zaslužan što je, u vrijeme kad rebula nije imala renomea i vino od nje pretežito se trošilo u jeftinijim gostionicama i za gemište, pokazao kako rebula može uz prikladan pristup pružiti vrhunski do ekskluzivni rezultat u čaši; od tada se renome toga kultivara naglo uspinje i sve više proizvođača u Goriškim brdima/na Colliju počinje se prema njoj ambiciozno postavljati (ne nužno svi kroz tzv. naračnasto vino).

Dakako, na tu Gravnerovu rebulu na degustaciji na Plešivici su se dogradili magnum Amfora 2007 od obitelji Tomac (prva njihova macerirana kapljica), te Vitovska 2009 od Valtera i Paola Vodopivca iz okolice Trsta. Tomci su iskoristili prigodu predstaviti dva nova njihova uzorka koja su provela po pola godine u amforama a sad su na dvogodišnjem dozrijevanju u velikim hrastovim bačvama: nakon prve Amfore za koju su rabili chardonnay (50 posto) i tradicijske sorte odavna uzgajane na Plešivici, pa Amfore za koju su rabili rizling rajnski, od berbe 2017. u amforu su odlučili staviti traminac mirisavi i, posebno, sauvignon bijeli. Oba vina, vrlo obećavajuća (a što bi se drugo i moglo očekivati?!), u ovome trenutku odlično aromama prezentiraju svaki svoju sortu, traminac, dakako, naglašeno, međutim nakon 24-mjesečnog boravka u bačvi bouquet će, logično, biti drukčiji. Zvonimir Tomac razmišlja da možda, za probu, jednu količinu traminca i jednu količinu sauvignona pomiješa u jedno vino! Veliko finale: pjenušac Tomac Classic 2006 brut nature, nakon više godina ponovno na tržištu (ograničena količina, drukčija cijena), te pjenušac Amfora, prvo pjenušavo vino vjerojatno u Europi ako ne i šire proizvedeno od baznog vina nastalog maceracijom u amfori.

 

Nakon kraćeg predaha Tomci su na stol iznijeli i svoje klasične bisere iz prošlogodišnje berbe – Rajnski rizling 2017 (arome zrelog bijelog i žutog domaćeg voća, lijepe slanost i kiselost, 13,5 vol %!), koji je upravo pušten na tržište (sugestija: pričuvati u prikladno temperiranom i mračnom prostoru koju butelju za konzumaciju za koju godinu!), te Crni pinot 2017,  koji je još u bačvi, ovako kako se pokazuje sada vrlo vrlo obećavajući, rekao bih da će to biti i najbolji crni pinot Tomčevih do sada ♣

Pušipel u glavnoj ulozi

ŠAMPUS, CLASSIC, PRESTIGE – Stvaranje vina je naš život, kažu u obitelji Dvanajščak-Kozol iz međimurskog sela Dragoslavec (Lopatinec, Sveti Juraj na Bregu). U to stvaranje i predstavljanje uključeno je četvero članova obitelji – tata Zdravko, mama Rajka, kćerka Tea i sin Viktor. Uz tri različita vina od kultivara lokalno krštenog pušipel (naziv je navodno nastao u 19. stoljeću; nekad je u sortimentu Međimurja bilo čak 80 posto te sorte!) a riječ je o moslavcu, šiponu, furmintu, imaju još i Graševinu DK, Pinot bijeli DK, Sauvignon DK, Muškat žuti DK, Traminac DK, cuvée Grofovo DK, Pinot crni rosé DK i crveni Pinot crni DK… Tri etikete pušipela čine pjenušac Pozoj (klasična metoda, 12 mjeseci na kvascu), zatim mirni Classic, te mirni Prestige. Pušipel im je unutar zaštićene oznake robne marke Međimurske županije. Nije to i sve: Viktor Dvanajščak, koji voli eksperimentirati, pokrenuo je svoju liniju, s jako dobrim Sauvignonom Nature i s crnim pinotom rađenim uz prosušivanje grožđa.

Dvanajščaki inače imaju 10 hektara vinograda na vrlo dobrim pozicijama oko Dragoslavca, na 300 do 340 metara nadmorske visine. Maksimalno nastoje biti na kolosijeku eko-produkcije i izvornosti, kako u trsju tako i u podrumu. Za alkoholnu fermentaciju rabe kvasce iz vlastitih vinograda.

Tea Dvanajščak i Marija Vukelić: priča se o, dakako, pušipelu

Meso iz tiblice

Nakon uspješnog nastupa na nedavnom sajmu VieVinum u Beču zahvaljujući kojemu paleta Pušipela Classic upravo odlazi za Japan, s dijelom ponude što ukupno broji 12 etiketa i s pušipelima u prvome planu Tea Dvanajščak predstavila je – uz vodstvo Marije Vukelić, direktorice zagrebačke tvrtke Zlatne riječi za organizaciju raznovrsnih događanja vezanih uz eno-gastronomiju – kuću Dvanajščak–Kozol (dva prezimena, prvo od tate a drugo od mame) u wine-baru Basement u Zagrebu a u sklopu redovitih vinskih druženja ljubitelja vina s vinarima osobno, srijedom. Prezentacija Međimuraca u pravi trenutak: pjenušac Pozoj i Pušipel Classic 2017 (nova butelja ista oblika za sve koji pune pušipel pod robnom markom Međimurske županije; bolje rješenje od onoga prije kad su etikete bile jednake osim u nazivu proizvođača) pokazali su se idealnima za ljetno osvježenje, s time da Pušipel Classic 2017 (12 vol%), koji inače dugo traje u ustima i nakon što se vino proguta, nadmašuje spomenuti pjenušac po kompleksnosti. Stupanj iznad Classica – Pušipel Prestige 2016, rađen od nešto kasnije branog pa mjesec dana prosušivanog grožđa, vrenje se protegnulo na nekoliko mjeseci, dozrijevanje vina bilo je na kvascu (sur lie) kroz osam mjeseci u bačvama od bagrema zapremnine 300 litara….

Dobro je znati, sad u sezoni lijepog i toplog vremena i godišnjih odmora: obitelj Dvanajščak-Kozol u Dragoslavcu iznad svojega podruma ima kušaonicu u kojoj poslužuje i domaću hranu – zvijezda na hladnome tanjuru je meso z tiblice, po prethodnoj najavi mogu se dobiti i topla jela, moguće je i dogovoriti obiteljske i poslovne domijenke… ♣

WoWWW!!!…. i, naravno, perlice

DOVITLJIVA PČELICA SA ZAPJENJENIM OSINJAKOM! – Pčelica s trokrakim zapjenjenim osinjakom, drugim pčelama i trutovima te osama dopušteno približavanje najbliže do na metar udaljenosti, ali pčelica i osinjak, makar i bez meda, očekuju – opravdano! – rojeve i rojeve u blizini! Dosjetljiva matica je radišna i vrijedna Tamara Domljanović, a vespaio – vespa na talijanskome znači osa, vespaio je osinjak – je Piaggiov moped vespe na tri kotača. Ape regina Tamara učinila je ono što još nikome nije pošlo za rukom: da osinjak učini privlačnijim i znatno popularnijim od pčelinjaka punog saća s medom. Magnet je – pjenušac!

Tamara Domljanović s Cristianom Maddalenom ispred njene vespe-bubbly bara

Uz prosecco iz kategorije superiore iz, dakako, butelja, toči se i rinfuzni pjenušac iz Svete Jane!

Tamara, koja je, kako mi je rekla, prije radila u sektoru cateringa, odlučila je kupiti vespu s upravljačkom kabinom i, iza te kabine, s mini kioskom u kojemu bi uređila spremište za čaše i butelje, te u kojemu bi postavila i hladionik, a, iznad spremišta i hladionika, i dala montirati šank s točionikom. Ideja je bila naći se u pravom trenutnku na pravome mjestu s ponudom – barem za početak – pjenušaca (ljeti, po vrućini – kud ćeš bolje!), tako da je osinjak-vespaio nazvan Bubble Barom, s njime je inače Tamara debitirala na ovogodišnjem festivalu ružičastih vina Pink Day u organizaciji udruge WoW u zagrebačkom muzeju Mimara u veljači. Kaže ona da je ovo prvi Bubble Bar u Hrvatskoj. Čini se da postoji još nešto u čemu Tamara ostaje zabilježena kao prva: uz pjenušac iz originalne boce, a koji sama i uvozi, toči – zanimljivo! – i pjenušac iz rinfuze!

Iz boce nudi popularni talijanski Prosecco di Valdobbiadene i to od kuće Andreola što se – unatoč 70 hektara vinograda i godišnjoj proizvodnji od 750.000 boca – naziva butiknim podrumom, a pjenušavu rinfuzu, rađenu također charmat-metodom, od plaveca žutoga, kraljevine, štajerske beline i moslavca (šipona), našla je u podrumu Saše Štule u Svetoj Jani.

Tamara Domljanović, članica udruge Žene o vinu ili Women on Wine (WoW), predstavila se na Ljetnoj pozornici u zagrebačkom Tuškancu (Pop Up Summer Garden). O pjenušcima Andreola koje ona plasira u Hrvatskoj govorio je Cristian Maddalena, direktor izvoza te kuće. Na kušanje su ponuđena četiri prosecca, svi Vadobbiadene superiore docg – 26˚ Primo Rive di Col San Martino zero dosage, Col di Forno Rive di Refrontolo brut, Mas de Fer Rive di Soligo extra dry i Vigne dei Piai Rive di Rolle dry. Konačno, eto, i prosecco s dosta manje ostatka sladora nego što ga imaju mnogi drugi uglavnom izrazito koketni komercijalno sladunjavi pjenušci tipa prosecco. Posluženi su bili brut nature (bez dodanog ekspedicijskog likera i s, kako govori analiza, bez neprovrelog sladora), zatim brut (10 g/lit neprovrelog sladora), extra dry (14 g/lit; po službenoj klasifikaciji mogao bi zamalo ući i u kategoriju brut, koja dopire od 12 g/lit neprovrelog šećera) i prosecco Andreeola dry…

Evo korisne tablice vezane uz oznake pjenušca i ostatak neprovrelog sladora u pjenušcu u nekoliko europskih zemalja-proizvođača. Priredio ju je slovenski sommelier Franco Ferencic. Pokazao sam je većem broju sommeliera, proizvođača pjenušaca i odgovornima u institucijama vezanim uz vino u nas i u inozemstvu, te dobio dvije primjedbe koje ovdje i iznosim: Sergij Cesar iz Trsta, član AIS-a, veli da je ova varijanta prikazana na tablici bolja od prijašnje, u kojoj se kategorija brut rastezala sve do 15 g/lit (suludo!) neprovrelog sladora, a njemački vinski novinar (Mondo Heidelberg) i specijalist za šampanjce Gerhard Eichellmann kaže da u Njemačkoj gotovo nitko više ne rabi njemačke izraze za navedene kategorije, prešlo se na one internacionalne – brut nature, extra brut, brut, extra sec, sec demi-sec, doux

Ljetna pozornica u Tuškancu: vrlo lijepi prostor za druženje po srpanjskim i kolovoškim vrućinama

Cristiana Maddalenu, kojega, inače, na položaju direktora izvoza nekoliko talijanskih podruma poznajem već dugi niz godina – radi npr. i za furlansku vinsku kuću Schiopetto a i za odličnog pijemontskog proizvođača barola Luciana Sandronea (ljubitelji barola u Hrvatskoj, pozor: ovdje u nas, ne znam iz kojeg razloga, nema baš nekog izbora barola koji je svjetski čuveno vino, a, evo, vina Sandrone na našem su tržištu preko zadarske tvrtke Atrox!), pitam kako to da se, iako proizvodi dosta veliku količinu pjenušca, Andreola reklamira kao butikna vinarija, te kakva je bitna razlika između Andreole i drugih vinskih posjeda, onih koji spadaju u velike.

Valdobbiadene – vinogradi na kosinama i prilično velikoj nadmorskoj visini

Odgovara mi da je – dok druge vinske kuće koriste grožđe s različitih vinogradskih pozicija što i nisu sve visokokvalitetni, te, k tome, i rabe i kupljeno grožđe – vlasnik posjeda Stefano Pola odlučio za svoje pjenušce koristiti najbolje grožđe isključivo iz vlastitih vinograda u zoni Valdobbiadene i Conegliano koji se nalaze na ekstra položajima, na brdskim kosinama i najvećim dijelom – više od dvije trećine – na nadmorskim visinama od iznad 300 pa i sve do 500 metara. Kosine su toliko strme da je tamo uzgoj vinove loze svrstan u osobito cijenjenu kategoriju herojskog vinogradarstva. Glavna sorta je glera. Zatim, odluka je i da se vinova loza na imanju Andreola uzdržava na maksimalno moguć prirodan način, dakle forsiraju se fizikalni zahvati a izbjegava kemija. Šampanjizacija se obavlja isključivo metodom charmat, tj. drugim vrenjem u velikim cisternama, a gotov proizvod na tržište izlazi u siječnju u godini koja slijedi berbu. Pitam Maddalenu i ovo: ne bi li bilo logično da se, kad su već svi ili gotovo svi vinogradi na tim herojskim pozicijama, pa i na lokaciji Cartizze koju se smatra grand cruom, barem dio pjenušca radi ne po lokalno usvojenoj metodi charmat nego i po klasičnoj šampanjskoj metodi s drugim vrenjem u butelji i potom s dužim odležavanjem pjenušca na kvascu u boci, a odgovor je bio da glera daje vrlo nježno vino i da kod nje treba maksimlno iskoristiti voćnost i svježinu, a kad bi šampanjizacija išla klasičnom metodom u aromama što bi se stvorile kroz taj način glera i njena fina svježina, a tako i njen identitet u pjenušcu, izgubili bi se.

Posjed Andreola ustanovljen je 1984. godine. Malo pomalo površine su se širile, u podrum je postupno uvođena moderna oprema, dosta se radilo i na vizualnom identitetu vina tako da proizvodi i vanjskim izgledom i već na prvi pogled sugeriraju profinjenost i odaju eleganciju. Od 2014 do 2016. trajalo je partnerstvo Andreole s nacionalnim autodromom u Monzi i tada je lansirana kolekcija prosecca Monza, u čast automobilističke utrke Velika nagrada Italije. ♣

Peta Fišijada na Buškom jezeru

Prizor s podjele priznanja: svi na okupu – šampion, drugo i trećeplasirani, članovi žirija, voditelj kroz program, organizator događanja…(Marko Čolić)

HERCEGOVINA u ZNAKU BEĆARCA! – Pretposljednjeg vikenda u srpnju 2018. hercegovačka općina Tomislavgrad bila je u znaku – slavonskog bećarca! Na Buškom jezeru, smještenome u blizini državne granice Bosne i Hercegovine s Hrvatskom (granični prijelaz je Kamensko, kod Sinja), odvijalo se već tradicijsko, peto (pozivno) natjecanje u prigotavljanju fiš-paprikaša – Fišijada 2018. Lokacija: eko-selo Grabovica, turistički kompleks u vlasništvu poduzetnika Joze Ćurkovića, glavni operativac u ime domaćina: Tomislav Ćurković, Jozin sin, organizator i za realizaciju fišijade zadužen: akademski slikar, fotograf, majstor za prigotavljanje fiša, voditelj niza natjecanja u kuhanju fiša Ante Krešić. On se pobrinuo, među ostalime, i za to da svaka natjecateljska ekipa dobije osnovni materijal za fiš, konkretno po 2,5 do tri kilograma šarana u komadu (svatko je sa sobom mogao donijeti i nešto svoje ribe, te začine, gotove ili polugotove pripravke za kuhanje fiša)… Pokrovitelj: općina Tomislavgrad s načelnikom Ivanom Vukadinom. Sudionici: 13 ekipa sa po tri člana (dva natjecatelja i jedan službeni predstavnik OPG-a, restorana, hotela…), priličan broj natjecatelja stigao je iz Slavonije. Žiri za ocjenu fiša (dakako, naslijepo, da nitko od članova ne zna čiji uradak vrednuje): Slavonka Mira Krešić, chef Stefan Jović, glavni kuhar restorana eko sela Grabovica, Toni Marić, vlasnik restorana motela Kiwi (Kiwi stoga što se u posljednje vrijeme u Hercegovini dosta uzgaja upravo to voće) iz Ružića, Mladen Horić, izdavač revije Svijet u čaši i čelnik udruge Atelje okusa, te, kao predsjednik, Željko Suhadolnik Suhiučaši, glavni urednik revije Svijet u čaši. Za glazbeni dio zadužen je bio ansambl Stare note iz Širokog Brijega. Mirko Fodor, zvijezda Hrvatskog radija i Hrvatske televizije, nastupio je kao voditelj programa koji je, inače, dok je fiš krčkao u kotlićima, ponudio i Seosku olimpijadu starih sportova, tj. takmičenje u nekad popularnim disciplinama, primjerice u bacanju kamena s ramena, potezanju konopa, skoku u dalj, obaranju ruke.

Šampion ovogodišnje Fišijade na Buškom jezeru postalo je, nakon pripetavanja u kojemu se, s istim brojem bodova, našao i fiš osječkog café-bara Platane, Turističko gospodarstvo Kereković iz sela Živike, u slavonskoj općini Oriovac. Trećeplasirana je bila ekipa ugostiteljskog obrta Drauss.

Veseli pobjednici – članovi obiteji Kereković: Ivan. Marija i Josipa. Pobjedi raspjevanog pater familiasa ekipe prvaka bitno su pridonijele tihe i samozatajne ali oko kotlića uz vatru marljive i vješte Ivanova supruga Marija i, osobito, kćerka Josipa (Marko Čolić)

Pripreme za fiš-paprikaš i, dakako, podjelu odličja žustro je pratila tamburaška glazba sastava Stare note iz Širokog Brijega, ansambla koji – bilo je očito po repertoaru – i te kako poznaje i slavonski melos. Nakon proglašenja triju prvoplasiranih sudionika, bećarcu nije bilo kraja, a, bogme, i rezala se nemilosrdno, u društvu i vlasnika eko-sela građevinskog poduzetnika Joze Ćurkovića, i kulinova seka…. Glavni bećar (ali samo s pjesmom i graševinom) bio je Ivan Kereković, nositelj obiteljskog turističkog gospodarstva Kereković iz slavonskih Živika, koji bi zasigurno mogao pjevati bećarac čitav dan a da ne izgubi snagu i da mu ne ponestane inspiracije i stihova

____________________

KULIN, SLANINA, ŠUNKA, JAHANJE, PECANJE, VOŽNJA LAĐOM, SPAVANJE u AMBARU... – Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Kereković u Živikama, u Brodsko-posavskoj županiji (izlaz s autoputa: Lužani), okrenulo se prije nekoliko godina vrlo ozbiljno ka seoskom turizmu. Vode ga tata Ivan, mama Marija i kćerka Josipa Kereković. Ponuda počiva ne samo na tradicijskim kulinarskim specijalitetima slavonskoga sela poput kulina, kulinove seke, slanine, šunke, sira, domaćeg kruha, fiša, čobanca, nego je raznovrsna i obuhvaća i sportsko-rekreativne i zabavne sadržaje – pješačenje, jahanje i vožnju konjskom zapregom a i fijakerima, pecanje na vlastitom ribnjaku, plovidbu turističkom lađom (dakako uz kušanje, u plovidbi, domaćih mesnih i mliječnih prerađevina, te uz tamburašku glazbu) po rijeci Savi.

Domaćinstvo Kereković: mogućnost noćenja u starinski uređenoj sobi, degustacije kulina i drugih tradicijskih delicija, jahanje, vožna konjskom zapregom, vožnja Savom turističkom lađom…

U sklopu imanja, koje obuhvaća osam hektara, su prostor za ručak i večeru, veliko dvorište sa starim ambarom s podrumom i kušaonicom kulena, vina, rakije, te, iznad, sa starinskim izvorno uređenim gostinjskim apartmanom od drveta, starim 140 godina. Gospodarstvo nudi, uz noćenje u starinskoj sobici u ambaru, i mogućnost spavanja na štaglju na sijenu, te kampiranje u šatorima, kaže Ivan Kereković.

_____________________

Drugoplasiranu ekipu Platana činili su Luka Blažević i Goran Dropuljić. Luka Blažević je, inače, s ocem Zdravkom, prošle godine, u ekipi OPG Blažević, bio prvak Fišijade na Buškom jezeru. Inače, iz Osijeka je sada na Buško jezero stigla još jedna natjecateljska ekipa, s Draženom Ermenićem i Benjaminom Mlinarevićem.

Nagrade: za prvo mjesto – 500 KM i vikend za dvoje u eko-selu Grabovica; za drugo mjesto – vikend za dvije osobe u eko selu Grabovica (noćenje s doručkom); za treće mjesto – večera za četiri osobe, s pićem.

Bacanje kamena s ramena

Nagrade za prvo mjesto u potezanju konopa – pečeno janje i 10 litara vina; za drugo mjesto pečeni odojak i pet litara vina; za skok u dalj, za obaranje ruke te za bacanje kamena s ramena za prvo mjesto 100 KM i večera za dvije osobe, za drugo mjesto – večera za dvije osobe

Ovako je počelo, na hladno, ali se nastavilo u začas vrućim kotlićima, te završilo kao plutajuća potkova na tanjuru, pred žirijem, za ocjenjivanje (Marko Čolić)

Sudionici natjecanja prigotavljali su svoje fiševe uza stolove koji su im bili namijenjeni i za – dok se paprikaš polagano kuhao pored, u kotliću na vatri – prezentaciju vlastite tvrtke (obrt, OPG, restoran…) i ponude. Uz jedan od tih stolova naišao sam na dva člana ekipe pizzerije Galija iz Tomislavgrada (nekadašnje Duvno) s istim imenom i prezimenom: Marko Baković! Nadimci su im drukčiji, jedan je Kosalj, a drugi Akan. Treći član bio je, inače, Mato Ećimović. Kosalj je dugo vremena živio i radio u Švicarskoj (o njemu sam pisao u izvještaju s Buškog jezera lani), a nakon što je odlučio vratiti se u domovinu zasadio je ponad Tomislavgrada vinograd (1 ha, 2800 trsova) na brdu na poziciji Mokronoge na nadmorskoj visini od oko 800 metara tako da su mu domaći ljudi govorili da je lud. No kako je od chardonnaya te crnog pinota dobio jako dobra vina, i neki lokalni mještani – njih osam – krenuli su u sadnju vinove loze čak i na lokacijama između 950 i 1050 metara visine. Upravo na proljeće ove godine Marko Kosalj pomogao je sumještaninu u sadnji vinove loze na položaju Brišnji Gornji…(Marko Čolić)

Među natjecateljima bila je i tvrtka Šafram, znana po začinima. Željko Nejašmić nastupio je u dvije uloge – kao propagator začina i kao kuhar fiša. Da bi što bolje pokazao vrijednost mirodija koje nudi Šafram pozivao je na kušanje i mesnih prerađevina iz radionice Dražena Rastovića, direktora prodaje tvrtke Šafram, riječ je o raznim salamama, među njima i ovoj na slici a od mesa divlje svinje… Da salame bolje klize Rastović je dao i svoje vino zeleni silvanac, od grožđa iz njegova vinograda na obroncima Bilogore s podravske strane…

__________________

RAŠTIKA IZ – NJEMAČKE! – Kad se spomene raštika, odmah nam na pamet kao prostor njena uzgoja padnu Hercegovina i Dalmacija. A, zapravo, svjetskim glavnim gradom raštike smatra se – njemački Oldenburg! Tamo joj je naziv Grünkohl. U okolici Oldenburga raštika se uzgaja u većoj mjeri, pa je odlučeno da se u spomenutome gradu ustanovi Grünkohl Akademie, odnosno Akademija raštike, što je i realizirano u veljači 2003. godine. Akademija ima istraživalački karakter – želi se, naime, rasvijetliti prehrambena i zdravstvena vrijednost raštike, te obrazovni karakter – želi se raštiku maksimalno propagirati kod publike kao dio prehrane. Oldenburžani su toliko privrženi raštici da je koriste u promidžbi cijelog svojega kraja, npr. kao što su nekim mjestima mamac za turiste vino, jaka pića, maslinovo ulje, sir, janjetina, riba…, tako bi ovdje trebala biti raštika. U Oldenburgu su svi restorani, hoteli i cjelokupni turistički marketing okrenuti jelima od raštike.

Fišijada 2018, štand Kiwi ja i Marića gaja: Raštikijada u Ružićima u općini Grude – prvog vikenda u studenome

Braća Gojko i Toni Marić, kao vlasnici i voditelji agroturizma Marića gaj (povrće, rakija, vino od žilavke te od trnjaka 50 % i syraha 50 %, ukupno oko 10.000 litara) i restorana i motela Kiwi u Ružićima u općini Grude, nastup na Fišijadi na Buškom jezeru iskoristili su i za najavu manifestacije Raštikijada koja se u Ružićima odvija svake godine o prvom vikendu u studenome, inače ove godine bit će osma po redu. Marić veli da sa svojim proizvodima, uz domaćina, nastupaju i OPG-i iz Međimurja, Baranje, a dođu i oni iz Oldenburga, koji raštiku rabe i u produkciji čaja, ali i – čokolade! Za 10 € koliko stoji čaša kao ulaznica na festival konzumacija je neograničena, kažu Marići.

BIBLIOTEKA ATELJE OKUSA SVIJETA u ČAŠI – Revija Svijet u Čaši u sklopu svojega Ateljea okusa ima za prodaju prilično bogat izbor knjiga na temu hrvatske tradicijske kuhinje i hrvatskoga vina, narodnih običaja, vinskih napjeva.  Evo, u nastavku, naslova te maloprodajnih cijena i, dodatno, u zagradi, popusnih cijena za članove nedavno ustrojene neprofitne udruge Atelje okusa:

Hrvatska tradicijska kuhinja  – 150,00kn  (s popustom za članove udruge atelje okusa: 105,00kn); 02. ATELJE OKUSA hrvatska .tradicijska kuhinja – 200,00kn (140.00kn); 03. Hrvatska tradicijska jela od svinjskog i goveđeg mesa – 29,99kn  (21,00kn); 04. Hrvatska tradicijska jela od peradi i janjetine – 29,99kn (21,00kn); 05. Hrvatska tradicijska jela od morske i slatkovodne ribe – 29,99kn  (21,00kn); 06. Hrvatska tradicijska jela od povrća, te variva – 29,99kn (21,00kn); 07.  Hrvatska DOMAĆA jela  (492str.) – 150,00kn (105,00kn); 08. Domaći kolači br.1 – 29,90kn  (21,00kn); 09. Domaći kolači br.2  – 29,90kn (21,00kn); 10. Plavac mali: hrvatska sorta za veliko vino – 169,00kn (120,00kn); 11.Blaževa kuhinja: tradicijska jela –  200,00kn (140,00kn); 12. Okusi Zagreba: 20 recepata + CD video – 130,00kn (100,00kn); 13. Vino u pjesmama za radost u duši – 80,00kn (50,00kn)

Revija SVIJET u ČAŠI imala je na Fišijadi svoj štand, pod nazivom Biblioteka Ateljea okusa Svijeta u čaši. Izložili smo reviju te niz knjiga vezano uz tradicijsku hrvatsku kuhinju i uz hrvatsko vino, interes posjetitelja bio je popriličan!…

Posebna mini izdanja:  14. Dobra i jeftina jela – 15,00kn (10,00kn); 15 .Jednostavno, jeftino i  ukusno – 15,00kn (10.00kn); 16. Jela od graha – 15,00kn (10,00kn); 17. Sve od jaja – 15,00kn  (10,00kn); 18. Jela od krumpira -15,00kn (10,00kn); 19. Jela od mljevenog mesa – 15,00kn (10,00kn); 20. Objed za pola sata – 15,00kn  (10,00kn); 21. Pikantna jela s kapljicom alkohola – 15,00kn (10,00kn); 22 . Jela sa žlicom – 15,00kn (10,00kn); 23. Mađarska kuhinja – 15,00kn (10,00kn); 24. Slastice bez pećnice – 15,00kn  (10,00kn); 25. Domaći kolači i slastice – 15,00kn (10,00kn)

Još raspoloživo u sasvim malom broju primjeraka: 1. Suzy Josipović: Mojih 50 najdražih slanih jela –  39,90 kn; 2. Suzy Josipović: Mojih 50 najdražih slatkih jela – 39,00 kn; 3. Marin Rendić: Kuhinja iz morskih dubina –  99,90kn; 4. SVIJET u ČAŠI, novi broj (158 ) – 30,00kn (za  članove: gratis);  5. SVIJET U ČAŠI, remitenda, 10 komada – 100,00kn  (za članove udruge Atelje okusa 70,00kn).

LIVNO KAO NOGOMETNI OLIMP – Na Buškom jezeru velike su se nade polagale u dolazak Zlatka Dalića na petu jubilarnu Fišijadu. Za dan poslije Fišijade u Dalićevu rodnom Livnu najavljen je veliki doček izborniku, i svi u eko-selu Grabovica i brojni gosti očekivali su da će novi trener svih trenera, kako ga već nazivaju, naići malo na fiš i tamburu na lijepu Bušku rivijeru. Ali umiješala se meteorologija, s najavom lošeg vremena tog ponedjeljka u Livnu, pa je svečanost odgođena za jedan dan. I, kad su meteorolozi izašli s prognozom o kiši, s kojom su navukli nezadovoljstvo mještana, bilo je jasno da Dalića osobno na Fišijadi 2018 na Buškom jezeru neće biti.

Ali, bio je, on, skupa sa Vatrenima, ipak u Grabovici u eko-selu pa i na brdu kod Raspela, i to vrlo pompozno. Pobrinuo se za to fotograf Stipe Renić, koji je postavio divovsku zastavu posvećenu Daliću i Vatrenima kao osvajačima drugog mjesta na ovogodišnjem Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Renić i akademski slikar Branimir Čilić kreirali su na materijalu od kojega se rade cerade gigantsku 45 metara dugačku zastavu sa 23 slike od kojih jedna prikazuje izbornika Dalića a ostale prikazuju reprezentativce. Stipe Renić kaže kako se s tom zastavom htjelo prikazati zajedništvo Hrvata u domovini i u dijaspori, a i toleranciju Hrvata prema svim vjerama, naime uz fotografije igrača na zastavu su stavljena i obilježja vjera – katoličke, pravoslavne, židovske i arapske… Ta je zastava, inače, kao neko proročanstvo uspjeha hrvatske reprezentacije, za vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu bila postavljena u Beču ispred lokala u kojemu su Hrvati preko malog ekrana pratili utakmice i ulazak Hrvatske u finale… ♣

Slavonska crna vina & slavonska crna svinja

FRANKOVKA KAO CRVENA PRATNJA BIJELOJ GRAŠEVINI! – Hoće li napokon frankovka kao crvena pratnja bijeloj graševini u Slavoniji i Podunavlju zauzeti mjesto koje joj pripada kao crnjaku mnogo dublje vezanome uz Panoniju nego što su u tome dijelu Lijepe naše rašireni internacionalci merlot, cabernet sauvignon, kojih ima posvuda? Volio bih vjerovati u to. Samo, treba – delati! I to pametno i ozbiljno, strpljivo, bez improvizacija koje možda mogu donijeti neku korist nekome na brzinu, ali koje nisu temelj za nešto dugoročno uspješno za društvo. A ovoj zemlji upravo treba to što je dugoročno uspješno…

Francesca, Dika i Miraz

Vjetar u leđa priredbi Slavonska crna vina i slavonska crna svinja moglo bi dati i to što popularni vatreni šokac Domagoj Vida, na slici sa sinčićem, ima farmu za uzgoj crne slavonske svinje!

Za kraj rujna 2018. Feričanci, znani upravo po frankovki, najavljuju u nas prvi festival vina od te sorte! Čini se dobrim početkom, jer se počelo (doduše: nije li radi željenog odaziva proizvođača, zbog berbe, bilo bolje izabrati neki drugi datum?!), čudi kako se već i prije nitko nije sjetio da organizira takvu manifestaciju i krene kako treba u njenu realizaciju. Detalji oko festivala nisu još službeno javno objavljeni, zna se tek da je inicijativu za priredbu dala općina Feričanci, te to da se planira uoči festivala održati stručno ocjenjivanje frankovki uz sudjelovanje degustatora i iz inozemstva, kao i

Zdravko Ilija jakobović i Ivan Dropuljić: uz kušanje crnjaka na dozrijevanju u novoj Jakobovićevoj bačvi – razgovor o festivalu Crna slavonska vina i crna slavonska svinja

to da je dobar dio oko organizacije u izvedbenom smislu povjeren Feravinu. Podrum je to koji se već godinama dosta trsi upravo oko frankovke i tržištu je u solidnim količinama nudi u tri varijante – kao pjenušac Francesca rosé brut (metoda charmat; s 87/100 bodova na trećem mjestu rang-liste najbolje ocijenjenih ružičastih vina nedavno u Villànyju u Mađarskoj!), zatim kao mlađe svježe voćno crno mirno vino Dika i kao ozbiljan uradak Miraz s dozrijevanjem u hrastovim bačvicama.

Smatrajući da su crna slavonska i podunavska vina posljednjih godina silno napredovala u kakvoći te da je slavonska crna kapljica marketinški neopravdano dosta zapostavljena u odnosu na graševinu, prijedlog za redovitu godišnju smotru upravo sa slavonskim crnjakom u širem rasponu kao protagonistom dao je ovih dana Zdravko Ilija Jakobović, proizvođač vina marke Jakob, od grožđa s njegovoga trsja u brodskom Stupniku. Jakob, koji proizvodi glavninom crna mirna vina (sorte su: merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, syrah) – tek nešto ima bijelog pjenušca rađenog klasičnom metodom i nešto ružičastoga, rađenog metodom charmat, govori o potrebi realizacije festivala s radnim nazivom Crna slavonska vina. Na to se, s obzirom da se u posljednje vrijeme u Slavoniji jači naglasak stavlja na uzgoj crne slavonske svinje, dovezala ideja da manifestacija bude posvećena crnom slavonskom (dakako i podunavskome – Baranja i Srijem) vinu i crnoj slavonskoj svinji! Pedantni Slavonac Jakobović, nekad čelnik tvrtke Furnir koja je svojedobno osiguravala i slavonsku hrastovinu za bačve, veli da ne treba žuriti nego se stvar mora temeljito pripremiti, kako bi rezultat bio dobar. Zamisao se čini zanimljivom, o njoj je s Jakobovićem ovih dana razgovarao prof. Ivan Dropuljić, začetnik i organizator zasad najvećeg internacionalnog vinskog festivala u Hrvatskoj Zagreb Vino.com, moguće je da se kao najava ozbiljne samostalne priredbe poseban kutak za crna slavonska vina i crnu slavonsku svinju nađe upravo na ovogodišnjem Zagreb vino.comu! ♣

13. međunarodni festival Zagreb Vino.com 2018

I DALJE ESPLANADE*****! – Špekuliralo se da bi međunarodni festival Zagreb Vino.com 2018, nakon 11 godina u elitnom zagrebačkom hotelu Esplanade, mogao, da se dobije na prostoru i komforu, promijeniti mjesto održavanja, naime sudeći po gužvi Esplanade je postala pretijesnom za sve zainteresirane izlagače te posjetitelje. Prof. Ivan Dropuljić ostao je ipak vjeran, kako kaže, hrvatskoj i zagrebačkoj gastronomskoj i turističkoj instituciji s karizmom, te je i za ovu godinu s predstavnicima Esplanade upravo nedavno potpisao novi ugovor o održavanju manifestacije. Datumi – kao i uvijek: posljednji petak i posljednja subota u studenome, ove godine to su 23. i 24. 11.

Kod Stjepana Šafrana: predaja kristalne vaze i slikanje sa Šafranom i njegovim zetom Josipom Tržecom (Marko Čolić)

Imanje Šafran u Brezničkom Humu

S festivala Wine me Up u Bosanskoj Gradiški: Božo Metković, koji na krajnjem hrvatskome jugu uzgaja i – graševinu!

Nicholas Gee, Novozelanđanin koji vino radi u Sloveniji

Pripreme su ušle u pojačani intenzitet, makar – animacija izlagača je počela praktički odmah po završetku lanjskog festivala. Prof. Dropuljić kao znak pažnje i zahvale dijeli lijepe kristalne vaze izlagačima koji su na festivalu sudjelovali punih 10 godina, obilazi proizvođače, posjećuje razne skupove vinara, kako bi ih podsjetio na ovogodišnje termine. Ovih je dana otišao u posjet nekadašnjem čelniku Hrvatske obrtničke komore, inače uspješnom poduzetniku (i izvozniku!) ali i proizvođaču vina Stjepanu Šafranu u Breznički Hum, mjesto nekako na pola puta između Zagreba i Varaždina. Mnogo zelenila, travnjak engleski pošišan, starobarokna kurija, pogon Metal-producta (bravarija, zavarivanje, odmašćivanje, montaža, ljevaonica), lijep vinski podrum, prostrana kušaonica… Šafran je također jedan od dobitnika kristalne vaze za desetljeće izlaganja. Stjepan Šafran, u čijoj obitelji su vinogradarstvo i vinarstvo duga tradicija – pisani dokumenti govore od 18 stoljeća!, danas posjeduje 19 hektara pod trsjem, od čega je 15 u vinogorju Varaždin, a četiri su u vinogorju Zlatar. Sorte su rizling rajnski, muškat žuti, manzoni bijeli, pinot sivi, sauvignon bijeli, traminac mirisavi… Šafranu, koji inače u svojoj metalnoj struci ima 220 zaposlenih, u vinskome segmentu zdušno pomaže zet Josip Tržec.

Uz suprugu Oksanu – Christian Zwickert, Alzašanin koji vino radi u Bosni

Dropuljiću nije bilo teško skoknuti ni do Stare Gradiške, na ljetni mini festival vina Wine Me Up! na otvorenome kod zgrade Kulturnog doma. Susreo se s većinom od tridesetak izlagača i popričao. Moguće je tako da, kao slijed i razgovora u Gradiški, na festivalu u Zagrebu u studenome vidimo makedonsku vinariju Tikveš sa svojima sjajnima Belom Vodom i Barovim, te Domaine Lepovo, pa Božu Metkovića iz Molunta koji na našem krajnjem jugu proizvodi izmeđšu ostaloga i graševinu! Dropuljić se duže zadržao i u razgovoru sa slovenskim enologom Bojanom Kobalom, nekad glavnim majstorom za vino u Ptujskoj kleti, a unatrag koju godinu suvlasnikom i voditeljem vinskog posjeda Kobal Wines. Kobal, inače nekoliko godina predsjednik stručne ocjenjivačke komisije na Dubrovnik FestiWineu, ima vrlo dobra vina, osobito se ističe sa sauvignonom, a od crnih s frankovkom. Dakako da je takav proizvođač poželjan na renomiranom festivalu poput Zagreb vino.coma!…

Ivan Dropuljić (na slici desno) zajedno s enologom Franjom Francemom (sasvim lijevo), u lijepom društvu Kobala i njegovih pratilja, u degustaciji Kobalovih vina

U Gradiški još zanimljivih vinara i vina: jedan je svakako Nicholas Gee Nick, Novozelanđanin koji je neko vrijeme živio u Francuskoj, pa se skrasio u Slovenskoj Bistrici, i tu proizvodi jako dobre frankovku, crni i sivi pinot s kojima izlazi pod etiketom Heaps Good Wine Company. Od prije nekog vremena Gee je voditelj vinskog podruma Sanctum poslovnog čovjeka Marka Podkubovšeka, koji izvozi vino iz Slovenije, Hrvatske i drugih zemalja našeg okruženja u SAD!  A tu su i bračni par Oksana Sadžik i Christian Zwickert, ona je iz okolice Prnjavora ali radi već godinama u Njemačkoj, na samoj granici s Francuskom, on je iz Alsacea i radi u vinskom sektoru. Prije nešto godina uz obiteljsku kuću u Bosni podignuli su vinograde i osnovali tvrtku Fazan, za proizvodnju vina! Alzaška enološka ruka na bosanskome tlu!♣

56. međunarodni poljoprivredno-prehrambeni sajam AGRA u Gornjoj Radgoni

MEĐU VINSKIM ŠAMPIONIMA PONOVNO STJEPAN ĐURINSKI – Poljoprivredno-prehrambeni sajam AGRA u Gornjoj Radgoni ove se godine odvija od 25. do 30. kolovoza. Sredinom srpnja pod okriljem sajma organizirano je 44. ocjenjivanje Vino Slovenija. Ukupno su vrednovana 573 uzorka od 193 vinara iz šest država, uz domaćina Sloveniju to su bile Austrija, Češka, Hrvatska, Makedonija i Slovačka. Najviše etiketa poslala je, dakako, Slovenija – 478, i to od 156 proizvođača, Austrija je prijavila 35 uzoraka od devet proizvođača, a Hrvatska 25 uzoraka od 14 proizvođača.

Stručnu ocjenjivačku komisiju, činili su Darja Zemljič, Dušan Brejc, Ivana Rendulić Jelušić, Janez Istenič, Tadeja Vodovnik Plevnik, Nika Gregorič, Jure Štalcar, Mitja Herga, Marijan Čižmešija, Majda Brdnik, Martin Palz, Jernej Martinčič, Darinko Ribolica, mag. Janez Valdhuber, Marko Benčina, Miroslav Majer, Klavdija Topolovec Špur, Danilo Steyer, Ivan Mijošek i Boštjan Zidar. Ocjenjivači su bili podijeljeni u četiri komisije, kojima su predsjednici bili dr. Mojmir Wondra, dr. Friderik Vodopivec, mag. Anton Vodovnik i Iztok Klenar. Od ove godine, uz titulu Prvak ocjenjivanja dodjeljuje se službeno i titula Prvak države. Prvak države je vino koje od svih predstavljenih uzoraka neke države dobije najvipše bodova, međutim nužno je da na ocjenjivanju iz te države bude najmanje 25 uzoraka.

Evo i rezultata:

Prvak ocjenjevanja Vino Slovenija Gornja Radgona 2018 je Ranina SJI 1993 od Radgonskih gorica iz Gornje Radgone (94,67 bodova)

Prvaci država: Austrija – Muskateller Trockenbeerenauslese Ried Mosergut, Weingut Felberjörgl, Kitzeck im Sausal (92,67 bodova); Hrvatska – Traminac izborna berba prosušenih bobica 2015, OPG Đurinski, Kupljenovo (93,67 bodova); Slovenija – Ranina SJI 1993, Radgonske gorice Gornja Radgona (94,67 bodova)

Šampioni po kategorijama

Suho nearomatično bijelo vino – Jeruzalem Ormož Chardonnay 2017, Puklavec Family Wines, Ormož; aromatično suho vino – Rumeni muškat 2017, Vinogradništvo Pešl, Jakobski Dol; poluslatko aromatično bijelo vino – Traminec 2011, Vinar Kupljen, Okoslavci; slatko bijelo vino – Laški rizling JI 2011, Vinogradništvo-kletarstvo Gregor Štemberger, Šentjernej; teran PTP – Izbrani teran PTP 2012 CV, Colja Vino, Matej Colja, Coljava; Izbrani teran PTP 2017, Petelin-Durcik, Durcik Franko, Pliskovica; cviček PTP – Cviček I 2017, Vina Martinčič, Šentjernej; Cviček II 2017, Vina Martinčič, Šentjernej; suho crno vino mlađe od tri godine – Domaine Lepovo Grand Cuvée 2015, Tikveš Winery, Skopje, Makedonija; pjenušac – Diona brut nature, Hiša vina Doppler, Kozjak nad Pesnico. ♣

ProWein 2019

DÜSSELDORF, OD 17. DO 19. OŽUJKA – Uz bordoški Vinexpo, najvažniji međunarodni sajam vina je ProWein u Düsseldorfu. Iduće godine odvijat će se od 17. do 19. ožujka. Glavne izlagačke kategorije: vina / pjenušci / jaka pića / mineralna voda / oprema za marketing i IT tehnologija u trgovinama i gastronomiji / strukovna literatura / usluge (Detaljno…)

Ciljane grupe posjetitelja su: trgovci vinima i žestokim pićima, catering i hotelska industrija, trgovina živežnim namirnicama i veletrgovina, uvoz-izvoz i online kupovina, specijalizirane udruge i institucije.

Podaci iz 2018. (Više…): broj izlagača – 6.873 (od toga 986 njemačkih); broj zemalja iz kojih dolaze izlagači – 64; Broj posjetitelja – 60.560 (od toga 89 posto iz Europe, 46 posto iz Njemačke). Interesi: Njemačka vina 51 posto, francuska vina 42 posto, talijanska vina 40 posto, jaka pića 24 posto. Ocjena posjetitelja: 98 posto posjetitelja izjavilo je da će ponovno će posjetiti sajam, i preporučilo bi posjet i drugima

UVJETI SUDJELOVANJA i VAŽNI ROKOVI (Više…): rok za prijavu sudjelovanja je 31.07.2018. (sigurno će se još malo i produžiti, no zbog velikog interesa izlagača potrebno se prijaviti što prije kako bi se imalo veću šansu za dobivanje izlagačkog mjesta) Link za prijavu Veličina najmanjeg mogućeg štanda: 12 m2. Cijena izlaganja: 190-245 EUR/m2 (ovisi o broju otvorenih strana). Cijena tipskog štanda: 111-173 €/m2 – ovisi o broju otvorenih strana i dizajnu (Obrazac za narudžbu) Kalkulacija za troškove tipskog štanda Prijava je moguća isključivo online, putem gore navedenog linka. Prije prijave, potrebno je proučiti uvjete sudjelovanja (link gore) jer prijavom se, uz prava, stječu i neke obveze.

Marketing (mogućnosti): po potvrdi izlaganja, u OOS sustavu izlagači imaju i mogućnost narudžbe vezano za marketinške aktivnosti (natpisi po paviljonima, hodnicima, reklame u katalozima i sl.) – Pressefach pretinac (restoran za novinare, kojih je prošle godine bilo više od 1200 iz cijeloga svijeta – a gdje se može zakupiti pretinac i ostaviti svoj press release, info-mapu) – ProWein goes City a to su sva kušanja i show koje izlagači organiziraju iza 18 sati na različitim mjestima u gradu (restorani, hoteli, muzeji i sl.),  poželjno je da bude što avangardnije kako bi se privuklo što veći broj novinara, trgovaca i ostalih ciljanih profesionalaca (program od ove godine)

Ostalo: nužno je voditi računa o pravovremenoj rezervaciji smještaja i leta, bez obzira razmatra li se izlaganje ili posjet sajamu (na raspolaganju je i putnička agencija u okviru sajma – ponuda na upit). Ako su proizvodi atraktivni za kinesko tržište, sugerira se da se kao mjesto nastupa razmotri i ProWein Shanghai koji se održava u studenom ove godine (više informacija na upit). Organizacija zajedničkog štanda moguća je i ove godine, osim u paviljonu broj 15 (sajam je složen geografski te sve zemlje jugoistočne Europe pripadaju ovdje i dijele paviljon s talijanskim izlagačima), ima ipak izgleda da se, ovisno o interesu, organizira i zajednički štand u paviljonu broj 12 gdje se izlažu žestoka pića i likeri (više informacija na upit).

Javila je to Ana Dijan, direktorica predstvaništva kuće  MESSE DÜSSELDORF za Hrvatsku, BiH, Makedoniju, Kosovo i Albaniju ♣

Politika i vino u Goriškim brdima

OD DRŽAVNIČKE TRILATERALE DO ZVIJEZDE REBULE – Bogme, vrlo značajni ljetni skupovi u Goriškim brdima! Nedavno, na početku ljeta,  trilateralni susret predsjednika Austrije Alexandera van der Bellena, Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i Slovenije Boruta Pahora, a uskoro, na kraju kolovoških vrućina, s eno-etno i turističkog stanovišta značajna manifestacija Brda – domovina Rebule.

U Goriškim brdima: Borut Pahor, Kolinda Grabar Kitarović i Alexander van der Bellen

Visoki gosti na kušanju rebule Marjana Simčiča

Rebula Opoka 2014, 2013 i 2011

Radni sastanak predsjednici država su imali u Villi Vipolže, otvorenoj i za protokolarna događanja, slijedio je ljepši dio – posjet mjestu Šmartno gdje je, u nazočnosti još i Franca Mužiča, župana oblasti Goriška brda koja inače broji 6000 stanovnika, održana posebna prezentacija vina jednog od najboljih proizvođača plemenite kapljice Goriških brda Marjana Simčiča. U prvome planu, dakako, autohtona rebula. Za troje predsjednika Marjan i njegova supruga Valerija Simčič od rebule, i to, naravno, iz najboljeg Marjanovoga ranga zvanoga Opoka (opoka=lapor), ponudili su predsjedničkoj trojki tri različite berbe – 2014, 2013. i 2011.

Državnička trilaterala u Goriškim brdima, području koje se posljednjih godina izvanredno razvilo i u turističkome smislu, sjajan je uvod u manifestaciju Brda – domovina Rebule, koja se održava 28. i 29. kolovoza. Riječ je o određenoj vrsti masterclassa, namijenjenoga strukovnoj publici, u toj su grupi – logično, jer kako izreka kaže: ako se ne objavi, nije se ni dogodilo! – dakako i novinari specijalizirani za eno-gastronomiju i turizam. Organizatori događanja su vinske kuće iz

Valerija i Marjan Simčič

slovenskoga i talijanskoga dijela vinogorja, konkretno Marjan Simčič, Marko Skočaj Dolfo, Stojan Ščurek, Medot, Zanut, Klet Brda, Edi Simčič, Aleksij Erzetič i Ferdinand iz Goriških brda, te Joško Gravner, obitelj Radikon, te Keber i Jermann s Collija.

Evo okvirnog programa:

28.8. – dolazak u Brda i mogućnost posjeta vinarijama članicama organizacijske skupine, uvečer druženje s vinarima i s rebulom iz 2017 na večeri kod Klinca; 29.8. – Masterclass  Brda, home of Rebula, ove godine tema su različiti stilovi rebule.

Predstavit će se terroir Brda/Collio, nekoliko riječi kazat će se i o povijesti kraja s naglaskom na vinograde i vino, potom će sommelier Luca Gardini sa jednim od najvažnijih vinskih trgovaca (uvoznik, distributer) u Sloveniji Gašperom Čarmanom voditi degustaciju rebula različitih stilova a od svih proizvođača uključenih u organizaciju priredbe. Poslije ručka planirano je tzv. walking around kušanje – vinari će svaki za svojim stolom prezentirati svoje rebule u raznim izvedbama i rebule iz više starijih godišta. Slijedi gala večera sa chefovima Tomažem Tommyjem Kavčičem te Joškom Sirkom, restoran La Subida, pratnja jelima – rebule starijih godišta. ♣

Pola stoljeća pjenušaca Istenič: čestitke!

DVE ZGODBE v ENEM ŽIVLJENJU – FIFA World Cup Russia 2018.: o nogometu izravno s nogometašem, te o slavljeničkom pjenušcu u čast hrvatskog uspjeha u Moskvi izravno s proizvođačem, nekadašnjim golmanom, tako da nam je u čaši njegov No1 brut. Međutim No1 brut ima još jednu simboliku: nogometaš-enolog bio je i prvi individualni privatnik iz vinskog sektora u Sloveniji koji se u produkciji, tzv. klasičnom metodom, posve okrenuo pjenušcima, i to s namjerom ne samo da dosegne visoku kakvoću uratka nego i da dosegne značajne tržišne količine! Tako da je on danas, uz tvrtku Radgonske gorice, najjači slovenski šampanjer.

Slavljenik Janez Istenič i njegov pjenušac No1 (Marko Čolić)

Dvije priče u jednom životu, ova druga, pjenušava traje već 50 godina. Polastoljetni jubilej se obilježava 28. rujna u već nadaleko znanoj šampanjeriji u Staroj Vasi kod Bizeljskoga. Proslava je pod pokroviteljstvom slovenskog predsjednika Boruta Pahora. Hoće li se, s obzirom na naše susjedstvo sa Slovenijom i s obzirom da je Stara Vas tik uz cro-slo državnu granicu, pojaviti, nakon susreta s Pahorom i austrjskim klegom van der Bellenom te s vinskom obitelji Marjana Simčiča nedavno u Goriškim brdima, i naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović?…

S posjeda Istenič u Staroj Vasi kod Bizeljskoga. Dolje: nova multifunkcionalna dvorana odlična za festivale, seminare ali i za svadbene svečanosti (Marko Čolić)

Janez Jstenič, koji je kao mladac branio na vratima ljubljanske Olimpije a igrao je i za mladu reprezentaciju tadašnje Jugoslavije te koji je bio oduševljen nastupima reprezentacije Hrvatske sada u Rusiji, jer, kaže, dečki su igrali ne po nekim šablonama što su se mogle vidjeti kod drugih momčadi nego oslanjajući se uvelike na vlastitu visoku nadarenost i na maštovitost, otvorio je, nakon No1, svoj sjajan Prestige 2011 extra brut, koji je upravo krenuo na tržište. A na svečanosti krajem rujna, na kojoj će se izvesti i himna Isteničevih (da, Isteničevi imaju svoju himnu, naslov je Penine Istenič, a autor i glazbe i teksta je profesor muzike Vilko Urek!)  otvorit će boce s pjenušcem koje su tri godine provele u vodi i na dubini od 15 metara te na konstantnoj temperaturi od 10-11 Celzijevih stupnjeva u bunaru uz njegovu šampanjeriju. Dakako, pjenušac je kroz sve te tri godine bio na kvascu. Ovih dana Istenič je iz bunara dao izvaditi 50 butelja, da se iz njih ukloni talog, da se pjenšac finalizira i odmori u boci prije posluženja za aperitiv dobrodošlice.

Na proslavi će Janez Istenič predstaviti svoju knjigu Dve zgodbe u enem življenju, nastalu na temelju njegovih zapisa dijelom iz nogometnog i – znatno većim – dijelom iz enološkog razdoblja. Znači li to da sad otvara i treće (spisateljsko) poglavlje u enem življenju? U knjizi ima zgodnih cveba, primjerice, to da se on počeo baviti pjenušcima točno 300 godina nakon početaka znamenitog Francuza Doma Pérignona, pa to da je on, nakon četiri godine iskustva s mirnim vinom, krenuo u pjenušce u dobi od 28 godina (u 24. godini ulazi u enološku sferu, ali i dalje se, do 28. godine života, bavi, usporedno, i nogometom), a Dom Pérignon s 29. Jedna je i ta da je od 1968., kad je registrirao i otvorio svoj vinski podrum na Bizeljskome pa do 2018.  napunio četiri milijuna boca koje bi, kad bi se poredale jedna za drugom poput vagona vlaka, pokrile udaljenost od 400 kilometara. Od početka pa i dobar dio svoje enološke karijere Istenič je, vodeći paralelno vlastiti podrum, radio i u najvećoj slovenskoj vinskoj kući Slovin, i, kaže, od 1969. godine pa do 2000. kao enolog je sudjelovao u nastajanju 15 milijuna hektolitara vina pa kad bi se svo to vino napunilo u cisterne od po 500 litara a cisterne poredale jedna za drugom bio bi to vlak dužine približno oko 400 kilometara, to je udaljenost od Ljubljane do Münchena!…♣

Knjige

Jože Rozman

ČAR VINA – Čar vina nije strukovni ampelografski ili enološki priručnik kakvih na policama knjižara ima već dovoljno, nego je priča o osobnom odnosu autora prema plemenitoj kapljici i njenoj estetskoj, filozofskoj i sociološkoj dimenziji. Više nego kemija božanskoga napitka, bez kojega je danas teško zamisliti svijet, autora zanima izlet u prošlost, u drevne civilizacije i u gruzijske kvevre (amfore) gdje se, prije nekih osam tisućljeća, počeo rađati Bakhov nektar kojega poznajemo sada. Dotiče se on, autor, i Svetog pisma u kojemu se vino spominje više puta, kao i voda i mlijeko. Vinova loza simbolizira zajedništvo s Bogom, a vino se uzdiže na rang krvi Isusove…  Autor je s obje noge čvrsto na tlu, i to baš na tlu svoje domovine, naime bavi se i Valvazorom, koji je postavio temelje klasifikacije vinogradskih položaja u Kranjskoj. Čitatelj dobiva i odgovor na pitanje zašto se autor svake jeseni s novim vinom ponovno rađa. Lijepo štivo, za udubiti se u njega sâm, ili za raspravljati o njemu u krugu najbližih s kojima se i najradije dijeli vino… Knjiga Čar vina – tvrdi uvez, 192 stranice, izdavač Beletrina Ljubljana. Autor: Jože Rozman (1951), vinski publicist, pisac o vinu i kulinarici, sommelier drugog stupnja, licencirani degustator, s diplomom WSET III (Wine & Spirit Education Trust, London). Svoje znanje i iskustva dosad je pokazao i podijelio kroz više knjiga, televizijskih emisija i vinskim radionicama. ♣

Doživljaj kod kralja visokih predikata

KRACHER FINE WINE EVENT 2018 – Tradicijska manifestacija Kracher Fine Wine Event 2018 održat će se u austrijskom Illmitzu (Burgenland, Gradišće) 1. i 2. rujna. Kuća Kracher, koju je svojim slatkim desertnim predikatima na svjetskoj razini proslavio Alois Kracher, s vremenom je, pod vodstvom Aloisova sina Gerharda, proizvođačku djelatnost  ozbiljno dopunila i trgovačkom, naime osnovana je uvoznička i distribucijska kuća Kracher Fine Wine, koja, u skladu s renomeom prezimena Kracher, u svom portfelju ima vina od mnogo

Gerhard Kracher sa suprugom

ponajboljih, i svjetski glasovitih proizvođača. Unatrag nešto godina Gerhard Kracher krajem ljeta u svojemu dvorištu uz kuću gdje stanuje i gdje mu je i vinski podrum priređuje vrlo atraktivan eno-gastronomski festival na kojemu sudjeluju renomirani austrijski vinari ali i vinari iz drugih zemalja, te brojni ponuđači vrhunskih delikatesa poput sireva, mesnih prerađevina, čokolade i čokoladnih slatkiša. Izlagački degustacijski dio prate razne radionice, konstanta su one vezane uz Kracherova vina iz berbi što upravo izlaze na tržište, krunu čini kolekcija nazvana TBA, tj. Trockenbeeren Auslese odnosno Izborna berba prosušenih bobica. Tu Kracher osobno predstavlja svoje visoke predikate.

Od elitnih gostiju globalne vinske scene ove godine kod Krachera u Illmitzu bit će, uz domaćina, i Château Ducru Beaucaillou – Bordeaux; Elvio Cogno – Pijemont, Italija; Weingut Karthäuserhof – Mosela, Njemačka; Montepeloso – Toskana, Italija; Jutta Ambrositsch – Beč, Reinhold Krutzler iz Južnog Gradšća, Charles Heidsieck – Champagne. Prigoda će biti kušati i vina od dosta drugih ponuđača iz raznih zemalja, uglavnom nudi se mogućnost degustacije više od 150 raznih prestižnih etiketa.

Sa svojim delicijama pokazat će se Schärdinger Affineur, Hink Pasteten, Alois Gölles, Tiroler Edle, Staud’s… Poseban kutak posvećen je sirevima iz cijeloga svijeta, te – burgerima. Glavno jelo prigotavlja chef Robert Letz.

Razmišljalo se i o djeci, za koju je uređen poseban prostor za igru i za gledanje raznih filmova.

Ulaznica na događanje, koja omogućuje degustaciju proizvoda u ponudi i na tanjuru i u čaši, je ove godine 50 € (prije nekoliko godina bila je 20 €). Kupi li se na Kracherovom prodajnom mjestu njegovih proizvoda u vrijednosti od 100 eura dobiva se popust od 10 posto, a kupi li se proizvoda u vrijednosti od 400 €, popust je 20 posto.

Zbog velikog interesa nužno je najaviti se, a najave se primaju do 15. kolovoza. Formular za prijavu je na linku Anmeldeformular  ♣

Svinjski turizam

Vulcano – marka austrijske šunke

Pajcek kao likovni umjetnik! Turisti hrle u – atelje!

PAJCEK KAO SLIKAR! Uronite u svijet svinja, s mnogo zanimljivosti za vaše oči, nos i usta. Uživat će svi, od onih u najmlađoj dobi do onih u poznijoj dobi! Tako na svoje imanje u Auersbachu kod Feldkircha u austrijskoj Štajerskoj, dosta blizu Gornje Radgone, poziva renomirani austrijski uzgajivač svinja i proizvođač mesnih prerađevina Vulcano, specijaliziran za šunke, u nekoj varijanti i tipa što ga poznajemo kao naš pršut (nastupao je i na Festivalu pršuta u Tinjanu u Istri). Tvrtka je, dakle, organizirana ne samo za proizvodnju mesnih prerađevina nego i za oblik turizma na selu koji bi se (po analogiji: vino = vinski turizam) mogao nazvati – svinjskim turizmom! Svakodnevno (osim nedjelje) kuća šunki Vulcano otvorena je za prihvat gostiju od 9 do 18 sati. Nude se razgled imanja uz vodiča, ugostiteljski sadržaji, radionice s vođenim degustacijama vezanim uz razne proizvode osobito šunku, posebne radionice za mlade naraštaje kod kojih se – to vrijedi najviše dakako za djecu što stanuju na asfaltu u većim urbanim sredinama – nastoji razvijati osjećaj za ruralni prostor i za domaće životinje te zanimanje proizvode sa sela od namirnica uzgojenih na prirodan, održiv način. Posebna atrakcija je – svinjski likovni atelje, u kojemu se svinje predstavljaju kao slikari, za likovno izražavanje pajceka koriste se, naravno, samo jestive boje.

Vulcano prihvaća goste u grupama najviše do 10 osoba, obilazak traje oko dva sata, svaki gost na kraju dobije za uspomenu fotografiju na kojoj ga se vidi na imanju, cijena po osobi je 10 €…. ♣

Visoka moda, vino i vodka

Roberto Cavalli – majstor estetike. Vodka classic Tropical, te vodka Golden Edition

ROBERTO CAVALLI, NAJPRIJE s KRPICAMA, SADA VIŠESTRUKO i U ČAŠI – Glasoviti toskanski modni kreator Roberto Cavalli, znan i kao veliki ljubitelj konja, svojedobno je svoju aktivnost proširio i na područje pića. Najprije na vino, a potom i na – vodku. Evo fotki koje prikazuju kako izgleda vodka koja je pod imenom i prezimenom Roberto Cavalli upravo izašla na tržište! ♣                                                                                      SuČ – 07/2018

Advertisements

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: