Turizam kroz tanjur i čašu/ OD APOKSIOMENA i OPG-a PREKO TOSCANE, ALSACEA, CHAMPAGNE i BORDEAUXA DO – ZEMLJE IZLAZEĆEG SUNCA

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

MALOLOŠINJSKI ALHAMBRA***** i BELLEVUE*****  –  DUŽ HRVATSKE i SVIJETA: VINA HUGEL GRAND CRU, MOËT & CHANDON i VEUVE CLIQUOT, SAKE, JAKOBOVE KAPICE, ROMB, KIRNJA, PATKA, SUSHI, SASHIMI, GYOZA…

Apoksiomen

Lijepo je svjedočiti trudu u maksimalnoj valorizaciji kroz turizam onoga što zemlja i njen neki uži kraj mogu pružiti cijele godine, pogotovu s aspekta prirodnog ambijenta i s aspekta autentičnih lokalnih simbola te hrane i pića. Na Lošinju sam i ovdje se sada radi ne o klasičnom eno-gastro turizmu koji privlači gosta ponajprije nekim ili s nekoliko tipičnih vlastitih proizvoda iz segmenta eno-gastronomije od kojega/kojih je stvoren brand i teritorija, međutim riječ je ipak o bitnoj upletenosti eno-gastronomije u ukupnu turističku ponudu područja. Među svjetlim domaćim primjerima može se navesti aktivnost turističke grupacije Jadranka d.o.o. s hotelima i villama u Malom Lošinju i Velom Lošinju. Jadranka hoteli i ville – s najboljim objektima a to su ekskluzivni boutique hotel Alhambra ***** i veliki hotel Bellevue ***** u krasnoj i za kupanje i sunčanje i te kako prikladnoj uvali Čikat i uz nju u Malom Lošinju – opredijelili su se za turizam na višoj nozi, i težište stavljaju na ono što zahtjevan i visoko platežno sposoban gost traži: uređeni lokalni ambijent, smještaj u gornjoj kategoriji, wellness i spa, sport i rekreacija, tijesna veza s nautikom, muzejske teme (s čuvenim Apoksiomenom kao adutom), visoka, tzv. doživljajna eno-gastronomija na osnovi svježih originalnih domicilnih namirnica porijeklom iz lokalnih (riba, školjke, povrće, voće, maslinovo ulje…), regijskih (riba, školjke, povrće, voće, maslinovo ulje, sir, meso i delikatesne mesne prerađevine, vino…), ali i nacionalnih (povrće, voće, sir, meso i mesne delikatesne prerađevine, vino) izvora, mahom od OPG-ova.

Mali Lošinj, uvala Čikat, pogled s mora na Alhambru ***** i, dolje, na Bellevue *****

Dodatno kao mamac za gosta, posebice stranoga što zasigurno nedovoljno poznaje hrvatski proizvod, služe, osobito u tzv. predsezoni, i razna upečatljiva događanja koja šire znanje i time i horizonte, a među kojima su npr. hedonistički susreti s ponajboljim hrvatskim ali i svjetski glasovitim vinarima, stručno vođene i objašnjenjima popraćene degustacije njihovih vina a i drugih pića, potom, ekskluzivne večere/večeri s gostujućim vinarima i s njihovom plemenitom kapljicom kao pratiteljem delicija u kreaciji chefa kuhinje objekta.

Mali Lošinj, uvala Čikat, pogled s mora na Alhambru ***** i, dolje, na Bellevue *****

Objave gostovanja svjetski slavnih proizvođačkih imena mogu učinkovito utjecati i na našeg čovjeka da se dotičnog dana uputi do Malog Lošinja, a i na stranca i koji to možda inače i nije namjeravao učiniti da nam dođe, a onda kad je stranac ovdje prigoda je upoznati ga na licu mjesta s postojećim našim vrhuncima tako da idući put, znajući kamo i na što sve ide, i samoinicijativno naiđe.

Iako je – s obzirom na kakvoću cesta i s obzirom na nužnost korištenja i trajekta i na ovisnost o redu plovidbe trajekta, te s obzirom da nikako da se već jednom riješi najavljeno proširenje lokalnog aerodroma (nije li zadatak države da na najbolji način uredi i definira odgovarajuće osnovne okvire za odvijanje gospodarske djelatnosti?!) – doći do Malog Lošinja prilično mukotrpno, ipak gostiju ne nedostaje, naprotiv!.

Per aspera ad astra, odnosno preko trnja do zvijezda, kaže stara poslovica i, eto – funkcionira!…

Zvijezde te vinske večeri u Alhambri bili su Jean Frédéric Hugel (prvi slijeva) i chef Melkior Bašić (u bijelome). Između njih dvojice je korporativni sommelier Jadranke Kristijan Merkaš

Produženi vikend s dva državna praznika, u petak i potom u ponedjeljak krajem lipnja, u ugostiteljsko-smještajnim objektima grupacije Jadranka Hoteli i Ville u Malom Lošinju protekao je posebno uzbudljivo: vrijeme je poslužilo, kupanje i sunčanje i druge uobičajene aktivnosti kroz dan u punom zamahu, a popodne i uvečer prilike su bile prisustvovati elitnom programu: vinskoj radionici na temu alzaškog vina i sjajnoj večeri u ekskluzivnom restoranu Alfred Keller boutique hotela Alhambra, te obilježavanju tradicijskog Grand Daya šampanjske kuće Moët & Chandon i proslavi 200. godišnjice Roséa Veuve Cliquot, kao i, u hotelu Bellevue, službenom otvorenju japanskog restorana nazvanoga Matsunoki po mnoštvu borova u malološinjskoj uvali Čikat (matsunoki = bor), domaćini kažu kako je to prvi japanski restoran na našemu dijelu Jadrana.

Ekskluzivna vinska događanja u Alhambri s gostovanjem vinskih zvijezda uvedena prije koju godinu podijeljena su uvijek u dva dijela – na masterclass, te, poslije, gala večeru s vinarom. Praksa je da na masterclassu predstavnik gostujuće vinske kuće uglavnom za pozvane novinare i sommeliere prezentira vinograd, podrum i proizvodnju te, dakako, kroz kušanje, i vina. Navečer je u Alhambrinu restoranu Alfred Keller, u režiji chefa Melkiora Bašića, plaćena večera predviđena za do oko 35 osoba s kupljenom ulaznicom. Nazočni budu, kažu mi domaćini-organizatori, uglavnom gosti hotela, bilo oni koji se toga dana zateknu u boravku u Jadrankinim objektima bilo oni koji dođu toga dana u Mali Lošinj ciljano baš radi druženja sa vinskom zvijezdom večeri. Prijavljuju se u podjednakoj mjeri i naši ljudi i stranci. Zanimanje je publike, čujem, za ovakva vinska gostovanja vrlo veliko, tako da bi se iduće godine uveo još jedan masterclass, dakle uz ovaj postojeći za uzvanike iz struke bio bi i jedan dodatni za posjet s plaćenom  ulaznicom.

Masterclass s alzaškim vinima: Jean Frédéic Hugel (desno) i Kristijan Merkaš

Znana alzaška vinska obitelj Hugel zasad je posljednji protagonist u nizu malološinjskih druženja s eminentnim vinarima i s njihovim eno-uradcima. Do sada su nastupili obitelj Benvenuti iz Istre, koja je svojim nastupom i otvorila cijelu priču, zatim plešivički trio Korak, Šember i Tomac, pa Vlado Krauthaker, Slovenci iz Goriških brda Aleš Kristančić Movia te Marjan Simčič i Edi Aleks Simčič, a od stranaca Opus One, Château Mouton Rothschield, Tenuta di Biserno Lodovica Antinorija i Tenuta San Guido Sassicaia. Bogme, revija pravih imena!!! Za iduće proljeće korporativni sommelier Jadranke Kristijan Merkaš od slavnih stranih vinskih kuća i vinara najavljuje bordoški Château Lafite Rotshield i šampanjsku podružnicu Lafitea Rotshield Champagne te enologa Charlesa Chevaliera, pa iz Toscane Giacoma Casanovu i njegov podrum Casanova di Neri iz Montalcina (brunello), a s hrvatske vinske scene Iločke podrume. Inače, sljedeće godine najesen hotel Bellevue okupit će, posebno, i najbolje naše sommeliere, naime tu bi se trebalo održati državno sommelijersko prvenstvo za 2019.

Jean Fréderic Hugel vodio je degustaciju vina Hugel, medju kojima su se kao najsjajnije zvijezde pokazali Schoelhammer Riesling 2009 te Riesling 2013 Grossi Laüe (dijalektalno, alzaški: grand cru), zatim Pinot gris i Gewürtztraminer razine Grossi Laüe, i Gewürtztraminer sélection de grains nobles “S” 2008. Jadranko Smokrović, direktor prodaje grupacije Moët & Henessy za srednju i južnu Europu, osigurao je – prigodno, za Grand Day! – šampanjce Moët & Chandona u kategoriji Grand vintage – bijele iz 2009. i 2006. (posebno dobar), te ružičaste iz 2009. i 2008. (osobito dobar). Na dan 23. lipnja šampanjska kuća Moët & Chandon već godinama u raznim zemljama svijeta održava svečanost Grand Day kao znak sjećanja na automobilističku utrku daleke 1976. kad je vozač-pobjednik te utrke po prvi put otvorio veliku bocu šampanjca Moët da pred javnosti proslavi svoj trijumf. Inače u Hrvatskoj je Grand Day organiziran još i u Dubrovniku i Rovinju. Šampanjska zvijezda u Bellevueu bio je i Rosé Veuve Cliquot kojime je grupacija Moët & Hennessy, čija članica je i šampanjerija Veuve Cliquot, htjela i u Hrvatskoj obilježiti 200. godišnjicu od njegova nastanka.

________________________________________

Maison Alsace

ALSACE NA DLANUPovijest: U Alsaceu se vinova loza uzgaja već više od 2000 godina. Vino je donijelo kraju blagostanje, posebice u Srednjem vijeku. Zahvaljujući Rajni i njenoj plovnosti, alzaška je kapljica prodavana na tržištima Nizozemske, Belgije, Skandinavije i Engleske. Do početka 17. stoljeća Alsace je bio veliko i prosperitetno vinogradarsko područje, a pad je počeo s 30-godišnjim ratom (1618-1648), francuskom revolucijom (1789) i napoleonskim ratovima. Bogom dana klima: Vinogradarsko područje Alsacea, na sjeveroistoku Francuske, duž rijeke Rajne i uz granicu s Njemačkom, proteže se na padinama planine Vosges u dužini od stotinjak kilometara od malo ispod grada Strassbourga pa prema jugu. Alsace slovi kao najsuhlja vinska regija u Francuskoj. Mikroklima je posebna zbog udaljenosti od utjecaja s mora i zahvaljujući zaštiti Vosgesa. Grožđe dozrijeva sporo do pune zrelosti tako da vino bude s vrlo lijepo izraženim finim aromama i elegantno. Tipovi tla: Vinorodni Alsace može se pohvaliti s pravim mozaikom tipova tla. Lokalni vinogradari i vinari kroz stoljeća su naučili na kojim je tlima najbolje saditi koju sortu. Kultivari: Alsace je nadaleko znan po trima vinskim sortama koje njeguju praktički svi proizvođači vina, a to su traminac mirisavi, rizling rajnski i pinot sivi, ali tu je i silvanac zeleni, od crnih sorata tu je pinot crni. Obitelj: Prvi pisani dokumenti o Hugelima u Alsaceu datiraju iz 15. stoljeća. Hugelovi su inače u Alsace stigli iz Njemačke.  Familijarni počeci u vinogradarstvu i vinarstvu su sredinom 17. stoljeća. Godine 1902. Frédéric Emile Hugel odvojio se, nastanio se u Riquewihru i krenuo samostalno u proizvodnju vina. Hugel iz Riquewihra: Obitelj Hugel svoje trsje ima u Riquewihru, mjestu koje je po vinogradima osobito cijenjeno. Hugelovi gospodare s 25 hektara pod vinovom lozom, gotovo polovica njihova trsja nalazi se na pozicijama grand cru. Loza im je u prosjeku stara 30 godina, ne koriste umjetno gnojivo, prinosi su niski, berba je uvijek ručna. Hugelovi i otkupljuju grožđe, i to sa oko 100 hektara, a od provjerenih vinogradara s kojima imaju dugogodišnje ugovore. Rad u vinogradu i termini berbe su po uputama Hugelovih. Podrumi: Gotovo svi podrumi kuće Hugel nalaze se ispod odlično očuvanih zgrada iz 16. stoljeća. U podrumuma ima više velikih hrastovih bačava starijih od stotinu godina, među njima je i jedna (Ste Caterine) iz 1715. godine, ta je uvedena u Guinnessovu Knjigu rekorda. No to ne znači da u podrum nisu ušli i moderna oprema i suvremene tehnike u proizvodnji. Premium familiae vini: Hugeli izvoze oko 80 posto svoje proizvodnie, i to u stotinjak zemalja. Hugelovi su i članovi prestižne međunarodne udruge Premium familiae vini. ■

__________________________________________

Moët & Chandon Grand Day, u dvorištu-parku hotela Bellevue. Grand Day i ,dakako, Grand Vntage šampanjci (2009, 2008. i 2006!). Uz šampanjsku kraljicu sa žutim pojasom Moët su Jadranko Smokrović, regionalni direktor prodaje Moët Henessyja za središnju i južnu Europu, Kristijan Merkaš kao domaćin i Alzašanin Jean Frédéric Hugel

Izvrsna jela uz francuske šampanjce kreirao je chef restorana hotela Bellevue Stanislav Simeonov

Na slavlje u povodu 200 godina ružičastog šampanjca Veuve Cliquot na terasu uz restoran Matsunoki pozvao je voditelj toga restorana Filip Veselovac

Što se tiče japanskog restorana, smještenog u Bellevueu uz terasu okrenutu prema hotelskom bazenu i prema moru, a koji može unutra ugostiti 70 osoba, na restoranskoj terasi još četrdesetak osoba, u subotu je kroz neformalno druženje bila generalka za otvorenje, a navečer idućeg dana i službeno otvorenje. Vedeta, i za specijalitete odgovoran je tu chef Saša Pribičević, Slavonac koji se kalio u kuhinjama restorana kao što su zagrebački Apetit dok je još tamo chef bio Austrijanac Christian Cabalier, pa Takenoko i Time u Zagrebu. Njegov je inače pristup ponuditi hranu rađenu po japanskoj tehnici i japanskoj recepturi ali sa maksimalnim udjelom naših hrvatskih vrhunskih namirnica provjerenog i kontroliranog porijekla (OPG). To znači da se u kreacijama na tanjuru mogu naći svježa jadranska riba (Kali, Ugljan!) i meso npr. i crne slavonske svinje, domaće patke, planira se, navodno, rabiti i janjetina s naših otoka, a u nekoj oplemenjujućoj mjeri tu su i određene namirnice poput maslinovog ulja koje baš i nisu tipične za japansku kuhinju ali jesu za našu k tome mogu se u japanski koncept odlično uklopiti aromom i svojom – u Zemlji izlazećeg sunca vrlo cijenjenom – nutricionističkom i zdravstvenom vrijednosti.

Unutrašnjost japanskog restorana Matsunoki, koji može primiti oko 70 osoba, a na terasi okrenutoj porema moru još 40

Na svečanom otvorenju – vrhuška grupe Jadranka Hoteli i Ville, na čelu s predsjednikom Uprave Sanjinom Solićem (u bijelome, sasvim desno). Chef kuhinje Saša Pribičević je četvrti slijeva. Ostali na slici – direktori – su Dragan Drlja, Goran Filipović, Robert Pleteš i Andrea Glavan

Chef Pribičević i suradnici pripremili su za kušanje brojne specijalitete od hrvatskih namirnica a sa štihom Japana

Evo i konkretno nekih naziva jela u ponudi: kamenice s granitom od vina i začinskog bilja, maki sushi, karrage piletina, matcha sladoled sa slatkom pastom od azuki graha i s crumbleom od sezama, samostalno rađena udon tjestenina u woku sljubljena s odležanim junećim biftekom, mladim mahunama i teriyaki umakom. Od pića, sake je u japanskoj ponudi dakako neizostavan, ima i pjenušaca od riže a i japanskog whiskyja renomiranih destilerija kao što su Nikka Taketsuru, The Yamazaki, Hakushu i Hibiki. No, tu su i naša i strana vina.

Inače, kažu da je upravo sake u svijetu u kontekstu konzumacije u visoko uzlaznoj putanji. Da bi ga se i jače približilo konzumentima, u Bellevueu je, u povodu otvorenja restorana Matsunoki organizirana radionica koju je, u suradnji sa zagrebačkim sommelierom i voditeljem uglednog i elitnog restorana Noel, inače, kako je rečeno, prvim certificiranim hrvatskim sommelierom upravo za sake Ivanom Jugom, odlično vodio Suad Suwi Zlatić, porijekom iz BiH ali već dugo s boravkom u Austriji, proglašen najboljim austrijskim sommelierom 2014. godine, te Ambasadorom Champagne…

Suad Suwi Zlatić (u sredini) i Ivan Jug Noel

________________________________________

SUWI  ZLATIĆ: ZRNCA o SAKEU – Iako ga se u svijetu stalno i intenzivno povezuje s Japanom, sake je – kineskog porijekla • riječ sake doslovno znači alkohol • vino od riže u Japanu se naziva shei shu, a rakija od riže sho shu • sake se proizvodi od riže, čiste vode i gljivice zvane koji • riža može biti i crvena, pa tako sake može imati i ružičastu boju • u Japanu postoji ukupno oko 350 sorata riže, a 20 ih je vrhunske kakvoće • riža se sadi u svibnju, bere u rujnu a produkcija sakea starta u listopadu, proizvod je gotov i spreman za tržište u ožujku u godini koja slijedi godište berbe upotrijebljene riže • Japanci pozivaju i turiste da se uključe u sadnju i potom i u berbu riže • riža za proizvodnju sakea polira se, tj. miče joj se vanjski sloj, zato jer on sadrži proteine i masnoće što u fermentaciji mogu stvoriti neke ne baš čiste i ugodne mirise • na etiketi sakea naveden je podatak o postotku riže, on govori o tome koliki je procent od ukupnog zrnca riže ostao za produkciju sakea nakon poliranja i odstranjivanja vanjskoga sloja. U nekim slučajevima poliranjem se odstrani i do 50 posto zrnca • sake može sadržavati od sedam pa do i 15 volumnih postotaka alkohola • sake se ne sulfitira a sigurnost da se neće kvariti s vremenom počiva na pasterizaciji • sake se najbolje čuva na tamnom i hladnom mjestu na temperaturi koja ne varira • u takvim uvjetima u neotvorenoj boci može bez problema stajati i do tri godine • kad se boca otvori i ako je nepopijena pa se začepljena drži u hladioniku sake će lako u dobroj formi izdržati oko dva mjeseca • tradicijska boca za sake u Japanu volumena je 1,8 litara a naziv joj je ishobim, a boca u koju se sake puni za izvoz u Europu sadržine je 0,72 l • u Japanu postoji natjecanje s izborom najboljeg stručnjaka za sake. Suwi Zlatić priprema se za nj i nada se postati – Sake Samurai • na kušanju na masterclassu u lošinjskom Bellevueu ponuđeno je osam različitih sakea, bilo je mirnih i pjenušavih, kristalno bistrih i maglušastih a i mutnih, slatkih i manje slatkih. Meni osobno najviše su se dopali mirni i bistri te kompleksni Hanatomoe Natur@Naturé, s nešto mirisa po kuhanoj riži i s dosta aroma mljevenog maka (nadjeva za makovnjaču), oraha i gljiva, topao sa 14,5 vol % alkohola, vrlo pun, slan, dugotrajan u ustima, te Masuzimi, dozrijevan u bačvici francuske produkcije ■

______________________________________

Ali, ipak, zašto japanski restoran na našem Jadranu?

– Japanski restorani vrlo su popularni u svijetu, ima ih već i u Hrvatskoj, pa se pomislilo da bi bilo dobro jedan otvoriti i na Jadranu. Japanski restorani na glasu su zbog osobito okusnih jela koja se upravo zbog visoke kvalitete sastojaka i zbog načina prigotavljanja smatranoga naročito zdravime jako cijene u kontekstu tzv. zdrave prehrane. Japanski restorani privlače veliki broj gostiju, a, što je vrlo važno, i zahtjevne goste duboka džepa. Jadrankini hoteli su visoke kategorije, Bellevue i Alhambra su sa po pet zvjezdica, i logično je da želimo da nam takvi gosti i dođu. Naša velika prednost na Lošinju je u tome što u jadranskom pojasu imamo mnoštvo vrhunskih i svježih namirnica na kojima se bazira ne samo japanska nego i mediteranska kuhinja, konkretno ribu i plodove mora, povrće i voće, i to treba i iskoristiti na najbolji način, zašto ne i jednim dijelom na tanjuru i kroz globalno tako prihvaćeni originalni izričaj Zemlje izlazećeg sunca… – kaže chef Pribičević.

Iva Gagro, direktorica prodaje Jadranka hoteli d.o.o

Hrvatska nije poznata po visokom standardu života – kad ga ni nema!, a nije baš ni znana u svijetu po onome što se općenito smatra ekskluzivnom ponudom, pa je bilo logično Ivu Gagro, direktoricu prodaje u grupaciji Jadranka, upitati o tome kako zapravo funkcionira taj petozvjezdani turizam na Lošinju, u kojoj mjeri stvar još počiva na ulaganjima i očekivanjima te strpljenju, a u kojoj se mjeri vide ohrabrujući rezultati što zaista daju razloge za veselje i za to da se istrajava.

– Treba biti svjestan da se na ovome polju stvari prema naprijed ne odvijaju brzo. Proces je spor i dugotrajan, a, kako se primjećuje: eppur si muove. Svake godine vide se u rezultatima pomaci nabolje. Jadranka ima dva hotela s pet zvjezdica u Malom Lošinju, to su Bellevue i Alhambra, te dva hotela sa četiri zvjezdice, a u Velom Lošinju jedan hotel sa četiri zvjezdice. Hotel Bellevue ***** prvi je lošinjski hotel sa pet zvjezdica. Svojim raskošno dizajniranim interijerom, vrhunskom ponudom Bellevue Spa Clinic te jedinstvenom kartom koktela oblikovan je za puni hedonistički odmor. Boutique Hotel Alhambra ***** nalazi se susjedstvu Bellevuea, u lošinjskoj uvali Čikat uz samo more, okružen borovima, agavama i palmama. Vrhunska gastronomska ponuda hotelskog à la carte restorana Alfred Keller počiva isključivo na biranim delicijama i na pomno izabranim najboljim pićima te na velikom izboru vrhunskih domaćih i stranih vina. Alfred Keller je među rijetkim restoranima na hrvatskim otocima s prepoznatljivom visokom kuhinjom, na što ukazuje i renomirani francuski vodič za restorane Gault et Millau. Hoteli sa četiri zvjezdice jako su nam dobro popunjeni i to ne samo u tzv. glavnoj sezoni nego i u dobrom dijelu predsezone i posezone. Što se tiče pet zvjezdica, mogu reći da je Bellevue, koji je vrlo velik, popunjen vrlo solidno, ove godine do sada bolje nego lani. Za zahtjevne i imućne goste za objekte s pet zvjezdica valja se energično i dobro promišljeno boriti. Ti gosti su posebni, očekuju mnogo, traže autentično, i to mora biti sa strane ponude ispunjeno, cijena onda nije prepreka. Stoga i jesmo posebno aktivni na razvijanju programa sa sadržajima prikladnima za privlačenje tih posebnih gostiju. Moram se pohvaliti da smo od našeg najekskluzivnijeg objekta Alhambre već na neki način i vani učinili nešto poput branda, Alhambra se percipira ne više samo kao nešto što je vezano uz Španjolsku, nego i kao nešto što je vezano uz Hrvatsku, precizno: Mali Lošinj. Tome su pridonijeli razna događanja koja organiziramo u tijeku godine, naša izvrsna kuhinja o kojoj brine chef Melkior Bašić, ponuda od više od 350 raznih etiketa vina iz Hrvatske i čitavoga svijeta, bogata whiskyteka. Odlično na otoku rade restorani, Jadranka Hoteli i Ville ima ih, što mesnih što ribljih, osam à la carte, sedam u Malom Lošinju i jedan u Velome, sada im se eto pridružio i ovaj japanski u hotelu Bellevue. Najviše gostiju imamo iz Hrvatske, Austrije i Njemačke, većina ih stiže svojim automobilom. Dio gostiju dolazi nam avionom, i preuzimamo ih na aerodromima u Rijeci, Puli, Zadru, a i u Zagrebu. Bitno bolju situaciju očekujemo nakon što se proširi, preuredi i otvori aerodrom na Lošinju… – kazala je Iva Gagro. ♣ SuČ-06/2018

_______________________________________

Enogastro turizam

More – čisto k’o sunce!

BRAND PROIZVODA KAO BRAND TERITORIJA – Sa završetkom školske godine i sa službenim početkom ljeta ušli smo u dvomjesečno razdoblje koje nazivamo puna turistička sezona. Period je to kad nam – barem u ovim posljednim dvjema godinama – gosti naprosto naviru toliko da bi se moglo reći da kao specifična i, kako reklama kaže, Mala zemlja zemlja za veliki odmor, geografski u mnogim elementima idealno smještena, imamo ne turizam na razini kakvoće koja odgovara našim komparativnim prednostima i našem ukupnom potencijalu, nego, zapravo, kako sam već jednom prije spomenuo, invaziju turista, s vrhuncem tsunamija upravo u srpnju i kolovozu. I paradoks da mnogi naši ljudi, osobito mladi, u trenucima kad su kao sinovi i kćeri ove zemlje i potencijalni kvalitetni borci za nju najpotrebniji domovini i kad bi mogli lijepo zarađivati kod kuće i cijele godine a ne samo eventualno kroz dva spomenuta ljetna mjeseca – zarađuju u aranžmanu trbuhom za kruhom u inozemstvu.

Učinkoviti ambasadori hrvatskog turizma, pogotovu ako (ponekad) nastupe i zajedno: Luka Modrić i Željko Radić, već 30 godina vlasnik i voditelj uglednog restorana Kornat u Beču! Kornat je, kako sam vidio, jedan od malog broja naših ugostiteljskih objekata u inozemstvu koji već i svojim nazivom upućuje na/u Hrvatsku. Zar hrvatski restorani u inozemstvu ne bi trebali biti barem podjednako učinkoviti u propagandi naših jela i pića vani kao što su to npr. talijanski lokali?

Vremena su se i te kako promijenila u odnosu na neko prijašnje doba kad su glavni i maltene jedini magnet za izbor odredišta za putovanje i duži boravak bili sunce i more, baš u srpnju i kolovozu. Materijalna situacija i standard života osobito u turistički emitivnim zemljama osjetno su se poboljšali, prometna povezanost bitno je bolja, zrakoplovna vozna karta dostupna, kao emitivno područje u velikoj se mjeri otvorila Azija, na turiste je, ovdje, moguće računati i iz zemalja s južne polukugle gdje su ljeto i godišnji odmori onda kad je u nas zima. Zatim, brojni ljudi, i na sjevernoj i na južnoj polukugli, ne podnose veliku vrućinu pa im kupanje i sunčanje nije primarno i radije ljeti pođu u (planinske) prostore gdje je svježije odnosno otputuju nekamo gdje je svježije godišnje doba. K tome, s obzirom na današnju jako dobru prijevoznu povezanost i na mogućnost jeftinije avio-karte ako se ona kupi nešto ranije, turistička putovanja znaju biti kraća i češća, i prema više različitih odredišta. Sunce i more i dalje su u žiži, ali znatno su se kod tzv. suvremenih nomada razvili brojni drugi interesi o kojima domaćin u turizmu ima računa razmišljati jer su se sadržaji što spadaju u te druge interese pokazali visokokomercijalnima. Turista danas uvelike zanimaju prirodne ljepote i posebnosti, zatim povijest, kultura i umjetnost, a kao nadgradnju baznoj uzrečici da i ljubav ide kroz želudac užitak se traži i u enogastronomiji. Specifični delikatese i kulinarika kraja te – s obzirom da je Bakhov nektar statusno podignut na oltar – posebice vino danas su atraktivni toliko da već golemi broj onih što se odlučuju na putovanje kao cilj dolaska i boravka odabire prvenstveno upravo područje svjetski znano kao prostor rođenja i njegovanja vrhunskih i domicilno tipičnih karakternih proizvoda na tanjuru i u čaši. U sklopu turističke industrije općenito, uz onaj primarni kupališno-sunčališni turizam i kulturni, zdravstveni, sportsko-rekreacijski, pustolovni/ adrenalinski… turizam razvio se, i postao vrlo relevantnime, eno-gastro turizam. Tako da je u zemlji koja je s obzirom na odličnu geografsku poziciju nadohvat ruke, zemlji koja ima i more s toplom mediteranskom klimom i planine sa snijegom, koja ima prirodne ljepote, dugačku povijest, bogatu kulturu, koja ima raznoliku floru i faunu i odlične uvjete za poljoprivredu i proizvodnju visokovrijednih artikala iz segmenta hrane i pića, turizam i to na visokome nivou i kao unosna gospodarska grana moguć, zapravo i obvezan kroz cijelu godinu…

Chef Srećko Lončar, nekad jedna od kuharskih zvijezda zagrebačkog elitnog hotela Intercontinental (danas Westin) sad je u Rostovu u Rusiji, i na slici je s hrvatskim navijačicama na Svjetskom nogometnom prvenstvu u toj zemlji. Koliko ćemo umjeti međunarodne uspjehe hrvatskih sportaša iskoristiti u promidžbi i hrvatske eno-gastronomije i naše turističke ponude?

Niz vinorodnih područja na svijetu popriličan promet ostvaruje kroz cijelu godinu upravo kroz turizam vezan uz vino i gastronomiju. Destinacije kao inspiracije za posjet su ponajprije npr. Toscana (brunello, vino nobile, chianti classico…), Pijemont (barolo, barbaresco), Burgundija, Champagnea, Alsace, Bordeaux, dolina Rhône, njemačka rajnska oblast, Mosela, austrijski Wachau, Krems, Kamptal uz Dunav pa Burgenland, mađarski Tokaj, Villany, Kalifornija u SAD… Ti krajevi imaju uvjerljivu podlogu koja mami: svjetski afirmiranu ponudu i dobru osnovnu logistiku za prihvat gosta kroz svih 12 mjeseci. Spomenutim predjelima u nas se na području eno-gastronomije može približiti tek Istra, kojoj je svakako u prezentacijskom smislu prednost to što je zemljopisno locirana uz Sloveniju i sasvim blizu Italije i Austrije, zatim to što ima tartufe, školjke i ribu, prvoligaško maslinovo ulje, sir, specifičan pršut, i malvaziju… U toj regiji se umjelo na široj platformi razviti kulinariku na visokoj razini, i potom sa svim time dosta dobro upoznati potencijalne i glede platežne moći domaćinu zanimljive potrošače. Zašto u tome kolu u punome smislu nisu, primjerice, i Pelješac i Korčula, kao produžene turističke ruke svjetski glasovitog Dubrovnika, a, rekao bih, i otok Hvar? Upravo ovih dana stiglo mi je porukom preko Facebookova Messengera pitanje jednog pelješkog vinogradara i vinara, posjednika veće vinogradske površine na Dingaču, upravo o tome kako to da Istra toliko sjaji u segmentu enogastro turizma, a Pelješac, koji, piše autor poruke, ima od Istre bolji krajobraz, tradiciju, klimu i ostalo – kaska. Evo, kao mogućeg odgovora, jedne misli objavljene u zagrebačkom časopisu Ugostiteljstvo i turizam a koju sam malo dopunio: Enogastro turizam je nešto što može ostvariti puni rezultat ne tek na temelju zbroja ukusnih jela i kvalitetnih vina te po zbroju vrhunskih restorana na nekom određenome prostoru, nego, obvezno, i po na bitnim činjenicama baziranoj dobro iskomuniciranoj priči što proizlazi iz vrhunski osmišljene i provođene politike u razvoju turističkog gastronomskog proizvoda u pojedinome kraju a u sklopu cjelokupne turističke industrije kao vitalne gospodarske grane neke zemlje. ■

Advertisements

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: