KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 12.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

 KRONIKA / CHRONICLE

Željko Suhadolnik

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS

VUGLEC BREG – ŠAMPION CRO-VINSKOG TURIZMA 2017 • BAJKA NA DLANU i – JEZIKU • KOLARIĆ SA ČETIRI ZVJEZDICE • ZAGREB OPET NAJBOLJE ADVENTSKO ODREDIŠTE • SVIJET u ČAŠI & ATELJE OKUSA – FIŠIJADA & BRUDETIJADA • FIŠ OD SRNETINE i PUNOLJETNO VINO u STRUŽECU POSAVSKOME • ODVJETNIK s BOUTIQUE-HOTELOM • PRŠUT i SLAVONSKA OMEGA MANGUPICA • BIROKRACIJA, NEHAJ, NEMAR • O OZNAČAVANJU NA ETIKETI • JUBILARCI NA VAGI: DVA PO 25 i JEDAN OD 50 • DVIJE ANITE JEDNOG KOSA • I CMREČNJAK KAO SLAVLJENIK • NOVA FURMINTSKA BOCA ZA PUŠIPEL • Sudbine: TUŽNA RADOST • DUBROVNIK FESTIWINE 2018 • Mjehurićima protiv dobrosusjedskih razmirica: SMOTRE PJENUŠACA u ZAGREBU i LJUBLJANI • PENINE KOD ISTENIČA No 1 • TAMPERE WINE FEST 2018 • VINISUD & VINOVISION  2019. u PARIZU • ANTEPRIME DI TOSCANA 2018

____________________________________

Šampion 2017 vinskog turizma u RH – Vuglec-breg

Boris Vuglec – pozdrav gostu iz jedne od drvenih kućica u njegovu svojevrsnome etno-selu u Škarićevu na Vuglec-bregu

POSEBNA PRIGODA, POSEBNO PERLANJE! – Postati šampionom u nečemu razlog je i za poseban šampus. U ovome slučaju šampion je, u kategoriji vinskog turizma i na državnoj razini, posjed Vuglec-breg iz Škarićeva ponad Krapinskih Toplica, dobitnik pobjedničke povelje Bijeli grozd u izboru 2017. organiziranome od strane udruge za kulturu stola G.E.T. Report koja se bavi promicanjem eno-gastronomije i razvojem vinskog turizma, a poseban šampus je Jasminka iz proizvodnje Vuglec-brega i suradnje vlasnika Borisa Vugleca s enologinjom Jasminkom Šaško i sa zagorskim kraljem visokih predikata Borisom Drenškim Bodrenom, naime za ekspedicijski liker za taj pjenušac (12,0 vol % alkohola, 40 g/lit neprovrelog sladora) korišteno je Bodrenovo ledeno vino (rezultat zanimljiv;  inače, u nas već neko vrijeme visoke slatke predikate za ekspedicijski liker za pjenušac Maximo rabi podrum Kutjevo d.d., vrlo znan i cijenjen baš po tom slatkom desertnom vinu).

Lijepi ambijent

Jagica – novootvorena domaća drvena hiža za smještaj gostiju

Udoban smještaj i…

…vani, jacuzzi koji se može koristiti kroz cijelu godinu

Krajem 2017. bila je šesta dodjela povelja Bijeli grozd, nagradâ vinarijama koje uspješno razvijaju vinski turizam i pojedincima koji svojim aktivnostima pridonose razvoju i promicanju vinske kulture. Glasovalo je, vele GET-ovci, više od 500 eno-gastro znalaca i putnika. Proglašeni su najbolji vinski podrumi s turističkog aspekta za Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju. U zagrebačkoj Esplanadi za vrijeme festivala Zagreb Vino.com dodijeljena su priznanja svim prvacima po državama u okruženju, a sada G.E.T. Report priprema i proglašenje ukupnog prvaka cijele regije, dodjela titule šampiona nad šampionima pod nazivom Bijeli grozd Regional Trophy za sezonu 2017/2018 najavljena je za sredinu veljače kad će se (16. i 17. 02.2018.) na ladanjskom imanju Principovac u Iloku  održati četvrta G.E.T. Konferencija o eno-gastro turizmu.

Prvak za Hrvatsku Vuglec-breg titulu je dostojno proslavio na imanju. Bila je to prigoda da se pokaže nova turistička kućica Vuglec-brega nazvana Jagica, na dvije etaže, sa četiri dvokrevetne sobe u donjem i isto toliko u gornjem dijelu.

Zdravica u povodu osvajanja šampionske titule: Boris Vuglec – vlasnik objekta Vuglec-breg, Jasminka Šaško – enologinja. i Boris Drenški, kolega vinar čije predikatno vino je rabljeno kao ekspedicijski liker za Vuglecov pjenušac Jasminka

Turistički kompleks Vuglec-breg plod je stvaralačke i romantičarske vizije obitelji Vuglec, koja je željela baštinu svojih predaka, starih Vugleca, pretvoriti u trajnu vrijednost. Objekt se nalazi na nekih 270 metara nadmorske visine, u vrlo lijepom ambijentu šume i vinograda. Četiri hektara sa 16.000 trsova pripadaju Borisu Vuglecu, koji se odlučio i za proizvodnju i plasman vina na suvremeni način – logično, kad ima restoran! – pa je kao strukovnu pomoć u realizaciji angažirao enologinju, a to je Jasminka Šaško. Službeno je objekt otvoren 2006. Obuhvaća šest tradicijskih drvenih kućica u interijeru s visokim komforom primjerenime današnjem vremenu, ukupno je oko 50 kreveta. Smještajne jedinice većma su dvokrevetne sobe, a postoje i tri apartmana. Smještaj u dvokrevetnoj sobi s doručkom za dvije osobe stoji 600 kuna. Pansionski obrok za goste koji se zadrže na dva i više noćenja je 120 kuna po osobi, a dobivaju se tri slijeda sa zagorskim specijalitetima (primjerice: štruklova juha, repnjak tj. savijača s repom – zimska inačica ljetne bućnice, meso iz krušne peći kao purica i patka, dakako s mlincima, pa teletina, po zimi su obvezno na jelovniku buncek, češnjovke, krvavice, kiselo zelje, restani krumpir…) Svim gostima koji su na smještaju nudi se mogućnost besplatne degustacije Vuglecovih vina (iskače cabernet sauvignon iz 2011!).

Vuglec-breg, domaći menu: repnjak, juha sa štruklom, pečene raca, pura te teletina, mlinci kao prilog, makovnjača, orehnjača i štrudel, te zvijezde u čaši: Cabernet sauvignon Vuglec 2011 i slatki pjenušac Jasminka

Uz objekte za smještaj i prostrani restoran koji nudi brojna tipična jela tradicijske zagorske kuhinje te vinski podrum s kušaonicom, tu su i objekti za sportske aktivnosti kao tenis, mali sportovi, pa kućica Imbra sa saunom i hidromasažnim bazenom u kojemu je kupanje moguće tijekom cijele godine. U planu je, za koju godinu, veli Boris Vuglec, i otvaranje tzv. glampinga, odnosno visoko-elegantnog i visoko-komfornog šatorskog naselja (glamurozni kamping) sa 15 smještajnih jedinica, uređenje wellness-centra i bazena kapaciteta komotnog prihvata nekih pedesetak osoba.

Objekt Vuglec-breg, koji radi u tijeku svih 12 mjeseci, pohvalit će se s oko 30.000 gostiju kroz godinu, od toga broja 60 posto čine stranci, ponajviše Nijemci, pa su tu Poljaci, Česi, Slovenci, a ima i gostiju i iz Azije! Inače, čulo se tog popodneva od predstavnice Krapinsko-zagorske županije, i to da se ta županija snažno okrenula razvoju u turističkome pravcu, te da sada godišnje bilježi već oko 310.000 noćenja, brojne investicije u turistički sektor planiraju se u očekivanju još boljih rezultata… ♣

BAJKA NA JEZIKU? – Hrvatsko zagorje reklamira se u turističkome smislu sloganom Bajka na dlanu. Ako se netko hvali da ima ovo i da ima ono, logično je da sve i bude upravo iz tog njegovoga kraja, inače – simpatičan slogan Bajka na dlanu postaje ne baš simpatičnom bajkom na jeziku.

Za nedavne pressice-druženja u objektu upravo u Hrvatskome zagorju a koji je za 2017. godinu osvojio značajnu nagradu ovogodišnjeg prvaka Hrvatske u vinskom turizmu s visoke razine Krapinsko-zagorske županije podijeljena je nazočnima vrećica Hrvatsko zagorje – bajka na dlanu bogata info-materijalima o raznolikoj ponudi toga našega brežuljkastog kraja na sjeverozapadu Hrvatske, a među raznim brošurama našla se i čokoladica u vrlo zgodnome pakiranju za koje je naručitelj bio svakako – opravdano! – uvjeren da će osvojiti i izgledom i sadržajem, ali je bio ili krivo – ali neopravdano! – uvjeren da će neki, po zakonu o označavanju proizvoda  obvezni, otisnuti podaci o čokoladici ostati nezapaženima ili – opet neopravdano – smatra da nije nužno da nešto što se kroz propagandu vezuje uz neki (njegov!!) teritorij i bude s toga teritorija.  Čokoladica je proizvod ne iz Hrvatskoga zagorja nego iz druge sredine, čak i ne iz Hrvatske, nego iz susjedne nam zemlje s kojom se na političkom nivou prijateljski stalno prepucavamo… No – da, ipak, proizvođač nije netko naš koji je u valu iseljavanja u pečalbu iz Lijepe naše krenuo prema npr. Njemačkoj, Irskoj… pa se uspio skrasiti u bližem inozemstvu? Uglavnom: čokoladicu s Hrvatskim zagorjem vezuje to što je – njen uvoznik iz Tuhlja. ♣

KOLARIĆ SA ČETIRI ZVJEZDICE – U G.E.T. Reportovu izboru najboljih vinskih podruma u turističkom kontekstu a za 2017. među prva tri u regiji Bregoviti hrvatski sjeverozapad našao se posjed Franje Kolarića iz jaskanskoga kraja. Kolarić, koji ima šest hektara vlastitog vinograda s 30.000 loza a s 10 hektara otkupljuje grožđe od članova šire obitelji, vodi u Hrastju Plešivičkome lijepi smještajni i ugostiteljski objekt s prostranim restoranom te s 15 što dvo- što trokrevetnih gostinjskih soba, ukupno 44 kreveta, sve kategorizirano sa četiri zvjezdice. S obzirom rastuću popularnost Plešivice kao eno-gastro odredišta, s obzirom na blizinu turistički snažno emitivnoga Zagreba ali i s obzirom na neposrednu blizinu autoputa Zagreb-Karlovac-more i obratno, dobro je to zapamtiti.

Franjo Kolarić – doček gosta

S mamom u kuhinji…

….s gostima za stolom…

Mama je glavna u kuhinji, a Franjo pod sobom ima vinograde te podrum, koji kani proširiti novim dijelom s predviđenom površinom od 400 četvornih metara. Sredstvima iz vinske omotnice gradnja bi tog novoga dijela trebala startati krajem ove ili početkom iduće godine. To ne znači i da bi se Franjo i širio s vinogradima, i on kao i još neki njegovi kolege vinogradari/vinari kaže da je, nažalost, u nas teško naći prikladnu radnu snagu za vinograd i podrum, veli i da je imao svojedobno, prije nekih desetak godina, sreću da naiđe na dva vrlo dobra momka iz BiH koji su se pokazali sjajnim radnicima i koji su i sada kod njega ali ne bi bili i dovoljni za novi veći opseg posla…

Široka je paleta Kolarićevih vina, naime nekoliko je etiketa pjenušca, priličan je broj etiketa mirnoga vina, a kao najnovije tu je i vino rađeno uz dugu – polugodišnju – maceraciju u amfori. Kolarić se dosta posvetio silvancu zelenome koji je nekad bio raširen u plešivičkim vinogradima, a uz njega kao samostalno vino tržištu nudi i mješavinu tradicijskih plešivičkih sorata – trsje je starije od 60 godina! – pod nazivom Stare sorte.

…te u podrumu i…

… kao najnovije, uz amforu

Zatim tu su i chardonnay Coletti 2016, pa graševina, rajnski rizling, sauvignon – 2017. mu je bila prvi rod, onda neuburger, portugizac, crni pinot… Nekako ispada kao da je Kolariću pinot sivi kao sorta najmiliji, naime od njega radi više tipova vina, konkretno u količini od 50 posto taj kultivar stavlja u pjenušac (drugih 50 posto je pinot crni), a tu su sivi pinot selekcija With love (četiri dana maceracije na hladno), sivi pinot sur lie (godina dana na kvascu u bačvici od 500 litara), sivi s crnim pinotom u ružičastome vinu, pa Ivana Slatkica poluskatka kasna berba sivca, naposlijetku je i sivi pinot iz amfore, nakon maceracije dozrijevan u bačvicama od 500 litara… Valja istaknuti da se Franjo Kolarić pobrinuo za vrlo decentnu i elegantnu opremu za svoja vina.♣

Advent u Metropoli

Kazališni trg i, dolje, Zrinjevac

ZAGREB PONOVNO NAJBOLJE PREDBOŽIĆNO ODREDIŠTE! – Zagreb je i ove godine, treći put zaredom, proglašen najboljom adventskom destinacijom. Veselje zbog titule dopunjeno je i onime vezanim uz nešto konkretno: osjetno povećanje broja turista i noćenja u odnosu na prošlu godinu, što treba značiti i osjetno povećanje prihoda. Već prije završetka adventskog programa u gradu registrirano je 23 posto više gostiju nego u isto vrijeme lani, konkretno bilo je 111.000 turista i oko 200.000 noćenja!

Trg bana Jelačića – osvježenje u zagrebačkoj adventskoj ponudi: francuski specijaliteti i vina iz doline Rhone te pjenušci ublažili su dominantne mirise kobasica i kuhanog vina. Dolje: gost iz Francuaske François (lijevo) s Gastronomadom Zoranom Šimunićem

Uvijek privlače pažnju: Miroslav Ćiro Blažević te karikaturist Davor Štambuk, koji se u svojim radovima često dotiče eno-gastronomije

Atmosfera blještava, vesela, miris kobasica i kuhanog vina sa svih strana. Adventski sadržaji bili su na 12 lokacija u gradu. Pročulo se eto vani za predbožićno te božićno i novogodišnje događanje u glavnom gradu Lijepe naše, pa su i inozemni ponuđači došli izlagati na štandovima delicije iz svojih zemalja, primjerice oveći štand imali su ponuđači sira iz toskanskog mjesta Montepulciano, znanoga po vinu Nobile di Montepulciano ali i po siru što se proizvodi u njegovoj okolici, a iz Francuske u kućici Maison de France delicije trikolora poput gusje paštete, sireva, kamenica, kroasana i brioša, mirnih vina iz doline Rhone i pjenušavih vina… prezentirao je sa svojom veselom ekipom i s našim Gastronomadima neumorni kulinarski misionar François Louyot što putuje svijetom i pronosi gastronomsku istinu rječju i djelom, nabavlja najbolje namirnice i delikatese na njihovim izvorištima i donosi ih onima kojima hrana i piće nisu tek egzistencijalna potreba nego izvor životne radosti. Nije čudno što su se kod Luyota na Jelačić-placu među ostalima našli i trener svih trenera Ćiro Blažević i karikaturist svih karikaturista Davor Štambuk…♣

Ispraćaj staroga i najava novoga

Ante Krešić, majstor za fiš, već nekoliko godina organizator uspješne Fišijade u Buškom jezeru

SVIJET u ČAŠI PRELAZI u ATELJE OKUSA, a FIŠU SE PRIDRUŽUJE BRUDET! – Prostori časopisa Svijet u Čaši, kraj 2017, te 25. godišnjica i završetak prve hrvatske revije za enogastronomiju i turizam. I dolazak nove, 2018, s najavom Ateljea okusa Svijeta u čaši!

Akademski slikar te i fotograf ali i odličan kuhar Ante Krešić počastio nas je svojom nazočnošću i kreacijom sjajnog kulinarskog specijaliteta – fiša. A mi iz Svijeta u čaši i Ateljea okusa pobrinuli smo se za svečarski pjenušac i vina. Neka su od tih vina bila simbolična i povijesna za nas: magnum Zajedno 2006 koji smo realizirali zajednički s našim istaknutim vinogradarom/vinarom Vladom Krauthakerom te, u butelji prekrivenoj crnom plijesni raccodium cellare, Pinteričev šipon 1992, dakle iz godine kad je startao Svijet u čaši!

Ovom prigodom Ante Krešić kao čelnik organizacijske ekipe za već tradicijsku Fišijadu u eko-selu na Buškom jezeru u Hercegovini najavio je izdanje za 2018. Fišijada 2018 će biti uz blagdan zastitnika BiH i Buškog jezera sv. Ilije koji je 20. srpnja (ove godine to je petak), i predviđeno je da traje dva dana, a na sugestiju upravo Svijeta u čaši (lani sam tamo bio predsjednik žirija za ocjenu fiša) kao novost i, s obzirom na lokaciju priredbe, logično obogaćenje programa, uvodi se i natjecanje u pripremanju brudeta! ♣

Svijet u čaši – 25 godina. Uz butelju Pinteričeva Šipona 1992, godišta kad je izdan prvi broj revije, te uz magnum Zajedno 2006 kreiranime u suradnji s Vladom Krauthakerom, enologom koji je samostalnim putem kao proizvođač vina krenuo također 1992. Dolje – ispraćaj Stare godine s fišom…

Početak 2018: riba i divljač na natjecateljskom pladnju

FIŠ OD SRNETINE i PUNOLJETNO VINO u STRUŽECU POSAVSKOME! – To je moguće samo na Turky-partyju i sa Svijetom u čaši: fiš od srnetine i punoljetno vino! Fiš, i à la wild!

Nakon ispraćaja 2017. u prostorima Svijeta u čaši u Zagrebu – ponovni susret u gotovo istom sastavu na početku 2018. u mjestu Stružec Posavski, kod Velike Gorice, na imanju ugostitelja Miljenka Turka koji je svojedobno u Buzinu imao sjajan restoran Turk a koji sada živi na seoskom imanju tik uz Savu.

Nova fišijada i nadmetanje u prigotavljanju divljači – u suradnji s Ateljeom okusa i možda uskoro na imanju Miljenka Turka (sjedi sasvim desno) u Stružecu Posavskome kod Velike Gorice

Domaći seoski ambijent, veliki vanjski prostor s ribnjakom, interesantan rustikalni interijer tradicijske drvene kuće uređen u profinjenome stilu, na stolu, umjesto obećanoga fiša – pašteta od srnetine, mast od vepra, juha od domaće kokice Regice, srnetina à la wild, domaćinovo bijelo i crno iz 2017 te punoljetni Beli pinot 2002 posjeda Edi Simčič iz Goriških brda i Chardonnay 2003 izborna berba od Koraka s Plešivice, na kraju i Turkov vinjak.

Miljenko Turk, koji je bio pozvao na riblji paprikaš, nije se, veli, nakon što je kod nas na Ateljeu okusa krajem 2017 kušao fiš od akademskog slikara Ante Krešića, usudio kuhati riblji paprikaš pa se opredijelio za srnetinu… Pokazao se sjajnim domaćinom i kuharom ali i, skupa s Mladenom Horićem iz novoosnovane neprofitne udruge Atelje okusa, i inspiratorom za nove enogastro-turističke akcije. S obzirom na vrlo prikladan vanjski ambijent na Turkovome prostranome imanju rodila se ideja da se uoči već tradicijskog natjecanja u prigotavljanju fiša na Buškom jezeru u Hercegovini priredi riblje i kulinarsko natjecanje upravo kod Turka, za ribiče i za ljubitelje ribe iz Zagreba i okolice. Međutim s obzirom na ono što je na tanjuru sada ponudio Turk i s obzirom da je područje uz Veliku Goricu znano i po divljači – divlje patke, srna, jelen, pa i vepar – moglo bi se u nekom proljetnom terminu kod Turka prirediti, s turističkom konotacijom, i takmičenje u kuhanju jela od divljači… Dakako da se očekuje podrška Turističke zajednice Grada Zagreba, Velike Gorice i Turističke zajednice Zagrebačke županije. ♣

DVA PO 25 i JEDAN OD 50! – Glavni jubilarac: bizeljski vinogradar i vinar Simon Pinterič (preporučujem kušati njegov Dorn, od sorte dornfelder) koji je toga dana uz brojne svoje prijatelje iz Slovenije ali i one iz Hrvatske (Zagreb pretežito!) slavio 50 godina života, a jubilarci do njega: Mladen Horić te Željko Suhadolnik, koji su nešto prije proslavili po 25 godina izdavanja revije za vino, gastronomiju i turizam Svijet u čaši. Našli smo se u Pinteričevom podrumu pored police u kojoj, pokrivene krznom od crne plijesni, leže butelje graševine i moslavca obitelji Pinterič iz berbe 1992, kad je Svijet u čaši počeo izlaziti. Dok Pinterič u rukama drži svoj slavljenički pjenušac Chander i bijelo vino etiketirano kao 15.12. 2007 (15. 12. Pinteričev je rođendan i upravo na taj datum 2007. godine bila je berba grožđa za to vino!), dotle mu Horić i ja, makar je na žalost (barem našu) Svijet u čaši prestao sa svojom vožnjom, pružamo potporu s našim u CRNO odjevenim bocama u kojima je 25-godišnje vino JOŠ i TE KAKO u voznom stanju…♣

Joško Palinić (u sredini ) na nedavnoj rođendanskoj proslavi kod vinara Simona Pinteriča (desno)

ODVJETNIK s BOUTIQUE-HOTELOM – Zagrebački odvjetnik sa skradinskim pedigreom Joško Palinić, inače veliki ljubitelj specijaliteta na tanjuru i u čaši, posebice u čaši – do mjere da otkupljuje birano grožđe i uz pomoć prijatelja stručnjaka proizvodi merlot s kojime se ne ustručava snagu odmjeriti ni s eno-uradcima visoko etabliranog pajdaša mu Alena Bibića, odlučio je u Skradinu otvoriti boutique-hotel! Uređuje ga u jednoj manjoj kući u središtu mjesta, a otvorenje je planirano uoči početka glavne turističke sezone 2018. Režući zadovoljno pršut na nedavnoj rođendanskoj fešti kod Simona Pinteriča na kojoj sam ga sreo, kaže mi kako će objekt, predviđen da bude sa pet zvjezdica, imati sedam smještajnih jedinica – dvije s površinom od po 30 četvornih metara svaka, dvije po 40 m2 i dvije po 58 m2, te jednu sa 100 m2. U donjem dijelu zgrade bit će dvije konobe i vinski klub! ♣

DVIJE ANITE JEDNOG KOSA – Kos kad je kao mladac sletio na vinsku scenu nije ni slutio da ga, na dugi (bezgranični!) rok, čekaju – dvije Anite, jedna koja ga je obuzela odmah – a bilo je to prije 25 godina (srebrni pir slavi se za koji mjesec!), i druga koja ga u punoj mjeri preuzima sada. Obje Anite, svaka na svoj način – prva Anita kao zakonita supruga a druga, također ozakonjena, kao Anita Brut, Zelinčaninu Željku Kosu otvorile su i otkrile nove horizonte.

Domaćini – Željko i Anita Kos te njihov sin Karlo, koji pokazuje volju da nastavi očevim stopama i sad je na petoj godini studija agronomije, prezentirali su nedavno u njihovoj kušaonici ne samo svoja nova vina na tržištu nego i turističke mogućnosti obiteljskog gospodarstva

Domaće dobrote iz repertoara Anite i Željka Kosa iz Hrnjanca kod Zeline – meso iz masti, čvarci, domaća pašteta, domaći namaz od kosane masti i čvaraka, domaće kobasice te bučino ulje, domaći kruh! Dolje – topla kuhinja: juha od buče, pečena patka s mlincima te krvavica s kiselim zeljem, pirjano meso i za kraj – pera

Na stručnoj degustaciji-ocjenjivanju 30 hrvatskih brut nature, extra brut i brut pjenušaca klasične metode a u organizaciji Kluba Vinske zvijezde i za preporuku za blagdanski stol, u zagrebačkom restoranu Trilogija Anita Brut osvojila je sjajne četiri zvjezdice (raspon od 90 do 94 boda) te se našla uz bok onih već dugo vremena ponajboljih pjenušaca Lijepe naše! Istodobno Kosova ružičasta Rusola Brut dosegnula je uvjerljive tri zvjezdice (raspon od 85 do 90 bodova). Željko Kos veli da se takvom perlajućem uspjehu nije nadao, i sada, ohrabren, najavljuje postupno povećanje vlastitih pjenušavih količina. Kupio je zemljište uz cestu preko puta kuće u kojoj živi i sadašnjeg vinskog podruma, i u 2018., kad obilježava i 25. godišnjicu od početka punjenja vina u bocu, kreće u gradnju novog podruma kako bi dobio više mjesta nužnog za komotniji rad i bolje i duže njegovanje i mirne i pjenušave kapljice. Ovaj podrum koji ima sada pretvorit će, kad se dovrši novi, u zrionicu vina i skladište gotovih proizvoda. Novi podrum, s planiranom površinom od 400 četvornih metara, financira se i sredstvima iz EU fondova, a  početak gradnje očekuje se na jesen ove godine, nakon što se u potpunosti sredi papirologija.

Željko Kos organizirao je ovih dana kod sebe na imanju susret s vinskim trgovcima i vinskim novinarima kako bi predstavio vina iz berbi što su upravo izašle na tržište. U službenome dijelu kušalo se rajnski rizling i kerner iz 2016, narančastu Kokturu od rajnskog rizlinga iz 2015 (maceracija u drvenoj bačvi u trajanju od šest mjeseci), te crni pinot 2015. Anita Kos pobrinula se za specijalitete na tanjuru, i to – bitno je spomenuti! – tako da je tradicijska jela prigotovila i poslužila na novi, moderan način, uspješno pokazujući da naše selo na tradicijskim temeljima što se tiče namirnica nimalo ne zaostaje za urbanom sredinom u suvremenom rafiniranom obliku pripreme i prezentacije hrane. ♣

I CMREČNJAK KAO SLAVLJENIK! – I međimurska vinogradarsko-vinarska obitelj Cmrečnjak iz Svetog Urbana jubilarac je! U 2017. posjed Cmrečnjak obilježio je, dakako – proslavio, 25. godišnjicu. Točno prije četvrt stoljeća  Cmrečnjaci, koji su početkom devedesetih bili – kako navodi pater familias  Rajko Cmrečnjak – osrednje poljoprivredno gospodarstvo koje se  bavilo različitim poslovima, od svinjogojstva, ratarstva, kombajniranja, čvrsto su i definitivno odlučili da se ubuduće isključivo posvete vinu.

Rajko (desno) i Marko Cmrečnjak

Godine 1992. dobili su certifikat o zaštiti zemljopisnog porijekla vina, napunili su svoju prvu butelju i krenuli u proširenje i modernizaciju podruma te uređenje kušaonice. Odskočnom daskom Cmrečnjaci smatraju 1994. godinu. Na ocjenjivanju vezanom iz izložbu Vino u Hrvata postigli su sjajan rezultat: Graševina 92 – zlato, Graševina 93 – veliko zlato, Rajnski rizling 93 – veliko zlato, Muškat žuti 93 – srebro. Godinu 2007. pamte kao izvrsnu u vinogradarskom smislu, ali i po jačem iskoraku u proširenju i tehnološkom opremanju podruma. U 2008. je u njihovoj vinskoj kušaonici otvorena prva butelja Pušipela kao županijske marke vina. Tada je bilo 15 međimurskih vinara koji su izašli sa zajedničkom etiketom. Na svjetskom ocjenjivanju International Wine Challenge u Londonu Cmrečnjaci osvajaju dvije brončane medalje, jednu za zeleni silvanac a drugu za sivi pinot. Bio im je to prvi izlazak na svjetsko tržište. Početkom 2010. krenuli su, od pušipela te, za rosé, od pinota crnoga, u produkciju pjenušaca klasičnom metodom. A onda na red za priznanja stižu i visoki predikati. Konkretno, 2012. graševinu su brali 13. prosinca na -12 Celzijevih stupnjeva, imala je 194 oechsle. To ledeno vino osvojilo je više šampionskih odličja. Za Cmrečnjake je vrlo značajna i 2013. Naime tada su zahvaljujući i sredstvima IPARD-a i još bolje dotjerali i opremili vinski podrum. A 2014. uspjeli su se domoći vrlo kvalitetnog vinogradarskog položaja Mađerkin breg.

Vinarija Cmrečnjak sada je moderan objekt koji raspolaže suvremenom tehnologijom u svim fazama obrade.  Danas, nakon 25 godina od vinskih početaka, Cmrečnjaci brinu o 22 ha vinograda u rodu u vlastitom posjedu, a isto toliko imaju i u najmu. Njihov  podrum prostire se na ukupno više od 1000 m². Tržištu nude 12 etiketa različitih vina. Dosad su se, rado će se, i opravdano, pohvaliti, zakitili sa oko 250 priznanja, od bronce, srebra, zlata do šampionskih titula. ♣

Zdravko Dvanajščak. Nova boca za vino Pušipel robne marke Međimurske županije je sasvim lijevo, a odmah do nje je pušipel u dosadašnjoj butelji. Ddvije boce desno na slici su s vinom pod markom Natura, Zdravkovog sina Viktora

NOVA, FURMINTSKA BOCA ZA PUŠIPEL, te LINIJA NATURA – Međimurci kao svoj županijski vinski adut razvijaju Pušipel, kapljicu od sorte moslavac ili šipon ili, po mađarski, furmint a koja je u Međimurju prozvana pušipelom. Postoji bazni rang classic kao suha kapljica, postoji i slatki predikat, a pripremljena je i kategorija između – ambicioznije kreirano na finom talogu duže odležavano ozbiljno suho vino. Udruga međimurskih vinara Hortus Croatiae uvodi za svoje članove što posjeduju rješenje da svoj šipon mogu plasirati kao županijsku robnu marku Pušipel i novu butelju, koja je upravo, u nekoliko probnih izdanja, izašla iz tvornice Vetropack Straža, i koja u distribuciju, navodno, treba krenuti u veljači, a koja je, evo, slikana kod proizvođača Zdravka Dvanajščaka s posjeda Dvanajščak Kozol.  Dvanajščak veli kako je ideja bila da boca izgledom donekle podsjeća na onu koju za svoj čuveni tokajac rabe Mađari iz Tokaja.

Kod Dvanajščaka na kušanje je ponuđen zreli lijepo svježi Pušipel 2016, rađen od grožđa s loza starih 40 godina i s autohtonim kvascima. Obitelj Dvanajščak ozbiljno se okreće maksimalno mogućem prirodnom načinu produkcije, Zdravkov sin Viktor razvija i posebno svoju vlastitu liniju Natura, u kojoj su sauvignon bijeli fermentiran na vlastitom kvascu i njegovan sedam mjeseci na finom talogu, te moslavac, također rađen sa svojim kvascem te njegovan sedam mjeseci na talogu u međimurskoj tradicijskoj bačvi od bagrema ili akacije, naime nekad su Međimurci za vino dosta rabili bačve od 500 litara upravo od bagrema koji dobro uspijeva u Međimurju… Viktor Dvanajščak ima i liniju Amaranth, a riječ je o crnome vinu, od na trsu a poslije još neko vrijeme i u kutijama prosušivanog grožđa pinota crnoga. Alkoholno vrenje počelo je u inoksu da bi se završilo u bačvicama od 300 litara od hrastovine i od akacije laganoga palenja, a u kojima je dozrijevalo osam mjeseci… ♣

Sudbine

RADOST i TUGA!… – Najprije radost, a onda – golemi bol i tuga! Kad se sudbina okrutno poigra…

Vina Skaramuča, prva privatna obiteljska vinarija s Pelješca, sredinom prosinca 2017. obilježila je 25. godišnjicu postojanja predstavljanjem svoje nove premium i ekskluzivne linije vina pod nazivom Skaramuča Elegance. A onda se dogodilo TO! Osnivač posjeda Ivo Skaramuča napustio je svoje najdraže, i vino, i sve nas… Skršila ga je podmukla bolest s epitetom slatke a s gorkim završetkom. I pitanje je – je li uopće Ivo i kušao tu svoju finaliziranu ekskluzivu kojoj je toliko težio i za koju se mučio. U svakom slučaju, Dingač Skaramuča Elegance ostaje mu kao svojevrsni spomenik!

Linija Elegance

Skaramuča Elegance nova je etiketa kuće koja obuhvaća pažljivo odabrano vino najboljih karakteristika iz našeg podruma. Zbog inzistiranja na najvišoj kvaliteti, količine su ograničene, i vino će biti dostupno isključivo u izabranim restoranima u Hrvatskoj – kažu Ivina kćerka Ivana i njen suprug Branimir Anđelić, zadužen za marketing i plasman. – Nova ekskluzivna vinska linija vrhunac je obilježavanja 25 godina uspješnog obiteljskog rada u Vinima Skaramuča i novi je zalet naše vinarije za naredno razdoblje. Dostignutom razinom kvalitete sazreli su uvjeti za izdvajanje jedne premium etikete koja će nositi i jamčiti najbolji vinski doživljaj premium lokacije Dingač na Pelješcu.

U liniji Skaramuča Elegance u promet su pušteni Pošip 2016., Plavac mali 2015. i Dingač 2013. Izbor vina koja mogu zadovoljiti stroge kriterije za ulazak u Skaramuča Elegance napravili su Ivin sin Igor Skaramuča, voditelj proizvodnje u vinariji, te renomirani domaći enolog Mario Radić koji kao savjetnik radi u više vinskih podruma i koji se specijalizirao za ekskluzivne vinske položaje južne Dalmacije.

Liniju Elegance okupljenima u Sheratonu ovako je predstavio jedan od najboljih hrvatskih sommeliera Mario Meštrović:

Skaramuča Elegance savršeno su zaokružena vina vrhunskog mediteranskog terroira. Stvorena su za kombinacije s ekskluzivnim jelima jer im dodaju novu dimenziju koja sjajno upotpunjuje ukupno gastronomsko iskustvo. Vina imaju fantastičan potencijal za dugi životni vijek i daljnji slojeviti razvoj aroma i okusa, i s vremenom će i jače impresionirati.

_________________________________

In Memoriam

IVO SKARAMUČA

A tako je volio pjesmu, društvo, more!…

S Dingača, okupanoga svjetlošću izravno od Sunca i preko odsjaja s mora, otplovio je s melodijom valova u vječnu tišinu. Stalnu adresu prebivališta i službeno je promijenio – upravo na Ivanje, dva dana nakon Božića 2017.!

Dingač, na kojemu je bio vlasnik, kažu, najviše trsova, uvio se u crninu… Kad je nedavno odlazio velikan Zlatan s Hvara, ostavio  nas je sa Zlatnim plavcem Exclusive, pelješka legenda Ivo ostavlja nas s Dingačem Elegance. Ti su simboli velika obveza da se naše grand cruove nastavi energično razvijati u pravcu ekskluzive i elegancije!

_______________________________

Na prezentaciji linije Elegance u zagrebačkom Sheratonu, kratko vrijeme prije Skaramučina odlaska: Ivana Anđelić, kćerka, Igor Skaramuča, sin, te Branimir Anđelić, zet, s glavnim Sheratonovim kuharom chefom Matijom Balentom koji je kreirao prikladna jela za uz Pošip, Plavac i Dingač Elegance

Evo i kako je tekao razvoj obiteljskog imanja Skaramuča: u početnoj, 1992. godini obitelj je imala vlastitih 15.000 trsova. Godišnja proizvodnja 1992. kretala se oko 20.000 butelja što Dingača što plavca. Od 1999. do 2004. intenzivno se ulaže u sadnju vinove loze da bi se osiguralo što više sirovine iz vlastitih nasada. Posađeno je oko 100.000 loznih cjepova. Proizvodni kapaciteti osjetno su povećani 2013. Izlazak vina na tržište bio je s redizajniranim etiketama. U posao se najozbiljnije uključio Igor Skaramuča. Određena je nova prodajna strategija za Hrvatsku i inozemstvo, mjesto direktora prodaje preuzima Branimir Anđelić. Godine 2014. izlazi ružičasto vino od plavca maloga, a 2015. donosi izlazak Postupa, dok 2016. obilježava izlazak Pošipa Skaramuča, kao prvog bijelog vina kuće. Pošip je rađen s fermentacijom od 15 dana, 20 posto vina njegovano je 12 mjeseci na finom talogu u novom barriqueu. Za Plavac mali 2015 Elegance napravljena je pomna selekcija grožđa, vino je dozrijevalo 12 mjeseci u barriqueu korištenom dva i tri puta. Dingač 2013 je brižljiva selekcija grožđa s najboljih pozicija vlastitih vinograda, vino je sazrijevalo u barriqueu, 30 posto količine u novome a 70 posto količine u rabljenome dva odnosno tri puta.

Skaramuča 2017: 150.000 trsova; riječ je o, s obzirom da se radi o 20 hektara, najvećoj vinogradskoj površini jednoga vlasnika na lokaciji Dingač. Uspostavljena je suradnja s 30 kooperanata s Pelješca i Korčule. Vinski podrum opremljen je vrhunskom tehnologijom kapaciteta, dosegnuo je kapacitet od 600.000 litara. Ukupna godišnja proizvodnja vina kroz etikete Pošip, Rosé, Plavac mali, Postup, Dingač kreće se oko 300.000 litara. Izvoz se proširio na 20 zemalja svijeta, najznačajnija strana tržišta za Vina Skareamuča su SAD, Njemačka, Poljska, Francuska, Japan te zemlje šire naše regije. ♣

PRŠUT i SLAVONSKA OMEGA MANGUPiCA – To je pravilo: gdje god je nešto skupocjeno, tu su nazočne i lijepe žene. I dobro je da je tako! A tako je eto bilo i sada, međutim u pitanju nisu, kao obično, bili ludi modeli automobila ili pak biserje i ogrlice, šampanjci, konjaci, whiskyji, bijesni mobiteli, nego – pršut ekstra klase. Iako bi već sâm naziv pršut morao biti dovoljan da se automatski razmišlja o nečemu što je ekstra klasa, tome nažalost nije tako jer pod nazivom pršut nude se i surogati.

Splitski pršutar Vlade Prančić Smjeli i Alma Radoš iz PR alužbe, te Prančić s veterinarom dr. Antom Madirom, predsjednikom Konzorcija hrvatskog pršuta

Ovaj pršut što je u Zagrebu u prodavaonici delikatesa Smjeli predstavljen javnosti u organoleptičkome smislu jeste poseban, a, k tome, specijalan je i kao – lako moguće! – i prvi naš pršut namijenjen u pristojnoj količini službenome tržištu a nastao ne na uvozu svinjskih butova, nego kao kompletno hrvatski proizvod. Sirovina je, naime, ne iz susjednih zemalja poput Mađarske i Austrije, a moguće i iz nekih drugih od nas udaljenijih država odakle se uvelike uvozi meso, nego je iz Lijepe naše, konkretno Slavonije, makar za marku Dalmatinski pršut  bilo bi, dakako, idealno da je riječ o butovima svinje i uzgajane u Dalmaciji.

Radi se o pršutu proizašlome iz dalmatinsko-slavonske kooperacije, a predviđenome za izlazak pred potrošače kao Dalmatinski pršut sa zaštićenom oznakom zemljopisnog porijekla. Vlade Prančić Smjeli, vlasnik pršutane Smjeli u Splitu, krenuo je prije tri godine sa Slavoncima – precizno rečeno s prof. dr. Vladimirom Margetom s Agronomskog fakulteta u Osijeku i njegovom ekipom – u projekt u okviru kojega bi Slavonci, okupljeni u udrugu Crna slavonska svinja, kod Đakova na šest hektara velikom OTVORENOM prostoru gdje se životinja slobodno kreće ledinom i šumom i stalno je u pokretu te sâma pronalazi hranu, uzgajali svinju spomenute pasmine, a on bi od butova proizvodio pršute te od ostalih dijelova pancetu, kobasice i druge prerađevine. Rezultat te kooperacije pršut – neka vrsta naše pata negre – podastrt je upravo na prezentaciji u zagrebačkoj prodavaonici Smjeli. Butovi su. nakon primarne obrade, iz Slavonije bili prevezeni u Dalmaciju na sušenje i dozrijevanje u vremenu od dvije godine.

Crna slavonska svinja je, kaže veterinar dr. Ante Madir, predsjednik Konzorcija hrvatskog pršuta i tajnik Udruženja Dalmatinski pršut, križanac između lasaste mangulice i nekih pasmina dovezenih iz Amerike, nastao na slavonskome imanju grofa Pfeiffera. Kako su mangulicu, po riječima dr. Madira, zaštitili Mađari, i kako ona eto ima udjela u crnoj slavonskoj svinji, zašto ne bismo mi tu našu odličnu pasminu koju odlikuju meso prošarano masnoćim i masnoća bogata nezasićenim masnim kiselinama – čuvenima Omega 3 i Omega 6, zaštitili te čak umjesto s izrazom crna slavonska svinja komercijalno a sasvim u slavonskome duhu pa i s dalmatinskim dodatkom, može i kroz bećarac, plasirali pod intrigantnim nazivom Omega Mangupica Nera?!… S obzirom na manje butove crne slavonske svinje od butova danas raširene svinje i s obzirom da dozrijevanje pršuta od buta crne slavonske svinje iziskuje više vremena nego kod pršuta od buta te danas raširene svinje, procijenjeno je da pršut od crne slavonske mangupice treba u maloprodaji biti oko 40 posto skuplji. ♣

 BIROKRACIJA ILI NEHAJ, u SVAKOM SLUČAJU NEMAR – Kupujem, tako, nedavno u Konzumu u Zagrebu maslinovo ulje, a među etiketama koje se nude na polici najradije se opredjeljujem za Ol Istria porečke Agrolagune,  naime s ekstra djevičanskim maslinovim uljem te tvrtke imam već godinama pozitivna iskustva što se tiče kvalitete a s druge strane unatoč visokoj kakvoći maloprodajne cijene, koje nisu baš niske, ipak nisu i odletjele nebu pod oblake kao kod nekih drugih maslinjaka. Nisam sklon ulje a ni vino kupovati u velikim našim trgovačkim centrima jer nemam baš povjerenja (možda griješim; a – da li zaista griješim?) u skladištenje tih toliko na svjetlost i toplinu osjetljivih proizvoda, a vidim i da su boce na neprikladnim mjestima na policama u trgovini, vinske butelje i uspravne, k tome nisam baš i siguran da neću naletjeti na kakvu bocu koja već i predugo stoji na polici u takvim uvjetima, pa su izgledi da me dopadne ne nužno pokvareni ali ipak degradirani proizvod.

I ovaj put boce s maslinovim uljem bile su na najvišem mjestu na polici (topli zrak lakši je i diže se prema gore) te lijepo okupane svjetlošću. Uzmem bocu Ol Istria ekstra djevičanskog maslinovoga ulja, pogledam etiketu da vidim podatak o godini berbe, datumu punjenja odnosno do kad se preporučuje potrošiti to ulje, i u dijelu etikete u kojemu stoje podaci o samome ulju lijepo piše: Čuvati na tamnom mjestu, do 20 Celzijevih stupnjeva. Proizvođač se eto potrudio upozoriti na to kako pravilno držati ulje, ali prodavač, iako iz iste ili barem donedavno iste poslovne grupacije, ne mari za preporuku. Pitam vrlo ljubaznu djelatnicu u Konzumu tko odlučuje gdje će se koji proizvod naći na polici, odgovor je bio da se pozicije određuju odozgor. A tom nekome odozgor se očito fućka hoće li kupac neki proizvod – pa eto i takav koji nije baš jeftin – dobiti u optimalnome stanju. ♣

OZNAČAVANJE NA ETIKETI – O praznicima i svečarskim prigodama pjenušci su protagonisti. Ali, s obzirom da priča ide, kako kaže reklama, od polja do stola, krug od proizvodnje preko marketinga mora biti zatvoren i plasmanom i posluženjem, dakle na pjenušac – ali, naravno, i na mirna vina! – treba gledati ne samo kroz ono što je u čaši, nego kao kompletan proizvod. To će reći opet kroz zatvoreni krug, što znači i kroz ambalažu i opremu (estetika) te etiketu, koja je ne umjetničko djelo – kako, čini se, mnogi misle! – nego je, primarno, pisana osobna karta onoga što bude u boci i onda u čaši; uz informativnu, ona ima svakako i promidžbenu ulogu.

Ovako to rade u talijanskoj Champagnei – Franciacorti, u nas sam primijetio da se u tome pravcu trudi Željko Kos iz zelinskoga kraja, a ja osobno, mislim s pravom, podržavam: ambiciozni proizvođači pjenušavih vina (riječ je o klasičnoj metodi s drugim vrenjem u boci) nastoje svoje pjenušce u butelji na kvascu prije degoržiranja držati barem tri godine, a ako već ne sve svoje etikete ono barem neke čuvati i od pet pa i do deset godina, naime s vremenom uz odležavanje na kvascu pjenšac dobiva osjetno višu dimenziju. Kao i u Champagnei, kad je posebno dobra godina pjenušac se i u Franciacorti označava godinom berbe. Na stražnjoj etiketi općenito navedeno je nekoliko važnih detalja o proizvodnji (vezano uz sortu/sorte, eventualnu uporabu tzv. vina rezerve te uz moguće korištenje drvene bačve), a daje se i podatak o godini degoržiranja tako da je kupcu lako zaključiti koliko je pjenušac odležavao na kvascima prije degorziranja a i približno zaključiti koliko je već dugo čist od taloga te na plutenom cepu. Kupcu, posebice kod skupljeg proizvoda, treba maksimalno iskomunicirati bitne elemente. a objava par činjeničnih rečenica na (stražnjoj) etiketi može biti vrlo učinkovita, k tome za proizvođaca ne predstavlja dodatni trošak za marketing.

Dobro je da se, uz navode porijekla (regija, vinogorje), metode, alkohola, obavijesti o sadržaju neprovrelog sladora, baš i ovi za potrošača proizvoda praktični i korisni (hedonizam, navika u konzumaciji, zdravlje…) ali s marketinskog aspekta i proizvođacu vrijedni podaci nađu na etiketi kako bi se kupcu omogućio optimalan izbor za ono što traži. Bitno je ne samo zbog afiniteta konzumenta prema određenoj organoleptici odnosno radi upute sommelieru kako će preporučiti vino nego i iz zdravstvenoig aspekta tj. s obzirom na moguće dijabetičke probleme pojedinaca biti precizan pri spomenu ostatka neprovrelog sladora, dakle rabiti ustaljene MEDJUNARODNE termine kao pas dosé, brut nature, extra brut, brut, sec, demi sec, doux. Dok se u nas ne smisle PRIKLADNI prijevodi ne bi trebalo igrati se s bukvalno prevedenim domaćim izrazima jer mogu biti netočni i donijeti štetu, naime izraze sec i demi sec bismo preveli kao suho odnosno polusuho, a u šampanjskom kontekstu sec a pogotovu demi sec vino nije suho nego ima popriličnu količinu neprovrelog šećera. Već i kategorija brut, koju se nekako automatski doživljava kao suhu, sadrži u jednome svome dijelu jači ostatak šećera naime kod bruta slador može dosegnuti i razinu od 15 g/lit, i uopće mi nije jasno da je netko razuman mogao predložiti te da netko razuman može prihvatiti tako visoki raspon slatkih vrijednosti unutar jedne grupe… ♣

Sajmovi, festivali, ocjenjivanja

DUBROVNIK FESTIWINE 2018 – Međunarodni, peti vinski festival Dubrovnik FestiWine 2018 najavljen je za termin od 16 do 21. travnja, kaže producentica Tilda Bogdanović. Uoči festivala bit će strukovno ocjenjivanje vina kojime će kao predsjednik žirija rukovoditi enolog Bojan Kobal.

Evo i programa manifestacije: od 16. do 22. travnja u Dubreovniku traje WINE WEEK ili DUBROVAČKA VINSKA SETEMANA. Dubrovački ugostitelji i hotelijeri nude menue s tradicijskim domaćim specijalitetima te uz svaki slijed i birana vina po promotivnim cijenama. S time stječu titulu FESTIWINE FRIENDLY. Svi objekti koji sudjeluju bit će označeni posebno dizajniranom vidljivom oznakom FestiWine Friendly.

Od 16. do 18. travnja trajat će ocjenjivanje vina za DUBROVNIK FESTIWINE TROPHY. Međunarodni  sudački tim renomiranih degustatora vrednovat će više stotina vinskih uzoraka. Partner festivala – hotelska grupacija ALH, uvrstit će pobjednička vina na vinske liste svojih hotela. Dana 18. travnja, nakon ocjenjivanja vina, popodne je planiran program BLIND DATE: In love with Ston oyster, mjesto događanja: Ston Veliki Kaštio (TBC). Tražit će se vina koja se najbolje slažu s čuvenim stonskim kamenicama.  FESTIWINE GALA DINNER na rasporedu je 19. travnja u dubrovačkom hotelu Excelsior. Gostujući chef u suradnji sa domaćim chefom hotela Excelsior Petrom Obadom odgovara na izazov FestiWinea i kreira jedinstveni menu na bazi pobjedničkih vina prošlogodišnjeg festivala. Sedam vina dobit će sedam gurmanskih kreacija. Prihod večere  namijenjen je stipendiranju mladih dubrovačkih talenata (kuhara, sommeliera i konobara). Dva pobjednika objavljenog natječaja ne samo da dobivaju prestižnu stipendiju nego će i provesti mjesec dana na edukaciji u restoranu gostujućeg chefa.

Izložba vina DUBROVNIK FESTIWINE je 20. i 21. travnja. Proizvođači svaki za svojim stolom prezentiraju stručnjacima (vinskim trgovcima, ugostiteljima, hotelijerima, sommelierima, vinskim novinarima. . .) i široj publici svoje eno-uratke. Organizirat će se i vinske radionice, radionice vezane uz sljubljivanje hrane i vina, vođene degustacije… ♣

SMOTRA PJENUŠACA u ZAGREBU i LJUBLJANI – Drugi međunarodni salon pjenušavih vina u Zagrebu održat će se 2. veljače u hotelu Dubrovnik. Salon priređuju zajedničkim snagama tvrtka Marije Vukelić Zlatne riječi i slovenske Radostne prireditve pod vodstvom Rada Stojanoviča. Nakon Zagreba,. revija mjehurića bit će 16. veljače u glavnom gradu Dežele Ljubljani. U Zagrebu se uz ponajbolje hrvatske pjenušare očekuje nastup desetak do 15 slovenskih proizvođača, pregovori su za nastup i s nekim francuskim šampanjerima. Kao i prošle godine, uoči festivala bit će i strukovno ocjenjivanje pjenušaca, Marija Vukelić ga najavljuje za pred kraj siječnja.  ♣

PENINE KOD ISTENIČA No 1 – Vrijeme za pjenušce je ljeto? Da. Ali, vrijeme za pjenušce je svakako upravo i u blagdansko razdoblje. Ma, zapravo, vrijeme za pjenušac je – uvijek!!! Ne samo praznično i sezonski, nego – naravno ako je moguće – i svakoga dana..

Domaćin Janez Istenič i pjenušar Boris Gašparini Pikol iz Nove Gorice

.Janez Istenič, veteran slovenske pjenušave scene iz Bizeljskoga, s pola stoljeća mjehuričastoga staža, pajdaš s Ivom Turkom iz susjednoga našeg Šenkovca a koji je začetnik uspješne moderne hrvatske pjenušave pozornice, odlučio se na svojemu bizeljskome posjedu uoči Božića prirediti prvi festival pjenušavih vina iz podruma individualnih proizvođača Slovenije. Slovenija, kako čujem, ima oko 205 registriranih proizvođača pjenušaca, od toga je čak gotovo 200 manjih privatnih pjenušara. Podršku Isteniču, koji se predstavio dakako sa cijelom svojom paletom, odlukom da izlažu pružila su 23 pjenušara – nekoliko vrlo interesantnih! – iz svih vinorodnih područja Dežele. Moglo se kušati dosta rariteta tj. veći broj pjenušaca koji su priličan broj godina proveli u butelji na kvascu prije degoržiranja.

Miha Istenič, Martina Rebula i Miran Sirk Bjana

Bogme, došli su Isteniču, za ovu inicijativu, potporu dati i špiceri poput Bjane (Miran Sirk), Silverija (Boris Gašparin).., bio je tu i meštar Zdravko Mastnak koji dosta surađuje baš po pitanju pjenušavoga vina i s hrvatskim vinarima. Iz Brestanice je naišla Grajska penina Faan s Cuvéeom brut od šest sorata i s 12 godina odležavanja na kvascu ali i s brut-pjenušcem od crnog pinota s osam godina na kvascu, stigla je, s Krasa, sa svojim pjenušcima Malvazija 2009 brut (7,5 godina u boci na kvascu) i Teran  2010 brut (6 godina na kvascu) bivša Vinska kraljica terana Martina s prezimenom – Rebula, a Gjerkes je donio Chardonnay brut te Chardonnay sec oba sa po 30 mjeseci na kvascu…

Iz Dubrovnika je do Bizeljskog na pjenušce doputovao znani naš ugostitelj s dugogodišnji predsjednik Udruženja barmena Hrvatske Frano Stjepović, na slici s bizeljskim vinarom Simonom Pinteričem i njegovim sinom Žigom

Želja je slovenskog nogometnog (u mladim danima bio je golman) enologa i pjenušara Janeza da ova priredba, i to baš u tom predbožićnom i prednovogodišnjem terminu, postane tradicijska.

Pa, neka mu je sa srećom. Prijedlog: ubuduće pozvati i nekoliko pjenušara iz inozemstva kao goste, u prvome redu pjenušare iz Sloveniji susjednih zemalja, dakle Hrvatske, Italije, Austrije, Mađarske, a onda, k tome – zašto ne? – i nekog šampanjera iz Champagne, jednog iz talijanske Champagne Franciacorte i jednog predstavnika španjolske cave… ♣

TAMPERE WINE FEST, 27.-28.04.2018. – Proizvođači i ponuđači hrvatskoga vina: zanimaju vas tržišta na sjeveru Europe, konkretno ono u Finskoj i u susjednim joj zemljama? Evo prilike za pokaz: treći Tampere Wine Fest, 27. i 28. travnja! U dvorani Olympia Ballroom, Satakunnankatu 10 (historijska građevina iz 1907., nekad kazalište, u samom središtu Tamperea).

Cijene za nastup: izlagačko mjesto za stolom 80 x 120 cm stoji 200 €. Za detalje i za rezervaciju obratiti se na Timo Jokinen, +358 50 583 7735; timo.j@sci.fi  ♣

VINISUD i VINOVISION PARIS u 2019. ZAJEDNO! – Po prvi put Vinisud i Vinovision odvijat će se 2019. zajedno, konkretno 10, 11. i 12 veljače, i to u dvije velike hale na sajamskom prostoru Paris Expo Porte de Versailles. Vinisud je inače vrlo značajna smotra mediteranskih vina i održava se svake godine u veljači u Montpellieru na francuskome jugu, a pariški Vinovision zamišljen je više kao revija vina sjevernijih područja različitih zemalja. Kako Pariz nije imao vinski sajam dostojan njegove reputacije svjetske metropole općenito ali, posebno, i metropole eno-gastronomije i biznisa, odlučeno je da se taj nedostatak, za koji se kaže da je nelogičan i posve neopravdan s obzirom na to što glavni francuski grad odavna predstavlja u političkom, gospodarskom, prometnom i društvenome smislu na svjetskoj razini, popuni spojem dvaju sajmova te sjevera i juga u jednu posebno značajnu međunarodnu sajamsku vinsku priredbu. Pariz zahvaljujući sporazumu o tome spoju Vinisuda i Vinovisiona dobiva zapravo i jednu širu manifestaciju – Vinski tjedan Global Paris koja mu je nedostajala.

Među hrvatskim vinarima koji će nastupiti na Vinisudu 2018 je i Moreno Coronica

Spoj Vinisuda i Vinovisiona u 2019. međutim ne znači da će oba sajma izgubiti i svoju samostalnost. U dugoročnim planovima organizatora zacrtano je da će Pariz biti domaćin obama sajmovima u neparnim godištima, a Vinisud će se i dalje u Montpellieru održavati u parnim godištima, datumski odmah nakon pariškog Vinovisiona.

Vinisudovo 14. izdanje za ovu godinu predviđeno je za dane od 18 do 20. veljače  2018, na prostoru Parc des Expositions u Montpellieru. Očekuje se najmanje oko 1500 izlagača te barem 30.000 posjetitelja iz sedamdesetak zemalja, među kojima i oko 400 najznačajnijih svjetskih vinskih trgovaca.

U Montpellieru će, preko bordoškog uvoznika Les Robes de l’Est Barbare Bačić, izlagati i hrvatski proizvođači Stina Jako-Vino, Skaramuča, Coronica, Krauthaker i Feravino, iz BiH je najavljen Josip Nuić, a iz Makedonije Chateau Kamnik.

Vinovision u Parizu za ovu godinu najavljen je za 12, 13. i 14. veljače 2018, a novoustanovljeni vinski tjedan WWM Global Paris trebao bi se nastaviti do 17. veljače. U 2019. WWM Global Paris počinje 7. veljače, a Vinisud & Vinovision su u nastavku, da ponovim: 10., 11. i 12. veljače. ♣

Prezentacije, marketing

ANTEPRIME di TOSCANA 2018 – Sredina veljače u znaku je velike promocijske manifestacije Anteprime di Toscana, koja se odvija kroz desetak dana što u Firenzi, što u San Gimignanu, što u Montepulcianu i u Montalcinu. Početkom svake godine toskanski konzorciji ili profesionalne udruge za vino na svom kućnom pragu za vinske trgovce iz cijeloga svijeta te za vinske novinare – novinara zna biti i po 150, među njima ima ih i iz Hrvatske (jedan sam, već dvadesetak godina neprekidno, i ja!) prezentiraju vina što su s 1. siječnjem te godine (u ovome slučaju sada to je 2018.) stekla pravo na izlazak iz podruma na tržište. Ovisno o tipologiji vina (bazno/annata, selekcija/selezione, rezerva/riserva, gran selezione…) riječ je, dakle, i o mlađim vinima iz npr. 2016, ali i o zrelim vinima iz starijih godišta, a dopušteno je – ali uz posebnu naznaku da je kapljica sasvim mlada i još nenapunjena i nespremna za tržište, donijeti na informativni pokaz i uzorke iz najzadnje berbe, konkretno u ovome slučaju sada iz 2017.

Evo i programa prezentacija: subota 10. veljače 2018. –  vina od konzorcijâ Bianco di Pitigliano e Sovana, Carmignano, Colline Lucchesi, Cortona, Elba, Maremma, Montecarlo, Montecucco, Morellino di Scansano, Val d’Arno di Sopra, Val di Cornia. Nedjelja 11. veljače – Anteprima Chianti. Ponedjeljak i utorak 12. i 13. 02. – Chianti Classico Collection. Sve to održava se u Firenci. U srijedu 14. 02. na rasporedu je vino Vernaccia di San Gimignano, u srednjevjekovnom gradiću San Gimignano. Četvrtak 15.02.  je rezerviran za vino Nobile iz Montepulciana, dakako u još jednom zanimljivom srednjevjekovnom toskanskom gradiću Montepulcianu, a petak i subota 16. i 17. veljače posvećeni su Brunellu iz Montalcina, naravno kušanje Benvenuto, Brunello! je u Montalcinu.

Bratovština La Lega del Chianti: prije tri stoljeća (24. rujna 1716.) ukazom Cosima III Medicija, toskanskog velikog vojvode, brežuljci Chiantija od Firence do Siene postali su, može se reći, prvo zaštićeno vinogorje u svijetu. Unutar tog čitavog Chiantija izdvojeni je dio za osobito kvalitetna vina nazvan Chianti Classico. Istaknuti član – štaviše Veliki kapetan – Lege je barun Giovanni Ricasoli Firidolfi, vlasnik vinskog posjeda Castello di Cacchiano u oblasti Gaiole in Chianti (classico). Na slici je za nedavnog ceremonijala primanja u Legu kao počasnog člana Alana Brydena, koji je predsjednik Međunarodne federacije Bakhovih bratovština sa sjedištem u Parizu. Desno na slici, u suvremenoj odjeći, su predsjednik Konzorcija Chianti Classico Sergio Zingarelli, inače vlasnik vinskog posjeda Zingarelli, te direktorica Konzorcija Carlotta Gori

Bilo bi sjajno kad bi se neki od onih koji kreiraju Zakon o vinu Hrvatske, koji donose odluke o načinu označavanja vina u nas i oni koji se bave promidžbom hrvatskoga vina nazočili manifestaciji, da vide kako to rade u Toscani, pa da prenesu toskanska iskustva u Hrvatsku kako bismo od naših vinskih aduta te teritorijalnih aduta, bitnih kako za plemenitu kapljicu tako i za turizam, kao i kroz moguće stvaranje ne samo poslovno orijentiranih udruga po vinogorjima nego i kroz prerastanje tih udruga u snažne i diverzificirane poslovne institucije kakve su npr. upravo Consorzio Chianti Classico i Consorzio Brunello di Montalcino maksimalno gospodarski profitirali od onoga što nam je kao solidan temelj podario Bakho.  ♣   SuČ 12.2017 – 01. 2018

Advertisements

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: